Snjezana Ivezic je bila ‘cool ‘ i starija sestra moje skolske drugarice Darije. Stanovale su na “drugom ulazu” nase zgrade u Visnjicevoj, tako da smo ja i Darija kroz skolu i komsiluk postali pravi prijatelji. Njena velika seka se vac pocela zabavljati, cesto su je momci pratili kuci.Ali jedan je bio poseban, za nas pomalo cudan, jer iako je u kinu “Kozara” bas igrao film “Help” i duga kosa polako probijala obruce konzervativnog shvatanja izgleda banjaluckog mladica,ipak smo ga pratili sa posebnim zanimanjem.
Imao je dugu (do ramena) crvenkastu kosu koju je stalno sklanjao sa lica i sav nam je licio na neku svjetsku rock zvijezdu. Dopratio bi Snjezanu i onda bi do kasno u noc (11)
njih dvoje sjedili ispred haustera (cigara).

Moje nedace pocinju kada je krenuo da mi dobacuje dok prolazim pored njih. Prvo sa pitanjima ‘da li sam ja Darijin momak’(nisam i prodjem), pa onda svaki puta novo ‘ubadanje’, kao zove je… “Darija!!!Evo ga”!! Pa onda “Sad ce Darija, nemoj ici…’; sto me pocelo dovoditi do ludila, jer kako ne moze da shvati da smo ja i sestra njegove cure PRIJATELJI!!!
Poceo sam izbjegavati ‘drugi ulaz’ nase zgrade, isao sam okolo. Samo jednom je provalio moju novu stazu i vec sam zamakao iza zida dok je islo “vamo dodji, evo Darije…

Moja prva gitarijada u “Cajevcu”. Na binu izlaze ‘opasni’ momci, visoki Prnja sjeda za bubnjeve, na basu pise “Vandali”! Namjesta se zvuk, gitare..evo i vokala! ON !!!

Od tada sam prakticno zivio s njim(iz prikrajka), pratio ga u svim njegovim bendovima, od “Meteora”, preko “Kiklopa”, “TNT”, “Alexa”(po Aleksincu), pa sve do “Magnolije”! Cesto ga se sjetim, sam ili u prici sa prijateljima i pitam “boze, sta li je sa tim covjekom’…
Zato mi je bilo posebno drago kad je Zilic poslao broj telefona.

Pitam sta je 045 ? Kaze Danska....

26. 06. 2004, Holsted…telefon,,,,,,

Dobro jutro Semara ili gospodine Semicu, kako hocete da vas zovem? Seha je ovdje,
Café Kajak i sada cu da ti vratim za sve one frustracije iz djetinjstva!!

Hej, zdravo Seha, sta ima? Semara je dovoljno..haha A to za frustracije, kriv sam…sudi hahaha

Ja znam da ti sanjas, ljepljiva je tvoja veza sa starom carsijom,
kazi svoje snove pa cu ti oprostiti!

Vazi! Moji snovi su cudni. Sve mi se cini da ja ovih dvanaest godina sanjam i da cu se jednom samo probuditi, popiti kafu i otici s rajom u “Parkic”! Da ce doci Keka, Packo, Imela, Pola, Serpa sa vrecama za spavanje i pravac “Pacac”!!!

Pacac????????

Ne znas za Pacac? Nemoj me razocaravati Seha..

Hahahaha..ne znam..sta ja mogu..

Pa to ti je ono ostrvo u Vrbanji, u rijeci Vrbanja! A brate dragi! Tu mi odemo na dva tri dana, razvaljivanje, svira se, banchi, urnebes! Najgore kad u ponoc nestane cuge pa izvlacimo sibice ko ide kupiti. Povuces najkracu, a jooooj!! Zveka ziva! Jednom Serpa zasnjir’o negdje u zbunje litru konjaka i zaboravio gdje je ostavio. Sve smo pretrazili i nema, hvataj se sibica. Nakon dvije godine, mi ponovo tamo i sjeti se gdje je zabast’o flasu, ja veselja, hahaha izgleda da ga je svo vrijeme mucilo to, dok nije rijesen slucaj “zvekana’hahaha!

Hahahahaha…….. kako je u Danskoj?

Ne znam sta da ti kazem. Dobro. To je najbolji termin za ovakav nacin zivota. Ne mozes reci “lose”, a ni “super”. Jednostavno, dobro! Iz pocetka sam bio jako aktivan, radio u nasoj skoli,, na bosanskom radiju. Onda sam vodio djeciji hor koji je bio vrlo atraktivan Dancima, poducavao klavir…Stalno speed! E, dodje onda bolest, bitka za zdravlje, koju sam da kucam, uspjesno dobio! Sada manje radim, vise relax…Puno idem pecati. Moj punac je Smajo Alagic, bivsi trener “Borca” i nas dvojica idemo loviti pastrmke, kojih ima u izobilju u ovim potocima okolo. Tako..Sto Dzeniska kaze….easy living…hahaha

Kad je Semara bio najsretniji?

Bilo je bezbroj sretnih trenutaka u mom zivotu, mogao bih knjigu napisati samo o tome, ali rodjenje moje kcerke Vande je van konkurencije kada o sreci pricam! Sada je velika cura i ponosan sam na nju!

Najtuznije………

Kada sam shvatio da mrak ulazi u prostore naseg zivljenja i u duse ljudi s kojim sam bio okruzen. Kada sam dobio otkaz zbog ‘nepodobnosti’ u Gimnaziji u Prnjavoru, u koju sam svaki dan isao svim mogucim prevoznim sredstvima, pa i ‘stopom’. Ono jutro u sedam sati kad mi je Packo dao svoju licnu da furam za Beograd preko ‘koridora” i kada sam mislio da gledam svoj grad posljednji puta.

Tada je i moja zena imala drugu licnu i nismo se u autobusu smjeli poznavati. A daleko najtuznije, da smo morali objasniti Vandi da se nesmjemo poznavati u busu. Srce moje, imala je nepunih sest. I danas je vidim krajickom oka, kako zbunjeno gleda iz zadnjeg djela autobusa prema meni, dok ‘saputnici’ galame o ‘klanju’ i sta ti ja znam…Kazem ti, sve je ovo san…

Banjaluka?

Eh, Banjaluka..Ja sam relativno u odnosu na vas “preko bara’, blizu, odnosno mogu skociti koji dan do Banjaluke bez nekih velikih vremenskih i novcanih izdataka.
Kad god me ‘pukne’ nostalgija, odoh ja! Sta da ti kazem? Definitivno, to nema veze sa onim gradom. To je jedan sasvim novi ambijent i kad dodjemo tamo, mi se sjecamo kao sto se ja i ti danas sjecamo ovako telefonom. Grad cine ljudi, a tih ljudi tamo vise nema, ili ih ima vrlo malo. Ja opalim setnju gradom, uvijek se kao nadam da cu sresti raje…..Inace, gradska raja se nekako sklonila u stranu, ima tih par kafica u kojima mozes na nekog naletiti. Ja se vidim sa Serpom, Imelom i jos par ljudi. Znas da Packo i Keka vise nisu sa nama.
Evo proslo ljeto sjedim na zidicu preko puta Snacka, kad dodjose kraj mene neki Romi iz Srbije i zasvirase, sve se ori(za banku dve)! Odjednom, nekoliko mladica u prolazu stadose ispred njih, pa kad zaigrase nekakvo kolo, znoj curi niz obraze, usitnili dobro..

Hahahhahaha, da je neko napravio fotku za “no comment”, ti, sviraci i plesaci. Slika bi se zvala “Adaggio za rockera” hahahaha…….

..Onda ispred Galerije su vjencanja, pa kad izadju mladenci, dva tri benda trubaca krene prema njima, valjda da dobiju ‘gazu’. Svi razlicite pjesme udaraju, ludnica…
Izuzev centra, grad se promjenio i fizicki. Izgleda da se puno ne mari za urbanizam, neimastina je, pa valjda ko ima lovu gradi gdje hoce. Sve je nekako prenapuceno, kao da se ide do posljednjeg kvadrata!

Znaci li to da je povratak daleko..?

Tesko je i pricati o povratku. To je zelja koja tinja u svakom od nas. Ja bih se vratio kad bi barem jedna trecina raje to ucinila. Opet, postoje i druga strana medalje.Lijepo je par dana ljeti otici, pricati ako nista, sa kestenom ili lipom. Ali kad je u pitanju naci egzistenciju tamo, sve ladje koje se vracaju kuci tonu. Jer mi u posjeti Banjaluci gledamo samo lijepe stvari, koje nas vracaju u neka sretna vremena, nadisemo se lipa i Vrbasa i dovidjenja do sljedece godine! Ne marimo sto nema posla, sto u bolnicama otpadaju plocice od vlage, sto nema struje ili grijanja itd tj. a to je ono s cime bi se sreli prilikom povratka. Zato mi se cini da je ipak ova varijanta sa posjetama za sada mnogo izvjesnija, realnija..

Koliko pratis Kajak?

Kad imam vremena navratim ovdje. Volim da listam albume, citam pisma i textove..u “Forumu” pratim neke teme kao sto su ‘muzicka scena bl od 62 – 92”, “aleksinac” i tako..drago mi je da se raja ovdje skupila i da se okuplja sirom svijeta..Sve ja to uredno pratim..

Kada cemo te vidjeti na jednom od susreta?

Ne mogu u Rovinj ove godine, ali obacevam da cu sve uciniti da iduci Susret ne propustim. Ma gdje bio! Da znas da sam vam zavidio gledajuci slike iz Njivica i bio sretan sto toliko raje dodje da slavi nasu staru Banjaluku! Odlicno! Trebamo ostati zajedno, trebamo ostati raja!

Sta je poruka rokera za kraj?

Najprije pozdravljam svu banjalucku raju, posebno one koji znaju ili se sjecaju Zlatka Semica! Cuvajte se, pazite se, pomazite se i naravno ono najvaznije, NE ZABORAVITE nasu ljubav i bol, nasu Banjaluku! A tebi Seha moram jos reci jednu prilicno tuznu vijest, vezanu za pocetak ovog intervjua. Cuo sam da je Darija Ivezicka tesko bolesna, ne znam sta da kazem.....