Mi, Banjalucani, skloni smo terminu legenda
kao izrazu uzvisenog postovanja prema nekom nasem sugradjaninu, neovisno
od toga koji je karakter doticne osobe uslovio dobivanje ove ‘znacajne’
banjalucke titule.Pa tako imamo legende sportase, dzeparose, umjetnike,
siledzije, doktore, cugere, klosare, veseljake, konobare itd. Legenda
je Marijan Benes, ali isto tako i Jela, doktor Franjo Jajcevic, ali i
Ale, Tomo Knez, ali i Ljuba Truba, Abid Kovacevic, ali i Djoko King, Ante
Josipovic, ali i Dane konobar, Adem Cejvan ali i ‘nestasni’ Djela i da
ne nabrajam vise, svaki segment je imao jednu ili vise legendi, zavisno
od eksponiranosti i velicini ucesca u nasim gradskim relacijama.
Pa kad sam spomenuo ‘veseljake’, odmah se sjetim Imele, legende koji je vec ‘opjevan’ u nasim“ malim pricama”, vlasnika 1 000 000 viceva, covjeka koji je svojim prisustvom i ekstremnim smislom za humor razveseljavao generacije. Sjetim se Imele, ultra Banjalucanina.
Banja Luka, juni 2001 ( telefon)
* Dobro vam jutro gospodine Zeljkovicu i sta ste nam vi sinoc snili?
- Zdravo prijatelju, kakav si? Cuo sam da ces me zvati i bas sam se obradovao, naravno nemoj da ovo ‘debu’ na moj racun, kao impulsi na primaoca i to.
* Ne boj se, café kajak casti, ali sad znam da veseli duh jos egzistira…
- Salim se, ali opet ‘mojne’ na dzep, znas da je borba, ha ha.. E sad, sta sanjam, pa buraz, prije par dana sjetim se u snu jedne utakmice Borca. Treba nam pobjeda o glavu, ali nece lopta u mrezu nikako.Ja uvijek u centru najludjih vultures-a, postaje depresivno, tisina,te cu ti ja da me cuje cijela ‘istocna’ :”Sad kad bi mi neko ponudio deset hiljada maraka ili da Borac “poluci zgoditak,” ja bih izabrao 10 000 dm.ha ha ha. Da si vidio te face, covjece ha ha. Mor’o sam sto puta reci:”Sala, raja!”
* Prica se da pises nesto? Kao neka smjesna strana svijeta.
- Jeste, kako znas? Ha ha, pisem nesto, skupljam.
Ponekad kad navecer dodjem kuci pribiljezim sto mi padne na pamet, ali
nije to nikakav roman. To ti vise lici na Alana Forda, ali samo 'ton',
bez slike
* Ostao si ..?
- Ostao. Ja sam jedan od onih psihijatriskih zaljubljenika u Banjaluku ili u ovo sto je sada ostalo od nje.Da li sam napravio dobro, mislim za sebe, ne znam, ali posto se i radi o meni, nije mi ni vazno. Tu sam i sta ces.. Ja prije odem na more pa u pola ljetovanja, onako iz konobe, zapucam kuci. Dodjem u BL, nigdje nikoga, svi na moru, ali opet kao i sada, ko ga j…!
* Banjaluka ?
- EH, Banjaluka..Sta novo da kazem sto se ne zna..? Ostalo je ime, ali je to sasvim drugi grad. Moj prijatelju..
* S kim se druzis?
- Najvise sa Drazenom Vidovicem, tu je i Jadro Mladjenovic kod koga radim, Saja sa bulevara, odem do kafica Dule Crnogorca, i tako..
* Predic??
- E, vidis, nismo vise u ‘relacijama.’ Znas kako je, zbog neke sitnice potone veliko prijateljstvo. Prave ljubavi su uvijek tuzne.Sta ces..? Ali inace, gradska raja polako kao da nestaje, gubi se u ovim novim okolnostima, a nije ni cudo kad je vecini od nas najsretniji dan u zadnjih deset godina kad je potpisan dejtonski sporazum.ha ha
* Sta mislis o dream-u i mozda susretu prijeratne BL ??
- Sta da mislim, vec se vidim, sjedim za stolom, ispred mene piva s drugom etiketom i udri ga Blaz…!!!!
* Za kraj ?
- Svako dobro moji Banjalucani i nadam se da cemo se vidjeti.