”Nina nana svoga polutana..”
Sjedim sa djecom na travi ispred skole i crtamo proljece u Lekeridu (mjesto u Svedskoj). Svako proljece je ovdje ponovni dozivljaj poslije duge i sive zime. Odjednom ce djevojcica pored mene, vjerovatno inspirisana razmisljanjem o njenom rodnom mjestu: Nada jel`de da ti dolazis iz neke druge zemlje, jel`de da ti nisi iz Svedske? Ja odgovaram kratko cekajuci njena daljnja pitanja: Da, upravu si, ja dolazim iz neke druge zemlje. Nada a jel`de da ti dolazis iz Bosne i jel`de da je tamo bio rat? Ja odgovaram potvrdno vracena u stvarnost od ove 6-togodisnje djevojcice. Tata mi je pricao – nastavlja djevojcica- da kad je rat, onda se mnogo puca, i bacaju se bombe, i sve je grozno, i moze da se pogine. Na neki nacin zatecena ostajem bez komentara i samo slusam njena razmisljanja. Nada , meni je zaista drago da su tebe promasili !!! Hvala ti predivna djevojcice za ovaj vraceni osmjeh na licu. Djeca su, sto bi rekli kod nas, nase najvece blago i nasa radost. Veoma je vazno da nasoj djeci damo identitet kako se ne bih osjecala izgubljena u ovom velikom svijetu gdje smo ih mi, primorani na bijeg, doveli. Mi treba da im damo ne samo onu kulturu sto smo mi naslijedili od svojih roditelja, nase djetinjstvo, nasu mladost nego i njihovu buducnost u ovim novim kulturama. Meni je veoma drago da moja proslost nije nestala zuvijek nego da je ponovo ozivjela sa posjetom meni dragih ljudi u BL , sa ovom stranicom i sa ovim ljetovanjima, ali mi je i veoma drago da moja sadasnjost i skora buducnost postoji ovdje gdje sam danas i da u njoj uzivam. Ono sto bih ja htjela reci mnogo je ljepse srocio jedan pisac rumuskog porijekla, koji je roden u Vojvodini a koji je dobar dio svog zivota proveo u Svedskoj : Svaka nacionalna kultura je veoma ogranicena. Sto vise
kultura posjedujes sve si bogatiji kao covjek. Pojedinci i nacije opstaju
zahvljujuci svojoj kulturi a ne zahvljujuci nacionalizmu i materijalnom
prestizu. Problem nije u tome da se moramo odreci jedne kulture da bi
uzeli drugu ili da se moramo odreci jednog jezika da bi uzeli drugi
– nego ustvari, da asimilisemo sto vise kultura i naucimo se sto
vise jezika. Asimilisuci novu kulturu mi ne gubimo staru nego nas ta
nova kultura ustvari obogacuje. Tako sto posjedujemo vise kultura mi
ne gubimo svoj identitet nego on postaje jos jaci. Hocu da kazem: sto
smo vise svedani, rumuni, francuzi, …, to smo manje samo svedani,
Izbacimo iz nasih razmisljnja ”niti sam ovo niti sam ono” nego ustvari recimo ” ja sam i ovo i ono.
Nada C.
[an error occurred while processing this directive]
|