Bekric intervju

Izvinjavam se , ali vi sanjate i danju, vi cete to vec "dosanjati".
He, he, nema problema.
- Nego gospodine Bekricu , prvo da vas pitam otkuda vi bas u Ilirskoj Bistrici?
Moja zena je Slovenka pa smo preko nekih njenih rodjaka nasli ovdje mjesto "pod suncem".
- Djeca?
Kcerka mi zavrsava srednju skolu a sin je poceo raditi, tako da je po tom pitanju sve u redu.
- A sada da vas pitam kada je bilo najteze?
Kada je bilo najteze? Vjerovatno kao i svima. Kada sam iz autobusa na odlasku gledao moju Banjaluku. A jedina utjeha mi je bila sto sam dio sebe ostavio u gradu te tako i nadu da cu jednom taj dio spojiti sa ovim sto je otisao.
- Sta vam najvise nedostaje?
To je tesko pitanje za mene. Jer svaki trenutak nedostaje mi nesto drugo ali u sustini, najvise mi nedostaju moji Banjalucani, moji dobri, dragi Banjalucani.
- Dream ?
Odlicno. Treba forsirati zajednistvo svih Banjalucana,ostvario se on ili ne. Meni je drago kada vidim ovakve banjalucke sajtove jer od svih prognanika iz BiH izgleda mi da smo mi najmanje organizovani. Mi nemamo ni novina ni neke kapitalne radio stanice i tako rastrkani po svijetu pomalo gubimo vezu sa nasim iseljenim gradom kao i pravim Banjalucanima koji su jos u BL. -
Za kraj?
Sta da kaze pjesnik za kraj. Pazite se, mislite jedni na druge, druzite se, pricajte djeci, jer mi Banjalucani bi trebali biti kao rodbina. Ja znam da nove sredine i velike obaveze odnose sjecanja , ali kad god nadjete pet minuta podsjetite se na nesto sto se ne smije zaboraviti.


Pjesnik - Banjalucanin UZELI SU NAM GRAD A JOS VISE SEBI... Stanovao je bas preko puta Kajaka i Monnet-a. Cesto bi ujutro prosao kroz bastu, sjeo na balkon, te svoju jutarnju kafu popio gledajuci sedre i slusajuci sum "zelene" rijeke.Zaljubljenik u grad, ljude i posebno djecu kojoj je posvetio 30 knjiga poezije, kao i nekoliko adaptacija za "klince i klinceze" u Djecijem Pozoristu. Bio je bas februar 93 kad je zajedno sa svojim sugradjanima morao otici.. Od prvog dana izgnanstva pocinje okupljati Banjalucane,pisati sa nekom novom energijom , energijom umotanom u strast,te nadu da je pravi stih jaci od "krivog" oruzja. Tako i nastaje "GRAD U NAMA", knjiga koja je otvorila novo poglavlje u njegovom stvaralackom radu, zatim "ZUBOR SNA", da bi pred sam kraj milenijuma inspirisan pismima i radovima prijatelja napravio "PREPISANO SA SEDARA". To je u stvari zajednicki projekat sa poznatim BL piscima i slikarima kao npr. E. Mundzic,O. Berber, B. Gusic itd,a pod radnim nazivom "BANJALUCKI ZUBORI". Otprilike za desetak dana izlazi drugi dio ovog projekta, knjiga"ZAPISANO VRBASOM" koja ce sigurno dirnuti banjalucka srca, posebno onih koji su grad voljeli kao ON, kao ISMET BEKRIC, kao PJESNIK, kao PISAC,i najprije kao BANJALUCANIN.

Februar 2001, Ilirska Bistrica, Slovenia (telefon) -Dobro vam jutro gospodine Bekricu i recite nam sta ste nocas snili ? Zdravo prijatelju i ne pitaj nikada pjesnika sta je sinoc snio jer pjesnici sanjaju i kada ne spavaju, danju , nocu, uvijek. Evo ja sam upravo sanjao dok me nije telefon prekinuo... - A sta ste sanjali? Dobro, reci cu ti. Sanjam da idem Glavnom Ulicom, da je jesen i da neki mladic ispred suta i gazi kestenje koje je opalo sa krosnji , a ja ga molim da mi postedi dva lijepa "primjerka" i sada ne znam sta je bilo jer si me ti probudio... he, he, he.

Izvinjavam se , ali vi sanjate i danju, vi cete to vec "dosanjati". He, he, nema problema. - Nego gospodine Bekricu , prvo da vas pitam otkuda vi bas u Ilirskoj Bistrici? Moja zena je Slovenka pa smo preko nekih njenih rodjaka nasli ovdje mjesto "pod suncem". - Djeca? Kcerka mi zavrsava srednju skolu a sin je poceo raditi, tako da je po tom pitanju sve u redu. - A sada da vas pitam kada je bilo najteze? Kada je bilo najteze? Vjerovatno kao i svima. Kada sam iz autobusa na odlasku gledao moju Banjaluku. A jedina utjeha mi je bila sto sam dio sebe ostavio u gradu te tako i nadu da cu jednom taj dio spojiti sa ovim sto je otisao. - Sta vam najvise nedostaje? To je tesko pitanje za mene. Jer svaki trenutak nedostaje mi nesto drugo ali u sustini, najvise mi nedostaju moji Banjalucani, moji dobri, dragi Banjalucani. - Dream ? Odlicno. Treba forsirati zajednistvo svih Banjalucana,ostvario se on ili ne. Meni je drago kada vidim ovakve banjalucke sajtove jer od svih prognanika iz BiH izgleda mi da smo mi najmanje organizovani. Mi nemamo ni novina ni neke kapitalne radio stanice i tako rastrkani po svijetu pomalo gubimo vezu sa nasim iseljenim gradom kao i pravim Banjalucanima koji su jos u BL. - Za kraj? Sta da kaze pjesnik za kraj. Pazite se, mislite jedni na druge, druzite se, pricajte djeci, jer mi Banjalucani bi trebali biti kao rodbina. Ja znam da nove sredine i velike obaveze odnose sjecanja , ali kad god nadjete pet minuta podsjetite se na nesto sto se ne smije zaboraviti.