Druzenje Banjalucana u St.Louis-u
Dugo ocekivani i zeljeni susret Banjalucana odrzao se u St.Louis-u,
24. i 25. maja 2003.god.Vrijedno je spomenuti da su organizatori ovog
druzenja, mladi Banjalucani:
Suad B.
Samir D.
Nermin H.
Edin M.
divno osmislili i uspjesno sproveli ovaj susret.Odziv je bio iznad ocekivanja,
a program na zavidnom nivou.Dosli su Banjalucani iz desetak americkih
drzava a bilo je gostiju i iz drugih BiH-a gradova, sto nam je naravno
pricinjavalo zadovoljstvo, ugodan osjecaj i pravi znak da ljudi znaju
prepoznati ko su prave "meraklije".Svakako da su nam nedostajali
mnogi nasi Banjalucani koji iz opravdanih razloga nisu mogli prisustvovati
ovom druzenju.Iako nisu bili medju nama, bili su spomenuti.
Na samom pocetku programa jedan od organizatora se zahvalio svima koji
su se odazvali pozivu i uputio pozdrave svima koji nisu bili prisutni,
obecavsi, da ce video snimci s te veceri stici do nasih Banjalucana
cak i do Novog Zelanda i Australije.Zahvalnost je upucena i sponzorima
ovog susreta a to su, opet,nasi mladi Banjalucani, vlasnici firmi:
" Europa market "
" SES Painting "
" EJA "- Tracking
Cafe " La Boheme "
" World Travel & Tours "
" Aqvarius " club
Cafe " Korzo"
" Wells Fargo " bank,
sa svojim predstavnikom Ernadom Kovacevicem koji je poklonio gostima
majice sa obiljezjem grada-domacina, datumom susreta i naravno, grbom
i nazivom naseg grada-Banja Luke!
Jedna od atrakcija susreta Banjalucana bio je i dolazak populanog Sehe,
voditelja web stranice " cafekajak ".Svi koji prate ovu stranicu,
znaju koliko je ucinio da zblizi, poveze i organizuje, evo vec drugi
susret Banjalucana na Jadranu.I nije ni cudo,sto se to vece do njega
prosto nije moglo doci, jer je uvijek bio okruzen svojim sugradjanima.
Glavni junak muzickog dijela programa, Sakib Jakupovic, je nastupio
s pjesmom " Spavaj Banjaluko" Kakve su bile reakcije???? Zna
se; radost,suze, ceznja i revolt.Sve se to zbilo u jedno, i iz svega
toga probudio se neki prkos i ponos
.IMA BANJALUKE i BIT CE JE i NAS-BANJALUCANA, koji cemo pjesmom dokazati
da jos uvijek u nama zivi, onaj, banjalucki duh sevdaha i meraka.
Vrijedno je istaknuti i to da je na toj veceri bio predstavljen i najstarii
Banjalucanin iz St.Louis-a, Delic Sekib-Pibe, koji je pjesmom"Snijeg
pade na behar na voce", u mnogima izazvao odusevljenje i bio nagradjen
burnim aplauzom.Sve su to biljezile mnoge kamere, koje su se nasle ispred
Sekibovog stola.Poslije jako ukusne i bogate vecere prijala nam je igra
i ples, i tako sve do ranih jutarnjih sati.
Sutradan su se na vise mjesta okretali janjci na raznju, dimili rostilji
s Mujinim cevapima,sisevima i krpicama a vecernji sati su se proveli
uz muziku i pjesmu Sakiba i njegovog brata Ismeta-Iske Jakupovica.Pa
sta moze vise covjeku ispuniti ranjenu dusu, prazninu i ceznju za voljenim,
a OTETIM NAM gradom, od sevdalinke o Nasem gradu, od pjesama o Seheru,
Vrbasu, Pobrdju Dzumisica, od pjesama K.Montena, S. Isovica, Indexa,
T.Zdravkovica a u drustvu svojih sugradjana.
I zato, svuda podji------BANJALUCI DODJI!!!
Zelja mi je, a mislim i mnogih Banjalucana, da neki, dogovoreni datum,
ubuduce bude datum druzenja Banjalucana sirom Amerike.Pa, eto, neka
se javi sljedeci grad-domacin, jer, na poklon-majicama i pise "S
U S R E T I" sa zeljom da to predje u tradiciju....
od sad --- na dalje --- i ubuduce
Svima koji su dozivjeli i pratili ovo druzenje, do sljedeceg susreta,
puno m.selama i pozdrava iz St.Louis-a!
Kovacevic Suada - Dada