dking

Prvi put (i zadnji) sa Kingasem na dorucak

Uvijek se pitam zasto smo vecina nas morali ici na postu telefonirati za medjugradsku, ili ne daj boze negdje u inostranstvo! Da li je to bilo zbog onih prije racuna u kojima nista ne vidis i ne znas, ni koliko si zvao, ni koliko je minuta, ili zbog predoziranog budzetskog opreza nasih roditelja .

Uglavnom, tog jutra sam usao u postu, dobio “Ljubljana, kabina sedam’ i poslije obavljenog razgovora izasao na platformu, iznad stepenica.. Ispred, na ulazu u “Osmicu” se 'dogadjao narod'. Autobus je vec bio pun, ali jos je tridesetak ljudi, zaglavljenih u vratima, pokusavalo da udje.
Onda ugledah Mrvicu kako lijeno seta sa nekim poznanikom. U ruci mu procitane “Sportske Novosti’, koje hodajuci svaki setac, mahinalnim stiskanjem oblikuje u papirnu cijev. I mada su sada takve novine potpuno neupotrebljive za neko novo citanje, svako ih nosi i dalje, kao neki nezaobilazni detalj, gotovo fetish proljetnog banjaluckog ponedeljka.

“Jesi li vidio Garu i Kekeca?” upita svoje uobicajeno pitanje i onda pogleda prema Busu, koji ne moze krenuti jer par ljudi jos vise na ‘prednjim’. Bas tada ugledasmo momka u zadnjem dijelu vozila, zaglavljenog izmedju ramena i laktova putnika, kako ‘visi’ u zraku, sa kompletnim celom isturenim kroz onaj gornji, klizni prozor. Mrvica bez rijeci pridje i poce udarati svojom papirnom palicom po celu nesretnika. To nisu bili jaki udarci, niti je to bilo ‘opasno oruzje’, ali taj dio glave je polako dobivao crvenu boju, sve to uz rijeci “ne smijes viriti kroz prozor’, “ulazi unutra!!?” Naravno momak se nije mogao pomaketi. Samo je zmirkao na svaki udarac, psovao i prijetio.
Jedva sam ga odvukao do semafora. Dok smo cekali prelaz, autobus je polako prolazio pored nas. Mrvica opet ugleda ‘celo’, nekoliko novih udaraca, masne psovke mladica i kako je bus ubrzavao, poce da trci uz njega uz konstantnu ‘novinsku paljbu’.
“Moj boze” – pomislih, dok sam gledao za njim i onda pretrca Titovu..

Na ulazu u Gospodsku sretoh Kingasa. Uhvati me ispod ruke i rece poslije mog “nisam”, da me on onda vodi na dorucak!!??!!. Usput, dok smo ulazili u Bosku, pita naravno ‘kakav je osjecaj ici sa Kingom na dorucak’. Kazem da je predivam i pitam ‘koji ce to lokal imati cast da ugosti Njegovo Velicanstvo sa pratnjom? Uvijek tajnovito, kao Tony Soprano, samo klimnu glavom i usmjeri me dole prema samopozluzi robne kuce.Kaze da cesto tu doruckuje, jer je najbolje snabdjevena radnja. Istina. I ja sam volio to mjesto u kojem si mogao kupiti sve, od kladuskog rahat-lokuma do danskog i ruskog kavijara.

Kingas ubaci ‘francuzer’ u korpu i uputi se prema odjeljku sa sirevima i narescima. Bilo mi je slabo, koliko je maltretirao prodavacicu. Trazio je dvanaest deka ovoga, petnaest ovoga, deset onoga, dvadeset toga.. I poslije svakog pitanja ‘moze li par deke vise’, obasipao bi paljbu na trgovkinju, u smislu kako je on radnicka klasa i da mu ne podizu troskove prehrane..i da to namjerno rade, samo da prodaju vise.. da ce se zaliti..gdje je sef..

Poslije svih tih nedaca, dva se zamotana sendvica konacno nadjose u korpi. Krenuo sam prema kasi, ali me on odvuce ‘da nesto vidi tamo u cosku samoposluge’. Kada smo dosli iza police, odmota sendvic i poce jesti, nudeci mi ovaj drugi. Nisam bio zaprepasten posto se radilo o Kingu, ali me definitivno prosla volja za doruckom. Dok je jeo i ovaj drugi sendvic, uhvatio me neki ludi smjeh. Ne zbog same scene, vec se sjetih one ljutnje na prodavacicu za nekoliko grama vise, a svejedno nije ni mislio placati.Ali King kaze ‘da je njegova duznost da skrene paznju na profesionalnost osoblja, jer ce samo tako svi gosti biti zadovoljni.’

Kada je zavrsio sa francuzerom, krenuli smo prema izlazu. Usput, zgrabi onaj trokutasti tetrapak mlijeka i svojim debelim vrhovima prstiju(olovkom okrece telefonske brojeve), otkinu vrh, te kao Popaj istrese sadrzaj u grlo, gnjececi ambalazu. Onda napuha prazan tetrapak, vrati ga na policu i rece hladno:
“Vidjeces kad levat u brzini ubaci ovo mlijeko u korpu i kad nakon dva metra povuce rucnu. Kao nema specificne tezine.”

Ubrzavam prema izlazu uz Kingovu galamu, upucenu kasirki:
“Mala !! Bil’ se ti udala??!! Ne mislim za mene, za ovog mog prijate…Gdje nestade?”