MOJ SAN
Od : nerkogalesic
Datum : 01.06.2013.
Gle, gdje sam ja to.
Da ne povjerujem ocima,
ali vidim predivnu livadu
sa cvijecem,a oko mene pticice
pjevaju divne pjesme.
Sa moje desne strane,tece jedna
predivna rijeka zelene boje,
kao da miruje,imam osjecaj da
se ne mice,a tako divno mirise
da taj miris vode ulazi u sve
pore moga tijela.
To je ono sto me cini sretnim,
a ta rijeka se zove Vrbas.
Ulazim u stari dio Banja Luke,
i vidim poznate kuce mnogih nasih
prijatelja.
Naravno tu je i dzamija koja nas
podsjeca da se nalazimo u Novoseliji.
Taj dio grada je poznat,po divnim
terasama koje se nalaze iznad Vrbasa.
Ah, kako je lijepo sjediti na terasam
iznad nase rajske vode,i piti hladno
"Nektar"pivo koje se hladilo u toj
rijeci,a kada padne noc-mezetluci.
U svojoj namjeri da obidjem grad,
idem dalje prema Gornjem Seheru,ali ne
proci, a da se ne napijem izvorske vode
pred mostom za Motel iznad Vrbasa.
Sam ulazak u najstariji dio Banja Luke,
odakle poticu skorom sve banjalucke
porodice u mene stvara jaci rad srca.
Prolaskom kroz Seher, tu malu carsijicu,
u kojoj sam imao mnogo predivnih trenutaka,
pa prelaz preko seherskog mosta,odlazak
u romsku mahalu,pa pogled na tu divnu
malu rjecicu koja se ulijeva u Vrbas,
a ispod Sibovske sume,vratio me na
predivne trenutke izleta na Sibove,
i skakanja sa kupalista zvano Secija.
Prolazim pored Turbeta koje zraci nekom
carobnom bojom,pa sam ulazak u carobnu
sumu Lipa koje mirisu cijeli maj i juni.
Nisam zaboravio sici na Husine Mlinove,
da uzivam u ogromnom sumu,bukova koji
su odavali snagu nase najljepse rijeke
na svijetu.
Miris lipe me opio,a u stvarnost vratila
me "Ticina"kafana iz koje se cula pjesma
i miris jutarnje kafe.
Silazak na Zlajinu plazu,vratio me na 1992
godinu kada nismo imali struje dva mjeseca
i najveci dio smo proveli na toj plazi,
naravno nekada sa strahom.
I gle vidim raju ispod drveca,koja je vec
krenula igrati karte,a i rostilj se potpajluje.
Iduci ispod sume lipa dolazim do dvije
razlicite kafane,iz koje se cula i razlicita
muzika.
Sa lijeve strane "Tri fenjera",sa mirisom
cevapa,a sa moje desne strane "Orhideja",
sa mirisom pecene jagnjetine,oh kakav je
to osjecaj.
Dolaskom kod Sup-a,bacam novcic u zrak,gdje
na kafu, a gdje na cevape.
Kafa "Ninon" ili "Dzandro",cevapi "Somo"
ili "Maho"??????????
Poslije Crne kuce nailazim na obucarsku
radnju moga babe Ejuba Galesica,koji je za
moj pojam pravio najkvalitnije cipele u
gradu, a koje ustvari nisam volio jer
nikada ih nisam mogao poderati,jer su bile
sivane,sa spic plehovima na dzonovima.
a pored njega dvojica frizera,Smajo i Veljko
tako da covjek ne zna kod koga bi isao na
sisanje,jer obojica su bili profesionalci
svog posla.
Ako ste trebali advokata tu je bila advokatura
advokata Nedima Dzinica,a naravno i krojac
na samom cosku zgrade.
Sa moje desne strane,prodavnica cipela "Derventa"
pa KTK-Visoko,i prodavnica prehrambene robe
"Delikates",u kojoj sam izvukao iz cokoladice
"Bobis-Split",nagradu fudbalsku loptu,sa kojom
sam te godine bio glavni dasa,i birao ekipu
sa kojom cu igrati,samo bilo je kratkog daha
posto se brzo lopta poderala.
Poslije prodavnice "Delikates',Ascinica kod
Hadziselimovica.
Laganim korakom prolazim pored limarske radnje
Besima Kucukovica,iz koje je stalno dolazio sum
obrade lima,pza zatim advokatura Zvonka Opacica,
a na cosku zgrade prodavnica "Duhan'.
Volio sam uvijek svratiti do slasticarne "Egipat"
pa preci preko ceste do kafane,gdje ste mogli
naci novine na stapu, a poslije toga na vruce
lepinje u pekari kod "Ljutica".
Ako ste nezadovoljni sa lepinjama,odete u kafanu
"Sarajevo"koji je imao najbolje peretke u gradu.
A onda na jedno pice u "Kasino',a preko puta
"Kasina",kroz prolaz u dvoriste gdje je bio
stari Dud,zbog kojega sam cesto dobijao batine,
jer sam znao doci kuci sav crn,ah sto je bio
sladak dud,sad ga osjecam u ustima.
Idem prema tranzitu,prolazim pored Medinog "Oskara"
videoteke,pa u vocnjak mog prijatelja Bore Perduva.
To je bio raj svih vrsta voca.
Prolazim kraj transportne organizacije "Lasta",
i onda pruza mi se predivan pogled na nasu
ljepoticu "Arnaudiju"koja obasjava sav taj dio
grada.
Vracam se nazad posto me kao magnet vuce miris
cevapa koji dolazi iz cevapcinice "Parero".
Gle vidim guzvu ispred opticarske radnje
"Cengic",koja je uvijek sa Kemalom Gradjaninom
imala najkvalitenije naocale.
Poslije cevapa nema nista bez dobre kafe,zna
se gdje kod "Durana".
A nasa ljepotica koliko god je starija sve je
ljepsa i ljepsa, i sve mladja i mladja,visokog
cela stoji uspravno i zajedno sa sahat kulom
prkosi vremenu.
Proci pored turbeta,a ne ubaciti novcic za srecu
to je nemoguce.
Nasa "Ferhadija"zasluzuje poseban tretman,posto
jer daje dusu grada i bogastvo koje grad ima.
A onda prolazim pored starog trznog centra,
prodavnica jorgana i jastuka,precizni mehanicar,
prodavnica"Uzor",i na kraju zgrade "Komision"
prodavnica.
Incelova zgrada sa prodavnicom "Kultura",i
otvorena rijeka Crkvena koje je bila moja prva
rijeka za kupanje.
Most preko crkvene,i kiosk sa kospicama i kokicama.
Sa lijeve strane ,odnosno desna strane Crkvene
koja je prije otvaranja kozare na Lausu bila
najcisca za kupanje u gradu.
Skladiste "Metala"sa kucom gdje su stanovali
Muse i Rajfe,a iza njih kuca Ljutica sa grncarskom
radnjom ispod kuce.
Preko puta skladista "Metala" predivna kuca
Dzinica sa jos ljepsim vocnjakom.
Lijeva strana Crkvene kuca Hamse i Muhareme,
i sinovima Avdo-guzarom i Enesom.
Sa druge strane kuce stanovali su Fuco i Gordana.
Ispod Bagremovih,kestanatih drveca zgrada sa
porodicom Babic,a na glini kuca Djoke-kinga.
Dolazim svojoj kuci iznad stolara Jove Visekrune
i starog boema Muhe Dzabica takodjer stolara.
Na samom cosku Frizerka "Esma' a na kraju
zgrade sjemenara "Jovo".
I gle da predjem ulicu ne mogu zato sto moram
cekati Aliju da usmjeri saobracaj.
Direktor prvi sa svojim kolicima ceka da ga
pusti Alija,a neko iz pozadine kaze;
"Ko volio Aliju sto godina zivio".
Bezistan radnja puna je kupaca,a narocito
ispod ploce posto je pijacni dan i sve
vrije na pijaci.
I gle vidim Maru na Crkveni kako ima svoj
sou,a Jozo navija,a iza joze u guzvi stoje
Said Djuzel i Nail-Naci.
Unutarnji dio Trznice obiluje bogatsvom
kajmaka i sireva, a sa lijeve strane mirisom
ribe,koju birate zivu iz bazena.
Taj miris kajmaka me povukao da kupim
razlicite vrste od slanog do slatkog kajmaka,
ali nisam imao vrecicu, zaboravio sam
na tezgu gdje smo svi u ono doba kupovali
vrecice, koju je drzala porodica Halilovic.
Zadnji dio Trznice ispod stepenica kupio
sam kod Arnauta najbolji i najzdraviji caj
na svijetu.Doci na Trznicu a ne otici u
zagrebacku "Slaviju"bio bi veliki promasaj.
A onda to bogastvo voca i povrca,i miris
koji se sirio cijelom trznicom je nezaboravan.
To se moglo doziviti samo na banjaluckoj Trznici.
Dolazim u Kastel banjalucki simbol,a na plazi
Zelenac vidim raju na celu sa Akanom,Buretom,
Suricem i slusam predivnu Marijaci muziku,
koju su oni izvodili kao da su rodjeni u
Mexicu.Rostilj iza njih,a pet Dajaka parkirano
na obali.
A ta predivna zelene rijeka sa muzikom koja
dolazi iz gitara,smjesi sa svakim taktom
iz gitara i lagano zapljuskuje obalu.
Preko puta Kastela,grob nesretne ljubavi
Safikade,na kojemu u svakom momntu gore svijece.
I opet miris cevapa koji dolazi iz cevapcinice
"Kod Lutke"koji te prosto mami da ih probas.
Vracam se nazad prolazim pored dvorisne kafane,
a sa druge strane dolazi miris svjeze koze
iz dvije kozarske radnje.
Jos jedan sinonim Banja Luke,nalazi se ispred
Komision radnje,a to je prodavnica "Spomenar".
Dolazim do prodavnice sesira vlasnika Islamovic
gdje se prodavali najkvaliteniji sesiri i kape.
a onda jedna kugla sladoleda zajedno sa bozom
u slasticarni kod "Sukrije",koji je imao
najbolje kolace u gradu,i jednostavno
sa svojim mirisom mamio sviju da dodju i
probaju kolace.
Poslije kolaca najbolji puding koji sam jeo
bila je mala slasticarna na kraju zgrade.
A ona se uzdizala sa svojom ljepotom,
i prodavnicama ispod nje i na kraju sa velikim
natpisom "Putnik"turisticka agencija.
Na samom cosku prodavnica djecje odjece
zajedno sa prodavnicom "Majka i dijete" i
prodavnicom cipela u tom dijelu "Alpina'
davala je jedan mali trzni centar.
Dziniceva palata zajedno sa Vakufskom palatom
izgledala je kao Titanic u moru.
Pa bar"Plavi podrum"sa dobrim giricama
i dobrom nocnom gradskom muzikom "Stari znanci"
i "Trecom smjenom",uvijek je bio pun.
Nasa ljepotica Hotel "Palas"sa svojom bastom
bila je uvijek puna poznatih banjaluckih
umjetnika i uvazenih osoba Banja Luke.
Ljetna basta "Palasa" sa nocnom muzikom koju
su izvodili Braco Skopljak i Enes Basic,uvijek
je bila posjecena jer bio je divan osjecaj
naci se u toj sredini.
Zgrada "Titanic"sa svojim prodavnicama ispod
nje,a posebno sa zdravljakom gdje ste mogli
najbolju puru u gradu bila je takodjer veoma
posjecena da ste morali cekati u redu i po
desetak minuta.
Pocetak najposjecenije ulice u gradu "Gospodska
ulica"bila je puna setaca,zajedno sa korzom
u nocnim satima.
Robna kuca "Standard" ostala mi je u sjecanju
zato sto sam uvijek morao biti u redu da kupim
nove ploce-singlice koje su dolazile najvise
iz "Jugoton"-Zagreb.
A piva koja se pila u "Pivnici",da li na cesti
ili unutra bila je nesto nezaboravno.
Izlazak iz Gospodske ulice bio je magican,jer
miris koji se sirio u zraku mogao je dolaziti
samo iz cevapcinice "Kod Muje"koja je bila
uvijek puna.
Naravno imao sam protekciju za cevape,posto
sam bio dobar sa Eminom.
Poslije cevapa zna se gdje u kino "Kozara"
gdje do karte za najnoviji film "Vinetu"
mogao si doci samo preko tapkarosa,a i tu
sam imao srece.
Naravno petnaesti red sa najboljim kikirikijem
u bijelim papirnim vrecicama,gdje ste mogli
pojesti samo u kinu "Kozara".
Dolazim u "Pozoriste Bosanske krajine",da pogledam
predstavu "Jazavac pred sudom" sa glavnim
glumcem Vladom Zeljkovicem.
Poslije predstave a prolazeci ispred robne kuce
"Centar" i samackog hotela "Rudi Cajavec"idem
pojesti najbolje kifle kod "Insanica",a onda
u plesnu dvoranu "Rudi Cajavec",gdje sviraju
grupa "Maestral".
Stadion sportskih igara podsjeca me na predivne
trenutke svjetskog rukometa od strane rukometnog
kluba "Borac", i bokserske ekipa "Slavija" koja
je u ono doba davala najjace boksere
na celu sa Marjanom Benesom,Dervozom,Bisicem,
bracom Palom i ostalima.
Stogodisnji hotel "Bosna"vraca me na predivne
nove godine docekane u tom hotelu i sa zadnjim
koncertom ustvari promocijom video kasete
Enesa Basica krajem 1992 godine.
Na zaboravimo park palih boraca,sa pozadinom
iza parka Narodne banke i potpisom naseg
predsjednika Josipa Broza Tita.
Dvorana doma kulture sa predivnim plesnim
vecerima od strane sastava "Pro et contra"
i "Combo 6" sa Nandijem,Ekremom ,Sandrom
Ljupcetom i ostalima.
To su bile nezaboravne plesne veceri.
Gradski park sa kipom Petra Kocica, i Fontanom
krila je mnoge pocetke ljubavnih sastanaka,
i prvih poljubaca.
Cistiona cipela "Senka" bila je prva stanica
u nocnim satima gdje smo se sastajali na Korzu.
Dolazak noci znacio je odlazak na veceru u
restoran "Kazamat"gdje ste cesto puta bili
u drustvu Arsena Dedica i Gabi novak posto
je Kreso bio veliki prijatelj sa njima.
Bilo je predivno sjediti na ljetnoj terasi
slusati muziku iza vas i gledati nocnu ljepotu
tvrdjave Kastel pomijesanu sa mirisom i ogledom
u vodi nase najljepse rijeke na svijetu "Vrbas"
A onda ljetna tribina Kastela sa tradicionalnim
koncertom muzickih nada "Prvi aplazu" koji je
u ono doba znao okupiti najveca imena tadasnje
muzicke scene.
Desna strana Vrbasa bila je sa malim poslovnim
prostorima koja zivjela dvadesetcetiri sata,
a u sredini sa pijacom i malom robnom kucom.
Taj dio carsije zvao se "Mala Carsija"
Ah, sto sam volio otici u staro kino "Vrbas"
to vam je kao da navijate na fudbalskoj
utakmici,a posebno na balkonu.
Prolazim ulicom Pozderac ,Zeleni most koji
je sinonim Hiseta sijao je na suncu,a ispod
njega plaze prepune kupaca.
Prolazim pored porodicne kuce "Tahirovic-Sukrije
i Enesa" a onda kod svoga krojaca Dzina sa
materijalom da mi sasije pantalone sa velikim
trapezom.
Poslije Dzina stojim na cosku ulice i pitam
gdje na pice restoran "Alibaba"ili "Ilidza"??
Kroz Sitare,pa na plazu da se osvjezim.
Dolazak u Gornji Seher sa Desne strane Vrbasa,
veze za Banje-hause porodicnih kuca Osmancevica.
A onda jedno penjanje kroz sumu prema spomen
domu,i dolazak na vrh Sehitluka,odakle se
sirio predivan pogled na Vrbas,Grab i cijelu
Banja Luku.
Spomenik palim borcima na "Sehitlucima'vezao me
je za prvi dolazak naseg dragog predsjednika
Josipa Broza Tita.
Odlazak na izletiste "Tresnjik"sjecanja na
bezbroj festa i docekanih Majskih susreta.
Silazim niz Sehitluke prolazim pored kuce
Karabegovica,Metaja,Tahirovica,a posebno
kuce Imamovica-Laste koji je u gradu imao
medju najkvalitetnijim kruhom i lepinjama,
i opet da se nesto pojede naravno vruca
lepinja.
Prelazak preko zelenog mosta i dolazak
u cevapcinicu "Damask"ciji je vlasnik
bio Bili,a moj jaran pekao Nermin Imamovic
pekao cevape,a posebno kombinacija u
kajmaku bilo je nesto nezaboravno,ali
u tome momentu zvoni sat za ustajanje,
tako da mi prekida moje uzivanje,
u slasti cevapa.
To su bili moji snovi Banja Luke i davnoj
i skoroj proslosti.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #1
Od : Adis Vehabovic
Datum : 10.12.2010.
Dragi Nerko ,
U ovom tmurnom i kisnom Holandskom jutru ti me vrati brzo u
lijepe snove.
Samo mene ovaj put probudi radni kolega,hej sta radis,uhh
najradije bi ga…….kud me probudi a i prodje pauza.
Ali brzo ce noc a i vikend pa cu moci nastaviti sa
snovima.
Hvala ti mnogo na ovom lijepom tekstu i sto me vrati u
proslost i bezbrizno djetinjstvo.
Pozdrav planeti iz Holandije.
Komentar Nr. #2
Od : Aida K.
Datum : 10.12.2010.
bas nam priredi uzitak svojim snom, Nerko! kraasan! proseta
nas nasom Ljepoticom i vrati u ona lijepa vremena. a sad
znam i ko mi je pravio one lijepe klompe koje sam kao
curetak nosala. )) moram ti reci da nikad nigdje ne nadjoh
tako dobre klompe, a kamo li bolje! a puno proputovah.
puno te pozdravljam i zelim ti pregrst lijepih snova.
Komentar Nr. #3
Od : Azia-Caha (esadsaima@mail.com)
Datum : 10.12.2010.
Aferim ,dobar san,pozdrav!
Komentar Nr. #4
Od : za sanjare
Datum : 10.12.2010.
lijep san i realnost nemogu i nikad nece moci zajedno bar
prakticno .Ova setnja mi lici na onu pjesmicu "ulicama moga
grada trubaduri sviraju" ,pa covjek da ne povjeruje koliko
toga moze da stane u jedana san ,ali lijepo je sve receno i
po malo slikovito za one koji znaju da se nikad nece vratiti
,ali zato ima ona "o draga nemoj nemoj plakati ,jer znas da
cu se vratiti " cini mi se od Mise Kovaca
sa onih spomenutih singlica.U svakom slucaju sretno
sanjarenje ,mozda se u aleji jedne noci cuje i sova u snu
,ili nedaj boze kakvi akrapi boze me sacuvaj .Lijepo je
sanjariti ,ali treba i mastati .
Komentar Nr. #5
Od : Vera
Datum : 10.12.2010.
Vratio si nas bar za trenutak u onaj raj u kojem smo
zivjeli. Jedino ima nesto u cemu se ne slazem sa tvojim
snom, mislim da su najljepsi kolaci bili u Ninonu u
Gospodskoj, najljepsa krempita na svijetu. Zato te molim da
slijedeci put probas kolace tamo, sampitu, krempitu i ninon.
Takode te molim da pozoves i mene da pronosam cipele sa
visokim djonom sto sam kupila kod tvog tate, stvarno su
nepoderive a udobne mozemo dva puta obici citav grad, ali
ovaj put cemo navrati na Sibove posto dom jos nije izgorio.
Veliko hvala....
Komentar Nr. #6
Od : Nasiha (Fadilb)
Datum : 10.12.2010.
Dragi Nerko.Procitala sam tvoj tekst koji mi ponovo vraca
slike iz nase drage B.Luke.I ja sanjam isto SAMO STO MOJ
SAN POCINJE UVIJEK GRABOM U G.SEHERU ,STA CES NERKO JA SAM
STARIJA GENERACIJA I PAMTIM MOJ GRAB ,MJESTO GDJE SMO SLVILI
NASE DRAGE BAJRAME .TOGA VISE NEMA.NEMA MNOGO CEGA PA NI
ONIH FIJAKERA .STA CES DOSLA SU DRUGA VREMENA O KOJIMA JA
NEVOLIM SANJATI.MADA SAM JA CESTO I NA JAVI U NASOJ
B.LUCI.CEKAM SLIJEDECU GODINU DA PONOVO OBIDJEM B.LUKU I DA
SRETNEM MOJE STARE PRIJATELJE.JEST DA MNOGO PRICAMO,NE O
NASEM SADASNJEM ZIVOT ON JE TUZAN U TUDJINI BEZ PRIJATELJA
STARIH VEC PRICAMO O DOZIVLJAJIMA IZ DAVNIH VREMENA KADA JE
L952 I DALJE BILI SAMO 20.000 HILJADA STANOVNIKA I KADA SMO
SE VI ZNALI VOLJELI. jA ZIVIM U DALEKOJ aMERICI ALI NOCU
SANJAM O bANJALUCI DANJU KAD MI NAUM PADNE B.LIKA JA
PJEVUSIM PJESME MOG SRAgofg prijatelja Atifa Turcinhodjica
koje sam slusala na Ilidji lokalu naseg Dragog sugradjanina
DZanica i tako cekam slijedecfu god.kada cu ponovo sve ovo
vidjeti i dozivit. Hvala ti Nerko Nasiha
Komentar Nr. #7
Od : za sanjare
Datum : 10.12.2010.
Kada neko misli i dugo razmislja o necemu lijepom ,onda se
to i ostvari makar i u snu.I ja bih eto volio sanjati nasu
Ferhadiju i na tom cosku jednu malu radnju ,a u radnji
jednog omalenog i sitnog covjeka i da me pita sta mi treba?
a ja da mu kazem jedan lilihip i onu sarenu slatku cigaru
,a moze i lizalo na stapicu ,a da on meni kaze to kosta
"cvka" ,ama sve bi dao na svijetu za taj trenutak sna .A
onda da sretnem rahmetli Kemu kako nosi djezve sa kahvom i
krupnim korakom ide prema obucaru Slipicu .Miris cigare
,alkohola i premazanog poda iz Sarajevo gostione ,a Redjepa
i Sade kakao nosaju one cokancice rakijice ,dok tamo sjedi
dva jarana ze stolom i to oba po imenu Alije cekajuci dvije
lepine namocene ispod janjeta sto se okrece a do tada malo
siriluka .Dolazi Stevo ,a ubrzo za njim i Abazagic krojac
,ekipa stalnih "sarajlija " a onda i Mustafa pa Suljo
Grabic ,ne malo za njim Jaso.Cijeli sokacic onaj prema
pekari se uzmiriso .uh brate .....ne bi sta sanjao
Komentar Nr. #8
Od : Papa Majk
Datum : 12.12.2010.
E vala Nerko svaka cast komsija-bas je to tako
bilo!Zivio!!!!
Komentar Nr. #9
Od : cera
Datum : 12.12.2010.
Cobi, ne Miso....:)
Komentar Nr. #10
Od : GDog
Datum : 12.12.2010.
Nerko starac "moj" san se laganice ostvaruje da je KAJAK
hram umjetnosti.Pa evo na babine ili podizanje shljemena
donosim metalni sef sa biometrijskim alarmom.Pod hitno
pohraniti nacionalno blago poezije:Shemso Avdic i Marjan
Benes!Slike Envera Stalje,knjige Radmile i Seke u paviljon
hall of fame!Citav svijet se koprca od WikiLeaks a nama pera
odbiti nemogu,lol.Arhiva cuvana na plastic discs je
suhveli,puknu,toplota iskrivi pa nesto treba i na papir
isprintati-otporniji je od plastike.Malkice njushkam
zbivanja i uvijek sam spreman pogurati vesla koliko staracke
koshcuge dozvoljavaju!G!
Komentar Nr. #11
Od : Ahmet
Datum : 14.12.2010.
Eh Nerko, Nerko... Hvala ti...
U tvome snu sam ponovo vidio i dozivio sve. Samo nisi stigao
spomenuti Munisovu slasticarnu na Titovoj ulici preko puta
Ferhadije i Han - birtiju preko puta Kastela, poznatu po
svojim prostitutkama i scenama ljubomornih zena u potrazi za
nevjernim muzevima. Sve ostalo si rekao. Kako ti zavidim na
takvim snovima...
Komentar Nr. #12
Od : nerkogalesic
Datum : 14.12.2010.
SJECANJA
Eh, kako smo se prije dicili
nasim gradom.
Bili ponosni na nas grad.
Sjecam se,zemljotresnih dana.
U ono doba grad nije brojao
vise od sedamdeset hiljada
stanovnika.
Prodjes kroz carsiju,a ono
svi te poznaju.
A, i ti svakoga poznas.
Zemljotresni dani a ja u Sarajevu,
pitaju odakle sam a ja cu ponosno;
"Ja sam iz Banja Luke"
A on ce na to;
"Banja Luka je najljepsi grad
u kojem sam bio ,divne rijeke,
aleje,a i najljepse cure koje sam
vidio."
A moje srce hoce da iskoci
iz grudi,od ponosa sto dolazim
iz toga najljepseg grada na svijetu.
Dodjem u Zagreb isto pitanje;
"Gospodine-druze odakle ste",
a ja k'o iz topa Banja Luke.
A on ce meni;
"Gospodine -druze budite ponosni
na vas grad,grad sporta,zelenila i
najljepsih cura na svijetu".
Opet sam skakao od srece i radosti
sto svi misle isto.
Hej,pa zar mi nismo bili medju
prvim gradovima u bivsoj Jugi,
u sportu.
Bio je divan osjecaj biti u Boriku,
kada je rukometni klub "Borac" bio
prvak Evrope,zar se nismo dicili
sto smo Banjalucani.
Zatim pobjeda fudbalskog kluba "Borac"
u Beogradu protiv Crvene Zvezde kada
smo postali prvaci kupa Jugoslavije,
iste godine kada smo se vratili iz
druge lige u prvu ligu.
Kroz Beograd hodali smo ponosni,
jer smo pobjedili Crvenu Zvezdu i
opet bili ponosni na nasu
"Banja Luku".
Pa nasa "Slavija"prvak Jugoslavije
u boksu,a kasnije pobjeda naseg Marjana
Benesa legende boksa i osvajanje pojasa
prvaka Evrope u profesionalnom
boksu.
U to doba punim ustima govorili smo;
"Mi smo Banjalucani,koji volimo
i zivimo za nas grad,jer on je
najljepsi na svijetu ,nasa Banja Luka".
Dicili smo se jedinstvenim camcem
koji se gurao uz Vrbas,i svi smo ih
odrzavali,da budu najljepsi, i nasi
sugradjani koji su ih gurali bili
mocni momci,koje su svi voljeli
gledati i govoriti;
"Gledajte te momke koji guraju
Dajake uz Vrbas,kako izgledaju
mocno,jer to su" Banjalucani"
koji zive za svoje Dajake,i
predstavljaju svoj grad "Banja Luku"
u najlepsem svjetlu,jer to je jedinstveni
grad sa ponosnim momcima i jos
ponosnijom rijekom".
Budite ponosni sto ste zivjeli u gradu;
"Banja Luka",i nikada nemojte zaboraviti
da ste iz najljepseg grada na svijetu grada
koji je opjevan u sevdalinkama.
Rahmetli Omer Pobric sakupio je i izdao
preko 120 banjaluckih sevdalinki.
Budite ponosni sto je Fondacija Omera
Pobrica svoju prvu promociju godisnjice
Instituta imala u Sarajevu u februaru
2004 godine koncertom pod nazivom;
"Banjalucki sevdah u vremenu",a drugi
u Banja Luci u maju iste godine.
Zamislite sebe u prepunoj dvorani u
Sarajevu na koncertu;
"Banjalucki sevdah u vremenu", u centru
Sarajeva,jer mi smo to zasluzili.
Pa koncert u BanjaLuci,prepunoj sali
Doma kulture.
Jos jednom budimo ponosni da smo
"Banjalucani",bez obzira gdje sada
zivimo.i prenesimo ljubav prema nasem
gradu,nasoj djeci,unucadima,praunucadima
i svim ljudima dobre volje,bez obzira
ko sada zivi u njemu,i kakva se istorija
Banja Luke pise sada,jer mi smo to sto
jesmo "BANJALUCANI".
I nasi susreti koji se odrzavaju svake
godine u Saint Louisu,pokazuju povezanost
i nasu ljubav prema gradu "Banja Luci",
jer nasi susreti u Saint Louisu se smatraju
najorganizovanijim jer to mogu samo ljudi
koji punom dusom vole i zive za svoj grad,
bez obzira sto u proslosti pojedinci nas
nisu voljeli ali mi smo vratili postovanje
prema nasem gradu,i na pitanje u gradu
Saint Louisu tko tradicionalno ima najbolje
organizovane susrete i najbolju muziku
postoji samo jedan odgovor;"BANJALUCANI.
Jos jednom budite ponosni na nas grad,
i za sve koji zive van naseg grada,kao
i ja da ga ne zaboravimo,jer mi smo ono
sto jesmo i samo to mozemo biti;
"BANJALUCANI".
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #13
Od : nerkogalesic
Datum : 15.12.2010.
Hvala ti Ahmete,ali ako si se sjetio
stare Banjaluke,a ono sto nisam ja
napisao,molim dopuni moj San.
Ipak taj San se odnosi izmedju
60-tih godina i 90-tih godina.
Ahmete, molim te jos jednom dopuni moj San.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa
Komentar Nr. #14
Od : Tamba
Datum : 16.12.2010.
Nerko,tvoj san je bogatog sadrzaja,sto je i u meni probudilo
emocije koje me vezu za nasu carsiju.S paznjom sam citao
redosljed tvog nocnog pohoda po Bluckim stazama,stazama koje
su mnogima u venama u dusi jednostavno to je
neizbrisivo.Lijepo si nas vodio nasim stazama,kakva
memorija,svi ti nazivi,koja ljepota ponovo da se nadzemo u
okruzenju te nase ljepotice od grada.Tvoj san nam je otvorio
staru sliku naseg zivljenja,za kojim danas ostadose samo
pusta sjecanja.Tvoj san govori,da se radi o pravom
Banjalucaninu,osobi koja se rodila u gradu na Vrbasu,rasla u
ljepotici od grada i pravila drustvo Vrbasliji od vode,da bi
danas sa svojom porodicom zahvaljujuci nekim hibridnim
blucanima u dalekoj zemlji svoga toplog kutka i laganog
sna,imao pred sobom svoju ljepoticu BANJA LUKU.
Komentar Nr. #15
Od : nerkogalesic
Datum : 28.12.2010.
LIJEPI SAN
Ah,kako je lijepo sjetiti se
Novih godina.
Sanjam decembar Banja luka
sva u bijelom.
Bijeli pokrivac pokrio je sve ulice
u gradu.
Snijeg se bijeli da bez naocala,
neda sebe gledati.
Oko mene bez obzira na snijeg,
ljudi veseli.
Cuje se samo sum lopata,i velika
zavjesa od snijega,koja se baca
na jednu veliku hrpu.
Ljudi oko mene pjevuse,i samo cujes
jedno pitanje;"Gdje veceras docekati
ustvari ispratiti godinu staru,a docekati
godinu Novu".
Tu se nasla i flasa rakije,vekije,"Zvecevo"
konjak i piva.
Gle, neko je iznio malo mezice,da staru godinu
isprati u hrani i picu.
Nikome od nas ne smeta sto je vanjska temperatura
ispod nule,jer rakijica,vekijica i konjacic
daju u tijelu veliku tempereturu,a narocito
iscekivanje nadolazece godine Nove.
Svatko od nas misli da ce najbolje docekati,
ustvari ispratiti godinu staru.
Netko od nas zapoce temu kako se docekivala
godina nova u vrijeme kad su nasi roditelji
isli na docek Novih godina.
Svi smo imali isti pogled.
Nove godine nasi roditelji docekivali su
drustvenim prostorijama organizacija u
kojima su radili,ali su znali te noci
zaboraviti sve probleme sa kojima su
bili suoceni.
A mi u ono doba sanjali smo o paketicu
koji nam je preko osnovnih skola donosio
djed mraz.
Ah kako je lijep bio paketic.
Plasticna vrecica sa slikom djeda mraza,
par cokoladica,keksova i jedna velika
narandza koja je mirisala,da je znala
umirisati cijelu sobu,kada je otvoris.
Jedes narandzu polako i uzivas u sokovima
i slascu,ali na kraju dodje zalost,kada
narandzi dodje kraj.
Cijeloga zivota pamtit cu novogodisnje
paketice,a narocito narandze.
Svima nama se otvori dusa da li uticajem
alkohola,ili toga sto smo znali uzivati
u malim stvarima,a nismo ni znali za
nesto bolje.
Dolazak sedamdesetih godina,godina poslije
banjaluckog zemljotresa,odlasci u razne
gradove u skolu,novogodisnje proslave
van nase ljepotice,i napokon povratak
kuci.
Tih godina poslije povratka iz raznih gradova,
zavrsetka skole,odlasci na odsluzenje vojnog
roka,razne ljubavi koje su se vecinom zavrsavale
srecnim krajem- svadbom.
Ulaskom u bracne vode,mnoga druzenja su prestala,
ali stvarali su se novi bracni prijatelji,sa kojima
smo nastavili razne zabave.
Dolazak djece i veca aktivnost nasih roditelja
oko cuvanja nase djece,za odlaske na razne zabave,
jer vecinom u ono doba bili smo zadovoljni sa kucnim
zabavama.
Zato smo svi jedva cekali dolazak Nove godine,
da se malo kako se iz milja zvalo "Izduvamo i
napunimo baterije za slijedecu godinu"
Zapoce prica gdje tko ide za docek Nove godine.
Od restorana"Ekspress",u kome je tradicionalno
svake godine bio odlican docek pa "Doma Kulture",
Hotela "Palas","Bosna","Doma Armije","Plavog podruma"
i zavrsetkom hotela "Turist" u Celincu.
A onda tko je bolji zabavljac;"Stari znanci","Prva smjena"
"Pro et contra","Combo 6","27 Dimension",Ljupce,Atif,
Enes,Emir,Sevara,Sandra,Ekrem,Nandi i ostali.
Svatko od nas je imao svoj pogled,ali bez obzira
koga slusali i gledali svi smo imali nezaboravne
doceke novih godina.
A onda se nastavila diskusija,kako se docekivala
Nova godina 80-tih godina, svi smo u isti mah
uzdahnuli.
80-tih godina,nas kucni budzet je ojacao,tako
da i nasi pogledi na docek novih godina dobio
je na kvaliteti;"Zasto ostati u gradu kada je
bolje i jeftinije docekati nove godine van
grada"
To je bilo tacno u onom periodu,posto je bila
vrlo mala razlika u novcu, nove godine docekati van
nase ljepotice.
Vec u septembru okupirali smo;hotel na "Balkani",
hotel"Jezero" u Jajcu,hotel "Turist",takodjer
u Jajcu,hotel "Omar" u Skender Vakufu,naravno
svake godine drugi hotel.
Zadnju godinu 90-tu/91-u slavio sam sam sa svojim
prijateljima u hotelu "Omar".
Tradicionalno djeca su isla sa nama, i sa nama zajedno
isli na spavanje u jutarnjim satima.
Same pripreme za odlazak tri-cetiri dana za novu
godinu van nase ljepotice,bilo je nesto sto se ne
moze zaboraviti cijeloga zivota.
Priprema se sastojala u pripremi raznih mezetluka,
hladne hrane,pica,karata naravno i zabave za djecu
igrice ,televizora i sokova.
Sto kaze Djole"Al'se nekad dobro jelo",i imali smo
kondicije tri noci slaviti bez odmora,samo smo
znali spavati 3-5 sati.
Sjecam se odlaska iz Skendera kojega se dan danas
sjetim.
Predivan suncan dan,sunce nas je pratilo cijelo
vrijeme do dolaska kuci,a snijeg koji je pao
preko noci,davao predivnu ljepotu svakom boru
kojega je prekrio.
Sam osjecaj da vozis kroz te predjele,i da udises
cist planinski zrak,pomijesan sa mirisom snijega,
vracao nas je na razne bajke,pa smo se znali
pitati da mi to nismo zalutali u neku od djecjih
bajki.
Ni slutio nisam da ce mi to biti zadnji docek
Nove godine van nase ljepotice.
I tako ne znajuci koliko je sati u nasim pricama
prekinule su nas nase banjalucke ljepotice,
pozivom da je vrijeme spremanja za docek Nove
godine.
Eh,kako je to bilo divno vrijeme,nismo imali
mnogo,ali ono sto smo imali u tome smo znali
uzivati.
Danasnje Nove godine nemaju taj car,nemaju
tu ljepotu bez obzira,da li slavili Novu
godinu u nasoj ljepotici BANJA LUCI,
ili u drugom dijelu nase planete.
Mozda nas Arsen Dedic ili grupa Legende
mogu podsjetiti pjesmom "Mladosti,Mladosti",
ali sta je tu je nemojmo se predavati,
jer mi jos mozemo dati sve od sebe,jer
smo jos mladi i to cemo ostati bez obzira
koliko imamo godina.
Svima Vama koji citate ovu temu,zelim
sretnu i bericetnu godinu Novu da je provedete
u drustvu svojih najmilijih,i da sve sto
zamislite iduce godine,da vam se to ispuni,
naravno u zdravlju i veselju.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #16
Od : Ahmet
Datum : 04.01.2011.
Dragi Nerko, hvala i sve najbolje i tebi i tvojoj porodici u
NOVOJ 2011. GODINI. Podsjeti me na Skender i Hotel Omar,
gdje sam cesto svirao za novu godinu. Posljednji put je to
bilo negdje krajem osamdesetih, a mozda bas 1990. godine.
Pjevacica nam je bila Nerma, pa ako si bas te godine bio
tamo, mozda se sjecas i moga sastava. Inace te proslave su
nesto sto vise ne postoji, jer niko vise ne daje sebe
cijelog samo da bi svima bilo sto ljepse. Sretan sam da sam
te, bas takve, intenzivne tulume dozivio, a zao mi je sto
vise nije tako.
Pozdrav iz Svedske
Komentar Nr. #17
Od : nerkogalesic
Datum : 05.01.2011.
SNOVI
Zimsko ferije,u kuci pucketa
drvo u sporetu.
Miris przene kafe iz dolafa
siri se po cijeloj kuci,a i
van kuce.
Vani miris snijega,koji te
jednostavno vuce da ides van,
bez obzira na hladnocu.
Dobro utopljen od glave do
pete,izlazim na predivan suncan
i prilicno hladan dan.
Snijeg poput biserja, ne da se
gledati.
To bljestavilo kao da igra razne igre,
jer sa komsijskog prozora dopire
divna muzika Mocarta.
A sam izlazak na snijeg bio je
svecan sa grudvom na glavi.
Sanke pored mene spremne za avanturu.
Nije trebalo mnogo da se raja
dogovori za Sibove.
Koja je to ljepota doci na Sibove
u zimskom periodu,kao da ulazis u
snjeznu bajku.
To drvece koje je dobilo snjezni prekrivac
na suncu kao jedno veliko sunce koje sija
i obasjava sve oko sebe.
Taj zubor glasova koji dopiru do tebe
jos vise ti daje snage da brze i brze
se spustas niz strminu.
Nakon kratkog vremena,netko rece;
"Idemo dalje".
Zna se poslije Sibova na red dolaze
Sehitluci.
A na Sehitlucima sve vrije od skijasa
i sankasa.
Koji je to predivan osjecaj kada se
spustas sa vrha spomenika,do kraja
nizbrdice,ustvari kuce Karabegovica.
Nevjerovatno kako smo se znali brzo
vratiti na vrh Sehitluka.
Prolazis brzinom munje ispod drveca
sa snjeznim prekrivacem,a sa drveca
lagano propada snijeg,koji ti se
lijepi za oci,lice,obrve ustvari
do kraja spusta skorom se i ne vidis
od snijega.
A onda odlazak u Kastel,na kracu stazu.
Prolazak kroz tvrdjavu Kastel,vraca nas
u doba Turske,i sjecanje na istorijat
Kastela.
Osim nasih stopa i linije nasih saonica,
snijeg je bio kao jedan veliki tepih,
koji je sijao kao biser na dnu mora.
Poslije Kastela dolazi spustanje prema
pijaci od strane prodavnice;"Bezistan".
Uvijek nocno spustanje bilo je ispod
"Bezistana".
Bilo je predivno, iako se hladnoca uvukla
u sve pore naseg tijela.
Povratak u toplu sobu,i spavanje u hladnoj
spavacoj sobi i umor koji me je
savladao,lagano me je vodio u nove snove.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #18
Od : Emir-Finska
Datum : 07.01.2011.
Snovi i samo snovi moj NERKO nas drze da predjemo prag
izmedju PONORA i JAVE.
Koliko sam samo puta legao i snovi putuju u BENDJOLAJ a u
stvari to je samo SAN ili ti RAZMISLJANJE.
San neide na oci jer sam ga pola sat prije toga na kaucu u
primacoj bio prebacio i to u PICERIJI KOD SLAVKA.
Ti i ja na kafi,ratno doba,kako preziviti ali normalan
razgovor.
Tebi dosao neki papak za sefa iz vukojebine a ja te molim da
ako mozes prodas neki alat sto sam drzao od oca rahmetli u
sehari.
Odradio si to na svoj posten nacin bez PROVIZIJE i ZARADE a
da onaj ko ti je bio nadredjeni nije znao nijednog
trenutka.
Obraz ti osto posten a meni pomogao u VUNENIM vremenima.
Da ti kazem hvala bilo bi malo a mislim da to kod raje koja
se poznaje nema smisla.
Dovoljno je bilo otici na fuka i promuhabetisati.
Evo sad u ovo kasno i anemicno doba a bogami je blizu pola
tri ujutro
pozdravljam te i da nastavis sa svojim snovima lijepim koje
pamtis.
EMIR(EMKO)TOPIC i SEDINA(djevojacki GVOZDJAR)skolska
prijateljica.
VOZDRA
Komentar Nr. #19
Od : za Nerka i ostale
Datum : 08.01.2011.
kao sto kazes nekad su Nove Godine imale posbenu draz. Imalo
se malo,
ali radost je bila velika a dusa je bila puna. Ne znam da li
bi se to
odrzalo cak i da nije bilo rata. Nekako se zivot opcenito
pokvario,
materijalizam je prevladao. Reklame, puste zelje, zarada,
karijere.
Gdje je tome kraj. I koji je tome smisao.
Sada sam sasvim siguran da covjeku ne treba puno
materijalnog, ne
treba mu neka karijera na stetu radnih kolega, to je nauceno
ponasanje. Treba mu nesto financijske sigurnosti i treba mu
puna dusa.
Da se ima cemu radovati. Iskrenom pogledu djevojke, dobrom
prijatelju,
jednostavnom druzenju sa drugovima. Sve nesto mislim da je
ovaj
kapitalizam promaseni sistem. Socijalizam je imao mana, ali
je bio
izgleda puno humaniji i bolji za srecu pojedinca.
Sto ne sidje onaj gore sa neba pa nam uredi drustvo da
budemo
sretniji. Mi to izgleda sami ne znamo. A i nismo zahtjevni,
daj nam
malo i daj da uzivamo u druzenju, u zivotu, u medjusobnoj
razlicitosti
a opet zajednistvu. Nista vise mi ne treba, a tako sam
daleko od toga.
E da se rodi novi Tito samo da bude mozda malo obzirniji u
odlukama
(jer ljudi su sujetni), spomenik bi mu digo nasred Njujorka.
Komentar Nr. #20
Od : Ahmet za kom. 19
Datum : 12.01.2011.
Cestitam na dubokom ljudskom razmisljanju. Da, covjeku ne
treba puno i ovaj sirovi kapitalizam u stvari nema smisla
kad se malo dublje razmisli. Ali ima tome lijeka, samo da
sto vise ljudi shvati da sva ova trka za novcem i
materijalnim budalestinama, u stvari, nema skoro pa nikakvog
smisla. Na kraju svi odemo bogu na ispovijest, a oni sto za
sobom ostavljaju previse, samo vise pate i tesko im je
seliti na Ahiret, jer nisu stigli potrositi ni desetinu
svega onoga sto su cijeli zivot ludjacki ganjali i
skupljali. Ako previse ostave nasljednicima, ni to ne valja,
jer nasljednici postaju gotovani i sve brzo potrose, a
nikada se ne nauce da sopstvenim radom obezbijede svoj
zivot. Kako stati na put takvom ludom gramzivom ponasanju?
Pa socijalizam je humaniji i nije nedostizan. Samo treba
ponovo izabrati humanije politicare i glasati za
solidarnost, jednakost i humanost. Nije to tako tesko, ako
mi ljudi tako odlucimo. Trenutna pobjeda sirovog kapitalizma
u svijetu nije konacna. Moguce je da opet pobijedi
socijalizam, ako mi ljudi tako pozelimo i odlucimo. Posto
Tita vise nema, mozemo medju ljudima pronaci nekog koji ima
iste ideje kao Nelson Mandela i njega izabrati da nas spasi
gramzivosti kapitalistickog shvatanja zivota. Sve je moguce,
samo trebamo biti slozni i odlucni.
Komentar Nr. #21
Od : nerkogalesic
Datum : 18.01.2011.
Snovi,snovi,snovi
Ustajem, nesto mi mirise,
a ne znam sta,pitam se
koji miris me probudio
iz dubokog sna.
Ponovo lagano tonem u san,
i gle vratio mi se moj san.
Vidim ispred sebe,staru
limenu bacvu,sva cadjava.
Iz stare cadjave bacve izbija
dim,covjek iza bacve sav crn
od dima,ali drzi veliko sito
i trese ga.
Iz sita dolazi predivan miris,
zlatno-smedjeg,mirisljavog
kestena.
A on se ne da gledati od ljepote,
iako je vani prilicno hladno,
i snijeg lagano propada na zemlju.
Skupilo nas se nekolicina da uzivamo
u mirisu kestena.
A on, kada je zavrsio kesten stavlja ga
u drvenu kutiju,sa crnim jastukom
preko kutije.
Kesten ispod jastuka jos vise siri
svoj miris,i nas sviju baca u trans.
Sa malom lopaticom, on stavlja kesten
u novinski fisek.
Vas je izbor zelite li veci novinski
fisek ili manji.
Ja sam se odlucio za veliki novinski
fisek.
Uzmes kesten iz Fiseka,a on vruc,ne
da se drzati od vreline, a mirise.
Kada ga jedes prosto se topi u ustima,
od slatkoce,nekada svojom nepaznjom
mozes pojesti i svoj prst koji
dobije boju kestena.
Svejedno sto god su prsti prljaviji
kesten je sladji.
Ah,koja je to ljepota, stajati sa fisekom
vrucih kestenja,i uzivati u njima.
Drugi problem je poslije pranje ruku,
ali odlaskom kod Sukrije poslije kestena,
na vruc salep sve se rijesi.
A poslije kestena nema veceg uzivanja
u vrucem salepu.
A on se pusi od vreline,a klizi niz
grlo.
Salep,salep nema nista ljepse u zimskom
periodu od salepa,kada je najhladnije
salep te ugrije i drzi toplotu
tijela nekoliko sati.
A poslije salepa dolaze na red kolaci.
Stanes ispred izloga kolaca pa se pitas
koji je bolji,a koji je losiji.
Loseg nema ima samo dobar, bolji
i najbolji,kako ko ima ukus.
Sampita,krempita,rolat,hurmasica,
grcka baklava,bosanska baklava,nema
tome kraja.
A zatim poslije obilnog uzivanja
u carstvu kolaca,na red dolazi
boza,a moze i sa kuglom sladoleda
od vaniliiije.
A onda se budis punog stomaka,
i kazes, Ah Ljepote,i nastavis
sanjati.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #22
Od : Ahmet
Datum : 20.01.2011.
Kakav san Nerko... Kesten, salep, svi oni kolaci koje ti
nabroja. Samo mi zafalise kajmak baklava sa pet deka tahan
halve.
AFERIM!!!
Komentar Nr. #23
Od : nerkogalesic
Datum : 05.02.2011.
MLADOSTI,MLADOSTI
Eh,kako se lijepo sjetiti
svoje mladosti.
Divnih trenutaka provedenih,
ali u san mi dodje jedan
covjek koga sam posebno cijenio.
Sjecam se moga posla u
"Bosna Autu".
Radio je u GP"Krajini"iznad
moga stovarista.
Bio je najbolji vozac kojega je
Banja Luka imala.
Uvijek obrijan,cist,koristio
je divan losion,cisto ispeglano
odijelo,i uvijek nasmijan,i
spreman na salu.
Nikada na njemu nisi mogao
primijetiti da je nervozan.
U dzepovima je uvijek imao
bombona,kojima je castio nas
sviju u stovaristu.
Bio je veliki obozavalac lova,
a nikada nije bio obozavalac
lovackih prica.
Njegovo sluzbeno vozilo uvijek
je bilo cisto,sto mi kazemo
moglo se sa poda jesti.
Cesto puta imao je dogodovstine sa
svojim direktorima,koje je vozio
jer mnogi u firmama sa kojima su
bili u kontaktu mislili su od
njega da je on direktor.
Njegov Mercedes prelazio je
preko 500000 hiljada kilometara
bez opravke.
Bio je covjek kojega su svi
cijenili,a koji je na nasu
veliku zalost umro prosle godine
Neka ti je vjecna slava gospodine
SLAVKO SUNKICU.
U tom momentu u san mi se pojavi
i drugi covjek koji je bio
sinonim naseg grada.
Vjerovatno se sjecate Emke,koji je
radio ustvari svoje vrijeme lijecenja
provodio u KBC-u.
Bio je toliki obozavalac vozila,
i znao se uziviti,u poznavanje
vozila da je u nasem skladistu znao
okupiti mnogi broj zainteresovanih
za pomoc oko vozila,a on je imao tu
moc da ljudima objasnjava sve o vozilu
da niko nije ni primijetio da je on
bolestan covjek,i sve bi trajalo dok ne bi
neko usao u stovariste ko ga je poznavao
i njegov san srusio u vodu.
Uvijek je bilo Emko jesi li izvadio
pasos za Rijeku,a on bi na to rekao
da ce uskoro izvaditi pasos pa ce ici
u Rijeku.
Da li se sjecate svi koji ste isli
u Slatinu autobusom KBC-a,da ste imali
cast vidjeti dvojicu vozaca,koji voze
autobus,drugi je bio zna se EMKO.
Neka mu je vjecni rahmet.
Ah, mladosti mladosti sto tako brzo
prodje,ali moj se san nastavlja.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #24
Od : nerkogalesic
Datum : 18.02.2011.
Divan proljetni dan.
Vrapcici pjevaju na sve strane.
Idem i uzivam u divnom
proljetnom danu.
Dolazim do restorana Lovac,
vidim veliku guzvu na
staroj zeljeznickoj stanici.
Znam, danas je pijacni dan.
Ali nesto me vuce da vidim
sta se desava.
Probijam se kroz masu,
i gle sta vidim.
Mali trgic, mali krug
sto su stvorili posjetioci,
koji pomno prate gdje ce se
naci mala loptica.
Dvije gajbe za povrce,
a u sredini treca koja ih
povezuje.
Malo platno na vrhu gajbe,
i carobne ruke naseg
velemajstora koji vrti
lopticu ispod sibice.
Osvojite nagradu k'o daje
vise,da otkrije gdje je
loptica.
Ispod koje sibice se nalazi
vasa nagrada.
Ja dajem toliko,a Vi ????????
Naravno rijec je o nasem
Saidu Djuzelu,a sada vidim
koje sa njim.
Rahmetli Nail-Naci dize
lopticu ispod sibice,
i naravno postaje pobjednik
prvoga okretaja sibice.
Ah, ovoga momenta iza posjetilaca
vidim Ekanu i Lulu, i oni su
veoma zaposleni ovoga jutra.
U pozadini stidljivo dolazi i
Kadija.
Igra pocinje nekada sa sretnim
zavrsetkom,a nekada bjezanjem od
strane Mitra Medica.
Sa svih strana cujem glasove,
a jedan glas posebno mi
odzvanja;"Mali mis srecu dijeli,
navali narode"
Mali hrcak svojim zubicima,bira
mali papiric,koji Vam odredjuje sudbinu.
I oko njega mnogo zainteresovanih
osoba,koje zele znati sta ih
ocekuje u slijedecem periodu.
Jos jedan glas dolazi mi
u usi.
"Kupite za sto dinara,kovertu
svaka dobija"
Gle, prodaja knjiga preko igre,
dobra ideja,i naravno posjetioci
kupuje koverte,i naravno dobijaju
male knjizice,ali nitko nije dobio
glavnu nagradu;"Tarzan"deset knjiga.
Svi dobro posluju a najbolje prolazi
restoran "Lovac",odakle dolazi
predivan miris cevapa, koje sve
obara sa nogu,jer nema te sile
koja te moze odvuci od cevapa
koje su pekli Mujo i Asim.
Taj miris cevapa i predivne
lepinje,budi me iz predivnog
sna,i miris cevapa prosirio
se u cijeloj spavacoj sobi.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #25
Od : Ahmet
Datum : 27.02.2011.
Evo i ovdje u Stockholmu, u Kraljicinoj ulici (Drottning
gatan) i u Gamla stanu (Starom gradu) sibicari rade punom
parom. Samo oni nimalo ne podsjecaju na Saida i rahmetli
Nacija. Ovdje se tim "biznisom" bave Albanci, a ponekad se
poneki naivni turista, ili Svedjanin i zatrce i na brzinu
izgube 500 kruna (to je uobicajena sibicarska suma ovdje u
Svedskoj). Interesantno da naivci ne vide sve one "biznis"
face koje okruzuju sibicarske "radnike" i stite im
odstupnicu od policije koja ih ovdje redovno privodi.
Nazalost, ovdje nema onog cudesnog mirisa cevapa iz Lovca da
nam ublazi sav onaj primitivni stimung koji nam ovi
"biznismeni" evo i u Skandinaviji priredjuju.
Komentar Nr. #26
Od : nerkogalesic
Datum : 02.03.2011.
Svaka cast Ahmete.
Komentar Nr. #27
Od : nerkogalesic
Datum : 07.03.2011.
PROLJECE
Sta,ja to vidim,
jedan mali predivni leptiric,
predivnih boja leti ispred
mene.
Taj prvi glasnik proljeca,
i prvi lagani povjetarac,
lagano me dize u nebesa,
iz kojih ne zelim da se
vratim.
Taj predivni suncan dan,a ja
se penjem uz Sehitlucki put.
Ispod mojih nogu susti
proslogodisnje osuseno lisce,
gle, ispod tog lisca vidim
prvog cvjetnog glasnika,
visoko podignute glavice,
koji se sepuri lagano na
vjetricu.
A pored naseg predivnog proljetnog
cvijeta Visibabe,iz lisca lagano
viri crveno smedje uvce,koje smo
uvijek kupili i zvali Babino uho.
Gle ispod suhog lisca,nesto se zeleni,
bodljikavog lista i crvenih loptica.
Te loptice sa granom obozavali smo,
jer se moglo dugo odrzati svjeze u
kucnoj vazi.
Uspon uz Sehitlucku sumu,i predivni
vjetric,cinio me laganim i imao sam
osjecaj da letim,i vracao me na daleku
proslost,mladalacke skolske dane,
kada smo jedva cekali da idemo
na proljecne izlete.
U tom mom letu ispod lisca vidim
jos jednog proljecnog vjesnika
divne lila boje kako se ponosno
dici svojom ljepotom-Ciklama.
Predivnog mirisa,sa svojim prekrasnim
zelenim liscem,protkanim bijelim nitima.
Izlazak iz Sehitlucke sume,na predivni
proplanak Tresnjika,i pogled na kraljicu
proljeca koja svojom bojom i ponosom
ukrasava zeleni travnjak Tresnjika.
Ta predivna ljubicasta barsunasta
boja,sa zutim tuckom koji jos
vise odaje eleganciju cvijeta,
i predivan miris koji se siri iz
trave podsjeca nas da je dosao
najljepsi dio godine Proljece.
Jer Ljubicica koja nas opije svojom ljepotom
mirisom i sokom koji smo volili piti,
bila je i ostala kraljica proljeca.
Iz predivnog cvjetnog sna probudi me
muzika koja je dolazila sa svih strana,
pomijesana sa mirisom rostilja,koji je
dolazio sa svih strana,takodjer i razne igre
koje su se odvijale na zelenom tepihu.
Prilazim nasim meksikancima koji su svojim
gitarama i svojom marijaci muzikom najveseliji
na zelenom tepihu,nasem sastavu" Los Muchachos"
na celu sa nasim Buretom i Akanom i pridruzujem
se u pjesmi.
Gle na drugom kraju sviraju i nasi "Stari znanci",
a prekoputa i "Treca smjena" na celu sa Sakibom
Jakupovicem.
Svatko sa svojom izvedbom muzike zeli da bude bolji.
Mnogo se nas skupilo da uzivamo u tradicionalnoj
staro gradskoj muzici i meksickoj muzici.
Na drugom kraju zelenog tepiha,kraj rostilja
i sa gitarama u ruci sviraju braca Djulici,
Sejo i Senad.
Djole Balasevic je na repertoaru brace Djulic.
Gle i braca Surici dolaze pojacati gitarijadu
na predivnom zelenom proplanku nasega predivnog
rajskog,zlatno okupanog izletista Tresnjik.
A vidim i Borcevce najstarijeg brata Djulica,
Gavrilovica,Pelca,Agaru ,Kusmica,Hunu,Smilevskog
Vidaceka,Jusica,Pasu, Kresu,Bidu,Fishera i ostale
borcevce kako se spremaju za proljetnu sezonu.
Iz dubine sume pojavljuje se nasa legenda boksa
Marjan Benes,sav oznojen u dvije trenerke i
spreman za nove meceve.
Ah, kakav predivan san,sa zeljom da se nikada
ne probudim ,da vjecno gledam to bogastvo sa
kojim smo svi mi bili ponosni,i imali cast
zivjeti u njihovom dobu.
Ovaj san ima nastavak.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #28
Od : nerkogalesic
Datum : 17.03.2011.
PROLJECE
Gle,iza Benesa,iz sume
trci veliki broj omladine.
Svi skandiraju;
Benes,Benes,Benes.
A on sav oznojen i mokar,
utrkuje se sa njima.
A evo i Nandija,dolazi svojim
motoricem,na zeleni travnjak,
i veseo zato sto ga je
motoric uspio uzvuci uz
sehitlucki put.
Stize i Ekrem,umjesto
torbice sa sendvicem
nosi trubu ispod ruke.
Evo i Ljupceta,a iza
Ljupceta dolaze i Basici
Enes,Emir i Caja, zajedno
sa Turcinhodzicem i Bebom
Basic.
Pa to je narode,RAJ
za oci,jer sa svih strana
dolazi predivna muzika,
i svi uzivaju u njoj.
Zatvorio sam oci,i
uzivio se u muziku,a pred
oci nailazili su mi divna sjecanja
na igranke,i plesne veceri,
Doma kulture,Cajevca,Studenjaka,
Kab-a Doma Armije sale i baste,
Baste sljezeve boje i ostalih
banjaluckih sala i dvorana.
Vidim sebe i sve moje prijatelje
i poznanike,i nase okretaje
uz predivnu muziku,koju izvode
nasi Velikani.
Zeleni travnjak Tresnjika
bio je prepun naroda,koji
se veselio,pjevao,natjecao se
u nogometu jer svatko je htio
pokazati da je bolji,od nasih
borcevaca.
Gle vidim Spicu su oborili na
zemlju,a on veseo da ipak ima
boljih nogometasa od njega,jer
mi smo ipak imali kvalitetnu skolu
nogometa.
A onda sviju nas opija
divni miris cevapa,koji dolazi
sa svih strana poljane.
Neprimjetno na zeleni travnjak
dosli su nasi vrhunski majstori
rostilja.
Stari Parero sa sinom,Mujo sa sinovima,
i kcerkom Minom,Asim,Bili,Maho i njihovi
nasljednici.
Taj miris cevapa sviju nas je opio.
Taj jedinstveni okus,koji se pretvara
u caroliju sviju nas je zacarao,
tako da smo imali osjecaj kao
da lebdimo u zraku,jer okus cevapa
koji se topi u ustima,nista na
svijetu ne moze zamijeniti.
I brzo prodje dan,koga nismo
planirali,a svi smo imali
osjecaj i vratili se u mislima
na Diznijev film;
"Carobnjak Oz",jer smo usli
u bajku,a jos brze izasli,
tako da i ne znamo,sta se sa
nama dogodilo,ali svi znamo
da se dogodilo nesto,sto se
moze dogoditi samo u bajkama.
Povratak kuci uz salu i pjesmu
bio je predivan.
Taj predivni pogled sa sehitluckog
puta na grad,pa to se ne moze
opisati, zalazak sunca,svjetlo
nocnih svetiljki,davali su
posebno bogastvo grada.
Imao sam osjecaj da grad gori,ali
u tom momentu probudio me zvuk
motora iza mene.
Gle motoristu,hej pa to je
Pero Popovic,a iza Pere nasi
Velikani biciklizma;
Tane i Skopljak utrkuju tko
ce brze sici niz sehitlucki
put,a Braco Skopljak sav
ozaren u licu navija za
svoga brata.
Cujem Bracu kako mi se javlja;
"Nerko jesi li vidio moga brata,
bolji je od Tane",naravno
da sam bio odusevljen kao i on
kada sam ga vidio da vozi bicikl.
Hodajuci niz cestu,bio
sam opijen mirisom cvijeca
iz sume,borovinom,predivnim
cvrkutanjem pticica,ali u tom
momentu probudi me moja supruga
Faketa laganim dodirom;
"Kafica je spremna".
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa
Komentar Nr. #29
Od : ivan
Datum : 21.05.2011.
neznam zasto toliko sanjate ja da sanjam toliko koliko vi ja
bi spakaovao stavri i pravac banja luka ali tamo nema maraka
dolara franaka tamo svaka kuca nema klimu i zakon nije tako
lijep i jak kao u drugizm zemljam prema tome spustite se na
zemlju i zivite realnost a banja luku ostavite nama koji
zivimo ovde od rodenja i koji smo se nakon rata vratili na
svoje ognjiste kao moja familja maric u vrbanju prema tome
kad drugi put dodete naletite malo u vrbanju kod maric ivana
da vidite kakav je zivot u toj vasoj i nasoj banjaluci
pozdrav
Komentar Nr. #30
Od : nerkogalesic
Datum : 26.05.2011.
Dragi Ivane,mi svi znamo koji zivimo
van nasega grada,kako je u Banja Luci,i
tko sada zivi u Banja Luci,ali pustite
nas da zivimo u proslosti,a vjerovatno
i Vi volite da se sjetite svojih divnih
dana kada ste sviju o gradu poznavali.
I Vama je tesko kao i nama koji zivimo
van nasega grada,ali nastojte da ne
kvarite nase snove,jer zelimo samo
najljepsih trenutaka da se sjetimo.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #31
Od : nerkogalesic
Datum : 10.06.2011.
POGLEDI,POGLEDI
Evo gledam slike iz Sainta Louisa,
i pred ocima naviru mi slike,iz
nase mladosti.
Sjetim se maturskih dana,
sedamdesetih godina.
Spremanje za matursko vece,a
kasnije za godisnjice mature.
Taj osjecaj imam svake godine,
kada je vrijeme susreta u Saint Louisu.
Nekada zavidim mojim sugradjanima,
koji svake godine spavaju u hotelu;
"Hilton",jer oni imaju nocni dernek,
na parkingu hotela,svako vece
poslije Grbica.
Gledajuci lica koja dolaze svake godine,
na susrete vidim njihove promjene, ipak godine
prolaze brzinom munje,ali taj osmjeh
i opustanje u vrijeme susreta,
ne moze se zaboraviti,to je nesto sto
u nama ostaje vjecno.
U moj san dolazi jedna osoba sa kojom
sam cesto puta bio u drustvu,koja je bila
puna zivota,koja je znala cijelo drustvo
zabaviti,i koja je bila idol za moju
suprugu,i koja je je bila njena razrednica
u Medicinskoj skoli.
Takva osoba kao sto je rahmetli
NIDZARA RAKIC,rodi se jednom u sto godina.
Zena koja je bila puna zivota i koja
je otisla iznenada,i tiho.
Sjetim se 13 mature moje supruge,koju
su imali na Adi,i kada je njih sedmoro doslo
ficom,kod nas na kafu i ostali do jutarnjih sati
zatim otisli kod Tice na kafu.
Bila su to predivna vremena,kada smo se
dicili sto smo Jugosloveni,ali to je ipak
iza nas.
Oni koji ne dodju na susrete ne znaju sta
propustaju,jer treba naci slobodno
vrijeme da se nadjemo jednom godisnje
i vratimo se u nase predivno vrijeme,
koje smo imali u nasoj bivsoj drzavi.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #32
Od : nerkogalesic
Datum : 26.07.2011.
LJETO,LJETO
Jutro je 3 sata,
predivni zrak ljetne noci,
prodire u moju sobu.
Ustajem,izlazim i vrsim
zadnju provjeru svoga Fice.
Prtljaznik na krovu pun stvari,
spuzve iza vozackog i suvozackog
sjedista,dobro ubacene.
Prednja hauba puna prtljaga,
prednjem dijelu kabine mnogo torbica,
samo malo mjesta za noge.
Pticice pjevaju divne jutarnje pjesmice,
lagani vjetric,pjeva divnu pjesmicu,
a ja svoju kcerkicu lagano nosim
u naramku,da je parkiram izmedju
sjedista,a ona spava,jer nije mogla
spavati cijelu noc,iscekujuci odlazak
na Jadran.
Krecemo prema Jajcu,Vrbas daje predivnu
jutarnju boju,i odise mirisom ljeta,
i koji ima magicnu moc za jutarnju kaficu.
Prolazimo Donji Vakuf,dolazi Bugojno.
Ulazimo u predivnu bugojansku sumu,koja
svojom ljepotom u nama ubrzava ritam srca.
Jer tko nije dozivio to, ne moze znati za taj
jedinstveni osjecaj.
Prolazimo Arzano,Cisto Provo,
koji su nasuprot bugojanske sume,
bogati sa uzbrdicama i krivudavom
cestom.
Svuda krs koji ima svoju ljepotu,
sa pasnjacima i mirisom planinskog
cvijeta.
Usporio sam voznju otvorio prozor
moga fice da udahnemo svjezi
jutarnji planinski zrak.
A onda se sa jednog brezuljka,
ukaza predivan pogled na nasu ljepoticu;
Jadransko more.
Ta predivna plava boja,jednostavno
te uvlaci u sebe,i ostajes fasciniran
tom ljepotom.
U istom momentu cujem glas svoje
male ljepotice:"Tatice je l' to more"
a ja;"Jes ljepoto moja".
Dolazimo u Donja Brela,i prva pauza
poslije odlaska iz naseg rodnog grada.
Kafica,jutarnjo osvjezenje,na magistrali
u borovoj sumici,uz pjesmu jutarnjih
cvrcaka,i zanosni miris borovine,
pomijesan sa mirisom mora.
Uzdisemo punim plucima,jod koji
dolazi iz vode koja lagano
zapljuskuje obalu.
Poslije kafice i malog predaha
nastavljamo putovanje,do krajnjeg
odredista,ali u tome momentu
budi me moja supruga da ustanem,
jer vrijeme je odlaska na odmor.
Gdje,zna se sada na Caribe.
Velika promjena,jer odlazak na
Caribe,nema onoga svoga cara,koji
nas veze za jutarnju voznju,kolima
punih stvari,za kaficu,sendvic nakon
petosatne voznje,vrucine u vozilu u toku
voznje,uzivanje u jutarnjem zraku,i
pticjim pjesmama.
Mnogo je ljepse spremiti stvari,
otici na aerodrom,sjesti u avion
gdje imate hladjenje,pice, hranu,
i za tri sata biti u Mexicu,Jamajci
ili Dominikanskoj Republici.
Sve organizovano,Vase je samo doci
na aerodrom,i oni preuzmu svu organizaciju
za tebe i tvoju porodicu,od odlaska na
odmor,do povratka kuci.
Predivna soba sa hladjenjem,nema otvaranja
prozora zbog vrucine kao na Jadranu,
svoj toalet u sobi,nije zajednicki toalet,
a o djakuziju nema ni govora sto sada
imaju pojedini hoteli.
Nema sendvica na plazi,ponekada
namrstenih nasih domacina na Jadranu
koji su voljeli uzeti nam novce,a da nas
ne vide,nema malih hladnjaka na plazi
za pice,nema nosanja kreveta za suncanje,
peskira,pranja peskira poslije kupanja,
jer to na Caribima i ostalim djelovima
ljetovalista koji su locirani na
Antlantskom okeanu i ostalim djelovima
ne treba.
Vise nema nosanja kreveta,sendvica,pica
na plazu,jer sve ste platili u All
Inclusive.
Uz osmjeh zaposlenih u hotelu,24 sata
stoje Vam na usluzi.
To je ono pij i jedi koliko hoces,sto
pojedinci koriste masovno,i uvijek
nadju neku manu,ali ne bi bili mi
kada ne bi nasli neku manu,na sobu
smjestaj,hranu ,servis itd.
Sve to gledajuci,sve je to predivno,
ali nekada mi nedostaje,ono uzbudjenje
pred odlazak na more,priprema i odlazak.
Mladost,mladost??????????
Mnogo pozdrava iz suncanog prevruceg
samo 40 stepeni Saint Louisa.
Komentar Nr. #33
Od : nerkogalesic
Datum : 20.08.2011.
????????????
Ima jedna rijeka,
nije najveca rijeka
na svijetu,
a nije ni najmanja
rijeka na svijetu,
al'je meni najdraza.
Radja se ispod Zec planine,
i sam naziv planine,
oznacava njenu brzinu.
Svojim tokom sve stanovnike
koji zive uz nju,daruje
svojom bojom,svjezinom,
brzinom i ljepotom.
Radjanem proljeca,moja rijeka
stapa se sa bojom lisca,a
behar sa drveca,daje odsjaj
zajedno sa plavetnilom neba,
i imate osjecaj gledajuci
u nju kao da ste u nebeskom
raju,koji je stvoren samo
za Vas.
A Vi kao slobodna ptica letite
iznad raja,i udisete svjezinu
koju daje ta voda.
A ona se zeleni,uljepsana
sa cvjetnim vrtom,koji samo sto
ne progovori;
"Dodji i uzivaj u meni".
Dolazak ljeta,i povratak kupaca
na nju, kao da joj daje jos vecu
veselost i sjaj koja izbija iz nje.
A ona svojim tokom kao da se igra
sa kupacima.
Njeni mostovi igraju carobnu
igru,i preljevaju se u hijade boja,
a ona svojim ogledalom ne da se
gledati.
Koje je to uzivanje stajati na mostu,
i gledati kako se Ona igra sa nama,
a Mi nju prosto gutamo,i uzivamo.
Graja kupaca,skokovi sa njenih mostova,
a ljepota njenih ljepotana,koji plove
njenom povrsinom,i momci koji su
atletski razvijeni,i guraju Dajake
uz vodu,sa predivno ukrasenim vrhovima
dajaka,i najljepsim djevojkama na
svijetu koje sjede na vrhovima camaca
koje daju predivan odsjaj u vodi
izgleda kao da izlaze iz raja,
Vas jos vise baca u trans,i vjecno
uzivanje.
Taj osjecaj ostaje u Vama vjecno.
Skokovi skakaca sa njenih predivnih
mostova,daje jos vece uzivanje
gledalaca ispod mostova.
Zamislite odsjaj vode,koji kao
da Vas poziva;"Dodji i uzivaj u meni".
Ljetno uzivanje kraj vode ne moze se
zamislite bez gitare,pjesme,rostilja
i hladne pive koja je pohranjena
u njoj, da da prirodno ohladjeno pivo,
a zamislite jos slatku lubenicu,koja
se u njoj hladi.
A Vi izrezete hladnu lubenicu,koja
Opet problem,probudi me moja draga,
ali nisam se dao OMESTI u svojim snovima
o nasoj rijeci.
Slijedi nastavak.
Vam je ona ohladila,razrezete je,a
ona se crveni,okupana sa vodenom rosom.
Poslije osvjezenja dolazi na red kupanje
u njenoj ljepoti,koja Vas u istom
momentu osvjezi i da Vam dodatnu snagu.
Zamislite noc,a Vi sjedite u Dajaku
gitara u ruci,i lagano prsti saraju
po zicama,a Ona lagano tece ispod vas,
i pjeva zajedno sa Vama.
Dolazak jeseni mijenja i njenu
boju jer okupana sa liscem koje
lagano leluja u zraku,oblaci i nju
u jesensku idilu,koja njoj daje
jos vecu ljepotu.
Suncane zrake lagano umivaju
njenu povrsinu,sa njenim novim
stanarima koji uzvracaju istim
sjajem,kao da milioni kristala
bljeste iz vodene povrsine.
Dolazak zime,i dolazak prvih
snjeznih pahuljica mijenjaju
izgled moje rijeke,koja dobija
snjeznu bijelu boju,pomijesanu
sa zelenom koja se bori da
pobijedi zimsku idilu.
Zamislite stojite iznad Vase,
Nase rijeke i posmatrate kako
lagano snijeg leluja i topi se
na vodenoj povrsini nase,vase
rijeke u nadanju dolaska novoga
godisnjeg doba.
To je moja rijeka najljepsa na svijetu,
takodjer i Vasa rijeka,i sviju koji smo
odrasli na njenim obalama.
Moje misli u snu bile su na nasoj
rijeci,i bez obzira gdje zivimo,moje
misli vjecno ce biti posvecene mojoj rijeci,
Prodje moj san dodje slijedeci dan,
dan za rad.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
a Vi svi znate o kojoj rijeci je rijec.
Komentar Nr. #34
Od : nerkogalesic
Datum : 04.09.2011.
BAJRAM
Osvanulo je predivno jutro,
zrake sunca ulaze u moju sobu,
i polako me tjeraju da ustanem
sa svog lezaja.
Stara kuca,visoki kreveti u sobi
sa vanjskim debelim zidovima
uvijek pruzaju hladnocu u sobi
bez obzira na vanjsku temperaturu.
Ispod kreveta velike tepsije sa
baklavama,hurmasicama,ruzicama i
kadaif.
Nista ljepse nema na svijetu,nego
ukrasti komad hurmasice ili baklave
prije pranja zuba,a onda lagano
rasiriti ostatak da se ne vidi
da je izvrsen kriminalni cin-
kradja slatkisa.
Ustajem izlazim u hodnik,drveni pod
se zuti posto je opran dan prije
ovoga svecanog dana,i odise mirisom
cistoce.
Cujem graju koja dolazi spolja,i nacas
proviri,a za stolom baste hotela"Slavije",
za istim stolom sjede Naci,Said Djuzel,
braca Surici,Ekana,Lula,Kadija a prilazi
im Bajbaga.
Zvuk marijaci muzike dolazi iz
carobnih ruku brace Surica,koja svojom
ljepotom ulazi u nase duse.
Ulazak u kuhinju i pogled na Fijaker
sporet na kojem je mnogo tepsija,
raznih pita i pitica,i pitanje
sta se slavi danas.
Zna se Ramazanski Bajram.
Kuca je puna svijeta i svi su
radosni,pjesma dolazi sa svih strana,
jer danas obiljezavamo Bajram.
Rucak ne zna se sta je ljepse
vidjeti drustvo oko stola ili
hranu na stolu,ali u tom
momentu budim se iz lijepog sna,
ali veseo,jer i kod nas je predivno
jutro,vrijeme koristenja telefona,
za porodicu u Bosni,i u cijeloj
Evropi,da se cujemo i zazelimo
sretne dane u vrijeme Bajrama,
i poslije Bajrama.
Jos jednom svi gradjanima muslimanske
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN.
Komentar Nr. #35
Od : Omko B. (omkobrk@hotmail.com)
Datum : 04.09.2011.
Nerko,nepretjeruj,previse je.
Komentar Nr. #36
Od : nerkogalesic
Datum : 03.10.2011.
Moji snovi vracaju me u dane prve djecacke ljubavi.
Da l' se sjecate
prve ljubavi.
Sve nase prve ljubavi
vezane su za nase prve
djecacke korake.
Ljubav koju smo prvo
pokazivali prema igrackama,
zatim dolaze,prve Simpatije.
Predskolski uzrast,ljubav prema
prvim djevojcicama koje su se
igrale sa nama.
Ruke drhtave,zamuckivanje,
prvi susreti,crvenila lica,
na pitanje;
"Imas li curu",a mi ne znamo
sta reci,samo negiranje,jer kako
priznati da imamo curu,kada nismo
imali snage da je pitamo da bude
MOJA CURA.
A ona vatra u licu,znojenje ne moze
se nikada zaboraviti.
Nasi dani skolovanja,koji su dolazili
vezani su bili takodjer za nove
ljubavne PUSTOLOVINE.
Osnovna skola, zatim srednja skola,
dva razlicita svijeta nasega
ljubavnoga sazrijevanja.
Osnovna skola simpatije,prve ljubavne
pustolovine,kroz razne igre,zalog,
pomoc u ucenju zajednickih predmeta,
samo da budemo blize voljenoj osobi.
Sjecanje zaloga,na izletima,prvi poljubci,
je nezaboravno sjecanje.
Koljena klecaju,ruke ne znaju sta da urade,
zamuckivanja,cekanje na potez voljene
osobe,
KAKO,STA UCINITI DA DODJE DO TOGA SPOJA,
bilo je veliko pitanje,cesto puta
neuspjesno,
jer draga osoba morala je pozuriti kuci,
ili je neko naisao i prekinuo tu nasu idilu
i kukavicluk.
Bilo je mnogo onih koji su se hvalili,kako
su
oni veliki ljubavnici,kako znaju sve,
a na kraju,su bili veliki neznalci,i
upadali
u neprilike zbog svojih hvalisanja.
Mnoge prve skolske ljubavi zavrsile su se
brakom,i dugorocnom sretnom vezom.
Sjetite se stare izreke"Prva ljubav
zaborava
nema".
A onda poslije zavrsetka skolovanja,dolaze
ozbiljnije zaljubljene veze,koje se imale
sretan kraj.
Pocetak,ustvari zavrsetak skolovanja,imale
drugi nacin prilaska prema ljubavnim
vezama.
Bili smo ozbiljniji,hrabriji za izjaviti
simpatiju i ljubav prema drugom spolu.
Nasi pogledi na ljubav svoga zivota,bili
su dugorocni,sa kime provesti ostatak
zivota.
Trazili smo ljubav svoga zivota,imali smo
ostar kriterijum,a onda na sve nase
kriterijume
odjendaput pojavljuje se ljubav nasega
zivota,
ponekada sa strahom da ne budemo odbijeni,
prilazili smo,zamuckivali,razmisljali sta
reci nasoj ljubavi,kako izjaviti ljubav,
a da ne budemo odbijeni i ozalosceni
osramoceni pred nasim prijateljima,i
tada smo znali lagati koji je bio razlog
nasega neuspjeha,cesto ah nije ona za mene,
vidi je na sta lici,njoj bi bilo cast da
bude
sa mnom,ali ja ne zelim da hodam sa njom.
DA TO JE BIO NAS ODGOVOR NA NEUSPJEH.
Dolazak prave ljubavi,bilo je takodjer i
promjena drustva sa kojim smo se
druzili,jer
vise smo bili naklonjeni,drustvu nase
ljubavi.
Prvi RANDES bio je uvijek svecan,u ono doba
ispleglana kosulja,ispeglane
pantalone,cipele
namazane da se ogledas u njima,biranje
mjesta
za izlazak,prvo cvijece,i prvi poljubac
koji
smo sanjali prve veceri,pod pitanjem
upitnika,
jer trebalo je skupiti hrabrosti pa
poljubiti
curu prvu noc randevua.
Ozbiljna veza zavrsavala se u vecini
slucaja
sa brakom,ali za nas je bila najteza stvar
kako isprositi ruku kod roditelja vase
ljubavi.
Da je bilo snimati skrivenom kamerom taj
dogadjaj,bili bi ti najsmjesniji filmovi
na svijetu.
Danas je drugacije,sloboda ljubavi,sloboda
zivljenja,ne kao u nase doba kada smo
djevojku
morali dopratiti kuci prije devet
sati,inace
imala bi zabranu izlaska narednih sedam
dana.
Mozda je danas bolje ,ali ja ipak mislim
da je moja generacija,i generacija prije nas
imala vece postivanje prema suprotnom polu,
nego danas,mnogo smo vise imali vremena,
za zajednicke izlaske jer nije postojao
celularni telefon,kompjuteri i razne druge
igre.
Uzivali smo u zajednickoj muzici,plesovima
na plesnim
vecerima,kinima,izletima,zurkama.
Svako vrijeme nosi svoje vrijeme ljubavi.
Nema vise skrivenih poljubaca na parkovskim
klupama,nema setanja za ruke i romantike
na obali rijeka.
NOVO VRIJEME,NOVE LJUBAVI.
Komentar Nr. #37
Od : za Nerku
Datum : 30.10.2011.
ja zivim u Banja Luci cijeli svoj zivot,nikuda nisam
isla,nisam je napustala,ali i mene hvata
nostalgija,nostalgija ne za Banja Lukom,jer sam u njoj,nego
nostalgija za mladoscu i nostalgija za prijateljima koji ne
zive vise ovdje,zato te Nerko shvatam u potpunosti.
Nije tomu kriv ni kapitalizam,vise ni taj protekli rat,nego
su nas izgleda sustigle godine,a ruku na srce nista vise
nije kao sto je bilo,ni Bula kafic,koji je sad
cevabdzinica,ni stari zanatski centar,ni hotel Bosna,ni park
Petar Kocic,a ni mi sami
puno pozdrava Nerko,i sanjaj dalje,jer to je ono sto nas
drzi
Komentar Nr. #38
Od : nerkogalesic
Datum : 30.10.2011.
Jutros sam se probudio,u sjecanju
svog sinocnjeg sna,ah sjetio sam se.
Prije nekoliko dana netko me upita;
"Nerko koje godisnje doba volis.
Pitanje ma iznenadilo,zbog toga sto
svako godisnje doba ima svoju ljepotu.
Svatko od nasima svoju ljubav prema odredjenom
godisnjem dobu.
Netko voli zimu zbog skijanja,
netko ne voli velike vrucine,
netko voli proljece,a ja najvise
volim ljeto,ali sto ljudi sto cudi.
U Saint Louisu najljepse godisnje doba-Jesen.
Zasto!Zato sto u zraku nema mnogo vlage,kao
u ljetnom periodu,a posto je grad sumovit,
uzivate u predivnim bojama lisca jesenje idile.
Ali vratimo se na nase podrucje
bivse Jugoslavije.
PROLJECE
Nema ljepseg doba
u nasoj Bosni i Hercegovini,
nego sto je proljece.
Sjetim sejedne stare pjesme u izvodjenju
Momcila Bajagica-Bajage;
"Budjenje ranog proljeca".
Nasa zemlja bila je i sada je bogata
brdima i planinama.
U Saint Louisu,mi smo siromasni sa
sumovitim brdima i planinama u okviru
granica grada.
Imamo park Skulptura,Imperijal park,
Value park itd.
Vratimo se nasoj Bosni i Hercegovini
i predivnom budjenju proljeca,dolazak
marta i pocetka odlazaka na sumske izlete,
bile su u znaku visibabe i ciklame.
Ulazak u brdovite,sumovite oblasti,
koje su jos bile u znaku bijelog pokrivaca
na pojedinim mjestima,a zamislite ispod snijega
radjanje novog zivota,pojave predivne glavice
proljetnog cvijeta Visibabe.
Ona uspravno stoji,i kao da
nam zeli reci;"Uberi me".
Nedaleko odatle,basta predivnih roza
cvijetova-Ciklama,sa predivnim mirisom,
koje Vas privlaci da uzivate u pogledu i mirisu.
Imate osjecaj kao da se nalazite u vjecnom
mirisnom iz kojega se ne zelite probuditi.
Iz toga raja budi Vas pjesma raznih pticica,
a kroz sumu lagano se probija svjetlost dana,
a Vi se nalazite u sjeni te svjetlosti.
Zamislite koji je to osjecaj,a ispod Vas zubori
potocic sa prvim leptirima raznih boja
koji lete iznad njega.
Potocic lagano tece kao da nam zeli reci;
"Dobro dosao u moje carstvo".
Mali mostic preko potocica i gle prvi ribari
koji stoje na mostu u nastojanju da osiromase
bogatsvo potoka.
Svaka suma ima i svoj proplanak,
sa prvim proljetnim cvijecem,koje se lagano
leluja sa prvim proljetnim vjetrom.
Vrijeme rucka i prvog proljetnog rostilja.
Zamislite,rostilj na predivnom proplanku,
miris prvog proljetnog cvijeca,festival
pticje pjesme,hladna piva u ruci,
zar to nije raj,nesto sto samo mozete sanjati,
i sebi omoguciti da uzivate u sitnim stvarima.
LJETO
Nas stari svijet imao je obicaj reci;
"Nemoj nikada sjesti na zemlju,ako u tome
mjesecu ima slovo"R",a to znaci da je najljepse,
najtoplije godisnje doba;maj,juni,juli,august.
Mjesec Maj cvjetno bogastvo dobija svoju vrijednost
dolaskom kasnih proljetnih cvjetova i sirenjem
jos zanosnijih mirisa.
Pojava pcela i raznih insekata koje oplodjuju
cvijece,a posebno uzivanje u raznim-predivnim-magicnim
bojama leptirova koji lete iznad cvijeca,daju vrhunac
toj ljepoti.
A onda pocinje utrka tko ce ljepse urediti
kucne vrtove.
Tradicija kod nas bila je sadnja ruza,i uvijek
smo uzivali u kraljici cvijeca-Ruzi.
Bez obzira na boju cvijeta,svaka ruza ima svoju
ljepotu i miris.
Kod nas mogao si posaditi u glini i ona bi rasla
bez ikakvih problema.
Ovdje, da kazem u Americi bez raznih pesticida
ruza ne moze prezivjeti.
Zamislite,nalazite se u basti ruza raznih boja
i raznog mirisa.
Jutarnja kafa,ruze okupane u rosi,sa svojim predivnim
magicnim mirisom,pticja muzika,mali kolibric
leti od cvijeta do cvijeta,a Vi pijete kafu,
zajedno sa Himberom(sokom) od doticnih ruza,
zar to nije raj na zemlji.
Dolazak Juna bio j esvake godine u znaku Lipe,
koja je sa svojom ljepotom cvijeta i mirisa,
bacala nas sve u trans,iz kojega nismo zeljeli
izaci.
U mom gradu,a narocito gdje sam stanovao
bila je aleja lipa.
Cijeli Juni i pocetak Jula u mojoj kuci
mirisala je lipa.
To carobno drvo-Lipa sa predivnim cvijetom,
i predivnim napitkom,kao da je doslo iz raja,
jer pored mirisa ono nas i lijeci.
Dolazak ljeta uvijek je bio u znaku rostiljade,
kupanja,odlazaka na more i jezera,lubenice,dinje,
paradajza,tresanja,visanja,jagoda,jabuke,kruske
i ostaloga voca.
Lubenica ima posebno mjesto u nasoj
ljetnoj ishrani.
Razrezete lubenicu,a ona se kupa u svojoj rosi
koja te jos vise privlaci da uzivas u njenoj ljepoti.
Zamislite paradajz iz baste sav okupan u jutarnjoj
rosi,kada ga razrezete,a on siri svoj miris po cijelom
prostoru rosan i sladak.
Zaboravio sam krastavac koji cim ga krenete guliti
koru za mirise i ostavlja svoj miris mnogo sati kasnije,
a tek paprika.
Zar nije predivno upaliti rostilj kraj rijeke,potoka ili
jezera i uzivati u predivnom pogledu na vodu.
Svaka rijeka,potok,jezero,more ima svoju ljepotu
koju ne mozete opisati rjecima,samo mozete tu
ljepotu dozivjeti.
JESEN
Dolazak jeseni,odlazak ljeta zajedno sa lubenicama,
dinjama i dolazak jabuka,sljiva,krusaka,dunja i
spremanje zimnice.
Trka za kupusom,zelenim paradajzom,paprikom
krastavcem i ostalim povrcem imala je svoju ljepotu
i car.
Iz svakoga domacinstva dolazio je zanosan miris
kuhanog paradajza-ajvar,pe,miris raznih sircetnih
kiselina,miris kupusa i uvijek sa raznim mirisima
iz svih domacinstava dolazila je predivna muzika
sa gramofona.kasetofona,radija ili televizije.
Pojedina domacinstva za gurmane sljiva pekli
su rakiju,a za gurmane vina punila su se buradi
sa grozdjem-fermentacija grozdja u vino.
Kasna jesen obilovala je sa susenjem mesa,tako
da iz pojedinih dvorista dolazio je miris
dima pomijesan sa mirisom susenog mesa.
Najljepse u svemu tome bilo je promjena zelenila
u razne boje,a narocito promjena odjece u sumama.
Odlazak u brda,ustvari odlazak u sume koje su
bile obojene raznim bojama,koje su dolazile sa
raznih vrsta drveca,i osuseno lisce na zemlji
koje je suskalo prilikom setnje po sumi,
u kojem smo uzivali setajuci bio je znak
kraja jeseni i pocetak zime.
ZIMA
Pocetak zime mijenja odjecu drveca koja postaju
sablasno tuzna,vjetar,hladnoca tjera nas da ostajemo
u unutrasnjosti nasih domova.
Ali i zima ima svoje strasti,prvi snijeg,a narocito
u nocnim satima pri ulicnim svjetiljkama,daje svoju
ljepotu,da samo mozete uzivati u toj ljepoti,
i svjezem hladnom cistom zraku.
Stojite na snijegu,dignete glavu,a predivne snjezne
pahuljice lagano se tope na Vasem licu,
Zar to nije predivno.
Nemojte gledati zimu sa ruzne strane, velicini snijega,
mokrim cipelama i saobracajnim problemima.
Zamislite;Jutro prvi snijeg,a Vi se nalazite u
planinskoj
brvnari.
U kaminu lagano pucketa drvo koje siri predivan miris
u prostoriji,u ruci casa vina i pogled kroz prozor.
Okupana livada sa suncanim svjetlom,snijeg daje predivan
odsjaj,u koji se ne da gledati.
Drvece prekriveno bijelim ogrtacem,vrapcici pjevaju
svoju pjesmicu,ispred brvnare srne i jeleni traze hranu.
Dobro se utopliteizadjete da prosetate,vasim
disanjem stvarate paru u svjezem zraku.
Nakon kratke setnje vratite se na solju kafe ili caja,
pa to je nesto predivno-Zimski san
Mnogi nasi sugradjani vole zimu zbog raznih sportova,
jer pored uzivanja u skijanju,uzovate i u planinskom
zraku,a posebno nocno skijanje,PA TO JE RAJ.
To je bio moj pogled na"Godisnja doba",ja se nadam
da Vam se svidjelo,mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
KAKAV DIVAN SAN.
Komentar Nr. #39
Od : sandzija
Datum : 30.10.2011.
neobican,fakat.
Komentar Nr. #40
Od : nerkogalesic
Datum : 21.11.2011.
Jutros sam imao divno budjenje,sa pjesmom
Nasega Djoleta Balasevic.
Sanjao sam Djoleta,i u snu uzivao u
njegovoj pjesmi;"Al'se nekad dobro jelo".
AL' SE NEKAD DOBRO JELO
Nema vise,dobri svete
one lepe se'set pete
kad smo bili na svecari
kod kumova nasih starih.
Klizio je voz ka sanke
al' smo stigli do Palanke.
Severac je duv'o 'ladan
pa ko ne bio gladan.
I cim smo stigli
viknu kum svoju zenu
Sido,postavljaj,Bog te vid'o.
Spremila nam kuma nasa
za uzinu paprikasa
pa kolace krmenadle
i par sarmi.Svakom
mesto leba,mesa bela.
Princes krofne,vangla cela,
suvih sljiva i koljiva,
i rezance s makom.
E,kad se samo setim
al' se nekad dobro jelo,bas.
Do vecere vreme kratko
za kitnikes i za slatko.
Da odbijes, to ne vredi,
da se kuma ne uvredi.
Nas kum Pera,dipl.agronom
rec o ovom,rec o onom
sve uz vino,porto-gizer
'di gutljaji samo klize.
Taman smo bili gladni kada se
zacu.
Sido,veceru Bog te vid'o.
Odjedared astal saren,
sos paradajz,krompir baren,
suve snicle,ko promincle,
kara batak svakom,
na podvarku curka,zna se
gdi je curka,tu je prase.
Onda torte,razne sorte
i rezanci s makom.
Ej' kad se samo setim
al' se nekad dobro jelo,bas.
Vejao je sneg po soru.
Sedeli smo do pred zoru.
Baba rece,deder kaput
radni dan je,ajmo na put.
Al' kum Pera odma' skoci
sta to vide moje oci
Sido,ne daj nikom kaput
prvo frustuk,e,ondak na put.
Ne drema vredna kuma,
ne slusa prve petle,
brza je od raketle
nosi vruce 'leba kriske,
fafarone,cvarke friske,
zacas sprema sunke,rena,
i pihtije svakom.
Pitamo ih ljudi dokle
cekaj,kazu,jos snenokle
i sufnudle i griz-strudle
i rezance s makom.
Hej,kad se samo setim
al'se nekad dobro jelo,bas.
I ondak,sat i frtalj
kol'ko je is'o sinobus
nismo nista jeli.
I kad smo stigli na stanicu odma
kupimo burek lep ,frisak,
mastan,sve nam
onako, mast curila niz bradu.
Pa ondak opalimo preko toga
jednu tepsiju sampita i gajbu piva
mlakog crnog.
Al'se nekd dobro jelo.
Ova pjesma Djordja Balasevica vraca
me na proslost,na prvomajske praznike.
Ustvari dane pecene jagnjetine,zelene
salate i piva.
Sam taj osjecaj dolaska praznika rada Prvog
maja i prvih odlazaka u prirodu nakon zime
koje su uvijek bile duge i ostre.
Budile su u nama nemir,
koji se odrazavao,u problemu spavanja zbog
piknika u prirodi-razlog vremenske prilike.
Spremanje stvari za prvomajski uranak od
pica,salate,a na kraju kupovine friskog janjeta
specijalnog sto lovci imaju obicaj reci,zensko
janje ima drugaciji ukus od muskog janjeta,
a njima moramo vjerovati,bilo je uvijek mnogo
sladje od muskog janjeta.
To je bio poseban ritual spremanja,odlazak
u jutarnjim satima,parkiranje pored sume i
potocica.
Paljenje vatre uz jutarnju kafu i konjacic
ili rakijicu,pranje janjeta,soljenje i stavljenje
na razanj.
Zna se piva u potocic,jer tko bi pio pivu crnu-TOPLU,
sto pjeva nas Djole.
Naravno uvijek u nasim drustvima bio je netko tko
je volio svirati na gitari,a ja mislim da je gitara
bila nezamisliva za praznik rada-Prvi maj.
Bilo je uzivanje gledati janje kako se pece,
i takodjer uzivati u njenom mirisu,zajedno sa
sumom i mirisom potocica koji tece pored nas.
Prije rucka uzivalo se u mezi.
U vecini slucajeva suho meso,sudjuk,sir,mladi luk,
a naravno i u hladnom pivu.
Zavrsetak dana i uzivanja u predivnom ukusu
mlade janjetine koja se prosto topila u ustima,
zelene salate,mladog luka,siriluka(sir i povlaka),
i promuklim glasom od predivnih pjesama,koje smo
pjevali tokom dana bio je uvijek zalostan-
odlazak kuci.
Dolazak ljeta bio je u znaku raznih rostilja
uz potok,rijeku,jezero ili more.
Kad sam bio mladji,uvijek posto sam bio najmladji
u kuci uvijek sam isao u pekaru kupovati
kruh za porodicu.
Vruc kruh nikada nije dosao citav kuci,uvijek bez
okrajka,jer nije nista ljepse nego pojesti
okrajak kruha-VRUCEG.
A najvise sam uzivao u kupovini vrucih ljepinja,
pa mi mati u onu vrucu lepinju istopi vruc puter-
maslo i pobiberi.
Ah,te ljepote lepinja se topi u ustima,
a istopljeni puter-maslo curi niz ruku.
Dolazak jeseni,odnosno 25 i 29 novembar
bio u znaku sarme,suhog mesa,sudjuka i
pecene teletine,naravno supica koje
su bile nezaobilazne.
Pored sarme od kupusa,bila je popularna
sarmica od vinove loze,sogan dolma,bamija,
bez pita i pitica nije se mogao zamisliti
nijedan praznik;baklava,hurmasica,ruzica,
sampita,krempita,Grcka baklava,torte,
rolati,strudle itd.
U sjecanju mi je ostalo u proljece himber-sok
od ljubicice,u ljeto himber-sok od ruze,
serbesa sok-zamjena za pepsi ili koka kolu-pepsi.
Kompoti od sljiva,jabuka,krusaka,dunja,
a narocito kompot od dunja sa brasnom nisestom,
koja je kompotu davala zelast ukus.
Dolazak svih vjerskih praznika bio je u znaku
sve nabrojane hrane.
Dolazak Nove godine opet se sastojao u trci sta skuhati
za novu godinu.
Sarma je bila obavezna,tarana supa,kisela corba poslije
ponoci,baklava i mnogi nasi sugradjani voljeli
su jesti prcenu tuku za novu godinu,koja je
bila tradicionalna novogodisnja hrana.
Najveca briga poslije svih praznika bila
je kako skinuti suvisne kile-GLAVOBOLJA.
Mi koji zivimo u Americi ne oskudjevamo
u hrani koja je dostupna svima sa malim izdvajanjem
kucneg budjeta.
Sta je problem, nije to taj ukus koji smo imali
u nasoj bivsoj i buducoj domovini.
Sretan naredni praznik
THANKS GIVING DAY
DA U MIRU I VESELJU PROVEDETE
U DRUSTVU SVOJIH NAJMILIJIH
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #41
Od : nerkogalesic
Datum : 10.12.2011.
Sinoc nisam bas najbolje spavao,vise
sam razmisljao,o svemu i svacemu.
NASA RAZMISLJANJA
Setajuci ulicama cesto puta vidimo
nase sugradjane zamisljenje.
O cemu razmisljaju?
Sta znaci pojam razmisljanje?
Za pojedine ljude opustanje,a za pojedine
veliki pritisak-stres.
U svakom momentu u nasem zivotu mi razmisljamo.
Gledajuci oblike lica nasih sugradjana,
vidimo pojedine osobe vesele,druge zamisljenje,
a trece tuzne..
Jos jednom o cemu te osobe razmisljaju,dali ste
se ikada zapitali.
Jer svi mi razmisljamo o mnogo cemu,bez obzira
gdje se nalazimo u kuci,vani,u vozilu,
na poslu ili na odmoru.
Vratimo se u proslost,ili nasu ranu mladost.
Bili smo djeca razmisljali smo o prvoj
predskolskoj ljubavi.
Pocetak skolovanja i zavrsetak skolovanja
uvijek se zavrsavao mislima;
"Samo da zavrsim skolu,i da postanem samostalan,
da krenem raditi,i da raspolazem svojim prihodima."
Zavrsetak skolovanja,pocetak stvaranja licnih
primanjanije nas nesto posebno usrecio.
Ponovo razmisljanja vracala nas je u proslost
sa rijecima;"Eh'da mi se vratiti jos koji dan u
skolske klupe bez obaveze i glavobolje,
jer najljepse vrijeme imali smo u skolskim
klupama,kada su se drugi brinuli o nama.
Nismo imali brigu o hrani,odjeci,najveca briga
bila nam je koliki ce nam biti dzeparac.
Jer tu su bili nasi roditelju koji su se brinuli
o nama".
Brzo prodje pocetni zanos,poslije zavrsetka
skolovanja i pocetnog zasnivanja radnog odnosa.
Polako poceli smo krciti put ka samostalnosti.
Pocetak samostalnosti,vezan je za ozbiljnije
ljubavne veze i na kraju ulaskom u bracne vode,
nasa razmisljanja postaju ozbiljnija,
jer smo mi u toj situaciji u kojoj su bili
nasi roditelji prije naseg rodjenja.
Razmisljanje o rjesavanju stambenog problema,
i svega sto j evezano za kucu,transport i
kasnije za dolazak beba ili bebica.
Postajemo ozbiljniji,nasa razmisljanja sasvim
su drugacija,od razmisljanja iz mladih dana.
Nas oblik lica se potpunosti mijenja postajemo
ozbiljniji i zreliji.
dolazak djece sasvim mijenja nase razmisljanje,
a pored toga dodajmo nekada i poslovne probleme,
nas zivot tece drugim tokom,a takodjer i nasa
razmisljanja.
Za moju generaciju pedeset i neke,kada smo
rjesili mnoge zivotne probleme u nasoj nekadasnjoj
drzavi Jugoslaviji, i kada smo druga razmisljanja,
stigao je rat koji nam je totalno promjenio nase
planove i nas zivot,i zbor ratnih dejstava
morali smo otici iz nase bivse drzave u Emigraciju.
Dolazak u novu sredinu,neznanje jezika,drugi
mentalitet ljudi,druga kultura,tjerala nas je
bez obzira da li mi to htjeli ili ne na nova
razmisljanja.
Opet iznova,ali u drugim sredinama,kako sto
prije vratiti se na stari normalan zivot.
Pojedinci su se vrlo brzo snasli nazad,
a veliki broj nasih sugradjana na dugotrajniji
put oporavka,odnosno povratka na stari normalan
zivot.
Mnogo puta u nasim razmisljanima znali smo
mnogo puta gledati svoje lice u ogledalu,
da vidimo nase promjene odnosno kako dobijamo
razlicit oblik lica-starimo,ali uvijek smo
gledali optimisticki na buducnost.
Ta nasa optimisticka razmisljanja vratili su nas
na jedan malo drugaciji normalniji put zivljanja.
Zato glavu gore nemojte razmislajti samo o problemima,
jer ti problemi u razmisljanju cesto dovedu
do teskih stresova pogubnih za zivot.
Razmisljajte samo o ljepoti zivljenja,
zaboravite probleme.okrenite se vise
porodici i prijateljima i mnogo duze
ce te zivjeti.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #42
Od : nerkogalesic
Datum : 23.12.2011.
Jutros me probudi zimsko sunce,a pred mojim
ocima vratio mi se moj san;
RAJA
RAJA STA IMA?
O CEMU RAZMISLJATE
GLAVE GORE
STIZE NOVA GODINA.
ZABORAVITE PROBLEME,
PREPUSTITE SE
NOVOGODISNJIM PROSLAVAMA.
ZNAM!
IDUCE GODINE SMO STARIJI,
NE ZNAMO STA NAS OCEKUJE,
ALI MORAMO BITI OPTIMISTI,
I SVE GLEDATI OTVORENIH OCIJU.
NEMOJTE ZATVARATI OCI,
PRED PROBLEMIMA.
BORITE SE, SVATKO NA SVOJ NACIN.
ALI SVAKA BORBA IMA SVOJ ZAR,
I SVAKA POBJEDA CINI NAS
SRETNIJIM I VESELIJIM,
CILIJIM I MLADJIM.
ZATO NEMOJTE ODUSTAJATI
OD BORBE,DA SVE PROBLEME
U BUDUCNOSTI RJESITE NA
NA SVOJ STO LAKSI NACIN I NA ZADOVOLJSTVO
VAS I VASE PORODICE.
Za nas balkance sa moje tacke gledista
bila je uvijek proslava novogodisnjih praznika
prvi i najjaci praznik,koji smo
sa nestrpljenjem i radoscu ocekivali.
Nitko od nas nije znao sta nas ocekuje
u iducoj godini,a ista je situacija i danas,
samo se treba opustiti i ispratiti staru,
a docekati Novu 2012 godinu.
Vratimo se malo u proslost i sjetimo se
kako su nase porodice slavile novogodisnje praznike.
Pedesetih-sezdesetih godina nasi roditelji
slavili su docek Nove godine po svojim
radnim organizacijama.
Uvijek sam zavidio svojim roditeljima
u ono doba gledajuci Crno-bijele slike
sa njihovih proslava odnosno doceka Nove godine.
A mi kao djeca voljeli smo Novu godinu
zbog novogodisnjih paketica.
Naravno i prve skolske igranke povodom novogodisnjih
praznika po osnovnim skolama.
Prvi plesovi,prve ljubavi,prvi poljupci.
Naravno ostaje u sjecanju i predskolski period
odlaska u radne organizacije nasih roditelja
po novogodisnje paketice.
Slikanja sa Djeda mrazom i najsladje narandze
na svijetu,koje smo jeli iz paketica.
Vjeruj te mi, dan danas sjetim se mirisa i ukusa
novogodisnjih narandzi.
Bez obzira sto smo u mogucnosti svaki dan
bez ogranicenja uzivati u socnom ukusu narandzi,
ali narandze iz novogodisnjih paketica imale su
poseban ukus.
Jer moramo se sjetiti da mi u ono doba nismo
bili bogata drzava veselili smo se sitnim stvarima.
U kasnijem periodu naseg zivota kada smo zavrsavali
skole i prije zavrsetka skolovanja,uzivali smo za
novogodisnje PRAZNIKE biti na kucnim zabavama-zurkama,
po nasim kucama,kada smo zeljeli vidjeti roditeljima
ledja.
Zavrsetak skolovanja i pocetak osamostaljivanja
nase proslave novogodisnjih praznika,odnosno
docek novih godina preselio se u restorane
i hotele.
U kasnijem periodu mnogi od nas koji su ostvarivali
mnogo veci licni dohodak svoje doceke novogodisnjih
praznika provodili su u hotelima,u planinama,
na moru,rijekama ili jezerima po nekoliko dana.
Dolazak ratnih stradanja u nasoj domovini
sve je promjenilo,i nas zivot iz temelja
se promjenio.
Dolazak u nove sredine,prilagodjavanje i
ponovni povratak na stare staze za pojedince
bio je dug i mukotrpan,i potpunosti nas
izmijenio.
Mi koji zivimo u Saint Louisu moramo biti sretni
jer zivimo u gradu gdje je bosanska emigracija
skorom najveca u americi izmedju 65000-70000
nasih sugradjana zivi u Saint Louisu.
Mnogi nasi sugradjani kazu;"Bosanska mahala",
a amerikanci;"Little of Bosnia-Mala Bosna".
Stvarno svi imamo osjecaj kao da zivimo u Bosni.
Nasi stariji sugradjani u vecini slucaja zive
zajedno u apartamnima pod velikom kontrolom
medicinskih sestara i doktora.
Izmedju ulica Gravoise,Chippewa,Morgan Forda,
Kingshigwai,Hamptona zivi preko 50000 nasih
sugradjana.
Kada setate tim ulicama nemate osjecaj da zivite
u centru Amerike,jer vidite nasa lica-svojih sugradjana,
to je bogastvo nasega grada Saint Louisa.
Iz svakog kafica,a ima ih bezbroj,restorana,barova
cujete nasu muziku,i gledate na televizorima
nas program.
Svaki dan imate radio program koji vodi Mensur Hatic,
a vikendom okupirali smo americke radio stanice
sa nasim programom,samo se smjenjuju voditelji
radio emisija,a ja se nadam da cemo uskoro imati
i nasu televiziju.
Pa tko bi rekao da zivimo u Americi.
Nisu svi nasi sugradjani koji zive u Americi
te srece,u mnogim gradovima u Americi ima vrlo
mali broj nasih sugradjana.
Zamislite sjedite sa svojim sugradjanima u nasem
kaficu,caskate uzivate u kafici,burecima,cevapima,
domacem kruhu,domacem suhom mesu,sudzuku uz
nasu muziku-AH,MERAKA.
Vratimo se proslavi Nove godine u Saint Louisu.
Svi kafici restorani skorom da su prodati,
za novogodisnju noc.
Grbic restoran-gdje svake godine u maju bude
banjalucka proslava,gostuje Cazim Colakovic,
kod Ejuba sala;"Atlantis"Osman Hadzic itd.
Zamislite veliki broj nasih sugradjana,a takodjer
i amerikanaca ce poslije doceka nove godine
svratiti u nasu pekaru na vrucu PITU.
Sto rece pokojni sportski komentator Delic;
"AH,LJUDI DAL'JE TO MOGUCE",jest to je moguce
jer je ovo je MALA BOSNA.
Ali, hvala bogu da smo se osamostalili i imamo
veliki izbor za docek novogodisnjih praznika.
Zaboravio sam reci da nas bend iz Saint Louisa
"Albosy",a nama su poznati po nasim susretima
Enes i Alen gostuju kod Krese u Louville.
U Saint Louisu veliki broj nasih sugradjana
proslavit ce docek Nove godine sa svojom porodicom
i prijateljima u kucama-kucne zabave.
Mnogi nasi sugradjani docek Nove 2012 docekat ce
u restoranima i barovima,a nasa mladja generacija
u malom broju proslavit ce docek Nove godine u
americkim barovima.
Mnogi nasi sugradjani Novu godinu proslavit ce
van svoga mjesta prebivalista.
Hvala bogu da smo to dozivjeli,poslije ratnih
stradanja,zato dignite glave,case gore,zaboravite
na proslost,docekajte buducnost rasirenih ruku,
i neka svatko od nas proslavi novogodisnje praznike
kako on misli da je najbolje.
U svoje ime,i u ime moje porodice svim gradjanima
svijeta zelim SRETAN BOZIC,i uspjesnu,bericetnu,
sretnu u zdravlju i veselju NOVU 2012 GODINU.
Jos jednom mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
PS.NASIM VODITELJIMA CAFE KAJAK ZELIM SRETNU I
USPJESNU NASTUPAJUCU 2012 GODINU,DA IM SE
SVE STO ZAZELE OSTVARI U ZIVOTU,SEHA TEBI TAKODJER
I TVOJOJ PORODICI.
Komentar Nr. #43
Od : Snjezana (snjeskam@yahoo.com)
Datum : 02.01.2012.
Cika Nerko, slucajno naletih na ove vase divne tekstove o
dragoj nam Banja Luci. Ovom prilikom zelim da pozdravim vas
i vasu porodicu. Samo da vam kazem da se Banja Luka mnogo
izmjenila, nadam se da biste se prijatno iznenadili...malo
je modernija :))) nije ostalo mnogo od starih cari kojih se
vi sjecate. U svakom slucaju, valjalo bi da osvjezite utiske
i da dodjete bar jos jednom.
Puno pozdrava od Snjezane i ostalih clanova porodice
Matanovic iz Banja Luke!
Komentar Nr. #44
Od : nerkogalesic
Datum : 21.01.2012.
Snjezana drago mi je da si se javila,izvini
nisam stigao odgovoriti prije, posto sam prije
nekoliko dana stigao iz San Franciska gdje sam
bio sa Faketom u posjeti porodici.
Drago mi je da ti se svidja ova tema,i mnogo pozdravi
tatu-dedu,mamu i sestru a i ostali dio porodice
Matanovic ne zaboravi i mamin dio porodice.
Sto se tice odlaska u Banja Luku za sada to nemam
u planu,ali za Vas sviju da dodjete u Saint Louis
vrata moje kuce su otvorena.Cao.
Komentar Nr. #45
Od : nerkogalesic
Datum : 24.01.2012.
Sinoc mu u snovima dodje jedna pjesmica
na pamet,a sve vezano za Novu godinu,
i glavobolju:
AH!
PRODJE GODINA STARA
AH!
DODJE GODINA NOVA,
AH!
ODOSE PROBLEMI STARI,
AH!
DODJOSE PROBLEMI NOVI,
AH!
BILO JE LIJEPO PRIJE PRAZNIKA,
AH!
MALO JE TEZE POSLIJE PRAZNIKA,
AH!
SVE DODJE,
AH!
SVE PRODJE.
Bilo je lijepo osjecati se prije Novogodisnjih
praznika.
Svi smo planirali,kako je najbolje,i sa sto
manje troskova docekati Novogodisnje praznike.
Svi smo mislili da smo Novogodisnje praznike,
docekali i ispratili na najbolji moguci nacin.
JEDNI su proslavili u kucnoj atmosferi
u drustvu svoje porodice i prijatelja.
DRUGI su proslavili Novogodisnje praznike,
po raznim restoranima i barovima takodjer u
drustvu svoje porodice i prijatelja.
TRECI su Novogodisnje praznike proslavili van
svog mjesta zivljenja u posjeti porodicima i
prijateljima.
CETVRTI su proslavili Novogodisnje praznike
na svojim radnim mjestima.
Svi misle da su Novogodisnje praznike docekali
na najbolji nacin.
Dodjose i prodjose Novogodisnji praznici,
ali suocili smo se sa najvecim problemom-
"VISAK KILOGRAMA".
Bilo je lijepo uzivati u carima raznovrsne hrane,
od suhog mesa naravno iz domace radinosti,
raznih pecenja,domaceg sudjuka,salata,sarmi,
a posebno kolaca naravno iz domace radinosti.
Zatim uzivanja u alkoholu i cigaretama.
Sad je najveci problem vratiti se na normalnu
tezinu prije Novogodisnjih praznika,odnosno
skinuti VISAK kilograma.
AH!
To je najveci problem osloboditi se novogodisnje
EXTRA kilaze-skinuti kile,ali na koji nacin
se osloboditi viska kilograma,odnosno vratiti
se na normalnu tezinu?????????????
Takodjer svi smo imali prolazni problem
u toku Novogodisnjih praznika-GLAVOBOLJA.
Koja se lijecila nastavkom uzivanja u alkoholu,
drzeci se stare izreke;"Klin se izbija klinom",
koristenju raznih lijekova,ili prorodnim lijekom
magicnog soka iz kiselog kupusa-Rasolom,ili
jutarnjom kiselom corbom.
AH!Dodje godina 2012 po meksickom kalendaru plemena
Azteca zadnja godina sigurnosti zivljenja na nasoj
predivnoj planeti Zemlji,odnosno-Smak svijeta.
Tacno 21.12.2012 godine-Smak svijeta,ali nemojte to
uzimati srcu i prihvatati ozbiljno,jer to je samo
reklama,kao sto se prosle godine trebao pojaviti
JESUS CHRIST-Vaskrsnuti,pa sta se desilo
jednostavno nije se pojavio.
Nemojte razmisljati o tome nego prihvatite nastavak
zivota bez razmisljanja sta ce se desiti sutra ili
ove godine.
Treba uzivati u zivotu,svaki dan misliti
na bolje sutra.
Bez obzira na probleme koje imamo,ili koje cemo
imati,idemo naprijed u nove pobjede.
Stara godina prodje,dodje godina Nova imam zelju
da nam se ispuni sve sto zazelimo u zivotu.
To je bio moj san za ovu 2012 godinu.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #46
Od : Omer L. (omkol@hotmail.com)
Datum : 28.01.2012.
Nerko ti si puk´o.Probudi se.Ja sam sinoc sanjao da sam
kupio novu Skodu u Bosna Autu ti mi urucio kljuceve.
Komentar Nr. #47
Od : nerkogalesic
Datum : 01.02.2012.
U svojim snovima vratio sam se u 60-te godine.
Zivio sam u porodicnoj-ogromnoj kuci u centru
Banja Luke,preko puta slasticarne;"Sukrija;,
Vakuvske palate u hotela;"Slavije",prije Slavije
samackog hotela za radnike Tvornice celuloze i
viskoze Banja Luka.
Sjecam se fasade koja je bila sva isarana od
metaka iz drugog svjetskog rata.
Ispod nase kuce bile su prostorije dvojice stolara
sada pokojnog Jove Visekrune,i rahmetli Muhe Dzabica,
a pored njih frizerka;"Esma",i poljoprivredna apoteka
porodice Babic.
Kuca je bila izgradjena od cerpica,na prozorima velika
crna zeljezna metalna krila,koja kada ih zatvorite
usred ljeta imate hladnu kucu,kao da imate hladjenje
u kuci,iako su zidovi bili debeli oko jedan metar.
Veliki-ogromni dnevni boravak prvo sa fijaker sporetomm
na kojem su uvijek bile posude sa vrelom vodom,i vodom
spremnom naravno za bosansku kafu,a u kasnijem periodu
sa tis sporetom.
Zivot se odvijao u dnevnom boravku,dok su sobe sluzile
samo za spavanje.
Zimi grijanje je bilo samo u dnevnom boravku,a sobe za
spavanje nikada se nisu grijale,tako kada legnete
spavati,
i kada disete mogli ste vidjeti paru iznad Vas.
Za vrijeme velikih hladnoca koristili su se topli
dusecici
sa vodom-termofori ipod jorgana odnosno nogu,ili zamotana
u peskir vruca cigla.
Ali mogu Vam reci da smo svi u kuci bili zdravi.
Nismo imali problem sa gripom kao danas.
Sjecam se hodnika koji je bio jako dug,i oko tridesetak
stepenica koje smo morali svaki dan preci da izadjemo
van kuce.
Nista ljepse nije bilo kada se pod hodnika zajedno
sa stepenicama opere.Drveni pod dobije zlatno zutu,
a predivan miris svejezeg opranog drveta znao se siriti
cijelim hodnikom.
Preko vikenda veliko ciscenje kuce koje sa zavrsavalo
u nedjelju navecer,kada svi zajedno sjednemo oko stola,
uz miris kafe za dorasle,a za nas djecu servesa.
Upali se radio kome je trebalo par minuta da se ugrije,
ustvari macje oko koje je bilo na radiju da se ispuni
zelenom tecnoscu do kraja.A onda se slusalo Veselo vece
sa najvecim glumcem tadasnjeg perioda bivse Jugoslavije
pokojnim Miodragom Petrovicem-Ckaljom i ostalima.
U dnevnom boravku bio je radio sa plocama-Automatik.
Zamislite radio sa deset ploca na nosacu koje su
automatski
padale kada se zavrsila muzika na ploci,a ja pun sebe
naravno kada sam bio sam u kuci,a u ono doba volio sam
Beatlese koje sam skupo placao,ploca sa zelenom jabukom.
Stupim u akciju,a otvorim prozore, pojacam radio da svi
cuju
da imam muziku-plocu od Beatlesa.
U nocnim satima svi smo uzivali u muzici na radio
valovima
Radio Luksemburga kmoji su pustali najnovije hitove
tadasnjeg podneblja.
Sredinom 60-tih godina i pojavom televizora koji sam
gledao
preko puta svoje kuce u hotelu;"Slavija".
Bio je to period koji se ne moze zaboraviti.
U hotelu ;"Slavija" u podrumskim prostorijama na zidnom
nosacu
bila je kockasta kutija odnosno TV proizvodnje;"EI-NIS",
naravno u crnoj bijeloj tehnici,i mi djeca bili smo prvi
gosti koji su se nalazili u prostoriji,koja je naravno
bila bez osvjetljenja.
Prve stolice bile su rezervisane za nas koji smo pomno
pratili prvo test sliku,bez tona,zatim sliku Tv Beograda,
spomenik Kalemegdan ili Avala naravno bez tona,a dolaskom
tona svi smo bili veseli,jer je uskoro bila najava
programa
i pocetak programa,koji je za nas na zalost bio i
kraj,jer
smo svi zaspali na stolicama,a kasnije se probudili kada
je bio kraj programa i upaljeno svjetlo u prostoriji.
Dolaskom televizora u kucu,zatvorila se i Tv prostorija
u hotelu;"Slavija',tako i nasem spavanju u toj prostoriji
dosao je kraj.
Sjetite se telefona u bivsoj Jugoslaviji slicnih godina.
Tko je imao novaca za instalaciju telefona,koji je u ono
doba smatran kao LUKSUZ,a ne potreba,samo mali dio nasih
sugradjana u ono doba imao je kucni telefon.
Sjecam se postara kmoji je donosio kuci poziv za odlazak
u postu sa nekim koji je rezervisao vrijeme za telefonski
razgovor.
Sjetite se poste,dodjete tamo sjednete i cekate da Vas
prozovu,iz kabina cujete dernjavu jer mnogo nasih
sugradjana nije znalo govoriti na telefon pa su mislili
ako se deru da ih s one strane bolje cuju,a onda preko
razglasa cujete kabina osoba ta i ta,kabina ta i ta.
Bilo je to lijepo vrijeme,nismo imalo mnogo,ali sa sitnim
stvarima bili smo zadovoljni.
Kasnije se sve promijenilo,dolazak telefona u kucu
znacilo je otvoren prozor u svijet zajedno sa
televizijom.
Sjetim se moje komsinice koja nije nikada upalila
televiziju
ako nije bila lijepo sredjena,a kada je rucala ili
vecerala
okretala je ledja televiziji da ne bi oni sa televizije
mogli vidjeti sta ona jede,a cesto puta bi saptala
da ne bi mogli opet oni sa televizije mogli cuti sta
ona prica.
Vratimo se na sadasnjost.Sjetite se dolaska u Ameriku,
a isto vazi za sve nas koji smo izasli iz nase bivse-
sadasnje-buduce domovine,i onih velikih velikih podnih
TV kutija,koje smo kupovali da uzivamo u Tv programu
naravno u boji.
Bili smo zeljni vijesti iz nase domovine,a danas uzivo
gledamo sva desavanja u nasoj domovini Bosni i
Hercegovini.
U cijelosti smo upuceni u najnovija desavanja,ne samo
u nasoj domovini nego i u cijelom svijetu.
Moram se opet vratiti u kraj 90-tih godina kada sam
kupio mali radio,sa kratkim talasima na vrh antene stavio
aluminijsku foliju i po cijelom stanu trazio signal
radio Evrope.
Dolaskom kablovske,satelitske i na kraju internet
televizije
nas zivot se u cijelosti promjenio.
OTUDJILI SMO SE!
Vise smo vezani u slobodno vrijeme za kucu za televiziju,
a posebno za internet Mail,Skape,Facebook,razne serije
turske,spanske i serije sa naseg bivseg prostora
Jugoslavije.
Sada cujete samo Hej! javio mi se prijatelj ili porodica
preko Skipe ili Facebook-a,koga nisam vidio dugo godina.
A da bili zaposleni oko audio visuelnog programa pobrinuo
se mobitel ili celularni telefon koji takodjer ima sve
sto
ima i kompjuter.
Znaci sve mozemo gledati i biti u kontaktu sa cijelim
svijetom.
Danas vidite nase sugradjane u automobilima sa telefonom
na uhu,
mnoge sugradjane vidite na cesti,autobusima,na poslu,na
odmoru,
ustvari na svim mjestima,gdje se nadjete u odredjenom
periodu
sa telefonima u ruci.
Svi su u svome svijetu,svi prave razne grimase na licu
vesele
ili tuzne,ali SVI SU VEOMA ZAPOSLENI.
Moderna medicina smatra ogromno koristenje telefonom
BOLESCU.
Prvo zracenje od mobilnih-celularnih telefona,zatim
odsutnoscu iz stvarnog svijeta koji je nekada veliki
uzrocnik vekikih saobracajnih nesreca cesto sa kobnim
posljedicama.
Dugogodisnje koristenje mobilnog-celularnog telefona
ukucavanjem
raznih poruka i dopisivanjem preko telefona dolazi do
iskrivljenja vratnih prsljenova,i ta bolest u medicini
odnosno sindrom u modernoj medicini zove se;
"POPCORN BRAIN SINDROM".
Nemojte misliti da i ja nisam ovisnik pokretnih telefona,
modernih televizora u 3D tehnici,ili HD tehnici,Blue Tuff
telefona u automobilu,koji redovno koristim kada se
nalazim u voznji,jer vecinom sve poslove obavljam iz
automobila.
Nazalost jesam,iako stojim iza toga da bi trebalo sto
manje gledati televiziju,koristiti pokretni telefon,
a sto vise vremena provoditi u prirodi u drustvu
svojih najdrazih.
To je bio moj san na PROSLOST I SADASNJOST.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #48
Od : nerkogalesic
Datum : 21.02.2012.
Jutros se probudih sanjajuci da se nalazim
na mjesecu,da sam astronaut.
Bio je to predivan osjecaj biti ASTRONAUT.
Sjetio sam se rijeci svojih predaka izmedju
60-tih i 70-tih godina,a posebno moje majke
koja je imala obicaj reci;
"Ah, Nerko,dragi kako ovi krenuse slati one
raketle na mjesec,i u Vasionu tako se kod nas i
u cijelom svijetu promjenilo vrijeme,pa ne znas
ni kada je ljeto,a kamoli zima".
Cesto puta sjetim se rijeci moje rahmetli majke,
a gledajuci ove godine vremensku situaciju u Evropi,
i svijetu,mislim da je imala pravo.
Proslih sedmica temperatura bila je jedne sedmice
plus 15-20 celsijusa,a slijedece sedmice izmedju
minus 20 i 40 celsijusa,sa velikim kolicinama
snijega koji ce u narednom periodu biti uzrocnik
velikih poplava,a posebno u tom periodu doslo
je do preko 400 smrtnih slucajeva-razlog velika
hladnoca.
SVEMIR
A,CUJ COVJECE
MI NA MJESECU.
A,STA TI JE
JES'LI TI LUD,
ODAKLE MI NA MJESECU.
TAMO MOGU OTICI SAMO
RUSI I AMERIKANCI,
STA MI IMAMO
SA MJESECOM
I VASIONOM.
Ali poslije pedeset godina arhive
neke tajne izlaze na vidjelo.
O cemu se radi.
U doba hladnog rata izmadju Rusije i Amerike,
a takodjer i hladnog rata izmedju bivse Jugoslavije
i Rusije.
1947 godine nas predsjednik Josip Broz-Tito
bio je na putu usavrsavanja plana programa
odlaska na Mjesec.
Nevjerovatno ,ali istinito.
Pocela je velika utrka izmedju SSSR-a i Sad-a.
Kasnije te dileme rijesila je nasa bivsa domovina
Jugoslavija na celu sa predsjednikom Titom.
Sjetimo se SSSR je 1957 godine lansirao u orbitu
prvi svemirski satelit;"Sputnik".
Sa ovim satelitom zvanicno je krenula vasionska
utrka izmedju SSSR i SAD.
U pocetku SSSR je bio u prednosti jer je iste godine
poslao prvo zivo bice u Svemir-psa LAJKU.
1961 godine prvi covjek u svemiru bio je;
JURIJ ALEKSEJEVIC-GAGARIN
Amerikanci prvi puta stupaju na Mjesec 1969 godine.
Najvece iznenadjenje krajem prosle priredili su
slovenci braca Bostjan i Ziga Virc,
svojim dokumentarnim filmom;
"HOUSTON WE HAVE PROBLEM"
Autori Bostjan i Ziga Virc tvrde da je FNR
Jugoslavija
1948 godine razvila svoj Svemirski program,a
Svemirski
centar izgradjen je na granici Bosne i Hercegovine
i Hrvatske,a navodno se radi o vojnoj bazi;"Zeljava".
Vojni aerodrom i najveci podzemni aerodrom u Evropi,
i nekadasnja baza JNA,u blizini Bihaca,poznatiji
kao Bihacki vojni aerodrom.
U punoj funkciji koristen je izmedju 1968 godine,
- 1992 godine,kada je unisten aktiviranjem minsko-
eksplozivnim sredstvima prilikom povlacenja
JNA armije,ali jos ima ostataka na osnovu cega
se moze pretpostaviti Svemirski program aerodroma.
Jugoslavija je svoj program razvila ne temelju
slovenskoga naucnikai svemirskog pionira profesora;
HERMANA POTOCNIKA
Koji su navodno otkriveni 1947 godine,a svemirski
program uspostavljen vec iduce 1948 godine.
SAD je saznao za taj program vec pedesetih godina,
ali nisu bili sigurni,da u tu igru nisu uvuceni i
Rusi,zbog hladnog rata izmedju Jugoslavije i SSSR.
Tek krajem 1960 godine poslije kontrole sigurnosti,
stupaju u kontakt sa predsjednikom Titom,i u martu
1961 godine dolazi do susreta izmedju predsjednika
Tita i tadasnjeg predsjednika SAD Johna Kennedyja,
gdje nas predsjenik Tito prodaje Svemirski plan
amerikancima navodno za dvije i po milijarde,i sve
ulaze u poljoprivredu da preko noci dolazi do
napretka nase zemlje i preuzimamo primat najvece
poljoprivredne zemlje na Balkanu.
Postajemo ravnopravni ucesnici u americkom programu
505 i dobijamo pravo na izradu americkih raketa iz
porodice;"Saturn",i modele;"Apollo" koji su vecinom
izradjeni na teritoriji nase bivse domovine
Jugoslavije.
To su samo navodni podatci,posto se produkcija
dokumentarca o svim desavanjima u proslom periodu
ocekuje tek pocetkom 2013 godine.
Pored Nikole Tesle,imamo i profesora Hermana
Potocnika
koji ce ostati u istoriji svemirskih desavanja
kao prvi pionir sa teritorije bivse Jugoslavije.
PA REKOH JA TEBI
DA MI IMAMO VEZE
SA SVEMIROM
EVO DA SAM
JA
U
PRAVU.
Raja, Cao, odoh ja nastaviti sa spavanjem.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #49
Od : nerkogalesic
Datum : 24.02.2012.
U moj san lagano se usunja ljepota oblacenja
70-tih godina,simika cipela,trapez pantalona,
uskih kosulja,duge kose itd.
AH!,TA AMERIKA
Dolazite kuci normalno svi u kuci imamo
telefonsku sekretaricu sa memorisanim porukama,
i izmedju raznih poruka cesto puta imate poruku
koja glasi;"Molimo Vas,ako imate stare odjece,
da toga dana i toliko sati iznesete ispred vasih
vrata,a mi cemo Vas osloboditi stare odjece i
dodijeliti drugome kome je neophodna.
Naravno prije toga kuci je dosla koverta sa
plasticnom vrecicom za vasu staru odjecu.
Vratimo se daleko iza nas u nasu bivsu domovinu.
Koliko odjece u nasoj bivsoj domovini kupovali
smo za gotovinu?
Sjetite se!
Bi li ste zainteresovani za kupovinu odijela,
zimskog kaputa,bunde,talijanskih cipela,cizama itd.
Uvijek prvo pitanje bilo je u;"Koliko je mjesecnih rata,
sa kolikom kamatnom stopom mozemo kupiti odjecu ili
cipele.Svi smo bili radosni ako bismo mogli kupiti
odjecu u 6 ili 12 mjesecnih rata BEZ KAMATE!!!!!!
Moj dolazak u Saint Louis prije 16 godina,a dosao
sam iz izbjeglickog kampa;"Gasinci",kod Djakova
u Hrvatskoj poslije pet mjeseci,a prije toga
mjesec dana,izmedju novembra i decembra
Nepalskog bataljona kod Okucana.
Obilazeci prodavnice odjece,naravno dosli smo
iz Gasinaca sa minimalnom kolicinom odjece,
i slucajno svratio u prodavnicu;"Family dollars".
Iznenadio sam se sa cijenom odjece i naprosto
svu odjecu u ono vrijeme,na pocetku zivljenja
u americi kupili smo u toj prodavnici.
Bili smo presretni sa nasim izborom jeftine odjece,
sve dok nismo tu istu odjecu oprali u ves masini,
nasem razocarenju nije bilo kraja.
Ali svaki pocetak se placa,isti problem bio je i sa
kupovinom starih vozila,namjestaja itd.
Sjetite se stare engleske izjave;"Nisam toliko bogat
da kupujem jeftine stvari".
Vecom zaradom,veca zaraza za kupovinom odjece,
koja u vecini slucaja zavrsi u raznim prodavnicama
polovne odjece,ili za beskucnike.
Jer sada smo u mogucnosti kupiti kvalitetniju
odjecu za vrlo malu svotu novca,i nekada nemamo
kocnicu za kupovinom odjece,koju cesto i ne
obucemo,nego nam samo zauzima prostor u plakaru.
Za moj pojam bolje je kupiti skuplju odjecu
u manjoj kolicini.
Razmislite o tome.
Vise odjece u plakarima vise posla za razne
dobrotvorne organizacije,koje su nezasite,
i koje ce Vam dosadjivati nekada svakih
15 ili mjesec dana.
Jer mi smo krivi za tu situaciju i ne smijemo
kriviti druge.
Ja shvatam da svi volimo lijepo i moderno
izgledati,a posebno mi banjalucani za koje se
pricalo da smo FAJNOVCI,sto pokazujemo na
svim manifestacijama,a posebno posto ja
zivim u Saint Louisu na nasim godisnjim
druzenjima,ali razmislite o mojoj ideji
"KUPI SKUPO, NOSI DUZE".
Takodjer svaki dan u posti nalazimo apel
za financijskom pomoci raznih humanitarnih
organizacija,necu da napominjem na koje
organizacije se odnosi,jer svi znate o kojim
organizacijama je rijec.
Ja nisam protiv pomoci,i zelim pomoci svima
koji su u nevolji,ali ne volim kada jednom posaljem
pomoc tim organizacijama,a poslije toga svakih
15-30 dana dolazi nava uplatnica za pomoc,
DOZIVOTNI KREDIT,jer oni smatraju da mi moramo
imati mjesecnu ratu za pomoc.
Dolaze razni propagandni papiri,naljepnice,
mali digitroni,kalendari itd.
Poslije tih malih poklona koja zavrse najvise
u smecu dolaze uplatnice za pomoc,i obavjestenje
o njihovim poklonima.
Eh!onda se nadjemo u nedoumici da li i dalje
financijski finansirati,ili im odbiti
financijsku pomoc.
I kada odbijete placanje financijske pomoci
ponovo Vam dolaze razni propagandni materijali.
I TOME NEMA KRAJA.
Jos jednom nemojte misliti da sam ja protiv pomoci,
jer i nama kada smo dolazili u Ameriku mnogi amerikanci
su pomogli,da se sto prije naviknemo na zivot
u Americi.
Kada smo ih uz veliku zahvalu pitali zasto to rade
dobijali smo odgovor;"I nasi pretci koji su dolazili
u emigraciju na ovo tlo imali su pomoc od stanovnika
koji su takodjer dosli davno prije njih,i pomogli su
im na pocetku,a mi smo tu da to nastavimo,a nadamo se
od Vas da ce ti Vi takodjer to nastaviti".
Sta na kraju reci samo;
AH!,TA AMERIKA.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #50
Od : nerkogalesic
Datum : 20.03.2012.
Raja zamislite sanjao sam vrijeme
prije i poslije praznika 8.Marta.
OSMI MART
OSVANULO JE PREDIVNO JUTRO
MI DJECA IMALI SMO PLAN.
KAKO OBRADOVATI
NAJLJEPSI PUPOLJAK
U NASEM CVJETNJAKU.
TAJ PUPOLJAK STO NAM JE
PODARIO ZIVOT.
UPUTIO NAS NA PRAVI PUT,
BDIO NAD NAMA 24 SATA,
NOCIMA NIJE SPAVALA,
JER BRINULA SE ZA NAS.
SVAKU NASU NAJMANJU PREHLADU
DOZIVLJAVALA JE KAO SVOJU.
TAJ NAS ZANOSNI PUPOLJAK,
KOJI IMA NAJLJEPSI
MIRIS NA SVIJETU,
I KOJA ZRACI DOBROTOM,
TAJ NAJLJEPSI OSMIJEH
NA SVIJETU IMA SAMO
NASA MATI.
TAJ DAN MOJI DRUGARI
KAO I SVAKE GODINE,
NA ISTI DAN IMAMO
SASTANAK KAKO OBRADOVATI
NASE MAJKE.
TRCECIM KORAKOM PROSTO
LETIMO DA KUPIMO
NAJLJEPSE CVIJECE NA SVIJETU
PUPOLJKE RUZE.
NEMA LJEPSEG OSMIJEHA
NA SVIJETU,OD OSMIJEHA
NASIH MAJKI.
ZATO SVIM MAJKAMA
NA SVIJETU ZELIM
SRETAN OSMI MART
PRAZNIK SVIH MAJKI
NA SVIJETU.
Sta je MUSKARCINE prodje 8.Mart,da l'ste
obradovali svoje majke,zivotne saputnice,
djevojke sa jednim buketom cvijeca,naravno
pupoljaka ruza.
Tim najljepsim cvijecem na svijetu,sa najljepsim
mirisom,najljepsim bojama,jer samo je jedno
cvijece KRALJICA cvijeca,a to je RUZA.
Jutarnji pupoljak ruze sa rosom izmedju
latica,koja daje najljepsi miris na svijetu,
i cvijece koje je najvise ispjevano
u pjesmama.
Ruza to zasluzuje,i upravo i nase majke
zasluzuju pupoljke ruze,jer kupujuci od srca
pupoljke ruze,predajemo nasim najmilijim
postivanje i ljubav prema tim osobama.
Nase srce bude puno kada nasa voljena osoba
primi nas poklon,i prinese svojim obrazima
nase pupoljke ruze,a istovremeno i njihovo lice
poprimi boju pupoljaka,i ozari nasa srca,tako
da imamo osjecaj kao da letimo prema suncu,
a ono grije nasa srca.
Izvor zivota gledajuci kroz izlazak sunca
na horizontu,budjenje zivota sa predivnim
pjesmama raznih rajskih pticica,imate
osjecaj kao da se nalazite na otvorenom
rajskom koncertu najljepse muzike na svijetu,
a lagani povjetarac siri predivni miris raznog
livadskog cvijeca,a u sredini toga svega
nalaze se nase majke sa pregrstom pupoljaka
ruza u naramku.
Tome pupoljku koji cijeli zivot bdije nad
nama,to je mali dio sa kojim izrazavamo
ljubav i postivanje,prema njima,jer one to
zasluzuju.
Dok su zive imamo osobu kojoj mozemo povjeriti
svoje probleme,a one uvijek iz svoga zivotnog
iskustva imaju najbolju ideju kako savladati
taj problem.
Dok one zive i mi zivimo slozno,odlaskom njih
u vecini slucaja dolazi do pucanja spona izmedju
brace i sestara,i ostalog dijela porodice.
Jer one su nas magnet zajednistva za nas sviju
i zato svim majkama na svijetu zelim sretan
osmi mart medjunarodni dan zena.
Izvinjavam sa nasim damama sa malim zakasnjenem.
Sjetite se nasih proslava osmog marta koje smo
provodili u raznim restoranima,hotelima i
kucnim zabavama.
Pred sami pocetak glavobolje u BIH i Ex Jugoslaviji,
bio je popularan osmomartovski SHOPING u obliznje
drzave;Italija,Turska,Madjarska,Grcka itd.
Opet na kraju bili smo ti koji smo pobjedjivali,
jer odlaskom nasih zivotnih saputnika ili
djevojaka u osmomartovski Shoping mi smo
dobijali najvise poklona.
Sjecam se u ono doba najveci problem bio je kupiti
cvijece,a da niko ne primjeti da ste kupili
cvijece,jer biste bili dugo na meti kao PAPUCAR.
Cvijece bi se krilo iza ledja,da nitko ne primijeti
da nosite cvijece,naravno buket sa pupoljcima ruza.
Dolaskom vozila i nama je bilo lakse,jer cvijece
imalo svoje posebno mjesto PRTLJAZNIK,ali nemojte
se ljutiti to se odnosilo samo na velike MUSKARCINE.
U danasnje vrijeme lijepo je vidjeti kada mlada osoba
nosi buket cvijeca da nekome kroz buket cvijeca
pokloni svoje postivanje i ljubav.
Jedno pitanje za Nas sviju;
"U kojoj drzavi prvi puta se slavio Dan zena".
Ako ne znate;Amerika.
Malo istorije;
1) 1857 godine Zene u tekstilnoj industriji
prvi puta u istoriji marsirali su
ulicama New Yorka trazeci humanije
uslove rada,krace radno vrijeme,
pravo glasa i zabranu djecjeg rada.
2) 1910 godine Na kongresu zena u Kopenhagenu,a
na prijedlog Klare Cetkin,doneta je
odluka da se svake godine obiljezava
Medjunarodni dan zena,kako bi se iznijeli
zenski zahtjevi i obiljezila borba za
ekonomsku,drustvenu i politicku
ravnopravnost.
3) 1910 godine 8.MART INTERNATIONAL WOMEN DAY.
Sirom Evrope i Svijeta,zvanicno
se obiljezava Medjunarodni dan zena.
4) 1911 godine U Masacusetsu emigranti protestuju
trazeci bolje uslove rada,a posebnu
ulogu u protestu imale su zene koje
su nosile transparente sa natpisom;
"Kruh i ruze",gdje je kruh predstavljao
Ekonomsku moc,a ruze Bolji zivot.
5) Zaboravio sam 1908 godinu kada je 15000 zena
marsiralo ulicama New Yorka trazeci
iste uslove kao i 1857 godine.
6) 1913 godine Ruskinje zapocinju strajk za
"Kruh i Mir",kao odgovor na smrt
dva miliona vojnika u Prvom svjetskom
ratu.
Suprostavljene politickim liderima,
zene nastavljaju strajk sve dok
Car nije abdicirao i privremena vlada
garantovala zenama pravo glasa.
7) 1975 godine Ujedinjene nacije su proglasile 8.Mart
Medjunarodnim danom zena,a ta godina
ujedno je bila i GODINA ZENA.
8) Tridesetih godina proslog vijeka u Zapadnom svijetu
8.Mart skoro pa prestaje da se obiljezava
zbog toga sto je povezan sa komunizmom.
Jos jednom svim damama svijeta
ZELIM SRETAN OSMI MART MEDJUNARODNI
DAN ZENA.
Cao, odoh ja ponovo na spavanje Laku noc.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #51
Od : nerkogalesic
Datum : 06.04.2012.
GLAVOBOLJA ZVANA BENZIN
GLE!
GDJE SAM
JA TO.
SJEDIM U AUTU,
ISPRED MENE
VELIKI BROJ
VOZILA.
ZASTO!
AH,SAD ZNAM
KOLONA STOJI,
VELIKI PROBLEM
BENZIN.
IZGUBIT CU
SAT ILI DVA,
ALI NA KRAJU,
BIT CU SRETAN,
JER IMAT CU
PUN REZERVOAR
GORIVA.
Da li se sjecate 80-tih godina i velikih redova
ispred benzinskih pumpi.
U ono doba svatko je zeleo biti dobar
sa radnicima Jugopetrola i Ine.
Zasto,zna se mogli ste na CRNO puniti gorivo,
normalno platiti,ali ste izbjegavali velike
kolone,ustvari glavobolju zvanu BENZIN.
Ja sam imao srece u ono doba,posto prije
odlaska na sluzenje vojnog roka,jedno
vrijeme radio sam na Energopetrolovoj
benzinskoj stanici,gdje sam stekao veliki
broj prijatelja.Moji prijatelji bili su
pokojni KOSTKO i DARKO koji su radili kao
pumpasi u nocnoj smjeni na Energopetrolovoj
i Ininoj benzinskoj stanici.
Samo zamislite izgubite sat,dva cekajuci
da dodjete na red i na kraju kada dodjete na
red dobijete informaciju da nema vise goriva,
jer svi ispred Vas pored rezervoara koji su
napunili naravno do vrha imali su i po nekoliko
kanti za gorivo.
Koliko Vam se to puta desilo!
A ja u ono doba dodjem sa svojim vozilom
poslije ponoci,n apoziv svog jarana Darke
(koji je na moju veliku zalost devedesetih godina
poginuo u saobracajnom udesu),da iz cisterne
napunim u kante gorivo,naravno platim gorivo
po normalnoj cijeni,koja je vazila u tom momentu.
Sjetite se koliko se cijena goriva mijenjala u
toku sedmice,a ja srecom imao svog PUMPASA,koji
me je spasavao dugih redova za gorivo i glavobolje
zvane BENZIN.
Poslije dugih kolona vozila,dolaze na red BONOVI
za gorivo.Svatko od nas koji je posjedovao naravno
registrovano imao je pravo mjesecno na 40 litara
goriva,naravno bonove koje ste podizali svaki mjesec
u Sekretarijatu unutrasnjih poslova,i opet
glavobolja zvana BENZIN.
Ponovo sam bio sretan,jer sam imao svoje jarane
Kostko i Darko na benzinskim stanicama,od kojih
sam imao uvijek imao extra bonove za gorivo.
Sjecate li se koliko smo na crno placali da kupimo
bonove za gorivo.Nekada je bilo pedeset posto od
cijene goriva,al'smo bili sretni da kupimo bonove.
Kako je bilo u ono doba imati jarane pumpase kao ja.
Poslije bonova na red dosli su parni i neparni dani
voznje kolima.Znaci,svaka registarska tablica koja,
je ustvari imali zadnji broj na tablici parni ili
neparni odredivao je dan kada ste mogli voziti
vase vozilo.Opetsmo bolovali od glavobolje zvanom;
BENZIN.
Nakon nekoliko godina glavobolje,napokon je bilo
doslo doba kada smo svoje licno vozilo mogli
voziti bez ogranicenja,ali smo imali visoku cijenu
goriva.
Vratimo se u proslost,i sjetimo se koliko je vozila
brojala svaka porodica.Bilo je jedno vozilo po
porodici,i to u vecini slucaja polovno,gdje nikada
niste bili sigurni da necete imati problema sa vozilom.
Bili smo sretni i cudili se kada neko predje 50000
kilometara,bez opravke motora,elektrike itd.
Zamislite, slicnu situaciju u Americi,da svaka
porodica ima samo jedno vozilo,a svi radimo daleko
od kuce ili stana.
NEMOGUCE.
Americko pravilo,koliko vozaca u kuci toliki broj
vozila.Zamislite jedno vozilo,a svi radimo na razlicitim
stranama grada.
NEMA TEORIJE.
Prije desetak i vise godina,svi smo zudili da se vratimo
nazad odakle smo dosli u Ameriku.
Sada nasi pogledi u vecini slucaja gledaju buducnost
ostankom u Americi.
U vecini svi se vracaju iz Evrope razocarani velikom
skupocom,a posebno drzavama koje su u sklopu Evropske
unije.Mnogi nasi sugradjani zabrinuti su sa cijenom
goriva u Evropi.
Zamislite cijenu goriva u Americi,po galoni regularnog
benzina 9,33 dolara po galonu,koliko momentalno
kosta regularni galon goriva u Oslu-Norveska.
Momentalno prosjecna cijena regularnog goriva u Americi
iznosi 3,57 dolara po galonu sto je skuplja cijena
za 19 centi ,iz proslog mjeseca.
Ovu momentalnu situaciju koriste Republikanski delegati
za predsjednicko mjesto,a izbori ce se odrzati u
novembru ove godine.
Sto bi bilo divno imati cijenu regularnog goriva
0,06 centi,koliko kosta galon regularnog benzina
u Caracasu- Venezuela.
PREGLED MOMENTALNIH CIJENA REGULARNOG GORIVA
U EVROPI I OSTALIM DJELOVIMA SVIJETA;
1) ZAGREB-HRVATSKA 7,16 DOLARA GALON,
2) LJUBLJANA-SLOVENIJA 7,21 DOLARA GALON,
3) BEOGRAD-SRBIJA 6,57 DOLARA GALON,
4) SARAJEVO-BIH 6,89 DOLARA GALON,
5) ASMAN U ERITRIJI 9,58 DOLARA GALON,
6) OSLO-NORVESKA 9,33 DOLARA GALON,
7) ROMA-ITALIJA 8,51 DOLARA GALON,
8) MONTE CARLO-MONACO 8,46 DOLARA GALON,
9) COPENHAGEN-DANSKA 8,48 DOLARA GALON,
10) LONDON-ENGLESKA 8,12 DOLARA GALON,
11) PARIZ-FRANCUSKA 8,06 DOLARA GALON,
12) HONG KONG 8,12 DOLARA GALON,
13) BERLIN-NJEMACKA 7,76 DOLARA GALON,
14) TOKIO-JAPAN 6,59 DOLARA GALON,
15) KUVAJT 0,82 CENTA GALON
16) RIJAD-SAUDIJSKA ARABIJA 0,45 CENTI GALON,
17) CARACAS-VENEZUELA 0,006 CENTI GALON ITD.
Pa ovo je nemoguce Japan jeftiniji u cijeni
goriva(ostrvska zemlja),od Hrvatske,Slovenije,
Srbije i Bosne i Hercegovine.
Ovaj mje san previse razbudio,odoh je ponovo
probadi zaspati.LAKU NOC.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #52
Od : nerkogalesic
Datum : 31.05.2012.
Uvijek u svojim snovima,vracam se u Maj.
MAJ,MAJ,MAJ
TO PREDIVNO PROLJECE,
SA PREDIVNIM MAJOM.
PROLJECE JE PREDIVNO,
ALI IPAK JE MAJ
POSEBAN MJESEC.
BUDJENJE PROLJECA,
BUDJENJE ZELENILA,
BUDJENJE POTOCICA,
RIJEKA,JEZERA,MORA,
TAJ PREDIVAN MIRIS
VODE.
TAJ BLJESAK IZ VODE
KOJI NAS OBASJAVA,
I POZIVA DA UZIVAMO
U NJENIM LJEPOTAMA.
DOLAZAK MAJA,
KADA MLADI LIST
DOBIJE SVOJU BOJU,
KADA BEHAR ZAVRSI
SVOJ MIRIS I PREDJE
U DRUGU FAZU,PLODA.
KADA MLADE PTICICE,
KRECU U SVOJ PRVI
SAMOSTALNI LET
UZ POMNI POGLED
SVOJE MAJKE.
KADA VJEVERICE,ZECEVI
SA SVOJIM MLADIM
NARASTAJEM VEC
U JUTARNJIM SATIMA,
POCNU SVOJU PREDIVNU
JUTARNJU IGRU.
KADA IZ SUSJEDNIH
BASTI,
DOLAZI ZVUK MASINA
KOSACICA,IZMJESAN
SA VESELOM IGROM
DJECE.
SVAKA KUCA
U KOMSILUKU
VRSE SADNJU KUCNOG
CVIJECA.
A STARIJI PERU SVOJE
LJEPOTANE,A IZ
LJEPOTANA
DOLAZI PREDIVNA
MUZIKA.
PREDIVNO MAJSKO
SUNCE
OBOZAVAOCE DOBRE
HRANE,
NATJERA NA
ROSTILJADU.
TAKO DA SKORO IZ SVIH
BASTI DOLAZI PREDIVNI
MIRIS PECENOG MESA,
NARAVNO POMIJESANO
SA HLADNOM PIVOM.
UZIVAJTE U NAJLJEPSEM
MJESECU U GODINI.
ZIVJELI.
Vratimo se mislima ponovo
u proslost.
Zamislite da se sada nalazite
proslom stoljecu,otprilike 70-80
godine.
Kraj aprila,planiranje odlaska
u prirodu,ili na svoju vikendicu
za prvomajske praznike.
Kupovina pica,tradicionalno pivo,
zajedno sa zelenom salatom,naravno ugalj,
razanj i druge potprepstine za te dane.
Odlazak dan prije praznika kupovine mladog
janjeta,naravno zenskog kako stari lovci kazu,
a i ja sam se uvjerioda je sasvim razlicit ukus
od muskog janjeta.Odlazak u jutarnjim satima
u prirodu vecinom kraj potoka ili rijeke,
a prije rata u vikendice prijatelja.
Pranje janjeta,stavljanje janjeta na razanj,
soljenje uz jednu ljutu,rakijicu,krusku,lozu,
a u kasnijem periodu viskijem,potpalom vatre
za pocetak pecenja janjeta,naravno uz hladno
pivo "Nektar",muzikom i igranjem nase djece
oko nas.
Pred kraj miris pecene janjetine znao se siriti
daleko od nas,a mi smo znali okretati,naravno
rucni razanj nekoliko sati,a ne kao danas uz
pomoc motora.
Uvijek je bio neko od nasih kolega koji su
volili uzivati u prirodi sa gitarom u ruci.
Nije nam bilo tesko okretati jagnje,stvarno
uzivali smo u tome.
Kraj ceremonije rezanja jagnjeta nije bilo
veliko uzivanje,kao ritual pecenja jagnjeta.
Nas dan zavrsavao se u kasne sate,kada smo
laganom voznjom vracali se kuci.
Sjetimo se nekih radnih organizacija koje
su organizovali prvomajske uranke za svoje
radnike.
I to je bilo predivno,poranis u jutarnjim satima
i jedno desetak kilometara u drustvu svojih radnih
kolega,naravno uz pjesmu sav radostan prepjesacih
tu kilometrazu.Dodjes na mjesto zabave kada tamo
po desetak jagnjadi se pece,alkohol se tece,
muzika uzivo,i tvoje je bilo samo sjesti jesti,
piti i pjevati.Taj zal za tim vremanom drzi me i sada.
Ali na nasu veliku zalost proslost ljpote uzivanja
prvomajskog uranka je iza nas.
Takodjer u moj san nailazi sjecanja prvomajskih
parada na televiziji,a svaki grad je u jutarnjim satima
imao svoj program proslave Prvog maja.
Poslije praznika rada Prvog maja,dolazio je drugi
praznik Dan mladosti,ili rodjendan nasem nikada
zaboravljenom predsjedniku koga je volio i cijenio
cijeli svijet Marsalu Josipu Brozu-Titu.
Taj dan 25.maj,i centralne ceremonije proslave
rodjendana
druga Tita koji se odrzavao svake godine u Beogradu
znao nas je sviju privuci uz televizor da gledamo
slet,koji se zavrsavao dodjelom stafete mladosti
sa iskrenim cestitkama za rodjendan ispred naroda
SFR JUGOSLAVIJE.
Stafeta mladosti koja je imala svoj put od Slovenije,
preko Hrvatske,Bosne i Hercegovine,Crne Gore,Makedonije
i Srbije,i koju su nosili hiljade i hiljade ucenika,
majki,radnika,sportista,studenata i ostalih.
Svi u ono doba sanjali smo da predajemo u ruke
nasem predsjedniku Titu Stafetu mladosti.
Brzo prodje nase predivno vrijeme,ode Tito,ode
Jugoslavija,a odosmo i mi u Imigraciju po cijelom
svijetu.
Sta je tu je sjetite se ovih dana nasih predivnih
trenutaka
koje smo proveli u nasoj nikada zaboravljenoj drzavi
SFR JUGOSLAVIJI.
Odoh ja nastaviti sanjati.Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #53
Od : nerkogalesic
Datum : 07.07.2012.
Sanjam i smijem se u snu,kako ne bi
u snu mi naviru sjecanja na nase dinare.
NEKADASNJI MILIJARDERI
Vratimo se ponovno u proslost,i sjetimo se
zivota u nasoj bivsoj domovini EX Jugoslaviji.
Sta mislite o novcanicama koje smo koristili
u vremenu izmedju 60-tih i 70-tih godina.
Sjecate li se bijele kovanice od jednog dinara,
dva dinara,pet dinara,zatim zute kovanice od
deset dinara,dvadeset dinara.
A naravno Alije Sirotanovica na novcanici
od sto dinara.
Zamislite platite nedjeljnu jutarnju predstavu
samo pet kovanica,bijelih, ustvari 5 dinara.
U ono doba bio si bogat ako imas 1000 dinara.
Nismo bili bogati,ali imali smo vremena za
druzenja,porodicnog ili sa prijateljima.
Nismo imali velike zelje,jer nismo ni bili
optereceni da imamo puno toga,osim osnovnih
stvari.Zivjeli smo bez glavobolje i opterecenja.
Sedamdesetih godina dolazi do vecih zahtjeva,
imamo siri pogled i zelju da imamo sve od
televizije,telefona u kuci,motora,automobila.
Zelimo vise vremena provoditi izvan grada,
godisnji odmori na moru,koji svake godine
duze i duze traju.
Nasi pogledi krajem sedamdesetih godina i
pocetkom osamdesetih godina idu ka vikendicama
pored grada,pa do vikendica na moru.
Dolazi do razlaza mnogih dugogodisnjih
prijateljskih veza,vise se okrecemo nasim
vikendicama gsdje svaki vikend,koristimo
svoje slobodno da je sto ljepse uredimo.
A onda dolazi do prve INFLACIJE,gdje novcanica
gubi svoju vrijednost uticajem lose ekonomije.
Preko noci postajemo milioneri,milijarderi,
jer nase novcanice preko noci probude se
sa vise nula,od predhodne noci.
Mnogo nula na novcanici,velik porast cijena
robe,a novcanice nemaju nikakvu vrijednost.
Pojedinci na ulicama,koristili su tu situaciju
da izvuku sve strane novcanice od gradjana,
koji su prodavali svoje devize da bi prezivjeli.
Zatim dolazi plan Ante Markovica kada se nasa
novcanica smrzava na jedan prema sedam,i jedan
period dolazi do naglog poboljsanja u privredi,
nasa novcanica dobija na vrijednosti i svi se
oporavljamo.
To je bio za vecinu od nas ZLATNI period zivljenja
u nasoj bivsoj domovini,ali na nasu veliku zalost
trajao je jako kratko.
Zatim dolazi kraj devedesetih godina kada plan
Ante Markovica pada u vodu,i ponovo na cesti
osvanuju dileri za zamjenu deviza,i opet ponavlja
se ista stvar kao sredinom osamdesetih godina,
samo sada dolazi do nemira u Sloveniji,Hrvatskoj,
i na kraju u Bosni i Hercegovini.
Dolazi do krvavih sukoba,iseljavanja,ustvari
EMIGRACIJE u druge drzave Evrope i svijeta,
a oni koji su ostali bili su stvarno milijarderi
sa silnim nulama na novcanicama.
Naprimjer trebalo ti je pet milijardi da kupis
kutiju caja.Inflacija je bila ogromna nezampacena
u istoriji inflacije.
Inflacija je i danas n apodrucju bivse Jugoslavije
ogromna,i pitanje je uopsteno da li tu ima izlaza.
Malo o istoriji novcanica
U vrijeme trampe naziv za novac dolazio je od
starog latinskog naziva;"PECUNIA".
Pecunia u nasem prijevodu znaci;"GOVEDO".
1) Prvi slican novac ovom danasnjem nastaje
u sedmom stoljecu prije Krista znaci dakle
prije vise od 2700 godina.
Prva drzava u kojoj se kovao novac bila je
Lidija u Maloj Aziji.
Taj se pranovac izradjivao od elektruma,
prirodne legure zlata i srebra.
Kroz buduce vijekove,osim elektruma koristili
su se zlato,srebro,bronza,a posljednjih stotinak
godina jos i mjed,nikl i zeljezo.
2) Novac se izradjivao rucno,tek u 16 stoljecu
nastaju prve masine za izradu novca.
3) Prvo pojavljivanje papirne novcanice
dolazi iz Kine 119 godina prije nase ere,iako
sve do sedmog stoljeca nase ere potrajala je
borba za njegovo priznanje.
4) U augustu 1661 godine u Stokholmu na ideju
izvjesnog Johana Palmstruha iz Rige,Svedska banka
izdala je prvu papirnu novcanicu od 5 dalera,
ili 5 talira.Ta se novcanica danas cuva u Muzeju
Narodne banke Svedske kao najdragoceniji eksponat.
5) A u Kini svojevremeno odstampana je najveca
i najmanja novcanica na svijetu.
Ona najveca bila je duga 33 centimetra,a siroka
23 centimetra,a vrijedila 1 Kuan za vrijeme
dinastije Ming u 14 stoljecu.
Najmanju novcanicu stampala je kineska pokrajina
Cekajang,i bila je duga 55,a siroka 30 milimetara.
6) 1725 godine najvrednije novcanice stampane su
u Engleskoj bile su one od 1000 funti,a stampale
su se preko dvije stotine godina,sve dok nisu
povucene 1945 godine.
7) 1773 godine u Hamburgu osnovana je prva stedionica.
8) U koncentracionom logoru u Drugom svjetskom ratu
pod nazivom;"Operacija Bernhard",logorasi su prvi
puta u istoriji falsificirali novcanicu od 5 britanskih
funti u nomiranoj vrijednosto od 150 miliona funti.
9) Prvu rucnu falsificiranu novcanicu nacinio je Bogem
u Engleskoj 1883 godine,kada je falsifikovao novcanicu
od 50 funti,i da slucajno nije nespretni sluzbenik
prosuo vodu preko novcanice.Kada je novcanica krenula
gubiti svoju boju,otkrili su falsifikat.
Da se nije desio taj slucaj nikada ne bi otkrili
falsifikat.
Imao j ekobni zavrsetak jer je objesen na dan svoga
vjencanja.
10)Rijec inflacija prvi put u istoriji mozemo procitati
u knjizi;"Velika papirna promjena ili priblizavanje
finansijske eksplozije",koju je 1864 godine objavio
Aleksandar Demler u New Yorku.
Knjiga prikazuje situaciju u periodu americkog gradjanskog
rata izmadju 1861-1865 godine,kada je usljed visegodisnjih
ogorcenih sukoba izmedju Sjevera i Juga doslo do
ogromnih razaranja i skoro potpune paralize privrede.
Drzava je pribjegla izdavanju papirnog novca bez
pokrica,sto je izazvalo veliki rast cijena
i obezvrijedjivanja domaceg novca.
Odoh ja nastaviti svoj san.Laku noc.
Komentar Nr. #54
Od : nerkogalesic
Datum : 24.09.2012.
Svim mojim vjernim obazavateljima
teme Moj San,izvinjavama se,sto nisam
odavno nista napisao,ali obecavam
u narednom vremenu sve to cu namiriti.
Komentar Nr. #55
Od : nerkogalesic
Datum : 12.12.2012.
Zamisljam sebe u prirodi,i istovremeno
uzivam sjedeci na stolici,na blagom
jesenskom suncu.
JESEN
Sjedim,gledam i uzivam,
zlatno,dijamantni,topli zraci
lagano griju mi lice.
Kao da mi kazu;
"Sjedni opusti se i uzivaj
u predivnom jesenskom suncu".
Dan predivan,pticice pjevaju
po cijeli dan.
Nebo se plavi,kao da gledate
u plavo more.
A ja sjedim i uzivam,
u zlatno,bakarnom rajskom
okruzenju.
Lisce lagano leluja,na
jesenskom vjetricu,
kao da cujem glas klavira
u nocnim satima,Baha
Sopena ili Mocarta.
Gle!
Vjeverice skupljaju zadnje
plodove,i nose u svoje gnijezdo.
Uz veselu igru,koju prezentiraju
pred mojim ocima.
Gle!
Pridruzuju im se u igri,
i male zeke sa svojim
predivnim okicama.
U komsijskom dvoristu
pas laje kao da zali sto
je jesen dosla,i polako
daje prve znakove
dolaska zime
Uzivajte u najljepsem godisnjem dobu
JESENI.
Vracam se u svojim mislima na prijasnji
zivot u nasoj nikada zaboravljenoj
bivsoj domovini Jugoslaviji,i sjecam se
kakve su jeseni bile u mojoj Republici
Bosni i Hercegovini,ustvari u mome rodnome
gradu Banja Luci.
Moja je kuca bila u centru grada,nadomak
gradske trznice.
Imali smo nase snabdjevace,sa kojima smo
se pazili,a koji su zivjeli na selu.
Sjecam se dodju kolska kola,puna raznog
povrca,od zelenog paradajza,dugih crvenih
paprika,debelih zutih paprika,svjezih sitnih
krastavaca,patlidjana,a kako zaboravi na kupus.
Sve ozivi u kuci,svi se prihvate posla.
Tih dana kuca mirise na sirce,na svjezi kupus,
a posebno na crvene pecene paprike,koje su se
pekle ili u rerni sporeta,ako je hladno,ali
u vecini slucaja pekli samo van kuce na rostilju.
Svake godine imali smo u to doba takozvano
Miholjsko ljeto,tako da je vani znalo preko
dana biti predivna temperatura,Saint Louis
podsjeca me na temperaturu koja je u to doba,
u isto vrijeme znala biti u Banja Luci.
Moj zadnji izlet kada smo crvene roge
paprike bilo je 1991 godine,na Sehitlucima.
Sjecam se toga dana,uzavreo grad pred izbore,
mnogi su strahovali za ishod situacije,a ja
sa svojom porodicom na vrhu Sehitluka,rostiljam
i lagano pecem crvene paprike za zimu.
Ne shvatajuci situaciju u kojoj sam se nalazio,
posto sam bio veliki optimista,da ce se na kraju ipak
naci neki zajednicki interes za opstanak drzave,a ne,
znamo finale tih silnih dogovora,koji su se odrzavali
u svim republikama.
Na moju veliku zalost tada nisam znao da ce mi to
biti zadnji put izlet na obliznje izletiste Sehitluke.
Sjecam se udjes u kucu na sve strane tegle sa kiselim
krastavcima,sarena salata,filovane paprike sa kupusom,
tursija,zatim buradi sa kupusom,imali smo specijalno
mjesto za kiselinu ispod stepenica,gdje je uvijek
bila stabilna temperatura.
Ah!,sto je bio dobar kupus,a posebno rasol u zimskom
periodu,zajedno sa ostalim salatama,a posebno tursija.
Nema toga vise,ustvari varam se,ima,ali nije to taj
osjecaj kao prije dvadesetak godina.
Postali smo amerikanci,lakse nam je otici posebno
u Saint Louisu,pa kupiti gotove proizvode iz nase
bivse domovine,jer stvarno imate ogroman izbor
zimskih salata od Podravke,bosanskih proizvodjaca,
hrvatskih,slovenackih,srbijanskih,makedonskih,
crnogorskih proizvodjaca,jer lakse je kupiti
gotovu zimnicu,nego gubiti dragocjeno vrijeme
na kiseljenje,jer mi smo sada AMERIKANCI imamo
vremena da radimo na proizvodnji DOLARA nego zimnice,
eh to je nasa greska,nema druzenja,nema zejednickih
uzivanja u spremanju zimnice samo RAD,RAD,RAD.
Sjetim se odlazaka na Korzo,obavezno sa novinskim
vrecicama pecenih kestenja.
Niste mogli odoliti mirisu pecenog kestena koji
se sirio cijelim gradom.
Nije bilo coska u gradu,gdje niste vidjeli ljude
kako prze kesten.
Veliko bure,probijen poklopac za posudu koja je bila
probusena malim rupicama da se lakse przi kesten.
Jedan sto,sa malom drvenom kutijom,pokrivenom specijalnim
jastukom koji je stitio kesten od hladnoce.
On sav crn od dima i tresenja posude sa ispecenim
kestenom koji morate protresti da dobijete sto manje
smeca sa pecenim kestenom.
Na stolu dvije vrste vrecica koje su napravljene od
novinskog papira,tako d apored kestena mogli ste
citati i novine.
A on samo pita veliki ili mali fisek kestena,a na Vama
je da izaberete,ja sam u vecini slucaja kupovao veliki
fisek,jer uvijek netko naidje,pa sa njim podijelite
peceni kesten.
Kada jedete peceni kesten sa ceste,uzivali ste u njemu,
topio se u sutima,ali bila je jedna mana sto ste morali
mnogo vremena da prevedete peruci ruke,ali bio je
nezaboravan.
Volio bih opet pojesti ulicni peceni kesten,ovdje imate
kupiti friski kesten,ali on nema kvalitetu kakav je imao
nas kesten.
Mozda se varam,jer mislim sve sto je iz nase bivse
domovine,to je kvalitetnije od americkog proizvoda.
Samo cudi da je ovdje friski kesten uvijek skup.
Sjecate li se boze koja se pila u ljetnom periodu
u nasim slasticarnicama.
preko puta moje kuce bila je slasticarnica Sukrija koji je
pravio najbolju bozu u gradu,a posebno kada u nju
ubacite kuglu vanilije sladoled,tada dobijete sasvim,
drugaciji ukus,za mene bolji ukus boze,ali sto je bio
dobar Salep u jesenskom i zimskom periodu to se ne moze
opisati rijecima.
U nocnim satima prije odlaska kuci na spavanje bila je
obavezna posjeta Sukriji na solju Salepa.
Pravo te znao ugrijati i osvjeziti,to je bio stvarno
sada nazaboravni dogadjaj,jer mi smo bili generacija
koja se radovala sitnim stvarima.
Jesenske setnje kroz sumu bile su takodjer nezaboravne.
Lagana dojaca na Vama,uzivanje u jesenskom suncu,i
obavezno poslije setnje u sumi,odlazak na pice u
obliznji restoran ili kafic,koji su bili u vecini
slucaja na vrhovima nasih odredista.
Tu smo znali sjediti na terasi gledajuci sumu ispred,
i iza nas,gledajuci grad u daljini,i uzivati u prirodi.
To je bio moj pogled na jesen,i preporucujem Vam da sto
vise vremena provedete u prirodi prije dolaska
nastupajuce zime,bit cete zdraviji,ciliji i veseliji.
U okolini Saint Louisa imate mnogo vinarija gdje mozete
provesti svoj vikend uzivajuci u djez muziku,
domacem vinu i dobroj hrani,naravno na predivnom
jesenskom suncu.
Na kraju ovog stiva sjetit cemo se jednog pjevaca,
koga smo voljeli,ali koga na zalost nema vise
medju nama,ali on zivi u svim nasim srcima
DRAGAN STOJNIC
MIHOLJSKO LJETO
ZNAJ,NIKAD NISAM BIO SRECAN.
KAO TOG JUTRA.
SETAO SAM PROPLANKOM
KOGA SU OBASJAVALI
ZRAKE SUNCA.
BILA JE JESEN.
JEDNA LIJEPA JESEN.
GODISNJA DOBA KOJA SU
BILA SAMO U MOM KRAJU.
TAMO SE TO ZOVE
MIHOLJSKO LJETO.
USTVARI BILA JE TO
SAMO NASA JESEN.
IMALA JE BOJU TVOJE HALJINE,
LICILA NA AKVARILE
NAIVNIH SLIKARA,
SJECAM SE,SJECAM SE
STA SAM TI GOVORIO
TOG JUTRA.
NAJDRAZA,ZA MENE JESEN
DOLAZI,A U TVOM OKU
PROLJECE.
MLADOST DIVNA,K'O SAN
LJUBAVI TI LJEPSA
SI OD JESENI.
NAJLJEPSI CVIJET
U KRAJU MOM.
DANAS SAM TAKO DALEKO
OD RODNOG KRAJA,
I ONOG JESENJEG JUTRA.
ALI KAO DA SAM JOS
UVIJEK TU.
MISLIM O TEBI,GDJE SI,
STA RADIS DA LI TI
I DALJE NESTO ZNACIM.
GLEDAM U BESKRAJNO NEBESKO
PROSTRANSTVO KOJE PUTUJE,
BIJELI OBLACI.
VIDIS,JA SAM KAO I ONI.
MISLIMA PUTUJEM,ONO JESENJE JUTRO
PREPUNO SUNCA I RADOSTI.
PONOVO PREDIVNE BOJE
KOJE SAMO JESEN
MOZE DA PODARI I
MIHOLJSKO LJETO.
I OPET CUJEMKAKO TI GOVORIM;
MALENA ZA TEBE ZIVOT POCINJE,
I KAKO DA TE NE VOLIM,
U MOME SRCU SI TI,
JEDINA ZA MENE OVE JESENI,
SVE OVOJ SVIJET,SAMO SI TI.
LA,LA,LA,LA,LA,LA,LA.
Mnogo pozdrava iz hladnog
Saint Louisa.
P.S.Tko je bio najveci pecenjar
kestena u Banja luci.
Banjalucani naprijed.
Komentar Nr. #56
Od : nerkogalesic
Datum : 13.12.2012.
BOZIC-NOVA GODINA
Dosla je ludnica u svim mjestima na svijetu.
Svaka prodavnica,svaka Robna kuca vrije od
potencijalnih kupaca.
Svi su zainteresovani kupiti poklon za Bozic ili
Novu godinu.Ogromni redovi na kasama,pune potrosacke
korpe,trgovci zadovoljni trljaju ruke,a potrosaci
prezadovoljni cijenom njihovih odabranih poklona.
Svi su presretni,i svi jedva cekaju da dodju
novogodisnji praznici,da isprate staru godinu,
i docekaju u svecanom ruhu slijedecu 2013 godinu.
Ali poslije novogodisnjih praznika dolazi dugi
stedljivi mjesec,kada se svode racuni o novogodisnjim
troskovima.
Glavobolja-veliki troskovi novogodisnjih poklona,
troskovi novogodisnjih veceri,veliki kucni racuni itd.
Sjecam se novogodisnjih praznika u nasoj domovini
najvise 31.decembra,poslije skracenog radnog vremena
kada smo znali otici na jedno pice....,u neki bar.
Znali smo bogami zaglaviti sa jednim picem,i doci
kuci u popodnevnim satima,prvo jedno poduze predavanje
od supruge,a onda brzinsko spremanje za docek Nove godine.
Nasi roditelji najvise su u toku 60-70-tih godina
docek Nove godine,i ispracaj stare godine docekivali u
restoranskim prostorijama svojih radnih organizacija.
Nasa generacija,a i generacija iza nas,a da ne govorim
za sadasnju mladu generaciju novogodisnje veceri provode
u raznim barovima,rsstoranima,diskacima,a najmanje u kuci,
jer niko vise ne voli poslije lude noci cistiti kucu.
Sjecam se ludnice pred novogodisnje praznike u nasoj
domovini,koja se vecinom zavrsavali kupovinom-pecenki-
janjadi,tuke,prasadi.
Novogodisnja luda noc u kucnoj zabavi zavrsavala se
pecenom tukom i kiselom supom poslije dva ili tri sata
poslije ponoci.
Pocetkom70-80-tih godina uzivali smo i pjevali pjesme
sada vec rahmetli i pokojnih pjevaca,Himze Polovine,
Zaima Imamovica,Safeta Isovica,Mehe Puzica,Zore Dubljevic,
Nade Mamule,Bore Spuzica-Kvake,Tome Zdravkovica,Hasim
Kucuk-
Hoki,Dragana Stojnica,Davorina Popovica-Indexi,Cobi-Pro
Arte
i ostalih.
Takodjer zabavljali su nas humoristi kojih vise nema,a ipak
zive u nasim srcima;Miodrag Petrovic-Ckalja,Nela Elzisnik,
Mija Aleksic,Djokica Milankovic i ostali.
Ne smijemo zaboraviti nasega Miroslava Cerara,nasih boksera
Mate Parlova i ostalih koji nisu vise sa nama.
Veseli smo se uspjesima nasih sportista,nogometasima
kosarkasima,vaterpolistima,rukometasima,bokserima,
atleticarima i ostalima.
Hvala im,sto su postigli visoke sportske rezultate
u svojim disciplinama,i u ono vrijeme nasu bivsu drzavu
Jugoslaviju digli u nebesa,jer stvarno imali smo dobre
sportiste,koje bi svaka drzava u svijetu voljela imati,
a mi smo bili ponosni u ono doba sto bili JUGOSLOVENI.
Vratimo se u sadasnjost,ostavimo proslost da zivi u nasim
srcima.
Da li ste ikada pitali kako se poceo slaviti Bozic.
Na engleskom rijec;"Christmas",znaci;"Hristova misa".
Razmislite dali se Isus Hrist rodio na taj dan ili
25.decembra,
ili 7.januara,da li su apostoli slavili Bozic?
Da li je izvorna novozavjetna crkva slavila Bozic,znate li
sta Biblija kaze za bozicnu i novogodisnju jelku,razmislite
malo o tome,nadjite podatke na raznim portalima o nasim
najvecim praznicima,Bozicu,i novoj godini.
Christmas ustvari potice od rimokatolicke mise.
Taj obicaj dolazi iz paganskih svetkovina koje su se
odrzavale
25.decembra,na dan rodjenja boga sunca-Sola!
Bozic ustvari predstavlja drevni obred valizma(obozavanje
boga
sunca Vala),kulta koji Biblija smatra kao najgadniju
idolopoklonicku praksu!U novom zavjetu neme ni spomena o
Bozicu.
Istinita Hriscanska crkva nije svetkovala Bozic!
Ideja da se Isus rodio 25.decembra,ili 7.januara je jedna
od
GATALICA ili PRICA.
Bozic ne predstavlja danHristovog rodjenja,njegovo
porijeklo
nije hriscansko nego pagansko-vavilonsko.
U katolickoj enciklopediji koja je izdana 1911 godine,pod
rjecju Bozic moze se procitati slijedece;"Bozic se ne
ubraja
u svetkovine prve crkve(poceci krscanske crkve poticu
poslije
Isusove smrti).
Prve dokaze o tom slavlju nalazimo u Egiptu.
Neznabozacki obicaji koji su se vremenski slavili oko
januara postali su Bozicni obicaji".
Tokom prvih dvjesto-tristo godina hriscanske crkve,
hriscani nisu drzali Bozic!Tek negdje u cetvrtom vijeku
nase ere praznik prodire na Zapad,tacnije u Rimsku crkvu,
da bi tek u petom vijeku ta crkva naredila da se Bozic
slavi kao zvanican;"Hriscanski"praznik!
Ali,kakve to ima veze,svi gradjani vjernici katolicke
vjeroispovjesti slavit ce ponocku 24-25.decembra,a svi
vjernici pravoslavne vjeroispovjesti slavit ce Bozic
7.januara.
Nije li ispravno slaviti Bozic u svakom slucaju?
Zar nije lijepo to praznicno raspolozenje,bez obzira na to
kako je nastao sam praznik.
Istorija Nove godine vjerujte potjece jos iz drevnog
Vavilona,
prije 4000 godina.Nova godina slavila se tokom razdoblja
mladog mjeseca koje nastupa u proljece.
Za Babilonce su novogodisnje proslave bile od velike
vaznosti,do te mjere da su praznovali cak jedanaest dana.
Njihove raskosne novogodisnje zabave danas bi bez sumnje
posramile svaki moderni party.
Novu godinu koju slavimo izmedju 31.decembra,i 1.januara
uveo je rimski drzavnik i vojskovodja Gaj Julije Cezar
36.godina prije rodjenja Krista,zeleci urediti radne
neradne dane.Po njemu i njegovu nasljedniku Augustu
dva su mjeseca dobila ime,a ostali nazivi ostali su iz
starog kalendara,prema kojem je godina pocinjala u martu.
Najvecu zelju za Novu godinu volio bih da sam rodjen
u Babilonu,pa da slavim novu godinu 11 dana,Ah sto bi to
bilo lijepo.
Razmislite tko je prvi okitio novogodisnju jelku.
Prvi koji su okitili novogodisnju jelku bili su Nijemci.
Prema podacima, prvi u 16 vijeku nijemci su uveli obicaj
kicenja novogodisnje jelke.
Legenda kaze da je kicenje zapoceo utemeljitelj
protestantizma
MARTIN LUTER.
Luter je setajuci kroz sumu bio zadivljen hiljadama
zvijezda
koje su svetlucale kroz granje jela.Toliko je bio ocaran
prizorom da je odsekao malo drvce i odneo ga kuci svojoj
porodici.
Da bi ozivio tu istu ljepotu koju je vidio u sumi,zakacio
je i male svjecice na grancice.
U Evropi kicenje jelke postaje popularno u 18 vijeku.
Jedan od simbola novogodisnjih proslava su novogodisnje
parade,
uobicajeno kod mnogih naroda.
Stvaranje zaglusujuce buke koje potice iz rituala tjeranja
zlih demona,takodjer se zadrzalo u mnogim krajevima
svijeta-
ali danas kao lupanje u lonce i serpa,kucanje
casama,zvonjenjem,
bubnjevima,sirenama,muzikom.
TRADICIONALNI OBICAJI
1) U Grckoj poklapa se sa proslavom svetog Vasilija,jednog
od osnivaca Grcek pravoslavne crkve.
Servira se Vasilopita ili torta svetog Vasilija u koju
se utisne srebrni ili zlatni novcic.Ko pronadje novcic
bice sretan u Novoj godini.
2) Danci u novogodisnjoj noci se oslobadjaju starih
tanjura,
koje razbijaju u ponoc,a simbolizuje drustveno bogastvo-
prijatelje.
3) Japanci citavog decembra odrzavaju zabave pod nazivom
Bonenkai,kojima je cilj da se ostave lose stvari za
sobom i pripremi se za novi pocetak.
4) Zvona Budistickih hramova zvone 108 puta,kako bi
otjerala
108 ljudskih slabosti,a nakon toga se svi smiju
tjerajuci
smjehom duhove.
5) Kubanci u ponoc pojedu 12 grejpova,koji simbolizuju
mjesece
godine,a postovanje tog obicaja treba da donese srecu.
6) Austrijanci na Novu godinu,kao desert uz svecani rucak,
pripremaju sladoled od mentola,u obliku djeteline
sa cetiri lista.
7) Stari Sicilijanski obicaj kaze da ce sreca doci onima
koji za Novu godinu jedu Lazanju.
8) Kad zakuca ponoc,Spanci moraju da pojedu 12 zrna
grozdja-
po jedno za svaki mjesec.
9) Norvezani se caste pudingom od rize u kojem je skriveno
jedno zrno badema.Osoba koja pronadje badem pratice
sreca.
10)U Brazilu je obicaj da se u novogodisnjoj noci nosi
bijela odjeca,za srecu i mir u svijetu.
11)Holandjani za Novu godinu peku krofne,jer vjeruju da to
donosi srecu.
12)Cijela Latinska Amerika uoci Nove godine trazi gacice
odredjenje boje,u zavisnosti od zemlje do zemlje
crvene,roze ili zute.
U nekim zemljama obicaju nalazu da se ves obuce
naopacke.
13)Italijani su najbucniji,jer docek Nove godine
proslavljaju
uz veliku buku,jer veca buka zlo ce brze pobjeci iz
kuce.
Iz kuce bacaju sve stare nepotrebne stvari,od
namjestaja,
do odjece,i to kroz prozor.
14)Obicaj u Njujorku docek novogodisnje noci uz vatromet
koji okupi stotine hiljada gradjana sirom svijeta.
Djed Mraz,takodjer Bozic Bata je izmisljenji lik koji
donosi
djeci poklone na Badnje vece,bozic,ili na Dan Svetog Nikole
(u zapadnoj kulturi),ili za Novu godinu(u istocnoevropskim
drzavama.
Verzije i ime ovog lika variraju medju razlicitim
kulturama,
religijama i narodima.
Porijeklo ovog lika je iz starih religija germanskih i
slovenskih
naroda.Uobicajena predstava Djeda Mraza na Zapadu,je da je
on
stariji bradati covjek obucen u crveni kaput koji leti
sa saonicama koje vuku Irvasi sa torbom punom poklona za
dobru djecu.
Njegov dom se nalazi na Sjecernom polu ili Laponiji.
Ruska varijanta Djeda Mraza da nema Irvase i saonice,a kao
njegov pratilac uzima se lik Snjegorucke.
U sjevernoamerickoj tradiciji,Djeda Mraz koji prema posti
Kanade lezi unutar teritorije koja je njena nadleznost,
sa kucom ciji je postanski broj;NONONO.
Takodjer postoji grad pod imenom North Pol na Aljasci,u kom
se nalazi turisticka atrakcija poznata kao;"Djeda Mrazova
kuca".
Postanska sluzba SAD koristi kod ovoga grada 99705 kao svoj
promotivni postanski broj za Djeda Mraza.
Svaka nordijska zemlja tvrdi da se dom Djeda Mraza nalazi
na granici njihovih teritorija.
Norveska tvrdi da Djeda Mraz zivi u Drobak.
U Danskoj se govori da on zivi na Grenlandu(u blizini ostrva
Umanaka).
U Finskoj planina Korvatunturi se dugo naziva Djeda Mrazovim
domom.
Dva tematska park Djeda Mrazovo selo i Djedin park se
nalazi
u blizini grada Rovaniemija.
U Rusiji zvanicni dom Djeda Mraza se nalazi u gradu Veliki
Ustjug.
Sve drzave na svijetu bore se gdje je dom Djeda Mraz,zasto
samo je u pitanju finansijski interes.
Svim vjernicima katolicke vjeroispovjesti zelim Sretan
Bozic,
i sve najljepse,sto zazele da im se ispuni u zivotu.
Svim gradjanima svijeta zelim Sretnu nastupajucu Novu 2013
godinu sa zeljom da im se ispuni u slijedecoj godini
sve sto zazele,posebno zdravlje.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #57
Od : nerkogalesic
Datum : 30.05.2013.
Letim iznad Banja Luke,gledam drvece,sve cvjeta,sve
mirise,a
miris cvijeca,i cvjetova sa drveca siri se visoko u nebesa.
Nas Vrbas zajedno sa Vrbanjom,Suturlijom slijeva se u nase
duse.
Mi puni mirisa nasih najljepsih rijeka na svijetu,uzivamo
kao
da jedemo nasu najljepsu hranu,i uzivamo u njenom ukusu.
Gle! leptirici prave mi drustvo.Njihov veseli let,divnih
boja daju
i meni osjecaj da sam i ja leptiric koji uziva u jutarnjem
plavetnilu iznad
najljepseg grada na svijetu BANJA LUCI.
Na obalu Vrbasa vidim moje komsije kako uzivaju pijuci
kaficu iznad
predivne zelene boje nase najljepse rijeke na svijetu.
Polako se spustam i napokon pozdravljam moje BIVSE komsije
koji dodju
i pored velike zauzetosti u drugim drzavama,da uzivaju u
jutarnjem raju
na obali nase najljepse rijeke na svijetu VRBASA,aon kao da
zna da su na
obali njegovi najveci obozavaoci,pa veselo ubrzava svoj
tok,praveci male
slapove kao da kaze:"Dobro dosli svojoj kuci,i uzivajte u
mojoj ljepoti,
napunite svoje baterije,a moj miris akumulirajte do
slijedeceg susreta,jer
ljubav prema meni nema granica,jer ja sam bez Vas
izgubljen,novi stanovnici,
i posjetioci mog raja nemaju ljubav prema meni,jer nisu
odrasli na mojoj obali,
ne znaju moje cudi,i ne zele znati kao se ja osjecam
izgubljen bez mojih
pravih zaljubljenika,otvaram svoje srce prema Vama,i za vas
zivim,kad
god dodjete,ja cu vam pruziti maksimalnu paznju,jedino od
srca prepustam
Vas mojim sestricama rijekama Missippi i Misourri,da sa na
njenim obalama
ojecate kao da ste na mojim obalama,i zajedno sa Vama
uzivam,u Vasim
druzenjima,i molim Vas da me ne zaboravite,zapjevajte koju
pjesmu svake
godine za mene,vratite se na moje obale kroz pjesmu,jer ja
zivim vjecno
u Vama."
Gledajuci u MOJU rijeku,kao da sam cuo svaku rijec koju je
on izgovorio.
Uzivajuci u carima nase RAJSKE rijeke,a ne upaliti rostilj
kao da niste na
nasoj najljepsoj obalu na svijetu kao da ustanete ujutru,a
ne umijete se.
Miris cevapa prosirio se daleko od nas,a imao sam osjecaj
kao i da nasa
ljepotica uziva u njenom mirisu,uzivao sam u ukusu nasih
cevapa,a taj
isti miris bez obzira sto nisam bio prosle nedjelje na
jutarnjem uranku
u Lemay parku u Saint Louisu,prosirio se rijekom Mississipi
u dosao
do Memphisa u Tennessi.
Uzleteo sam ostavljajuci moje komsije da uzivaju na obali
nase Rajske rijeke,
preleteo iznad grada,koji je leprsao uticajem laganog
proljetnog povjetarca,
drvece je slalo poruku daleko u drzavu Missouri,odnosno u
Saint Louis,raji
koja je uzivala u laganom povjetarcu koji je dosao iz naseg
rodnog grada,
sa porukom:" Vidimo se i iduce godine na istom mjestu,i u
isto vrijeme".
Raja u parku kao da je cula ispod drveca,uzivajuci u njenom
rajskom hladu,
tu poruku i zapjevala je pjesmu posvecenu banjaluckim
Alejama i rijekama.
Bio je tuzan rastanak sa rajom,kao kada sa odlazilo u
emigraciju iz naseg
rodnog grada Banja Luke.Jer svi su prihvatili Saint Louis
kao svoj grad
Banja Luku,a hotel Hilton,kao da su dosli uzivati u
ljepotama nasih
banjaluckih hotela Palas i Bosna.
Svi su otisli punih baterija iz Saint Louisa sa porukom
VIDIMO SE I IDUCE GODINE U JOS VECEM BROJU,HVALA
SVIMA
KOJI SU UCESTVOVALU DA SE OSJECAMO,I PROVEDEMO
NASE
DRAGOCJENO VRIJEME UZIVAJUCI U SVIM CARIMA KOJE SE
SAMO
MOGU POZELJETI,MUZICI,HRANI,A NAJVISE LAGANOM
CASKANJU
I SJECANJU NA PROSLO VRIJEME.
JOS JEDNOM HVALA,TO JE BIO ODGOVOR SVIH KOJI SU
BILI NA
OVOGODISNJIM SUSRETIMAMA NASA OBAVEZA JE DA
SLIJEDECE
SUSRETE UCINIMO JOS KVALITETNIJIM,DA SUSRETE U
SAINT LOUISU
OSTANU ZAROBLJENI U NASIM SRCIMA ZA CIJELI ZIVOT.
Komentar Nr. #58
Od : banjalucanka
Datum : 01.06.2013.
vi ste nerko jedan divan covjek i molim
vas da ne posustajate u vasoj plemenitoj
namjeri da se odrzimo.vama i vasoj porodici
zelim dug i lijep zivot.hvala.