Zalio sam se nekome, negdje na ovoj stranici, kako nasi gradski sportasi vise ne donose medalje iz vaznijih sportskih disciplina.
Zalio sam se, jer to je bila sasvim uobicajena stvar da nas gotovo svake godine neko “pozlati ili posrebri.” Jednostavno, bili smo grad sporta, grad sampiona. Danas cemo pricati sa jednim od njih, mozda i najvrijednijim, draguljem sportske Banjaluke. Kada se popeo na tron, na top onoga sto je san svakog sportasa, nije zelio narednih dana da gubi vrijeme na raznorazne intervjue i pozive za gostovanja u najpoznatijim svijetskim Tv kucama. Zurio je svojoj kuci, svome gradu, da podjeli radost sa svojim prijateljima i sugradjanima. Sa svojom Banjalukom.

Zadnji put sam ga vidio '93. Dogovorili smo se da idemo u Porec jednog proljetnog zagrebackog jutra. Nije spavao cijelu noc(hihi) ali je rekao samo dva sata ce u autu, pa da ce vec u Delnicama biti k’o nov. Zaspao je pred ulazom u Rijeku, predhodno se prebacivsi na zadnje sjediste. Gledao sam ga u retrovizoru kako spava, prolazile mi filmovi naseg druzenja i kao da cujem oficijelnog spikera u LA, pred 30 000 ljudi i milijardu Tv publike:
Ladies and Gentlemen! The Winner, and Olimpic Games Champion of the World !! Mr Anton Josipovic !!!!!!!

Probudio sam ga jucer.

Liechtenstein 23. 04. 2002. (telefon)

* Dobro vam jutro gospodine Josipovicu i sta ste nam vi nocas sanjali ?

- Ha ha ha ha, ovo je iznenadjenje, prijatelju. I jos intervju. Bas si me obradovao.
Sta sanjam? Sigurno ne mede i zeke.hahahha A ni leptire, jer iako sam se bavio boksom cijeli zivot, nisam toliko dobivao po glavi. Malo sam vjestiji bio od protivnika.Sta ces.hihi

* Kako izgleda Ante Josipovic danas? Mislim na tijelo i duh. Posebno tijelo.

- Super! Nikad jaci! Mozes slobodno reci onom tamo gore Holifildu da cu ga nalupati cim ispadne prilika. Da se ouzbiljim malo, stvarno sam u dobroj fizickoj kondiciji. Uostalom, vidjeces u Rabcu.

* Ja predpostavljam koji je najsretniji moment u zivotu, ali ipak da te pitam, da se nije sta promjenilo?

- Nije. Sretniji trenutak od onog, kad sam skocio na pobjednicki tron, ne vjerujem da u ovom zivotu mogu doseci.Sam taj osjecaj da si na krovu svijeta, barem na minutu, da te gleda pola kugle. I naravno, cijela moja Banjaluka.

* Kad je bilo najtuznije?

-   Hm.. Ne znam, mi smo te generacije koje su tragicnom sudbinom i gluposcu imale jedan dugi nesretni period, tako da je tesko govoriti o nekom tuznom trenutku. Ali, ipak mislim da je najgora bila spoznaja da se ljudi pocinju mrziti i da se utrkuju ko ce u tom ludilu izvuci najmracnije crte ljudskog karaktera. A rezultat? Tragedija. Na sve strane.

* Hocemo li o necem ljepsem? Mi planiramo susret Banjalucana u sedmom mjesecu.

 - Da. Cuo sam za to i to je izvrsna ideja.Moramo se ponekad skupiti da ozivimo duh naseg grada. Jer Banjaluka je tamo gdje su Banjalucani.Zgrade su svugdje iste. Narocito nove.hihi

* Ti naravno dolazis?

 - Definitivno. Pa takve se stvari ne propustaju, a ja sam svejedno u Istri gotovo cijelo ljeto.Vjerujem da ce doci puno ljudi. .Pa koliko nas je samo u Rijeci. Kazem ti, ne sumnjam da ce biti pravo.

* Poruka tvojim sugradjanima za kraj.

- Nemam nikakvu mudrost da vam kazem. Mozda samo da se cuvate, da napravite dobar zivot tamo gdje ste, da ostanete u kontaktu i da se ovako ponekad vidimo.. Nikad se ne zna sta nosi novi dan…
Zivjeli.

Ostali Intervjui