BIJELO DUGME 2005

   

Za koncerte u Sarajevu,Zagrebu i Beogradu samo za par dana
prodano je vise od 100 000 karata.Da li ce stari
"jugonostalgicar" Brega ponovo napraviti nesto novo ?
Sta vi mislite o ovome ?

A sta bi to Brega mogo napravit....za ono sto je ucinio za
Sarajevo zahvalu cemo odati oni koji kupe kartu.........mi
nista nismo zapamtili....nama ce se opet dogodit
isto......ja uskoro ocekujem koncert s Neletom i Emirom
Kusturicom.....njih cemo ugostiti u Zetri....hocu reci da su
njihovi koncerti okasnili jer bilo je vremena od 1992 -
1995......

Bice to dobar koncert...pun emocija...volio bih biti tamo...

dali ce napraviti nesto novo ne znam.
ali pravi pare, po starom.

Naravno da ce napraviti, bice cudo od koncerta, cudo
nevidjeno, evo ko da gledam ocima. Zao mi je sto nisam u
mogucnosti da budem prisutna niti u Sarajevu, a ni u
Zagrebu. Odbrojavam sitno i nadam se da ce TV prenositi
direktan snimak u Skandinaviju.

sta ima da napravi novo? ovo sto je dosad napravio sa
Bijelim dugmetom je i dovoljno. oni ti dodju buraz kao YU
Bitlsi

Oni su ipak legende...zao mi je samo sto ih nemogu ponovo
slusati uzivo...

BILI SU I OSTALI LEGENDE, BEZ OBZIRA NA SVE!!!!

A karte su im rasprodane, nista za izbjeglistvo...hocemo
Dugme u Geteborgu!!!!

Karte za 22.06.2005 Zagreb  su nabavljene.
Na travi , naravno.
Da ne bi neko pogresno razumio necu sjediti gore na 
tribinama nego dole na igralištu cupkati.

Za kom. 8

Zaista dobra ideja. Bilo bi divno kad bi bilo moguce da nam
Dugme u originalnom sastavu dodje u Svedsku. Mislim da bi sa
jednog koncerta u bilo kojem od vecih gradova ovdje kod nas
"pobrali" vise love, nego sa sva tri koncerta u bivsoj Jugi.
Jao, da li san moze postati java, sta vi mislite ?

koncerti su u sred sedmice - srijeda. a time su sve
izbjeglice iskljucene, pa i mi koji smo malo blize zagrebu i
sarajevu.

Pa ne ide se  na koncert zato sto ce izvodjac
nešto zaraditi  a pogotovo koliko, pa to me 
uopce ne zanima. Ako je dobar , neka mu.
Ide se radi radi svoga gušta, da se vidi kako ce to sad
poslije 20 godina izgledati . Nikakve nostalgije,
nikakvih drugih slicnih emocija. Barem za mene.
I još nešto.  Pa  ne može Dugme napraviti pravi
koncert bez ovog podneblja  i nije isti šmek 
njima svirati u  , recimo, Sarajevu ili tamo 
negdje u  Latviji ili Westfaliji.

Naravno da se na koncert ide radi licnog smeka,pa to je
jedini i pravi razlog.A koliko ce sviraci zaraditi,to je
nebitno nama. Ali, njima je to prvo u glavi. Ne znam zbog
cega bi to trebalo da ima razlike u publici, npr. u Sarajevu
i u gradovima kao sto su Malme,Geteborg ili Stokholm.Sigurna
sam da bi dvorana od par hiljada ljudi bila popunjena do
zadnjeg mjesta.

draga senka kakvih par hiljada karata,pa ne svira grupa
animatori.znas li ti da je u beogradu pusteno 300 000 karata
u prodaju za koncert dugmeta koji ce biti na
hipodromu.toliko ljudi nema sve skupa u skandinaviji.da da
...

Senka,

Evo Bacca ti je odgovorio ,pa je ne bih puno sta dodavao.
Zagreb 60000 karata prodano u roku 6 sati a u Rajvosa
ista količina za još manje vremena.
Ne bi ja ni spominjao novce , nego ti spomenu da bi više
zaradili gore kod vas nego ovdje u svim gradovima zajedno
u što, iskren da ti budem, sumnjam.

POZDRAV  !

Sva sreca pa svi nasi narodi i narodnosti jos uvijek imaju
nesto zajednicko i svi se istom raduju...naravno, BIJELOM
DUGMETU !

Zahvaljujem Bacci i Zlaji na odgovoru i podacima, nisam
zaista znala da je toliko karata prodano. Pa to je vise nego
super. Ocito da sam se zeznula u racunici. Doduse,nisam ni
racunala, vise sam napisala iz razloga sto pretpostavljam da
bi cijene karata bile barem 3-4 puta skuplje ovdje, nego
dole. A po kojoj cijeni se prodaju karte, znate li to?
Najvaznije u svemu ovome je da ce se skupiti toliko raje, da
se nece znati ko je ko i niko nikog nece pitati za ime,
konacno jedno veliko druzenje i spektakl, ma da ne pametujem
previse, dovoljno pise u kom.16. Kratko i jasno - svaka
cast.
U Svedskoj zivi oko 7-8 miliona ljudi, od cega su 2-3
miliona doseljenici.Jos nisam dosla do podatka koliko nas je
iz Bosne ovdje, ako neko zna,voljela bih da napise.

 	
		
7. jun 2005.
VUDSTOK, BOLAN!
Kurir u poseti hipi komuni sastavljenoj od članova "Bijelog
dugmeta", koji se u Breginoj vili na Senjaku spremaju za dan
D

U sklopu priprema za "koncerte veka", Goran Bregović je pre
desetak dana okupio "Dugmiće" u svojoj vili na Senjaku.
Ekipa je tamo, u punom sastavu, vežbala nedelju dana, a onda
je frontmen i domaćin otputovao na turneju sa svojim drugim
bendom, "Orkestrom za svadbe i sahrane". Vojska je tako
ostala bez generala, a ekipa Kurira je pokušala da otkrije
kakvi su disciplina i moral među "redovima" (po godinama,
bolje reći rezervistima) ove rokenrol čete.

Na kapiji su nas dočekali kršni momci i visoki kameni
zidovi, sa kojih vrebaju sigurnosne kamere. Unutra engleski
podšišana trava i istočnonemački "trabant" ispred garaže. Iz
dvorišta puca pogled na Hipodrom, mesto gde će, ako sve bude
po planu, odsvirati najveći koncert ikad održan na ovim
prostorima. U kući na tri sprata atmosfera kao u hipi
komuni. U salonskoj sobi bez ijednog komada nameštaja
razbacani naokolo leže instrumenti, dušeci i vreće za
spavanje. Bend je na ručku. Nalazimo ih u suterenu, za
dugačkim stolom, krcatim hranom i slatkišima.

Kad Milić pravi zapršku

Šef restorana je Milić Vukašinović. Stoji za šporetom opasan
keceljom ispod koje viri kožna jakna - "motorka".
- Vid' me, k'o Karapandža! - euforično urla "doktor za
rokenrol" i otvara frižider. U njemu litre mleka i
"koka-kole", od alkohola ni pomena. Milić sa gađenjem okreće
glavu. On najteže podnosi direktivu "šefa" Brege. Posle
nedavnog gostovanja na hrvatskom RTL-u, kada je junački
iskapio flašu viskija, Mića je obećao Bregi da do nastupa u
Sarajevu neće okusiti ni kap "žestine", čak ni pivo, i toga
se za sada drži.
Foto

Bebek
	
Foto

Milić
	
Foto

Alen

U tome mu bratski pomažu ostali, naročito bubnjar Điđi
Jankelić, koji je među "dugmićima" zadužen da brine o
higijeni. Bez blama se laća krpe i metle, ali priznaje da mu
teško pada to što mu je pri "dezinfekciji" zabranjeno da
koristi alkohol. Iz vinskog podruma, gde domaćin Bregović na
policama čuva flaše vrlo retkih i kvalitetnih vina, uzima
samo paket obične vode:

- Ovo možemo da zaboravimo do koncerta - uzdiše Điđi dok
pozira sa flajkom francuskog vina. Zbog Breginog poziva,
Jankelić je u Holandiji, gde živi sa porodicom, ostavio
jedanaestomesečnog sina Luku. Nije mu, kaže, lako, a očinsku
brigu "leči" čestim telefonskim pozivima.

Proba počinje. Bebek peva "Pekara" i "Selmu", podrum bruji i
odzvanja. Dok on vrišti iz sveg glasa, Alen Islamović sipa
vodu u "prokuvali" Bregin "trabant".
- Kol'ko li ova kanta može da razvije? - pita se, ali ne
stiže da sedne za volan. Na njega dolazi red da peva
"Ružicu". Dok rok veterani tuku po instrumentima,
fotoreporter Kurira krišom snima strogo poverljivi dokument
- listu pesama koje će "dugmići" svirati na Koševu, u
Maksimiru i na Hipodromu. Na njoj sve sami hitovi za
sladokusce, ali i neke komercijalne stvari - za široke
narodne mase ("Ćiribiribela", "Hajdemo u planine", "Napile
se ulice").
Foto

Proba u podrumu
	
Foto

Sa menadžerom Rakom

U Breginom odsustvu probe vodi Željko Savić, relativno
anonimni muzičar iz Beograda. Prilika da svira sa
"dugmićima", čiji repertoar proučava godinama i poznaje do u
tančine, pružila mu se iznenada:
- Pokušavao sam nekoliko puta da uradim nešto sa solo
karijerom, nastupao na festivalima, ali nije išlo. A onda su
se pojavili Raka i Brega, kao dva Deda Mraza, i ostvarili mi
životni san. Presrećan sam, a ko ne bi bio, ovakva prilika
se pruža jednom u životu! - ističe Željko, koji tiho i
efikasno predvodi dojučerašnje idole. Na pitanje da li mu je
krivo zato što verovatno neće imati priliku da svira pred
punim stadionima, on samo odmahuje rukom:

- Bitno je da se "Dugme" dobro navežba i zvuči moćno, za
ostalo ćemo lako, poručuje skromni "čovek iz senke"

Mada naoko najpovučeniji, pravi "šef raje" u periodu dok je
"otac Brega na službenom putu" je njegov kum Zoran Redžić.
On telefonom ugovara dimenzije ogromne bine koja će biti
instalirana na beogradskom Hipodromu:

- Bend na prvom spratu, jeste, bubnjar iznad nas, a na vrhu
idu hor i gudači!... Ne trubači - gudači, jarane! - uzmahuje
rukama Redžić kao da upravo konstruiše skalameriju koju
naručuje. Basista "Dugmeta" je iz ratnog Sarajeva 1992.
otišao u daleku Finsku, gde je hladne Skandinavce učio
bosanskoj romantici. Pod njegovom dirigentskom palicom
najveće tamošnje pop zvezde otpevale su kompilaciju hitova
poznatih sarajevskih autora (Hari Mata Hari, Merlin,
Henda...)
		

Vlado Pravdić: "Veliki brat" za ex-YU emigrant

Klavijaturista na privremenom radu u Americi Vlado Pravdić
prešao je ubedljivo najduži put da bi se pridružio starim
kompanjonima na turneji. Član originalne postave "dugmića"
nije časio ni časa, već je prvim avionom zapucao za
Sarajevo, a odatle za Beograd:
- Gde da propustim ovako nešto - kaže Vlado, koji u SAD živi
od - telefona. Vlasnik je jedne telefonske kompanije, čiji
su najbrojniji pretplatnici emigranti sa prostora cele bivše
Jugoslavije, ali iz Afrike, Azije, Južne Amerike..., kojima
on po najpovoljnijim cenama nudi vezu sa rodnim krajem.
Izabrao je ovaj posao, ističe, zato što se i sam godinama
nalazi u "izbegličkoj koži", pa zna kako je.
		
	
	

U Zemlji hiljadu jezera fascinirali su ga rad, disciplina i
saobraćaj bez gužve, ali avaj: - Jednog dana se probudiš i
shvatiš da ti nedostaje ova naša anarhija, pokupiš stvari i
bjež' kući - priseća se Zoran Redžić, koji je po povratku u
rodno Sarajevo otvorio studio u kome producira albume mladih
rok talenata. A njih, kao i u Beogradu, ima sve manje i
manje...
- J... ga, svi odoše u narodnjake - sa setom konstatuje.

Tajni agent Tifa u borbi sa išijasom

Da bi spreman dočekao predstojeće hepeninge, Tifa je ovih
dana obišao i zubara. "Šestica", koja je pravila probleme,
sada je u redu, ali ga je u međuvremenu uhvatio išijas.
- To je od onog podruma, matere mi! - kroz smeh se proteže i
priseća dana kada je, pre 21 godinu, pristupio "dugmićima" i
kada ga je šef Brega vodio na "generalku" koja je
uključivala zubara, logopeda, frizera...

- Samo što me na kanal nije nagonio, k'o onog svog
"trabanta"! - dodaje najglasniji pevač najvećeg balkanskog
benda svih vremena. Mladost, u kojoj je često pravio
incidente, sada je davna prošlost:

- Bio sam običan klinac, sklapao modele aviona, čitao
"Zabavnik". A onda je preko noći došlo sve ono ludilo sa
"Dugmetom". Turneje, alkohol, droga, slava... Malo sam se
izgubio u svemu tome. Sigurno bih sa ovom pameti neke stvari
uradio drugačije, al' ne žalim! - evocira uspomene Tifa,
koga na kraju pitamo da li će se, posle svega što je u ovih
dana "povađeno iz naftalina", priča o "Bijelom dugmetu"
završiti na Hipodromu, za Vidovdan...

- Nikad ne reci nikad! - u stilu tajnog agenta 007 zagonetno
odgovara pevač benda čiji koncerti će, na simboličan način,
ponovo u jednom horu ujediniti podeljene narode jedne bivše
zemlje koju svi odreda mrze, ali je se sa setom sećaju.
		

Điđi Jankelić: Rokanje sa bajkerima i sevdah sa Štulićem

U Holandiji Điđi Jankelić svira hard-rok klasike "Dip
parpla", "Led cepelina" i "Zi Zi Topa" na okupljanjima
najveće i najjače evropske moto-bande "Bandidos". Tetovirani
čupavci često prave probleme, tuče su uobičajena pojava, pa
na svirkama muzičari neretko eskiviraju flaše, piksle i
druge leteće objekte. Njegov "komšija" u zemlji tulipana je
legendarni frontmen "Azre" Džoni Štulić. Njih dvojica su
ranije znali da se nađu, pa da sviruckaju, onako za svoju
dušu, ali su se te prilike proredile:
- Džoni je čudak, čovek na svoju ruku. Pre nekoliko godina,
mislim 1998, bili smo rešili da sviramo njegovu povratničku
turneju od Triglava do Đevđelije. Počeli smo sa probama, sve
je štimalo super, a onda je Štulić jednog jutra isključio
telefon i zaključao se u kuću, bez ikakvog objašnjenja. Sada
je, eto, odlučio da počne aktivno da igra fudbal, i lomata
se po nekim opštinskim ligama. Ej, čoveče, u tim godinama!
Mada, ne verujem da će ga to dugo držati.
		
	
A. K.

200 kuna je Zagreb - parter iliti trava cca. 27 EUR-a .

 Dana 2.5.2005. (citiram tekst)         DA LI ZNATE

Da se prvi domaci mamutski rok koncert Bijelog dugmeta
odigrao 20. avgusta 1977. godine kod Hajducke cesme. Na
istom prostoru "Dugme" je sviralo jos 1973. pod svojim prvim
imenom "Jutro", a zvezda veceri bila je beogradska grupa
"Pop masina". Da je na koncertu Bijelog dugmeta 1976. na
stadionu "Poljub" u Splitu 12000 prisutnih skandiralo "Bili,
bili", a okolni narod se cudio ko to i zasto skandira kada
Hajduk ne igra.

                      BOGATSTVO ZA PLOCU
"Ciribiribela" dijamantska ploca Bijelog dugmeta prodana je
1996. na aukciji u hotelu "Grand" u Valjevu za neverovatnih
17600 nemackih maraka. Za aukciju je vladalo veliko
interesovanje kod diskofila koji su pristigli iz svih
krajeva bivse SFRJ. Pocetna cena ploce bila je 15000 maraka,
a na kraju ju je za 17600 kupio fan Dugmeta iz Republike
Srpske koji je zeleo da ostane anoniman.

, u razgovoru direktor tjednika Senad Pećanin Bregovića je
pitao u svemu i svačemu, posebno naglašavajući njegovo
distanciranje kao Sarajlije od Sarajeva tijekom ratnih
godina, ne izbjegavajući ni provokativna pitanja, te
objavljujući intervju gotovo u cijelosti, odnosno bez bilo
kakvih korekcija - stenogramski, što je rezultiralo i
objavom nekoliko vulgarnosti od kojih je svakako najjači
dojam na čitatelje ostavilo pitanje Pećanina "zašto tijekom
tri i pol godine rata u BiH nijednom gestom nije podržao
niti napravio koncert za Sarajevo", na što mu je Bregović
odgovorio kako bi to značilo "da on u tom trenutku staje na
stranu Alije Izetbegovića", što mu ne pada na pamet.
Pećanin je nastavio: "Ama, bolan, pusti Aliju! Zamalo ne
rekoh jebo njega." Bregović je na to kazao: "Evo, ja baš to
kažem — jebo Aliju!"
Zatim je još jednom, na Pećaninovo "ma, joj..., pusti Aliju,
bolan...", Bregović ponovio: "Jebo Aliju, naravno. Sam si
reka

Posebno je zanimljiv i dio intervjua koji se odnosi na
relaciju između Bregovića i Emira Kusturice jer je Pećanin
kazao kako je Bregović Kusturicu početkom rata u Sarajevu
prevario uvjerivši ga da se njih dvojica ne trebaju miješati
u ta zbivanja, navodeći pritom kako ima snimljen razgovor s
Kusturicom s početka rata.
Senad Pećanin u izjavi za "Dnevni avaz" je kazao kako cijeli
intervju s Bregovićem ima snimljen na kaseti i da mu nije
bila namjera minirati koncert, te naveo kako ne vjeruje da
će Bregović podnijeti tužbu protiv njega.
— Imam kasetu i super je da je sačuvana. Iznenađen sam, prvo
jer nema drugih svjedoka osim Gorana, fotoreportera i mene,
ali ne treba vjerovati ni meni, ni njemu, ni fotoreporteru,
nego kaseti. Mislim da su se organizatori prepali da bi zbog
onoga što je on rekao u razgovoru mogli imati nekih problema
- kazao je Pećanin.
Pećanin je također naveo kako je još uvijek u dilemi hoće li
ići na koncert na Koševu jer je Bregovićev odnos prema
Sarajevu tijekom rata za njega veliki problem.

Komentar je iz sarajevskog lista Dani.....ako otkazu na
Kosevu nek ga odrze na Manjaci.....neko je tamo odlezo isto
zbog Alije.......

pa tako je nazalost. Brega je ponizio sarajlije za vrijeme
rata a evo i sada istom mjerom. Stvarno je pravi bosanski
otpadnik, djubretar svjetske klase...

opet politika..uvijek politika..smrdljiva balkanska
politika..zapalimo balkan da ne postoji..da se ljudi vise ne
bave politikom..uprljaj sve politikom..to je nasa
ljepotq..kupujte list gospodina senada P. on je snimio
sve..A HA!!!sta je reko!unistimo koncert..sta ce nam muzika?
bolje da sjedimo u mraku 'I JEDNI DRUGIMA JEBEMO MAJKU"!!!!

Dr. Ocokoljic

bice koncerta bice. ali treba mu nabijati na nos.

...Bregovic je karijeru i napravio znajuci kako se
manipuliraju mediji...bitno je da se prica i
polemise...sjecate se kako je to radio u proslom
sistemu...pastirski rok, gologuza na omotu, sve u
...materinu, a Hrist je bio..., droga, Kosovska, pjevac
tamo, pjevac vamo, Hej Slaveni, Tamo daleko i lijepa
nasa...
...pred pocetak rata je imao kratki klip pro - mir na
sarajevskoj teve u  pozadini su bile sve tri bogomolje...
a demokracija je sad...krajem osamdesetih cesto se mogla
cuti psovka  "jebo te Ti..", druga vremena druge psovke...

evo skinuo sam cijeli intervju pa ga mogu postaviti ako
hocete...

Citiram tekst - maj 2005. intervju Vesne Pantelic sa
Bregovicem.

"Cuda se ipak desavaju! Posle 15 godina od raspada, Bijelo
dugme, jedna od najboljih i najuticajnijih bendova bivse
SFRJ, ponovo ce zasvirati svoj "pastirski rok " i to tri
puta - 15. juna na sarajevskom Kosevu, 22. juna na
zagrebackom Maksimiru , a onda na Vidovdan, 28. juna na
beogradskom Hipodromu, gde su vec svirali u septembru 1981.
na jednom rok festivalu. 
Iako je Goran Bregovic deceniju i po kategoricki odbijao da
ponovo okupi grupu uz koju su odrasle mnoge generacije,
pravdajuci se da je to za njega zavrsena prica, da se umorio
od rokenrola i da zeli da objavljuje albume poput "Pink
flojda" (koje su slusali milioni,a niko ih nije prepoznavao
na ulici) na radost puka - predomislio se. Delimicno zbog
prijateljstva sa menadzerom Rakom Maricem, a delom i zbog,
sto se lazemo, novca.
     Vratile su mi se stare slike dok sam remasterisovao
posljednja cetiri studijska albuma dugmica - kaze nam
Bregovic, koji priznaje da je u rokenrol usao zbog toga sto
su devojcice vise volele gitariste od automehanicara.
Shvatio sam da nasa muzika uopste nije bila losa. GOdinama
nisam pravio buku svirajuci rokenrol, pa sam pozeleo da to
uradim jos jednom. Isprva nisam mogao da zamislim okolnosti
koje bi trebalo da se dese pa da se opet okupimo. Ali, posle
jedne vecere u Milanu, kada sam razgovarao sa ljudima iz
"koka-kole" misao o ponovnom okupljanju mi se sve cesce
vrzmala po glavi. Malo se brinem kako cemo zvucati, jer
nismo zajedno svirali 15 godina. A, opet, svi smo ljudi koji
iza sebe imaju veliku kilometrazu. Sviranje u "Dugmetu" je
kao voznja biciklom. Kad jednom naucis da vozis, nikad ne
mozes da zaboravis. Malo mi je na beogradskoj konferenciji
za novinare bilo bezveze, jer su pre nas pricali ljudi iz
"koka-kole", koja nam je sponzor ovih koncerata, pa je
ispalo kao nekakav skup groznih soubiznismena. Da nismo ovo
radili besplatno, iz ljubavi, nikada ne bi dosli do toga da
sviramo velike pare.
      Svi oni koju budu izdvojili 1.000 dinara, koliko ce
najverovatnije kostati karta za beogradski koncert Bijelog
dugmeta, kupice mnogo vise od uspomena. Jer Dugme je bend
koji je pevao "Pljuni i zapjevaj,moja Jugoslavijo" doslovno
od Vardara do Triglava. U njihovoj interpretaciji to nije
bila politicka parola, ma kako to nekom zvucalo. U tih
nekoliko stihova dugmici su integrisali ono sto posljednji
balkanski rat nije mogao da dezintegrise. U tim rimama
skupljene su emocije koje ne vezuju ljude u zajednicku
drzavu, vec zajednicku kulturu i istoriju. 
      Politika je nesto sto Jugoslovenima stvarno radi
strasne stvari - ispricao je Bregovic svojevremeno u pero
Petru Popovicu. 
Ja ne znam uopste kako bas ovim narodima polazi za rukom da
imaju tu vrstu prokletstva da im se uvek dogadjaju jedne
iste stvari. Ne mogu da shvatim da kod naroda koji vaze za
bistre uvek prolazi ta fora. Zalosno je sto ovi narodi nikad
nisu doziveli da politika radi nesto dobro za njih. Mislim
da nije trebalo da pravim ista sto ima veze sa politikom.
Sada neke stvari imaju opravdanja, mada su neke anticipirale
druge, neke su bile ispred svog vremena. Kada smo Svetozar
Vukmanovic Tempo i ja pevali "Padaj silo i nepravdo", bilo
je pet godina pre nego sto je Jugoslaviji palo na pamet da
treba silu i nepravdu rusiti. Nazalost, doziveo sam da mi se
pesme ostvare i nisam srecan zbog toga.
      Bregu, koji je 1977. izjavio da su dugmici prodali
onoliko ploca koliko ima gramofona u Jugoslaviji i da bi
sada mozda trebalo prodavati gramofone uz ploce, cini
srecnim sto je Bijelo dugme jos uvek interesantno publici,
pa i onima koji su se rodili kada oni vise nisu postojali.
To pokazuje da ono malo zivota sto su investirali, nisu
investirali u nesto adolescentno sa kratkim rokom, vec u
nesto po cemu ce se rokenrol pamtiti. A da je to zaista
tako, videcemo na Vidovdan, kada se posle svega popnu na
binu "pljunu i zapevaju, moja Jugoslavijo". Na zgariste
jedne zemlje ponovo ce sjatiti emocije."

Cijeli intervju sa Bregom, moze se procitati na :

http://forum.becka-raja.at/viewtopic.php?p=1880#1880

Bilo bi dobro da taj intervju plasiras na stranice.

U Srbiji su se uvijek na Vidovdan događale lijepe
stvari....naročito od Gazimestana 1989  pa dalje.....

Intervju Dana BR 417 10.6.2005: Goran Bregovic 

Nisam htio svirati za Alijino Sarajevo 

Sve ono što vodu Bijelog dugmeta niko nije pitao i što mu
niko nije rekao ucinio je Senad Pecanin: Goran Bregovic za
Dane govori o svom odnosu prema ratnom Sarajevu, Aliji
Izetbegovicu, Emiru Kusturici, Beogradu, Slobodanu
Miloševicu, Sidranu, Tifi, Bebeku… 

Senad Pecanin 

Znam puno ljudi u Sarajevu koji pripadaju generacijama
rodenim pedesetih, šezdesetih i pocetkom sedamdesetih godina
prošlog stoljeca koji su u velikim iskušenjima povodom
predstojeceg koncerta Bijelog dugmeta u Sarajevu. Svima
njima je zajednicko to što ova grupa predstavlja simbol
nekih boljih vremena, kad su bili mladi, sretniji,
bezbrižniji, sa više kose i manje kilograma, kad ni slutili
nisu šta im nose devedesete. Naravno, to budi emocije,
potpiruje uspomene. Medutim, mnogi se nalaze u ozbiljnoj
dilemi definiranja svog odnosa prema Dugmetu i to skoro
iskljucivo zbog odnosa prema Goranu Bregovicu, tvorcu,
lideru, mozgu... ama, vlasniku druge najznacajnije grupe u
historiji sarajevske pop-rock škole. 

Jedni pripadaju žestokim osporavateljima Bregovicevog djela
zato što ga drže odgovornim i krivim što je upravo Bijelim
dugmetom svojevremeno zbližio raju i papke, kriminalce i
pristojne ljude, polupismene i intelektualce, prljave i
okupane, narodnjake i rokere, nacionaliste i pristojne
ljude... buduce ratne zlocince i njihove žrtve. Baš kao što
je nekada uspijevao koncertnim turnejama Dugmeta izazivati
identicne reakcije publike od Triglava do Đevdelije,
posljedice modela popularne kulture koji je ustolicio i
danas su dominantne i iste su i u Beogradu i u Zagrebu i u
Sarajevu. Uostalom, provjerite kako u Hrvatskoj stoji stvar,
iz ugla Jurice Pavicica: "Kada danas higijenicarski odredi
boraca protiv Balkana s užasom gledaju na Bregin comeback,
onda se moraju prisjetiti i nalicja price koje im manje
konvenira. Jer, iz kabanice Gorana Bregovica i njegova
'pastirska rocka' (kako ga je terminološki cementirao Dražen
Vrdoljak) izišli su, ne zaboravite, i Thompson i Vuco i
Škoro. Pastirski rock - taj najcišce jugoslovenski od
glazbenih idioma - dugo je vec neslužbeni zvuk hrvatske
nacionalisticke desnice. Pop koketiranje s nacionalnim
patosom - dakle, Bregin izum iz ranih sedamdesetih - u
Hrvatskoj je vec dugo diskografsko opce mjesto. Te
podudarnosti nisu slucajne. Jer, domaci 'desni zvuk'
parazitira na onoj istoj demografskoj grupi koju je
svojedobno Brega prepoznao kao socijalnu snagu i dao joj
kasnih sedamdesetih kulturnu legitimaciju i opis. Ta
demografska grupa socijalisticka je suburbija, grozdovi
oljuštenih visokogradnji napucenih prvom generacijom
odraslom u gradu. Instinktom trgovca ili puckog sociologa,
Bregovic je kasnih sedamdesetih shvatio šta zapravo jest
Jugoslavija: zemlja ovlaš urbaniziranog stanovništva koje je
Tito milom ili silom dovukao u grad i odjenuo u trliš. Toj
neopisanoj socijalnoj smjesi dao je 'soundtrack' koji je bio
tacno njoj i nalik: jednom nogom na selu, drugom na
rokerskom asfaltu. Stoga 'pastirski rock' nije bio samo
zvuk, ili samo ikonografija s kožusima i opancima.
'Pastirski rock' je bio socijalno stanje. Oni koji su to
prepoznavali, vec su osamdesetih Bregovica mrzili, kao što
ga i danas mrze zagrebacki, sarajevski i beogradski urbani
puritanci. Ali, ma koliko ga mrzili, danas mu moraju
priznati da je njegova kultura pobijedila." 

Ja ne pripadam onoj grupi koja ima probleme sa Bregovicem
koje opisuje Pavicic. Priznajem, godine mog odrastanja u
kojima Bijelo dugme jeste imalo znacajnu ulogu previše su mi
važne da bih Bregovica gledao drugacije nego kroz prizmu
vrlo privatnog - jednostavno, još jedna pobjeda licnog nad
kolektivnim interesom. Medutim, to ne znaci da je moj
problem sa Bregovicem manji, naprotiv. Radi se o njegovom
odnosu prema ratnom Sarajevu. Mislim da je Danilo Kiš
govorio: "Reci mi svoj odnos prema Auschwitzu, pa onda dalje
možemo razgovarati." A Bregovic je skoro cetiri godine
zlocinackog ubijanja njegovog grada, Sarajeva - uglavnom
šutio. Njegova šutnja je bila zaglušujuca. U svega par
navrata kad ju je prekidao, cinio je to kolosalnim cinizmom
unproforovskog tipa, osudujuci jednako i one koji razaraju
grad i one koji pokušavaju preživjeti braneci Sarajevo. 

Oni koji ga znaju puno bolje od mene tvrde da je njegov
odnos prema ratu u Sarajevu bio odreden tek jednom
cinjenicom - Beograd i Srbija su puno vece tržište od
Sarajeva i Bosne, pri cemu se tada još nije ni znalo hoce li
od njegovog rodnog grada ostati išta i hoce li Bosna uopce
preživjeti. Šteta, jer da je vjerovao u sebe ili da je znao
da ce mu kroz koju godinu i citava Evropa biti malo, vec
osvojeno tržište, možda bi nas ogrijao makar jednom izjavom
saosjecanja koja bi meni i mnogima u Sarajevu užasno puno
znacila. (Prije nego što smo poceli raditi intervju, Brega
mi prica da sutra leti na koncert u Ukrajinu, u Kijev,
odatle leti na koncert na Tajvan, a u Sarajevo stiže dan
prije koncerta, nakon nastupa u Južnoj Koreji.) 

Svejedno, Pavicic je u jednom zasigurno u pravu: Bregovic je
pobjednik. U Beogradu ce se na Vidovdan skupiti 200.000
ljudi, u Zagrebu su karte rasprodate za svega nekoliko sati
nakon što su ljudi satima strpljivo stajali u redu prije
otvaranja blagajni. Da ce slicna, mada, zacudujuce, ne
potpuno ista euforija za kartama biti i u Sarajevu, znao sam
još prije nekoliko sedmica. Tacnije, na konferenciji za
štampu Bijelog dugmeta, koja me podsjetila na tradicionalne
novogodišnje konferencije za novinare Alije Izetbegovica:
zato što su stotine prisutnih, medu kojima najmanje
novinara, euforicno aplaudirali na svaki odgovor pitanog. I
hajde ti, majcin sine, postavi neko novinarsko pitanje koje
ce poremetiti orgazmicki odnos obožavatelja prema svom
idolu! Jedna mlada novinarka sa lokalnog radija je pokušala,
i to ne Bregi, nego menadžeru Raki Maricu, ali ju je
prisutna "sarajevska raja" tako izvrijedala da bi me cudilo
da djevojka još nije promijenila profesiju. Ako je "raja" sa
te konferencije za štampu slika današnjeg Sarajeva, Brega
zaista nije imao ni najmanje razloga da se nade zatecen ili
uzrujan nekolicinom mojih pitanja. 

Intervju smo radili zadnjeg dana maja u Beogradu. Ljubazni
Raka Maric mi je rekao da je velika gužva, frka je, traju
probe, gužva, Brega sutra putuje, nikom ne da intervju,
istura Bebeka, Tifu i Alena... ali da odmah dodem. Hvala
Bojanu Hadžihalilovicu. Taksisti na Terazijama znaju gdje je
Bregina kuca, zaustavljamo se u rezidencijalnom dijelu
Beograda, na Senjaku. Sa obje strane uske ulice su velike
kuce, opasane visokim zidom, ispred kojih stoje nabildani
momci zaduženi za sigurnost. Ulazio sam u puno lijepih kuca
po svijetu, a ova je jedna od najljepših koje sam vidio. Na
ogromnom prekrasnom travnjaku, odmah do kapije, parkiran je
dobro ocuvani "trabant". Kasnije, kada me je pratio, Brega
objašnjava da je imao srece da nade njegovog prvog vlasnika,
koji je sa njime prešao tek nekoliko stotina kilometara.
Hodamo dugackom stazom i ulazimo u prostranu sobu koja nema
zida na strani prema travnjaku. Dominira masivni drveni
radni sto, takvim zamišljam i Titov. Brega je veoma srdacan
i opušten. Na moja prva pitanja odgovara rutinski, manirom
zvijezde koja je vec davno navikla na glupa pitanja novinara
fasciniranih njegovom karizmom. Ja kao naivno tražim iskrene
odgovore, on kao iskreno odgovara. Kako intervju odmice,
razgovaramo duplim kolosijekom: jedan razgovor bilježi
dikatafon, drugi je neverbalni, smijemo se: shvatio je da
sam ja shvatio da odgovara po automatizmu, tacno onoliko i
onako kako je davno naucio. No, situacija se mijenja kad
pocnem postavljati neocekivana pitanja. Njegov veliki
interes bude moje opservacije o Kusturici i o njegovom
odnosu sa režiserom. Neki predvideni satak vremena davno je
prošao. U unutrašnjosti kuce, u studiju, odvijaju se probe,
i tamo ocito vri kao u košnici. Asistenti dolaze i traže
uputstva za probe hora; nailazi Mica Vukašinovic, izvinjava
se zaplicuci jezikom, nije me prepoznao i kaže Goranu da je
rucak postavljen. Tražim da prekinemo, zahvaljujem mu, znam
koliko ima obaveza. No, on me zadržava, hrani mi sujetu
tvrdnjom da mu je baš prijatno da razgovara sa mnom nakon
toliko novinara - idiota na cija pitanja mora da odgovara.
Koristim priliku i postavljam još nekoliko pitanja, druga
kaseta je vec pri kraju. Pripremam trecu, no vidim da je to
ona na kojoj sam snimao intervju sa Jaserom Arafatom, njegov
posljednji. Trenutak razmišljam da li da je presnimim, ali
odustajem. Valjda ce i ovo biti dovoljno. 

DANI: I? Kako ti Dugme zvuci? 

BREGOVIC: (smijeh) Nije loše... Stvarno nije. Znaš, i ja sam
iznenaden. Prvo, nisam ocekivao da ce mi se ikada desiti da
ponovo sviram u Bijelom dugmetu. A onda, znaš, kad krenu
neke pjesme... ima tu nekog vraga. 

DANI: Jeste li prearanžirali pjesme ili je nedostatak
vremena... 

BREGOVIC: Ne vjerujem da cemo išta mnogo mijenjati...
Sviramo kako smo ih svirali. 

DANI: A hoce li to stvarno za tebe biti posebni koncerti,
razliciti od onoga što vec godinama radiš? 

BREGOVIC: Svakom su od nas posebni. Niko od njih nije
vjerovao da cemo nakon toliko godina ponovo svirati. A onda
svi znaju da je to, kako bih rekao, zadnja "proslava
mature". Ne vjerujem da cemo se ponovo skupljati da sviramo.
Kad budemo jednog dana svodili racune, ta tri koncerta ce
biti momenti koji ostaju u životu. 

DANI: Pratiš li šta se dogada u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu
povodom koncerata - atmosferu, prodaju karata...? 

BREGOVIC: Imam osjecaj da je uzbudenje kao kod nas. Niko
nece to da propusti... Kako bih rekao, kao što ni ja necu da
propustim. 

DANI: Malo sam iznenaden da su karte u Zagrebu tako planule.
Ti nisi? 

BREGOVIC: Nisam. Ja sam iznenaden da uopšte postoji takav
neki interes za nešto što je posljednji put bilo zajedno
prije petnaest godina. Mada ja ne vjerujem da tu ima nekih
narocitih objašnjenja, ovakvih, onakvih. To je samo zbog
toga što se tada sviralo i ne vjerujem da tu ima nekakvih
drugih objašnjenja. 

DANI: Meni je to super što ti u izjavama uporno kao
pokušavaš da demistifikuješ Bijelo dugme. Ali, ja ne
vjerujem da ti ne foliraš, ne glumiš skromnost... Ti kao ne
shvataš šta je Dugme znacilo za citave generacije... 

BREGOVIC: Ma, najcudnije mi je odgovarati na pitanje što se
skupilo Bijelo dugme. "Što se skupilo Bijelo dugme?" - to je
kao ono cuveno pitanje "zašto pas liže svoju kitu?". Zato
što može, i mi ga jedini možemo skupiti. 

DANI: Ne pitam to. Moje pitanje glasi: Je li stvarno ne
razumiješ ili se foliraš da ne razumiješ koliko Dugme jednom
ogromnom broju ljudi puno znaci? 

BREGOVIC: Ne, to je samo muzika. Ovaj teritorij izmedu
Beograda, Zagreba i Sarajeva je prošao kroz tako grozne
stvari da misliti da je nekom muzika... usred sranja koje je
ovdje bilo i koje je i danas... Mislim, da vjerujem u to o
cemu govoriš moraš biti puno taštiji nego što sam ja. Da,
baš tako glupo tašt da mislim da je to sad nešto važno.
Ljudi imaju pametnija posla nego da misle na muziku. Ja to
doživljavam više kao neku sentimentalnost, jer je i kod sebe
otkrivam a nisam ni znao da je imam. Nisam ja ništa
drugaciji od ostalog svijeta. Znaš, uzbudljivo mi je kad
Bebek zapjeva neku pjesmu, kad Alen zapjeva, kad vidim Tifu
s kakvim žarom zapjeva... Nisam ja razlicit zato što sam
kompozitor od nekog ko je obucar, nisam. Stvarno mi je
uzbudljivo. Ko je mogao ocekivati da baš svi hoce da to ne
propuste. 

DANI: Koji ce koncert biti najbolji? Pazi, napominjem da
govoriš za sarajevski medij. 

BREGOVIC: Nastojat cemo da mi budemo dobri, da nama bude
dobro... 

DANI: Ima li razlike u nekim emotivnim nabojima izmedu ta
tri koncerta? 

BREGOVIC: Ja mislim da smo se našli na necijem rodendanu i
da smo uzeli gitaru bilo bi nam uzbudljivo, a kamoli na
Koševu, Maksimiru ili tu u Beogradu. 

DANI: Gorane, ti si prvi poslijeratni intervju za sarajevske
medije dao 1997. godine upravo Danima. Rekao si tada da je
Sarajevo "cudo od selendre". Tek nakon tog intervjua si prvi
put došao u Sarajevo, a od tada cesto navracaš. Stoji li i
danas ocjena o "selendri"? Kako se promijenilo poslijeratno
Sarajevo? 

BREGOVIC: Ja, da budem iskren, ne mislim da se mnogo
promijenilo. Mene je više iznenadilo to što se Sarajevo
skoro nije promijenilo. Ljudi koje sam znao, skoro da se
niko nije ni udebljao, ni smršao. Nekako sam ocekivao da ce
se više promijeniti. Veci gradovi lakše amortizuju rat,
recimo Beograd, ipak je tu dva-tri miliona ljudi. Rat puca
po svim nivoima. Nije to samo nekog upuca u leda, nego to
puca od nogu do srca, po svim nivoima. On ubija do srži, i
manja mjesta to teže amortizuju. Ja mislim da je Sarajevo, s
obzirom na ono kroz šta je prošlo, i malo ošteceno. Ta neka
infrastruktura sarajevskog duha je ocuvana, barem mi se tako
cini. Ipak, iz tog Sarajeva malo, malo - pa nešto
zasvjetluca. A to je ipak puno više nego što se može
ocekivati od jednog tako malog grada. Kažem "cudo od
selendre", ali ja trepcem pred tim gradom, onako zadivljeno,
kao i svi drugi. To je ipak mali grad iz kojeg je toliko
divota izašlo... Kad udari na Staljingrad, hajde de... znaš
ti koliki je Staljingrad. 

DANI: U tom spomenutom intervjuu citirao si Berbera, slažuci
se s njim da je "Sarajevo imalo srece s umjetnicima, ali
umjetnici nisu imali srece s njim". Mislim da te bliža
historija Sarajeva, barem ova vezana uz posljednji rat,
žestoko demantuje. 

BREGOVIC: Male sredine, ne to da ne cijene umjetnika, nego
teško podnose razlicite... Vjerovatno je i Berber mislio na
to. Velike sredine to lakše podnose. Ja, recimo, radim sad u
Beogradu i tu stvarno uopšte niko ne zna da sam tu. Veliki
grad - tu stvarno ne sretneš nikoga koga ne želiš da
sretneš... Ja Kusturicu nisam sreo... Koliko ima od
Undergrounda? Deset-dvanaest godina... Nikad ga nisam vidio.
Ovdje koga neceš da vidiš nikad ga ne vidiš. 

DANI: U tom istom intervjuu ti si rekao da voliš ljude koji
otvore svoja prsa i kažu šta osjecaju. E, ja cu to
iskoristiti i reci ti šta osjecam. Da nije onoga o cemu cemo
sad pricati, meni bi ovaj intervju s tobom bio vjerovatno
najznacajniji u karijeri nakon intervjua koji sam davno
radio sa Brankom Kockicom. Medutim, ja imam puno problema s
tobom. Naravno, da sam jedini u Sarajevu, to ne bi bilo
važno. No, znam da iste probleme ima puno ljudi, puno raje u
Sarajevu. A radi se o tvom odnosu prema Sarajevu tokom rata.
Volio bih da to nekako razjasnimo. 

BREGOVIC: Hajmo konkretno. 

DANI: Evo, recimo, da smo sad malo više popili, pitao bih
te: Pa, majku mu jebem, zar si morao biti u Beogradu dok se
odavde komanduje i organizuje ubijanje Sarajeva? 

BREGOVIC: Vidi, u tom trenutku sam radio film Underground i
Kraljicu Margot. Šta sam trebao? Da nemam struje da upalim
kompjuter? Da li bi Sarajevu bilo važnije da sam ja sjedio
tamo i nosio vodu s Pivare nego što sam napisao muziku
koja... Ja sam tvoj umjetnik htio me ti ili ne! Ja sam tvoj
kompozitor! Ti možeš reci "ja te necu", ali, džaba, ja sam
tvoj! 

DANI: A zar ne shvataš da bi vecini bilo važnije da si ti
ostao nego... da su branitelji Sarajeva imali pet tenkova? 

BREGOVIC: Ne bi bilo važnije! 

DANI: Pa, je li ti znaš koliko je ljudima bilo važno što je
pokojni Pimpek bio u Sarajevu? Što je bio Kemo? 

BREGOVIC: Ja sam pisao za to vrijeme, a to je najvažnije! Ja
sam kompozitor. 

DANI: Govorim o Sarajevu, o raji... 

BREGOVIC: ...Za njih je najvažnije! Pa, ne možemo svi
živjeti samo sa sviješcu o samo ovih pet godina ili samo o
ovoj godini! Neko živi sa sviješcu o samo ovom danu, a neko
sa drugom. Ja mislim da sam bio u prilici da radim, da sam
bio u prilici da pišem. 

DANI: Dobro, ali kako si mogao raditi na filmu koji
finansira Jugoslovenska narodna armija, koja u tom trenutku
razara tvoj grad? 

BREGOVIC: (šutnja) Mislim... Ja sam kompozitor i nemam pojma
ko šta finansira. 

DANI: Nemoj mi reci da nisi znao ko finansira taj film. 

BREGOVIC: Ma, kako... To ja ne znam ni da jest... 

DANI: Ma, kako ne znaš!? Pa, na odjavnoj špici Undergrounda,
uz tvoje ime, stoji i zahvala Jugoslovenskoj narodnoj
armiji! 

BREGOVIC: Ma, hm, pa ne znam, pravo da ti kažem... Ja se
bavim filmom na drugom nivou. Nemam ja tih problema. Ja sam
imao svoje probleme kako da napišem muziku... Ja nisam...
Prvo, kako da ti kažem... Kad sam vec imao srecu da se
zadesim u Parizu kad je poceo rat, završavao sam Arizona
Dream. Onda sam k'o mahnit gledao televiziju i vijesti. Ali,
to je stvarno trajalo dugo. To je trajalo dugo, a ja ništa
drugo ne radim nego gledam vijesti. U tom trenutku sam mogao
odluciti da se probijam kroz osam obruceva, preko
Bjelašnice, da bih išao kod Pivare da uzmem vodu ili da
sjedim da radim. Samo su te dvije opcije bile. U tom
trenutku ja sam imao jedan mali racuncic u banci i, srecom,
odavno sam imao jedan mali stan u Parizu. I to je sve što
imam u tom trenutku. Dakle, nisam ja imao puno izbora. Ili,
na Bjelašnicu pa trcim preko piste ili kroz tunel ili
ostajem da radim. Ja sam se odlucio da radim, i mislim da je
to dobro. 

DANI: Uh... A recimo... 

BREGOVIC: ...Jer, pazi: nisam ja taj koji odlucuje da se
film snima u Beogradu! Kompozitor je zadnji šaraf tu.
Snimanje tog filma je pocelo u Pragu, a ovdje je
nastavljeno. 

DANI: A hajde da malo okrenemo stvar: kako to da i ti i
Kusta završite baš u Beogradu? Je li to splet okolnosti
ili... Obojica odete iz Sarajeva i to gdje odete?! 

BREGOVIC: U Sarajevu svi misle da su neprijatelji Bosanaca
Srbi... 

DANI: ...Apsolutno netacno! Ali je cinjenica da je u tom
trenutku Beograd epicentar iz kojeg se srucilo zlo na
Sarajevo. 

BREGOVIC: Razumijem ja taj trenutak, ali ja i ti sad
razgovaramo deset godina kasnije. Ti se vracaš u psihozu
koju ja razumijem, je li? Svakog Sarajliju koji je ljut ja
razumijem! Mislim, ja sam ljut kad imam... kurje oko! Mogu
misliti kako je ljut neko koga bombarduju cetiri godine!
Moja Dženana je provela u podrumu devet mjeseci prije nego
što je izašla. To nije bilo za prepoznati i ja to sve
razumijem. Ali, nas dvojica, ipak, razgovaramo deset godina
iza. Sa te distance nemoguce je da mi sad govorimo o
Beogradu kao neprijatelju Sarajeva, o Beogradu koji je
bombardovao Sarajevo... Da smo ovaj intervju radili tokom
rata, onda bih mogao da se uživim i da smišljam kako da se
izvadim iz toga! Ali, ipak mi razgovaramo deset godina
poslije. 

DANI: Dobro, ali mogu li ja, molim te... 

BREGOVIC: ...Možeš, šta god hoceš. 

DANI: Da se ne naljutiš, ali ja imam još nezgodnih pitanja.


BREGOVIC: Možeš slobodno. 

DANI: Prvo: ja mogu da razumijem da neko nema osjecaj
nacionalne pripadnosti; mogu da shvatim da neko nema
osjecaja prema svojoj državi; mogu da shvatim da neko nema
osjecaj religijske pripadnosti. Ali, ne mogu da shvatim da
neko nema osjecaj prema svom gradu, svom rodnom gradu. Ne
mogu da shvatim da si mogao pokazati potpunu javnu
indiferentnost tokom tri i po godine prema onome što se
dogadalo tvom rodnom gradu! 

BREGOVIC: Šta misliš, šta sam ja mogao uraditi? 

DANI: Mogao si napraviti makar jedan javni gest podrške
Sarajevu tokom tri i po godine njegove opsade. 

BREGOVIC: Pa, šta sam ja mogao uraditi? 

DANI: Pa, mogao si uraditi, recimo, ono što si uradio za
Beograd vec drugog dana nakon pocetka njegovog bombardovanja
- napravio si veliki koncert u Solunu. 

BREGOVIC: (šutnja) Ali, nije to bio koncert za Beograd u
Solunu. 

DANI: Nego za koga?! 

BREGOVIC: To je bilo, deklarativno, za sve žrtve rata na
Balkanu. 

DANI: Pa, što to ne napravi tokom tri i po godine rata u
Sarajevu? 

BREGOVIC: Kakvu sam priliku imao? 

DANI: Istu kakvu i svi ostali muzicari. Svi su bosanski
muzicari pravili koncerte, nešto govorili, osim tebe. 

BREGOVIC: To znaci da ja u tom trenutku stajem na stranu
Alije Izetbegovica, što mi ne pada na pamet. 

DANI: Ama, bolan, pusti Aliju! Zamalo ne rekoh "jebo njega".


BREGOVIC: Evo, ja baš to kažem - jebo Aliju! 

DANI: Ama, bolan, nije bitan Alija! Bitna je tvoja škola,
ulica, biblioteka, raja... 

BREGOVIC: ...Ali, nisu to raja iz škole! To nije tacno! To
nisu raja iz škole! Nisu moja raja! 

DANI: Govoriš isto kao kad bih ti ja sad rekao da si u
Solunu pravio koncert za Miloševica. Naravno, nisi za njega,
ali si napravio koncert... 

BREGOVIC: ...Nisam! Nije tacno! Ni za Miloševica, ni za
Izetbegovica! To je bio koncert za sve koji stradaju u tom
ratu i koji trpe u tom trenutku. Ja i Dalara smo takav
koncert svirali. 

DANI: E, da znaš kako bi nama bilo puno srce da si takav
koncert napravio za Sarajevo... 

BREGOVIC: ...A kako bi tek Aliji bilo puno srce! 

DANI: Ma, joj... Pusti Aliju, bolan... 

BREGOVIC: Jebo Aliju, naravno. Sam si rekao. 

DANI: Ma, dobro, ocito... 

BREGOVIC: ...Ne, shvati: ja da sam ostao u Sarajevu,
naravno, ja ne bih imao izbora jer bih imao to "kurje oko",
bio bih ljut i jebo bi majku i Beogradu i svemu okolo. Ali,
ja sam bio u elegantnijoj poziciji od vas: ja sam mogao da
budem razuman, da gledam sa strane, razumiješ? Ja nisam
morao biti u afektu kao vi! Ja sam imao taj razmak koji ti
sad, nakon deset godina, polako dobijaš. 

DANI: Cinjenica je da razgovaramo, i da razgovaramo u
Beogradu. 

BREGOVIC: Ali, ja razumijem svakog Sarajliju! 

DANI: Hajde da malo spustimo temperaturu. Možemo li da
pricamo o tom pehu Sarajeva, po kojem ga napuste umjetnici
koji su na neki nacin bili njegovi simboli: ti i Kusta odete
u Beograd, a Berber ode Tudmanu? 

BREGOVIC: Nemoj da se uživljavaš. Ti si pametan covjek, a
vidim da se uživljavaš. Šta to sad znaci - otišli smo iz
Sarajeva? 

DANI: To znaci da i deset godina nakon rata puno pametnih
Sarajlija, neke i ti znaš, nakon osmog, dvanaestog ili
šestog pica iznova, po stoti put, raspravljaju upravo o ovoj
temi. Hajde, pomozi: kako da nam više sjašete s leda? 

BREGOVIC: Kako bih ti rekao? Ja sam imao potrebu da osjetim
da je rat završen. Ja kad sam u Sarajevo došao da sviram
svoj prvi koncert poslije rata, još uvijek nisam imao
osjecaj da je rat završen. 

DANI: Možda zato što si imao pancir ispod košulje. 

BREGOVIC: Nisam imao pancir. Imao sam obezbjedenje, ali
nisam imao pancir. Imao sam obezbjedenje, ali sam imao i
neku potrebu da se dopadnem, što inace ne radim. Imao sam
neku potrebu "evo, vidite, to sam ja radio sve ove godine,
dok su pucali po vama, ja sam sjedio i to pisao". Preda mnom
je bila sala, dvije trecine diplomata. Malo je bilo
Sarajlija u sali, jer je bila mala. Ali, možda mi je, kad
sam svirao tu liturgiju, Moje srce je postalo tolerantno, u
Narodnom pozorištu, možda sam tada osjetio "evo, rat je
završen". Nekako mi je to bio trenutak kad sam pomislio:
"Evo, ovaj cas je rat završen." Mislim, možda za nekog još
nije, ali ja sam svirao nešto što je meni bitno, da kažem:
"Evo, to sam ja radio dok ste vi mislili da sam ja mogao da
nosim vodu sa Pivare." Da se ne lažemo: nema Sarajevo mnogo
Sarajlija da pokaže... 

DANI: Pa, u tome i jeste problem, problem vašeg odlaska. 

BREGOVIC: Ne mislim Sarajlija kao Sarajlija. Nego da pokaže
to što ste vi, po cemu je Sarajevo - Sarajevo. Rijetki su ti
koji imaju tu malu sposobnost da u kondenzovanoj formi vas
pokažu. Nema veze gdje sam ja, ja sam Sarajlija: mo'š me
jebat'. Možda bih volio da sam iz Los Angelesa. Ali, džaba!
Nema meni druge, ja sam Sarajlija! Jesam li promijenio
naglasak? 

DANI: Nisi. 

BREGOVIC: Moja djeca su Francuzi a imaju sarajevski
naglasak. To se ne da... nije to sad uzmemo nešto pa
ošišamo. Ja razumijem u doba rata, to ljuta provincija -
"imamo mi moje, šta ima to negdje da ide, bre! To je naše,
bre!" - ali to ne ocekujem od Sarajeva koje ima neku
alegorijsku vrijednost. Ja znam jednu malu, koju sam upoznao
u Italiji, kojoj su govorili kad nece da jede: "A ona djeca
gladna u Sarajevu, što nemaju da jedu, a ti ovdje
izvoljevaš!" Hocu ti reci: Sarajevo je metafora. Žao mi je
kad pocne da se ponaša kao provincija, to me vrijeda. Šta to
sad znaci gdje sam ja? Pola istorije umjetnosti otpada na
umjetnike u egzilu! Otvori bilo koju istoriju - slikarstva,
književnosti, muzike - pola otpada na umjetnike u
izgnanstvu. To je ljudski neudobna pozicija, jer si odvojen,
ali je dobra. 

DANI: Pretpostavljam da shvataš da ljudi koji te iz ovih
razloga "mrze" - mrze te zato što te vole. Zamisli kako bi
Sarajevo bilo... 

BREGOVIC: Ne, ne! Puno je veca korist ovako. Ja sam moju
liturgiju za tri velike religije izveo na svim najvažnijim
mjestima u Evropi. To je mnogo važnije za Sarajevo nego da
sam ja nosio vodu iz Pivare. Mnogo važnije! Kao kad bi
tražio od generala da ide u rov! 

DANI: Hocemo li probati da apsolviramo tvoj odnos sa
Kusturicom? Šta se dogodilo izmedu vas, on javno govori jako
loše o tebi? 

BREGOVIC: Ništa. 

DANI: Govori jako ružno o tebi. 

BREGOVIC: On je takav covjek. Ja to necu nikad ciniti. 

DANI: Negdje sam procitao da kažeš da ti nije jasno šta je
povod za takav njegov odnos prema tebi. 

BREGOVIC: Znam šta je povod, ali ga necu reci za novine.
Nema ništa interesantno... Povod je mnogo sitniji od njegove
velicine. Uostalom, nije ni važno da veliki umjetnik bude i
veliki covjek. Nije... nije bitno. Nikome to nije važno. 

DANI: Vidiš, meni jeste. Ja imam problem: teško mogu da
odvojim djelo od umjetnika. 

BREGOVIC: Uh, ja sam siguran da ti mogu nabrojati sad koliko
hoceš njih koje voliš a koji nisu ništa valjali kao ljudi. 

DANI: A ti nemaš taj problem? 

BREGOVIC: Pa, ja nemam. Ja sam sa njim radio tri možda
njegova najbolja filma, i tih deset godina s njim stavljam u
biografiju kao deset u mom životu važnih godina. 

DANI: Znaš, ja imam nešto što pretpostavljam da bi te moglo
interesovati. Ne znam da li ti znaš pravi razlog Kusturicine
srdžbe prema tebi, ali sam prilicno siguran da ja znam
razlog. 

BREGOVIC: Da cujem. 

DANI: Dakle, ti si Kusturicu strašno zajebao! 

BREGOVIC: Kako to misliš? 

DANI: E, ovako: negdje u jesen 1992. godine ja sam imao
pristup jednom od dva satelitska telefona koja su postojala
u Sarajevu. Josip Pejakovic me je zamolio da ga spojim sa
Kusturicom, dao mi je njegov pariški broj i ja sam to
ucinio. Narednog dana, negdje iza ponoci, ponovo sam bio
pored tog telefona, radio sam telefonski intervju sa nekim
vani, i padne mi na pamet jedna ideja. Prijateljici koja je
bila sa mnom kažem da okrene Kusturicu, da se predstavi kao
sekretarica nacelnika Glavnog štaba Armije Republike Bosne i
Hercegovine i da kaže da gospodin nacelnik Sefer Halilovic
želi da govori s njim. I dobije ona Kustu, prilicno pijanog.
Ja na telefonu ukljucujem spikerfon i predstavim se kao
Sefer. Donedavno sam mislio da sam izgubio tu kasetu, ali
sam je našao i ponovo preslušao. Trudio sam se da koristim
rjecnik za koji se vjeruje da ga koriste oficiri
Jugoslovenske narodne armije, što je Sefer dugo godina bio,
te fraze koje su u to vrijeme bile uobicajene u istupima
bosanskohercegovackih politicara i komandanata. Dakle, uz
mogucnost da u nekoj rijeci pogriješim, naš razgovor je
tekao ovako: 

- Dobro vece, Emire, ovdje Sefer Halilovic, nacelnik Glavnog
štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine! 

- Dobro vece. 

- Kako ste, Emire? 

- Ma, evo... Dobro je. 

- Emire, vi znate šta se dogada ovdje. Vaša domovina je
izložena brutalnoj, nicim izazvanoj agresiji. Na hiljade
civila, žena i djece je ubijeno, ljude protjeruju,
uništavaju se gradovi, Sarajevo se svakodnevno bombarduje.
Vi znate šta je vaša patriotska dužnost i obaveza. Emire, ja
vas zovem da vidimo, da dogovorimo kako cete se vi ukljuciti
u ovu našu pravednu borbu za odbranu Bosne i Hercegovine. 

- Ma, ne znam... Ja sam pitao Gorana i on je rekao da se mi
necemo... da se mi necemo u to miješati. 

- Emire, ja znam da ste vi pošten covjek, veliki umjetnik i
siguran sam da ste i veliki patriota. Znam da svojim
ugledom, vezama možete puno uciniti za svoju zemlju. Ja sam
siguran da cete vi pomoci svojoj zemlji u ovim najtežim
trenucima njene istorije. Ja ne sumnjam u vaš patriotizam. 

- Ali, ja sam pitao Gorana i on je rekao da se mi necemo u
to miješati. 

- Emire, vjerovatno su i do vas doprle razlicite price i
optužbe na vaš racun: da ste se stavili na stranu agresora,
da ne želite pomoci odbranu svoje zemlje, pojavljuju se
tekstovi da ste izdajnik... Ja, naravno, u to ne vjerujem i
siguran sam da cete nam pomoci, da cete pomoci Bosni i
Hercegovini da se odbrani od ove nicim izazvane agresije.
Zato, dajte sad da vidimo kako cete se ukljuciti... 

- Ma, ne znam... Ovdje su mi neki Španci... Evo, ja cu sutra
pitati Gorana, da vidim šta on kaže. Ja cu Gorana pitati,
ali on je rekao da se mi necemo u to miješati... Nazovite vi
mene sutra. 

- U redu, Emire, prijatno. 

- Prijatno. 

E, vidi, Gorane, pošto ja ne znam nijednog drugog Gorana
kojeg bi on mogao pitati, koji bi mogao odlucivati o
njegovom stavu, ja sam to povezao s tobom. A, sad, povezujem
citavu stvar sa tvojim intervjuom Danima 1997. godine, u
kojem ti po prvi put odškrinjuješ vrata Sarajeva koja su
dotad bila zatvorena i za tebe i za Emira, tvojom izjavom:
"Volio bih biti sahranjen u Sarajevu." I zaista, nekoliko
mjeseci kasnije Emir ne može ni priviriti u Sarajevo, a ti
si u njemu. A stvar stoji ovako: ti si njega huškao da laje
svašta tokom rata, po sistemu haustorceta medu jalijašima sa
Gorice: "Haj', namaraj onoga, vidi mu tena!", a ti stojiš po
strani... 

BREGOVIC: Ha, ha, ha... Pošto sam ja pametniji... 

DANI: Upravo tako! I nakon svega na šta si ga nagovorio da
kaže, ti prvo daješ intervju Danima i saopcavaš da bi volio
da budeš sahranjen u Sarajevu, nakon toga dolaziš... I kako
stvar završava: Koševo rasprodato, a Emir ne može ni
primirisati Sarajevu! Pa, kako da te covjek ne mrzi? Shvatio
je da si ga strašno zajebao, da ga niko nije tako zajebao!
Nakon svega, ti u Sarajevu Tito, kao što si i bio, a on ce
umrijeti od raka duše. To je moja teorija, zanima me šta
misliš o njoj. 

BREGOVIC: Interesantna ti scenarija, nemoj da ga zaboraviš.
Ha, ha, ha... 

DANI: Necu. Ali ozbiljno te pitam o ovome. Raspitivao sam se
medu ljudima koji znaju vas obojicu iz Sarajeva... Svi ovo
drže vrlo uvjerljivim. Ti si bio zvijezda još dok je on bio
anoniman, autoritet si ti bio i za njega kao i za sve
ostale... 

BREGOVIC: Ne, ne vjerujem. Ne toliki da bih njegov stav
prema ratu odredivao, taman posla. Ako je tacan taj razgovor
koji mi ti prepricavaš... ja pretpostavljam da je on bio
zatecen, u nezgodi... Da je to... ono... 

DANI: Izgleda da si puno lukaviji od njega. 

BREGOVIC: Ne... Je li ti misliš da sam ja mislio da ce se
stvari odvijati ovako, da ce se stvar ovako završiti? 

DANI: Ne znam jesi li znao kako ce biti, ali mislim da si
njega isturao... 

BREGOVIC: ...To je bio moj iskreni stav, ja nisam imao šta
da isturim. Ja da sam imao šta da isturim, ja bih isturio. 

DANI: Ne, ali... 

BREGOVIC: Stani, ba, ti zamišljaš Kusturicu da je baš
debilan! Nije on baš frajer za isturanje. 

DANI: Vala, sudeci po onome šta je govorio... 

BREGOVIC: Ma, znam, ali... Nije on... Kako bih rekao... ne
radi on to iz naivnosti. 

DANI: Sad više ne, sad radi iz inata. Ali, tada, nisi ti baš
neko s ulice. Ako mu ti kažeš... 

BREGOVIC: Ne, ne... Mislim, volio bih da se pohvalim time,
ali, nažalost, ne mogu. Ali, nije meni falilo isturanja. Kad
su bili prvi izbori, ja sam se uglavio u to do guše. Jesam
stvarno. Ja sam mislio da ako ta partija osvoji petnaest
posto... Ne misliš valjda da sam ja kef'o za Antom
Markovicem... Nego, stvarno je bila jednostavna kalkulacija:
petnaest posto ako se osvoji... Jer nije rat u Bosni krenuo
ne znam odakle, krenuo je iz Skupštine. Da budemo iskreni:
svi su iznijeli ratne programe i zaratovali. Da je bilo
petnaest posto tih koji razvodnjavaju to, sve bi bilo
drugacije. Ako ništa, kupilo bi se neko vrijeme. U toj
prostoj kalkulaciji od petnaest posto, nema ko nije
pritiskao da se osvoji tih petnaest posto. Ne postoji bolje
pismen Bosanac koji nije pomogao da se tih petnaest posto
dobije. Ja i Sidran smo putovali stotine kilometara, on
recitovao, ja pjevao Tajnu vezu ne bih li koga utjerao da
glasa za to. Znaš koliko smo dobili? Ni tri posto! Ovo ti
sve govorim zbog toga... Ti ako hoceš meni da daš neku
istorijsku... Ja nisam toliki papak... Ja sam to provjerio
na izborima! Svi mi na gomili - Kusturica, Sidran, ja... de,
reci još imena - koliko mi svi na gomili vrijedimo? Ni tri
posto! Dakle, nemoj da se pravim ja sad da sam glup toliko.
Nisam glup toliko! Ja tacno znam koliko vrijedim. Sad ja
treba da se pravim da sam u stanju da mijenjam istoriju. 

DANI: Pa kakav ti onda zakljucak izvodiš o ovim našim
narodima, kakvi smo to mi? 

BREGOVIC: Po Marxu, posve politicki neupotrebljivi. Ako se
sjecaš... 

DANI: Zanimljivo je to. Zamisli, neki penzioner Alija
Izetbegovic, neki sitni predratni kriminalac Radovan
Karadžic i slicni, dodu i na izborima povale Kustu, Bregu...


BREGOVIC: Demokratija je opasna u krajevima gdje je
pismenost samo elementarna, u krajevima gdje je procenat
tuberkuloze toliki koliki je kod nas, a ona je znak svega
ostalog... Demokratija je opasna. Ja se cesto sjetim toga.
Podatak da su Vuk Karadžic i Goethe bili prijatelji nešto je
što stvarno... covjeka zastraši! Dakle, dva prijatelja
sjede, druguju, piju uvece... a onda ovaj sjedne da piše
Fausta, a ovaj da piše prvi pravopis!? 

DANI: Hm, to ti je dobro. 

BREGOVIC: Ovaj je naš, a ovaj je iz Evrope. Valja to stic',
kume! 

DANI: I kako cemo to stici? 

BREGOVIC: Samo da bude mira, ne može preko reda nikako. Samo
da se ne biju, makar sto godina, majku mu! 

DANI: Pratiš li ti aktuelna dogadanja u svijetu? Jesi li
pratio ovo oko referenduma u Francuskoj? 

BREGOVIC: Da. 

DANI: I vjeruješ li ti u buducnost zajednice koja se zove
Evropska unija? 

BREGOVIC: Ma, to nije bitno. Bitno je samo da postoji
mogucnost da ljudi biraju. Ljudi su kondicionirane
životinje, reaguju na okolnosti. Daj mu mogucnost i vec ce
on nekako to... 

DANI: Dobro, idemo sad sa lakim pitanjima... 

BREGOVIC: Nema više sarajevskih teških. A cekaj, ne znam
jesam li te shvatio... Ovo s tim telefonom. Je li to neki
tvoj scenario ili stvarno...? 

DANI: Ne, stvarno nije nikakav scenarij. Imam sacuvan
snimak, imam kasetu... 

BREGOVIC: Pa, je li zna Kusta za to? 

DANI: Ne zna, culi smo se par puta, nisam mu to rekao,
objasnit cu ti poslije. Nego, reci ti meni, jesi li ti
sretan covjek? Ovako, sa strane, ne znam šta bi covjek više
mogao poželjeti da postigne u karijeri... 

BREGOVIC: Znaš kako, vec je rano kod mene bilo to da nije
karijera ta koja pravi okvir za moj život. Najelo se i
prejelo se toga, nije to... Možda sam imao srece s tim ratom
da sam morao da krenem ispocetka. Tako da sam mogao da, kako
bih rekao, ispravljam svoju biografiju. Bio sam u poziciji,
što je vrlo rijetko, da još jednom u životu krenem sa nule.
I to je možda najdragocjenije što se desilo u mom životu.
Ja, objektivno, sad pišem najbolje. Pišem dobro, pišem
relativno važne stvari, koliko umjetnik iz male kulture može
pisati važne stvari. Ali, taj period ne bih imao da nije
bilo rata i da se nisam našao u Parizu. Prije rata sam bio
kupio nešto na Bracu, da idem u penziju, tako... neki jadni
penzioner, zvijezda rock and rolla u penziji. Tako da mislim
da sam sretan. Imao sam srecu da dva puta krenem. To mi je
najveca dragocjenost koju u životu imam. 

DANI: A jesi li stekao osjecaj da si sad... ono...
etablirani umjetnik? 

BREGOVIC: U kom smislu? 

DANI: Pa, recimo, u tom da ne bi sad išao brodom preko
Atlantika ili se peo na Mount Everest. 

BREGOVIC: Pa, nisam ja išao preko Atlantika zato da
impresioniram Sarajlije! 

DANI: Nisam mislio na to. Da li si sad spreman rizikovati
kao nekad? Jesu li te stigle godine? Ili si tada bio kokuz
pa nisi imao šta izgubiti? 

BREGOVIC: Nisam, nisam ja nikad bio kokuz. Ja sam vec
poslije prve ploce postao bogat. Nije to problem, ja sam bio
dokon. Nisam radio. Znaš ti kakav je bio poreski sistem kod
komunista? Ovako: pošalje ti izdavac pare, a dok stignu na
racun, odbiju ti pedeset pet posto; a onda, od tih cetrdeset
pet posto koje su ti ostale, progresivni porez je devedeset
posto! Dakle, ne znam zašto bi covjek radio. Ti znaš da je
Bijelo dugme snimalo ploce svake dvije i svake tri godine
cak. Bio sam posve demotivisan. Za sve ostalo sam imao
vremena: plovio, bio predsjednik Želje, bokserskog kluba...
Bio sam dokon, radio sa Minetom i sa Dundom nakit, tamo kod
njih u radnji... Sreca da otkriješ rad tako kasno, sa
cetrdeset godina. Otkrio sam rad, osam sati rada. 

DANI: I možeš to? 

BREGOVIC: Joj, s takvim merakom radim osam sati! Ja i pet
asistenata na posao ujutru, u 11 ujutru dolaze, pije se kafa
i u sedam se izlazi s posla. K'o sav normalan svijet! 

DANI: Kao što se u Crnoj Gori cude joggingu - trciš a ne
moraš; tako i ti - radiš a ne moraš. 

BREGOVIC: Pa, ne moram. 

DANI: Radiš iz zadovoljstva? 

BREGOVIC: Radim jer mi je to zanimanje. Moram imati neko
zanimanje. Zanimanje - kompozitor. Kao što ti pišeš, kao što
hirurg radi, kao što ovaj pravi cipele, popravlja auto...
Bez ikakvog osjecaja da je to nešto narocito i da mi daje
ikakvu privilegiju za ne znam šta. 

DANI: Gorane, znam da te ovo svi pitaju, pa cu i ja, bez
pretjerane nade da ceš mi odgvoriti istinu. Dakle, vec
decenijama si neprevaziden seks simbol, kruži prica da ne
povaljuješ samo one koje ti neceš. Gledam te nešto, ma, i
nisi... 

BREGOVIC: ...(smijeh) Prop'o k'o što se prica! 

DANI: Ma, ne. Nego ne izgledaš mi kao neki narociti frajer,
ovako fizicki... 

BREGOVIC: Ja mislim da je to više kako drugi zamišljaju sebe
na mom mjestu. Nažalost, moja biografija nije baš tako
bogata. 

DANI: Opet lažna skromnost. 

BREGOVIC: Najvjerovatnije, cak i da mogu da se hvalim, ne
bih, jer to ne radim. To ne radi jedan pristojan muškarac. 

DANI: Ali si prema svojim pjevacima u Dugmetu znao biti
nepristojan. Sjecam se jednom da si, na pitanje ko je
najbolji od njih trojice, odgovorio da tu nema razlike, da
je stvar ukusa: neko voli duže i tanje, a neko krace i
deblje. 

BREGOVIC: Ja, ja... Da li je bolji debeo a kraci, ili tanji
i duži. Ha, ha, ha... 

DANI: S kim od njih trojice je "tvoje Dugme"? 

BREGOVIC: Znaš, sa ove distance, ovo mi stvarno izgleda kao
godišnjica mature. Onda vidiš one najantipaticnije likove iz
razreda, a na toj proslavi više toga nema... i oni su ti
dragi. Samo se sjecaš lijepih stvari. Ja ne znam da li ce to
biti tako emotivno ljudima koji dodu na koncert. Kažem ti,
juce smo imali prvu kompletnu probu, sa orkestrom, pošto ce
uz nas biti ove dvije Bugarke kao vokali, bit ce klapa
Nostalgija kao muški hor, bit ce gudaci koji su i inace u
mom orkestru, njih 13, bit ce trubaci... Dakle, kao jedan
mali simfonijski orkestar. I ne znam ni ja zašto sam tako
sentimentalan. Mislio sam da nisam u stanju da budem takav.
Znam da sam u stanju da budem emotivan, ali sentimentalan...
Onako, kako bih rekao, ženski... To nisam znao. 

DANI: Hoceš li mi otkriti neku dramaturgiju koncerta? Ovaj
intervju ce izici šest dana prije Koševa. 

BREGOVIC: Krenuli smo od toga da oni proberu pjesme koje
vole da pjevaju. Oni su napravili neki izbor i sad se
uglavnom bavimo tim pjesmama koje su oni odabrali. Bojan
(Hadžihalilovic, op. S.P.) pravi neke male dokumentarne
filmove od dva minuta koji ce ici prije nastupa svakog od
njih. 

DANI: Aaa, ne prica šupak ništa. 

BREGOVIC: Vjerovatno misli da ne treba da to kaže. Idu mali
dokumentarni filmovi od dva minuta sa prizorima iz tog
vremena, da se malo vratimo u to vrijeme. Onda prije svakog
od njih idu slike iz tog vremena. To ce biti jednostavno,
nece tu biti nikakvog kreveljenja. Bijelo dugme je uvijek
sviralo jednostavne koncerte. Ali, nastojat cemo da bude
dobro, da bude kvalitetno. 

DANI: Ono što muci "raju" u Sarajevu, koja se i tebi i Raki
Maricu i ostalima toliko uvlacila na onoj konferenciji za
štampu, jeste ko ce dobiti tih 400 VIP pozivnica za svirku
nakon Koševa u Domu mladih. 

BREGOVIC: Nažalost, toga u Domu mladih nece biti, jer tu
salu renoviraju. To je rastureno i ne može se svirati. 

DANI: Kako? Ja bio u toj sali skoro na koncertu Zabranjenog
pušenja i Ede Maajke!? 

BREGOVIC: Kada? 

DANI: Prije petnaest-dvadeset dana. 

BREGOVIC: E, sad ne može. Ništa od toga, renoviraju. 

DANI: Pa, hoce li biti išta poslije koncerta? 

BREGOVIC: Ne znam. Meni se tu sviralo, vidio si kako to
izgleda. 

DANI: A, pa to je novo, to niko ne zna, da nece biti svirke
u Domu mladih. 

BREGOVIC: Pa, niko zvanicno nije znao ni da ce biti. To je
bio moj merak. To je sala gdje smo mi prvi put svirali i
nešto smo htjeli... Sad kad to nema, oni nude dole,
amfiteatar... A šta ja imam sa amfiteatrom... 

DANI: Hajmo sad pitanje kao za nekadašnji VEN. Govorio si o
pjesmama koje oni vole; a koje su pjesme koje ti voliš?
Recimo, tri tebi najdraže pjesme Dugmeta. 

BREGOVIC: Ima par tih ljubavnih pjesama... Ovako, sa
distance, ima svega nekoliko tih pjesama koje su napisane,
kako bih rekao, zanatlijski... Ja mogu da pišem i kao
zanatlija. Ali, ima pjesama iz kojih se vidi da ih je neka
nužda napisala. I tih par pjesama nisu loše. Juce mi je Alen
pjevao neku koju sam posve zaboravio i to onako, uz gitaru.
Znaš ono, kao na rodendanu kad se pjeva: Evo, zaklecu se ja
pred svima... To je on pjevao juce, a bio sam to posve
zaboravio. A i Tifa je juce pjevao jednu koju ja dugo nisam
slušao, koja ima citat iz neke stare, gradske: Lažeš, zlato;
lažeš, dušo; lažeš, vještice... Imaju oni, sva trojica
pjevaju... A Željko je isto pjevao juce jednu koja nije loša
- Ako možeš zaboravi. 

DANI: Neki dan si u intervjuu sahranio operu, uzdižuci
turbo-folk. Nije li to malo previše, cak i ako je od tebe? 

BREGOVIC: Ne, nisam. Bilo bi super da se ja naslanjam na
našu bogatu opersku tradiciju, na našu bogatu tradiciju
simfonijske muzike. Bilo bi super da imam tu na šta da se
naslonim. Ali, ako cemo biti pošteni... Umjetnost se teško
radi od nule. Logican metod svakog kompozitora u istoriji je
da krene od tradicije. To je najlogicniji i najobicniji
metod, stvarno. Evo, sad mi reci ime ako hoceš i ja cu ti
odmah reci odakle je - od Gershwina do Bona, do... 

DANI: Uzgred, što si zamjerio Bonu što je napravio koncert u
Sarajevu? 

BREGOVIC: Nisam, nisam mu zamjerio. Mi smo obojica u
Universalu, isti su nam urednici i onako, znam iza... 

DANI: A može li se od tebe ocekivati da sjedneš i napraviš
plocu - narodnjak? 

BREGOVIC: Pa, ja cijeli život nastojim da napišem narodnjak.
Ja sam tako zamišljao prave narodnjake. Ne znam kako bih ti
rekao... Možda stvarno neko misli da mi imamo nešto bolje od
tog turbo-folka. Ja, da budem iskren, ništa tu ne vidim
bolje. Neko mi spocitava da sam ja rodonacelnik, da je
turbo-folk krenuo od mene. Ako hoceš najiskrenije: ja sam
dobio pocasni doktorat za muziku u Sheffieldu ove godine;
ako bih morao da biram da li da me pamte kao pocasnog
doktora muzike Univerziteta u Sheffieldu ili po tome što sam
rodonacelnik turbo-folka, bez razmišljanja i jedne sekunde -
rodonacelnik turbo-folka. 

DANI: Hm. Nisam siguran da mogu da shvatim. 

BREGOVIC: Kako da ti objasnim?! Kao što ne možeš da biraš
mamu... Šta sad da radim, neko ima ljepšu mamu, ali ovo je
moja. Rijetki su ti koji više vole macehu nego staru, je
li?

licemjerna prenemaganja...sta bi svjetska muzika bila danas
bez Bregovicevih epohalnih djela stvorenih za vrijeme
rata...pravi je beskicmenjak i gnjida...

Interesantan komentar Andreasa Nikolaidisa o Bregi:

"...Tu dolazimo do Bregovića i Bijelog dugmeta. Svaka nota
te grupe računala je na ono najslabije u nama - zato niko
nije mogao biti veći od Bijelog dugmeta. Samo su Tito i
Goran Bregović mogli na okupu držati čitavu Jugoslaviju, od
Vardara pa do Triglava. Samo je Goran Bregović ljubiteljima
kafanskih pjevačica mogao prodati rok, rokerima na igli
prodati folk. Na taj način je jednim udarcem uništio i rok i
folk, otvorivši prostor za proboj najmonstruoznije pojave u
balkanskoj pop kulturi - srpskog turbo folka. Da nije bilo
Bijelog dugmeta, ne bi bilo Cece. Bregović je izbrisao
ionako tanku crtu između kulture i šunda. On je učinio da
sve - i simfonijski orkestar i romski duvači - bude jednako
bitno. Time je sve postalo apsolutno nebitno. Iz nihilizma i
seljaštva posljednjih godina Jugoslavije, iz te gedjačke
dekadencije izronilo je čudovište rata. 
Ono što je uslijedilo Bregovića se nije ticalo. On je samo
pisao muziku: u minimiziranju vlastitog kulturološkog i
političkog značaja Bregović je oduvijek bio dosljedan.
Oduvijek je gajio imidž čovjeka od kojega niko nema pravo
tražiti neku vrstu političkog aktivizma. Pa ipak, u ratnim
godinama, Bregović bira poziciju velikog umjetnika koji je
ostao bez zavičaja, koji je "u egzilu u Parizu", kako piše
na njegovom oficijelnom sajtu. Bira poziciju čovjeka koji
pravi muziku za Kusturičin Underground, najveću propagandnu
pobjedu Miloševićevog režima. Nekoliko godina kasnije, kako
mi kaže Senad Pećanin, izjavljuje da želi biti sahranjen u
Sarajevu. 
Rat je počeo na stadionima, uz nacionalističku ikonografiju
i prijetnje pogromom koje će uskoro biti ostvarene. Počeo je
uz crveno-bijele šalove sa petokrakom, uz Arkana i Delije,
koji su horski pjevali Đurđevdan. Rat je počeo uz
Bregovićevu pjesmu, koja je postala nezvanična himna srpskog
nacionalizma. Čini se da Bregović nema problem sa tim.
Naprotiv: u jednom intervjuu iz 2002. on kaže: "Veseli me
što je vremenom zaboravljeno ko je komponovao Đurđevdan i
već se pjeva po kafanama kao narodna. A to se dešava jednom
u karijeri nekog kompozitora; da napiše a da se ne osjeti da
je pisano nego da je nastalo samo od sebe. Drago mi je da
Srbi tako vole jednu moju pjesmu". 
Ono što me zanima da vidim jeste trenutak kada Bregović
zasvira Đurđevdan a zagrebačka i sarajevska publika padne u
sevdah. Biće to još jedan trijumf Bregovićevog pogleda na
svijet, konačni argument za mizantrope. Jer Bregović je, kao
i sad, veći mislilac od Rusoa. Bregović je da bi opstao
koristio mizerne stihove Duška Trifunovića, ali i
veličanstvenu poeziju Celana, Nikite Staneskua i Borhesa.
Koristio je hard rok rifove kada je bilo vrijeme, zajahao
Novi talas onda kada je to bilo probitačno, umiješao folk i
rok kada je sve trebalo poseljačiti, sa istom
nezainteresovanošću koristio je i romske duvače i bugarske
horove. Ako doista sa Bijelim dugmetom održi ta tri
koncerta, biće to posljednja potvrda da je taj čovjek, uz
Konstantinovića najveći poznavalac ovdašnjeg palanačkog
duha. S tim što se prvi protiv njega borio, drugi na njemu
obogatio. On koji je ljudima uspio da proda pjesme poput
"bekrija sam, cijelo selo viče, e pa jesam, šta se koga
tiče" zna da se čovjek ne rađa slobodan. Čovjek se očito
rađa glup. Mada: glupost je najpotpunija od svih sloboda."

Jer kad ostaris, ni potok s ribama ni jabuka u cvatu, ni par
desetaka hijada veselih bosanaca na Kosevu,koji  polako sami
od sebe, kao i obicno, jedan za drugim, pleshu s posljednjom
zuzom za ljude bez kichme? Nije dovoljno ubjedljivo i
lichno, kao da je muzika stvar licnog mjerenja i ubjedjenja.
Ali cini mi se da pocinje, a pomalo je veselo i na ramazan 
i na vidovdan,i eno dojavljuju bombe kukavice i na
dinamovdan, i da, imam kucu nemam je  , imo zemlju prodo je,
pa stha, imo dragu nemam je, imam sada druge sve, zar je
tako nesto grijeh, turbo ceif, valjda je to u krvi, bekrije
smo,klape Nostalgije mi.Lazes duso, vjestice, medeno
medenije, kobno, ko sto niko nikog lagao nije. ili kako
jedan savim drugi  DR. rece: od nacina sto da me ubijes ti
izaberi pistolj na natkasni....jebo ove ruzmarine i led i
mrak, i slutnju i glas. Gdje cu ja, pokazi mi, mirise i
pelin i ruze i pusta polja i med, ne moze bolje, sudba mi
tuzna, cime da se branim, zar s Dream ili smijesnim trnjem,
zar uzalud? Slutim, mora bolje...

Pa znas i sam da imas izlaz, ili ga polako zaboravljas?:
pljuni i zapjevaj, sta te briga i onako kad rikne Torvald,
niko vise nece znati odpjevati uspavanku za Teu S.

alo druze sused, uozbiljio sam se ja,jesam jesam, mane
lavabo i to,cune sevi, nego sta cemo s ovolikom kisom u
Oslu, dosadilo brate ... utopicu se, svasta nesto pisem a ne
znam ni zasto ni kome, evo poceo sam i Dugme nesto furat,
nisam s onom koju volem, sta li..

Ih Bacconi, ti si izgleda(jos uvijek) zestoko navucen na
Dugme.Mozda negdje Bregonja i procita ,pa te i pohvali
javno.Kako samo jako zvucis u odgovoru Senki,citiram"pa znas
li ti da je za hipodrom pusteno u prodaju 300 000
ulaznica?".Pa,haveru i to je malo za grad u kojem zivi par
miliona seljaka.
Treb'o se on sa svojim lolama ufatiti neke povece livade,po
mogucnosti sa plastovima sijena.Naime oni su
,vjerovatno,jedina grupa koja je za novogodisnji program
70-tih dobila po plast sijena licno i svaki clan je bio na
vrhu plasta sijena.Ehhh,koje je to narodno veselje
bilo.Gledano i onda,a pogotovo sa vremenske distance, to je
bas bilo "cool",puno poruke za nasu omladinu. I jos ako
opletu par tezih stvari,poput:bekrija sam;tako ti je mala
moja:,pa onu sam skroz zaboravio"Kupicu ti top,kad tad";da
sam pekar;,ma kazem ti,kakav Coldplay,U2,Stones,Smashing
Pumpkins,etc..
Oni su sljedeca svjetska mega grupa(nezasluzeno
marginalizovana),ali bice napokon nagradjen trud za sve te
vrijedno radjene kopije.Nece se vise slusati Pink Floyd,jer
ovaj frontmen sa plasta kaze da to nije muzika,nego ovo sto
mi "brijemo" to je prava mjuza.Sve je podigao na noge i
napokon sad u Banja Luci imas kad je svadba da ti ko coveku
sviraju original srbijanski romci na trubama.To je stara
Banja Luka sa trubama i splavovima i breginim bugarkama i
kojekakvim kalakotrama.Moglo bi se mozda ocekivati i nekih
ponuda od "Ujka Sam" preko bare,jer su oni jako
zainteresirani za nesto iz dugmetovog sirokog
opusa,recimo"hop-cup poskocicu".Song za relax and get
high.Bas me briga haj,haj.
Pozdrav svim Banjalucanima.

Stura susjede, komsijo, kako hoces......
imam rjesenje za tu tvoju dosadnu kisu!
PREDJI NA SUNCANU STRANU ULICE......!!!
To ja uvijek radim, eskiviram dijelove Osla gdje kisa pada.
Dok ti ovo pisem sunce sija sto bi rekli "sve u sesnaest, a
ja nemam priliku "naguliti" s posla kao u ona stara dobra
vremena prije 90-ih.
Pozdrav Sturi u Oslu i ostatku planete Banjaluka.
Chombe, Gorane, Nihada, Ibro i ostali, vidimo se 9-og pred
Palasom (produzena i Bosanceros da te napomenem, ne zaboravi
"Nezavisne")
Pozdrav iz konacno suncanog Osla.
Refika

jeko vao dalabu....

Koncert legendarne sarajevske grupe Bijelo dugme održan je
sinoć na prepunom stadionu Koševo pred oko 60.000
posjetilaca. Sve je proteklo u najboljem redu, a koncertom,
koji je trajao nešto više od tri sata, publika je mogla biti
samo oduševljena.
Prvi je na pozornicu izašao Mladen Vojičić Tifa koji je
sjajno otpjevao neke od hitova Bijelog dugmeta iz vremena
kada je on bio njihov pjevač. Tifa je koncert započeo
pjesmom "Lažeš".




Alen Islamović je bio drugi pjevač koji je nastupio te
također izvrsno otpjevao nekoliko "svojih" pjesama i publiku
digao u potpunosti na noge.




Nakon Alena, publika je pozdravila i trećeg pjevača, Željku
Bebeka, koji se svim prisutnima "zahvalio na emocijama", te
vidno dirnut izjavio da je ovaj trenutak čekao dvadeset
godina.




Bend se dva puta vraćao na scenu, a prvi put je Goran
Bregović odsvirao unplugged verziju par pjesama zajedno sa
sva tri pjevača. Pritome se Bregović obratio publici: "Kada
vas pitaju jeste li bili večeras na koncertu i jesu li bili
svi zajedno, recite da su bili svi i da smo svi zajedno
pjevali stare pjesme i da smo sretni."

Koncert je trajao tri sata, a sama organizacija te
pozornica, rasvjeta i razglas su bili na visokom nivou.

Na koncertu su izvedeni svi veliki hitovi Bijelog dugmeta od
kojih izdvajamo pjesme: "Lažeš", "Lipe cvatu", "Ružica si
bila", "Hajdemo u planine", "Đurđevdan", ""Tako ti je mala
moja kad ljubi Bosanac", "Selma" i mnoge druge.

Bio je to prvi koncert Bijelog dugmeta nakon 16 godina
pauze, a bend će nastaviti turneju koncertom u Zagrebu 22.
juna. Kraj turneje će završiti koncertom u Beogradu koji je
zakazan za 28. juni.
Sarajevo-X
16/06/2005 02:06:21

Dobar text iz Oslobodjenja:

Haj’mo curice, haj’mo dječaci!



Domoljubi, patriote, zelene i beretke kojekakvih boja, što
su rat provele u rovovima od Hrvatske, preko Amerike i
Njemačke, odlučile su pokazati na djelu da se “domovina
brani i lijepim vaspitanjem”.


Nakon što je objavljen Bregovićev intervju u “Danima”, te i
njegovo (doduše nevješto) opravdanje u “Hayatu”, ovdašnji su
se borci za pravednu stvar posvetili samo jednom cilju - da
po svaku cijenu učine sve da koncert “Bijelog dugmeta” u
Sarajevu bude otkazan.


Skupine za spas BiH, Sarajeva i tekovina protekloga rata
rade i u noćnim smjenama - uništavajući plakate za koncert i
ispisujući riječ “izdajnik” na Bregovićevom licu. Pridružuju
im se, vidjeli smo jučer i oni iz dijaspore. Neki patriota,
koji danas ima vjerovatno i švedsko državljanstvo, u utorak
je nazvao “Holidej in” i obavijestio ih da je u hotelu
bomba.


Kažu, slučajnost je što su članovi “Bijelog dugmeta” u tom
hotelu. Nije slučajno! Ništa ovdje više nije slučajno.


Nekima je (a znamo kome!) jako stalo da unese paniku. Nekima
je jako stalo da umjesto dobre atmosfere Koševom vlada
strah. Nekima je  najvažnije da od Sarajeva naprave selendru
u kojoj za “Bijelo dugme” (i Bregovića u njemu) nema
mjesta.


Sarajevo ne treba braniti od Dugmeta i Bregovića. Sarajevo
treba braniti od onih koji danas Sarajevu brane da bude
grad.

Sarajevo ne treba gubiti vrijeme sa Bregovicem jer je
dokazani "paksu" i tu se nema sta dodati. I treba se
pozabaviti sa korumpiranim politicarima umjesto toga...

upravo sam zvao jarana u Sa. Odusevljen je.

...jučer, slicno nekim davnim godinama "brzi" Zagreb - Ploce
je bio pun raspoloženih djevojaka i momaka iz Slovenije i
Hrvatske. Po kupeima i hodnicima su se pjevale isključivo
stvari Bijelog Dugmeta. A sinoc na Koševu... e, to je nešto
što je trebalo vidjeti.  
Ne vjerujem da će bilo ko uspjeti napraviti ikada približno
sličnu atmosferu. 
Tifa, zatim Alen i Bebek su briljirali. Bregović, iza
koga je toliko velikih koncerata na početku je, da li zbog
dogadjaja od posljednjih dana i halabuke oko koncerta, dosta
fulao ali ga je publika ponijela.

Niko nije slušao svi su pjevali!!

Blještavilo uzdignutih ruku prisutnih je slijedilo sve i
jedan mig sa bine. Svi su tražili samo jedno - najbolje!

Finale koncerta nas je, nažalost, vratilo u realnost. Sa
nostalgijom, put pod noge do kuće
- negdje u svijetu.

Još sam u Sarajevu i kao svima koji su sinoc i svirali i
pjevali do iza ponoći, u glavi bruji samo jedno "daj da ovaj
sarajevski san potraje!!!"  

Sa "dugmićima" smo se oprostili na najbolji način: zagrljeni
i raspjevani.

Ma ljudi sombrero.....i Tifi i Alenu i Bebeku i
Goranu...svima .....Dugme je nesto sto je u
nama....zauvijek, dio nas.
Htjeli to priznati ili ne.
Samo toliko.

Nego.....gdje ono bi Brega, Cola, Kusta , Nele i ostali
jahaci magle
kad Bono i U2 dodjose u RajvoSa da naprave koncert za
Sarajevo i Bosnu?

Koncert Dugmeta nije stvar politike, kao sto neko rece, vec
stvar obraza?

Gdje ces bolan porediti licnost jednog Bona i njegove
moralne kvalitete sa ovim nasim jajarama...Bisere pred
svinje...

Pedeset hiljada ljudi jajari?!!!
Ne ne dragi moj,
nije dobro bijelo dugme
nije dobra katarina
to je ono sto vam treba
kitschme, kitschme disciplina...

...a da su pekari mozda...janje moje bijelo da li bi im i
tad rekla...

bregina se bolest ne moze "kolicinom" izlijeciti..

Ja bih sve na svijetu dala da sam mogla biti na koncertu ili
da takav jedan koncert bude odrzan ovdje u St. Louisu.
Za sve one koji ne vide vaznost takvog jednog istorijskog
dogadjaja, njegovu ljepotu i vrijednost, 'ajd majke ti
skinite se s teme jer samo prljate lijepe uspomene i
donosite nacionalizam na stranicu. Svoju mrznju i gnjev
ostavite kod kuce.
Vozdra

stvarno ne ide politika i umjetnost.
evo, ni po meni brega nije neki covjek,
(da ne kazem-los je),
ali volim ponekad slusati bijelo dugme.
i otisla bih na koncert da sam bila blize.

U malo rijeci sve je receno.Aferim Atomac i prijatelju sa
Komentarom 47.Slazem se sa misljenjem o Bono Vox koji je ne
samo izvrstan muzicar nego i covjek neuprljanog obraza.
Ovdje sam u USA upravo ispratio veci dio njihovog prvog
dijela US Tour.
Mega Band poput U2 svira u Sarajevu za ulaznice koje im ni
troskove organizacije ne mogu pokriti,a kamoli neku
zaradu,a"klapa"goranova svira pjesmice za dobre pajkice.Ali
mozda i on ima namjeru da dio pokloni gladnima u Africi,jer
on je dzomertan pravo.
Nema puno razlika izmedju U2 i bijelog dugmeta,samo jedan:U2
je Smart Band a ovi drugi band za zborove i sijela ili
sahrane kako se vec zove vodjina skupina.Divnog li naziva za
orkestar.
Kad je vidio covjek da je isfurano davno njegovo kopiranje
raznoraznih bendova,onda se kao prebacio na umjetnicki
pravac.I sam kaze kako je to bilo puno vaznije nego da nosi
vodu sa Pivare. Ma,nema se tu sta dodati sve ste rekli,nije
vrijedan spominjanja.

Pozdrav svim postenim Banjalucanima.

Bravo Jasna, potpuno se slazem. I ja bih dala svasta da 
sam mogla vidjeti koncert u Sarajevu.
A vi negativci... vi bi da sve sto je bilo lijepo uprljate.
Pa zar ne vidite da vam nije mjesto na kajaku. Skinite se
i hvatajte se politike negdje drugdje jer bez vas 
su novonastali politicari nula.
Pozdrav svim pozitivcima 

sta reci,goran sto vise pljuje ljudi ga vise vole.          
         cisti mazohist......

A zasto je negativno kritikovati Bregovica ?

pozdrav jasnama i ostalim pozitivcima!

mora se malo procesljati materija. Nismo mi ovdje na nekoj
kolektivnoj anti-depresivnoj terapiji, pa ko biva ako samo
govorimo pozitivno, onda ce i zivot biti super...hahaha...

Ja volim muziku i provod a politikom nek se bave oni koji
nista drugo ne znaju...

 Naprijed Brega,Dino,Kusta,Kenovic,Tanovic i svi oni sto se
bave nasom kulturom(pastirska,al slatka.
 JASNA 4 ,na tebe je red.

treba vas preko koljena pa po guzi...goloj..."pozitivno"..

...kitschme, kitschme disciplina...
nema puno razlike izmedju U2 i Bijelog dugmeta...ha, ha, ha
grohotom se smijem...
na Kosevu je sviralo Bijelo dugme a ne Bregovic i
trubaci...zato je bilo ljudi koliko je bilo...

Pozdrav svim postenim banjalucanima, a i onim nepostenim...

U danasnjem Oslobodjenju je divan tekst novinara Josipa
Vricka pod naslovom "Jebo Bregovica, al sta cemo mi!?.
Vrijedi procitati. Pozdrav

Preuzeto iz "Fokus-a"

"Nikada "Dugme" nije zaradilo više love. Prema inforamcijama
do kojih je došao dnevni list "Fokus" ukupan prihod od
sarajevskog koncerta iznosi 1,2 milijuna KM. 

Država je na ime poreza naplatila 120 tisuća KM, za
korištenje stadiona Koševo plaćeno je 80 tisuća maraka, dok
je osiguranje koštalo 50.000 KM. Za autorska prava agenciji
Sine qva non" izdvojeno je 120.000 KM. 

Od članova Bijelog dugmeta najviše je odnio "šef" Bregović
250.000 KM, Bebek, Alen i Tifa dobili su po 100.000 Km,
Milić Vukašinović 50.000. 

Radnici koji su pripremali pozornicu umjesto dnevnice dobili
su po 20 ulaznica, koje su pred koševskim stadionom
prodavali po cijeni od 5 KM. Bosanci bi rekli: Halal im
bilo"

Paaa....Jasne i drugi "pozitivci", Brega lafo lud za
Sarajevom!!!!!Pitam se koliko ce od tih cetvrt miliona
Breginih "mari" ostati u Sarajevu za razne dobrotvorne
ustanove?

ko je rekao da je brega lud za sarajevom?

Za sve koji su polupali loncice...
Do kada cete se baviti time 'ko je koliko zaradio, ko koga
voli ili ne voli...Je li to nama vazno?Sta imamo od toga ??
Zavidni???
Vazno je da je 50.000 ljudi u Sarajevu imali prekrasnu
zabavu, uzivanciju, reinkarnaciju bosanskog muzickog
duha...
I da ce isto toliko ljudi dozivjeti isto to u Zagrebu i
Beogradu..
Bijelo Dugme je zasluzno za to , pa i taj Bregovic, velikim
dijelom.
Pustite romanticare, rokere, bosance da uzivaju... Vi
dosadni se hvatajte politike, vise vam pristaje, racunajte
koliko je ko zaradio, citajte sta je ko izjavio, ali negdje
u samoci svojih domova. Znate onu : Zlatna je koja ostane.
Ne mora se svaka napisati na forumu...

prica se da ce brega svirati unplugged na splavu ispod
gradskog mosta u Bluci krajem ljeta. Zna li iko nesto vise ?

Sta mislis koliko zaradi firma ili gazda firme za koju ti
radis. Ti mu radis za nekih otprilike $20 po satu a on sebi
uzme ostalih 80 po satu. Sta fali ako je covjek zaradio
vise, on i jeste veci umjetbik od ostalih. Znaci i onaj za
koga ti radis je pohlepan i negativan itd a dao ti je
mogucnost da zaradis novac i hranis porodicu.

Drugo, ako mrzite Bijelo Dugme i ako bojkotujete njihove
pjesme i ono sto su oni uradili za nasu estradu, onda vi
fino idite na koncert Serifa Konjevica ili Cece pa skakucite
zajedno sa njima. Ne znam samo hoce li vam srce kucati isto
kao sto moje kuca uz Dugme.

ne moram Konjovica (i ine kopitare) pjevati ali evo Halid
Beslic nije los :
 
"Necu, necu dijamante, suho zlato, brilijante,
nit' safire, nit' rubine samo Jasna1 da ljubiiiiii meeeeee"

hahahaha....

Posto su ove nase Jasne pogresno skontale moje komentare,
hajde onda ovako:
Jasna (1,2,3,4), zamisli, zaljubis se u momka i on u tebe
(nadas se).
Ljubav cvjeta, ali ti jenog dana(ne daj Boze) prebijes
nogu.I tako lezis u bolnici , svi ti dolaze u posjetu a
tvoje ljubavi nema.
Kasnije cujes da je nasao drugu i da nece da zna za tebe i
da jos prica svasta o tebi.

Dobro, ti ozdravis, prodju godine i u neko doba noci pozvoni
ti tvoja stara ljubav i pita da prenoci kod tebe jer ga je
njegova izbacila iz kuce.

Sta bi bio tvoj odgovor?

To je stvarno pretjerivanje.
Da se radi o frajeru, dobio bio maj geri u glavu za takvo
ponasanje ali sto se mene tice, ja sam govorila vise o
citavom bendu Bijelo Dugme. Ako je jedan od njih paksu, ne
moram mrziti citav band i njihovu umjetnicku vrijednost.
Ja i dalje molim boga da se nesto takvo odrzi ovdje.
Preporodila bih se.

Joj.....da sam ja Jasna 1,2,3,4, ma poslala bih ga u tri
lijepe i gurnula niz stepenice (naravno pod
uslovom da stanujem na spratu/katu) da prebije nogu ili u
najboljem slucaju onu stvarcicu... 
Pozdrav Banjaluci

Ljudi koji vole muziku, ne mogu da mrze. Ni ja nemam nista
protiv Dugmica ali ponasanje Bregovica je stvarno
"ono".....
Kod mene kazu da je covjeka najbolje osnuti po dzepu, tako
su i Bregi mogli traziti vise para za stadion, traziti
benefit koncert ili da cijene ulaznica budu manje....

Ovako...ljudi su digli pare i svako na svoju stranu a mi
Bosanci smo opet platili cijenu nase dobrote (gluposti) u
ime nekih romanticara i nostalgije.

Ma znas ti nas **bo ti nas!!!

Pozdrav Banjalucanima.

Večerašnji koncert „Bijelog dugmeta“ u Zagrebu, na kojem se
očekuje 60.000 posjetilaca, je događaj visokog sigurnosnog
rizika, pa će biti angažovano 600 policajaca i 750 članova
obezbjeđenja, saopštio je Dubravko Novak, načelnik
zagrebačke policije i dodao da će biti izvršen
protiveksplozivni pregled stadiona, a svaki posjetilac biće
pretresen čak tri puta! Svima koji su pod dejstvom alkohola
biće zabranjen ulaz. Dežuraće sedam ekipa hitne pomoći, šest
vatrogasnih vozila i 50 vatrogasaca. 

Moj pajto Džebel mi je nabavio kartu, sutra sam u Zagebu na
koncertu...
već se veselim...

 Niti sam ljut na Bebeka niti sam se svađao s njim! Bio sam
revoltiran, jer tehnika nije funkcionirala kako treba. Osim
toga, dijete mi je pokislo i kada sam završio "Lipe cvatu",
pokupio sam kćerkicu i ženu i napustio stadion. Alen je za
to vrijeme pjevao "Đurđevdan", a posle toga "Hajdemo u
planine" u kojoj ja nisam bio neophodan. Nisam imao živaca
da čekam kraj i otišao sam pravo u krevet na spavanje.

Ko ima priliku i zelju moze vecerasnji koncert pratiti u
zivo preko satelita.Radio Koprivnica od 20:40 prenosi cijeli
koncert!

satelit: HOT BIRD 13E

        frekvencija: 12 520 vertikal
   
         simmbol rate: 27 500

                   fec:3/4

NACIONAL: Kako komentirate sporni intervju?
  - Intervju kao intervju je normalan, koliko ja vidim u
njemu nema ništa što već nisam rekao. Jedino što je na
naslovnici izišla rečenica koju nikad nisam izgovorio,
potpuno je izmišljena. Istina je da spominjem Aliju, ali
sama rečenica koja je svima zasmetala je izmišljena, to
uopće nije moja sintaksa. Najgore mi je što sam doveden u
situaciju da se branim, a ništa nisam rekao. To mi kvari
raspoloženje pa se izbjegavam uživljavati u cijelu priču.

Bas cemo vidjeti kako ce veceras proci koncert u ZG.
Fantasticno ce biti i opet patim sto nisam tu da bar mali
djelic te atmosfere imam u sjecanju.
Vi koji krivite Bregu, gdje ste vi to sve ove godine, u svom
rodnom gradu ili u inostranstvu??????????????
Isto tako, ko je to od estradnih licnosti ostao u SA? Tifa i
Dino mozda.
Jos nesto, jeste vi to mozda iz SA pa vas vrijedja sto je
Bregovic otisao ili ste iz BL ili pitaj boga vise?

Daj Jasna majke ti prestani zato sto pricas gluposti

U Zagrebu , na koncertu , je bilo fantasticno
 barem za mene. Bas me zanimaju utisci drugih.

da da zlaja u zagreb se ide a u oberwölblingu ces drugove
ostaviti na cjedilu da sami jedu janjetinu i piju pivu neka
neka nek te znam.mozda djula nije brega ali nama je
dobar...nista ici ce za tebe ona 'a i ti me iznevjeri....'
al sto bi rekao milojko pantic koga nema bez njega se moze i
mora,nece nama biti mrka kapa...

DA LI SE NEGDJE MOZE "SKINUTI" NEKI SNIMAK KONCERTA, BILO
SARAJEVSKOG ILI ZAGREBACKOG?

Sinoc me prijatelj Amir nazvao sa "Maksimira", 70000 ljudi,
pustio 5 minuta da ide mobilni, samo da cujem pjesme,
osjetim publiku...Cudna me neka jeza obuzela, steta da sam
imao obaveza. Navodno je bilo nezaboravno. Probacemo u
subotu na derneku kod Gorana da nadoknadimo propusteno.

Pozdrav od

Djule

dobro ti to djula spomenu,a ja sam ocekivao da ce mene moj
drug zlaja nazvati i isto tako mi malo atmosfere prenijeti
putem mobilnog telefona,ali sta se desava...kod njega dolazi
do prekida svih mogucih veza na mobilnom telefonu i naprosto
telefon crkava da ne kazem rikava.a ja sjedim kuci i njemu
saljem sms o stanju utakmice brazil-japan jer znam da je
vjerni carioca...medjutim sa maksimira nikakav
odgovor.jutros stize e-mail'buraz tvoje sms-ove sam primio
tek kad sam izisao iz zagreba,mreza bila
preopterecena....',na ovo bi gospon trivka rekao 'sta ce
nama zajednica kad se jede gibanica'
da da ja mislim da se moze opravdati jedino ako u subotu na
festu donese jedan karton zlatorog piva.campara jel se
slazes....

Evo ovdje se moze pratiti koncert iz Beograda za one koji
imaju brzi interenet!


http://www.extralogicus.com/index.php?id=9&PHPSESSID=3dd0db204231a56ce1224d6aac3d1564

klipovi snimani iz publike sa sarajevskog i zagrebackog
koncerta se mogu naci ovdje
http://probnofluidni.blogger.ba/

Dobro je bilo, dobro...
toliko dobro da se raja organizira i za Beograd...

meni lično je jedino falilo što na ulazu nije bilo Tote sa
špicama, nego neki tamo papak prodaje kokice...
a falila je i Maida...

Jos jedan interesantan tekst na temu Bijelo Dugme....

http://www.superbosna.com/vijesti/muzika/treba_li_sarajevu_%22bijelo_dugme%22/

da te mrze a da ti se dive, štA BI DAOOOOOOOOOO

ne znam bacca za taj karton pive iz dezele...ti dobro znas
da ja ne konzumiram alkohol.a mogo b nam mozda Zlatko donjet
onih krempita sa Bleda.najbolse na svetovanje. 
jesam ovo dobro reko.......mislim ono, gramaticki...

Bacca ,

dabogda ti svaki dan bilo tako tesko  kao
sutra u Oberklinkelnbingelngu.

Ispod ovog teksta sto ga je MirSo predlozio
se i ja podpisujem.

Ljudi , koncert je bio atomska bomba.
Pa ja vec drugim dan pjevusim pjesme Dugmeta,onako
za sebe i vracaju mi se slike sa koncerta.
Ovo mi je prvi koncert na koji sam otisao a na
kojem se je pjevalo jezikom koga dobro razumijem
jos od vremena prije rata. 
Nista me nije privlacilo do sada ni Čola ni Balaševic
ni Bajaga ni sam Brega sa Romalen ali ovo , ovo je trebalo
vidjeti.
I nema tu, barem kod mene mjesta, nikakvoj nostalgiji, ma
ne.
Ovo je bio dogadjaj.

Zaje..te politizaciju svega i svacega.

U Beogradu 200 000 ljudi na koncertu halo !

Jel to mislis u beogradu toliko ljudi pravo ili nako?Il' je
masa?
Unaprijed zahvalan.

29. jun 2005.
S BREGOM - NIKAD VIŠE!
Tifa: Kakve crne emocije?! Ovo sa "Dugmetom" je bila prevara
veka, sve je organizovano zbog love!

Dan pred spektakl na Hipodromu, dok je Brega u Košutnjaku
štimao "Dugmiće" za nastup sa narodnjačkom bulumentom,
ispred ulaza u studio, na nesnosnoj vrućini, znojilo se
nekoliko stotina fanova. Dvadesetak metara dalje, naslonjen
na šank, stajao je Mladen Vojičić Tifa, ispijao kafu i
glasno gunđao:
- Vidi ih samo kako se kuvaju na ovom suncu. Strašno! Što ih
neko ne pusti unutra, kako im nije žao!

U jednom trenutku već dobrano nervoznom pevaču prišli su
fotoreporteri, što je Tifu dodatno razgoropadilo:
- Što me slikate? Koga ste pitali za dozvolu, je l' je ovo
neki paparaco ili šta? Ajde, razlaz, nema slikanja, imate
unutra Bregu, on to voli!

Na pitanje novinara Kurira zbog čega je ljut, Tifa je
odgovorio da nije besan na novinare, već "na njegove":
- Pa, zar ti ne bi bio besan da te neko ovako maltretira.
Nisam ništa jeo od jutros, jedva sam stigao da se popišam.
Šta taj sad unutra drka (misli na Bregu-prim. aut), što ne
počinjemo već jednom. Javili su mi na dan nastupa da treba
da dođem ovde, iako je sve dogovoreno odavno. Neki novinari
su dobili pozive još pre nedelju dana. Pa, šta sam ja, papak
koji ne zna šta drugo da radi, nego da trči kao pas za
gazdom?! Ovo je nepoštovanje, a ko mene ne poštuje, neću ni
ja njega.

Iako se poslednjih dana spekuliše da povratnički koncerti
neće biti i definitivan oproštaj "Bijelog dugmeta", Tifa je
bio izričit:
- Vidim da neki žele da nastave ovu priču sa "Dugmetom".
Može, ali bez mene. Ne bih želeo da se posle koncerata
sretnemo u ovom, ni u sledećem životu. Možemo tek u onom
trećem. Uzeli su mi godinu i po dana života, a dete je
zaboravilo kako izgledam.
		

Šef je možda guzio, ja nisam!

Upitan da li su tačne priče oko navodnog privođenja zgodnih
manekenki u Breginu vilu za vreme nedavnih proba, Tifa
kaže:
- Ne želim da pričam u ime drugih, a ako je šef guzio, neka
je. Mene te stvari ne zanimaju!
		
	
	

Kontroverzni pevač se osvrnuo i na nedavni incident u
Sarajevu, kada je napustio Koševo ljut zbog nesuglasica sa
ostalim članovima benda:
- Ta svađa je zaista bila prenaduvana. Jesam ja planuo, i
jeste me "deda" (Bebek, prim. aut.) i ranije vređao, ali
nema veze. Ja sam za sve uvek bio loš dečko, alkoholičar,
narkoman. A svi drugi su bili dobri. Ma, daj! Mi pevači se
slažemo, tu nema zbora, među nama nema zle krvi.

- Ljut sam na šefove (Bregu i Raku - prim aut.). Smešna je
priča da smo se vratili zbog emocija. Kao, svi smo se
naježili od uzbuđenja. To su šuplje priče, ovo je prevara
veka i sve je organizovano zbog love. Plaćen sam dobro da
otpevam svoje pesme, to ću uraditi sa zadovoljstvom i
vozdra! Nema me više u toj priči.

(R.S.)

29. jun 2005.
OPROŠTAJNI BAL
Koncertom na Hipodromu pred 200.000 ljudi "Bijelo dugme"
definitivno otišlo u legendu

Beograd je sinoć bio poprište najvećeg koncerta ikada
održanog na Balkanu. Oko 200.000 duša došlo je da posle
punih šesnaest godina ponovo uživa u muzici "Bijelog
dugmeta". Reke ljudi slivale su se ka Hipodromu još od ranog
prepodneva. Dva sata pred koncert ispred bine je bila
ogromna gomila, a poklonici muzike "Dugmeta" još su
pristizali sa svih strana.

Koncert je počeo tačno u 21.15 sati, kada su se na bini
pojavili legendarni "dugmići". Goran Bregović je, ne
skrivajući oduševljenje brojem okupljenih ljudi, pozdravio
publiku rečima: "Ako Bog gore nagrađuje samo dobre, male su
mi šanse. Ali, ako ipak pristane da mi ispuni jednu želju,
tražio bih da mi se ponovi ova noć".

To je dovoljno podiglo temperaturu. Koncert je, kao i u
Sarajevu, otvorio Tifa pesmom "Lažeš", što je izazvalo
eksploziju oduševljenja na krcatom Hipodromu. Usledili su
hitovi "Za Esmu", "Meni se ne spava", "Da te bogdo ne
volim"... Oduševljenje je, međutim, splasnulo kada je Tifa
počeo da falšira. Uz nešto slabije ozvučenje, to je baš
došlo do izražaja.

Netrpeljivost koja je već vladala između Brege i Tife
kulminirala je tokom druge pesme, kada je iznerviran Tifinim
lošim pevanjem Brega prišao i dobacio mu: "Ajde, pevaj
malo!" Tek tada je Tifa zapevao "onako pravo". Posle pola
sata, on je mikrofon prepustio Alenu Islamoviću.

Treći pevač "Dugmeta" svoj nastup započeo je numerom "Nakon
svih ovih godina" i odmah zablistao. Znatno ubedljiviji od
svog prethodnika, Islamović je, uz pratnju publike, ređao
svoje najpoznatije hitove "Šta ima novo kod tebe",
"Ćiribiribela" (zajedno sa trubačima), "Te noći kad umrem",
"Ako ima Boga"...

Kao i Tifa, Alen je otpevao sedam pesama, nakon čega je
došao red na Željka Bebeka, prvog i po mnogima najboljeg
pevača "Bijelog dugmeta". On je, naravno, nastup počeo
nezaboravnom "Selmom". Hipodrom se tresao od ovacija. Nastao
je pravi delirijum. Usledili su "Ipak poželim neko pismo",
"Da sam pekar", "Ne spavaj, mala moja", "Ruzmarin, snijegovi
i šaš", koju je, kako je rekao, poklonio publici. Željko
Bebek pevao je koliko Tifa i Alen zajedno. Bez zamora i s
neverovatnom lakoćom i energijom. Kao u najboljim danima
"Bijelog dugmeta".

- Ne mogu da verujem da smo posle 30 godina na ovom mestu.
Ako ovako nastavimo, možda doživimo i stotu - rekao je
Bebek, da bi se već u sledećem trenutku začuli uvodni
taktovi pesme "Doživeti stotu". Posle "Sanjao sam noćas da
te nemam" na binu su izašla sva tri pevača i zajedno
otpevala hit "Milicija trenira strogoću". I tako redom do
nešto posle ponoći.

"Ulje na vatru" dolili su trubači. Sa prvim taktovima
"Đurđevdana" nastao je pravi delirijum. Koncert je završen
dubokim naklonom Brege i ekipe pred vernim fanovima koji su
čekali 16 godina da ih ponovo vide. Spektaklom u Beogradu
stavljena je tačka na povratničku mini-turneju, ali, po
svemu sudeći, i na karijeru najvećeg jugoslovenskog benda
svih vremena.

dogovaramo koncert u bukurestu!!!!!!!!!!

Bila sam na koncertu u Zagrebu i bilo je nezaboravno,a
zaista mi nije jasna ova vasa politizacija Dugmića.Pa na
koncert se uvijek u Banjaluci išlo zbog raje .Zamislite samo
60 000 pozitivnih i sjedinjenih u pjesmi i to je ono sto
moze dati samo Dugme i raja koja ih sluša.Nije mi jasno
zasto je bitno sta Brega misli o politici , pa nismo na
izborima .Masa koja sluša Dugmiće je i tako izgubila na svim
izborima od 1990. pa nadalje i mislim da smo zaslužili da i
mi konačno zapjevamo.
Drago mi je što mediji nisu uspjeli napraviti od koncerta
politički pokret bez obzira na to što su se silno trudili ,
a nece ni negativci na ovom forumu . MI SMO RAJA NISMO
POLITIČARI. 
Pozdrav svim prekrasnim i naravno Jasnama.

ma jesmo bolan izgubili, ali ako ti velikani ne progovore
kad treba , ko ce progovoriti ? 

Njihova se cuje bona, za spas covjecanstva, a ne moja i
tvoja, mi smo maleni !!!

Svidja mi se ovo šta je napisala Sanja... i potpuno se
slažem s njom.
Oni koji su bili na koncertu i osjetili atmosferu, znaju o
čemu je ovdje riječ...

ma dajte neka pjevaju. vi biste mozda da se puca pa da imate
sta da pricate?????
a sjecate li se kako svi mi zajedno nagulismo i napustismo
nasu banja luku 90'-ih
a bilo nas je podosta .
zato neka je i zbog love i zbog lazi nema veze , bitno je da
je raja uzivala.

odnos je otprilike ovakav:oko 300000 onih koji vole dugme, a
bili su na koncertu, plus nas 5-6, koji nismo, naprema ovih
nekoliko, koji dugme ne vole!ko je u pravu?

Ima li iko da dovede Dugme u St. Louis?
Ovdje nas ima mali milion a ja sam ih zeljna i treba mi
nesto za dusu.

bili smo u sarjevu, a bogami i u zagrebu na koncertu. ne
znam gdje je bilo bolje i gdje je bilo vise emocija. znam
samo da sam te dvije veceri uzivala i da cu ih jos jako dugo
pamtiti.

Zadnji put sam ih gledala 1988 ili to bi 89', nezaboravno,
cula sam da dolaze u New York, mislim da ce gostovati u tri
US grada, nadam se jer to znaci da cu ih ponovo gledati i
pjevati sa njima.