Facial Palsy (lat. Paresis nervi facialis) ili
poznatija kao Bell-ova paraliza je dobila ime po Sir
Charles-u Bell-u engleskom kirurgu iz 19-og stoljeca koji je
ovo stanje prvi opisao. Kako se u anglosaksonskoj
medicinskoj literaturi, i uopste terminologiji, latinski
izraz za ovo stanje (Paresis nervi facialis) ne rabi, pa
prema tome u samom anglo-nazivu (palsy ?) nije jasno
definirano da se radi o privremenom ispadu motorne funkcije
pomenutog nerva (paresis-prolazna oduzetost) za razliku od
trajne oduzetosti (paralysis-trajna oduzetost tj. Palsy)
uzrokovane, u vecini slucajeva, mozdanim udarom, mislim da
je Bell-ova paraliza (Bell’s Palsy) zgodniji naziv za ovo
stanje, jer se tacno zna o cemu se radi. Stoga cu i ja, na
ovom mjestu, upotrebljavati taj naziv.
Bell-ova paraliza je privremeni ispad funkcije facijalnog
nerva (7. od 12 pari kranijalnih nerava koji senzitivno i
motorno inerviraju structure glave i vrata) nastala usljed
virusnog, toksicnog ili traumatskog ostecenja jednog od
facijalnih nerava. Kako facijalni nerv, inace parna
struktura, vecinu puta izmedju mozga i lica provodi
prolazeci kroz uski kostani kanal u lubanji, poznat kao
Fallopian canal, ispod srednjeg i unutrasnjeg uha, onda
svako oticanje nerva, bilo da je prouzrokovano ostecenjem,
upalom ili traumom, u tako skucenom i rigidnom koritu,
uzrokuje prekid u prenosenju motornih komandi iz mozga prema
licu i srednjem uhu, te obratno senzitivnih inputa iz jezika
i vanjskog i srednjeg uha prema mozgu. Facijalni nerv izlazi
iz lubanje ispod donjeg dijela usne skoljke, sa svake
strane, te se prosipa radijalno po citavom licu svana prema
sredini, motorno inervirajuci citavu mimicnu muskulaturu
lica, sekretorno inervirajuci suzne, lakrimalne i pljuvacne
zlijezde, te gustatorno i senzitivno dio jezika. Pri
prolasku kroz lubanju, facijalni nerv daje grane koje
motorno inerviraju musculus stapedius tj. misic stapes-a
(uzengije), jedne od tri koscice srednjeg uha
(malleus-cekic, incus-nakovanj i stapes-uzengija) sa veoma
vaznom zadacom prenosenja zvuka kroz srednje uho. Zato
prekid u prenosenju impulsa kroz facijalni nerv uzrokuje
slabost ili oduzetost jedne strane lica, ali i poremecaje
u lucenju suza i salive, te gustatorne poremecaje i
hyperosjetljivost na zvuk na toj strani. Nasuprot oduzetoj
strani, misici druge strane se kontrahuju razvlaceci lice u
karakteristicnu, ruznu grimasu cinicnog, jednostranog
osmijeha, koji pacijent ne moze da vrati u prvobitni
polozaj. Takodjer poremeceno je i otvaranje i zatvaranje oka
na pareticnoj strani, lucenje suza (suhoca oka), salive
(susenje usta), culo okusa, te katkad bolove oko donje
celjusti i iza uha, tinnitus (pistanje u uhu) ili
glavobolju. No, simptomi variraju, u svojoj izrazajnosti,
od pacijenta do pacijenta, od potpune jednostrane paralize
do jedva primjetne slabosti jedne strane. Klinicka slika se
potpuno razvije za otprilike 48 sati i u gotovo 100%
slucajeva pareza je jednostrana.
Pravi uzrok ovog stanja nije poznat. Glavni optuzeni je
virusna infekcija facijalnog nerva virusima meningitisa,
herpes simplexa ili pak herpes zoster-varicella virusom.
Nerv reaguje na infekciju virusom, upalom, koja izaziva
oticanje nerva u Fallopian kanalu, sto onda kompromitira
cirkulaciju u sitnim krvnim sudovima (vasa nervorum) koji
hrane nerv, te nervna vlakna propadaju (izumiru). U laksim
slucajevima zahvacena je samo myelin-ska ovojnica zivca, pa
je oporavak znatno brzi.
Kao uzrok oboljenja jos se spominju gripa (influenza) ili
gripi-slicna oboljena (flu-like illness), chronic otitis
media (kronicna infekcija srednjeg uha), visok tlak (high
blood pressure), diabetes, srcoidosis, tumor, trauma kao
fractura lubanje, povreda facijalnog zivca itd. Bolest je
rijetka u dobi ispod 15 i iznad 60 godina. Cesto pogadja
trudnice, diabeticare, bolesnike sa virusnim infekcijama
gornjih respiratornih puteva.
Dijagnoza se postavlja na osnovu klinicke slike, slabost ili
nemogucnost pokretanja jedne strane lica. Pacijentu se
nalozi da zvizne i ako, obicno, nije u stanju zbog pareze na
jednoj strani, onda pristupamo trazenju uzroka oduzetosti:
virusna infekcija gornjih respiratornih putova, herpes
infekcije, visok krvni tlak (iskljuciti mozdani udar),
diabetes itd.
Od testova, nema specificnih dijagnostickih testova. X-Ray
moze iskljuciti fracture lubanje ili tumor. MRI (magnetic
resonance imaging) i CT scan eliminiraju druge uzroke
pritiska na facijalni nerv.
EMG (electromyography) pokazuje ostecenje i ukazuje na
stupanj ostecenja nerva, te omogucava pracenje oporavka
ostecenog nerva.
Sto se tice lijecenja, ne postoji specifican tretman ili
kurs lijecenja. Najvaznije je odstraniti uzrok ostecenja
nerva. U laksim slucajevima, bez ikakvog tretmana, oporavak
nastupa za 2-3 nedjelje.
Kod Bell-ove paralize izazvane virusnom infekcijom,
anivirusni preparati kao acyclovir kombinirani sa steroidnim
anti-inflamatornim lijekovima kao sto je prednisolon napr.
pomazu smanjenju otoka napadnutog zivca i tako smanjuju
mogucnost njegovog ostecenja, te u kombinaciji sa vitaminima
(B12, B6 i zink) koji pomazu oporavak i rast zivca, znatno
skracuju bolest i ubrzavaju oporavak. Za bolove se mogu
uzimati analgetici (aspirin, paracetamol, ibuprofen isl.).
Kako Bell-ova paraliza uzrokuje otezano zatvaranje oka,
prirodno treptanje i normalno vlazenje oka, potrebno je oko
zastiti od isusenja i iritacije upotrebom raznih kapi za
oci, masti ili gela.
Physical-nu terapiju smatram veoma vaznim dijelom u tretmanu
Bell-ove paralize. U prvom redu elektro-terapija
(stimulacija facijalnog zivca niskovoltaznom strujom) pomaze
odrzanju misicnog tonusa paralizirane strane. Facijalna
masaza i vjezbe misica sprecavaju nastajanje kontraktura,
prije nego sto se zavrsi oporavak zivca. Tople, vlazne
obloge ublazavaju bolove.
Dekompresivna kirurgija da bi se nerv oslobodio pritiska je
kontroverzna, i ima uspjeha samo u nekim slucajevima.
Rekonstruktivni zahvati deformiteta lica, kako bi se
omogucilo zatvaranje oka ili usta, imaju svoje mjesto.
Generalno, prognoza Bell-ove paralize je veoma dobra. U 80%
slucajeva potpuni oporavak nastupa za 3-6 mjeseci ili 1
godinu. Ipak u odredjenog broja pacijenata, potpuni oporavak
nije moguc, vec trajna paraliza facijalnog nerva u maloj ili
umjerenoj mjeri preostaje. U principu velicina ostecenja
nerva odredjuje duzinu i stupanj oporavka.
Navest cu jedan primjer iz mog iskustva. Dok sam radio u
opstoj praksi u Rudi Cajevcu, imao sam jednog pacijenta sa
Bell-ovom paralizom nastalom usljed ostecenja facijalnog
nerva herpes zosterom (Varicella-Zoster virusom). Virus
napada ovojnicu nerva i prakticno ogoljeva nerv, sto izaziva
stravicne bolove, a kasnije dug i mukotrpan oporavak. I
pored svih mogucih lijekova (acyclovir, steroidi, vitamini)
te fizikalne terapije, oporavak je isao jako sporo. Kada smo
vec i ja i on izgubili svaku nadu u potpuni oporavak (nakon
godinu dana), pojavili su se znaci postepene reinervacije
oduzete strane lica. Nakon godinu i pol dana, posto sam ja
vec radio na drugom radnom mjestu, sretnem ga na ulici i on
potpuno oporavljen, pocne da zvizdi.
Toliko o Bell-ovoj parlizi. Zelim Vam mnogo strpljenja i brz
oporavak!
Severin