Previse
je vruce da pominjem pricu zvanu termoelektrana, posto bih u tom slucaju
zaradila jos nekoliko stepeni na top ovih +40C i onda bih kao kaktus
u Nevadi odvegetirala ostatak ovog ljeta. Zato cu, kako kaze Janis Joplin,
ici easy na sve sto se desava, jer se spremam na ‘bijeg’ na more. Na
bijeg u snove. Jer se tamo najbolje sanja...
Navodno su nasi “opstinari” znali da je Kastel krenuo da propada
i tone, znali su da se u svakom vijeku bar jednom renovirao, ali niko
nista nije poduzimao. Vjerovatno je trebalo pronaci lovu, a mozda se nije
imalo dovoljno vremena za razmisljanje o kulturnoj bastini. OK, to nije
ni bitno sada. Pokosena je trava, raskrceno grmlje koje je u proteklih
10 godina stvorilo pravu dzunglu, pokupljeno je ono “veliko” smece, svi
prolazi su raskrceni, na onom dijelu gdje se nalazi “stage” nabavljene
su nove daske za klupe koje se postavljaju ljeti dok traju desavanja na
Kastelu, ofarbana je kucica za kino operatera, i za kraj asfaltirali (!!!)
su sve puteve i putice, nove i stare, ispred i unutar drage nam tvrdjave.
Tim asfaltiranjem su bas dobili na autenticnosti. Svaka cast. Sad Kastel
izgleda bas kao i u vrijeme Safikade. Bravo majstori. Pretpostavljam
da to mozda ima neke veze sa urbanizacijom. Ne, ne, ne, to je novi parking
???? Nemam pojma. Za bivsi Muzej Bosanske Krajine (uz Gradski
most) i ostale zgrade tek treba da se pronadju sredstva. Super, samo da
ga ne zaliju cijelog asfaltom.
U Banjaluci su u protekle dvije sedmice odrzane dvije ljetne manifestacije.
Prva i kraca (2 dana) je bila “Ljeto na Vrbasu”, u okviru koje
je odrzano takmicenje u skokovima sa Gradskog mosta, preplivavanju i
trka dajaka i kajaka.
Tu su bili i spelolozi koji su se penjali po zidinama, ronioci iz “Buk”-a,
ribolovci….. Bila sam tamo i sve je licilo na vasar sa pozornicom, pa
sam furnula i pratila prenos preko TV, i slusajuci voditeljicu koja zavija,
zavrsila sam pod stolom i majicom preko glave, od sramote.
Skok s mosta preko TV-a izgleda ovako: kadar 1 – covjek stoji na mostu
i priprema se da skoci, kadar 2 djete lize sladoled i gleda u kameru,
kadar 3 skakac je izronio iz Vrbasa i cuje se aplauz. Mozda je uzivo ipak
bilo lakse podnijeti. Prvi dan im je sve islo po planu, a drugi dan je
pala kisa, pa su taj svecani dogadjaj prebacili za jedan od dana u prosloj
sedmici. Nisam jedina koja misli da se ta manifestacija mogla organizovati
malo drugacije.
Medjutim, za sve nase proteste, bilo je odvec kasno. Jedini covjek koji
se nije ustrucavao i koji je “digao glas” bio je pjevac Miro Janjanin.
Putem jedne privatne lokalne TV stanice, iznapadao je organizatore sto
su pored ovoliko ljudi iz BL koji pjevaju, plesu, glume, jednom rjecju
bave se kulturno-umjetnickim radom, doveli neke “zvjezde” sa strane da
ucestvuju, na ekavskom, u tom dijelu “Ljeta na Vrbasu”. Svi iz BL se slazu
sa Mirom, ali niko nista nije uspio da promjeni. Bice bolje.
Na svu srecu, odrzan je IV mjedjunarodni ljetni festival “Kastel fest”,
doduse u malo skromnijem izdanju nego prethodnih godina, ali 7 dana pozorisne
predstave, koncerti, izlozbe, za velike i male, sa stare i mlade i sve
kulturno i dobro organizovano.
Osjetili smo nedostatak gostiju iz svijeta, ali OK. Starije generacije
su uzivale u koncertima tipa tamburaskog orkestra i starogradske pjesme,
a mladje su okupili Fearout (reggae), Rampage Skip (NY hard
core), Slapstick (aggressive core/crossover), Libera, ...
Vrapcici …Stari vukovi “Balkan ekspres” nisu imali srece
za svoj prvi nastup, jer je poceo pljusak i koncert je nazalost morao
biti prekinut, raja se isfurala, ali su zato napravili odlican popravni.
Prije njih su nastupili “Cikin jazz band” i sve prisutne prijatno
iznenadili. (Njih inace mozemo cuti srijedom u “Haciendi”).
Pored gostujucih pozorista, i nase se pojavilo sa predstavom “Dobitnik”
u kojoj Goran Jokic i Radenka Seva daju sliku Banjaluke
danas i “prze” sve redom. Bravo, bravo!
U kinu je ovih dana “Veliki ljetni festival filmova”. Znaci svi oni fimovi
koji su igrali proteklih mjeseci, a koje nismo pogledali, eto sanse za
male pare. U Narodnom pozoristu je na repertoaru ljetna pauza.
Na Kuli se subotom, po obicaju, desava rave party. To se ne mora vise
posebno naglasavati, zna se.
Preskocila sa jedan dobar happening 19/7/01: koncert Tanje iz
“Oktobra 1864” i Happy People u Hard Rock–u.
Osjetila se pozitivna atmosfera, puno poznatih likova iz grada, guzva,
sreca, smijeh, dobra muzika. Rock je ponovo bio Rock. Samo svima je bilo
zao sto se koncerti moraju zavrsiti do 22:00, i sto se to stvarno mora
postovati, pa onda sve ostane nekako nedoreceno. Nema bisa, nema onog
“ajd jos ovu stvar”. U 22:00 organi reda i mira vec stoje na vratima,
i pomazu nam da svi zajedno napredujemo unazad. OK, zurka se nastavila
i bez svirke uzivo.
Bazen u Seheru je renoviran i voda je topla!!! Idealno za ljubitelje
te vrste plivanja.. U stvari, svaka voda je sada dobra, vazno je samo
da se rashladis i da stignes vikendom ujutro ugrabiti lepinje za cevape.
Previse je vruce da pominjem pricu zvanu termoelektrana, posto
bih u tom slucaju zaradila jos nekoliko stepeni na top ovih +40C i onda
bih kao kaktus u Nevadi odvegetirala ostatak ovog ljeta. Zato cu, kako
kaze Janis Joplin, ici easy na sve sto se desava, jer se
spremam na ‘bijeg’ na more. Na bijeg u snove..