Ah! Ljubavna pjesma. Original banjalucka. Posvecena djevojci, Banjalucanki.Sjecanje na setnje uz Zelenu rijeku, izlaz do jedanaest, posljednju cigaru i ‘filmski’, jos jedan na brzinu pred hausterom..Zvizdanje u povratku….Mir…gotovo neugodan..moras zvizdati….

Ona je bila zena
Sto se za mene rodi
Ona je bila njezna
Kao list na vodi...

BUUUUUUM…. vojni orkestar, bubnjevi u glavama, trube sviraju trube, ne znas ko je jadniji, da li oni s puskama, ili oni s torbama i koferima…..Slavlje ! Jos jedan Monstrum u nizu jednonacionalnih bosanskih gradova je rodjen! Bez ruku da se obradujes, da ih rasiris, bez gradske duse! Dajte betona i stakla, napravicemo mi nove ruke..
a dusa…ona dolazi s ljudima. Ne treba biti Banjalucka!

Ali on ima Zelene oci…
Fenomen ili tajna veza ili jedina oaza u pustinji snova koju mozes dotaci …

Hajdemo listati kajak, zavirimo u nostalgiju!!!! Jeste li ikada rekli da cete ljetos u Banske dvore, ili Alejom Svetog Save do dvorane Borik, ili setati ulicom “Necemo kralja, hocemo Tita”, ili pak gledati kako se grade zgrade na zgrade, ili ici u pozoriste, kino…
pa cak i Sehutluke malo ko pominje..….NE!

Samo se prica o njima…o Zelenim ocima…..
Camac, Dajak, Kajak, Abacija, Studenac, Alibaba..….

Godine duge su prosle
Umoran vracam se tebi
Da gledam obale tvoje
I sanjam o njoj…..

Ljubavna pjesma. Original banjalucka. Posvecena Ljepotici. Banjaluci..Onoj koja ne stanuje vise tu..ali u Zelenim ocima je uvijek nalazimo….I ono tamo ljudi koji pamte ljepotu naci cemo opet u tim ocima….kraj Vrbasa…. Ispod Monneta, kod Zelenog mosta…. i obalom prema Seheru, Novoseliji… ZAPLIVAJ!! Pa se poslije zagledaj u plicak….u brzak dole nize..… slusaj..

Zelena rijeko sumi
Kao prije kad bila je tu…

011 387 51……………..Banjaluka.. 7:30…
(znam sta ce biti prvo, “Oooo..Vozdra Shex, sta ima?)

-Dobro jutro gospodine Emire Basicu i oprostite sto smetamo….sigurno se pakujete za Ameriku…St. Louis, ali mi smo sa Kajaka htjeli samo da pitamo……

Ooooo..Vozdra Shex..sta ima?(hahaha) …..

-Zdravo druze moj, velim jutro je, sada se ustalo pa da pitam jel’ se mozda nesto sanja na tim banjaluckim jastucima?

Sanja prijatelju, sanja..Snovi su bogatstvo, narocito ako je java siromasna..hahaha
Samo postoji razlika u kontestu snova koje sam ja procitao na tvojim predhodnim intervjuima i snova koje se proizvode na ovim, kako ti kazes banjaluckim jastucima. Cisti “eclipse of the heart”! Raja koja je vani sanja Banjaluku, dok mi koji zivimo ovdje sanjamo Vas..Krug se tu zatvara..
A svi stojimo u mjestu..hahahaha

-Hahaha….Ja sam gore u uvodu napisao malo-nesto o transformaciji tvoje “Zelene rijeke’ od gotovo personalne ljubavne pjesme, pa sve do Himne raseljene Banjaluke..
Kako ti, kao ‘vlasnik’ vidis tu transformaciju?

Meni je veliko zadovoljstvo sto je raja tako prihvatila pjesmu. Ja ne bih bas isao sa terminom “himna’, To je ustvari samo jedna njezna banjalucka pjesma, koja ako nista drugo izazove smijesak na licu svakog naseg sugradjanina, ma gdje je slusao.. Ja i Djordje Novkovic nismo mogli ni sanjati da ce se toliko slusati i jos jednom Hvala svima koji uzivaju u njoj…Takodjer mislim da je sam Vrbas, zelena rijeka, u mnogome priblizio pjesmu nasem banjaluckom bicu. Jer Vrbas je ta konstnta, ta zila kucavica koja ide od svakog banjaluckog srca pa do starog grada, nevazno u kojem dobu, vijeku, pod cijom vlasti on bio…..

-Sad je vec “lako biti Banjalucanin u Banjaluci”..camac u rijeci, piva u ruci, mirisi lipa…Vidjas li koga od raje?

- Trebalo bi da bude tako, makar zbog vremena, mada si ti nabrojao samo lijepe stvari..hahaha A vidis ni vrijeme bas ne sluzi..kisa neka..pa hladno..gore po gudurama ima i snijega…Hej, pa druga polovina maja…izgleda kao da je kraj oktobra..a sto se tice raje, slabo Shex..gotovo nikako..zagubilo se to..mozes nekad ‘spacirati’ cijelim gradom i ne dobiti ‘zdravo’…povukli su se ljudi..a i godine prolaze, kako vama vani, tako i nama ovdje..mlade generacije preuzimaju..raja iz stare Banjaluke kao da se povlaci, ne znam, valjda u sebe..u svoje probleme….borba je….Mozda ideja Dream-a u Banjaluci ucini nesto u vezi toga, jer kao sto sam rekao, kruznica je zatvorena, a mi stojimo u mjestu..vi daleko,
a mi ovdje u sjeni nove stvarnosti…

-Kad smo vec kod Dreama , sta je i koliko je Kajak u stanu Basica?

Kajak…Vidis, da si me nazvao jutros samo pet minuta kasnije, nebi me mogao dobiti.. Kod nas je to jos sa telefonom povezano..znas vec.. posteno govoreci, na Kajak se konektujem dva puta dnevno bez posebnih potreba, a kad treba i vise puta..Kajak je jedan ogroman akvarel i svako ostavlja svoju sliku ili dio slike..........On okuplja banjalucku raju i zahvaljujuci bas njemu, ta raja nije nestala u zaboravu..…ja sam dozivio mozda najsretnije trenutke u zivotu na susretima na moru..posebno onaj u Njivicama..Stotine ljudi oko tebe, vrijeme stalo, ne znas ‘jesi l’ pos’o il’ si dos’o..hahahaa .Neopisivo!
A evo sada se opet toliko radujemo St. Louis-u, Stela i ja ne mozemo docekati..
opet raja..opet dusa banjalucka…

-Vidis koja je to koincidencija.Sjetio sam se sada jednog detalja iz proslogodisnjeg susreta u St Louisu,. List “Sabah”, mozda ne znas, to su najcitanije bosanske novine na americkom kontinentu i ja sam napravim jedan veliki clanak o partiju. Dobro se
sjecam da sam stavio podnaslov “Prosli vikend je kroz St. Louis tekla ‘zelena rijeka’.
I opet ce teci zadnji majski vikend, samo sto nece samo teci ovog puta,
nego ce u originalu biti opjevana..

hahaha…I hoce Shex….Garantujem…Jos Cera na bini…ST. Louis..Spremi se!!!

-Ok.Da se vratimo ina intervju. Kad je bilo najdraze, a kad najteze?

Znam da ces me to pitati..Sreca-nesreca…Hm..dok sam bio mladji, trebalo je nesto veliko da se desi, pa da budem sretan. Bogami, sada sam srecu usitnio, pa kad mogu sto cesce pokusavam biti pomalo sretan…...makar pomalo, hahaha

Nesrecu na zalost nemogu usitniti… biti pomalo nesretan je tesko..gotovo nemoguce...ima nekoliko stvari zbog kojih se osjecam tako, ali navikavam se svakodnevno na to..ne bih vise o tome…A I nije vrijeme za tugu..Valja se sresti sa rajom..

-Tako I treba..A ni ja te necu vise zadrzavati, evo i zadnje pitanje…
Sta ce Emir Basic reci za kraj ovog intervjua?

Uh, za kraj treba jelde nesto pametno..hahaha A ja bas ne volim da budem ‘mudrac’,
da nebi neko dobacio “takvi mudraci kupe …hahahaha”. Salim se.
Sta da kazem za kraj….volio bih da se neke stvari ne isperu, ne izblijede, a opet druge da nestanu zauvijek.U to ime pozdravljam sve cestite i postene Banjalucane, ma gdje bili..….


Ostali Intervjui

 

 

 

Copyrights by Cafe Kajak 2001-2010. Sva prava zadržana