Gospodin Mladjo-Lutrija upravo prelazi ulicu Fra Grge Martica i kroz otvorenu sajbu ulazi u Veliki Snack.
To je u stvari dio rutinske marsrute ovog vitalnog starcica koji je joy i
egzistenciju nasao kao lutajuci prodavac raznoraznih lutrija. Startovao bi od kafane “Mostar”,
pa “Veliki Snack”, onda Gospodskom do “Pivnice”, pa kroz Batin Prolaz do
“Kozare”, da bi zavrsio preko puta u “Lovcu”. I onda sve ponovo. Jer svako je volio kupiti lutriju od covjeka kojim se piroda tako okrutno poigrala, ostavivsi mu veliku neuglednu grbu na ledjima, od koje je jedino imao koristi pri prodaji ‘srece’svojim sugradjanima.

”Nemojte kupovati od Mladje-Grbe, ja sam juce kupio i nisam nista dobio”, rece Kosta-Grk i nastavi pricati svoju opsesivnu pricu o “tackama i kukama”koje ga proganjaju. Ne registrujuci ovu dobrodoslicu, Mladjo se uputi prema stolu u uglu, gdje zalutala petoclana porodica iz nekog susjednog grada ceka da konacno proba te cuvene banjalucke cevape.
A ne zna da u Velikom Snacku sve valja osim klope i cuge i da je Mujina cevabdzinica samo dvadesetak metara od njihovog stola. Sve valja jer je veselo, jer se stalno nesto dogadja. Ako nista, tu je uvijek neko iz poznate gradske galerije ekscentrika. Sado, malo nervozan ali dobar konobar, sa neuobicajenim tikom da cijelo vrijeme ‘zvecka sa sicom’ u desnom dzepu, pokusava uz galamu i deranje na goste da stigne sve narudzbe. U sredini sale Slavko Zamola, Aco Juric, Mujo Djuzel i Vlado Penzija ugledase dvanaestogodisnjeg sina nekog prijatelja i pozvase ga na sok. Mali rece da se zuri posto mami mora hitno odnijeti jaja, kao gosti dolaze i radi se nekakav kolac.Slavko ustade i dovuce ga do stola, kaze to je par minuta i da ce on staviti kesu sa jajima na sank da se ne polupaju. Decko nevoljno poslusa.Vec je neko otisao do kuhinje, zamjenio jaja za kuhana
I tako ispratise nesretnog djecaka.A onda taj zarazni smijeh kroz predvidjanja kako ce domacica umutiti dobar slag za desert. Nekako najglasnije se smijao Sado konobar, tresuci tako snazno sicu u dzepu da je zvucilo kao sound od cinele.

Shvativsi da to nije atmosfera za njegovo poslovanje, Mladjo Lutrija neprimjetno izadje i uputi se prema Gospodskoj.

Smijeh se nije ni stisao kad Zamola pridje nasem stolu, jedinom barskom, koji dosta lici na onaj u Kajaku i na kojem smo mi ponekad imali stand-by pred odlazak
“u zivot”. Stavio je casu u kojoj je je sadrzaj jednog jajeta i pedeset maraka kao nadnicu ako to jaje zavrsi u Sadinom dzepu sa sicom. I jos da pricekamo malo da se njegovo drustvo prebaci u ficu preko puta, tik uz Zenit, odakle ce oni gledati ‘film’.

Poslije nekoliko neuspjelih pokusaja koji su su bili smjesniji od same egzekucije, Braco Napotnik iskoristi trenutak dok je Sado kupio case i jaje skliznu u cuveni desni dzep.

Rik ranjenog lava je jedino sto se moze uporediti sa jaukom nesretnog konobara .Tresak sake ljepljive sice od zid i kletve na racun drustva koje je ‘nestalo’, bilo je sve sto je mogao uraditi.A Fico, sa pola tone unutra, tresao se kao u crtanom filmu. U kafani delirijum.Cak i kamena lica onih kuharica sto ponekad provire iz kuhinje su razvucena u smijeh. Jedino je Kosta-Grk, okrenut zidu i dalje sam sa sobom pricao o “tackama i kukama” koje ga proganjaju.

Izasli smo iz Snack-a i uputili se ka Parkicu.

“ Momak nema Marlbora!” rece prodavacica kioska u Batinom prolazu. Baja-Zizi je unezvjereno gledao po slozenim cigaretama na polici, ne slusajuci prodavacicino“ima Kent” i “ hoces nesto drugo.?” Jednostavno nije mogao naci alternativu.U tom trenutku Mladjo-Lutrija prolazi pored kioska..Zizi se zagleda u njega i poslije nekoliko sekundi baci novcanicu kroz prozorcic kioska:” Daj mi Camel"