Welcome back Ria!

Zao mi je sto se tako sve dogodilo i sto Vam (ti) je
dijagnostikovana Osteopoenia. No, svako boluje od necega.
Vazno je da se covjek ne predaje i da se bori sa bolescu do
kraja, pa ma kako teska bila.

Na ovom mjestu bi se kratko osvrnuo, generalno, na problem
Osteoporosa-e, jednom od glavnih postmenopauzalnih problema
zena u zapadnom svijetu. Posto je bolest skopcana sa nekim
stanjima koja predhode njenom nastanku, kao i pitanjima
"privatne prirode" u licnoj i porodicnoj istoriji bolesti,
to mozemo prodiskutovati u "privatnoj korespodenciji" na
ovaj mail: sirakic@aapt.net.au (uglavnom preko weekend-a).

Dakle osteoporoza je oboljenje gubljenja minerala
kosti,specijalno kalcijuma koji se deponuje u kostima u
obliku njegove fosfatne soli kalcijum fosfata (CaPO4) sto
rezultira u "low bone mineral density" tj. tanjenju
mineralnog sloja kosti (na X-Ray-u to je debeli bijeli sloj
kosti, koji je sada u obliku tanke linije-u poodmaklim
slucajevima), te kost postaje krhka i lako lomljiva i cesto
mali nagao pokret izaziva tzv. patolosku frakturu.
Osteoporoticni proces zahvata kako kraljeske (osobito
lumbalne),rebra, tako i duge kosti (butna i goljenicna kost)
pa i sve ostale, tako da pacijenti, osobito oni stariji gdje
je proces uznapredovao, nerijetko ostaju paralizovani zbog
fraktura kraljezaka i posljedicnog ostecenja kicmene mozdine
ili se desava cak i da umiru zbog preloma vrata butne kosti
i iskrvarenja.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je izdala zbog
lakseg "staging-a bolesti" WHO Osteoporosis Criteria
bazirana na mjerenju mineralnog sloja kosti (BMD in
grams/cm2) u bolesnika komparirano sa zdravom, mladom
zenskom osobom izrazena u srednjoj vrijednosti +/-
standardna devijacija. One iznose:
>0.........Gustina mineralnog sloja iznad prosjecne zdrave
osobe.
izmedju 0 i -1 u okviru vrijednosti zdrave prosjecne
populacije,
tj. nema OP procesa.
-1 do -2.5..Osteopenia, sa vjerovatnocom nastanka
osteoporoze u
buducnosti, te se preporucuje zapoceti sa
preventivnim
mjerama.
-2.5 ili nize...prisutan osteoporoticni proces i potrebno
je
lijecenje kako bi se preduprijedile
komplikacije
sa "patoloskim frakturama."

Zbog cega bolest nastaje ne zna se pouzdano.Etiologija
(uzrok) je kompleksna i ne dovoljno jasna. Zna se da je
bolest cesca u zapadnoj civilizaciji i pored stanovitih
poremecaja u digestije mlijeka i mlijecnih proizvoda, koji
inace obiluju kalcijem, te nekih kulturoloskih barijera u
konzumaciji istih u indo-istocnjackoj civilizaciji.No, moje
privatno misljenje je zbog duzine zivota, koja se u zadnjih
nekoliko dekada 20 stoljeca znatno pomjerila na vise, u
visoko razvijenim zemljama zapada, pa imamo znatno vise
stanovnika u poodmakloj dobi, koja je osobito pogodjena ovom
i slicnim (Paget-ova bolest napr.) bolestima metabolizma
kalcijuma. Ucestalost u Anglo svijetu je oko 6% (5% UK, 6%
US, 6.5% Australia i Canada; podaci iz 2000 godine). Odnos
zene : muskarci 4:1. Bolest se cesce javlja,kao sto rekoh, u
dobu oko menopauze (klimakteriju) i starijih zena, cesce kod
onih sa istorijom ove bolesti u familiji, zatim kod pusaca,
onih zena koje uzivaju alkohol u povecanoj kolicini, kod
onih zena koje su vise vodile racuna "kako izgledaju" nego
"sta jedu", bez puno fizicke aktivnosti, neregularnim
menstrualnim ciklusima, nepravilna upotreba sredstava za
hormonalnu kontracepciju, te neka oboljenja koja su
prethodila Osteoporozi, kao sto su Parathyreoidizam,
Thyreotoxicosis, Cushing syndrom itd. Nazalost, na ova
potonja ne mozemo utjecati ili su bila otkrivena vec kad su
napravila dosta stete u organizmu, ali na tzv. "lifestyle"
mozemo uticati, pa se i preventivnim mjerama moze i uticati
i kontrolirati tok bolesti.

Nazalost lijeka nema. Nastanak bolesti se moze odgoditi, a
tok bolesti samo usporiti. Ona ce se u blizoj ili daljoj
buducnosti razviti i na kraju biti i popracena neminovnim
komplikacijama. Kad ce to nastati i u kojoj mjeri zavisi od
osobe do osobe, slicno kao "secerna bolest" (adult
diabetes), samo sto ovdje nervna komponenta ne igra toliko
vaznu ulogu.
Dakle disciplinovana osoba, koja svakodnevno upraznjava
vjezbanje, (narocito setnje na cistom zraku), sa
zdravom,izbalansiranom ishranom bogatom kalcijumom (mlijeko,
mlijecni proizvodi, dosta voca i povraca), cesto izlaganje
suncu, uzdrzavanje od pretjeranog uzivanja alkohola,
prestanak pusenja, i stroga lijecnicka kontrola upotrebe
lijekova ce umnogome usporiti osteoporoticni proces ili
prevenirati rani nastanak istog.

Sto se lijecenja tice, ono treba da bude pod strogom
kontrolom "lokalnog lijecnika" (GP-a) ili specijaliste
endokrinologa, jer svaki lijek je mac sa dvije ostrice i
neracijonalna uptreba medikamenata moze proizvesti nezeljene
"nuspojave" ili dovesti do ozbiljnih komplikacija i
oboljenja drugih organskih sistema u ljudskom tijelu.
Ipak za informaciju koriste se sljedeci tretmani:

1. Za one pacijentkinje u jos generativnom razdoblju zivota,
potrebna je stalna "kontrola hormona" (hormonalni status) u
krvi, D-vitamin je koristan, ali Ca-tablete su korisne samo
u slucajevima da je unos kalcijuma nedovoljan, tj. za one
koji u ishrani imaju dovoljno mlijeka i mlijecnih proizvoda
je nepotreban.
2. U onih pacijentkinja u menopausalnom dobu, tj. sa
nestabilnim "hormonalnim statusom" tzv. hormonalnim
disbalansom (u narodu poznat kao "veksl") preoprucuje se HRT
(hormonal replacement therapy) ali pod strogom kontrolom
endokrinologa. U tom smislu postoje razni preparati
estrogena napr. konjugovani estrogen ili u kombinaciji sa
Norgestrel-om u drugom dijelu ciklusa kako bi se smanjio
rizik od endometrijalnog karcinoma (rak maternice). Ja bas
nisam dobar sa hormonima kao u ostalom i vecina doktora
kojima to nije specijalnost, a to su lijekovi sa dvije
ostrice i obilje "nuspojava" doziranje i izbor bi trebalo
prepusti "specijalisti." U ovu terapijsku grupu nikako ne bi
trebale biti ukljucene zene sa istorijom venske tromboze,
plucne embolije, abslolutne aritmije, visokog tlaka, raka
dojke ili rizika od istog itd.
3.za pacijente u starijem dobnom uzrastu sa uznapredovalom
bolescu treba dodati Biphosphonate preparate kao
napr.Didronel (kombinacija fosfata sa Ca) koji se uzimaju u
tromjesecnim ciklusima, sad da budem iskren, ne znam vise
kako. Mislim da postoji skema uzimanja. Jos jedan lijek,
koji se davao i kod nas (osamdesetih), Alendronate, u
slucajevima generalizirane osteoporoze.
Calcitonin hormon se rijetko upotrebljava zbog njegovih
"nuspojava", a vjerujem i zbog cijene.

Jos bih jednu stvar htio da podvucem. Naime, "anglo
medicina" se malo i razlikuje u pristupu bolesnom covjeku od
tzv. "kontinentalne medicine" tj. "francusko-njemacke
medicinske skole" koje smo mi sa prostora bivse Jugoslavije
takodjer sljedbenici. Naime u "prvoj skoli" oboljenja su
grupisana prema dobnim skupinama, uzrastu, spolu, nasljednom
opterecenju,profesionalnoj incidenciji itd. koje najcesce
pogadjaju. Takodjer, razni testovi i dijagnosticki metodi
zauzimaju veliki prostor kod donosenja dijagnoze i odluke
kakav tretman upotrebiti. Nasuprot tome "druga
(kontinentalna) skola" ima individualan pristup svakom
pacijentu, bazirana je mnogo vise na "istoriji bolesti i
fizikalnom (pregledu) nalazu doktora", a testovi i rezultati
raznih dijagnostickih metoda sluze kao potvrda "lijecnickom
nalazu". Lijecnik ima vise samostalnosti u postavljanju
dijagnoze i donosenju odluke o tretmanu, koji je opet
dizajniran prema individulanim potrebama svakog pacijenta po
na osob. Stoga je tretman u "anglo-saksonskim zemljama" kao
sto su UK,US,Canada, Australia, pa i nakim zapadnoevropskim
zemljama" kao sto su Holandija, Danska itd. doktrinaran i za
sve pacijente jednak, te ponekad "nasim ljudima" izgleda
"robotiziran" i nekreativan.
No, i jedan i drugi imaju svojih mana i prednosti, tako da
je tesko reci sta je u stvari bolje po pacijenta (svi valjda
zelimo pacijentu najbolje ili bi barem tako trebalo biti?).
Medjutim, da se u zemljama kao sto je Australia djeci ne
daju A+D3 kapi (kao prevencija Rahitisa), jer navodno ima
dovoljno sunca pa takav saplement nije potreban, je
neoprostiva greska,koju mnoge zene, pa i muskarci placaju u
poodmaklom dobu kroz bolesti kao sto su Osteoporoza isl. Ili
vakcinacija, koja je kod nas bila regulisana zakonom i
obavezna, ovdje je proizvoljna. Zato sto tata i mama
odlucuju hoce li dijete dobiti vakcinu kad je potrebno i
koju, ucestalost TBC je 3% u generalnoj populaciji
Australijanaca, a 20% medju Indigenous Australijancima
(Aboridjani).
Prosto je nevjerovatno koliko je populacija u "visoko
razvijenim zemljama zapada" ustvari "zdravstveno
neprosvjecena."
Zbog toga savjetujem svim nasim sugradjanim sirom svijeta da
se rukovode "svojom zdravstvenom prosvjecenoscu" i
pozitivnim iskustvima, kad su u pitanju odluke vezane za
zdravlje, ponesenim od kuce.

 

Lijep pozdrav

Dr. Severin Rakić