Dragi moji…

(Ne znam kako da vas nazovem. Koji naslov da vam dam. Prijatelji mi niste jer ne dijelimo igracke - a ipak mi dobro zelite kao i ja vama. Sugradjani mi niste jer nas daljine dijele - a bili ste. Istomisljenici mi niste jer ni dam neznam sta mislim - a govorite kao da vam dusa moja sapuce. Pa ostade ono "moji." Svaka dodatna rijec bi bila limitirajuca, iskljuciva, siromasna.)

Napisao sam vec nekoliko pisama Kajaku, ali ih nisam poslao.Svako od tih pisama je bilo fantasticno djelo duha i razuma. Do u najsitniji detalj je oslikavalo moje misli i pogadjalo nijansu mojih osjecanja. Ali, kad bih sutradan uz kafu i cigaretu u garazi jos jednom procitao tih nekoliko stranica, ne bih ih vise mogao prepoznati. Cinilo mi se kao da su se recenice skupile, izblijedile, a rijeci kao da su se u toku noci igrale limuna i narandzi (ili zandara i lopova) po citavoj livadi ispod oraha, pa polijegale na nemjesta gdje ih je umor zatekao. Nisam siguran zasto i sta se promijenilo. Mozda zbog novog dana sto je kucao zrakama sunca po prozoru i saputao vjetrom slatka obecanja za buducnost, ili zbog kratke, okrepljujucim snom ispunjene noci sto se oprastala na zapadu iza Pacifika, i sigurno zbog dva, tri godine stara, djecacka oka crna, fildzanska, i zbog jednog, sa rupicama na obrazima, osmjeha snenog sedmogodisnjeg djecaka, i zbog jedne kose crne, po jastuku rasute, ali sve sto sam prethodnu noc zapisao zavrsilo bi u smecu, bezvrijedno, smijesno.

Ovaj put kucam bez pus-pauze i obecao sam sebi dobru porciju sladoleda od dunja ako kliknem na ono SEND bez provjeravanja gramatickih gresaka. (Da me sad citaju, Ana-Marija, Fehimana i Vera Rojc bi se dobro nasikirale.) Goran i Vildana. Koliko ste mi samo neprospavanih sati uzrokovali svojim zapisima. O kako ste oboje tacno "u sridu," a opet za malo promasili. Kod Gorana malo vuce sto ( a mozda i dvjesto), a kod Vildane sekunda fali. Ali nemojte me pitati sta vuce a sta fali jer ne znam. Zato i pisem ovo pismo da zamolim nekoga "moga," mozda bas vas dvoje Vildana i Gorane, da mi kaze postoji li jedan jedini najbolji odgovor na moja pitanja: sta je to Banja Luka, sta mi Banja Luka znaci, i sta mi to u samoci sitnih sati, kad sve moje (sto sa sobom nosim) spava, nedostaje?! Ili se ja to samo rado sjecam?!

Amer