Gradski stadion. Buka i reflektori. Sa razglasa
se cuje :" Broj 2- Pelc , broj 3-Gavrilovic….." A onda tap-tap-tapa-tap-Borac….Broj
5- Vidacek….Zastave , petarde, dimne zezalice. "Verona Gori Nocu". Opet
cujemo spikera…..broj 7-Smileski…broj 8-Marjanovic…broj 9-Ibrahimbegovic….broj
10-Kreso…broj 11-Kovacevic…
I onda se vise nista ne cuje. Utakmica pocela , Kreso i Kovacevic izmjenjuju
'dupli pas' i Abid 'oci u oci' sa protivnickom 'dvojkom'. Uvijek mi je
bilo pomalo zao gostujuceg desnog beka u tim 'susretima'. Stajao bi kao
'zrtva', kao jelen zakovan dugim svjetlima , jadan isprepadan. Plus 'Valtures'
sa svojom "Hu ! Hu ! Hu ! Hu", te penzioneri na 'zapadnoj', masuci
kisobranima. "Njega ,Njega !!!!" Boze, I love this game !!
Dzevad Kreso je bio Borceva zvijezda , ali rijetko za naslovne stranice
sportskih revija. Zato sto je bio skroman, nenametljiv, igrao je za tim,
nikada za neki svoj ego. Treneri i suigraci su ga veoma cijenili, "vukao"
je za dvojicu, u sprintu do 'devedesete'. Sve za Borac, njegov Borac.
Nas Borac. Pocetkom osamdesetih, od Zavoda za zastitu spomenika kulture
,( uzgred, zao mi je i ove Ustanove jer je u onom ludilu izgledala bas
kao da je nosila 'dvojku na vratima' ) dobiva na koriscenje poslovni prostor
u Kastelu koji uredjuje ne narusavajuci "bit" drevne tvrdjave. Tako je
poceo raditi restoran "Kazamat" u kojem Kreso opet, kao na 'zelenom tepihu',
daje sve od sebe da bi od njega napravio mjesto koje ce biti jedno od
zastitnih znakova banjalucke gastronomske ponude.
Negdje u ljeto 92-e napusta grad …..
Luisville, Kentucky USA (telefon)
* Dobro vam jutro gosodine Kreso i sta ste vi nocas snili ?
- Zdravo prijatelju Banjalucanine.
Sta sanjam? Najcesce da istrcavam na teren sa svojim Borcevcima, a stadion
'gori '. Znam poslije toliko godina igranja da je to normalno , ali nekad
se 'prepadnem' kako ti snovi izgledaju stvarni.
* Vidim
da si u KFC drzavi, pa kako zivi familija Kreso ?
- Dobro je, cak sta vise i bolje nego sto smo ocekivali. Otvorili smo
restoran koji radi uspjesno, nemamo (kucam) nikakvih problema, ni materijalnih,
ni onih drugih, tako da familija Kreso zivi u harmoniji i otvorenog srca
za sve nase prijatelje ovdje i sirom svijeta.
* Obicno pitam za najsretniji i onaj 'drugi'
trenutak u zivotu?
- Kod mene je malo slozeniji odgovor na to pitanje, jer ja imam trenutke
srece i bola podjeljene u "dvije teme", jednu vezanu za Borac a drugu
za stvarni zivot. Sto se tice ovog prvog, najsretniji mi je dan bio 1982-e
kada smo igrali finale Kupa sa Hajdukom u Beogradu. A onda i najnesretniji,
jer smo izgubili 1 : 0 tu utakmicu. Sto se tice 'real life', najsretniji
dan mi je bio kad sam dobio unuka (da, postao sam djeda ). I obozavam
ga.
* A onaj drugi ?
- Htio sam nekako da izbjegnem to pitanje… Ali nije kad sam morao otici…
Najteze mi je bilo onaj dan kad je srusena Ferhadija. Pa to je svjetska
kulturna bastina. Nisam mogao vjerovati. To je ludilo. I danas osjecam
gorcinu tog trenutka iako mi je mozda neka utjeha da vecina urbanih Banjalucani
koji su ostali 'dole' ili otisli , sto ti kazes, a nisu morali, osjecaju
gotovo isto povodom tog vandalskog cina.
* Jesi li isao u BL ?
- Nisam niti jednom.Utopio sam se malo u ove zapadne sheme, sto znaci
dobro rasporediti vrijeme za posao, familiju, prijatelje, zabavu, tako
da bi me taj put stajao velikog personalnog pretumbavanja. Ali cujem se
sa mojim prijateljima telefonom. Posebno sa Mirom Mikesom, Nenom Gavrilovicem,
Pelcom, Karom itd.
* Posto
kazes da prelistavas ovu web-stranicu, da te pitam -'dream'?
- Sta da ti kazem drugo, nego ako se ostvari, racunaj na najmanje 4 karte
za moju familiju. To bi bilo super. Da se svi zajedno 'uvalimo u smjeh
i suze '. Znaci Juli 2002, Jadran. Za to mora biti vremena.
* Za
kraj ?
Porucujem svim nasim Banjalucanima da se drze, da nadju sebe ma gdje zivjeli,
da ne padaju u ponor nostalgije vec da je drze pod kontrolom, da se paze
i ostanu u kontaktu sa prijateljima. I da se svi zajedno vidimo sljedece
godine. Zivjeli!