Advokat ili ti odvjetnik.Hmm..Sama pomisao na ovaj pojam
odmah izaziva zebnju, nedoumicu, gorčinu, unezvijerene poglede,
nepovjerenje, jed, srdžbu, opreznost, nadu i da ne nabrajam...
Mogli bi tako neograničeno pratiti osjećaje utkane u svako 

banjalučko i ovozemaljsko biće koje kroči u kancelariju i traži

pravdu, a nije sigurno da li ona postoji !

Advokat ili ti Odvjetnik!

Zanimanje vrlo visokog rejtinga u svim društvima, posebno u

razvijenim zemljama, ali isto tako vrlo nepopularno u masi običnih ljudi,

onih koji u moralnom prosjeku smatraju da "braniti ubice je nečasni

djavolov posao"! Velike zarade i beskorpulozno do 'pobjede', tako da ih

na 'zapadu'  popularno zovu "ajkule'(shark)!  
Mister Bean u svojoj "stand-up" komediji igra djavola koji vrši
prestrojavanje u paklu i u jednom trenutku rece:"Mr Hitler, vi,
Gering i štab, molim vas stanite tamo pored gospode advokata...
Da. Moćno i u 'narodu' veoma nepopularno  zanimanje. Nikad sreća
do kraja. Jedna strana mora izgubiti...A svi su u pravu!

Moj rahmetli brat Arif je bio najbolji advokat.I sada je u dženetu
ili ti raju! Uglavnom radio na minornim raspravama, pisao molbe i
žalbe a njegov najveći slučaj je povrat stana nasih roditelja koji
su kao većina nacionalno, nepodobnih građana Banjaluke prognani iz
grada. Uz znanje i stečeno iskustvo u proces je unijeo strast i dušu,
kao produkt našeg obećanja tada još zivim roditeljima da ćemo ga
vratiti!
Islo je polako, pozitivno i opet polako...Godine su prolazile,
razboli se moj najdraži Čovjek i Advokat...U pretposljednjem telefonskom
razgovoru prije njegovog Odlaska kaže mi da su svi dokumenti procesa tu
i da 'obećam da ću nastaviti gdje je on stao..."!

Tišina.

Tri mjeseca poslije dženaze zovem Bihać, mog druga, odvjetnika Salija,
Saliha Hodžića! Izvinjava se...Kaze da je njemu Banjaluka tri do četiri
sata voznje i da je vrlo komplikovano, gotovo nemoguće stizati na rasprave
i sve pozive...I onda prijedlozi:
"Sto ne zoveš Miru Mikeša? Vi ste prijatelji, on će ti to najbolje srediti"...
Pomislih(pomalo razočaran)...Znam Kešmija iz moje banjalučke

slikovnice, ali Miroslava Mikeša, advokata i čovjeka sa nekakve političke

BiH scene nisam siguran da ću prepoznati! Nismo se čuli ni vidjeli skoro

dvadeset godina. Moj haver i drug iz prošlog života s jedne strane, a s

druge Mrak i Uragan imena "Primitivizam" prošao mojim gradom pa mi je

realno sve očekivati! Posebno kad se sjetim jednog našeg zajedničkog

prijatelja u Banjaluci, koji je na "hajde bolan požuri" rekao "hej, hej..ovdje

više nema "bolan", nema šatro spike.."

I da ne idem u širinu skroz personalno, godinu dana rasprava i svjedoka,
Moj advokat i aktovka, povuci potegni i stiže email prije nekih nekoliko
mjeseci:

Kasnije smo došli do 'dogovora' kad dodjem dole da se "naroljamo" u ime dobro
obavljenog posla i starih dobrih vremena. O tome ću negdje posebno ispričati,
vjerovatno kada "club" proradi jer bilo je veoma interesantno! A i malo me se
to sve dojmilo u Banjaluci, sva ta priča, svi ti ljudi koji su stali uz mene,
cak i neki koje licno ne poznajem, svjedoci sto navijaju za Esmira a ne 'po
vjeri i naciji Lazara"! Pa zadovoljstvo koliko raje poznaje Kajak, koliko sam u
nekim ljudima nasao Banjaluke... Jb*ga, ja je mogu još samo tu naći,
u ljudima, bilo u gradu, ili na bilo kojem našem susretu sirom Planete Banjaluka!
Radovalo me da mi se učinilo da nismo bas cijeli Grad ponijeli u progonstvo, da je
tu i tamo ostalo Banjaluke i dole...Kažem, o tome ćemo drugom zgodom, ovaj uvod
pravim( prošlo 1 poslije ponoći) za mali Intervju.. jer sada je dole u Banjaluci
jutro i biram brojeve..011..387...51...nismo se čuli tri mjeseca, znam da me sada
čeka neki njegov poznati 'sarkastico-komentar", "kao posao završili i ne javljaš
se više"..)

(zvoni)...

"...Halo.."

"..Oooo..Dobro je...kad je muka, gdje si Djuka, riješili muku, ko j*** Djuku...?"

"Znam, znam..teško je poslati "šta ima mali"..razumijem te potpuno...treba
odvojiti za prijatelja dvije minute.."

"Pa da, a ja moram biti u kancelariji za pola sata, ali hajde, za tebe može,

šta ću, moj si...
Šta sanjam...S obzirom da sam si ,sa i bez razloga, uprtio previše obaveza,

nema baš vremena za snove, a godine lete li, lete. Vidiš, ponekad sanjam
sankanje na Kastelu, u "Glasu" diskretan članak o maloljetniku C.I.
zvanom Bajbaga. Ili sanjam kako Caja i Šeha igraju poker, a ne varaju, hahaha..."

"Hahaha...Ne zezam se...Sjećaš se da sam ti ovdje rekao da su naši snovi u
stvari naša sjećanja! Mi budni sanjamo prijatelju...Onaj "ludi grad", onu
idilu..Sjeti se Šemare , lokalni Mick Jagger sa svojim brilijantnim,indijanskim
engleskim pjeva :O Suzi Kju ,  ja te aj lav ju..ali to je bilo tako simpatično...

"Hahaha..Dobro, mene su zvali odavde, a tebe je Jasna S. iz Toronta...
Ne..Bilo je super, takve stvari fale...Ja ne ostajem toliko u restoranima,
obaveze, obaveze...

-Je li ti tako stalno? Trka...?

-Banja Luka?

Eh..Banjaluka..Banja Luka  je bila najgradskija ,najšarmantnija, najduhovitija,
najduhovnija do zemljotresa. Urbana razgradnja je tada započela, a rat ju je
uz sve druge bitnije strane devastirao! I urbani duh, svugdje, od Zagreba, preko
BiH, do Beograda! Klasični urbicid, čije će  posljedice dugo biti prisutne.
Danas se Banja Luka gradi i uredjuje, po spoljnjem izgledu ponovo postaje lijepi,
srednjoevropski grad. Medjutim, mnogih ljudi nema, na ovaj ili onaj način, grad je
izgubio miris multinacionalnosti, svoj specifični šmek. Meni lično nedostaju mnogi
pravi prijatelji, a i ona Banja Luka puna pozitivne energije i veselja u vazduhu.
Medjutim, sad su novi Banjalučani stigli, manje više vodjeni nekom svojom mukom.
To je stvarnost. U svakom slučaju Banja Luka ima perspektivu,
vidjećemo...

Banjalučanke?

"Lijepe, nema govora...Ali nešto fali, da ne ulazim u detalje..hahaha..Ili
su ostale nama one naše ljepotice...nesto nije kao prije..ili ja možda nisam
više kao prije..hahaha

-Hahaha..Jesi u kontaktu sa rajom?

"Sa dosta ljudi koji dodju u Banja Luku se vidim ,jako rado, šta mogu i
učinim, takodje rado.U stalnom sam kontaktu sa mojim Dževadom Kresom i
njegovom porodicom..."

-Uobičajeno pitamo koji je natuzniji i najsretniji dan u životu Mire Mikeša?

"Najtužniji dan je bio za mene...kada mi je umrla majka..I to`u ono vrijeme
kada je nastupio primitivizam ,šovinizam svih vrsta i svakako rat.
Najsretniji sam bio kada su mi se rodila djeca...

-Juniori?

"Dobri su, ali treba uz sve poslove uloziti veliki trud u njihovom odgoju!
Pažnja, briga i ljubav prema djeci su ono što jedino vrijedi i što porodici
i društvu daje progres i stabilnost. Nekada postoje i spoljnji faktori,
primitivizam, šovinizimam, siromaštvo, droga, slabo školstvo, koji to

otežavaju...ali vrijedi pokušavati.

-Za kraj...neka poruka raji...?

Poruka za raju je da zadrže  Banja Luku u svojim srcima, nemam čarobni štapić,
ali pozivam sve, koji žele i mogu, da se vrate ,jer je Banja Luka lijepa,
posebno za one koji je osjećaju...polako postaje ponovo otvoreni grad i to je
dobro, to je napredak. Pozdrav svima koji me znaju na Kajaku, a i onima koji ne!