Najprije da se izvinim svim fudbalerima(nogometasima) banjaluckog Borca, kao i onim navijacima koji mozda ne misle ovako. Zato sto za danasnji intervju predstavljam najboljeg igraca kojeg je Banjaluka ikada imala.
Magic 11. Jedan od princeva najvaznije sporedne stvari na svijetu.
Mogao bih satima da prepricavam njegove loptaske poteze i vrline ali ne bih ni tri recenice imao napisati o njegovom pojavljivanju na ulicama naseg grada. Jer to je bio sportas, u pravom smislu rijeci. Nenametljiv i nevjerovatno skroman, nije se eksponirao po udarnim mjestima u gradu. Zivio je kao svaki prosjecan 'smrtnik,' negdje u svom intimnom filmu, cije su glavne uloge njegova Sabina i sin Anes. Bio je ambasador banjaluckog fudbala, sportas koji je zajedno sa ostalim sportskim zvijezdama naseg grada, predstavljao prije-ratnu Banjaluku kao jedan evropski poznati sportski centar.
U onim idiotskim vremenima i sa 'krivim'
imenom, morao je napustiti grad. Danas, kad malo ko brine o sportu,
kad nema vise sampiona, kad Borac igra protiv timova sa nekim smjesnim
imenima, sta Banjalucanima preostaje? Da se sjecamo.
Da ne zaboravimo nase 'majstore.'
Bardstown, USA juli 2001. ( telefon )
* Dobro vam jutro gospodine Kovacevicu i sta ste nam vi sinoc snili?
- Zdravo prijatelju Banjalucanine. Sta sam sinoc sanjao? Pa ne bih ti nista posebno mogao reci, nekako u posljednje vrijeme ne sanjam mnogo. To valjda zavisi od jave, od stanja u kojem se covjek nalazi u stvarnom zivotu. Sjecam se kad sam otisao iz Banjaluke bilo je tu mnogo nocnih mora i kosmara. Sada cak ponekad sanjam i lijepe stvari. Izgleda da sam se konacno smirio, da zivot ide dobrim tokom..ha ha
Banjaluka je relativno mali grad, kako to da te npr. ja nikada nisam vidio na ulici, ili kaficu, ili bilo gdje?
- Ha Ha Ha.Uvijek se misli ako je neko, hajde nazovimo zvijezda sa naslovne strane, da odmah mora voziti sportski auto, juriti za djevojkama, ofirati novce u kaficima itd. U stvari, slava 'ponese' mnoge, ali nekima to ne odgovara. Ja sam jedan od takvih. A sto se tice izlazaka, nisam ni ja stalno bio u kuci. Vjerovatno su nam se putevi putevi zabave razilazili.
* Vazno je da smo mi tebe gledali na pravom mjestu..Zeleni tepih, Gradski stadion.
- Je li. Ha Ha
* Najsretniji trenutak u zivotu?
- U zivotu, kad mi se rodio sin, neponovlji osjecaj srece. Sto se tice sportske strane, ne znam, bilo je puno svijetlih trenutaka. Ipak, kad sve analiziram, ona debitanska utakmica protiv "Slobode" iz Tuzle je najsretniji momenat moje sportske karijere. Ne znam da li se sjecas, usao sam pred sam kraj i zabio gol. Tako je i pocelo..
* Kad je bilo najteze..?
- Kad smo morali van. Znas kad imas osjecaj da si utkao svoje bice u tkivo grada, prakticno usao u legendu, a posebno kad si uvijek cijenio vrline ljudi, a onda jednostavno sok…Ne vjerujes.
* Kako se zivi u USA ?
- Kako bi oni rekli, OK. Sve krize su iza nas i Kovacevici jasu kroz Divlji zapad, ha ha ha Ja i zena radimo u dobrim firmama, a sin nam sprema doktorat na YALE univerzitetu. Anes je strasan. Toliko smo ponosni na njega, a i sretni sto ga ceka divna buducnost. Inace, djeca iz BiH su korak ispred ostalih sto se tice skole. A kazu u nasim vicevima "glupi Bosanci" ha ha.
* Jesi li isao u BL?
- Nisam jos, ali moracu jednom. Svakako. Narocito sada kad su 'problemi' iza nas.
* Sta mislis o - Dream u ?
- To je super. Kad bi to uspjelo organizovati, mi bi sigurno dosli. Nekako mi se cini da bi i vise volio vidjeti Banjalucane, nego Banjaluku. Da dodju svi kojima je u srcu nas grad.
* Za kraj ?
- Pozdravljam sve sugradjane i sugradjanke u nadi da cemo se sresti, bilo gdje. Jer ma gdje smo, to smo uvijek mi, Banjalucani. Poseban pozdrav Vultures--ima. Zivjeli.