Prije nego ista bude receno o colorectal-nom cancer-u (rak
debelog crijeva), potrebno je napraviti kratki osvrt na
anatomiju i tkivnu gradju sirokog crijeva. Debelo crijevo je
zavrsni dio probavnog tubusa i povezuje terminalni dio
tankog crijeva tzv. ileum sa krajnjim otvorom probavnog
trakta anusom ili u zargonu ‘paksu’ (hahaha salim se; paksu
je ipak karakterna osobina). Kako se probava i absorpcija
hrane odvijaju uglavnom u gornjem dijelu gastrointestinalnog
trakta (GI); i to probava uglavnom u zelucu i dvanaestniku,
a absorpcija vecine hranjivih sastojaka obroka (masti,
ugljicnih hidrata, bjelancevina, vitamina, zeljeza itd.) u
tankom crijevu, posebno u njegovu zavrsnom dijelu tzv.
ileum-u; to se sadrzaj probavnog trakta koji dolazi u debelo
crijevo sastoji mahom od zavrsnih, otpadnih tvari, koje duz
puta kroz debelo crijevo uglavnom gube vodu i sol postupno
se pretvarajuc’ u feces ili stolicu, koji se onda evakuira
kroz njegov terminalni dio, rectum i anus. Zbog ove njegove,
ako izuzmemo manju izmjenu vode i elektrolita (soli),
uglavnom propulzivne zadace, gdje duze zadrzavanje organskog
otpada u njemu nije predvidjeno, debelo crijevo je dugacko
samo oko 5 stopa (nesto vise od 1,5m), za razliku od tankog
crijeva, u kojem je zbog njegove absorpcione zadace pozeljno
duze zadrzavanje probavljene hrane, te je zbog toga deset i
vise puta duze od debelog. Colon se sastoji od sest
dijelova, pocetni tzv. cecum ili slijepo crijevo u koga se
ulijeva postrance terminalni ileum (zavrsni dio tankog
crijeva), a s donje strane tj. na slijepoj bazi appendix
(crvuljak); uzlazno debelo crijevo (colon ascendens) kao
nastavak slijepog crijeva; transversal colon (poprecno
debelo crijevo) koji se pruza poprecno od hepatalne ili
desne flexure (zaokreta u predjelu jetre) do lijeve ili
lijenalne flexure (zaokreta u predjelu slezene) odakle se
spusta nadole lijevom stranom trbusne duplje kao colon
descendens (silazno debelo crijevo) i produzava u sigmoid
colon (lupoidni dio deblog crijeva u obliku grckog slova
σ), smjestan u maloj zdjelici gdje u svome donjem
dijelu prelazi u zavrsni dio rectum, oukvirujuci tako s
desna na lijevo poput rama cijelu peritonealnu supljinu. U
principu, zid debelog crijeva citavom njegovom duzinom se
sastoji iz tri glavna sloja: unutrasnji, mukozni, srednji
sloj dobro razvijene glatke musculature i njene ganglonarne
inervacije, te vanjski serozni sloj. Krvnu opskrbu siroko
crijevo dobija preko grana gornje (slijepo crijevo, uzlazni
i dio poprecnog debelog crijeva) i donje (dio transverzalnog
colona, te silazno debelo crijevo, sigma i rectum)
mezentericne arterije koje izlaze iz abdominalne aorte, dok
drenaza krvi iz colona ide mezentericnim venama, dijelom
sliva portalne vene i dalje donje suplje vene. Limfna
drenaza se obavlja preko paracolic i pararectal lymph nodes
i dalje u limfne cvorove oko velikih krvnih sudova,
mezentericne i paraaortalne limfne cvorove. Colon je
inerviran, kao i ostali dio GI trakta autonomno tj. preko
simpatikusa i parasimpatikusa i njihovih ganglona,
obezbjedjujuci tako zivcanu stimulaciju za sekretorne
(lucenje mukusa) i motorne, peristalticke aktivnosti debelog
crijeva sto rezultira u snaznim propulzivnim kretnjama
evakuacije otpadnih produkata probave hrane u rectum, gdje
se vrsi nakupljanje i formiranje stolice, prije zavrsne
evakuacije iste u toalet solju ili u nedostatku te, ko gdje
stigne (hahaha).

Vecina bolesnika sa kolorektalnim karcinomom, je predhodno
bolovala vise godina od polyp-a, koji predstavlja dobrocudnu
izraslinu, uglavnom gradjenu od zlijezdanog epitela zvanu
adenoma, koja je u odredjenom momentu maligno alterirala.
Polypa ima vise vrsta i uglavnom su klasificirani prema
histoloskoj gradji. U sirokom crijevu preovladavaju dva tipa
polypa, iako se mogu sresti i druge vrste: tubular adenoma i
villous adenoma. Sklonost malignoj alteraciji (pretvorbi) je
uveliko na strani vilous adenoma, gdje doseze pik od oko 35%
slucajeva sa malignom alteracijom ovog polypa, u odnosu na
tubular adenoma gdje se ova pretvorba srece u svega 2%
slucajeva. Incidencija polypa debelog crijeva, bilo koje
vrste, u opstoj populaciji varira od 7-50%, obicno su
multipli (iako mogu biti i individualni), sa predilekcionim
mjestom u rectumu i sigmi, koje postepeno opada iduci prema
cecumu. Vecina polypa je asimptomatska i povremeno krvarenje
u stolicu moze biti jedini znak. Bolovi u obliku grceva ili
povremene obstrukcije mogu se javiti ako je lezija dovoljno
velika pa ometa nesmetani prolaz stolice. Ako je polyp na
dugoj peteljci moze i prolabirati van kroz anus. Vecina
polipa se moze palpirati digito-rektalno, a sa sigurnoscu
potvrditi recto-sigmoidoscopskim ili pak colonoscopskim
pregledom debelog crijeva. Tada se moze uraditi i biopsija
ili ekscizija ili pak spaljivanje promjenjenog tkiva.
Materijal biopsije obavezno podlijeze pato-histoloskom
pregledu, jer su vecina polypa, a specijalno villous adenoma
skloni malignoj alteraciji. Ipak neke vrste polypa nikada ne
prerastu u rak, u prvom redu juvenile polyps i hyperplastic
polyps, dok neke vrlo rijetko i samo ponekad mogu prerasti u
maligni tumor kao inflammatory polyps i pseudopolyps, a
srecemo ih kod oboljelih od ulcerativnog colitisa i
Crohn-ove bolesti colona.

U zemljama Zapada, poslije pluca, colon i rectum su organi
sa najvecom incidencom malignog oboljenja i samo u 1990 u
Sjedinjenim drzavama je umrlo od raka debelog crijeva oko 75
000 ljudi, a raportiranje novih slucajeva ovog malignog
oboljenja je u porastu. Oko 70% ovih malignoma je locirano u
rectumu i sigmi, i u 95% slucajeva su adenocarcinomi. Rak
debelog crijeva uglavnom pogadja dobnu skupinu iznad 40
godina sa pikom u dobu izmedju 60 i 75 godina. Izuzetak su
clanovi tzv. ‘colon cancer families’ i.e. familial polyposis
ili Lynch syndrome, gdje se colorectal carcinoma pojavljuje
u 95% slucajeva prije 40-e godine, ako prethodno nije
uradjena preventative total colectomy. U familijarnoj
polipozi najmanje cetiri gena locirana na kromozomima 2, 3 i
7 smatraju se izuzetno sklonim mutacijama, pa samim tim i
odgovornim za nastanak colorectal cancera u onih sa
hereditarnim opterecenjem. Drugi predisponirajuci faktori
ili bolje receno oboljenja debelog crijeva za nastanak
colorectalnog cancer-a ukljucuju Gardner’s syndrome (u 35%
slucajeva), ulcerative colitis (20% slucajeva), te
Peutz-Jaghers syndrome (5% slucajeva) i rijetko ali moguce
Crohn-ovu bolest debelog crijeva. Colon cancer je cesci kod
zena, dok je rectal carcinoma svojstven muskarcima. Pored
nasljednih faktora, visoka incidenca colorectalnog carcinoma
zabiljezena je u populaciji sa niskom kolicinom fibers u
ishrani (low-fiber diets), te ishranom bogatom u animalnim
bjelancevinama, zivotinjskim zasicenim mastima i rafiniranim
ugljicnimhydratima (bijeli secer napr.). Karcinogeni mogu
biti uneseni direktno hranom, ali se smatra da su oni cesce
produkti digestije i metabolizma lose hrane, najvjerovatnije
produkti tzv. ‘losih bakterija (bad bugs)’ koje naseljavaju
i mnoze se u debelom crijevu ljudi sa nepravilnom ishranom.
Zbog svega ovoga smatra se da su braca Mac i Dick McDonald
pobili vise ljudi nego Staljin, Hitler, Milosevic i Sadam
zajedno. Zato, svaki put prije nego zagrizete Big Mac,
sjetite se ovih ‘serial killers-a’ i cinjenice da mozda
zadnji put jedete taj njihov otrov.

Adenocarcinoma colona i rectuma raste sporo i moze proci
dosta vremena prije nego poraste dovoljno velik da
prouzrokuje smetnje. Znaci i simptomi zavise od lokacije,
tipa i prosirenosti tumora, te komplikacija. Debelo crijevo
na desnoj strani (uzlazno debelo crijevo) je sirokog lumena,
sadrzaj je zbog velike kolicine vode u njemu tecan, te je
obstrukcija rijetka ili nastaje u kasnom stadiju tumora,
kada je isti vec toliko velik da se moze palpirati kroz
abdominalni zid. Ovi tumori su gljivastog oblika i rastu
intraluminalno. U klinickoj slici preovladava opsta slabost,
gubitak tezine i anemija kao posljedica ekspanzivnog procesa
i okultnog (nezamjetnog, minimalnog) krvarenja u stolicu,
koje se moze otkriti jedino mikroskopskim pregledom stolice.
Lijeva strana colona (descendent colon i sigma) je uzeg
lumena, stolica je polutvrda, gotovo formirana i tumori u
ovom dijelu debelog crijeva teze formiranju cirkularnog
suzenja lumena uzrokujuci naizmjenicne zatvore i rijetke
stolice ili vrlo cesto i diarrhea-u. Djelomicna obstrukcija
sa abdominalnom kolikom ili cak i potpuna obstrukcija mogu
biti jedini simptomi. Katkada se mogu pojaviti tenezmi
(lazni nagoni) i sluzave stolice, osobito ako je tumoru
prethodio villous adenoma. Iako atipicno za tumore na ovoj
lokaciji, krv pomijesana sa stolicom vrlo cesto moze biti
prisutna cak i pri makroskopskom pregledu fecesa. Gotovo
jedini znak carcinoma rectuma je krvarenje pri defekaciji.
Krv je svjeza (otvoreno crvene boje) posuta po fecesu. Bol
nije prisutan sve dok se tumor nije prosirio u perirektalno
tkivo. Cak i u slucajevima gdje postoji evidentno
hemoroidalno oboljenje ili dokazana divertikuloza colona,
postojanje eventualnog carcinoma rectuma mora biti istrazeno
i iskljuceno, prije nego krvarenje pripisemo drugim,
benignim uzrocima. Stoga

SVAKO KRVARENJE U STOLICU, GUBITAK TEZINE, OPSTU SLABOST i
ANEMIJU TREBA TRETIRATI KAO RAK DEBELOG CRIJEVA DOK SE ISTI
NE ISKLJUCI. OVO SE OSOBITO ODNOSI NA POPULACIJU PREKO 40
GODINA.

I zaista 60% colorectalnih cancera je moguce
dijagnostikovati fibro-sigmoidoscopom, a 90% tumora rectuma,
se moze otkriti palpacijom za vrijeme digitorectalnog
pregleda. U porodicama sa visokim rizikom (otac, majka ili
bliski rodjaci oboljeli ili umrli od colorectalnog
carcinoma) potrebno je dva puta godisnje vrsiti pregled
stolice na okultno krvarenje (stool occult blood testing,
OBT). Ovaj jednostavan i jeftin screening metod kao dio
high-risk surveillance programa u US, povecao je detekciju
colorectalnog cancera u njegovoj ranoj fazi (prakticno Duke
A) u populaciji rodjaka sa visokim rizikom za 70% otkako je
program uveden krajem 80-ih. Barium contrast X Ray i air
contrast X Ray u dijagnostici colorectal carcinoma imaju sve
manji znacaj, zbog mogucnosti propusta u dijagnostikovanju
tumora velicine cak >2cm u 20-30% slucajeva, te jos uvijek
ima svoju primjenu u dijagnostici i izucavanju drugih
oboljenja debelog crijeva. Colonoscopy (pregled
unutrasnjosti debelog crijeva optickim instrumentom u
cijeloj njegovoj duzini sa mogucnoscu uzimanja uzorka tkiva
tzv. biopsy i manjih intervencija na promijenjenom tkivu) je
metoda koja je suvereno zamijenila Barium enema sa
mogucnoscu tacne dijagnoze i odredjivanja duzine sirokog
crijeva zahvacenog procesom, informacija neophodnih za
egzktan staging tumora i planiranje predstojeceg kirurskog
zahvata. Od dodatnih, vise orijentacionih, testova u potvrdi
dijagnoze colorectalnog carcinoma, ponekad se koristi
vrijednost carcinoembryonic antigen-a (CEA) u serumu, koji
nije specifican samo za rak debelog crijeva, ali su njegove
vrijednosti izrazito povisene u 70% oboljelih od carcinoma
sirokog crijeva. Jos neki drugi tumorski markeri kao CA 19-9
ili CA 125 mogu biti poviseni, ali kao ni prethodni nisu
tumor specificni za colorectal carcinoma.

Vrlo vazan momenat u dijagnostici bilo kojeg zlocudnog
tumora je staging, te je citava terapija i prognoza malignog
procesa na nekom organu u direktnoj sprezi sa njegovim
preciznim staging-om. Stagingom se odredjuje razvojna faza u
kojoj se maligni process nalazi, te njegova lokalna,
regionalna i udaljena rasirenost u trenutku njegova
odredjivanja. Staging moze biti dijagnosticki tj. odredjen u
trenutku postavljanja dijagnoze ili kontrolni tj. odredjen u
datim vremenskim razmacima kako bi se pratio tok malignog
procesa ili efikasnost terapije. Postoji vise nego jedan
staging sistem kako bi stepenovanje malignog procesa kod
raka debelog crijeva bilo sto preciznije. To nije samo
slucaj sa colorectalnim carcinomom. U principu sto su tumori
nekog tkiva maligniji, to je potrebna veca preciznost u
njihovom stagingu. No, nekada i pored nastojanja da se dadne
precizno stanje u kojem se maligni proces nalazi, ipak
dolazi do gresaka u stagingu, sto vrlo cesto i nije zbog
ljudskog faktora, nego uveliko ovisi o bioptickom materijalu
ili makroskopskoj procjeni prosirenosti malignog procesa za
vrijeme kirurskog zahvata.
Tri su glavna sistema staginga colorectalnog carcinoma danas
u upotrebi: Dukes, Astler-Coller i AJCC (American Joint
Committee on Cancer ili tako nesto) ili TNM sistem. Za brzu
interpretaciju patohistoloskog nalaza i staginga koriste se
Dukes (USA) ili Astler- Coller (UK, Australia, NZ i u
ostalim posjedima njenog velicanstva, hahaha), dok AJCC/ TNM
sluzi za precizniji staging neophodan za pravilno planiranje
tretmana i prognozu malignog procesa.
Dukes i Astler-Coller koriste ABCD staging sistem gdje A
oznacava tumor ogranicen na colorectalnu sluznicu, B
oznacava tumor koji je probio muscularis propria sloj
(srednji sloj zida debelog crijeva, vidi gore), dok C stage
oznacava maligni process prosiren van zida crijeva u
regionalne limfne cvorove, okolne organe ili udaljene
metastaze. Ovim slovom se zavrsava Dukes sistem, dok Pomms,
Ausies and Kiwis (Astler-Coller sistem) tumor u lokalnoj
ekspanziji (regionalni limfni cvorovi i okolni organi)
oznacavaju C, a maligni process sa metastazama u udaljenim
organima kao sto je jetra, pluca isl. oznacavaju sa D.
TNM skracenica oznacava T=tumor, N=node (limfni cvor) i
M=metastaza. TNM sistem postojecim slovima dodaje brojeve,
precizno oznacavajuci lokalni rast primarne neoplazme i
njeno metastaziranje limfnim i krvnim putem u lokalne i
regionalne limfne cvorove i udaljene organe. Markiranje
otprilike izgleda ovako:

Tx: nije moguc opis neo-procesa, jer je uzorak biopsije
nedostatan.

Tis: carcinoma in situ (vrlo rana faza tumora ogranicena na
mjesto nastanka, zljezdani epitel debelog crijeva)

T1: tumor se prosirio kroz muscularis mucosae iz sluznice u
submucosu

T2: tumor se prosirio iz submukoznog sloja u misicni sloj
muscularis propria (srednji sloj zida crijeva). Ovdje
zavrsava Duke A stage.

T3: cancer se probio kroz muscularni sloj u subserozni sloj,
ali je jos uvijek u zidu crijeva i nije se prosirio na
okolne organe. Ovaj stage bi odgovarao Duke B primarnom
tumoru.

T4: tumor je ekspandirao van debelog crijeva i prosirio se
na okolne organe. Ovo bi odgovaralo primarnom tumoru u
stage-u C(Dukes i Astler-Coller).

Nx: zbog nedostatnog uzorka nije moguc precizan opis tkiva
limfnog cvora.

N0: nije nadjen maligno promjenjen limfni cvor

N1: 1-3 lokalna limfna cvora maligno promjenjena

N2: cancerozne promjene nadjene u >4 lokalna limfna cvora

M kategorizacija oznacava da li je primarna neoplazma dala
udaljene metastaze u jetru, pluca, kosti, mozak i druge
organe.

Mx: uzorak nije dostatan, da bi se mogao pravilno ocitati
nalaz

M0: udaljene metastaze nisu nadjene

M1: udaljene metastaze prisutne

Na osnovu objedinjenog markiranja izvodi se staging:

STAGE 0: Tis, N0, M0 (carcinoma in situ, vrlo rana faza)

STAGE I: T1, N0, M0 ili T2, N0, M0 (tumor ogranicen na
unutrasnji sloj zida, Duke A)

STAGE IIA: T3, N0, M0 (iako se prosirio u vanjski dio, jos
uvijek u zidu crijeva, odgovara Duke B stage-u)

STAGE IIB: T4, N0, M0 (cancer je izrastao kroz zid i
prosirio se na okolne organe, odgovara Duke C stage-u)

STAGE IIIA: T1-2, N1, M0 (primarni tumor u unutrasnjem
dijelu zida crijeva, ali najmanje 1-3 lokalna limfna cvora
su zahvacena neo-procesom)

STAGE IIIB: T3-4, N1, M0 (neoplazma zahvatila citav zid,
prosirila se u okolne organe i manji broj lokalnih limfnih
cvorova, Duke C stage)

STAGE IIIC: anyT, N2, M0 (uznapredovala lokalna ekspanzija
primarnog tumora, koji se prosirio u vise lokalnih limfnih
cvorova, Duke C, Astler-Coller C)

STAGE IV: anyT, anyN, M1 (tumor moze biti u bilo kojem
stadiju lokalne ekspanzije ili se prosirio u jedan ili vise
limfnih cvorova, sa metastazama u udaljenim organima, Duke C
ili Astler-Coller D stage).

U terapiji colorectal carcinoma kirurski tretman zauzima
najvaznije mjesto. Kod neoplazmi sa visokim malignitetom
kakav je carcinoma colona, rectuma, breast cancer, pulmonary
carcinoma, melanoma isl. staging mora biti tacan, a kirurski
zahvat dovoljno radikalan da bi se ostvario zeljeni cilj,
prezivljavanje preko 5 godina. Ovakve vrste neoplazmi ne
oprastaju nikakve, pa ni najmanje, kompromise izmedju
kvaliteta zivota ili kozmetskih efekata, kakve jedna takva
radikalna kirurgija ostavlja, na ustrb radikalnosti zahvata.
Podsjetimo se slucaja australijske pop-star Kylie Minogue,
kojoj je prije dvije godine dijagnostikovan breast cancer.
Buduci da je njeno tijelo, a manje dobar glas, to sto joj je
donijelo medjunarodni uspjeh, onda se, i pored dobro
odredjenog staginga, islo na dosta kompromisa prilikom
kirurgije, sto je kasnije placeno komplikacijama. No, sve se
na kraju zavrsilo, uz dosta dodatnog napora, sretno po Kylie
(God bless you, Kyl!).
Pacijent za ovaj iscrpljujuci zahvat mora biti dobro
pripremljen, sa adekvatnom nadoknadom bjelancevina,
elektrolita, svjeze krvi i antibiotskom pripremom crijeva. U
slucaju colon carcinoma uzlaznog dijela crijeva (desna
strana debelog crijeva), nije potrebno uraditi colostomu tj.
izvesti dio crijeva proximalno od lezije kroz prednji
trbusni zid sa drenazom sadrzaja u kontejner. Ovakva
evakuacija sadrzaja crijeva se radi da bi se omogucilo
anastomozi, nakon resekcije istoga, da neometano zaraste.
Kako crijevni sadrzaj na desnoj strani nije jos uvijek
feces, onda se poslije desne hemicolectomije, sto je
najcesci pristup kad je u pitanju colon cancer uzlaznog
debelog crijeva, cecuma ili hepatalne flexurae colona, moze
ici na termino-lateralnu (end to side) ili
termino-terminalnu (end to end) anastomozu, bez colostome.
Kao orijentir za colostomu sluzi krvna opskrba dijelova
debelog crijeva. Desni colon i desne 2/3 transverzalnog
colona opskrbljuje krvlju gornja mezentericna arterija, te
resekcija i anastomoza u tom dijelu ne zahtijeva otvaranje
stome, dok lijeva polovina do 1/3 transverzalnog colona,
silazno debelo crijevo, sigma i rectum primaju krvnu opskrbu
od donje mezentericne arterije i anastomoza u jednom od ovih
dijelova crijeva, uvijek zahtijeva otvaranje colostomae
proximalno od anastomoze. Carcinomi silaznog colona, sigme i
rectuma zahtijevaju radikalnu, siroku resekciju, ali ipak
rjedje lijevu hemicolectomiju, jer su manje invazivni nego
colon cancer desne strane i cecuma i, kako je napomenuto
gore, rano daju znakove pa se vrlo cesto otkrivaju u
pocetnoj fazi (tzv. low stage carcinoma), te tada nije
potrebno biti toliko radikalan. Poseban problem je kurativna
kirurgija rectal cancera, i pristup uveliko zavisi od
udaljenosti lezije od anusa, te lokalne ekspanzije tumora.
Abdominoperinealna resekcija rectuma je neophodna ako je
lezija nisko u rectumu ili je uznapredovala, pa se anus ne
moze sacuvati na ustrb radikaliteta. U ovakvim slucajevima
(klasicna Myles-ova operacija) permanentna sigmoidna
colostoma ostaje dozivotno, pa je u slucajevima gdje se
ocekuje ovakav ishod potreban prethodan councelling
pacijenta. Prednja donja resekcija rectuma sa prezerviranjem
anoperinealnog dijela (Dickson-Parkes-ova operacija i njene
kasnije modifikacije) i T-T sigmoido-rectalna anastomoza
stapler-om je izbor samo i uvijek samo ako se moze
obezbijediti dovoljnih 5 cm resekcije zdravog rectuma ispod
lezije i ako je kao takva tehnicki izvodljiva (bez tenzije
anastomoze isl.) uz obaveznu privremenu colostomu
proximalno. Zbog tehnickih problema i opasnosti od
nedovoljnog radikaliteta, ovaj kirurski pristup u lijecenju
rectalnog carcinoma, nekad hit u procto-colonalnoj kirurgiji
zbog kvaliteta zivota koji je pruzao pacijentu nakon
zavrsetka lijecenja, postao je zadnjih godina kontroverzan,
te se jos primjenjuje samo u strogo indiciranim slucajevima
‘low-grade rectal carcinoma.’
U slucajevima gdje postoji veliki rizik za kirurski tretman,
tumor se moze tretirati lokalno elektrokoagulacijom, ali sa
slabim i privremenim uspjehom.
Kod pacijenata sa zahvacenim limfnim cvorovima ili lokalnom
ekspanzijom u druge organe, kombinirana radio i chemo
terapija moze slijediti kirursku. Od chemo-terapeutika u
upotrebi je fluorouracil (5-FU) koji se pokazao efikasnim u
kombinaciji sa radio i kirurskom terapijom.

Broj pacijenata sa petogodisnjim prezivljavanjem izrazen u
procentima nakon kurativnog kirurskog tretmana colon cancera
u razlicitim stadijima (stages) izgleda ovako (podaci uzeti
iz National Commission on Cancer Data Base 2004):

Stage I: 93%
Stage IIA: 85%
Stage IIB: 72%
Stage IIIA: 83%
Stage III B: 64%
Stage III C: 44%
Stage IV: 8%

Podaci za Rectal cancer (podaci uzeti iz NCCDB u periodu
1990-1999):

Stage I: 92%
Stage IIA: 73%
Stage II B: 56%
Stage IIIA: 8%

Kontrolni colonoscopski pregledi ostatka crijeva, nakon
kirurskog i kombiniranog radio-chemo tretmana, preporucuju
se dva puta godisnje u prvoj godini, a potom, ako je nalaz
uredan, jednom u 2-3 godine.

Toliko, dragi moji, i cuvajte se Big Mac-a.

Severin