Bio je jedan od nestasnih gradskih probisvjeta, boem , prirodno intelegentan, govornik cija je zivotna filozofija “easy come, easy go” Inace, svi ti ljudi su uglavnom isli na zapad da ‘naprave posao’, posebno u decembru, mjesecu kada Evropa slavi, kada su svi na ulicama u trci za kupovinom poklona, kad je veselo i svecano, tako da ‘biznis’ radi sve do prvog dana u januaru.A onda povratak u Banja Luku, od bara do bara, od barbuta do barbuta, od ‘komada’ do ‘komada’. Zvali su ih "lopovi", ali definitivno sa stilom i nevjerovatnim smislom za humor. Zato i pisemo o njima, jer su oni isto tako dio naseg prijeratnog urbanog mozaika, mada me posljednji BL Calling naveo na ovu temu.

Ivana kaze da se ne moze do Vlasica “ jer su lole ukrale Most”( ha ha ha ha ha!!!) Bez - ‘zamisli sta se desilo’, ‘mozes li to vjerovati’, kako su uspjeli ?” Kao normalno je da neko ukrade Most. I samo onako zenski, njezno, imajuci u vidu tu tesku metalnu konstrukciju, ona dalje kaze “ ne znam sta ce im Most?” Onda se gospodin iz Banjaluke javlja u knjizi gostiju i objasnjava joj kako je most uglavnom napravljen od aluminija, koji je veoma cijenjen na svijetskom trzistu, tako da ce ga oni dobro prodati.I isto ga ne cudi da je neko ukrao Most. Izgleda da je svima normalno da neko ukrade Most. Jos uvijek ne znam kako su to izveli, ali sigurno znam da od novaca dobivenih od prodaje, ti ljudi sigurno nece kupiti Armanijevo odijelo.
Vracamo se pred “Bosnu”.

Znali smo da nece izdrzati da nam ne kaze par detalja sa ‘puta’, tako da nismo bili iznenadjeni kad se pojavi pred nama, ogrnut u osam hiljada maraka. Te njihove price su inace smjesne do bola, lude, ponekad cak malo tuzne:

“ Uzeli ti mi zemljaka na minhenskom Banhofu i gledamo ga sa prozora voza. Taman kad je posao da udje u vagon, skuzi da mu nema share.Groznicavo stade pretrazivati dzepove i traziti pogledom okolo pomoc. U tom casu voz je krenuo. Nesretnik, valjda u panici, uhvati se za sipku na vratima i kao da hoce svojom snagom sprijeciti odlazak voza, naravno, dok se nesto ne uradi sa njegovim novcanikom. Ali voz je neumoljivo nastavi voznju, covjek bespomocno ispusti sipku zureci blijedo po prozorima. Bas tada je pored njega prolazio nas vagon, u kojem je i njegova shara i Bane-Salcica ce ti sa prozora onim hladnim cinicnim glasom - Zemljak, ne mozes sa Dizelkom”