BANJALUCKI PJESNICI
Od : nerkogalesic
Datum : 17.09.2023.
U tudjini
Tu je tudjina.Tu si sam.
Bez
domovine,tvoga doma.
Nema radosnog jutra,
dana koji se utrkuju,planova za sutra.
Gdje je djetinstva dolina pitoma,
gdje su cvijetne livade,
bose noge u rosi,gdje korak koji nosi?
Sve daleko postade.
Tu je tudjina.Tu je kraj.
Bez vatre si,bez topline.
Nema prijatelja,vaj,
ni intime,ni blizine.
Gdje su mladosti staze znane,
gdje duga sto viseci ostade,
mjesecina pala na beharli
grane? Sve nedokucivo
postade. Tu je
tudjina,Tu si ti. Bez
pokreta ,bez leta.
Nema mastanja,ni snova,
ni daska novoga svijeta.
Gdje su zrelosti zvijezde sjajne,
usponi na vrhunce,kosmicke tajne?
Sve minu....skliznu u tisinu.
Tu je tudjina.Tu si sam.
Svojoj si sudbini na cistini
radi posljednjeg boja.
Samo dusa drhtav
plam, nespokojna dusa
tvoja do starog
zeli ognjista. Niotkuda
odgovora. Tu
ja tudjina.Tu si nista.
........AKO I KADA SE VRATIS
Ako i kada se vratis
svome gradu nakon godina dugi;
hoces li biti kadar da shvatis
da to nisi ti vec neko drugi?
Ako i kada se vratis
svome
gradu,tom prijatelju starom,
hoces li tada da shvatis
da te ne docekuje ranijim zarom?
Ako i kada se vratis
svome gradu u neki sudjeni cas,
hoces li smoci snage da
shvatis da vrijeme je stalo
izmedju vas? ......Ove dvije
poezije koje se ticu nas koji zivimo van nase domovine i
naseg najljepseg mjesta na svijetu BANJALUCI.Poezije su iz
knjige KAO VRELO DZENETSKO pisca naseg rano preminulog
predivnog,bolesno zaljubljenog u svoj rodzeni grad kome je
posvetio cijeli svoj zivot i koji je preminuo u
izbjeglistu.Umro je u Malmeu u Svedskoj.Bio je dusa od
covjeka i kao doktor i kao zabavan o svi koji su se druzili
sa njim su ponosni da je takav covjek bio njihov
prijatelj.Ova knjiga rahmetli DR.ALIJE KAPIDZICA-ALKAPA je
po mnogo cemu raznovrsna,satkana od
aforizama,humoreski,izreka,pjesama,prica,pjesama za
djecu,ali nije uspio je uspio zavrsiti pa su bili uskocili
udruzenja koji okupljaju B.Lucane u Malmeu.Ostalo je ovo
njegovo djelo,koji je,na neki nacin,i prica o njemu,ali i
nama,knjiga koja je dar i uspomena i sjecanje i-nas i
njegov-nezaborav.
NEKA MU JE VJECNI RAHMET.
Komentar Nr. #1
Od : TOLA
Datum : 11.02.2009.
AFERIM"tola.
Komentar Nr. #2
Od : neispavanaPrenosi
Datum : 11.02.2009.
ALKAP
Vrbas je oplicao kao nikad prije.Namacem se koliko vrijeme
dopusta,a `izmedju` se druzim sa ono malo njih koji ostase.
Laprdam kao i za onog vakta kad je Bog hod`o po
Banjaluci.Joco Bojevic,Lojzo Curic,Dzevdo Jakupovic i raja
sa Studenca i danas se pozdravljaju sa Jocinim
`Zdravere!`.Ovi novi naucili voziti `dajak`-ama nekako
nazor.
Juce sam prosao Abacijom.Bijase blizu ponoc.Ispod Oraha,pa
prema Zelenom mostu-oblaci dima`trave``koju duva skupina
mladjarije.
Sat kasnije sakupi se nas pet-sest.Sa rostiljem i gitarom.
Jest da ce uskoro zora,no ceif je ceif,i -da ne
duljim-nadvladasmo `travu`.Rostiljem i tihom pjesmom.Uz
mekanu rakiju i u Vrbasu hladjeno pivo.
Kad je od Rebrovca sunce zasvijetlilo obrazi onih koji su
pozaspali u travi bijahu isarani
busenjem...Prave,banjalucke,sparusene trave...
Sjecanja saplicem oko Oraha,Alije i Abacije...
************************
Ljeto 1992.
Svakoga dana,iza popodneva,ceka me doktor Alija u Domu
zdravlja.Odatle najkracim putem,idemo do
malog`Borca`.Mujcinovog.
Pije se `Cezar`.Sa ledom.
`Znas li ti pripremiti pajsl?`pita Alija nekog subotnjeg
popodneva,a sunce navaljuje vrele nebeske orgije.Alijina
supruga Maja(Marija)bijase tada u Hrvatskoj.`Kad li ce se
vratiti?`zapitkuje i sebe i mene Doktor.
`Znam pripremiti pajsl.Onako-za umakanje!`
`Pa onda ga sastavi do popodne!`,veli Alija
Plazimo pjesice do Abacije.Nogu pred nogu.Zvizdan uzario,a i
`Cezar`
se na ledja navalio.
Pod Orahom sofra pogolema,a pajsla -tek serpica.
`Ne sekiraj se`kaze Doktor,`bice to dosta,jer ovi meze tek
na zub,ali piju do noci!`
I bi tako.Negdje prije devet uvece(Bogu hvala,tog dana ne
bijase`racije`na Vrbasu)nadigosmo se kucama.Idem u Borik,a
prespavacu kod Doktora.
Alija ne dade da bacim ribama preostalo jestivo.
`Ponesi serpicu,valja nama nesto i kod kuce jesti!`
Sjetih se Isusa koji,sa par struca i nesto riba,nahrani
cijeli stadion:sigurno su i oni mezili-nema druge!
Rastadosmo se prvog aprila 1993.
`Vise se necemo vidjeti`rece Alkap.
Zagrlih ga i sapnih:`Ne seri!`
`Evo ti rokovnici sa pjesmama i aforizmima;ne smijem to
nositi da ne bi bilo problema sa policijom.Predaj ih,jednog
dana,mojoj Leciji ili Amili...Ako budes ziv i zdrav,a znam
da hoces...`
Sve to sam,kasnije ostavio u Boriku ,kod matere.
*************************
Kada je mati u martu 1995.cula da sam uhapsen,spalila je sve
sto bi,mene i drugog,moglo `kompromitovati`.Jadna stara-ne
zna da se takve stvari ne drze u kuci...
Tako su izgorjeli i Alijini rokovnici.Sacuvala je jedan u
kome je doktor cuvao`upresovan`list granate smokve koju
su,on i Maja,zasadili pod prozorom.
Prvo sto su novi stanari-nakon sto su `zauzeli`doktorov stan
ucinili-bilo je da posijeku oko pet metara visoku
smokvu.Tada mozda jedinu u Banjaluci.
Alija je umro u tudjini.Od tuge.
--------------------------------------------
Pismo Banajlucanima na tradicionalnom okupljanju u
Malmeu,jesen 2003.
Napisao Slavko Podgorelec
Komentar Nr. #3
Od : TOLA
Datum : 12.02.2009.
Moje misljenje,ENVER(ENKO)KADENIC, daj boze da nase majke nas
nagrade jos sa slicnim,SVE JE MOGUCE! Ovom prilikom, nasem
dr ALIJI KAPIDZICU, LAGAHNA MU ZEMLJA BILA,HALAL MU SVE
BILO,bio je veliki, kao i VELIKI PRIJATELJ OD MOG ENKE
KADENICA
tola.
Komentar Nr. #4
Od : Hr.Miro Sojtaric
Datum : 13.02.2009.
O velikom zaljubljniku u nas grad doktoru Aliji Kapidzicu
nazalost i prerano otislim u bolji svijet.O covjeku
humanisti i pjesniku covjeku koji je ostavio dubokog traga
na skoro sva zbivanja u nasem gradu.Kao pacijent kod doktora
Alije imao sam prilike pogotovo zadnjih godina boravka u
nasem gradu zbog prirode moje bolesti/tada cesto se
susretati sa tom finom osobom.Samo pozitivno i posteno onako
ljudski iskreno prijateljski imao sam prvo fantasticnu
profesionalnu pomoc kod naseg doktora specijaliste opce
medicine,dobitnika najvecih republickih priznanja u
medicinskom radu mislim godine 1990, sjecam se da smo
jednoga puta u to ime pocastili se picem u kafani kod Brke
poslije radnog vremena cestitog nam ALIJE.Pomoc i u
savjetima privatne prirode sam imao zahvaljujuci valjda i
tome sto sam BSK-ovac,nas doktor je volio puno jako puno nas
BSK.Zadnji put imao sam priliku osjetiti dr.Aliju u njegovom
stanu u Svedskom gradu Malmeu.Za par dana spremao se da ide
u Bosnu da ide u Bihac,trebao sam i tada uslugu naime tetka
moje uvazene supruge zivjela je u Bihacu kao i moj/nas Tofko
Blagajcevic Bigi poznati Banjalucki nogometni as koji je
svoju nogometnu karijeru afirmirao u nk.Jedinstvo
Bihac.Doktoru nije bilo tesko ponijeti pisma za te dobre
ljude,skoro je zenina tetka Sena napustila ovozemaljski
zivot i preselila se na Ahiret.Nas Bigi nadam se da je dobro
i zdravo u Biscu/Bihacu jednom od najljepsi gradova u
BiH.Odlazak na rad humanitarni u Bihacku regiju nije se
povoljno odrazio na naseg dobrog doktora.Po dolsku natrag u
Kraljevinu Svedsku par mjeseci iznenadno nas je napustio
jedan od najveci humanista nasega grada,grada Banja
Luke,neka mu je veliko hvala za sva dobra djela koje je
ucinio nama svojim sugradjanima.Nek ti je rahmet veliki
beskrajni dragi nas doktore.
S postovanjem Hr.Miro Sojtaric
Komentar Nr. #5
Od : Vaja (vaja321@hotmail.hr)
Datum : 17.02.2009.
Zašto zvijezde trepere?
Baš ove noći...
Da l sad tek vide?
Il odavno već znaju....
Da mislim na tebe...
Da te silno želim...
I da maštam o tebi...
Baš svake noći.
Da li su i prije puno godina znale?
A možda i svojim prahom zapisale '
Da biti će.... baš ovako...
Ako jesu...i ako tako je....
prepuštam se....
Neka bude...jer...
sve u zvijezdama...
ZAPISANO JE
I nisam baš neki pjesnik ali osjetih potrebu da ljubav koju
nosim u sebi podijelim sa svojom rajom ma gdje bila.
Komentar Nr. #6
Od : nerkogalesic
Datum : 17.02.2009.
Banja Luka u sjecanju
Tamo negdje
u beskraju duse,
u izmaglici duse,
ja imam grad.
I modrozelena
tece rijeka
tece rijeka
kroz bespuca
moga sjecanja.
Vrbas,
obala i ja.
U modrim dubinama
obrisi Kastela.
boje se stapaju
u najljepsu harmoniju,
sjecanje.
banjaluka i
predvecerje.
obale se doticu
i dlanovi zaljubljenih.
a ja molim boga
da to ne ostane
samo u sjecanju.
ova divna poezija je iz pjesama'svi nasi zubori' nase
banjalucanke velide dzigimovic koja sada zivi u new
milford,usa.ja bih molio gospodzu velidu da se javi na ovu
stranicu i da nesto vise napise o sebi.ova pjesma me vratila
na mlade dane provedene u banja luci.ja se izvinjavam zbog
tehnickih gresaka u pisanju problem -kompjuter-.
mnogo pozdrava iz saint louisa i volio bih vas
vidjeti na majskim susretima ,da nam uljepsate vrijeme sa
vasim pjesmama.
b
Komentar Nr. #7
Od : zvjezdana
Datum : 17.02.2009.
Vaja, krasno...
nastavi treperiti...
godi... prepoznati se... :)
Komentar Nr. #8
Od : nerkogalesic
Datum : 18.02.2009.
SAFIKADA
Zasto im ne kazes,kako je to plemenito
posteno,visoko i hrabro,
svoja njezna djevojacka prsa pred top,
a samo za ljubav Safikado.
Il' je mozda bolje ovako
nek ne znaju da si voljela
Za njih je to zlocin koji kaznjavaju.
SVIJECA 1993
I vidjeh svjecu na Safikadinom kaburu.
Drhtava na sjecanskom vjetru,ali hrabra i gori.
Ko li te upali,ko li smognu toliko hrabrosti
i snage,u vapaju za ljubavlju,za slobodom duse,
za slobodom srca.
Ko li te upali da tako hrabro zmirkas i cadis
stoljecima cadjav zid?
Prizovi nam svjeco vjeru u ljubav i nadu u
slobodu.
Gori,gori na sjecanjskom vjetru,drhti i
podsjecaj na ljubav,
Ova pjesma je napisana 1993 godine i prvi puta ide u
javnost.Napisao je moj prijatelj koji je dobio inspiraciju
za pisanje pjesama pocetkom ratnih stradanju u nasoj
drzavi.Uvijek kada smo se sastajali u kucama bez elektricne
energije ,prije njegovog odlaska u izbjeglistvo u Dansku a
kanije u USA odnosno u Saint Louis divili smo se njegovim
pjesmama koje su nam u ono vrijeme lijecile dusu.Stotine
pjesama on je u ono doba napisao koje dosada nisu ugledale
svjetlosti dana.Dolaskom u Saint Louis i startom u Crvenom
Krstu njegov zivot se u cijelosti promjenio,Uslobodno
vrijeme pise stvarno divne price u sedmicnom listu
Sabah,vecinom te price se odnose na nas grad Banja
Luku.Pored pisanja u listu Sabah dao je veliki doprinos
nasoj bosanskoj zajednici a prosle godine postao je Hadzija
odlaskom na Hadz.Radi se o nasem Banjalucaninu Dr.Halidu
Ajanovici,
Za sve sto si dosada uradio za nas Banjalucane
jedno veliko HVALA.
Komentar Nr. #9
Od : .Mirjam. .Salko.
Datum : 20.02.2009.
Hvala za krasne pjesme,hvala iskreno!Svako dobro i srecan
buduci projekat/pisanje.Hvala,citalac prognanik.
Komentar Nr. #10
Od : nerkogalesic
Datum : 20.02.2009.
BANJALUCKI BEHARI
Nije to vise nekadasnje isto,
Kao sto je znalo mirisati prije.
Kada bih sva bivsa proljeca prelist'd.
Kraj Kastela mocnog,dicne Ferhadije.
A mahsuz sam isao iz svoga kraja.
Gdje proljece ne dodje tako iznenada.
Da osjetim radost tog prvog sjaja.
Sto razlio bi se s kraja na kraj grada.
Mamio me Mejdan,privila Hiseta.
Da gledam dzemru kako vlagu pije.
I kako proljece s rukama od buketa
Rasipa korake pokraj Ferhadije.
Bilo je rodbine,prijatelja dragih.
I zato su jos ljepse mirisale basce.
Pa svakog proljeca,puna zraka blagih.
Banja Luka bjese moje hodocasce.
Banja Luka bjese grad svih kalendara.
Pamtec se posebno po svome beharu;
Ti dosljaci za to nece imati dara.
Vec oni sto je nose u rodnom kapilaru.
Behari-nadahnuce za rijeci poetske.
Izazov za ljubav,zivot i srecu;
Banjalucki behari ljepote nebeske.
Koje nikad ni ja zaboravit necu.
Ovu predivnu pjesmu posvetio je svome gradu 2001-e
gospodin ISMET RAMLJAK.Ja mu se od srca zahvaljujem,u ovo
vrijeme kada se u nas grad vraca proljece.Kad olistaju
drveca,kad pocinje Visibaba da se radja,kad cijeli grad
zamirise po raznim cvjetovima i beharima.Vrijeme nove
ljubavi i jos vece povezanosti stare ljubavi.Sjedenja u
bastama raznih restorana i barova,pijenje jutarnje
kafe,citanja novina i dogovora za odlazak na
trecnjik,Sibove,Starcevicu u branje visibaba i opustanja uz
kafu i pjesmu koja je bila normalni pratilac u tome momentu
a naravno i rostilj.Bilo je to divno vrijeme.Poslije
rostilja vrijeme za slobodne aktivnosti,setnja kroz
sumarke,igranje nogameta i razmisljanja kako ce NK BORAC
igrati u nedelju.Bojazan opstanka u lizi,ili RK BORAC o
tituli u prvenstvu,naravno tu se smatra boks SLAVIJA ,KK
MLADI KRAJISNIK-BORAC-VREMEPLOV iostali.Izvinite otisao sam
malo od Pjesnicke teme ali povuklo me proljece i nasa
predivna BANJA LUKA.
Pozdrav svima koji citaju ovu stranicu
odnosno ljubavi prema poeziji-pjesmi.
Komentar Nr. #11
Od : TOLA (jasminka-t@hotmail.com)
Datum : 20.02.2009.
Nista ljepse nego imati skolske drugare poput mog
NERKE"svaka ti cast ,vidi se kroz pjesmu ,ko je sa
,HANISTA"i nase skole za koju malo ko ZNA
selam MAX"cijelom S,LUISU ATEBI,ONO STO I SEBI POZELIO,tola.
Komentar Nr. #12
Od : ozren
Datum : 20.02.2009.
Zaista interesantno da se neko sjetio i ovakve teme. Svaka
cast i cest rahmetli dr. Alkapu i njegovoj pisanoj rijeci
sto tako lako dira srce, no, dodao bih jos jedno pjesnicko i
boemsko banjalucko ime. Vidim, citam, niko ga ne spominje a
itekako je zaduzio B. Luku, jer, izmedju ostaloga, njegova
pjesma "Minare", je usla u antologiju Bh poezije i, uopste,
knjizevnosti. Rijec je o Jovanu Joci Bojovicu!
Komentar Nr. #13
Od : nerkogalesic
Datum : 21.02.2009.
Minare
Rodila te stijena,
u oblak te zadi
i vjecnost znamenja ti dariva.
Stoljeca kraj tebe hode,
alem ti
gromove pali.
Demonski prkos
ljepotu daje.
Nekad
uronis u magle
i prenes se
tad,
vrana jastreba na tebe goni.
Davno si rodjen,
covjece
davno.
Kad ponovo te stijena rodi,
postaces minare.
Ovo je divna pjesma od naseg pjesnika JOVANA JOCE
BOJOVICA i VELIKA MU HVALA.
Komentar Nr. #14
Od : nerkogalesic
Datum : 22.02.2009.
Banja Luka je stalno davala u eter dobre glumce izmedju
ostalog Ruzicu Sokic,Nelu Elzisnik,Ugljesu Kojadinovica i
mnoge druge koji su proslavili nas van Banja Luke,ali jedan
glumac je ostao najvise u sjecanju i jedna divna pjesma koja
je posvecena njemu a napisao je ZLATKO FELIKS PREGL.
NA GLUMCEVOM GROBU
U dubokoj travi
haremskih medja
drijema stari pauk
i njegova predja
saplice maslacke
dotaknute maglom
kao mlade mrave.
U grumenu zemlje
uprav iznad glave
stoji stari nisan
na prvome suncu.
Stisan,
lahor se krije za
zovino granje.
danje svjetlo
tek sto nije
obasjalo grabe
usred cije
mlake i nejasne
slutnje
cuju se da tutnje
cvorci
tetrijebi i zebe.
Jedan bulbul
srice iskidanu pjesmu
kao molitvu suncu
u kavezu tijesnu
insekti se micu.
Po kemenoj ploci
jos od noci
vlaznoj.........
Sve se nekud krece
mice i migulji.
Pcele,ose,cvrci...
Odnekud i bumbar.
Po bozjoj volji
spusti se na travku
ko cimbalo staro.
Zanjise je netom
i na zglavku herbe
ljuja se i klati...
Vlati kaduljice
skrivaju mu tijelo
crveno i bijelo
prostiruci haremom
sag,zelen i plisan.
U mirisu zemlje,
u jutarnjoj magli,
stisan,
uz ruzinu granu
ne u sredini
kao carski prijesto
vec nesto malcice
pomaknut u stranu
odmara se nisan.
Iznikao uz njega
u podnozju vlaznom
jedan se ljutic
neprimjerno zuti.
A on,pak,
Izapran od kisa,
i naleta vjetra
uprav prema suncu
-samo-
klati se i
suti
Ova je pjesma posvjecena po mom misljenju najvecem
Banjaluckom glumcu ADEMU CEJVANU.Sta reci o njemu o
njegovom glumackom kvalitetu,i njegovim brojnim filmovima i
serijama samo da je bio vanserijski glumac koji nikada nije
zaboravio svoj grad.Koristio je svako svoje slobodno vrijeme
da trkne do svoje BANJALUKE i upije svo njenjo bogastvo u
sebe za jos kvalitetniju glumu.Nikada se nije stidio svoga
gradai punim ustima je izgovarao njeno ime.NEK MU VJECNI
RAHMET.
Komentar Nr. #15
Od : nerkogalesic
Datum : 24.02.2009.
HOMMAGE FERHADIJI
Umrla je lijepa,
Bijela-Ferhadija.
A s njome sam,
ljubavi.
Malo umro i ja.
O,reci,zivote,
moja divna kazno,
da na svetom mjestu
nece biti prazno,
jer ce se javljati
skoro svakog dana
bogomolja stara
ko fatamorgana.
Poznati Banjalucki profesor i knjizevnik ANTO
COSIC,rodjen u Maglajlica sokaku u Banja Luci,a umro kao
izbjeglica,juna 1998 u Okucanima,napisao je brojne price
vezane za svoj rodni grad.
Rusenjem Banjaluckih dzamija a narocito Ferhadije i
Arnaudije,izmedju kojih je proveo svoj najljepsi dio
zivota,odbolovao je kao i svi pravi Banjalucani koji su
voljeli svoj grad i njegovu ljepotu.Stihovima divne pjesme
'HOMMAGE FERHADIJI' puno je rekao.
Hvala mu za sve sto je ucinio za svoj grad i da pociva u
svom miru.
Komentar Nr. #16
Od : nerkogalesic
Datum : 24.02.2009.
'GORNJI SEHER'
Korak po korak
uz uspavanku vode
po budnome
a bivsem
danu u pohode
u kom je mir sve ceg se ruka takne
u kom je grijeh i kad se trunka makne
u kom je doba jesenje
Zlatno
na svakom satu ostavilo klatno
i caralo kraj svake avlije
i kraj kuce
pa jesan mirise i kad ljeto osvice........
Ovu predivnu pjesmu napisala je nasa dama NASIHA
KAPIDZIC-HADZIC.
Drage Seherlije ponosite se ovom predivnom pjesmom,jer
stvarno da nije bilo GORNJEG SEHERA ne bi bilo ni Banja
Luke.
Komentar Nr. #17
Od : nerkogalesic
Datum : 24.02.2009.
Budi oprezan Krupne rijeci te najbrze mogu uciniti
sitnim.
U pomrcini i svitac postaje zvijezda.
Nije mudro prosirivati horizonte onome u koga
covjeka nije na vidiku.
Razlika;biografija nastoji da nesto
kaze,autobiografija da stosta presuti.
Ako se svugdje dizu ratne zastave,ko ce ih poslije
spustiti na pola koplja.
Usutkan covjek najrjecitije govori o svojoj
okolini.
Budi posten,stvar je opredjeljenja.Biti dobar,to
je vec napor.
Ova pjesma a covjeka koga sam posebno cijenio a dobri
ljudi brzo odu govori o njemu samom o kakvom covjeku se
radi.Ovu pjesmu posebno cijenim ,a napisao je ALIJA
KAPIDZIC-ALKAP.
Komentar Nr. #18
Od : nerkogalesic
Datum : 27.02.2009.
GRAD U NAMA
Uzeli su nam grad,
ali jos vise sebi.
Jer sami ne znaju citati
poruke sa otpalog lisca,
i ne mogu vidjeti
visove snova u vodi,
i ne znaju da grad
ima i ulice kroz srca.
I nisu nam uzeli grad,
tek nemustu prazninu.
Grad je otisao sa ljudima,
sa onima koji ga vole,
sad zivi u svakom od nas,
beskrajan u nasoj tjeskobi.
Sada jos vise volimo
i ono cega nema,
sada jos vise vidimo
ono sto je daleko
dok vjetar raznosi lisce
po alejama dusa
i rijeke teku u vis,
niz nase pruzene ruke.
Ova pjesma puno prica o nama o nasim dusama i o onima
koji su ostali u Banjaluci da se bore na svoj nacin da
sacuvaju dusu naseg najljepseg grada na svijetu.Za nas koji
zivimo van naseg grada da se sto cesce sastajemo i nesto
ucinimo za nas grad.
Najvise zahvale za ovu predivnu Banjalucku pjesmu
treba da zahvalimo nasem najvecem pjesniku[medzunarodnom]
ISMETU BEKRICU.
Sta reci o njemu o Banjalucaninu koji je cijeli svoj
zivot posvetio kroz poeziju i price svom [nasem]gradu.HVALA
MU.
Komentar Nr. #19
Od : nerko galesic
Datum : 01.03.2009.
NEOTVORENA KOVERTA
Dobivam a ne citam
vise pisma
pogledam postanski zig
i sve znam.
Uzimam kovertu kao
djecak igracku
a srce zakuca jace
neprocitana pisma
najvise govore.
I tako veoma cesto
druzim se s najmilijima
neotvorenim kovertama
koje oni meni i ja njima saljem.
Ova pjesma me vraca u 1994 godinu kada sam sa nasim
Banjaluckim pjesnikom bio u Nepalskom bataljonu,i kopali
zajednickim snagama poljski WC.Radi se o nasem velikom
pjesniku KEMI,KEMICI,KEMALU COCI.Ova pjesma iz knjige
'NICIJI PJESNIK' nagradzena je 2001 godine nagradom 'SKENDER
KULENOVIC'. Kemice svaka cast.
Komentar Nr. #20
Od : nerkogalesic
Datum : 02.03.2009.
TRAZIM TE
Sve moje ceznje
strepnje i nade,
uputih Tebi,
moj voljeni grade.
Trazim Te,
u krosnjama lipe,
u listu kestena,
u mirisu bagrema.
Trazim Te
ispod vrbe zalosne,
u starim sjenama,
a Tebe vec dugo nema.
Zovem te
sa obala rijeke,
sto sada u meni tece,
a rijeci meke postaju
gromada u suzi sto pece.
Trazim Te,
zovem
gubis se u sjeni,
samo moja rijeka
uzdise u meni.
Nisam mogao da odolim ovoj divnoj pjesmi od nase
Banjalucanke VELIDE DZIGUMOVIC.Molio bih gospodzu DZIGUMOVIC
ako je u mogucnosti da dodze na Majske susrete u Saint Louis
na promociju svojih pjesama.
Bit ce nam cast je ugostiti.
Komentar Nr. #21
Od : nerkogalesic
Datum : 04.03.2009.
BOSANKA
Ona je zvjezdana noc
sto treperi nad kolijevkom
tek usnula djeteta......
Ona je radjanje jutarnje rose
na tek propupalom beharu.
Ona je svitanje svjetlosti neba
zlatnih suncevih zraka
sto miluju zemlju,
bude pjesmu slavuja
i osmijeh tek usnula djeteta.....
Ona je nepresusno vrelo
iskonske ljubavi i milosrdza
sto izviru iz srca plemenita.
Kad zapjeva
slavuji utihnu.
Kad prospe smijeh
Zivost i Radost beharaju
A tuga nestaje.....
Ovu divnu pjesmu o svim Bosankama na svijetu
napisao je Banjalucanin EJUB PASALIC,a pjesma je izdata u
njegovoj knjizi 'NEGDJE U SVIJETU'
Komentar Nr. #22
Od : nerkogalesic
Datum : 04.03.2009.
FERHADIJA
Mjesec kano srp
nad bijelom Ferhadijom
i u slast
oboje
pozdravljaju
estetsku vlast.
PLOD
Sakriven
U cvjetnoj haljini
Plod
Nasmija se prvom snijegu
Na Veselom brijegu.
IZLOG
U izlogu lutka
Gleda je djevojcica
I kroz staklo
Nudi joj bombon.
Ove divne kratke pjesmice je poklon od
Banjaluckog pjesnika DUSANA MATICA.Pjesme su jako stare
izdate su 1958 godine u knjizi'CIPELICE'.
Komentar Nr. #23
Od : nerkogalesic
Datum : 05.03.2009.
Vratit ce se prijatelji moji
na teferic pod beharli granom,
a Seherom,kraj bistra Vrbasa,
setace se lijepa Almasa.
Vrbas voda nosit ce jablana,
bekrije ce piti sljivovice,
Ljepotice,cure nase mlade,
nosit,cvijece na grob Safikade.
Ovu divnu pjesmu napisao je Februara 1999 u
Svicarskoj nas sugradjanin DZEDO KOZARAGIC.Svi zivimo u nadi
da ce se to desiti jednog dana.
Komentar Nr. #24
Od : nerkogalesic
Datum : 07.03.2009.
Vrati ce se prijatelji moji
na teferic pod beharli granom,
a Seherom,kraj bistra Vrbasa,
setace se lijepa Almasa.
Vrbas voda nosit ce jablana,
bekrije ce piti sljivovice.
Ljepotice,cure nase mlade,
nosit,cvijece na grob Safikade.
Ovu predivnu pjesmu napisao je nas sugrdzanin i
napisana je u Svicarskoj Februara 1999 godine.
Hvala gospodinu DZEDI KOZARAGICU NA OVOJ DIVNOJ
PJESMI,I SA OVOM DIVNOM PJESMOMSVIM BANJALUCANKAMA I OSTALIM
DAMAMA NA SVIJETU ZELIM SRETAN OSMI MART SA ZELJOM DA IM SE
NA SUTRASNJI DAN ISPUNE SVE ZELJE NA SVIJETU.
Komentar Nr. #25
Od : nerkogalesic
Datum : 07.03.2009.
Postoje dani da bi prosli
i ove noci tako duge,
al'eto nema cak ni suza
da zale sada nas......
A kad zazelim
da se vratim
i divnu da ozivim,
u pomoc mastu ja pozovem
i opet vidim sve.......
Ne,ne placem,nisu to suze,to je samo vjetar,nije to
bol.... pod svjetlima neona tudjih gradova,ja trazim davno
prosle dane,trazim kuce s prozorima kao na mojoj.Zalud..Idem
sada da ubacim novcic u turbe i zapalim jednu svijecu,tek
onako...Sad ce i peceni kesten da zamirise gradom,snijeg ce
opet pasti na jablane oko Ferhadije,dok kandilji gore.Na
okicene grane spustit ce se pjesma crkvenih zvona da ukrase
jos jednu bozicnu noc.
Evo i voda se u cesme vraca,latice se u pupoljku
stiscu,a ljudihodaju unazad,dok Vrbas Seheru tece,i zato ne
placem,vjeruj mi.
Ovu predivnu pjesmu napisao je nas sugradzanin
NEDZAD TALOVIC A PJESMA SA ZOVE'I VODA SE U CESME VRACA
,TOLA HVALA TI NA OVOJ DIVNOJ PJESMI.
Komentar Nr. #26
Od : nerkogalesic
Datum : 07.03.2009.
Moje izvinjenje gospodinu Talovicu zaboravio sam da
je Toli perzime Trnovac,ali ja mislim da nema ljutne,jos
jednom moje izvinjenje.
Komentar Nr. #27
Od : nerkogalesic
Datum : 08.03.2009.
SAFIKADI
Nad tobom,usnulom u ljubavi,
nadnose se vijekovi i ljudi,
da te prahom i dahom cjelivaju,
da ne svisnes sama i od studi.
Nad tobom,usnulom u ljubavi,
svijetle jeseni zlatne i ljeta,
da ti tama ne okuje sjeni
kad zemaljska obuzme te sjeta.
Nad tobom,usnulom u ljubavi,
sumore breze tihe i cempresi,
da ti se liku tako lomnom
silazak u mrtvu tisinu ne desi.
Nad tobom,usnulom u ljubavi,
sire se mirisi cvijeca i behara,
da ti proljece u srcu ozivi
ako zudnja probudi te stara.
Nad tobom,usnulom u ljubavi,
snaze se druge neugasle i nove,
i svaka bi ljubav presmiono htjela,
da se tvojim imenom nazove.
SA OVOM DIVNOM PJESMOM OD NASEG ALIJE KAPIDZICA-ALKAPA
JOS JEDNOM SVIM NASIM DAMAMA ZELIM SRETAN OSMI MART.
Komentar Nr. #28
Od : nerkogalesic
Datum : 12.03.2009.
Vise nas nema,na kraju smo svijeta
na jugu,sjeveru,na suncu i snijegu,
tamo gdje niko nikoga ne treba,
na nekom cudnom nevidljivom brijegu....
Dusa mi teska,sve jace me boli,
dozivam ih sanjam,sanjam svake noci,
vidim ih kako nestaju sa brijega,
i niko mi od njih nocas nece doci...
Sta reci o ovoj divnoj pjesmi samo da je predivna,a
pjesmu je napisao nas sugradjanin IDRIZ SALTAGIC i stihovi
iz pjesme'BOL DUSE'.
Zelim Vam da uzivate u ovoj divnoj pjesmi.
Komentar Nr. #29
Od : nerkogalesic
Datum : 14.03.2009.
RAZGOVOR SA VJETROM
Hej vjetre moj jarane
Kuda si tako pohitio.
Ako ces sjeveru na kraj
Poselami mi sestru najmladju.
Ako te put vodi
Pomiluj bratovu djecu
Ako si na istok naumio
Obidji mi ocev kabur
Ako te zapad sebi zove
Raspitaj se za moju djecu
Kuda god vjetre budes hodio
Na moju krv moras naici
Bore mi na licu vjetre cvjetaju
Cekajuci njihov povratak.
Ovo je jos jedna divna pjesma,a posto dolazi proljece
vrijeme vjetrova,pa uzivajte u ovoj pjesmi gledajuci kroz
prozor,a poklon Vam donosi nas dragi sugradjanin KEMAL
COCO.
Pjesmu mozete procitati u knjizi'NICIJI PJESNIK'
Komentar Nr. #30
Od : nerkogalesic
Datum : 16.03.2009.
TRAZIM
Uzalud trazim
sum rijeke
tamo,jedne daleke
sto miris joj na alge i ribu podsjeca.
Gdje sunce kad se radja
ima cudesan sjaj
il, opet kad tone
za meni ,znani gaj.
Gdje leptir i bubamara
cesto slete ti na dlan,
a poj slavuja u maju,
najavi novi dan.
Pa onaj miris smole od bora,
i bilja,sto mi mati skupljah;
lipov cvat,bosiok,zambak,nana
i ruza mjesecarka.
Cvrcak u travi i svjetlac u tami,
miris sjena i jagoda u travi,
pa miris dunja u sehari.
Zvuk gitare i serenada u tami,
i prvi dodir ruke na ruci.
Glas mujezina sa munare
i zvuk zvona sa katedrale.
Miris topla kruha
sto majka peci je znala
dok djeca spokojnim snom
privode noc u dan.
Sve mi to bruji u glavi,
pa cas vidim ove rijeke dub,
a onda cujem onaj Tamo sum.
Ne,nista to nigdje vise nemogu naci.
Al,zato,sve to cuvam pod kljucem.
U dusi i u masti
i nikada to nikome necu dati.
Ovu predivnu pjesmu mozete naci u knjizi'SJECANJA NA
GRAD'
Knjigu'SJECANJA NA GRAD'izdala je nasa
Banjalucanka SELMA VISIC-KURJAK.Nasa SEKA je zaduzila nas
Banjalucane,jer prva osoba koja je u trenucima ocaja
pokazala svoj otpor pisajuci stvarne dogadzaje koji su se
desavali izmedju 1992 do 1995.
Svim svojim sugradjanima perporucujem da kupe ovu
knigu,mozda u njoj nadzu sebe.
Knjiga je izdata 27.10.1999 godine.
Poslije predgovora ove knjige imate
predivne stihove
Odnekud dodjose neki cudni ljudi
pogazise basce od djetinstva znane
napravise pustos u tananoj dusi
otjerase listom sve moje jarane........
Jos jednom SEKO hvala ti na svemu sto si dala za nas
Banjalucane.
Komentar Nr. #31
Od : nerkogalesic
Datum : 18.03.2009.
TA RIJEC NASA I ADEMOVA
Kazati,
prozivjeti,
prosanjati,
tu rijec,
u koju stane
mnogo drugih rijeci,
kao sto mnogo
cvjetova
ukrasi jedno stablo,
kestenovo,
kao sto mnogo zubora
ozivi jednu vodu,
vrbasku..........
Kazati,
prozivjeti,
prosanjati,
tu rijec,
neugaslu,
taj sapat duse,
tu grmljavinu srca,
tu rijec-
ADEMOVU,
tu rijec,
i nasu,
sto kao golub,
nad Kastelom,
nad sahat-kulom
i carsijom,
i s nasih usana
polijece.........
Dolaskom Maja svake godine u Banjaluci odrzavali su
se susreti'S GLUMCIMA U MAJU'ciji je tvorac bio nezaboravni
Banjalucki i svjetski glumac ADEM CEJVAN-KVAK.
Pjesmu je napisao nas Banjalucanin IZUDIN SMAILAGIC
koji je takodjer bio pokretac-organizator ozivljavanja
uspomena, takodzer zajedno sa ZLATKOM PREGLOM u Svedskoj u
Maju 1999 godine o nasem najvecem glumcu svih vremena.
JA bih molio naseg Izudina i Zlatka da se jave na ovu
stranicu i nesto vise napisu o tim susretima.
Komentar Nr. #32
Od : nerkogalesic
Datum : 20.03.2009.
KAD UMRE COVJEK
Kad umre dobar covjek,
Kao da umire planeta,
Al on je,umiruc,rekao
Cvijecu,nek dalje cvjeta,
Stablu,da dalje lista,
I vodi da zubori,
Suzi,da bude cista,
i kad je tuga mori,
i ptici,da pjeva
i kad joj do pjesme nije,
i munji da sijeva
al nikog ne ubije,
i licu,da blagost zraci,
i srcu da samo voli,
i kad se okolo smraci,
i sve je prepuno boli,
a rijeci,kao zrake,
griju nas,kroz oblake.
Kad umre dobar covjek,
i nas pritisne tama,
Al on je,umiruc rekao-
zivite,i ja cu s vama.
Ovo je bila jos jedna divna pjesma naseg suradjanina
ISMETA BEKRICA,a pjesmu mozete naci u knjizi poezije'ZUBOR
SNA'
Komentar Nr. #33
Od : nerkogalesic
Datum : 21.03.2009.
Molim sve citaoce stranice'BANJALUCKI PJESNICI'da se
izjasne
da li im svidja ova stranica,ili ne.
U slucaju negativnog komentara ja bih zavrsio sa
pisanjem pjesama nasih Banjalucana,a u slucaju pozitivnih ja
bih na radost nas sviju nastavio sa nasom Banjaluckom
poezijom.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #34
Od : ?
Datum : 22.03.2009.
Ja se nadam da ces nastaviti sa pisanjem kao i da ce se
javiti jos ljudi jer je stranica super
Komentar Nr. #35
Od : TOLA (jasminka-t@hotmail.com)
Datum : 25.03.2009.
Dragi moj NERKO,ako bi neko rekao ,da ga ovo sve do sada ne
impresionira
u mojoj sustini" bi "vjeruj mi vazio za ,SLONA"ovo je nesto
,FENOMENALNO"bezbolno ,pred uslov ,ako se cita poslije
vecere za jedan divan relaxirajuci opusteni san ,molicu te
lijepo moj skolski haveru ,samo ih pucaj ,jer zaista si
pravi umjetnik ALTERNATIVAC koji nam dajes jednu prekrasu
,PILULU"za miran i beztraumatiziran jutarnji apetit za
svakodnevne prilike i neprilike( san),svako dobro moj
skolski kao i obitelji,tola.nastavi JARANE?
Komentar Nr. #36
Od : Aida K.
Datum : 25.03.2009.
samo nastavi, Nerko, i ja rado citam.
Komentar Nr. #37
Od : nerkogalesic
Datum : 26.03.2009.
Ima jedna divna pjesma koju strasno volim,jer me veze
za nase krajeve.
BOSNI
Dobra je Bosna za dobra covjeka.
Strasna je Bosna za svakog uljeza,
ljuta je Bosna za svakog dusmana.
Ko nosi lance na planine njene,
Do vrha nece donijeti ni kosti'.
Ovu pjesmu je napisao JURE FRANICANIN-PLOCAR
Komentar Nr. #38
Od : nerkogalesic
Datum : 26.03.2009.
IZBJEGLICE
Postali smo navolja svijetu
i svojima.
Svi nas zale
niko ne voli.
Kada nam sadaku dijele
misle da smo sretni
a mi to nikada necemo biti.
O nama govore a mi
uvijek isti.
Boze urazumi ljude
neka znaju
da smo i mi
nekada bili ljudi.
KEMICE,KEMICE,uvijek sam volio tvoje pjesme.
Vjerovatno svi znate ko je pisac ove pjesme,
to je nas KEMAL COCO.
Hvala Vam na podrsci da ova stranica zivi.
Do slijedeceg puta puno pozdrava iz Saint Louisa
i nadam se da se vidimo na Majskim Susretima ovdje u nasoj
SL-BANJA LUCI.
Komentar Nr. #39
Od : nerkogalesic
Datum : 28.03.2009.
......'Procvao je Jasmin.Koliko li je samo
razlicitih
pomisli vezano uz njegov miris.Procvalo je i
ono
nekoliko stabala na nasem starom groblju.
Godinama na njemu niko nije pokopan,a sad je
puno novih,
svjezih grobova.Mladi i stari mrtvaci se guraju
u zemlji.
Niko od njih nije docekao svoje vrijeme.Tako se
bar meni
cini.Vrijeme je docekalo njih.Odlaze ljudi za
koje to
nikad ne bih pomislio.
Uruse se poput krhka vrca,sami od sebe,ili od
lutajucih
ubojica koji ponekad ubijaju i bez dodira.
Bolest na smrt hoda nasim gradom i ponekad je
osjetim
cak i u mirisu Jasmina koji si toliko voljela.
I u mirisu Jasmina je smrt.Ponijeli su je i oni
koji su
na vrijeme otisli,koji jos uvijek odlaze,jer to
je bolest
od koje nema lijeka.
To grad nas umire,mladost nasa,djetinstva
nasa,ljubavi
nasih predjih na Vrbasu i na Korzu.
Jasmin to tako prodorno govori da covjeka smori
i onda se
javi nesto,javi se taj zadah bolesti na smrt
kojim su
okruzeni i okuzeni svi koje poznajem.
Jer,to je sada vonj naseg grada,grada u cijem
lesu
nepoznati neki ljudi pokusavaju da nacine svoj
grad.
Osjecaju li i oni taj vonj?
Morali bi da osjecaju.oni su ga u grad i
donijeli
Ipak,cini se da to njima nije vazno.
Oni kao da se tom bolescu hrane.
Cudnovato,ali izgleda da je to
istina............'
'Prijatelji su izcezli.I rodjaci.
Neki su se odselili,za neke se ne zna ni to.
Da ,Jasmin me opominje,mnogi su u zemlji,u
grobovima,
sto se otvaraju poput halapljivih zemljinih
usta.'
Mozda nije pogodan trenutak za ovu poemu posto je
Vikend, ali uvijek sam volio citati sve sto je pisao nas
Banjalucanin
IRFAN HOROZOVIC
OVu poemu i ostale mozete procitati u knjizi;
'PROGNANI GRAD'
Sretan i ugodan Vikend.
Komentar Nr. #40
Od : nerkogalesic
Datum : 31.03.2009.
NEIZVJESNOST?
E,sudbino?
Sto ja dodjoh u zemlju daleku?
Daljina me odaljila.
Samoca me osamila.
A tuga je pregolema.
Sve je tudje oko mene.
Teski dani.
Duge noci.Pusti snovi.
Nemam moci.
Kako li cu izdrzati?
Ovdje moje nista nije.
Niti pase.Niti godi.
U osmijehu domacina'ljubaznoga'led se
krije.
To osjecam.
Hladno mi je.
Jadno mi je.
A kome bih da se jadam?
Da je meni
Na moj kamen.Na moj grumen.
Mogu samo da se nadam........
Ova je pjesma iz zbirke poezije
'NEK MI DUSA S PROLJECEM PROCVJETA'
A knjigu je izdala EMINA-DZIDA SULEJMANAGIC.
Komentar Nr. #41
Od : nerkogalesic
Datum : 07.04.2009.
U SVEMIRU DA SE NE IZGUBIMO
Od prijatelja do prijatelja
pruzena ruka,dobra zelja....
Tako se zlatna nit isplete-
ti konci cine klupko planete.
Sto ih je vise oko svijeta
bice nam veca ova planeta,
i na njoj vise mjesta ima
covjeku,ptici,krtici svima.
Jer ako vjetar mrznje dune
i pokida te krhke strune,
zemlja se smanji,sitna i gola.
To znamo,nosimo oziljke bola.
Pa smo se trazili medju zvjezdama,
u snu,u ljubavi,u pjesmama.
Zato je potrebno da se ljubimo,
u svemiru da se ne izgubimo.
Ova predivna pjesma je stigla iz ruku nase predivne
prelijepe Banjalucanke ENISE OSMANCEVIC-CURIC.
Ovu pjesmu i ostale pjesme mozete naci u kjizi
'PEDALJ VEDRINE'.
Sta reci o nasoj ENISI samo hvala za sve ono sto je
ucinila
za nas Banjalucane.
Ta predivna PROFESORICA koja je ganeracijama i
ganeracijama
predavala,ili o njenom pokojnom suprugu ALOJZU CURICU.
Nas LOJZO kako smo od milja zvali ,i koga svi voljeli i
koji je bio najveci zaljubljenik Banja Luke,koga nije
Radna Obaveza unistila da zamrzi svoj grad nego je jos vise
ga ucinila
nesalomljivim u pogledu LJUBAVI prema svome gradu.
Kad je bio usapsen od strane Hrvatskih oruzanih snaga
na Livanskom ratistu naravno kao radna obaveza,i pored
ponude da
ostane u Hrvatskoj on se vratio u svoj rodni grad,da jos
kroz
slikanje pokaze svoju ljubav slikajuci
FERHADIJU,STECKE,GORNJI SEHER
i ostale Banjalucke ljepote.
Zadnji put kada sam ga sreo na Zelenom mostu nije mogao
da prica
samnom od tuge sta se desava sa njegovim gradom i
tugom sto mnogi odlaze iz njegovog-naseg grada.
TAkodzer o Enisinom bratu ENESU OSMANCEVICU koji je
radio
u SUP-u,koji je bio pun zivota prije rata,covjek koji je
sa
svojom gitarom mogao da ucini cuda.
Sjecam se pred rat bili smo zajedno na ljetovanju u
Kastel starom
posto njegova supruga VESNA je radila u Medicinskom
Centru kao
i moja onda smo odlucili da zajedno provedemo odmor u
Kastelu.
Te godine desilo se cvjetanje mora pa smo uzeli jedan
dan da provedemo na Ciovu.
Taj dan nas 20-tero provelo je predivan dan u rostilju
i kupanju
i muzici naseg rahmetli Enesa koji je pjevao pjesme od
Slovenije
pa do Makedonije. Sa nama u drustvu bili su i domacini
Kastelani
i on je njih uvjerio da je on porijeklom dalmatinac.
Dolaskom rata u Banja Luku i nasilnog izlaska iz
stana
i pogorsanjem zdravstenog stanja i povratkom u
porodicnu,zapao
je veliku krizu iz koje se na zalost nije izvukao.
To je jedini covjek a na zahtjev Vesne skim se nisam
mogao
oprostiti da me ne bi bilo jos losije.
NEK MU JE VJECNI RAHMET.
CIJELOJ PORODICI OSMANCEVIC I CURIC HVALA NA SVEMU STO SI
UCINILI
ZA NAS GRAD.
Komentar Nr. #42
Od : nerkogalesic
Datum : 09.04.2009.
ZNAM,POSTOJI ONA........
U galiji staroj
krcatoj robljem.
U suznoj basci
nazvanoj grobljem.
U crnoj dubini
hladnoga vira.
U toj ostroj
igli fakira,
znam,postoji ona.....
U svakoj kapi kise,
i bojama duge.
U sumraku zivota
sto donosi tuge.
U macu i stitu
il;ruci viteskoj.
U svakom lijeku
pri bolesti teskoj,
znam,postoji ona....
Preboljela sve je
vremena rane,
hranila ljude i
noci i dane.
Kao i uvijek,tu je i sada
Ma gdje god da si
tu je i
NADA.
Ovo je jos jedna pjesma iz bogate zbirke
naseg sugradjanina NEDZADA TALOVICA koja
je napisana 18.02.2002.
Komentar Nr. #43
Od : nerkogalesic
Datum : 09.04.2009.
BOSNI I HERCEGOVINI
Volim tvoje nikad presahle cesme
vodenice snene na plahu Vrbasu
sadrvane sto prste od pjesme
gorde dzamije uznosite u stasu.
Volim tvoje rascvjetale baste
u vocnjacima beharli grane
livadske cilime kao iz maste
planinske vise snijegom oslikane.
Volim poj seva u sanskom cestaru
otkucaje sa dokone sahat kule
zrikavce u stolackom kamenjaru
umilne slavuje sto bude djule.
Volim sumor trebinjskih platana
glas kupreskog vjetra usred ljeta
fini zubor Une u sam osvit dana
kad na Bihac pada jesenja sjeta.
Volim te sto sva bijes zivotom
koji silno razigrava srce moje
pa ono,zudec za ljepotom
uzima je iz biser-sehare tvoje.
Ovo je jedna od predivnih pjesama rano preminulog
DOKTORA ALIJE KAPIDZICA-ALKAPA.HVALA MU.
Komentar Nr. #44
Od : neispavana@hotmail.com
Datum : 10.04.2009.
.........ja ovdje dolazim redovno,i citam,citam,Nerko,pa
samo nastavi.................ima puno toga da se napise i
prepise i prenese u ovu temu,ja se zahvaljujem na
trudu,upornosti i volji,da odrzavas ovu temu,al nasa
zahvalnost je velika isto kao i ugodjaj koji si nam
priustio
Srdacni pozdravi svima
Komentar Nr. #45
Od : Severin
Datum : 10.04.2009.
Zaista lijepa tema. Ako izuzmemo onaj Sehin propust pod
brojem 23, covjek se ovdje osjeca kao da je kod kuce, u
Banjaluci. U svakom slucaju, svi komplimenti Nerki na izboru
i popratnim komentarima; pravo je uzivanje svratiti u ovaj
kulturni kutak.
U znak zahvalnosti i ja bih pridodao stogod. To je predivna
pjesma o drevnom kastelu pokojnog Ante Cosica, naseg ‘babuke
iz Bezistana’.
KASTEL
Sve mrgodniji od zla zemana
Od zaboravljenog baruta i kopita
Na svakom kamenu urezano stoljece
A neko staro proljece na kulama
Ispisalo baladu o Safikadi
Na teskim kapijama
Nema vise strazara
Ni sejha
Ni handzara
Ni na bedemu dizdara
Sto grabi sa kantara
Debele tresnje Evlije Celebije
Jedino se jos top baljemez
Na dnu Vrbasa
Zanosi zelenom vodom
Antonije Cosic
Komentar Nr. #46
Od : Seha (bl@cafekajak.com)
Datum : 10.04.2009.
hahaha, sada sam vidio bivsi komentar 23...nevaljali, nema
ga vise...Nemojte samo sadasnji 23 gledati preko nisana,
to je Dobri 23! Znaci, tema je bistra, kao voda na izvoru.
Vidi se kamenje...
Komentar Nr. #47
Od : nerkogalesic
Datum : 13.04.2009.
BOSNA POD ZVIJEZDOM
Mjesecino,Bosnu mi ne budi
Sanja zvijezdu u dnu nasih grudi,
Pod zvijezdom Bosna sanja
San cistiji od zlata
Pod zvijezdom,Bosna pati,
Od patnje ljepsa biva......
Ovo je pjesma od nase sugradjanke,koja zivi u
Londonu.
Svoje ucenike uci da citaju,razmisljaju i postanu,i
ostanu cista
srca i cuvaju uspomene na oteta sela i gradove nase
drage
domovine.Naravno radi se o nasoj Banjalucanki koja zivi
i
radi kao profesor u Londonu a zove se VERA
MEHMEDBEGOVIC.
Komentar Nr. #48
Od : nerkogalesic
Datum : 13.04.2009.
TRAGOVI
gdje si skrila sanje
zemljo bez obrisa
zar tvoju rodjenu djecu
u utrobu vracas
gledaj nam stopala
gdje god se pojavimo
krv iz njih kapa.
Ovu pjesmu napisala je nasa mlada AJNUSA HOROZOVIC a
napisana
je 15.4.1993.
Ovu pjesmu i ostale pjesme mozete naci u njenjoj
knjizi
'SKRILA SAM SE U SVOJE RUKOPISE'
PREPOZNAVANJE BOLESTI
Vidim ulicu kroz koju sam prosao
nekog davnog dana.
Izgubio sam taj dan davno
poput bezvrijednog novcica.
Slutim u trenu
da sam vratio negdje
I shvacam
dok se taj tren rusi
da je povratak
neizljeciva bolest izgnanika.
Ovo je jos jedna pjesma iz bogate zbirke pjesama
naseg Banjalucana IRFANA HOROZOVICA.
Pjesmu mozete naci u knjizi
'BUDUCE SVRSENO VRIJEME'
Hvala porodici HOROZOVIC na divnim pjesmama koji
su izdali u svojim knjigama.
Komentar Nr. #49
Od : nerkogalesic
Datum : 15.04.2009.
'Kad me u dusi tuga stisne i neka briga pritisne,
poslusam njegov glas i stih,i zaista-donese mi mir'.
BOSNJACI
Sunce
Nista do sunce na ledini
i puno svjetlosti
da se svijet suzio
izmedju trepavica,skiljeci.
Na ledini
slabi
izrodicemo djecu
i imace sunce
-isto.
Prenosicemo znanje
usta
do
usta i tako
opet postati Dobri
postati Prvi.
Ovo je recenica i pjesma naseg poznatog
pjesnika i slikara MUSTAFE SIRBICA.
Ovu pjesmu i ostale mozete naci u
knjizi zbirci pjesama'LJUBAV MOJE MAJKE'.
Komentar Nr. #50
Od : nerkogalesic
Datum : 15.04.2009.
SAFIKADI
Nad tobom usnulom u ljubavi
nadnose se vijekovi i ljudi
da te prahom i dahom cjelivaju
da ne svisnes sama i od studi.
Nad tobom usnulom u ljubavi
svijetle jeseni zlatne i ljeta
da ti tama ne okuje sjeni
kad zemaljska obuzme te sjeta.
Nad tobom usnulom u ljubavi
sumore breze tihe i cempresi
da ti se liku tako lomnom
silazak u mrtvu tisinu ne desi.
Nad tobom usnulom u ljubavi
sire se mirisi cvijeca i behara
da ti proljece u srcu ozivi
ako zudnja probudi ta stara.
Nad tobom usnulom u ljubavi
snaze se druge neugasle i nove
i svaka bi ljubav presmiono htjela
da se tvojim imenom nazove.
Vrijeme da se malo vratimo u nas rodni
i najljepsi grad na svijetu nasoj BANJA LUCI
uz koga, uz naseg najveceg rahmetli ALIJE
KAPIDZICA-ALKAPA.
Tog predivnog covjeka,punog zivota,covjeka koji je
pomagao
nama svima i u nevolji i u veselju,i mi dan danas ne
znamo
koga smo izgubili NEKA MU JE LAHKA CRNA ZEMLJA.
Komentar Nr. #51
Od : nerkogalesic
Datum : 17.04.2009.
Izvinjavam se citaocima ove stranice kasno sam
primijetio da sam vec izbacio na stranicu pjesmu o
Safikadi ali slijedi druga pjesma od naseg ALKAPA.
Komentar Nr. #52
Od : nerkogalesic
Datum : 18.04.2009.
O,BOSNA MOJA
Proklestvo vjekova zemaljskih hudih
i sva sila nezemaljskih zlehudih
i ljudskog stada copori zivotinjski
i demoni bjelosvjetskih zli avetinjski
i gubavci od gubava im izroda i soja
svi se urotise protiv tebe
o,Bosna jadna moja.
Neugledom nagrdjeni grdi grdjani
i pogleda krvolocna bradati brdjani
i smradom vonjajuci otpadnici smrdjani
i barabe,golofuskovici,ini zardjani
i barbari od zverinjeg otpali odoja
svi kidisase na tebe
o Bosno,krvava moja.
Ali ni zadah smrti smrtonosno jak
ni kuznim isparenjima otrovan zrak
ni iz mracnih duplji iscurio mrak
ni sudnjeg dana znakoviti znak
ni sva mrznja tog ubilackog stroja
ne ubise u tebi covjeka
o Bosno,dobra moja
A taj covjek po inatu tvome znan
stoljecima saburom kao srmom tkan
u dusi loman,u nevoljama postojan
ljiljanske cistote i ljepote dostojan
kroz tebe zraci toplim svjetlom nade
i zato neka te imade,ostani svoja,
o Bosno,duboka vjero moja.
Ne mogu a da zaboravim naseg ALKAPA jer stvarno je
bio izuzetak u poezijii moram da podijelim sa
vama to bogastvo koje smo izgubili sa njegovim
odlaskom.
Komentar Nr. #53
Od : nerkogalesic
Datum : 19.04.2009.
BIO SI U BOSNI.........
....Kada u neku svoju zoru
taman pomislis da stigao si
do samoga odredista,
a dunjaluk se uzvrpolji
i dan se ushoda
a ti jos mnijes da se ne dogadja nista
Bio si u Bosni...
....kada u neko svoje podne
pozuris do izvor cesme
da bi zedan vodu pio,
i onda od slatkoce mahmuran
ubjedjujes sebe
da si na zemzemovom vrelu bio.
Bio si u Bosni.....
...kada u neko vece
pozelis da u rahatsnu
poput 'tice razmahnes krila,
a kad se lagahan probudis,
shvatis da te kroz san
pronijela dobra vila.
Bio si u Bosni...
...kada u neki svoj trenutak.
ja l' krivi,ja li onaj pravi,
spoznas da je mudrost
biti sa snom kao na javi
Ova druga pjesma ne moze bez one prve.
Hvala ALIJI KAPIDZICU-ALKAPU.
Komentar Nr. #54
Od : nerkogalesic
Datum : 21.04.2009.
MUJAGA I FATA
[u epizodi;Dida Mraz]
-Je l'to neko na vrata kuca,
il'komsija Fudo sitno kasljuca.?
Ako me ne varaju oci moje,
nepoznat coek u avliji to je.
Star je,pogrbljen i lici na jetima,
bice da kuca jer mu je zima.
Upuscacu ga da se malo zgrije,
dok se jadan skroz smrznuo nije.
-Aferim ti,hamuma,i veliko fala
sto si me siromaka u hajat upuscala.
-De,musafiru,prvo reci ko si,
-Obican Dida Mraz sto peskese nosi.
Sve sto nosim u 'voj je vrici.
-Kakvoj mogu da se ponadam srici?
-Tankoj,ako se tako kazati mere,
nista,vridno,pokloni za penzionere,
-Jah,bas naide takav tezak vakat,
da ako imas tek penzijicu jednu,
mores hoditi i hasta i sakat,
ako uz zdravstvenu ne nosis stednu.
Hecim hiljadarka,terapija stoja
i vec ode mrsava penzijica tvoja
[bas je pametna ta hanuma moja],
-Okani se kukanja,bona Fato,
da se patimo u amanet nam dato.
svaki insan to napamet znade,
da od zalbi bas nejma fajde.
svaki insan to napamet znade,
da od zalbi bas nejma fajde.
reci ti meni umisto svega toga,
sta bi htila od Dida Mraza svoga?
-Ja,ja bih htila peskes neki manji.
-Bi li mozda boravak u nekoj banji?
-Jest,kako ti poznas kontanje moje!
[Kako i ne bih,kad zivimo u dvoje?!
Asli je za nju ko biva banja,
da se s ugursuzima tamo ganja].
-Mom peskesu samo je mala mana,
mjesto u banji za jednog je insana.
Oh,pa to mu je bas jaca strana.
Sikterisacu u Ilidzu svog coeka Muju,
jerbo mi muhanat cesto vadi huju.
-Koga ces ti u Ilidzu?De ponovi koga!
-Svog coeka Muju,tako mi boga.
-Valahi i Bilahi,tako mi svega,
sipak ces igdje poslati njega.
-Asli si ti Mujaga taj Dida Mraz?!!!
-Jasta,a sad pazi da te ne trefi fras!
-Brzo serbeta,sici cu sa svoga uma!
-Samo bujrum i sritna ti Nova,hanuma!
Skec iz humoristicko-zabavne
emisije'Sejtanluk'emitirane
u programu Radio Banjaluke u periodu od 1969.do 1985
godine
Ovaj skec i mnogo ostalih humora i satira je takodzer
napisao
nas ALIJA KAPIDZIC-ALKAP.
Komentar Nr. #55
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 24.04.2009.
Ameli, providnoj kraljici banjalučkih aleja
Kao vjetar koji nosi snijeg niz ulicu
snježnu, bijelu, neizbježnu, tu pahuljicu
dolaziš i daruješ mi osmjeh kao san
ti si bila i ostala najljepši moj dan
Amela
ti si donijela
u moj život zauvijek
behar i berićet
luka B.
Komentar Nr. #56
Od : nerkogalesic
Datum : 26.04.2009.
NOCNI PUTNIK U BANJALUCI
Ti koji si stigao na Predgradje vlakom.
i odmah posegnuo za zagadjenim zrakom,
ti ne gldaj u pravcu grada zacudjena lica-
redukcija jeste,ali ne struje,vec...sijalica.
Nema potrebe da se bunis tako glasno,
sam si kriv sto si dosao nocu....kasno.
Ti si najposlije stigao u Banja Luku
i kontas da si time prebrinuo svu muku,
a kad tamo,sav mokar od kapljica,
gledas u nebo sasvim iznenadjena lica-
kisa nije,vec te polivac ulica malo sprica.
Sto se bolan ljutis,ne moze ti naskoditi ta voda,
a za onog sa smrkom,kud ce ljepsa razonoda.
Ova pjesma-satira koliko je nas ALKAP bio sirok
u pisanju raznih vrsta pjesama.
Na nasu veliku zalost ti koji su dolazili
vlakom u Banja Luku sada zive u nasem gradu
i smatraju sebe vecim Banjalucaninom nego
sto smo mi koji zivimo van naseg rodzenog
grada.Jer ti isti ljudi vode svu politiku
i kulturu naseg grada.
Neka nama nasih susreta jer grad cine
ljudi bez obzira gdje zive.
Svi koji citate ovu stranicu imate
poziv da dodzete na Majske susrete
u Saint Louis odnosno Banja Luku.
Komentar Nr. #57
Od : nerkogalesic
Datum : 26.04.2009.
KAFA
Bezbeli,kafa se ujutro pije,
ni na poslu kafe dosta nije.
I popodne kafa dobro dodje
Da kafe nije,
ne bi znao u cemu ti dan prodje.
Kafa se nudi u stanu,uredu,kafani,
a nudi se bogme i pred kucom,vani
Kafa te prosto napravi robom.
Da kafe nije,
ne bi znao kuda bi sa sobom.
Kafa nikada ne oduzima vrijeme,
jer uz fildzan se tabire razne teme,
Oko kafe skupi se dunjaluk cio.
Da kafe nije,
ne bi bolan,znao s kim si sve bio.
Kafa je bezbeli cejf,adet i car.
Mozda je bas u tome cijela stvar.
Insan je s kafom duhovno srastao.
Da kafe nije,
zar bi ovaj tekst o kafi uopce i nastao?
Nemojte da se ljutite ali stvarno moram
izvuci iz naftalina sve najbolje pjesme
naseg nikada nezaboravljenog divnog
Banjalucanina ALIJE KAPIDZICA-ALKAPA.
Komentar Nr. #58
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 28.04.2009.
Banjaluka prva ljubav zadnja luka
Ma gdje bio i šta snio
nikad nisam, nisam krio
u dnu duše slatku muku
i daleko ja sam neko
jer sam čeko i dočeko
ponovo da vidim Banjaluku
Banjaluka naša luka
i kad pjeva i kad kuka
vječna ljubav ushićenje
Banjaluka zadnja luka
sto radosti i sto muka
ljepota i snoviđenje
Banjaluka prva ljubav zadnja luka
Ma gdje bili nazdravili!
Luka B.
Komentar Nr. #59
Od : nerkogalesic
Datum : 29.04.2009.
KAFANE
Zasto su birvatilske kafane izgubile sjaj
i da li je tim starim kafanama dosao kraj?
Ta pitanja otvaraju brojne dileme;
sta se promijenilo;kafane,ljudi ili vrijeme?
Nekad su se u kafanama kao po semi
okupljali penzioneri,sereti i gradski boemi.
Moglo bi se bilo kada u istu kafanu zaci
i u njoj,kao inventar,iste ljude naci.
Danas se tamo,ako se po vidjenju sudi,
tiska mladjarija i neki nepoznati ljudi.
U svako doba ti dosljaci opsjedaju kafane
bas kao da Bogu kradu dane.
Nekada se u kafanama pila kafa natenane,
a sada ekspresi ekpresno promijenise kafane.
Nema cak ni one tako mirisne have
kad se u dolafu kafena peciva prave.
Ranije je muzika u kafanama isla od uha do uha,
a danas toliko tresti k"o da je kafana gluha.
Na stolovima nekoc stampe bjese,
sad na gosta se prljavi stolnjaci smijese.
Birvaktile su kafane imale toplinu i boju
i svaka je kafana imala autenticnost svoju.
Moderne kafane su kao jaje jajetu slicne
posto su vremenom izgubile atribute licne.
Sjedim u kafani i kontam,nema vise dileme;
sve ti se bolan,promijenilo;i kafane ,i ljudi,i
vrijeme.
Ovi istiniti stihovi naseg ALKAPA govore o jednoj
istini,ali mi u Saint Louisu imamo takvu kafanu.
Ulaskom u DZIGIJEV restoran sigurno ce te se
vratiti u one nase nikada zaboravljene predivne
dane provedene u nasem rodnom gradu.
Svi koji budu dosli u nasu STL-BANJA LUKU u to ce
se uvjeriti .PA BUJRUM KOD DZIGAJA U KAFANU GDJE
CE VAS ZABAVLjATI DUDO I ATIF.
Komentar Nr. #60
Od : nerkogalesic
Datum : 30.04.2009.
PARE,PARE,..............
Cim osjete negdje pare
oci im se tad zazare,
pa polete,stari,mladi,
jer svak zeli da zaradi.
Svi kukaju;-Meni treba!
K'o da pare slijecu s neba.
A i kad bi s neba pale,
kazali bi da su male.
Covjek trazi da mu plate
u gotovu,ne na rate.
I svak veli;-Nisam lud
da badava dajem trud
Pare iscu uvijek,svuda,
jer stvaraju ona cuda.
Gdje ne mogu veze male,
mogu pare k'o od sale.
Poput nekog carobnjaka
otvore ti vrata svaka.
Samo pare,pare puste
kad se u dzep tudji spuste.
PARE,PARE,PARE ali zaboravite na pare kad
dodjete na Majske susrete.
Komentar Nr. #61
Od : nerkogalesic
Datum : 30.04.2009.
ODMOR
Otkad na televiziji prikazuju pucine plave
mojoj zeni more ne izlazi iz glave.
Povazdan mi pamet moju soli
da se tamo,na pijesku,najljepse voli.
Tako mi vjesto baca prasinu u oci,
kao da je ljubav ono sto me koci,
s glasicem umilnim poput sirene
nastoji da na more odvuce mene.
Nikako da objasnim toj upornoj zeni
kako se sve od tog mora u meni pjeni.
Uzalud,ona slusa samo vlastiti nokturno
i ja slutim da ce uskoro biti mutno,
zato joj moja ruka prazan novcanik baca,
njoj pucaju horizonti i nastaje bonaca
Imam informaciju da ce Meksiko biti ove godine
besplatan,ali jedini uslov je da provedete
godisnji odmor pod maskom.
Svi koji planirate iduci mjesec da odete negdje
na zasluzeni godisnji odmor zelim da ga provedete
na najljepsoj Svjetskoj plazi,ali ne pod maskom.
Komentar Nr. #62
Od : nerkogalesic
Datum : 30.04.2009.
AHBABLUK
Ja mnogo polazem na ljudsku slogu
i zato bez ahbaba biti ne mogu.
Na koje bih bijedne pao grane,
da nejmam ahbaba na sve strane.
Moj mesar ne zakida me na vagi,
jer smo vec odavno ahbabi dragi.
Zna da mi cesto puta podmetne znjuku,
ali zbog ahbabluka ne pravim buku.
Moj terzija ne uzima puno za ruke,
jer smo ahbabi jos iz Banja Luke.
Jah,odijelo mi skroji kako ne zelim,
ali zbog ahbabluka nista ne velim.
Moj trgovac sapne;-Friska roba,
jer smo ahbabi jos iz skolskog doba.
Doduse,na racunu me uv'jek zakine,
ali zbog ahbabluka ne dizem prasine.
Da ja zivim sa ahbabima u slozi,
smo sto oni zive na vecoj nozi.
Jah,sta se tu sada ucuniti moze?
Od takvih ahbaba sacuvaj nas boze!
Sa ovom satirom od naseg ALKAPA zelim svim ahbabima
koji se nisu vidjeli, a vidjet ce se nakon toliko
godina na Majskim Susretima u nasem STL-BANJALUCI
da ne zavrse sve svoje dogodovstine koji su
dozivjeli od izlaska iz naseg rodnog grada na
ovogodisnjim
susretima nego da nesto ostave i za slijedece susrete.
AHBABI DOBRO DOSLI NA MAJSKE SUSRETE U SAINT LOUIS
BANJALUKU.
Komentar Nr. #63
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 04.05.2009.
Posvećeno nezaboravnom Radovanu Lakiću, Strampiju, koji je
na žalost, u stilu svog nadimka "zastranio" i nebeskim
fijakerom odjezdio u nezaborav.
Naravno, i Ivi Baliću, braći Domazet... i inim banjalučkim
maslačcima koji rasuti po svijetu,ljepotom zavičaja šire duh
našeg grada.
Bilo gdje i bilo kad
Kad jednom napustiš prag rodne kuće
sa tobom krenu sve stare slike
i prate te ko vjerno kuče
protiv razuma i protiv logike
Kad jednom napustiš prag rodne kuće
sa tobom krenu sve stare slike
braća Domazet, Kinez i Strampi
i škiljava svjetlost u sobnoj lampi
Bilo gdje i bilo kad
nemoj, nemoj, nemoj nikad
za džabe ili za novac
zaboraviti Paprikovac
iliti
Bilo gdje i bilo kad
nemoj, nemoj, nemoj nikad
odreći se rodne luke
Vrbasa i Banjaluke
Ma gdje bili nazdravili!
Luka B.
Komentar Nr. #64
Od : nerkogalesic
Datum : 04.05.2009.
Luka B. hvala ti lijepo sto si se ukljucio
na ovu stranicu i molim sve Banjalucane
da se malo vise ukljuce na ovu stranicu.
Banja Luka je imala mnogo pjesnika za
koje javnost nikad nije saznala.
Jos jednom Luka hvala sto si se
aktivirao na stranici da damo jos
veci publicitet nasim pjesnicima.
Komentar Nr. #65
Od : nerkogalesic
Datum : 04.05.2009.
LJUBIM TE
Ljubim te dusom,
od snova veselom budnom,
ljubim te srcem,
sto kuca u ritmu brzom,cudnom.
Ljubim te ocima,
od ceznje golemim,radoznalim,
ljubim te prstima,
uvijek nemirnim,nikad zaspalim.
Ljubim te usnama,
od zudnje i strasti lako ranjivim,
ljubim te zubima,
od zelje nestpljivim,zapalim.
Ljubim te ljubavlju,
onim bijesnim damarima ispod koze,
ljubim te tako
kako se samo zena ljubiti moze.
ZENA BOGINJA
Dokono oplakujuci pjescano zalo
morski te valovi od rosne pjene
u mitsku oblikovase ljepotu
dajuci ti tijelo s obrisima zene.
Obozavahu te mladi muskarci
kojima si zudnju do grla pela
ali zadivljeni pred tolikom ljepotom
zelja im ne dodje do tvoga tijela.
Bojahu se uzmu li te kao zenu
mit o ljepoti moze da im ode,
kroz prste otklizana rosna pjena
postala bi obicna kapljica vode.
Za sve nase predivne dame specijalno od njihovih
najvoljenijih uz jutarnju kafu,predivnih Majskih
jutara ove dvije predivne pjesme.
Za malu promjenu da uljepsate vase dame i da
se vrati nase predivno vrijeme ljubavi dodzite
na Majske druzenja u Saint Louis-BANJA LUKU.
Komentar Nr. #66
Od : Luka B. (Kastel@vektor.net)
Datum : 05.05.2009.
Nerki, s poštovanjem!
Hvala na dobrodošlici. Zadovoljstvo je moje!
Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #67
Od : neispavanaGradski (neispavana@hotmail.com)
Datum : 05.05.2009.
S jedne strane mosta cekao me dom
S druge stane mosta cekala me ljubav
Bezbroj puta preko mosta
Ne znam kojoj strani mosta sam brze hodila
Obadvije sam neizmjerno voljela
A ispod mosta Vrbas
huci kroz snove
i nazad me zove
Azra
Komentar Nr. #68
Od : TOLA
Datum : 06.05.2009.
Bravisimo "GROFICE",tola.
Komentar Nr. #69
Od : nerkogalesic
Datum : 06.05.2009.
O'MLADOSTI
O,mladosti divna,
zlatna nisko od rascvjetalih dana,
kad bijah rosni pupoljak ruze,
dragano moja u zvijezde okivana,
zasto ode,ne ostade duze?!
O,mladosti pusta
svijetla tacko prolaznosti moje,
moj nikada vise vidjeni druze,
u sjecanju cuvam tragove tvoje
dok latice otpadaju s ocvale ruze.
Ova pjesma vraca me unazad 29 godina toga popodneva,
ja mislim oko 3 15 kada se na televiziji pokazala
slika naseg Presjednika Tita i vijesti da ga vise
nema medju zivima i te guzve u gradu sa mislima
sta ce biti sa nama bez njega.
I sada nakon 29 godina cesto rasmisljam da li to
sanjam ili je to java da zivim ovdje u Americi,
da radim,vozim se Americkim ulicama,autoputevima,
i da smatram da je ovo moja drzava i drzava moje
djece i buducih mojih narastaja.
Da cu u toj drzavi dozivjeti penziju,barem mislim,
ali ja se ne zalim ipak su nas Amerikanci dobro
primili i omogucili prema svojim mogucnostima da
se snadjemo u nasem buducem zivotu.
Sta vi mislite da je bilo drugacije,da smo mi
primili Amerikance u nasu drzavu,mogu samo
zamisliti.
28 aprila navrsilo se 14 godina kako zivim u
Saint Louisu.
Tih 14 godina mog zivota ovdje proslo me da ne
znam kako,a ja mislim i svima nama tako.
Cim se okrenes ti si stariji i zato treba
zaboraviti sve nase brige i doci na Majske
susrete u Saint Louis barem u tih nekoliko
dana da se covjek opusti i vrati se na nase
najljepse provedene dane MLADOSTI kada smo mislili
da nikada necemo ostariti,da se to desava nekome
drugome a ne nama ali zivot prolazi tako brzo
da mi nismo svjesni toga.
Samo se kad se pogledamo u ogledalo svaki dan
vidimo koliko smo preko noci dobili vise bora,
Nemojte da nas to ubija u pojam zato imamo nase
susrete da se pomladimo.HVALA LIJEPO.
Komentar Nr. #70
Od : nerkogalesic
Datum : 06.05.2009.
ODA ZIVOTU
Setati slobodno
trgom u predvecerje
kad posustane tkalacki razboj dana.
Gledati mrijescenje
zvijezda ranoranilaca
u vedrini nebeskoga oceana.
Mirisati rosan cvijetak
oprasen zorom
u vrtu pod prozorom.
Utrkivati se s vjetrom
objesenjacki tresuci
sarke avlijskim vratima.
Pritajiti se poput kukca
i samo disati,u svemu disati,
biti ziv satima.
Poslije poezije O'Mladosti koja me dojmila na
mladost i ako sam vas razalostio ja se izvinjavam
ali sta mozemo to je zivot jer koliko god da covjek
zivi on zivi samo jedan sekund svoga zivota.
Oda zivota od naseg ALKAPA daje nama snagu da u
mjesecu Maju,sto nas narod ima obicaj reci;
Nemoj nikada sjedati na travu,ako u mjesecu ima
slovo R a Maj ga nema,pa iskoristite ovaj mjesec
da sto vise vremena provedete u prirodi
rostiljanju,pecanju,setanjem i ko dolazi u Saint Louis
imat ce nedjelju od 11 sati do 5 sati popodne da
provede sa svojim sugradjanima u zabavi i pjesmi
odnosno druzenju sa Banjaluckim cevapima i uzitku
sto daje mjesec MAJ.
Dobro dosli na Majska druzenja u Saint Louis-Banja
Luku.
Komentar Nr. #71
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 06.05.2009.
Posvećeno mom dragom drugu Žuji (nekada velikom banjalučkom
pivopiji, a sada američkom taksisti) i svim drugim
Banjalučanima koji su otišli da bi se vratili, jer sve drugo
nema nikakvog smisla...
Ma gdje bili nazdravili
Dragi moji, bilo gdje ste
Vaše mjesto ovdje jeste
Ne pravte se vi Englezi
Najslađe se ovdje mezi
Dragi moji, bilo gdje ste
Vaše mjesto ovdje jeste
Jer vi niste Talijani
Čekaću vas na Pilani
Dragi moji, bilo gdje ste
Vaše mjesto ovdje jeste
Bježite iz Portorika
Vi ste raja iz Borika
Dragi moji bilo gdje ste
Vaše mjesto ovdje jeste
Odrecite se tuđeg svijeta
I svratite do Hiseta
Dragi moji, bilo gdje ste
Vaše mjesto ovdje jeste
Vredniji od svakog novca
Pogled je sa Paprikovca
refren
Ma gdje bili nazdravili
Banjalučki nektar pili
Nasmijani vazda bili
Samo tako nastavili
Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #72
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 09.05.2009.
Kafe kajak banjalučki barjak
Srednje ime za moj grad je
Prekrasni cafe Kajak
Zahvaljujući njemu širom svijeta
Banjalučki vijori barjak
Sred Rima hodam Gospodskom
Bida još dribla na Gradskom
Dok Caja se “ćuti” iz Sidneja
Pamte se B. Ljiljak i Neja
Miro Štefanac “vaskrsava”
Školsku mi drugaricu Vlastu
I nako nepozvana, sred slavlja
Božica Veljić “mi se javlja”
Mujini ćevapi i sad mire
Širom svijeta, pa i šire
Dok Ibro, ko da i ne spava
Banjaluku nam čuva od zaborava
Srednje ime za moj grad je
Prekrasni cafe Kajak
Zahvaljujući njemu širom svijeta
Banjalučki vijori barjak
Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #73
Od : nerkogalesic
Datum : 10.05.2009.
SVIJET ZENA
Pametnom muskarcu zena ce oprostiti samo jednu vrstu
gluposti;
onu koja je ucinjena radi nje.
Koliko su zene prakticne vidi se po tome sto se uvijek
kunu
u ljubav;
jer-nista zaista nije tako prolazno kao ljubav.
Gajiti nadu da ces s jednom zenom izaci na kraj,isto je
tako nerazumno
kao i vjerovanje da je njen zivot pocea s tobom.
Zene hvale muskarce kao osvajace,a u stvari su
ubijedjene
da im samo
ustupaju odredjenu teritoriju.
Nema bezazlenih zena.Ako sta ima,to su samo naivni
muskarci.
Malo sale za nase zene povodom dana majki.
Komentar Nr. #74
Od : nerkogalesic
Datum : 10.05.2009.
ZENSKI SVIJET
Da,imao sam tu cast,
da sretnem savrsenu zenu.
Bijase to,naravno u muzeju
Venera Miloska u kamenu.
Kad muskarac izgubi igru sa zenom,
ocajan kuka kako to ne valja.
Zaboravlja da u najinteligantnijoj igri
dama je ta koja matira kralja.
U pogledu lijepe Helene i pada Troje
svako od nas ima misljenje svoje.
Helena jeste srusila Troju slavnu,
ali konj je ipak odigrao ulogu glavnu.
Cak i zena najblistavije ljepote,
ocekuje od umna muskarca i malo prostote.
zasto?Pa to valjda zna se vec odavna;
koja druga ljepota moze da bude njenoj ravna?
A sto pitas za komsiju,moj jarane?
Taj nit'ima felera,niti kakve mane.
Moj komsija je dobricina i to prava;
on ne prizeljkuje da mi crkne krava.
istina,on sigurno potajno navija
samo da moja od njegove bude mrsavija.
On je uvijek jak i kad god zine
svu gramatiku svede na prvo lice jednine.
Od zamjenica za njega tek prisvojne postoje
kao sto iskljucivo moj,moja,moje.
E,da bi sve to u praksi moglo stimati,
koristiti jos i glagol imati,imati,imati.
Htjeti jeftinocu zbilja ne mari,
no ako se bez ograde krene,
mogle bi pojeftiniti i one stvari
koje uopce i nemaju cijenu.
Malo sale na nas zenski svijet,ja se nadam da se
nece ljutiti na nas muski svijet.
SVIM MAJKAMA NA SVIJETU ZELIM SRETAN DAN MAJKI.
Komentar Nr. #75
Od : nerkogalesic
Datum : 11.05.2009.
MARIJA
Sijem tvoje ime u polju ljubavi
prostodusno kao orac prepun nade
da u klas ce bogati pretvoriti se
to zrno sto sa usana mi pade.
Sijem tvoje ime u polju ljubavi
zaneseno kao pjesnik svoje rime
u nadi da pjesma ce postati
kad ih tvoji snovi k sebi prime.
Sijem tvoje ime u polju ljubavi
ushiceno kao dijete prva slova
vjerujuci da dugo ce ostati
i kad sutra dodju neka nova.
Ovo je jos jedna pjesma naseg rahmetli ALIJE KAPIDZICA-
ALKAPA,da se jos jednom uvjerimo kakvog divnog
covjeka i romanticara smo izgubili.
Ova je pjesma posvecena svim Marijama na svijetu
a narocito mom prijatelju AGI koji je momentalno u
Bosni a koji ce prekinuti svoj odmor u Bosni
da bi se vratio u svoj Grand Rapid i dosao u Saint
Louis
na Majske susrete.AGA SRETAN POVRATAK U SAD.
Komentar Nr. #76
Od : nerkogalesic
Datum : 12.05.2009.
PRIJATELJU M.M.G.
Tuzno je u aleji nase mladosti
kad je sa sjetom dusa cjeliva,
u zaborav kliznuse dani radosti,
mrtvo lisce stope nam prekriva.
Kroz ogoljele i bolesljive grane
samo sivilo kisnog neba zjapi,
rijetka ptica u prolazu stane
sa krila stresajuc' kisne kapi.
O kako vrijeme izgubi nas
kao da s njim to nismo ni bili,
samo vjetar kao tuzan pas
po aleji se mota,zavija i cvili.
Nemojte padati u nostalgiju imamo mi
nas Saint Louis i Majske Susrete,
pa izvolite dodjite na Majske Susrete.
Komentar Nr. #77
Od : Luka B (kastel@vektor.net)
Datum : 16.05.2009.
MaAnji
Anja i Maja treba da znaju
Kako se živjelo u starom kraju
Polako, mirno, skromno a skladno
OOOpušteno uz pivo hladno
Anja i Maja treba da znaju
Da ne okrenu leđa zavičaju
Da se vesele i da pjevaju
I hvala Bogu, dugo traju
Anja i Maja treba da vjeruju
U ono što Zo i Ži potpisuju
Jer, čovjek je čovjek, ili nije
Bio one ili ove nacije
Luka B.
Gdje god bili nazdravili
Komentar Nr. #78
Od : Z.Domazet (zoka078@comcast.net)
Datum : 16.05.2009.
Za Luka B.
Svako ti dobro zelim druze moj stari.
Komentar Nr. #79
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 17.05.2009.
Moj grad i ja
Lijep ko nekad
draži no ikad
opet me primaš na svoje grudi
ko prva ljubav
davnoga ljeta
tvoj me poljubac budi
Isti a drugačiji
moj i svačiji
i sad si otvoren ko cvijet na vodi
svaki moj korak
sladak il gorak
ponovo ka tebi vodi
Moj grad i ja
dvije obale Vrbasa
ko ti i ja
u stihu pjesnika
moj grad je i sad
od zlata jabuka
u mom srcu zauvijek ti i Banjaluka
u mom srcu zauvijek ti i Banjaluka
Luka B.
Gdje god bili nazdravili
Komentar Nr. #80
Od : nerkogalesic
Datum : 17.05.2009.
AKO I KADA SE VRATIS
Ako i kada se vratis
svome gradu nakon toliko godina dugi;
hoces li biti kadar da shvatis
da to nisi ti vec neko drugi?
Ako i kada se vratis
svome gradu,tom prijatelju starom
hoces li moci tada da shvatis
da te ne dokecuje ranijim zarom?
Ako i kada se vratis
svome gradu u neki sudjeni cas,
hoces li smoci snage da shvatis
da vrijeme je stalo izmedju Vas?
GODINE,GODINE,GODINE BRZO PROLAZE KAO
DA JE BILO JUCER KADA SMO OTISLI IZ NASEG
GRADA,A PROSLO JE I PO 15 I 16 GODINA
OD NASEG ODLASKA A NAJBOLJE SE VIDI
KADA SE USTANE UJUTRU PA SE POGLEDAMO
U OGLEDALO,ALI NE TREBA ZALITI IMAMO
MI NAS SAINT LOUIS SVAKE GODINE U MAJU
GDJE SE VRATE SJECANJA NA ONE DIVNE
TRENUTKE PROVEDENE U NASEM RODNOM GRADU.
Komentar Nr. #81
Od : nerkogalesic
Datum : 17.05.2009.
U NASOJ BOSNI
I sunce je kao ljubav toplo grijalo
sve do sutona kad bi usnulo sretno
i nebo se povazdan blago smijalo
poput djevojke ljupko koketno.
I ptice su omamljene zovom visine
pratile oblake,paperjaste,meke
i vjetar se s liscem igrao violine
svirajuci pjesme sjetne,neke.
I djuli su siroko otvarali lati
pozvani jutrom,sneni i rosni,
i dusa bi znala da cistotom zlati,
bilo je lijepo u nasoj Bosni.
Sta reci o ovoj pjesmi samo neka;
ZIVI NASA BOSNA VJECNO.
Komentar Nr. #82
Od : nerkogalesic
Datum : 18.05.2009.
SAN
Da mi je samo jedan san,
kao mogucnost,nadu ili javu,
da iz sebe smiren izadjem van
da se otmem padu,smrti,zaboravu.
Ja istem samo jedan san.
Dovoljan za hiljade malih snova,
da me punog zelja vodi dan
slobodna od svih stega i okova.
Dajte mi samo jedan san
da ga prosanjam muski, hodajuci ,
da mi zivot ne bude toliko stran,
da se vratim domovini,kuci.
San,san,san,samo san,ali ako covjek
ima san ima i nadu a kad ima nadu ima
i zivot a zivot je samo jedan,i treba
ga provesti na najbolji nacin.
Sadrzajno i veselo u ljubavi koju sami
stvarate,jer sama nada produbljuje nas
zivot i daje mu smisao,i nadu u dug
zivot.
Komentar Nr. #83
Od : nerkogalesic
Datum : 19.05.2009.
POLJUPCI
Da vam kazem kako sam ST.LOUIS cekao?
Ta zasto vam ne bih rekao?
Elem,lijepo bjese kad slavlje podje,
ali zato nadrljah kad Nova dodje.
Ljubila me i zenskarija i muskadija.
Alma,Zejna,Kemo,Huso,Avdija;
ljubilo me djah staro,djah staro,
da zamalo nisam nastrad'o;
ljubilo me sto znano,sto neznano,
malo trijezno i malo vise p'jano;
ljubili me cas hladno,a cas vrelo,
vlazili mi lice,usne,usi,celo....,
prilazili sa svake mi strane,
u navaljivanju ne bjese im mane.
I sam Allah zna ko mi je cestitao,
nit'sam koga vidio,niti koga pitao,
i mada nikome ja ne upamtih lice,
pamtice oni mene zbog...kihavice.
Svima njima na Majskim Susretima
u Saint louisu.
Putem poljupca prenesoh....ljubav.
Ova pjesma dolazi iz bogate riznice
pjesama naseg ALIJE KAPIDZICA-ALKAPA.
Izvinjavam se porodici Kapidzic sto
sam malo izmijenio tekst.
Dobro dosli u Saint Louis-Banja Luku.
Komentar Nr. #84
Od : nerkogalesic
Datum : 19.05.2009.
ODMOR
Otkad na televiziji prikazuju pucine plave
mojoj zeni more ne izlazi iz glave.
Povazdan mi pamet moju soli
da se tamo,na pijesku,najljepse voli.
Tako mi vjesto baca prasinu u oci,
kao da je ljubav ono sto me koci,
a glasicem umilnim poput sirene
nastoji da na more odvuce mene.
Nikako da objasnim toj upornoj zeni
kako se sve od tog mora u meni pjeni.
Uzalud,ona slusa samo vlastiti nokturno
i ja slutim da ce uskoro biti burno,
zato joj moja ruka prazan novcanik baca,
njoj pucaju horizonti i nastaje bonaca.
Jedino sto moja zena voli najvise na svijetu,
i nikada nije protiv odlaska na Majske Susrete
u Saint Louis,posto uvijek u cosku mog
novcanik se nadje nesto sice za Majske Susrete.
Komentar Nr. #85
Od : Luka B. (Kastel@vektor.net)
Datum : 19.05.2009.
Marjanu Benešu s poštovanjem
Živi spomenik
Rođen u Beogradu
U Tuzli stasa pobjednik
Ali, tek u Banjaluci
On je živi spomenik
U životu stastvenik
A na ringu jurišnik
I muzičar, a i pjesnik
Nježno srce, hrabar lik
Od Šehera pa do Malte
Gdje god pođeš, kud god kreneš
Vidiš da su kao jedno
Banjaluka i Marjan Beneš
Luka B.
Gdje god bili nazdravili!
Komentar Nr. #86
Od : nerkogalesic
Datum : 27.05.2009.
U SUTONU
S predvecerja kad dan se osipa
u zavrsnoj igri suncanih zraka
i suton ljubicastu boju prosipa
tijelo mi obuzima drhtavica laka.
I dok zrak tamni sve vise
rastaljuci ovu vrelinu ljeta
cutim kako u meni s tobom dise
citav svemir-kolijevka svijeta.
Ova pjesma naseg ALKAPA sve govori za nase
Susrete koji su odrzani ovaj vikend u Saint
Louisu,i koji su skupili sve Banjalucane
na ovom dijelu planete.
Komentar Nr. #87
Od : nerkogalesic
Datum : 27.05.2009.
ALEJA DJETINSTVA
Sjecam se jedne aleje u kestenovu cvatu
suncu na dohvatu,
pamtim stara stabla u dugackom redu,
predata nedogledu
vidim bujne krosnje za pticja sijela,
gdje se pjesma plela,
opazam lisce u ruhu jasenskom zutu,
mekani sag na putu.....
Sjecam se te aleje
i slike se njene u dusi roje.
Ali cemu?Kad ona
vise ne osjeca korake moje.
SOBA MOG DJETINSTVA
Starinski sat na zidu
s cijih se kazaljki rasprsuje vrijeme
kao voda s vodenickog tocka,
geografska karta s dalekim morima
i nedosanjanim zemljama
uhvacena u mreznicu oka djecaka
pustolova.
Knjige postrojene na policama
kraljevska garda u pocast znanju
zbiljski i imaginarni svjetovi hrabrih
da se drugima otkriju.
Dunje i jabuke na ormaru,
u mirisima
davno zaboravljeni od cula
ali i ne od sjecanja koje ih prepoznaje kao
roditeljski dom
i zato su tu,
tu su i zvuci muzike
oticu i vracaju se jer nikada nisu bili
nestvarni
oaze u pustinjskoj osami
melodija od mladosti s notama za himnu
zivotu.
Soba mog djetinstva
u pjesmi,
u meni.
Generacijo 50-60-70-tih godina vjerovatno ce vas ove
pjesme vratiti na nase aleje kojih je bilo na svakom
kraju Banjaluke.Aleja uzdisaja,aleja prema Boriku iza
Borcevog Stadiona koeg su sada okruzili u zele ga
srusiti naravno sa tim i istoriju naseg fudbalskog
kluba Borac,jer je prece praviti zgrade nego odrzati
istoriju jednog kluba ali o tom potom.
Sjecate se prvih ljubavi u alejama,kada smo drhtali
i pravili silne planove kako doci do prvog poljubca.
Sjedeljki na klupama,raznih sali,u jesen pecenog
kestena.
Bio je to divan osjecaj koji u meni budi najljepsi dio
mog zivota.U ono doba samo smo razmisljali kada cemo da
zavrsimo skolu ,da budemo samostalni a nismo znali sta
gubimo.Malo gradova u BIH-i je imalo toliko aleja
koliko
je imala Banjaluka,sad vjerujem da ima jos vise,od
izlaska
1994-e nisam se vracao u Banjaluku.
Sada su te aleje jos starije gdje se stvaraju nove
ljubavi
nova poznanstva,nove sale sto rece Djordje Baklasevic
NEKI NOVI KLINCI.
Ja vjerujem da svi koji smo izasli iz naseg grada cesto
razmisljamo o nasim dogovstinama iz parkova i aleja
o nasim sobama djetinstva,jer u ono doba koliko god
smo bili bogati ipak u jednom pogledu bili smo
sirotinja,
ali to nam nije poremetilo nase divno djetinstvo.
Ja sam odrastao na Hanistu,preko puta Sukrije,ili iznad
Esme frizerke,stolara Muhe Dzabica i Jove Visekrune i
cesto
puta gledajuci sadasnje slike Banjaluke vrate mi se
misli
kako je onda bilo divno i sto smo se radovali sitnim
stvarima.
Ta nasa mala carsija u ono doba imala je dusu,smi smo
se
znali jer grad ne cine zgrade vec ljudi.
Moram ove moje izljeve svoje i Vase mladosti prekinuti
jer necu stati pisati 3 dana.
Mnogo pozdrava iz polusuncanog Saint Louisa
Komentar Nr. #88
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 28.05.2009.
Zauvijek s nama
Čuka kao srce, a ne kao sat
moja je čuka, vječna Banjaluka
zelena ko Vrbas, ko Abid as
zauvijek s nama, ko samnom moja mama
Luka B.
Ma gdje bili nazdravili
Komentar Nr. #89
Od : nerkogalesic
Datum : 29.05.2009.
MOJA MAJKA
Rodzena je u Sitarima
Banjaluckom naselju
gdje su sljive radjale
svake godine i gdje
nije bilo medja izmedju sljivuka
Otac joj je imao stotinu
hektara zemlje i vocnjaka
devetero djece i kracu nogu
Sultanija bilo joj je ime
bila je prelijepa govorili su mi
ali je zavoljela mog oca
koji je jedino u zivotu znao govoriti
a od imanja nije imao nista
Carsija se cudom cudila
kada su njihovi svatovi prosli
stariji su govorili da je to sudbina
a zlobnici tvrdili da ce Huso
sve Omerovo bogatstvo potrositi
Imali su petoro djece mene najstarijeg
ne znam da li su bili sretni
ali znam da je njen svijet bio
tamo gdje sam ja zivio ili vojsku sluzio
tu je samo po jednom bila
Kada smo 18.augusta tjerani sa svog
imala je vise od osamdeset godina
i zelju da o svojoj djeci ne cuje
ono sto je tad bila svakodnevna istina
Umrla je u zemlji cije ime nije
ni izgovoriti znala,Norveskoj
kako je nazivala zemlju gdje je
protjerana i gdje je sestrama govorila
da je to njena sudbina
Na boga se ni tada nije naljutila
moja se majka nije znala ljutiti
cak ni na one sto su je protjerali
ona je vjerovala u boga i sudbinu
Mozda bih i ja trebao biti kao ona
priznajem da nisam niti to mogu.
Bosna ce,to svi znamo
nadjacati sva nevremena,
sva vremena,sve oluje,
sve nedace i sve pobjednike,
i ostati,oh ostati,
ono sto je bila i sto jeste,
najljepsa basca planete.
U narednom periodu osvrnut cemo se vise
nasem ja mislim najjacim Banjaluckim
pjesniku KEMALU COCO.
KEMAL COCO rodjen je 16.juna 1938 godine
u Banjoj Luci.Skolovao se u Banjoj Luci
i Sarajevu.Po zanimanju je novinar.
Radio je u brojnim novinama i casopisama,
a karijeru je zavrsio i penziju docekao u
Unsko-sanskim novinama u Bihacu.
Poezijom se bavi preko 50 godina.
Prvu knjigu poezije Valovi na Uni objavio
je 1963 godine u Bihacu.
Za svoj knjizevni rad vise puta je nagradjivan
Pjesme su mu prevodjene na turski,albanski,
slovenacki,ruski,makedonski,bugarski i svedski
jezik.Zastupljen je u mnogim antologijama
i citankama za osnovne skole.
Clan je drustva pisaca u Bosni i Hercegovini.
zivi u Bihacu.
Komentar Nr. #90
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 29.05.2009.
Banjaluka
Lijepa ko lejdi Godiva
neuporediva, nauporediva
prava, do neba gotiva
neuporediva, neuporediva
I banja i luka
Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #91
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 30.05.2009.
Banjaluka bluz
Ovo je bluz iz prve ruke
stiže iz srca Banjaluke
u sebi nosi miris djetinjstva
majčina mlijeka i očinstva
Ovo je slika iz novčanika
minulo doba starog Borika
kada smo ljubili curice male
slušali "Šemaru i vandale"
I doke sjećanja nestaju blijede
brzinom svjetlosti sustižu sijede
ja se i tebe odreknem kadkad
al Banjaluke nikad
Ovo je pjesma bez snage novca
jer ima dušu Paprikovca
masti i hljeba i rodnog neba
pakla i raja iz zavičaja
I sad se sjećam prvoga plesa
"Čajevca" Caje i zemljotresa
Borca i Hune, sutrašnjeg "Glasa"
i prvog poljupca kraj Vrbasa
I dok sjećanja nestaju, blijede
brzinom svjetlosti sustižu sijede
ja se i tebe odreknem kadkad
al Banjaluke nikad
Luka B
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #92
Od : nerkogalesic
Datum : 30.05.2009.
HAMSA CIGANKA
Nije dozvoljavala da je drugacije zovemo
meni je Bog dao da budem ovo sto jesam
ja sam Ciganka a ime mi Hamsa govorila je
Kako znam za sebe znam i za Hamsu
cijeli zivot je prosila i ono sto isprosi
davala bi ciganskoj djeci
I tako su godine prolazile
nizale se jedna za drugom
kao Hamsin djerdan kojeg je nosila
cijelog zivota tvrdeci da joj donosi srecu
Bili smo o logoru skupa
kada je Hamsa za svijet krenula
Sve je ovo od Boga govori mi
i pokazuje zavezljaj kojeg nosi
a punih sedamdeset godina je prosila
naprosila odlazak u daljinu
Boze,da li je ziva Hamsa Ciganka
i kome sad daje ono sto isprosi.
Molim citaoce ove stranice da pomognemo
nasem Kemi da nadjemo ili saznamo sve
o nasem sinonimu onoga vremena,da li je
ziva ili ne.
ZNACI TRAZIMO NASU HAMSU CIGANKU
UNAPRIJED ZAHVALJUJEM NA TRUDU.
Komentar Nr. #93
Od : nerkogalesic
Datum : 31.05.2009.
JESEN U CENTRU GASINCI
Jesen je pjevala
svoju zlatnu pjesmu
policajci se dosadjivali
cuvajuci izbjeglice
u centru Gasinci
stotine izgubljenih
dusa i tijela
cekaju autobuse
za odlazak u nepoznato
Taj dan niko mi
nije branio piti pivo
cak ni majka
koja je cekala
odlazak
Gledali smo se
a nismo znali da se
kada autobus krene
necemo vise
nikada vidjeti.
Ova pjesma me podsjetila na provedene
dane u Gasincima,i sigurno ce vas sviju
podsjetiti na te dane prije 15-16 godina
kada smo bili mnogo mladji.
JA VAS MOLIM DA NA OVOJ STRANICI NE
OTVARATE STRANICU O DESAVANJIMA U GASINCIMA
MORAMO POSTIVATI OVU STRANICU.
OVO JE STRANICA NASIH BANJALUCKIH PJESNIKA,
I NEKA TAKO OSTANE.
Komentar Nr. #94
Od : nerkogalesic
Datum : 01.06.2009.
ZAKON TUDJINE
Meni ovdje mnogi
ne vjeruju
da sam imao svoju zemlju
i svoje rijeke
i planine
i svoje sve
i vise nego sto oni imaju
Oni meni nista ne vjeruju
a ja njima moram sve.
NABUJALA RIJEKA
Pred sobom sve nosi
Rascvjetana stabla sto su juce
prkosila vremenu i nevremenu
sada nemocna idu u nepoznato
Zar i moja sudbina nije
rasvjetanim stablima slicna.
OVI MOJI I JA
Ovo moji i ja
da li smo imali zemlju
u kojoj smosadili tresnje
Da li smo imali rijeku
na koju smo odvodili
stada da se napiju
ovi moji i ja
da li smo rodjeni
tamo gdje niko
nije rodjen
i gdje ptice samuju
otkad smo otisli
Ovi moji i ja
da li smo mi postojali
ili smo samo sanjali
san
o postojanju.
TUDJE
U tudjini
sve je tudje
Tudji vazduh
kojeg tudjinac udise
tudje cipele
po tudjoj zemlji hode
Tudji pogled
na tudja brda
na tudjem balkonu
gaji tudje cvijece
Tudje pse doziva
tudjim glasom
tudjim rukama se pozdravlja
maskira tudjim osmijehom
Gadno je biti
tudjinac u tudjini
sve je oko njega
tudje
I jedino je
njegovo sjecanje
na zemlju koja je
bila njegova.
TUDJINA,TUDJINA AH TUDJINA ALI STA
MOZEMO MORAMO DA ZIVIMO U TUDJINI
JER NEMAMO DRUGI IZBOR.
Komentar Nr. #95
Od : neispavana
Datum : 02.06.2009.
Banjaluka u snovina
Nekad te se samo za se sjetim
sklopim oci: Vrbas ljeti
i njegove pospane vrbe
i poljupca ljubavi prve
vjerno ceka u blizini Sahat kule
Pa me krene...otplivam sa prve stjene
ispod Zelenog...do sedre
i gledam,u bistre tihe njene
Pa me zovne.....s Abacije skolski drug:
Na guvernali mog ponija,hoces jedan krug?
Pa me krene......ispod Gradskog sredinom
onom rijekom,onom milinom
onim srcem,onom vedrinom,
ispliva kraj Zelene
ovo sjecanje:
Pod orahom...rostilj i verige,
osmjeh snahe i brata,
muzika iz Kazamata,
u rukama vruce lepinje
iz Babine pekare
Pa me krene........niz vode njene
talasi sa sobom pronose vrijeme
u igri djevojcica sa vjencicem od ovcica
u plavoj kosi......
A na travi lezi neprocitan Lajos Lilahi:
" Voda nesto nosi"
Komentar Nr. #96
Od : nerkogalesic
Datum : 02.06.2009.
ZIVOT I JA
Nocima smo
zivot i ja
svoje zivote
harcili po kafanama
Zivot zelio
zivjeti svoj zivot
a ja imam samo jedan
i zivio ga kao svoj
Docekivali smo zore
ne znajuci nista o noci
ispracali ponoci vesele
dolaskom novog dana
dozivali sjecanja
na prolaznosti zivota
i bili sretni
moj zivot i ja
sto nismo medju mrtvima
I tako zivjeli zivot i ja
svoje zivote
a godine se nizale
kao grozdovi u vinogradu
neosjetno postajali
i zivot i ja svijetu nepotrebni
Ni sada ne znamo
gdje smo sve i zasto lutali
i da li smo izlutali
sve znamo i neznamo
ovoga svijeta
ali meni se i sada
pojavi zelja
da lutanjem zivim
svoj zivot
onakav kakav sam
odavno prozivio.
Svi mi koji smo izasli 90-tih godina iz Banja Luke
imali smo fazu lutanja gdje,kada,kuda,sta raditi kada
izadjemo iz naseg rodnog grada sa torbom u ruci i
cijelim nasim zivotom provedenim u tom gradu a
sadrzanim
u tim plasticnim sarenim torbama.
Svi smo imali svoj put koji smo morali proci,ali na
nasu
veliku radost ipak smo se svi na neki nacin
prilagodili
novom zivotu u novoj sredini sa drugacijom tradicijom,
obicajima,jezikom,kulturom,ali to je bio nas zivot
na koji smo se morali navici,ali ipak na kraju ja
mislim
uopsteno da smo se svi navikli na novi zivot u drugoj
sredini.Puno pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #97
Od : nerkogalesic
Datum : 03.06.2009.
VECERA POD KRUSKOM
Kao sinoc da je bilo
otac,majka sestra i ja
veceramo pod kruskom
u nasoj avliji
Mirisi pogaca proljecem
krompir iz nase baste
sladji od komsinskog meda
a paradajz crven kao
oceve i majcine zelje
koje u sebi za nas nose
I sve to kao da je sinoc bilo
A nije-
u meni se godina nabralo
kao na nasoj kruski godova
i nekih drugih,drukcijih vecera
gorkih
tudjih
posnih
i krvavih.
ZRELE SLJIVE
U sjecanju
nas otac
dva puta veci
od sestre i mene
nasmijan kao proljece
trazi od nas
da mu naberemo
zrelih sljiva
sa najveceg stabla
u nasem vocnjaku
Bez straha se
penjemo i trazimo
boje neba plodove
one sto suncu prkose
i mi ih beremo
za naseg oca
I rastemo dok gledamo
kako se otac sladi
dok s plodova skida maglu
i sve na tren izgleda
bas kao da imamo jos oca
i djetinstvo
i sljivik
umjesto sjecanja.
60-tih godina kada sam bio u ranoj mladosti zavidio
sam svima koji su imali vocnjak,i koji su mogli brati
voce u svako doba a moja raja koja je imala vocnjake
uzivala je ici u kradju voca sa mnom.
Najvise smo isli u Dzinica vocnjak koji je bio na
Bulevaru samo sto je tada bila otvorena Crkvena.
Cesto puta sa svojim najboljim prijateljem u ono doba
Boro Perduvom isli smo u njegovu bastu koja je bila
locirana preko puta Laste ustvari iza Gimnazije hocu
da kazem sadasnje preko puta Gradske bolnice,to je u
ustvari bila basta Ravlica.Sto je to bilo divno doba.
Izvinite ovo je stranica Banjaluckih Pjesnika a ne
sjecanja ali otelo se,navele su me ove pjesme naseg
Kemala Coce jedino sto je druga lokacija-Sitari.
Komentar Nr. #98
Od : tola (jasminka-t@hotmail.com)
Datum : 04.06.2009.
Ponosan sto te licno znam (AZRA/NEISPAVANA)zaista si
fenomenalna,tola.
Komentar Nr. #99
Od : nerkogalesic
Datum : 05.06.2009.
KOME TREBAJU PJESME
Danasnji ljudi
ni pjesme
ni pjesnike
ne vole
Daj im i to svima
o,Boze
sto vecih kuca
sto luksuznijih auta
sto brzih konja
sto ljepsih zena
svega
pa nek se vec jednom najedu
Jer danasnji ljudi
nisu ni Bozji
ni ljudski
ni zvjerski
ne znam tacno ne znam
kome pripadaju
i zasto zive
takva je sada ova moja
a nekad i vasa kolijevka
Pisete da zelite povratak-
ne znam sta da vam kazem
radite kako mislite svojom
a ne tudjom glavom
ionako do mojeg misljenja
nikada niste plaho drzali
i uvijek ste mislili da pjesnici
malo sta znaju o zivotu
da zive samo od vazduha
bez rezanja i gorcine.
Lijepo je biti pjesnik pa sve sto te muci
u zivotu napises u pjesmi.
Tako u stvari olaksas svoju dusu,sve
baterije koje su se previse napunile ispraznih.
Ja mislim da se u potpunosti slazete sa mnom.
CAO.
Komentar Nr. #100
Od : nerkogalesic
Datum : 05.06.2009.
U RODNOM GRADU
Setam rodnim gradom
susrecem nepoznate prolaznike-
ili sam ja zalutao ili oni
Znam da sam u rodnom gradu
poznajem svako stablo u alejama
poznajem svaki kamen na obali
poznajem i zgrade ciju gradnju
nisam zapamtio ali ih znam
ali ovi sto setaju
meni su nepoznati kao i ja njima
Pa ciji je ovo ustvari grad
njihov ili moj
ili moj moj rodni grad
nije ni njihov ni moj.
Bez obzira na ovu pjesmu naseg Keme,za mene
je Banja Luka moj rodjeni grad,i uvijek cu se
diciti sa njim ,bez obzira ko sada uziva
blagodeti naseg predivnog grada.
Mozda u narednom periodu neko od nasih koji su
van nase bivse-sadasnje drzave se i vrati nazad,
nasa djeca ili unucadi ko to zna.
Komentar Nr. #101
Od : nerkogalesic
Datum : 05.06.2009.
MOJ GRAD
Nekada je moj grad
zivio u meni
ja u njemu
Voljeli smo se
kao braca
a bili smo
samo prijatelji
Danas ja nemam
svog grada
svog brata
svog prijatelja
Da li i moj grad
u samoci sapuce
kako nema mene
svog brata
svog prijatelja.
Iako nismo u Banja Luci mi imamo nas grad.
Svakog Maja na nsim Susretima u Saint Louisu
koji od milja zovemo Banja Lukom,jer nas je taj
grad prihvatio tako da imamo osjecaj u danima
susreta kao da se nalazimo u nasem rodnom gradu.
Ta lica koja nismo vidjeli po 10-15 godina,tu
Gradsku raju,koja zna da uziva imaksimalno iskoristi
te dane provedene u nasem gradu,i kojih je svake
godine sve vise i vise.
Mnogo pozdrava iz naseg grada.
Komentar Nr. #102
Od : nerkogalesic
Datum : 05.06.2009.
UMIRUCI GRAD
Mjesecina
a u ocima tama
od ocaja.
U meni uzarena
praznina,
skamenjen krik
za otetim gradom.
Cujem jecaj
Vrbasa,
kletve Kastela
kao grmljavina
odjekuju ispod
gradskog mosta.
A preko gradskog
koraci zla.
Iznad,
gladni golubovi.
Banjalucana nema,
ni mrvica
kruha nadlanu.
VOLJENA MOJA
Rodnoj Banjaluci
Teskih je tvojih
sesnaest rana,
sesnaest oziljaka
na srcu mome,
voljena moja.
Bol tvoja mojim
venama tece,
proslost i sreca
duboko korito
kroz sjecanja tesu,
voljena moja.
U mom si narucju
i tiho pjevusim
da te ne probudim
iz snova budnih,
voljena moja.
ZUBOR JECAJA
Kroz nase
americko dvoriste
potocic protice,
svoju pjesmu govori.
Kada noc svoju
tisinu otvori,
da srca je se ne napiju,
ja pomislim,
to moj potok zubori
kroz moju
Malu carsiju
i kroz mjesecev sjaj
Vrbasu hrli u zagrljaj.
Cesto
u dugim nocima,
dok pritisce nas tama,
pitam se,
da li se to
zubor Vrbasa
pretvorio u jecaje
u nama.
Oh,s koliko bih radosti
Vrbasu ruke predala
i kapi njegove,
ko zrna biserja,
po sebi rasipala,
do neizmjerja.
Ove pjesme napisala je nasa Banjalucanka VELIDA
DZIGUMOVIC.
Rodjena je 5.marta 1939 u Banjaluci,potice iz znane
porodice
Ibrahimbegovic;ocu Ibrahimu i majci Taibi.
Velida ima sestre Naidu,Dzenanu,Fatimu i brata Mirzu.
Naida i Dzenana zive u Mostaru,brat u Svedskoj a Fatima
i Velida
u Americi.
Zavrsila je Trgovacku skolu u Banjaluci i dugo godina je
radila
po prehrambenim prodavnicama,zatim kao poslovodja u
prodavnici
prehrambenih proizvoda,dok je nisu 1992 otpustili,kao i
desetine
hiljada onih koji su,spasavajuci goli zivot morala
napustiti
svoj rodni grad na obali Vrbasa.
Banjaluku je zajedno sa svojim suprugom Mahom napustila
u junu
1993 da bi se sa svojom djecom nasla u Americi.
Udala se za Mahu Dzigumovica 1958 i rodila sa njim dvije
kcerke-
Edinu i Sabinu.Edina je udata za Davora Psorna,a Sabina
za Enesa
Jahica,
Tuga za svojom Banjalukom,zubora Vabasa,kestenova
njenjog Mejdana
zagora njene Male carsije i njenih sugradjana i tih svih
bolnih
rastanaka i satanaka,pa ponovnih rastanaka,dala se na
pisanje
pjesama da bi joj bilo lakse i da je ne bismo
zaboravili.
Zivi u dalekom gradu,New Milfordu[CT,USA] i u relativno
poznim
godinama,dozivljava radost,pa isjetu,izlazenjem svoje
prve
pjesnicke zbirke,ovih njenih i 'Svih nasih zubora'.
Tri pjesme koje ste citali su iz njene prve knjige a
takodjer i
pjesme 'Banja Luka u sjecanju'i'Trazim Te' koje ste
imali
prilike citati prije na ovoj stranici.
Nasoj Velidi zelim sretan izlazak knjige,ida u skoro
vrijeme
izda novu knjigu,da obogati kolekciju nasih pjesnike
kojima
se Banja Luka dicila. CAO
Komentar Nr. #103
Od : Luka B. (kastel@vektor)
Datum : 06.06.2009.
Posvećeno Tomi Zdravkoviću, nenametljivom šarmeru i boemu
koji je napisao i otpjevao pjesme koje traju i ne prestaju
Kad je Toma pjevao
Kad je Toma pjevao
A sa njime i mi
Svijet se njemu divio
I sad mu se divi
Kad je Toma pjevao
Ljubio i pio
On se takav, kakav je
Pjesmom i ubio
Otišo je prerano
Kao sve što vrijedi
Sjećanje na njega
živi i ne blijedi
Još njegove pjesme žive
Emociju i sad šire
Čovjek kao što je Toma
nikad, nikad ne umire
čovjek kao što Toma
vječno živi, ne umire
Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #104
Od : tola (jasminka-t@hotmail.com)
Datum : 07.06.2009.
Pokoj mu dusi,lagahna mu zemlja bila,svi smo ga volili,tola.
Komentar Nr. #105
Od : nerkogalesic
Datum : 08.06.2009.
BANJA LUKA
Sve rijeke svijeta
nazivajte Vrbas
sve tvrdjave
zovite Kastel
svi izvori su
izvori Suturlije
brda koja vas okruzuju
su Sehitluci
svi hoteli su
hotel Bosna
sve aleje su
Aleje uzdisaja
sve plaze su
Abacija
i sve sto vam je
u pogledima
nazivajte
banjaluckim imenima.
Kada krenete na istok
recite idemo u Kotor Varos
krecete li prema sjeveru
najavite dolazak rodjacima
u Bosansku Gradisku.
Ako vas put jugu vodi
slobodno kazite
da u Jajce idete,
a ako krenete zapadu
saopcite svima
da kroz Prijedor prolazite.
Tako cemo zivjeti u svijetu
a svijet zvati
po svojoj Banja Luci.
OKO MENE KNJIGE PRIJATELJA
Samujem u sobi
ciji je prozor
okrenut ulici
a na Vidiku
nema ni jednog
prolaznika.
Na mom stolu
oko mene
nove knjige
mojih starih
Prijatelja
Advan Hozic
[ Posljedna stanica]
Mehe Barakovica
pola Banjalucanin
a pola Trebinjac
[ Goteborg ili ko bi
rekao da je to moguce]
Senudin Jasarevic
[ Placenkov posljednji let]
Muhidin Saric
[Testament]
Naslove drugih knjiga
ne vidim
jer ne znam
gdje sam ostavio
naocale.
Sve sam ove knjige
procitao po dva puta
da osjetim Tugu
o kojoj pisu moji prijatelji.
Tek sada znam
da i knjige o Tuzi
mogu biti
lijepe i poucne
i da i tuga
ima svoje Ljepote.
TUDJA ZEMLJA
Nije,znam da nije
ni crna ni tvrda
kao zemlja,
kojom sam majku
pokrio onoga petka,
kada je gorjela
mahalska djamija.
I ne mirise
kao ona zemlja,
koja prekriva
kabur moje majke.
Nije ovo zemlja
kao ona
iz moje basce,
iz koje izviru
plodovi crveni
kao nadanja,
zeleni kao cekanja,
plavi kao nevinstvo.
Ne, nije ovo zemlja
kao ona moja
ostavljena u proljece,
ostavljena u pogledu
koju i sada gledam,
a nista ne vidim.
Ne vidim Jusufovog zdrijebca
kako poljem kao da leti
a trci,
ne vidim Josipovu Dikulju
sto selo mlijekom
nahraniti moze,
na vidiku je nemam.
Ni Jovanovo stado ovaca
kojeg su slikari
cak iz Sarajeva
danima slikali,
a naslikali nisu.
Ovo je tudja zemlja.
Znam,a ne zelim znati
da ona ne pripada meni
niti ja njoj.
Ovo je zemlja drugih ljudi
koju oni zovu svojom
a kako ja nesto tudje
mogu i zelim zvati svojom.
Na tudjoj zemlji
zelim biti samo tudjinac
i cekati,oh cekati
da dodjem na svoju
onu,tvrdu,mirisnu zemlju.
Boze hoce li doci i taj dan.
Znam sta nas tisti,ne samo mene nego i sviju nas.
Ali sta mozemo zivot ne mozemo promijeniti,nego
ga prihvatiti onakvog kakav jest.
Zivimo zivot kako mislimo da je najbolje za nas.
CAO.
Komentar Nr. #106
Od : nerkogalesic
Datum : 08.06.2009.
MOJA RIJEKA
Osluskujem,
to rijeka
moje ime
sapuce.
Putujem
u ladji
od oblaka,
pruzam ruke
da zagrlim
obale
i modro-zelenim
dubinama
se predam.
Budi me
opali list
na licu
mome.
Mastanje.
Ipak,
dodjoh,
da vidim
moju rijeku.
Vozim se
preko Zelenog.
Srce treperi,
kao golubova
krila.
Htjedoh zastati,
otici do
rijeke,
moje rijeke,
dodirnuti joj
zalosne oci,
ali noge teske,
od tuge
i uspomena.
Pruzam ruke
sto nemocno
padaju
kao slap,
a ona,
mutna
i rasplakana.
Kao i ja.
Stvarnost.
Kroz suze
prosaptah;
cekaj me,
vidjet cu te
jasnije
kad budem
daleko.
BIJELI LABUDOVI
Tisino,
prijateljice,
zaogrni
moju sjetu,
pusti suze,
kao ptice,
i predaj me
snova cvijetu...
Da prosetam
Banjalukom,
miris lipe
da udahnem,
da se mijem
na Studencu,
pa da ovdje
ne presahnem.
Na bisernom
dlanu Bosne
bistra voda
kamen mije;
desno labud,
lijevo labud,
dusa mi
ljepotu pije....
Gdje su sada
labudovi,
ostadose,
pusta mjesta,
samo bdiju
dva jablana
nad ljepotom
koje nesta.
TECI,RECI,VRBAS VODO
Teci,teci,Vrbas vodo,
ka gradu-bajci,
nosi selam mome ocu
i mojoj majci....
Naci ces ih,Vrbas vodo,
u Stupnici,
u haremu bijele im se
tuzni basluci.
Vrbasu moj,nikog nema
da ih posjeti,
da bar korak usamljeni
zemlja osjeti.
Teci,huci,Vrbas vodo
kroz nase rane,
sve dok teces,ima nade
za nas prognane......
Ah Vrbasu moj,moja Zlajina plaza koje je to
bilo lijepo doba 90-tih godina kad je zavrsena
u cijelosti po mom misljenju najljepsa plaza
na Vrbasu.Nemoj te da se ljutite svak svog konja
hvali pa tako i ja svoju plazu ispod Ticine kafane,gdje
sam proveo najljepse trenutke svoga zivota.
Hvala nasoj VELIDI DZIGUMOVIC na ovim divnim pjesmama
koje su me vratile na najljepsi dio mog zivota,kada
smo samo razmisljali o odmorima i izletima takodjer
i rostiljima kraj nase najljepse rijeke na svijetu.
Zna se koja VRBAS.
Komentar Nr. #107
Od : nerkogalesic
Datum : 11.06.2009.
ZAVICAJNA NOSTALGIJA
Da li vocke rese
grozdovi behara
k'o u proljetne dane,
ili zimi podmuklica stara
jos hladnocom trese
golisave grane?
Da li pjesme zvone
ispod strehe nase
kao u doba ono sretno,
ili raste rano u sutone
na pocinak
odlazeci neprimjetno?
Da li sm'jeh se ori
na ulicama grada
k'o rahat ono vrijeme,
ili tuga tisinom mori
kad jacija pada
i glasovi zanijeme?
Da li nesto od sjsja
sacuvano osta
iz onoga vakta i zemana
ili od lijepog nam zavicaja
sivilo posta
i duboka rana?
NE IDI TAMO
Ne idi tamo
gdje suncevi zraci
kao u izmaglici nekoj leze,
gdje jasne zvijezde
u maglinama svojim snijeze,
gdje rumena zora
u bljedilu noci visi
i gdje dan nepokretan
po zabokrecini kisi.
Ne idi tamo
gdje vjetar na raskrsca
nasrce sumanito,slijepo,
gdje biljke krajputasice
ne stoje uspravno,lijepo,
gdje rijetka kisa jalova
podatno zemlju jalovo skropi
i gdje se ne mnoze koraci
u cvrstoj ljudskoj stopi.
Ne idi tamo
gdje u rijeci mozes sresti
barsko gibanje lokvanja.
Ne idi tamo
gdje ne moze da se sanja.
U NOCIMA BDIJENJA
U nocima punim bdijenja
cuje se samo hodanje sata,
sta mogu da uradim od htijenja
kad snovima zatvorise se vrata.
U nocima punim bdijenja
cuju se samo glasovi tisine,
sta tu misao moze da mijenja
kad glas duse ne cuju daljine.
U nocima punim bdijenja
cuje se tek samo eho samoce,
sta vrijede ovi plodovi zrenja
kad je u svijetu toliko zloce.
Sve nas koji zivimo van naseg rodjenog grada,vjerujem
cesto puta nas uhvati nostalgija,ali nadam se da to ne
traje dugo,posto nas ubi ovaj novi zivot u drugim
drzavama da stvarno covjek nema kada da o tome
razmislja.KREDITI,KREDITI,razmisljanje o situaciji u
kompaniji i ostalim problemima.
Zatim dodju noci kada cesto puta u snove se vrate
predivni trenuci najljepseg dijela zivota provedenog
u nasem rodnom gradu,o prijateljima koji su sada zive
u cijelom svijetu i onda se desi nesto sto niko od
nas ne voli,probudi nas sat za ustajanje i svi nasi
snovi odu u eter.CAO.
Jos jednom hvala nasem rahmetli Aliji Kapidzic-Alkapu
na ovim divnim pjesmama.
Komentar Nr. #108
Od : nerkogalesic
Datum : 12.06.2009.
MAJKA,NEMOJ PLAKATI
Unucica
pruza ruke,
na dlanu joj
kamicak vedrine,
na mom dlanu
jedna suza
iskra se
da tiho sine.
Majka,nemoj plakati
necu tugu
u oku tvom,
Bosnu cu ti nacrtati,
da radost bar danas
podijelis sa njom
i sa mnom.
MAJKA BOSNJACKA
Srce je njeno planina,
a dusa poput maslacka,
uspravna od davnina
ta majka bosnjacka.
Lice je njeno livada
prepuno cvjetnih osmijeha,
svakom ko pati i strada
ona je vjecna utjeha.
ZAMBAK
Dvije lukovice
zambaka
donesoh iz Sane
i posadih
poslije kise;
sada nas vrt
u Americi,
i usred mraka,
Bosnom mirise.
Djeca,djeca najveci nas problem emigracje
u Americi i cijelom svijetu je kako nasu
djecu nauciti nasem jeziku.
Veliki problem za sve majke je opstanak
naseg maternjeg jezika i obicaja koje smo
donijeli iz nase bivse domovine.
Molim sve mlade majke da ucine sve da spase
nas jezik i obicaje,ja znam da je to tesko
posto i ja imam isti problem i moj zet je
Amerikanac,ali za sada nemam unacadi ali znam
da cu imati velike muke zajedno sa svojom
suprugom da ucinim sve da nase buduce unuce
zna ko je,i odakle mu poticu roditelji,a ja
znam da ce to biti tesko,ali spreman sam
uciniti sve da barem nasa prva generacija
u emigraciji zna o nama sve.
Buduci roditelji sretno. Cao.
Komentar Nr. #109
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 13.06.2009.
Veličinu gubitka roditelja saznamo, nažalost, prekasno, tek
kad oni odu.
Ova pjesma posvećena je mojima, majci i ocu, koji su put
neba otišli prerano.
Grehota
Vas dvoje koji ste
život mi dali
rano ste prerano nestali
plavet neba dotakli
u raj zamakli
Ja znam da gore
u spokoju svome
jutarnju kafu i
danas pijete
i da o meni
o rodni dome
još uvijek brinete
Tako sam malo
ja vama dao
ostao dužan za života
mnogo sam htio, a malo znao
Bože, kakva grehota
Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #110
Od : Luka B (kastel@vektor.net)
Datum : 13.06.2009.
Ja znam
Ja znam da dam
ali i uzmem
za onog kog volim
i da umrem
mada je lakše
nego mrijeti
za onog kog voliš
živjeti
Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #111
Od : nerkogalesic
Datum : 14.06.2009.
MAJKA NA LJULJASKI
Listam album,
pogled se
stopi
sa likom iz
trideset i trece,
osmijeh blagi
jos s lica
mase,
oci blistave
od srece.
Zaustavih dah
pred tom
ljepotom
sto jos me
uvijek
mami u snove,
to moja majka
pruzenih ruku
na ljuljasku me
u zagrljaj
zove.
Osjetih opet
toplinu njenu,
i zacuh
slavuja
sto pjesme
talasa,
i sunce,
i mjesec,
i zvijezde sjajne,
bude se opet
iz njenog
glasa.
Zaslo je sunce
i jedna zvijezda,
odletje negdje,
sa tihim
bljeskom,
ociju suznih
ja molim boga,
da majka nadje
moga oca
u nekom perivoju
dzennetskom.
OCEV LIK
U nekoj
kasnoj dobi,
u nekoj
americkoj sobi,
na staklu
vitrine,
ugledah
ocevo lice,
ruke mu
kao ptice,
u zagrljaj bi
da me
privine.
I vidim
moga oca,
brizno nas
kraj sebe
svije,
taj njegov
davni
smijesak
i ovdje
jos nas
grije.
Moj otac
lovac je
bio,
jos cujem
njegov
glas,
oh,ko bi
slutio,
da jednom
lovit ce
i nas.
I suze
kao kise
sakrise
dragi lik,
oh,dugo,
nema ga
vise,
ali u kasnoj
dobi,
u ovoj americkoj
sobi,
i on s nama
jos dise.
Koji je to lijep osjecaj da si ti
necije dijete,da imas kome otici
u posjetu,pomoci u svakom momentu,
i da ti ta pomoc predstavlja neko opustanje
sto se neda opisati.
Da imas kome se izjadati,pitati za savjet,
traziti pomoc koju ce oni jedva cekati
da ucine.
Lijepo je imati roditelje,znati da si i ti
necije dijete,jer niko od nas ne zna kakav je
osjecaj,dok ne izgubi svoje roditelje.
Tek kad ih izgubi onda sazna sta je izgubio.
Svi mi koji smo van nase drzave zalimo sto
ne mozemo otici obici humke svojih
roditelja,popricati
sa njima,izjadati se,moliti za oprostaj ako smo
nesto slucajno pogresili dok su bili zivi.
Covjek u roditeljima ima svoje najvece prijatelje.
Hvala bogu satisfakcija je u tome sto smo i mi
svi roditelji i mi cinimo ono sto su nama cinili
nasi roditelji,i sretni smo kada vidimo da su nasa
djeca vesela,jer nema nista ljepse kada se svi
sastanemo
na rucku ili veceri,kada vidimo nasu djecu,nase
unucadi
da su zivi i zdravi.
U tom momentu cesto se sjetim svojih roditelja,kada
smo
i mi bili mladji i nastojimo cesto ciniti neke stvari
sto su cinili nasi roditelji nama, mislim u savjetima
i pomoci,i onda vidimo da se svakim danom sve vise i
vise
stapamo sa nasim roditeljima kojih na zalost nas vise
nema.
To je zivot neko odlazi bi da neko drugi dosao i tu
jedino
nema razlike izmedju bogatih i siromasnih.
Hvala nasoj Velidi Dzigumovic na ovim divnim pjesmama
koje je napisala svojim roditeljima,a sa tim svojim
pjesmama i nas vrati da se sjetimo najljepsih
momenata
u nasim zivotima,momenata bez briga o svemu sto sada
imamo.
To je tema o kojoj bi se moglo pricati danima bez
odmora.
Jer svi mi smo necija djeca.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #112
Od : nerkogalesic
Datum : 16.06.2009.
IZGUBLJENIK
Kao da lebdim nad sjecanjima
kao da setam nad prosloscu
kao da nisam covjek koji
svoje ime i sebe u sebi nosi.
Kao da sam sebe pitam
da mi kaze nesto o meni
i nikako da shvatim gdje sam
kuda i zasto idem i gdje idem.
Mozda se prolaznicima cini
da sam normalan covjek
koji svojim putem hodi
a jedino tako o sebi ja ne mislim.
ZATVORENIH OCIJU
Kada mi samoca
postane druga
prosetam sokakom
gdje smo rodjeni
i gdje su umrli
moj djed i otac
a ja jos ziv.
Idem od kuce do kuce
pitam se sa svima
hvalim brz rast jabuke
i cvijetnjak pun ruza
raspitujem se za djecu
sto skole negdje uce
pomilujem i unuce
sto ga majka cuva
dok kcerka radi.
I tako setam
do svakog kucnog broja
i sve znam i sve vidim
osjetim i toplinu
ruke komsije
kada se pozdravljamo.
Odjednom se prenem
istina kraj mene
i sam se tada pitam
zar se moze sve ovo
tek zatvorenih ociju vidjeti.
POSTAJEM SVE UMORNIJI
Sve umornijiustajem,majko
i sve bezvoljniji
ponekad mi se cini
da i nase oteto pored tece
ne bih ruke ispruzio
ne bih okom pogledao
sve umorniji ustajem,majko
i sve nevoljniji.
Na mene se navalile godine
svaki dan sve teze hodam
a kao da je juce bilo
kada si me za djecije nastasluke
korila majcinskim rijecima
misleci da mogu biti dijete
bez djetinstva.
Postao sam ,majko
starac bez starosti
sve je moje daleko od mene
sve je tudje na mom vidiku
nemam kome na jade kazivati
sve umorniji ustajem,majko
i sve vise sam.
Ove vrste pjesama od naseg Kemala Coce ne trebaju
negativno
da uticu na nas nego obrarno da nam daju jos veci
podstrek
na nove radne pobjede.
Ono sto je bilo ,to je iza nas,i ne treba da se
zaboravi
ali u svakom slucaju treba sto manje razmisljati sta
je
bilo prije i kako se to desilo nego treba razmisljati
o buducnosti,iako covjek nikada nije siguran koliko ce
zivjeti,ali uvijek treba gledati kao da ce zivjeti 100
godina
i tako razmisljati.Svi bi mi voljeli biti mladji a
narocito
sa ovom pameci,barem mislimo tako i uvijek biti mladi.
Jedina stvar u zivotu i kod siromasnih i bogatih je
sto
nema tu moc da zaustavi starenje,tako da smo u tom
pogledu
svi isti.Glavu gore i zamislite da ste cijeli zivot
mladi
bez obzira koliko imate godina.CAO.
Komentar Nr. #113
Od : neispavana
Datum : 17.06.2009.
Nista tebi ne mogu godine,
pamtim te jos iz skole,
nisam stigla ja,ni ti
da primjetimo prve bore........
Na lice moje,osmjeh djevojcice sleti,
kad sjetim se......Vrbas ljeti
I ti..sa Abacije do Studenca,kraul
i onog izvora,vode zdenca...sa
kod smo vodu ispijali
Nista ti godine nece,donjeti
osim mudrosti i znanja
da covjek u srcu ostaje mlad
ako bilo gdje
zna da sanja
Nista ti godine ukrasti nece,
ako budes znao da skrijes
u seharu srca svog
susrete i prijatelje
P.S.Valjal ova Nerko?/kad vec hoces nesto pozitivno/
Komentar Nr. #114
Od : nerkogalesic
Datum : 17.06.2009.
NEISPAVANA pa ti si sjajna ti si veliko
osvjezenje ove stranice,samo nastavi u
pravom magicnom stilu.
UVIJEK NESTO NOVO I NOVO TO SVI TRAZE
ZA OSVJEZENJE,A TI SI VJERUJ MI OSVJEZENJE
ZA SVE NAS KOJI CITAMO OVU STRANICU,SAMO
NASTAVI TAKO.CAO.
Komentar Nr. #115
Od : nerkogalesic
Datum : 19.06.2009.
GALEBOV LET
Pod nogama przina,
a ne przi,
okolo kamen,
ljuti,hercegovacki,
a mek.
Pored mene
tihi nemir
grgoljave Radobolje
prepusta se
zagrljaju
Neretve.
Zazmirih
iznad mene
kameni galeb
rasirenih krila,
ili mozda
mramorni luk
ko spomenik
ljepoti.
Otvaram oci.
Znam,
ljepotu niko
ne moze
ubiti.
Budjenje
Misli skakucu
kao potocic
cujem zubor,
sanjam.
U snovima
pruzam ruke,
srebrne kapi
osjecam.
Uzdisem.
Banja Luka mirise,
grlim je.
Budim se.
Tisina,
kroz tamu
mjesec obasjava
moje suze.
MOZDA,JEDNOM
U mojoj Bosni
nemam vise
rodnoga grada,
placem.
Ubili su grad.
U srcu je mom,
mozda ozivi,
jednom.
Uslikah Vrbas
u blizini
moga grada,
al' predaleko.
Okolo ade
brzaci Vrbasa
sudaraju se
zuboreci.
Uzeh kamencic
Kraj Vrbasa,
ponesoh,mozda
u nepovrat.
LISCE STO NAS CEKA
Mirisi se
pritajili,
leptirovi
krila skrili,
utihnula
i rijeka,
samo
lisce,
dusu
stisce,
nase lisce,
sto nas
ceka........
Ovo je samo primjer da i nasi Banjalucki pisci znaju
divno opisati i druge krajeve osim Banjaluke[slijedeci
prilog
slijedi nasi pisci -drugi krajevi BIH],sa ovim pjesmama
nase
drage Velide Dzigumovic okoncavamo njenu prvu izdatu
knjigu
poezije pod nazivom'Svi nasi zubori' zahvaljujem se
nasoj
Velidi na ovim divnim pjesmama kojim nas je podarila,i
zelim
mnogo srece na izdavanju druge knjige,a ja se nadam
uskoro
da pocastimo sve citaoce ove stranice novim pjesmama
nase
Velide.Mnogo pozdrava iz prevruceg Saint
Louisa,momentalno je
teperature oko 35 stepeni.
Komentar Nr. #116
Od : Pjesma o mom tati ((autorizovano))
Datum : 21.06.2009.
(poceo je rat...zreo muskarac je otisao da utre stazu novog
zivota, na koju bi poveo svoju familiju...zenu i curicuod 2
godine...poslije 8 mjeseci, rodio se sin...kojeg je otac
PRVI PUT zagrlio kad je napunio 8 godina! Otud i ova pjesma,
zivotna i istinita! Nasa banjalucka!)
Ja imam kompjuter i BMX
i sve sa imovne strane,
al^ nemam nesto
sto drug moj ima....
JA NEMAM SVOGA TATE!
Tata je otis^o davno,
za nas da se muci i pati.
Gledajuci samo ravno,
zaboravio je da se vrati!
Nije ljubav kompjeter,
BMX, i pokloni na rate,
vec je ljubav kada imas
KOLICINSKI PUNO TATE!
Kad dobijem lijepe stvari,
ja srecan sam, sve do neba!
ALI,
sreca traje dan do dva...
VRIJEME...
To je ono sto mi treba!
Porucujem svome tati:
NEMOJ MI POKLONE SLATI!
AKO MI VEC ZELIS NESTO DATI,
PRONADJI PUT,
MENI SE VRATI!
Komentar Nr. #117
Od : tola
Datum : 21.06.2009.
Ma ,ko da je ,cista petica,tola.
Komentar Nr. #118
Od : neispavana
Datum : 22.06.2009.
Ostaces uvjek ti
nedovrsena igra
nepobrane sumske jagode
sa voljenog brda
i musmule,s jeseni,susene na tavanu,
i unesen ugalj sakriven u podrumu
Ostaces uvjek ti,najdrazi dom,
drace preko puta,od klikera mnostvo rupa,
uvjek cu sanjati o tom
Ostaces uvjek ti,uzalud svemu,
sto moglo bi da te zasjeni,
vremenu i daljini,
strani su mi zaboravi......
Ostaces uvjek ti,ko da te i sad zivim,
avlija srece,i mirisa cvjeca i kisa,
ulica kojom najradje prodjem
kad kazu,pomisli:
na nesto lijepo
I uvjek ces ostati,uzalud svemu,
ko da te nikad ni napustili nismo
u svakom mome primljenom pismu,
bices nam uvjek voljena tema
I uvjek,grade nad smaragdnom rijekom,
lica ti tvoja u mislima srecemo,
koliko god se trudile rijeci
nikad te ispisati necemo.................
Komentar Nr. #119
Od : nerkogalesic
Datum : 24.06.2009.
MALO PUTOVANJE KROZ BOSNU I HERCEGOVINU
Na terenu imamo voditelja ove emisije koju cemo
vjerovatno
probati uraditi u tri nastavka.
VISEGRAD
Kapije smo otvorili
suncu svijetu i pjesmi
voljeni smo za dane koje nosimo
u sebi za nerodjene
ljepotom sarali livade
svoje avlije u duseke
da nas ljudi vole
da volimo ljude.
Kaldrma je iscezla
karavani zive u knjigama
od onog zemana
ostadose pjesme za samocu
i splav niz rijeku
zaljubljenim da odnese grijehe
cuprijom Ivo ode dalje od zelja
Snaga je ovdje
jaca od kamena proslosti
na ulice kao rascvjetane basce
sisla mladost ovozemaljska
nigdje ljepote ljepse
ni pjesme veselije
i most je jauke neimara
bacio niz Drinu
sa svojom rijekom
budi zore doziva sunce
da skupa obasja
kapiju i gradske sokake.
DERVENTA
Sa ringispila svijet je veci
a ljudi manji
sarenilo zelja osvoji grad
svakog avgusta
kupi mi babo ata drvenoga
da zivog jahati zna
Naida iz prve kuce do stare
Uciteljske odavno je majka
godine dolaze zelenilom
a odlaze zlatnim liscem
bora na lice sve je vise
nadanja za povratak veoma malo
neka sve stane sto se krece
da vidimo gdje smo.
Drveni plug zarastao
kraj stare staje u veliku travu
hranitelje tako ostavljaju
kad ostare i onemoce
ni u pjesmama ga vise nema
kad proslost dozivamo
Abaz ponio svijet u jednoj ruci
ponekad ukrade vrijeme za majku
i vidjenje brzim pogledima
to je ptica sa Ukrine
koja se ponekad za trenutak vrati.
Mehane tuguju za boemima
orkestri utisali a sve novo
ostali smo bez zelja da lupamo
staklo da se u kafanama volimo
ni jedna kubura svatovima
da kradu nevjeste oglasi
neimari stigli podizu brda
sa prozorima vecim od nasih
ovo je grad nije Derventa
kad je Naida djevojka bila.
Abazu kad doletis nepoznate ces pitati
kuda je tvoja mahala otisla.
TESANJ
Zmajevi su ostavljali snagu
trazili ljubav za duge noci
kao mjesec dukat nudili za
poglede dugokosih na pendjeru
u bijesu trgali stijene kao vukovi
neduzno jagnje klali snagu
grad je rastao iduci suncu
na veceru veselim na veselja
karavani dolazili zivota da se
nazive pjesme da ispjevaju
noci su najljepsi dani
umornim od dugih putovanja.
Cazime da setamo tvojim pjesmama
po tvom gradu suncem okupanom
leptiri su djecu tvojih potomaka
odveli u polja da ojacaju
iza ponoci dolaze nasi sati
i nase sevdalinke
putovanja su Te umorila
vratimo vrijeme zivotu
kada smo silazili niz brdo
bilo je teze nego penjanje uz brdo
cepenci su se klatili kao prerodne sljive
ih pozdravljali
obecali smo doci jedne zore
da proslavimo rod i porod
gimnazijalke sve znaju o Tebi
kao da si njihova generacija.
Mujezin se nije umorio
dozivanja mu se cuju daleko
preklinje staracki glas
i bolest sto mu postadose drugari
umornu cupriju zamijenio je
betonski most kao luk strijelca
pogledi zastaju nad ljepotom
grada i njegovih ljudi.
LIVNO
Na kamenu stoljeca stala
Kula prepuna legendi
vadi oci izdajice
ni grije
isto sunce kao nas
gromovi prestali da lutaju
nebom da ne vide cuda
otislo vrijeme mucenja
sa zvijerima sunce na kamenjaru
na obe strane rijeke doselila ravnica
davno cekana.
Naida da isetamo
uskim puteljkom do najblizeg vidika.
Vatra je sijevala ispod kopita
ugojenih vranaca
od mene su odveli zelje
o sinu sirokih ramena
kao rosa suze sijevale se
niz nenaspavano lice
znam gdje ide ali me muci zasto
i ja cu jednom postati covjek
podosta dana sanjao sam vukove
Naida da isetamo
uskim puteljkom do najblizeg vidika.
Ovdje su zore umivene proljetnim danom
neka si otisla medju divne ljude
sto grad podizu ispod Kule.
Kako je covjek sretan
kad je onome sto voli lijepo
sa svih strana karavani
dvadesetog stoljece ovdje stizu
Naida da isetamo
uskim puteljkom do najblizeg vidika.
GRACANICA
Behar prosuo svoje ljepote
kao u ambaru zito
serdzade polegle trave im
ljubav nevelika
milovanja zeljne ljepojke
rodnih sljivika dozivaju
na tvdjavi top umukao
kao starac u teskoj bolesti
pogled da im damo
i osmijeh neka se raduju
minaret se ljulja skoro ce
da padne mrtvih nece biti.
Trazimo spas u vremenu nasih
pradjedova zidine da imamo
kada nam budu dolazili
neka se zalutaju u svoja dvorista
trkalista u korovu zmije se protezu
gladne u kamenjaru
topot prestao da se igra
varnice se ne pale ni praznikom
zapisi samuju u muzejima
velegrada o gradu Gracanici.
Celik je ovdje vlasnik buducnosti
velike zgrade kraj kaldrme
proljece zaboravilo svoje mirise
i oni ostali kao poklon
da nikada setacima dah ne
stane lice ne poblijedi
o kako vrijeme ljudi znaju
kao vodu ukrotiti za svoju pjesmu
na plavom balkonu petog sprata
Fadila docekuje sunce.
Prvi dio emisije posvecene Bosni I Hercegovini je
okoncan.Sutra putujemo u Travnik,Veliku Kladusu,
Cazin i Bihac.CAO.
Komentar Nr. #120
Od : nerkogalesic
Datum : 24.06.2009.
Nas voditelj je na terenu i nastavljamo
sa drugim dijelom nase emisije.
TRAVNIK
Sa Vlasica bogastvo jeseni sislo medju kapije
zidine neimara cesto spominjanih osmijehom su
zakitile
otisli su veziri plavetnilo im obasjalo pute
hanovi su tih noci molili sunce da se odmara sto
duze
u svijet besmrtnih Ivo iz Travnika ih odvede.
Bez zvona i minareta kucica stara velika bogomolja
a bog je rodjen ovdje medju ovim kapijama
bosonog trcao
otisnuo se u svijet kao djecak sa puno zelja
jedne je godine docekan rumenilom mladosti
kao jele djevojke kao cempresi mladici su mahali.
Proljece se igra djecijih igara u hladu solitera
kao granit jake ljepotice lijepe isetale majke
u narucju ceda za sutra snaga a danas zelje
drvoredi kao vojnici cuvaju strazu od sunca
Jasminka je otisla po bunarsku vodu kao led ledenu
sutra kad dodjem grad poznati necu.
VELIKA KLADUSA
Buzdovan bacen iz njegovih ruku poljubi sunce
gromove kao malu djecu pogledom ucutka
i padne tamo gdje Tane zeli.
Nije ovo Velika Kladusa iz njegovog zemana
kada je konj vlast i slast bio
orlovi su davno otisli za divljinom
u dolini brda zvone soliteri
kao buktinja crven od ponosa grad raste
i sunce pita za nocne neimare.
Rejhana je postala majka odlikasa
usne su sada zrelije nego u moje vrijeme
sinoc sam teskim koracima trazio prijatelje
njihova djeca su gledala sijedu bradu
vrijeme je vjetar a ljudi trave.
CAZIN
Godine su postale igracke ovih ljudi
crveni krovovi pokrili raspjevana brda
Cajin potok kao soko zeli da poleti
zuborom svojim zaljubljenim pravi mir
Nurija iz jedine kuce daskom pokrivene
cetvrtu deceniju sisao u srca slobodnih
pred novom skolom bista od cvijeca.
Crnokose ovdje daruju ljubav za ljubav
nove su ovdje pjesme ljudi zelje
u srca zivih uselila se radost
palci su ukrasi ruku ne za potpis.
Putnice zastani odmori se od davnih rijeci
proslost je ovdje bila oluja
mirise ljeta ovdje zivot vole
i zivot njih.
BIHAC
Ovdje su oluje zastajale nemocne
gromovi mrznju poklanjali kamenu
za ljubav kule hlad bilo je sunce
vijekovima zore primala na grudi
i kao majka ljuljala ceda nerodjena
cija je Kula toga je i grad.
Ni orlovi vrh nikada dotakli nisu
zivot za rijec al'rijeci nema
kao smrt u susret ide oci su otvorene
bio je rat kamen ne zbori
u Bihackoj kuli dani su rijeka
bez brana i obecanja.
Glavu joj odnese vjetar a ona stoji
ni rijece ne rece kao i njeni junaci
orlovima na ramenima mjesta nema
sunce se odmara a pogledi rastu
iz daljine namjerniku poziv kao da salje
i neunistivi imaju svoj kraj.
KULEN VAKUF
Putnik sam na nevidjenim vozilima
nemam karte nema ljudi nama konduktera
na sred mosta stanica okolo voda plava i zelena
naslonjena u pustinjaku stoji ona.
Olovne noge u mene gluhonijemog
ruke stijene a div nisam
uzavrela zelja znoj se sniva oci ukocene
ni korak blize sada poci ne mogu
a svijet mi je nekada na dlanu bio
godine su posjekle sve ono sto se snaga zove
ona ista kao da sam bio juce odavde otisao
Umjesto drvenog mosta beton nadvisio rijeku
otisli su moji dosli novi
obala pusta jedino voda ista.
KLJUC
Usamljena na brezuljku kula stoji
do nje se ocima stize a hodom sve teze
kraljevi i bajke iz ovih zidina
nestali su kao kod sahiste loseg sa table
samo sunce brezuljak pomiluje kroz oblak
i ode daleko u danasnje dane.
Grad zavolio ravnicu poklonio joj svoje osmijehe
hiljade ociju u ponoc ukocenih mjesecu masu
pozovu zvijezde sebi u pohode
zablista Sana kao da je od zlata
pomiluje guste sljivike ispracena zeljama odlazi.
Sa gradom Kljucom zavrsen je drugi dio nase emisije.
Vodic emisije trazi vase misljenje o njegovom
pogledu
na nase Bosanske gradove,a mi se cujemo sutra sa
trecim dijelom emisije.CAO.
Komentar Nr. #121
Od : Luka B. (kastel@vektor.net)
Datum : 25.06.2009.
Borac je bio i osto moj
Borac je bio i osto moj
vječiti zanos ko rokenrol
uz njega sam rastao
postao svoj
Borac je bio i osto moj
Borac je bio i osto moj
Banjaluka i rodni dom
njemu sam dao mladost
krv, suze i znoj
Borac je bio i osto moj
Svaka je boja čista
al samo jedna prava
u mome srcu blista
Borčeva crven-plava
Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #122
Od : nerkogalesic
Datum : 25.06.2009.
Nastavljamo sa putovanjem kroz Bosnu i Hercegovinu.
NA BASCARSIJI I PUTOVANJE U TAJLAND
Evo me ovdje da trazim svoj dom
gdje sam rodjena prije mnogo vijekova
i da saznam imena svoje majke i oca
...i svoje ljubavi u mom prethodnom rodjenju.
Evo me ovdje da urezem tvoje inicijale
na moje kao od pepela celo
i da trazim znakove Nebeske da mi
pomognu da ocistim dusu u hramu tvoje
ljubavi sa bijelim pahuljicama u dubokoj tisini.
Ovdje sam da odvezem cvorove svoga vremena
i popunim praznine u sebi
laticama cvijeca
koje rastu u tvom srcu
da ih poklonim onima
koji prosecu kaldrmom
koji udju
u tvoju dolinu.
KAHVICA U TRAVNIKU
Uzdise stari profesor Mehmed-
priziva proslost i svoju snagu,
kada je mogao nogama
brze nego sada pogledom
otrcati na Kulu i vratiti se.
Objema rukama sada fildjan
primice da grlo zasladi,
a sve mu je gorko kao sutrasnjica.
A toliko je zelio da mu starost
drugacija i milija bude.
Prolazi postar i profesor pita
imali kakvo pismo za njega.
Ovaj odmahuje rukom,
kao da poruku salje-
kome si takav potreban.
Na vidiku samovanje,mahala,
za stolom drhtavi glas profesora
da sve ima pocetak i kraj,
a jedini Travnik ostaje da zivi
jer se on svakog dana radja.
GLAS NIOTKUDA-FOCA
Kao pcela prepuna polena
kada se vraca u svoju kosnicu,
Focak,rascvjetan ponosom
koraca kaldrmom svog grada
i sve misli i sve zeli
da sretne covjeka s kojim bi
zametnuo razgovor o oblacima.
Prolazi pored nepoznatih lica-
ni pogled mu ne vidi ono sto zeli;
zna da je Aladja dzamija nestala
u crnim oblacima,iz kojih su
izvirale azdahe i sve gutale.
Umorio se od neznanja rodnog praga;
zausti da sam sebi probesjedi-
u grlu nesto steglo,glasa niotkuda.
U mislima doziva proslost i sam se pita
da nije zalutao u tudje,jer ovo je sve
drugacije od onog sto se njegovim zvalo.
A noge postaju sve umornije odmor traze-
gdje i koga upitati da nije zalutao.
Mozda sam sanjao susret sa gradom,misli,
koji se naziva moje mjesto rodjenja,
ili su crni oblaci,sto su ovuda prosli,
sa sobom odnijeli sve moje i mojih.
NEMOJ DA TI PISEM
Nemoj me ni za sta pitati
kada znas da cu ti istinu reci.
Ona ti nece prijati,kao ni meni pogledi.
Sve je ovdje drugacije
nego kada si se,moj Midho,
sepurio svojim gradom,
pitajuci-ko se zeli potuci.
Sinoc sam prosao Alejom uzdisaja.
Dobila je naziv po uzdisanju mladih,
a sada u njoj niko ne uzdise
i cini mi se sve izdise.
Lipa pod cijom si krosnjom
prvi put poljubio svoju Vesnu,
a onda se popeo na vrh
i ubrao joj najmirisniji cvijet,
odavno je bez grana.
Nema ni klupe koja je svakog proljeca
stavljana nova a mi je zvali stara.
Nema ni djevojaka,ni mladica
za uzdahe u Aleji uzdisaja.
Citav nas grad mi, prijatelju,
lici na grad izdisaja.
I jedino uzdisemo za necim
sto je samo nama znano.
Nemoj vise traziti
da ti pisem kako je u nasoj Bosni,
kada i sam znas kakav sam
sa dvije popijene flase piva.
TAKVA JE BOSNA
Takva je,kakva je-
ni slikar je ne moze naslikati,
ni pjesnik opjevati,
ni romanopisac opisati.
Svi sve o njoj znaju
a svi su nemocni da
nemocniji ne mogu biti.
Kako bi i mogli,
kada njome teku vatre,
a gore vode.
Gromovi sluze za milovanje,
oluje su djecije igracke.
U Bosni se ne zna
kakva ce osvanuti zora,
a kakvo stici vece.
I svi njeni,
oni sto su davno otisli
i oni sto s njom zive
u jednoj minuti,
o Bosni govore
najruznijim i najljepsim rijecima.
I svi je vole,svi je kore.
U jednoj recenici.
I nema boja
kojima se ona
naslikati moze,
ni rijeci kojima se
opisati moze.
Ona je ono sto jeste-
Bosna i nista drugo.
A opet svi kazu;
Sve na jednu.
a Bosna na drugu stranu.
Sa ovom pjesmom o nasoj predivnoj,najljepsoj zemlji na
svijetu
zavrsavamo put kroz Bosnu i Hercegovinu.
Za nas Banja lucane kazu da volimo hvaliti samo svoje
rodno mjesto, i da ne cijenimo ljepote drugih mjesta
u Bosni i Hercegovini,sa ovim pjesmama naseg vodica
koji nas u svojim divnim pjesmama,proveo kroz neka nasa
mjesta koje nisu bila cesto opisivana u turistickim
kartama
BiH,mi smo odnosno nas Banjalucki pisac-vodic je u
svojim
pjesmama docarao ljepotu tih mjesta.
Sve pjesme osim pjesme na Bascarsiji i putovanje u
Tajland koju
je napisala nasa Ajsa Zahirovic,trebamo zahvaliti nasem
Kemalu Coci.
Posto sam vjerovatno malo dosadio sa pisanjem pjesama
nasih
Banjaluckih pjesnika vrijeme je da se malo odmorite od
mene.
Sa novim pjesmama nastavit cemo poslije godisnjeg
odmora.
Poslije 15 jula.Mnogo pozdrava iz Saint Louisa,odoh ja
na
suncanje i kupanje cao......................
Komentar Nr. #123
Od : neispavana
Datum : 28.06.2009.
Odsanjam te svako vece
grade mladosti i moje srece
vidim te,sa onog brda...
Zaplivam tvojom rijekom:
Vrbas, najljepsi sadrvan
i skupljam mjesto kisobrana
pahulje sto prosipaju zimu po gradskom mostu,
civatog te,uzduz i poprijeko odsanjam
A sta bih ja,da nema snova
i sveg tvog u njima,
bez rodnog grada
nebih znala,da zaspem ja
A sta bih ja,da nisam znala
sakriti te u srce svoje
i svaku noc dio tebe
izvezem mislima
A cime bih ja,varala tudjinu
da nije na tebe ovog
snivanja
Komentar Nr. #124
Od : pjesmoljubac
Datum : 28.06.2009.
Ajde mladici i djevojke izvadite svoje nove i stare,
pozutjele sveske, spomenare.Pokazite svoje pjesme, banjaluka
je oduvijek u stihovima..
Komentar Nr. #125
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
BANJALUČKI NOKTURNO
Kad Sahat kula otkuca
dvanaest puta na tvoju nesanicu
sa Šehitluka će sići
Ferhatpašina unuka Safikada.
Aleje tvoga grada tada će
oživjeti njena ljubav
za slobodom.
Svaki kesten postat će
Bošnjak vatrenog srca,
pa i ti sam.
Dušmanu možeš oprostiti
ako je griješio u neznanju
(neznanje nikog ne opradava)
pa ako mu oprosti dragi Bog
i silovana majka Bosna
možeš mu i ti oprostiti.
Vrbas će podaviti sve brđane,
Kastel će kamenovati rušitelje,
Lipe će ugušiti seljake
(njima svaki miris smrdi)
Banjaluka će biti i ostati Bosna
dok god je ove pjesme.
Banjaluka -1992.
Komentar Nr. #126
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
FERHATPAŠINA DŽAMIJA
(1579.-1993.)
Iščupali su srce Banjaluci
Krajiška Ljepotica nam izdiše,
kolju je barbari, trgaju vuci,
vrbaski vali plaču: ”Nikad više.”
Jer obeščastili su je vandali
kada je od dima prestala da diše,
dušu su svoju šejtanu prodali -
krošnje kestenja pušte: ”Nikad više.”
A koliko je samo gorda bila,
šedrvanska bašća više ne miriše,
divna kao džennetska hurija mila
i česma njena jeca: ”Nikad više.”
Ubiše nam prelijepu staricu,
ali dušu nisu, jer na nebu piše:
”Svaka paćenićka suza na licu
voli Bosnu sve više i više.”
Noću mumini raznose kamenje,
ugrađuju u kućni prag stijenje
i svaka kuće postaje džamija,
svaki dom jedna nova Ferhadija.
Nema zaborava nikada više,
duša Ferhadije u nama diše
i suza na licu istinu nam piše:
”Voli Banjaluku sve više i više.”
Ystad, Švedska, 1993.
Komentar Nr. #127
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
PJESMA ZA BOSANSKU POČETNICU
Kada te netko zapita:
”Ko je naljepši
na cijelom Svijetu?”
Znam, odgovorićeš mu:
”Majka.”
Kada te zapitaju:
”Šta je najvrijednije
u cijelome životu?”
Tada ti reci:
”Sloboda.”
A kada te upitaju
”Šta ti je najdraže?”
Reci im:
”Bosna.”
Ystad, 1993.
Komentar Nr. #128
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
STARI MOST
(1566.-1993.)
Obala se desna udaljila i izmakla
i lijeva se prepala zatim uzmakla
tad sijedi starac k’o da je od stakla
slomljene kičme pade u bezdan pakla.
Ljudskoj mržnji i gluposti nema kraja,
ljude već dugo tek grijeh i rat spaja,
most bijaše bljesak sjaja i beskraja,
sad u Neretvi spava ljepota raja.
Proklet da je ko taj behar sasječe,
proklet da je ko drugu obalu neće,
proklet mu rod i grob i žižak svijeće,
nek mu se duša na njemu vječno peče.
Izroniće most iz Neretve zelene:
krila će mu sve hajvane da zasjene
korov zla moraće jednom da uvene,
most će brate spojiti opet tebe i mene.
Ystad, 1994.
Komentar Nr. #129
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
PISMO BIVŠEM PRIJATELJU
Nekada si bio dobar pjesnik:
Pisao si vrlo dobre stihove,
Bio si poeta za primjer,
Pokupio si čak i dvije nagrade.
Ali, učlanio si se u radikale,
Obukao si uniformu JNA –
I počeo sa pištoljem za pasom
Recitirati Kalašnjikova: rata, rata, rata.
Prestao si me pozdravljati
A ja tebe izbjegavati našoj kafani
Partijska literatura brzo ti je
Zamijenila Biblioteku.
Dopustio si da te mobiliziraju,
da te okite zvučnom titulom
počeo si čak i pisati sa tri prsta,
izdao si svoje ranije pjesme.
Ma, izdao si Poeziju - prestao si biti pjesnik,
Znao sam da više za tebe nade nema:
Čuo sam da si završio kao Miljković,
Shvatio si da su te se rođene pjesme odrekle.
Ystad, 1994.
Komentar Nr. #130
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
PJESMA MUHADŽIRA
Pjesmo, nemam više čak ni snova,
nit’ mogu da maštam, niti imam sna,
u duši mi samo jedna, jedina dova:
samo naša mila majka - Bosna.
Ostadoh sam bez igdje ikoga,
pjesme više ne mogu da pišem,
izdah Bosnu - kao nekad Boga,
pa sad srce kuca sve tiše i tiše.
Katakd popijem da ne bih plakao,
zbog Bosne trajno polako venem,
muhadžirluk je za mene pakao -
a budućnost mi je džehennem.
Jedino još povratak ima smisla,
sve ostalo je samo varka i pad,
Bosno, ti mi još nisi presvisla,
bez tebe ja sam i čemer i jad.
Nafaka je da se Bosni vratim,
vratiću se zbog djedovskih mezara,
ne mogu više da se lažem i patim,
samo dolje srce može da behara.
Aman, vratiće se barem tijelo,
na tabutu, jer duša je u Bosni,
uz dženazu napravite sijelo -
budimo bar na kraju prkosni.
Ystad, 1994.
Komentar Nr. #131
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
BOSANSKA ELEGIJA
Nemam ja rezervnu domovinu
nisam birao Skandinaviju već ona mene,
mogli su me baciti i u Kinu
isto je, srce mi za Bosnom vene.
Ovdje je vječno siv dan -
kao što je u meni vječita noć,
Bosne sam gladan i žedan -
u srcu magla, u duši ponoć.
Ovdje nije kao u Bosni behar
ovdje ne znaju mirisati ruže,
čak ni one muhadžiru iz BiH
ne mogu utjehu da pruže.
Ne znaju Vikinzi za akšamluk i sevdah
hladne su im oči i hladne ruke -
”starosjedilac” će ti reći kroz uzdah:
”Žurim jarane, imam svoje muke.”
Zavičaj mi je ostao u snovima,
u košmaru moja Bosna grca,
urlik mi se kao i tebi izvija iz srca:
BOSNO MOJA IZ TRI DIJELA
KAD ĆEŠ OPET BITI CIJELA?!
Stockholm, 1994.
Komentar Nr. #132
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
BOSNA
Gospodo, ja sam Kotromanićka
I k tomu unuka Kulina-bana
I kći Tvrtka Veličanstvenog
I jošte sestra Hrvoja Vukčića
I rodica Stjepana Kosače.
Ja sam Slavenka i bogumilka
Pišem bosančicu i latinicu,
Govorim bosanski, a i arapski
Znam klesati i stećke i bašluke.
Ja sam dojilja Husrev-bega
Majka Ferhata i Mehmed-paše
Majka i Jukića i fra Grge Martića,
Majka Ilhamije, Kaimije i Bašeskije.
Moj krvotok čine:
Una, Vrbas, Bosna, Drina i Neretva
Aorta mi je Sava, a srce Neum
Bez njih ja živjeti ne mogu.
Moji su unuci Meša i Andrić,
Upoznajte ih; nisu oni mrtvi
Djeca su mi: Šantić, Samokovlija, Mak,
Oni pjevaju o meni kao ja njima nekada.
Tri sam ljiljana imala;
Jedan se izrodio u korov,
Drugi od sujete uvenuo,
A treći krvari zbog svoje braće.
Ruše mi dom, pale mi dušu,
Siluju mi kćeri i unuke
Udovici meni, rađaju suše,
I vaše brige moje su muke.
Sumnja mi kaže; ”Dvije dojke imaš,
Kako ćeš njima troje podojiti?”
Rekoh joj: ”Neka treće pije krv,
Dijete od djeteta ne mogu odvojiti!”
Tri su vjere, ali jedan je Bog
Za tri naroda ja sam žalosna,
Čereče me kao kurbana svog,
Al’ ostaću jedna, jer jedna je Bosna.
Stockholm, 1995.
Komentar Nr. #133
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
BIJELE NOĆI
Na krovu Europe ne postoji san
ubi me nesanica i nema pomoći
od jutra do sutra vječno je dan
i kada je Mjesec, bijele su noći.
Pitam se zašto su mi bijele noći?
Noć kaže: ”U Bosni je san ostao.
Ne spavaj više, vrijeme ti je poći.
Vraćaj se zemlji od koje si postao.”
A ja se pitam otkud bijele noći?
Nije to sjever, to je griža savjesti
ni pjesme da pišem nemam moći,
bijele će me noći na kraju pojesti.
Od bijelih noći oči mi pobijeliše
žudnja za Bosnom, to su bijele noći.
Sve će mi biti bolje i svega više -
kad Mjesec u Bosni vide moje oči.
Stockholm, 1995.
Komentar Nr. #134
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
ČESTITKA
(U povodu 50.-ogodišnjice
proslave Europe u pobjedi
nad fašizmom.)
Gospođa Europa pjeva,
gospođa Europa je sita
nebom vatromet sijeva
Za Bosnu nitko ne pita.
Gospođa slavi staru pobjedu
koja hrđa već pedeset godina
niko ne vidi današnju bijedu
nikome ne treba ta istina.
Bosna je mala zemlja:
dvjesto sedam puta manja
od debelguze gospoje Europe
i ima 153 puta manje djece
nego bogata matrona Europa.
Ali, proporcionalno prenešeno na tu Madam,
da se toj frajli dešava tolika količina zla
(koliko se do sada desilo našoj Bosni)
onda bi ta statistika izgledala ovako:
46 miliona ubijenih Europljana
4 miliona i 700 hiljada silovanih Eurpoljanki
770 miliona spaljenih knjiga klasika
33 hiljade srušenih crkava, muzeja i galerija.
Zamislite Europu bez Notre Dame, Louvra,
Big Bena, Firenze, Praga, Sikstinske kapele
bez Alhambre, Akropolisa i Ermitaža
bez Brandeburške kapije koje ja
podijelila i ujedinila Europu.
Čestitaju ti beštijo stara, Bosanci:
ti u svome krilu nosiš fetus
trećeg svjetskog monstruma,
pijana si od šampanjca iz 1945.
red je da abortiraš kao i svaka bludnica,
inače, tvoje čedo ubitće te pri porođaju.
Stockholm, 1995.
Komentar Nr. #135
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
MOJA BOSNA
Moja Bosna je sevdalinka
Koja pjeva o trojednoj istini
I o kojoj istina pjeva s ljubavlju.
Moja je Bosna vino, himber i rakija
I kolo što ga vode tri sestre i tri brata
I koji igraju oko svoje majke Bosne.
Kome smeta moja, takva majka Bosna?
Ko to hoće da je satjera kao ovcu u tor?
Ko je taj koji ne vjeruje u vjeru zvanu Bosna?
Jer, moja je Bosna i polumjesec i križ i krst
I vjera u budućnost ne zaboravljajući prošlost.
Bosna je moja kao i tvoja, ako pjevaš sa mnom.
Moje se Bosne boji Zapad, a Istok joj ne vjeruje,
nju ne voli ni dojučerašnji munafik.
Bosna moja smeta fukari, a vole je kokuzi.
Moja je Bosna Ljubav, Mir, Nada,
Ona zove i tebe, ali ti nemaš sluha
Jer ti i dalje tako neskladno pjevaš o Bosni.
Bosna je moja i kruh i somun i hljeb
I sitost i voda i rađanje,
A tvoja je glad, žeđ i umiranje.
Moja će Bosna prepoznati i tebe i mene,
Svakom će dati njegovu nafaku
Vidjet će se koji će od nas pasti sa Sirat ćuprije.
Moje je Bosne sve više, a tvoje sve manje
Bosna je moja džennetska hurija
Tvoja je rugoba, bolesna i sirota.
Uostalom, ja imam svoju Bosnu u srcu,
A ti nemaš ni srca, ni Bosne, ni sebe samog,
Ti imaš prošlost, mržnju i osvetu
I Bosnu na dejtonskim kartama.
Znaš li kada ćeš imati moju Bosnu?
Nikad, zanikad možda ni tad,
Ako ne budeš pjevao o Bosni kao Bosanac.
Ja čak nisam ni pjesnik,
Ovo samo pjeva Bosna iz mene
A i pjevat će Bosna
Poslije nas obojice.
S. Most, 1998.
Komentar Nr. #136
Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)
Datum : 03.07.2009.
PROGNANI GRAD
(Posvećeno rođenim Banjalučanima,
tj. gradskoj raji...)
Laku noć Banjaluko, ma gdje da si,
ljepša si uvijek u mojim snovima,
bio ja napušen ili pod gasom,
više te volim u sebi a ne sebe u tebi.
Spavaš Banjaluko, spavaš, ha?
tko li će te probuditi i kakvu...?
imaš li podočnjaka iz prošlošti?
imaš li mamurluka pred budućnosti?
Spavaj Banjaluko, samo spavaj.
Sanjaš li Banjaluko išta?
snuješ li Ferhad-agu i Aliju?
dabogda doživio 121 godinu!
sanjaš li uopće svoju djecu?
koju djecu snivaš Banjaluko?
Možda se i ne treba buditi iz sna.
hiljadu put otvarah linkove s imenima
da pronađem svoju staru raju
ali ne dobih ništa osim praznine...
Banjaluka njihova, spava i hrče,
kao ispovraćana balkanska krčma,
kao kurva poslije neželjene redaljke,
hrče u svome samozadovoljstvu.
I nitko joj više ni ne govori laku noć,
spava ona, spava svojim mrtvačkim,
pijanskim, medvjeđim, krvavim snom.
Kakav li to može biti san bez sanjanja?
Tko još može probuditi dragu,
tu slatku prasicu Banjaluku
kad ona tako mrtvački spava
u svom nekom nazovi ljepšem snu
od onog koji je nekada sanjala,
kad je bila moja najveća ljubav.
Hej Banjaluko, krmačo jedna,
volio sam te kao moji haveri
Selma, Nađi, Željko, Amela,
i svi ostali, ali sestro moja –
baš si se usrala kao grlica –
a Bosna se ni danas ne pita zašto?
Probudi me vrlo često to tvoje
„humano preseljenje“ Banjaluko,
razdrma me iz mog prognanog sna
i ljepote koju sam imao u tebi.
Ali ti danas Banjaluko ne znaš
što znači san jednog nostalgičara,
jer nisi moja Krajiška Ljepotica
jer si rugoba onih koji su te opasali,
opsjeli, silovali i pretvorili u bijednicu.
Banjalukice, šetao sam ljetos tobom
nisam ti prepoznao oči, ni tvoje ruho,
promijenila si se il ja ne znam gledati?
garant me sjebalo lutanje Europom.
Pojeo sam ćevape kod Emine Mujine
i cugno pivo na kojem piše Hektap
(nije ni nalik na onaj stari „Nektar“
ni Imele* nije bilo da mi ispriča vic
i da mu zovnem neko ljuto piće.
Sanjao sam te sinoć Banjalučice,
i preznojen se probudio od bola;
vidio sam kako plešeš pijana
sa nekim nepoznatim osmijehom,
meni je pjevala Jasna* i svirao Nino*
a tebi krkani čije ime ne želim znati.
A noćas sam te ponio u zagrljaju
u svoj san ne bih li vratio mladost
i bilo je čarobno sve do trenutka
kad me probudio tvoj urlik draga,
jer si zaspala s onim kojeg ne znaš.
Sve više love, a sve manje ljubavi,
izgleda da to tako uvijek mora ići,
a i života mi je stvarno preko glave
mada treba još toliko toga za postići
sve je više snova, a sve manje jave.
Banjaluka moje mladosti se ponovila
jer bijah u njoj, 'nako, sasvim intimno
nitko nije znao da spavam u čaršiji,
jer nikog iz prošlosti nisam sreo.
U istoj sobi „Palasa“, slavnoj 218,
u kojoj je moj rhm. djed Latif pekar
rasturao rospije, kocku i nesanicu,
ja se bacih s ponosom na krevet
i odsanjah bivšu ljepotu banjalučku.
Meni je predavao prof. Nakić,
a ovim novima neke knindže,
cug'o sam u KAB-u, Kajaku i KSET-u,
ovi dans cugaju uz gange i turbo-folk,
gadi mi se što više ne prepoznajem,
mjesta na kojima sam davao sebe.
Volio bih da sam bio kamen Kastela
tad me nitko ne bi mogao pomjeriti
ali ja sam oduvijek ipak više Vrbas
i zato plovim, odlazim i nestajem.
Laku noć Banjaluko, ma gdje da si,
ljepša si uvijek u mojim snovima,
bio ja pijan ili p'jan kao majka;
volim te majko Banjaluko u sebi.
Fusnote za one koji možda ne znaju:
*Imela – Zeljković Ismet, jedan od najduhovitijih ljudi u
BL.
*Jasna – Jasna Marić, pjevačica, za mene najljepši glas u
mladosti.
*Nino – Nihad Bahtijarević, džezista od formata.
(Banjaluka, 22. April 2005.)
(Kad sam te noći napisao ovu poemu u Banjaluci, u hotelu
Palas, soba 218, počeo sam skupljati prezimena meni poznatih
Banjalučana u dijaspori kako bi nastao popis PROGNANI GRAD.)
Komentar Nr. #137
Od : nerkogalesic
Datum : 14.07.2009.
Zlatko Lukicu svaka ti cast na pjesmama koje si
napisao i zelim da napises jos slicnih pjesama
na ovoj stranici.
Ti si pravo osvjezenje ove stranice koja
okuplja sve vise i vise Banjalucke raje.
Tvoje pjesme otkrivaju jos veliku ljubav prema
svome rodjenom gradu,bez obzira ko u njoj sada
zivi.
Ti zivis sa Banjalukom u srcu i ne treba zaboraviti
nas grad bez obzira gdje sada zivimo,jer to je nas
grad,nasa ljubav,nasa proslost i nasa buducnost.
Jos jednom samo tako nastavi,jer stvarno si veliko
osvjezenje ove stranice zajedno sa nasom
neispavanom
ljepoticom.Molim sve nase sugradjane da se vise
ukljuce
u razvoj ove stranice,jer nas grad zivi u nasim
srcima,
vise pjesme-poezije duze ce zivjeti u nama a ostace
neki
tragovi da je nekada davno zivjela jedna generacija
koja
cijeli svoj zivot zivjela u pjesmama o svome gradu.
Samo rodjeni Banjalucani mogu punim srcem pisati
najljepse
pjesme,jer mi smo generacija koja je izisla iz svoga
rodjenog
grada,ali opet u srcu svome nosi ponosno ime svoga
grada,i tu
svoju ljubav prenosi na mladju generaciju,koja
nastavlja nasu
tradiciju ljubavi prema svome rodjenom gradu.
Ocit primjer raznih susreta sirom cijelog svijeta.
Neka zivi nas grad i neka bude sve ljepsi i ljepsi
bez obzira
tko sada uziva u toj ljepoti,jer sve ima pocetak i
kraj.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #138
Od : nerkogalesic
Datum : 15.07.2009.
BOSNA
Sto mi je do tebe
toliko stalo,Bosno.
Sta si mi dala
da noci provodim
misleci o tebi i na tvoje,
sto u ponoc
prizivaju jutra,
a jutrima ponoci spominju.
Zasto o tebi pjesme pisem,
kada ih niko
ni citati tamo ne zeli.
Zasto zelim biti tvoj,
kada si se ti mene
davno odrekla?
I da postavim
milion pitanja,
odgovor ni jedan
nikada ne bih znao.
U tvojih pet slova
milijarde ljubavi ima
i jos vise,
i jos duze,
i jos manje
svega onoga
sto te Bosno,cini Bosnom.
I neka si nas
u svijet poslala,
u svijet otjerala,
svijetu poklonila,
da budes ono sto jesi
i sto nikada niko znati nece
sta si,
kolika si,
gdje si,
o Bosna si.
RIJECI ZA PJESMU
Da zamolim boga
da mi pokloni
hiljadu najljepsih rijeci,
da s njima,ovima ovdje,
opisem svoju zemlju.
Daj mi Boze najljepse rijeci,
da znaju odakle sam dosao.
Doznali bi oni
da smo stigli iz raja,
da smo bili cvijetovi,
ciji su mirisi svijet krasili
sve dok se nebo nije otvorilo,
a poslije toga niko ne zna
odakle ovdje i kada smo stigli.
Mozda bi tada i oni,
a mozda ne bi ni tada,shvatili
da se i nad ovom zemljom
nebo moze otvoriti
i da i oni postanu ono sto smo mi,
a mi ono sto su oni.
Ali znam da je i Bog
zbog nekih davnih grijeha
kao Ramo od sina Hase,
sto je dva cupa zlata
na zene dao
a ostao bez poroda,
odavno digao ruke
i pustio nas nebu,
kada se ono otvori.
PJESMA O PJESMAMA
Svako je brdo na svom mjestu,
svaki potok u istom pravcu tece,
ni jedna rijeka nije promijenila svoj
smjer
i jesen i proljece stizu kao i ranije,
ljudi umiru,kao sto su umirali,a
radjanja i vjencanja je sve je manje.
Pitas da li zapjevamo na obali,
kao sto su svi nasi,pa i mi radili
moj Avdo,sada iz Osla,a nekada
iz stare kuce usred Kulmahe,
nase su pjesme za nas proslost,
kao sto si se i ti gradjaninom ovog grada
nekada ponosno nazivao,a sada.....
Ovdje pjesme niko vise
niti pjeva,niti cita,
niti ih na radiju i tv tko slusa,
pjesme su ovdje proslost,
koje samo pijani Alija ponekad
zapocne, a placuci zavrsi.
Nas pjesnik Kemo
stigao je na kraj svijeta
i tamo na jednoj farmi,
ponekad napise pjesmu
procita je ovcama i onda baci.
Mozes li zamisliti zivot,
kada i Kemo pjesme baca.
KOME I GDJE PISATI
Kome nocas da pisma pisem,
kada ne znam ko je ziv i gdje zivi?
Bosna je moja krenula u svijet,
gdje se ko umorio tu je i ostao.
A noc zakoracila u starost
bas kao sto su i moje noge onemocale,
kod tolikih briga i bolova
o svojoj zemlji zelim da pisem.
Sada tek vidim da je otac imao pravo
kada je Boga molio da me na put izvede
i sve da budem samo ne pjesnik,
ni pijanac sto Bosnu pije,
ziveci medju ljudima koji za nju
nikada nisu ni culi,za moju zemlju,
dok ja ovdje nisam stigao.
Proci ce i moji bolovi,
ima se dosta godina,
Bosna ce moja biti zemlja
mojih nasljednika,
puno sam svijetom putovao,
mnogo zora budan docekao
neka me stignu i kletve djevojacke,
Bosna ce moja,opet biti Bosna
Ove predivne pjesme napisane iz dubine duse
tolikom ljubavlju treba da zahvalimo nasem
Banjalucaninu Kemalu Coci.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #139
Od : nerkogalesic
Datum : 19.07.2009.
PASJI ZIVOT
'Hrani psa da te ujede'Zar mislis da bi zbog
kostiju trebalo da ti bude zahvalan.
Vele,dobro je po pasjem vremenu biti na
lancu.
Samo,biti na lancu nikome nije donijelo bolje
vrijeme.
Zasto da se pritajeno mrzite?! Volite se kao
pas
i macka-djeluje prirodnije.
Pas ljubimac;oko vrata uzica,na ustima
brnjica.
Kazu'pas je najbolji covjekov'.A
presucuju-nakon
sto je covjek covjeku postao vuk.
Pas koji laje ne ujeda.U podjeli rada njemu je
pripao sektor obavjestavanja.
Sto se tice cijena zivio je pasjim zivotom.
Stalno je rezao na nova poskupljenja.
Praksa;ko dugo zivi pasjim zivotom,ili dzukac
ostaje,ili
ajkula postaje.
KOMUNISTICKO NASLJEDJE
Na nerad se kuka i motika,a bilo bi dovoljno
da se podigla samo motika.
Najcesca slika;kabinet radni a vlasnik
paradni.
Da nisu imali sta reci,saznavali smo obicno
poslije njihova govora.
I bilo je prema radu;oni koji su mlatili
praznu slamu imali su pune slamarice.
U pocetku su mijenjali radna mjesta,
kasnije samo mjesta.
Licnim su primjerom dokazivali da nestasica
nije uvijek zlo.
Bilo ih je kojima je falila daska,
a oni pravili vikendice.
Nisu govorili dzaba da je skolovanje dzabe.
Na skolu nisu davali ni pet para.
Obicno su bili imuni na rad;zasukali bi
rukave
samo kod vakcinacije.
Isticali su;dobar covjek nema zadnje misli.
A precutkivali;jos bolji ako nema ni prednje.
Kad bi neko na sefovskom mjestu pustio
korijen,
odmah bi se pobrinuo da preduzece dobije
porodicno stablo.
Lijepim rijecima su podizali moral drugima,
ali i vikendice sebi.
Propovijedali su ateizam,a zivjeli bogovski
zaklinjuci se u radnicku klasu.
Bili su poslovicno dosljedni;ko je ganjao
vjestice,
mogao je da racuna na metlu.
Pametan covjek zivio je kao 'tica;ili bi ga
drzali
u kavezu,ili na nisanu.
Otac mi je govorio;-Knjigu u sake!
Sada vidim da je imao pravo.Samo s knjigom,a
bez saka.
Kad tocak zaskripi,zatezu se srafovi.
Neki su ljudi poput dzepnih knjiga;jeftino se
prodaju
i brzo procitaju.
Bilo je nepisano pravilo da u pravilu ne
drzimo do
pisanih pravila.
Pesimisti su samo propali optimisti.
Glupost nas najbolje uci da nije sve u
pameti.
Govorili su da je radno mjesto jedna velika
lutrija.
Sigurno zato sto ih se puno izvlacilo s
posla.
Sagorijevanje covjeka na radu ne vrednuje se
prema pepelu,vec po odsjaju.
Iskustvo uci da pojedincima treba stati na
kraj
jos dok su na pocetku.
Iskustvo uci da pojedincima treba stati na
kraj
jos dok su na pocetku.
I noj je ptica,pa je ipak s obje noge na
zemlji!
UMRLI RADNIK
Moj otac nikad nije kasnio na posao-uvijek bi
mu
ga ostavljali.
Radio je za trojicu,a nije docekao penziju ni
za
jednoga.
Na sastancima nije govorio.Ustvari,s njegovom
platom
nije ni imalo sta da se kaze.
Kad je zapinjao iz petnih zila,hvalili su
zile
a racunjali zapinjanja.
Dok je on vukao naprijed,drugi su tapkali u
mjestu.
Nije ni cudo,imali su najbolja mjesta.
Kada bi posustao,govorili bi;Ako neuspjesi samo
celice.'
Poslije,samo njega poslali u staro gvozdje.
Bio je,ustvari,zaposlen jos prije dobijanja
radnog
mjesta.Saljuci uzaludne molbe na
konkurse,radio
je Sizifov posao.
Sef mu se mogao otvoreno pohvaliti'Ja nikada
ne radim
u fusu,ali zato fuserim kad god radim'.
Znao bi se pozaliti.-Kako cijene skacu i
ujadaju,svaka
bi pijaca u nas trebala biti buvlja.
Radio je kao krtica i......brzo je otisao pod
zemlju.
Malo humora i satire-aforizme da se malo nasmijemo
nasoj proslosti i zivotu prije pocetka rata,ustvari
sa starim poretkom koje smo imali 50 godina.
Za ovaj humor treba da zahvalimo nasem rahmetli
Aliji Kapidzicu -Alkapu.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa
Prijatan Vikend.
Komentar Nr. #140
Od : neispavana
Datum : 22.07.2009.
Sto tabiris nocas besjedo?
Razgovore tajne u tami
S kim?
Sa sjecanjem i....
palim svijece,u ljubavi usnuloj divnoj,
Safikadi......
Pa zedna nekako ka Studencu hodim
Vidi.....
Vrbasom sjena treptavih vrba plovi
i camac,svezan,ceka...
i nesto na covjeka,skoro da lici
Ne poznajem,ga,pa cu proci,necujno,
u sred bijela dana,tisina ko strah,
avetinski,opustoseni grad.....
Sta tabiris nocas,ko svake noci,besjedo?
Poznata lica i prijatelje
Gdje su besjedo?
Zamotani,u svezanj,u sjecanje.....
i tamo,daleko,tabire,isto kao sto tabiri,moja
za covjekom besjeda
Komentar Nr. #141
Od : nerkogalesic
Datum : 25.07.2009.
BOSANSKA SUZA
Ja,Ferid iz Doboja
samujem ovdje na sjeveru
okruzen pogledima
samoce i tudjine,
zelim ti rodjena zemljo
napisati pismo
o sebi i tvojima
s kojima se svaki dan vidjam.
Zelim ti napisati
da nas ne brises
iz svojih spiskova,
ni onih zivih
ni onih drugih,
neka smo tamo
bar na spiskovima,
da se zna da smo bili
i da nas zelite kao svoje
i dalje biljeziti.
Znam da su drugi spiskovi
sve duzi,a zivi sve kraci
ali nas nemoj brisati,
neka se zna
da smo nekada tvoji bili,
da smo u tvojim poljima
zlatna zita brali
i svoju mladost i snagu
obrali da unuke nahranimo.
Nemoj nas brisati
ni kao sjekace tvojih stabala,
ni kao cobane
nasih bosanskih krava,
ni kao budilnike
svakog dana,
kada smo hrlili u tvornice.
Nemoj nas,molim te Bosno
brisati sa bilo kojih spiskova
na kojima su ljudi,
ali nas brisi i to odmah
sa spiskova neljudi.
Ostavite spiskove
i pokazi ih namjernicima
koji ce,za stoljece ili vise,
dolaziti na tvoje planine
da se dive njihovim ljepotama.
Tada im pokazite
Suljin izvor,
Stjepanovo polje,
Savino brdo
i recite im,slobodno recite,
da su njihovi
odavde krenuli u svijet.
Mozda ce poneki
nesto i o sebi saznati.
Da znas kako je
nama ovdje
i tvoj tvrdi kamen
pustio bi suzu,
ali onako bosanski,
da niko ne vidi.
Ja stvarno zelim da nas niko ne skine sa glasackih
listica,bez obzira gdje sada zivimo,jer mi nismo to
trazili,tako nam je bilo sudjeno.
Mi moramo prenijeti,jer to je i nasa obaveza da
stvorimo
ljubav djeci koja se radjaju u emigraciji ili
dijaspori.
Ja znam da je to tesko,ali ne zaboravite na nasu
rodjenu
zemlju odakle smo dosli,i na nas rodni grad koji
nosimo
u nasim srcima za cijeli zivot i ponosno kazati mi smo
Bosanci i nasa domovina je Bosna i Hercegovina.
Hvala nasem Kemalu Coci na ovoj divnoj pjesmi.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #142
Od : nerkogalesic
Datum : 27.07.2009.
Nepriznati verbalni delikt;
Onaj koji je imao sta da kaze,cutao je.
Zahvaljujem sto me prognase i tako dadose mi sansu
da prezivim njihov mreacni humanizam i bezbojnu
renesansu.
Govorili su;Koliko para toliko muzike'.Ako,vala sam
se
i od njih
svasta naslusao.
Tog smo dobrog radnika odmah uocili.Bio je tako
usamljen.
Drzite moju stranu!Jos nisam jak,ali imaju me u
planu.
Mona Liza?Pa to nije smijesak!To je ono i za.
Treba zamoliti poznatije ljude stare,da umjesto
pricanja
izmisljotina
sjednu i pisu memoare.
Triumfator rece;-Hljeba i igara!
Narod dopisa;-Jos pica i cigara!
Na to triumfator od muke zakocenio;-Ah,sto mi se
narod u dobru
nagore promijenio.
Bio je sjeme balkanske rase-uvijek bi pio iz najvece
case.
Kako sada stanje duha vidim,
jos uvijek ima majmuna cije se evolucije stidim.
Cekala ga lijepa buducnost.Sadasnjica mu sve dala.
U partiji pione jedu ili guraju na zadnji red,zar
ne?
Kad je u pitanju ekonomija,bio sam s obje noge na
zemlji.
Konkretno,s platom na koljenima.
Pitao ih;-Gdje da nadjem sposobne ljude?
Jedan mu sposobni odgovorio;-U njihovim vilama,
budalo!
Ne vrijedi vise'Mislim ,dakle postojim',nego-Nema
sta
da mislim,
dobro stojim.
Razlika izmedju sejtana i sotone,prvi uziva dok
iskusava
covjeka,a drugi
kad je vec u tome uspio.
Nije demokracija da se sto vise stranaka cuje,vec da
svaka
stranka sto manje
zastranjuje.
Ima dana kada ne znam sta da radim.Vec sam izradio
koga je trebalo.
Autobiografiju poltrona cine isjecci iz biografije
gazde.
Malo aforizama nije na odmet,da se sjetimo naseg
babe iz
bezistana,slijedi drugi dio.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #143
Od : vesna
Datum : 29.07.2009.
Slava pjesniku
Zadrhti svijete
Pod nogom poete
Sakri se tmino
Pobijedi istino
Ne daj i leti
Slava poeti!
Rimom na ruci
Ti zlo potuci
Nedaj se lasto
Nije ti kasno
Leti i pjevaj
Poetu snevaj.
Pjesniče mili
Tebe smo snili
Sa suzom na dlanu
Pjesma ti kanu
Sloboda moja, moj svijete
Umri na rukama slavnog poete.
P.s. Ovu pjesmu je napisao Dejan Todorović s nepunih
18.god.
Išao je u srednju školu s mojom kćerkom i poklonio joj je
knjigu.
Jedna pjesma za sve.
Komentar Nr. #144
Od : GDog
Datum : 30.07.2009.
Nerko,hajde pogodi ko je bio BABO IZ BEZISTANA????????
(kvisko u trajno vlasnistvo)
Komentar Nr. #145
Od : nerkogalesic
Datum : 01.08.2009.
NASRUDIN HADZA U BANJA LUCI 1991.
-kratki igrokaz-
Nasrudin Hodza sa upaljenom baterijom,pazljivo
osmatrajuci
oko sebe i zaklanjajuci se za drvece,krece jednom od
Banjaluckih aleja.Odjednom se pred njim,iskoracivsi iz
sjene,
stvori uniformisana ljudeskara.
-Stander 'odza i ne mrdaj!
-Ne mrdam kad se nemere,dzahkad mrdas,dzahkad ne
mrdas,
tako je to u zivotu.
-Ne vilozofiraj 'odza vec reci oklen ti vodje!
-Kako oklen?pa ja sam rodjen,kako ti velis vodje,
u ovom gradu.
-Ne pitam te ja za mesto rodjena,nego za mjesto
dje stojimo.
-Ah,pa ja cu ti na to lahko odgovoriti.Krenuo ja
ovom
istom djadom,isao i isao,i onda....hop!
-Sta hop?!
-A sta ce ti baterija,'odza?Sta trazis?
-Cuj,sta trazim!Trazim da me puscas.Imam ja jos do
kuce ihihi.....
-Znas li ti uopste koji sam ja?
-Pravo da ti velim,znam i ne znam...Znam da nisi od
mojih,
a ne znam sta si kod tvojih.
-Gledaj univormu i reci sta vidis!
-Ja sto vidim kao da ne i vidim,kad ne treba da vidim
to
sto vidim.
-De ne petljaj!Ja sam srpski milicioner,je li ti to
jasno.
-Pravo da velim i jest jasni i nije jasno..Ako si
milicioner,
i to srpski,tada ja vise nisam u Bosni,a ako nisam u
Bosni,
kao da me nejma.A kad mene nejma,onda nejma ni tebe.
-'Odza,ti si mlogo opasan covek!
-Asli ja?!U tebe pistolj,u mene baterija....
I u tom trenutku Nasrudin uperi bateriju u lice
uniformisanog,
na trenutak ga zaslijepi i brzo smugnu pored njega.
Trenutak kasnije zadihan govori hodza sam za
sebe;-Jah...sturih
ga s vrata,fala Bogu.I on meni da sam ja opasan.A ja
kontam
da je opasan onaj ko ne misli svojom glavom pa drugoga
moze
doci njegove glave,Jah.Kakvog li sve pismileta nije
nahrupilo u ovu nasu Bosnu!
Taman on to rece,kadli iz mraka izronise dvojica
novih
milicionara.Stariji od njih odusevljeno kaze mladjem;
-Gle koga smo uvatili!
-Zasto uhvatili?-pita hodza,a oni mu prilaze i
hvataju
ga za kragnu kaputa;
-Pitas za sto smo te uhvatili.Evo ti odgovora!Za vrat
'odza,
za vrat!
-To brezbeli vidim,ali pitam zasto,koji je razlog?
Prvi milicioner kaze drugome i smije se;
-Ovaj nas Turcin vodje pravi da ne zna zasto je
u'apsen?!
- Ne znam,Allaha mi!
-Eto vidis da znas![I oba milicionera prasnu u jos
jaci
smijeh.I hodza se pocinje smijati s njima.]
-Sto se ti smejes,Turcine?
- Hi hi hi,sto?Pa,iz solidarnosti s vama dvojicom.
-S nama?!
-Kakva raja,'odzo?!Raja je bila pre sest stotina
godina!
-A jes'valahi...u ono vrijeme kad sam ja bio Turcin.
-Opasan si ti coek,Nasrudine.Mlogo opasan.Retka
pticica.
-Asli ja?!Bas pticica?!
-Bas ti!I bas to!I vise ne pitaj!Gdje ti je licna
karta?
-Ne brinite,na sigurnom?
-Gdje na sigurnom?
-U dzepu od kaputa.
-A gdje ti je kaput?Koliko vidimo ti si u mantilu.
-Jah bogme.A kaput mi je onda u hajatu.
-Gdje,u 'ajatu?
-Na civiluku.
- Na civiluku?!Kome ti bre udaras civije?!
-Asli ja?Poceknite,sad cu ja donijeti taj kaput da
vidite
gdje...
I Nasrudin ode dok oni zbunjeno pogledavahu jedan
drugoga.
Trenutak kasnije,lako zadihan,govori hodza za sebe;
-I njiha sam se kurtaliso,fala Bogu.I oni meni da sam
ja
ritka pticica..More biti da jesam,cim sam him prhnuo
ispred samog nosa,jah...pticica.A takvi hajvani po
ovoj nasoj Bosni hodaju!
Taman to rece,kadli se pred njim ukazase tri
milicionera;jedan
odmah povika;
-E,'odzo,sad si moj!
-Kako bolan tvoj,kad ti nisi moj,ako si jos sav svoj?!
- Ne pregoni 'odzaZnas li koliko je sati?
-Znam,znao sam to cim sam vas vidio.
-Tade reci,koliko?
-Jedanaest i jedna dekika.
-Onda razumes da je policijski cas poceo u deset.
-Jasta radi.Ja sacekao da taj cas,tih sezdeset
minuta,prodje
i..onda izis'o iz kuce.
-Ali policijski cas traje do pet ujutro!
-E to,vallahi,nisam znao.Kad se to promijenilo?
-Kojo 'odza?
-Pa to..da je policijski cas presao u policijsku noc.
-Sad znas,pa sta?!
-Pa nista,valjda ce i meni jednom svanuti.
-Pazi ti da nama ne padne mrak na oci prije nego sto
tebi
svane!Dje stanujes?
-'Vako cu ja vama reci;Ja sam ti biva u trecem sokaku
livo
od Mehine mehane,a udesno jednu mahalu od carsijske
hastahane,
tri sahata gospodskog hoda od Dzinica palate,a malo
vise
od Sukrijine slasticarne,pa se onda produzi pravo 'vako
kuda
ja idem i onda skrene iza prvog coska....
I hodza nestaje sa vidika.Jedan milicioner gleda
zbunjeno
u pravcu kuda je Nasrudin otisao i kaze drugoj
dvojici;
-Opet nam 'odza utece!Ali nece daleko! Uhvaticemo ga
kol'ko sutra.
U isto vrijeme,dobro skriven,hodza se smijulji;
-Hocete,hocete uhvatiti...ali ne koliko
sutra,vec...malo
sutra.
Koliko smo prije slusali razne dogovstine naseg
Nasrudina hodze,
i nije bilo druge dogovostine osim hodzine.
Ali to je nasa slatka proslost.
Malo humora za vikend od naseg rahmetli Alije
Kapidzica-Alkapa.
Ovaj humor je napisan davne 1991 godine,25 Novembra za
Dan
ZAVNO-BIH.Ugodan vikend i mnogo pozdrava iz Saint
Louisa.
Komentar Nr. #146
Od : nerkogalesic
Datum : 04.08.2009.
KAP
Na obali tudje rijeke
razmisljam o svojoj rijeci.
Vidim vodu svoje rijeke
kako zuri,brzo tece.
Znam da ce vode ove rijeke
i moje rijeke biti zagrljene.
Gdje i kada,to ne znam,
ali ce se sresti kao prijetelji.
Moja rijeka tece prema sjeveru,
a ova tudja tece prema jugu.
Svejedno,one ce se sresti
iako idu u razlicitim smjerovima.
Sto ljudi nisu kao vode,
da idu u razlicitim smjerovima.
Sto ljudi nisu kao vode,
da idu u razlicitim pravcima.
I svi se nadju u zagrljaju,
kao sto to vode rade.
Volio bih da sam kap vode,
nego covjek ovog vremena.
NAS GRAD
Pitas me, moj Paso,
kako izgleda nas grad,
od nekoga si doznao
da sam u njemu
bio gost punih mjesec dana.
Bio sam u nasem gradu
kojeg ne poznajem
i kakav nisam ostavio,
kada smo skupa
sretni sto postajemo
ovo sto smo sada,
iz njega bjezali.
Kako znam za sebe,moj Paso,
znam da u nasem gradu
nisu zivjeli ljudi
koji koracaju dugim koracima,
da ulicom idu a pod pazuhom
nose kruh,kojeg komadaju
i jedu kao da nikada jeli nisu.
SAT
Zut kao suncokret,
koji je svake godine
sam nicao i rastao
u vrhu basce
bio je i moj sat budilnik.
Svako me jutro pozivao
da pogledam svoj vocnjak
i dio mahale,da u drugoj sobi
popijem kafu i gledam komsije
koje su zurile na posao.
Kako se u torbi nasao,
kada sam tjeran iz svoje zemlje
i svog grada,
to mi nije jasno ni sada,
ali sam bio obradovan
kada sam vidio da ce me
i dalje buditi svako jutro.
TISLER DUJKA BANJALUCKI
Iz Amerike,da iz Amerike,
ovo je pismo za tebe Ibrahime
i 50 dolara je u njemu
da odes u 'Orhideju' i da budes,
bar jedan dan u zivotu,
gospodin koji placa
ne cekajuci pice od drugih.
I pitaj sve one sto u kafani budu
da li se sjecaju tislera Dujke,
sto je sve volio osim raditi,
a najvise pametovati o drzavi
koju je volio onoliko koliko
mu je davala bolovanja.
Ja,tisler Dujka sada sam u Americi
u pravoj drzavi punoj pravde,
a u njoj svega ima moj Ibro,
jedino nema dolara bez rada,
to me tjera da je ne volim
i stalno se pitam kako to ljudi
cijeli zivot mogu raditi.
Ko bi ikada rekao da ce Dujka
iz mahale Sitari u Los Andjeles stici,
a ovaj grad je poznat po kaubojima
koje smo gledali u seherskom kinu,
a oni iz socijalistickog saveza
govorili kako je sve to laz
koju nam kapitalisti serviraju,
jer ne vole rezim u kojem mi zivimo
i koji ce jednog dana svijetom zavladati.
Krivi su nas Ibro ucili
a mi smo takvi ljudi
sve krivo brzo naucimo,
a pametno ostavljamo
da drugi uce.
Ah Banja Luka,Banja Luka svejedno gdje covjek zivi
i u kakvom bogastvu zivi uvijek ce u srcu nositi
svoj grad,i umrijeti sa zeljom da ga jos jednom vidi
i vrati svoja sjecanja na divan zivot provedenog
u njemu.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #147
Od : nerkogalesic
Datum : 05.08.2009.
COVJEK U BASNI
Covjek u basni?Zasto ne,fino mu budi,
po korijenu tamo pripada rodoslovno.
K tomu pojedini majmuni od ljudi
imaju sve i zive upravo basnoslovno.
*******
Mudra lija kad god joj je 'vuna'
prema tome strategiju stvara;
bolje i sir iz gavranova kljuna,
nego etiketa uhvacena kokosara.
*******
Zivot je najbolja skola,
uvijek isticu ta dva vola,
nakon sto ih svaki put
ponovo upregnu u kola.
******
Slobodno trazi visine,al'se sjeti
da za letenje treba imat'zicu.
I obican gusak moze da poleti,
al'on ipak ne predstavlja'ticu!
*******
Ne guraj se medj'trkace ate,
ti,necivilozovani konju jedan!
Sve i da racunaju na te,
dzokeji nece trpjeti presedan!
********
Ne navlaci na sebe vucju kozu,
ti, ovco od covjekova soja!
Dospijes li slucajno u visu lozu,
odace te miris bravskog loja.
Kruzi uvijek ista fraza;
'Covjek je covjeku vuk.'
Zasto niko dosad ne kaza,
jer bilo bi fer;
-Covjek covjeku moze biti vuk,
ali mu ne smije biti zvijer!
*****
Obecao orao koki
da ce je do visova dici,
a ona ushicena ne upita
kako ce otuda sici.
Htjela je da vidi zemlju
jasno kao na tanjuru,
pa se s orlom naivna
u nebesku uputila avanturu.
Kao opomena padose
kokina rascijana pera;
u nebesku uputila avanturu.
Kao opomena padose
kokina rascijana pera;
u kandzama orlusine
skupo se placa visa sfera.
*****
Dobio je kompliment koji godi;
-Snalazis se,rekose,k'o riba u vodi.
Da to nije uvijek i sreca,
shvati kad ga proguta riba veca.
*****
I ponudi se manjoj veca riba
da je u dokolici cuva i ziba.
Padose i obecanja pusta
da ce stalno imati zatvorena usta.
Ohrabrena time riba je mala
velikoj ribi povjerenje dala.
Ne potraja dugo obaveza vrla,
jer kad joj voda dodje do grla,
ona u tom izmijenjenom stanju
bez rijeci proguta ribu malu.
Naravoucenije za vas notez;
PUSTITE OBECANJA,POTREBA DIKTIRA POTEZ!
********
Zaleti se jedan glupi pijetao
pa umjesto da iznese primjer svijetao,
cak da od sebe doda jos,
on iznese primjer neprikladan,los;
-Lisci lako dolaze do plijena
zahvaljujuc'lukavstvu i bez rada,
te kako to nije rabota postena,
zatrazi da to zivotinje osude sada.
Odmah se podigla velika buka
pa formirase komisiju na brzinu,
za predsjednika izabrase vuka
da to s pijetlom istjera na cistinu.
Vuk je neutralac i bas je divno,
da neko takav prosudi objektivno.
Bila je to zadnja izjava pijetla.
sve sto je ostalo od njega
bilo je tek malo restla.
Kao naravoucenije ovdje se podvuci mora;
-S KUKURIKANJEM SE NE RADJA,
VEC SAMO NAJAVLJUJE ZORA.
******
Vele'Pas koji laje ne ujeda'.
A i zasto bi,
ako mu se vec u lajanju zloca ogleda?!
*****
Pas laje dok karavana mirno prolazi.
Vuk je primio informaciju
i po zajednicki plijen odlazi.
******
Rezi kao bijesan pas
cak i prema dobrom znancu.
Zar to ne bi snaslo i vas,
da ste,kao i on na lancu?!
******
Zivi pasjim zivotom;
takva su pravila igre.
Zivi kao i svaki pas
koji nema pedigre.
Malo humora sa uljepsavanje dana.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #148
Od : nerkogalesic
Datum : 11.08.2009.
LJUBAV UZ OBALE
Potrosio sam noci
za pjevanje i ljubav,
brze su otisle
nego sto sam zelio.
Sta mogu kada nece
da mi se vrate,
bilo bi lijepo prelijepo,
kada bi to moglo.
Sada nocivam nocima
zaleci sto nisam
bekrija bio veci
a mogao sam,
tek sada znam,
jos noci potrositi
na ljubav uz obale,
jos vise ispjevati pjesama
o neceme samo meni znanom.
Sve sam to mogao
u svojoj Bosni,
koja je od mene
kao i moja mladost
sada daleko,daleko......
*************************************
SJECANJE NA ZUHDU
Najcesce brate odlutam
do tebe i Bosne,
kada ovdje padaju
ledene kise i puse
jos ledeniji vjetar
koji mrzne i meso i kosti,
a covjek mu ne moze nista.
Sjetim se rahmetli Muje
sto je za vruc somun
usred zime Vrbas preplivavao
i cijeli zivot govorio
kako mu je sudjeno
da zivot u siromastvu provede.
Zuhdo je,sada znam,
bio u pravu kada je govorio
da svaki covjek svoju
sudbinu nosi sa sobom.
Mi od Zuhde bjezali,
govorio je da je on
drzavni neprijatelj.
Kada bi klanjala,
moja je majka na prozore
navlacila tamne zavjese,
a nama djeci cesto znala raci,
necu ja da vi zbog mog Boga
imate problema na svom poslu.
Sada cesto spominjemo Muju,
i Zuhdino ime cesto izgovaramo,
svako od nas prosutih po svijetu
sjeti se svoje majke i njenih molitvi.
I svi smo sada,
kada nas je nevrijeme natjeralo,
i Muje i Zuhde i nase majke.
A imamo ista imena,
prezimena i tijela,
koja smo imali
kada smo njih osudjivali.
Bili smo bezboznici
u svojoj zemlji,
sada vjernici
ali u tudjim zemljama.
Mi bas svi.
*******************************
ZA NAS VISE NISU
Moram ti jarane
napisati istinu
koju ne zelis cuti,
ali,za nas vise nisu
ni pjesme,ni igre,
ni sijela,ni gozbe,
to je davno od nas
nekuda i nekome otislo.
Noge su mi onemocale
za hod po tudjoj zemlji,
glas me odavno izdao
za pjesme o nama
i sve mi se cini, moj jarane,
da mi i zivimo da gledamo
kako drugi zive drugacije
od nas i naseg zivljenja.
Imali li ribe u nasem Vrbasu,
da li,kao sto si nekada znao
kradomice uloviti,onako za mezu.
**********************************
IDI BOSNO...........
Idi Bosno u neku stvar,
koliko sam suza zbog tebe
niz ovo izborano lice
prosuo i koliko noci,
zbog tebe Bosno,nisam
ni oka sklopio
a ti meni tako.....
Idi Bosno u neku stvar,
jer ja vise ne mogu
da te volim,da te u
pogledima cuvam,
ne zeleci nikome da te dam,
hocu da budes samo moja,
a ti tako,Bosno moja....
Zasto da te volim,
da li zbog djetinstva
provedenog na Abazovoj tresnji,
ili zbog prvog drhtaja
sa svojom prvom ljubavi,
cije ime sada ne smijem
ni napisati zbog unuka,
koji bi me pitali
da li sam i ja nekada bio mlad.
Nemam ja tebi Bosno
ni sta pisati,ni za sto voljeti,
sve sam ti od sebe dao
a ti mene u svijet poslala
da za tobom bolujem,
da te nocu sanjam,
da ljudima o tebi pricam,
a ti Bosno.....
Ostala si gdje si uvijek bila,
ni nebo se nije nad tobom
promijenilo,ni oblacak,
nista,koliko ja o tebi znam,
nisi nikada ni izgubila,
niti je od tebe bilo koji komad
krenuo u tudjinu.
Oprosti Bosno,moja Bosno,
ja zaboravio da te upitam
kako samujes bez nas,
koji smo od tebe u svijet otisli.
Ti si samo za oci ostala ista,
a kako ti je to samo ti znas.
Mozda ti je gore nego nama
koji smo od tebe odavno otisli
pa te iz daljine volimo,
a ti za nam na sebi i u sebi tugujes,
kazem,mozda,jer tvojih u tebi
sada je najmanje.
Lijepo je kada je pitaju odakle si ,a ti
kazes iz Bosne,jer mi smo rodjeni u njoj
i bez obzira koje drzavljanstvo sada imamo
mi smo u dusi ono sto jesmo,i sto nam
niko na svijetu ne moze oduzeti,koje nosimo
za svoga zivota i sto ce otici sa nama u
grob.
Trebamo uvijek biti ponosni na nasu Bosnu,
bez obzira koliko smo zla pretrpjeli u njoj,
i koji je bio razlog odlaska iz nje,jer mi smo
ono sto jesmo BOSANCI,koji smo takodjer i
BANJALUCANI,nek zivi cijeli zivot u nasim srcima.
Imamo novi zivot,nove prijatelje,nove obicaje,
nove praznike,ali ne treba zaboraviti na nasu
rodnu zemlju BOSNU.
Vecina nas se snasla u novim sredinama,bez obzira
na pjesme koje smo citali na ovoj stranici,
i koje cemo citati jer mi ne mozemo,i nemamo tu
moc da vratimo unazad nasu proslost zivljenja u
nasem gradu,nasoj drzavi koju si cijenili bilo
gdje da se nadjes,ali mozemo se sjecati divnog
vremena kada smo bili mladji,ljepsi ,poletniji
sa manje kredita i obaveza koje sada imamo.
Svaki pocetak zivota u drugim sredinama,odnosno
u drugim drzavama bio je tezak,ali kako vrijeme
protice sve i vise se snalazimo,i nastojimo se
prilagoditi zivotu u tim sredinama,prihvatajuci
obicaje te sredine,a zadrzavajuci svoje obicaje
i druzenja koja se odrzavaju na svim djelovima
nase planete.
Prilagodili smo se tom zivotu,sto je nase veliko
bogastvo i sada treba odrzavati i sacuvati nase
susrete,jer hiljadu puta smo razmisljali kada
smo izasli iz naseg grada o tome da li smo se
u gradu druzili sa pogresnim ljudima,i njima
vjerovali da su nasi najveci prijatelji,ali
ne treba opterecavati glavu,sa mislju da li su to
bili nasi najbolji JARANI ili ne ,jer sto je bilo,
bilo je zivot ide dalje.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa-Banja Luke.
P.S.Nase jedinstvo i jacanje treba dokazati na
svim nasim susretima,u svim djelovima svijeta
da nasu ljubav prema nasem gradu i drzavi
prenesemo
na nasu mladju generaciju,koja je otisla u mladim
danima iz naseg grada ili se rodila van naseg
grada.
To je nasa duznost,obaveza i moramo uspjesno
odraditi
tu obavezu,da nas grad bez obzira gdje
zivimo,ostane
vjecno u nasim srcima.
Iduce godine dokazacemo to na nasim osmim
tradicionalnim
Majskim susretima ovdje u Saint Louisu kako mi iz
milja
kazemo nasoj Banja Luci.
Komentar Nr. #149
Od : neispavana
Datum : 16.08.2009.
Kraj Safikade gore svijece tudje srece
plamen nebu njezne zelje u zagrljaj nosi
nad Vrbasom snene vrbe dodiruju se vjetrom
ko poljubci ljubavi prve
Sniva grad,uspavane ulice sute,
poslednja osmica kupi putnike,a ti i ja
isped Poste mijenjamo pogledne gresne,i
cutimo oprostaj
Koraci niz Titovu ko da osudu marsiraju
poslednja,od nasih setnji
Sutra vec necu biti tu,
uprkos rodnom listu.
I ulicni peraci brisu tragove,
iz baste Palasa odlazi poslednji gost,
preko Bulevara prolaze dvije sjene,
u grlu kao da im stoji kost.
I nema dogovora za sutra,u koliko sati,
otkucava vrijeme,ko da smo lopovi,
a od nemirnih prstiju,rasili se djepovi.
Rijetko,ali i danas dan,u bastu,na jutarnju kafe
svrate,
i poglede poznate,zjencom upijaju,
iscekuju samo za se,miris kao nekad,
u sitne sate.
I neceka,ulicne perace,
niti cuje ulicne svirace...tiho kusur kupi,
i smejska se tajno,na svome djepu,onoj rupi:
Nista nije ovaj zivot sasio,
covjek,vise neg sto treba rasio,
prazno srce,a puni dlanovi,
a na dusi popucali savovi.
Jos samo Vrbas,talasa ispod vrba,
jos samo rijeka ostala ista,
jedina nevina i cista,
jos samo kao ljubav prva.
Komentar Nr. #150
Od : neispavana
Datum : 17.08.2009.
Hasanaginica kroz vrijeme-igrokaz
Sta se ono crni u cosku sobe?
il je bumbar,il je kucni mis
da je bumbar,vec bi odletio,
da je mis vec bi pobjegao
Nit je bumbar,nit je kucni mis
neg carape njenog muza Haka
On boluje od ljenosti teske
obilazi ga svakava raja
a zena ih sve redom dvori
Kad je malo doso sebi,
i vidio da mu brak kopni
ne dobi ni jutarnje kafe
zene nema,nema prijatelja
Sjedne Hak kraj svog telefona
tek pibice kad je baterija prazna
Kcerke davno vec ljetuju same
svaka sebi nasla neko drustvo
a sin curu sto Hak ne razumije,
od jezika stranog naucio nista nije,
pa se Hak nasao u neobranom grozdju
Materi se svojoj pozalio:
Mila majko,zene nigdje nema
Djeca,svako svojim putem
Ja ostario za podvige neke,
zeljan sam ti zeljanice pite
Kaze mati:
Sine,luda glavo
Jos ti babu ko djevojce sluzim
Bor se za se i vrati si zenu
ja na fitnes s prujateljicama idem
Hak,se sav snuzdio,i u ribu ode
zabacio neki dobar mamac,
al ne ufati niti jedne ribe,
pa se vrati i jadan i gladan
Posla zeni poruku,u ocajanju,
MOJ KLJUC NECE DA OTVORI VRATA
a od zene stize brzo ova:
Sebi nadji novu kucu dragi,
sve mi svoje sirom poselami,
Ne cekam te ni u dvoru ni u rodu mome
Ovaj stan je na moje ime
Kad to cuo Hak,
ode medju raju,
pa isprica u kakvom je belaju,
raja suti,i sve u pod gleda,
misleci se,iste smo ti srece.
Komentar Nr. #151
Od : nerkogalesic
Datum : 17.08.2009.
GRLO KAO OSKORUSA
Ostavi tugu za nama,
sto smo davno otisli
od tebe i iz Bosne,
i pisi pjesme za nas
koje cemo na srca
privijati,da manje tudjina boli.
E,moji prijatelji kako da pjevam
kada je Bosna,ono sto jeste,
razvalina u svemu i svacemu
cak vise i ne behara kao nekada,
potoci ne zubore svojim zuborom,
ptice ne poje kao nekada,
ni psi vise onako glasno ne laju,
sve je ovdje drugacije
nego sto je bilo onda.
Ne mogu pisati pjesme za pjevanje,
grlo mi se osusilo kao oskorusa,
a Ale harmonikas davno pod zemljom,
ni pjesmu pisati za citanje
kada znam da vam nije do pjesama,
a da glumite radost,
to znam,da ne znate
niti vas ima ko tome poduciti.
Nemojte da mene traziti da
pisem pjesme,to vise nije za mene,
znam da vi tugujete za Bosnom,
ja tugujem za vama
i vi i ja budimo se i lijezemo
tugama,samo razlicitim.
Znam da oni sto ih nazivate
svojom djecom ili unucima
nece znati citati nase pjesme,
a i vase i moje dugo nece trajati.
Bolje je da jedni o drugima mislimo
da smo jos uvijek medju zivima.
**********************************
BJELINA NA VIDIKU
Sve me podsjeca na moju Bosnu
a od Bosne sam daleko,
predaleko.
Da mi je djeda ziv
pricao bih mi o odmjetniku Omeru,
sto je godinu dana brodom putovao
da zemlje u kojoj sam sada.
Boze,kakve su sudbine?
Omer odmetnik prvi
iz naseg grada ovdje stigao,
a kada se poslije 30 godina
vratio niko nije s njim
zboriti htio.
Sada mi svi ovdje,
a Omera nigdje.
Bjelina mi uzela vidik,
nista ne vidim niti cujem,
nemam s kim progovoriti ni rijec,
ne mogu a moram biti gluhonijem.
Boze,kako je Refiku Bibinom
zivot protekao,
a nikada nije progovorio,
nikada nista nije cuo.
Ni telefon da se oglasi,
da cujem bilo ciji glas,
a ima mojih svuda po svijetu
i svi znaju gdje sam,
a niko da se javi.
Postaju moji tudji,znam,
i zato se moram na sebe ljutiti,
sto im nisam ostavio poruku
kada su odlazili
da i u svijetu ostanu svoji,
a ne tudji.
Za sve sam ja kriv
i neka mi je na vidiku bjelina
tako sam zelio,
kada me niko u svijet
nije ispracao.
********************************
NE SALJI TUGU
Ponoc sam odavno ispratio
a sna ni na vidiku,
kroz prozor gledam
a noc mi se smjesi,
raduje je saznanje
sto nije sama,
a ja sam.
Na zidovima sobe
slike mojih najblizih,
smijese se veseli,
kao u proljece vode
potoka sto je tekao
pored nase kuce,
koje vise nema.
Pocinjem pisati nesto o sebi
i kao da cujem njihov glas,
i njihovu poruku,
ne salji tugu u Bosnu
nje tamo ima kao suza
mladica Alije kada se Remza
udala za drugoga,
a on poludio i samo plakao.
Onda pocinjem setnju mahalom
i nigdje nikoga da sretnem,
da upitam za bilo koga
i za Aliju sto je znao voljeti
i za Nedzada grdosiju od covjeka,
koji se nikada nije ozenio
jer je volio samo sebe i pivo.
Mahala moja pusta kao Sahara
a ni sunce je vise ne obasjava,
korov u njoj zavladao
kao tuga u meni o mojima.
Dozivam sto se dozvati ne moze
niko se ne odaziva,
dozivam Bosnu da mi se javi,
glasa niotkuda,kao u pustinji
dozivam sebe da se kanim
dozivanja,ali ni to ne mogu,
a noc tamna kao moja sudbina
u zemlji koja mi je sve dala
i jos vise uzela,
uzela mi moju mahalu,sto je
u zemlji Bosni zarasla u korov.
Sto nisam hrana korovu
u svojoj mahali?
*************************************
PUSTA GROBLJA
I da mi ne pises znam
da nasa groblja postaju
sve ravnija i sve pustija,
da kosti nasih predaka
postaju zemlja svoje zemlje,
da je i hrdja davno nagrizla
i zeljeznu ogradu oko groblja,
da kosci vise u njega
ne zalaze,ni orasi radjaju
a nisani su davno
po zemlji polegli,
kao porazeni na ratistima,
sve znam,o tome mi nemoj
vise ni pisati,nemoj molim te.
Ovdje su groblja nesto dtugacija,
na njima sve vise ima nasih
sto su ih sudbine donijele
da ovdje ostanu,jer su zivot
prezivjele u svojoj zemlji,
a tudja im sluzi samo za smrt.
Sta o sebi,moj Alija,da ti pisem
i ko bi rekao da ce tvoja suha noga
kojom nikada nisi stao na zemlju
da ti glavu spasi i odlazak u tudjinu,
a svi te cijeli zivot zalili,
dodje vrijeme da ti zalis nas.
Znam da ide vrijeme brzo,
koje ce odnijeti i nasa ravna groblja
i sve ce nase preseliti u historiju,
koju ce kasnije oni pretvoriti u svoju.
Znam da bi tvoja majka kazala
da je nama sve zapisano prije
nego sto smo na svijet i stigli,
ako je tako onda je i zapisano
da svojim tijelima nadjubrimo
tudje zemlje.
Mozda je to i jedina pravda,
koju smo sami sebi presudili.
Nemojte padati u depresiju jer mi nismo krivi
sto se ovo sa nama desilo,mozda je tako stvarno
bilo zapisano,da zivimo van nasih
domova i stvaramo nove domove u drugim drzavama.
Trebamo biti zahvalni tim drzavama koji su nas
primili da nastavimo nas zivot.
Sada nakon toliko godina zivljenja van naseg grada
svi imamo mogucnost da se vratimo nasim kucama,
ali ne vjerujem da ce veliki broj nasih sugradjana
vratiti.Treba prihvatiti zivot u sredinama u kojima
zivimo.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #152
Od : nerkogalesic
Datum : 18.08.2009.
Specijalno za NEISPAVANU sto svaki puta osvjezava
ovu stranicu.
KAO VRELO DZENETSKO
Prohujalo je doba igre leptira,
lakog leta od cvijeta do cvijeta,
cak je i cvrcak zaboravio da svira
opojne pjesme travama ljeta.
Minulo je vrijeme mirisa djula,
raskosnih latica kao i dusa sama,
ne glasa se vise ni sahat kula,
zivot je prestao da bude drama.
Otisle su godine kada se sniva
i san,kao plod,na suncu zori,
samo misao o Bosni ziva,
k'o dzenetsko vrelo mehko zubori.
Neispavana ovo je za mene jedna od najljepsih
pjesama naseg nikada zaboravljenog Alije
Kapidzica-Alkapa.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #153
Od : nerkogalesic
Datum : 28.08.2009.
MAJCINO PISMO SINU
Kod nas su zime sve duze i hlednije,
opusti mahalu koja izgleda kao napustena,
da nije dimnjaka ne bi se znalo
da jos ima ljudi,koji ovdje cekaju smrt.
Ni drva nam nisu kao sto su bila,
nikako ne mogu zagrijati sobu,
tek sada vidim moj sine da ni drvo
nece samo da gori,trazi nekoga
s kime bi sagorjelo i nestalo.
U mene se hladnoca uvukla kao i samoca,
po cijeli dan sjedim kraj prozora i cekam,
koliko mi se puta ucinilo da mi dolazis,
vidim ti korake ostale u snijegu,
kao da me obasjavaju sunceve zrake,
kao da postajem jaka,prejaka i krenem,
a onda se sjetim svoje majke
koja je znala govoriti
da za majku nema toplote
bez zagrljaja njenog djeteta.
Ovdje ce i ljeto stici moj sine,
a u meni ce i dalje hladnoca stanovati,
da mi se samo uvjeriti u kazivanje majke
da majku najvise ugrijati moze djetetov
zagrljaj.
Ne pitam te za svoje unuke,tvoju djecu,
da li se bar cujes telefonom s njima,
ja ni to ne mogu jer telefona nemam,
a i bolje je jer bih mi srce prepuklo,
da im cujem glas.
Ti zivis u jednoj tudjoj,ja u drugoj tudjoj,
a tvoja djeca,moji unuci u trecoj,
tudjoj zemlji,nazivamo se svoji,
a zemlje daleko jedna od druge,
toliko daleko,da o daljinama
ne zelim ni razmisljati.
Popijes li sada koje pivo,
dragi moj sine najstariji,
cujes li se sa najmladjom sestrom,
dok je ona skole izucila
mi ostali i bez polja i bez livade,
a sada nam se nece ni pismom da se javi,
kaze da od posla za to vremena nema.
Mi imali zelju da je skolujemo
a ona,od muza stranca,
ne smije ni reci gdje je rodjena
i gdje je toliku pamet stekla.
Kada imas,popij sine pivo ili dva,
znam da ti je to u zivotu sve bilo,
radio si i danju i nocu
da bi nesto imao,
a dobio si tudjinu koju imaju
i oni sto u zivotu nista radili,
ni uradili nista.
*************************************
KAZE DA JE SRETAN
Moj sin zivi
u Sent Luisu
[mozda nisam dobro
ni ime grada napisao]
vozi veliki kamion
i kaze da je sretan.
Sada ima 35 godina
i mnogo bora na licu.
U svojoj Bosni
sa 20 godina
imao je trgovinu
i cetiri svoja radnika,
sada on tamo negdje
je radnik kod drugoga.
Moj sin mi kaze
da trecinu plate
daje za stan,
drugu trecinu
svojoj kcerki Jasmini,
a ostalo dijeli sa zenom.
Moj sin kaze da je sretan,
jer od rada zivi.
Neka bude kako on kaze,
nista promijeniti ne mogu,
samo njegove rijeci
ne opravdavaju izgled njegovog lica,
ili,mozda,ja dobro ne vidim.
Koliko istine ima u ovim pjesmama,
samo po sebi govori,jer svi mi
imamo slicnu sudbinu,rastrkani po
cijelom svijetu,ali u tome ima
i dobrih strana,sto nismo pritisnuti
brigama o desavanjima na nasim prostorima,
u nasoj domovini.
Svi mi da li volimo,ili ne moramo
prihvatiti zivot u drugim sredinama,
i prilagoditi se tom novom zivotu.
Mali je broj porodici koji su zajedno
u istom gradu,i u istoj drzavi.
Ali sta je tu je ,sreca da postoje
razni susreti,gdje se druzimo i
razmjenjujemo ideje o sto boljem
napretku i prilagodjavanju na zivot
u novoj ustvari staroj sredini,jer
vecina nas je preko 10-15 godina
van svog rodnog grada,i domovine.
Zahvaljujem se nasem Kemalu Coci
na ovim divnim pjesmama,koje je napisao
a nas vratio u stvarnost zivljenja van
naseg grada.
Svim mojim sugradjanima muslimanske
vjeroispovjesti
koji poste,zelim sretan post i da u sreci i
veselju docekamo Ramazanski Bajram.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #154
Od : nerkogalesic
Datum : 28.08.2009.
MAJCINO PISMO SINU
Kod nas su zime sve duze i hlednije,
opusti mahalu koja izgleda kao napustena,
da nije dimnjaka ne bi se znalo
da jos ima ljudi,koji ovdje cekaju smrt.
Ni drva nam nisu kao sto su bila,
nikako ne mogu zagrijati sobu,
tek sada vidim moj sine da ni drvo
nece samo da gori,trazi nekoga
s kime bi sagorjelo i nestalo.
U mene se hladnoca uvukla kao i samoca,
po cijeli dan sjedim kraj prozora i cekam,
koliko mi se puta ucinilo da mi dolazis,
vidim ti korake ostale u snijegu,
kao da me obasjavaju sunceve zrake,
kao da postajem jaka,prejaka i krenem,
a onda se sjetim svoje majke
koja je znala govoriti
da za majku nema toplote
bez zagrljaja njenog djeteta.
Ovdje ce i ljeto stici moj sine,
a u meni ce i dalje hladnoca stanovati,
da mi se samo uvjeriti u kazivanje majke
da majku najvise ugrijati moze djetetov
zagrljaj.
Ne pitam te za svoje unuke,tvoju djecu,
da li se bar cujes telefonom s njima,
ja ni to ne mogu jer telefona nemam,
a i bolje je jer bih mi srce prepuklo,
da im cujem glas.
Ti zivis u jednoj tudjoj,ja u drugoj tudjoj,
a tvoja djeca,moji unuci u trecoj,
tudjoj zemlji,nazivamo se svoji,
a zemlje daleko jedna od druge,
toliko daleko,da o daljinama
ne zelim ni razmisljati.
Popijes li sada koje pivo,
dragi moj sine najstariji,
cujes li se sa najmladjom sestrom,
dok je ona skole izucila
mi ostali i bez polja i bez livade,
a sada nam se nece ni pismom da se javi,
kaze da od posla za to vremena nema.
Mi imali zelju da je skolujemo
a ona,od muza stranca,
ne smije ni reci gdje je rodjena
i gdje je toliku pamet stekla.
Kada imas,popij sine pivo ili dva,
znam da ti je to u zivotu sve bilo,
radio si i danju i nocu
da bi nesto imao,
a dobio si tudjinu koju imaju
i oni sto u zivotu nista radili,
ni uradili nista.
*************************************
KAZE DA JE SRETAN
Moj sin zivi
u Sent Luisu
[mozda nisam dobro
ni ime grada napisao]
vozi veliki kamion
i kaze da je sretan.
Sada ima 35 godina
i mnogo bora na licu.
U svojoj Bosni
sa 20 godina
imao je trgovinu
i cetiri svoja radnika,
sada on tamo negdje
je radnik kod drugoga.
Moj sin mi kaze
da trecinu plate
daje za stan,
drugu trecinu
svojoj kcerki Jasmini,
a ostalo dijeli sa zenom.
Moj sin kaze da je sretan,
jer od rada zivi.
Neka bude kako on kaze,
nista promijeniti ne mogu,
samo njegove rijeci
ne opravdavaju izgled njegovog lica,
ili,mozda,ja dobro ne vidim.
Koliko istine ima u ovim pjesmama,
samo po sebi govori,jer svi mi
imamo slicnu sudbinu,rastrkani po
cijelom svijetu,ali u tome ima
i dobrih strana,sto nismo pritisnuti
brigama o desavanjima na nasim prostorima,
u nasoj domovini.
Svi mi da li volimo,ili ne moramo
prihvatiti zivot u drugim sredinama,
i prilagoditi se tom novom zivotu.
Mali je broj porodici koji su zajedno
u istom gradu,i u istoj drzavi.
Ali sta je tu je ,sreca da postoje
razni susreti,gdje se druzimo i
razmjenjujemo ideje o sto boljem
napretku i prilagodjavanju na zivot
u novoj ustvari staroj sredini,jer
vecina nas je preko 10-15 godina
van svog rodnog grada,i domovine.
Zahvaljujem se nasem Kemalu Coci
na ovim divnim pjesmama,koje je napisao
a nas vratio u stvarnost zivljenja van
naseg grada.
Svim mojim sugradjanima muslimanske
vjeroispovjesti
koji poste,zelim sretan post i da u sreci i
veselju docekamo Ramazanski Bajram.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #155
Od : nerkogalesic
Datum : 04.09.2009.
NE SALJI TUGU
Ponoc sam odavno ispratio
a sna ni na vidiku,
kroz prozor gledam
a noc mi se smjesi,
raduje je saznanje
sto nije sama,
a ja sam.
Na zidovima sobe
slike mojih najblizih,
smijese se veseli,
kao u proljece vode
potoka sto je tekao
pored nase kuce,
koje vise nema.
Pocinjem pisati nesto o sebi
i kao da cujem njihov glas,
i njihovu poruku,
ne salji tugu u Bosnu
nje tamo ima kao suza
mladica Alije kada se Remza
udala za drugoga,
a on poludio i samo plakao.
Onda pocinjem setnju mahalom
i nigdje nikoga da sretnem,
da upitam za bilo koga
i za Aliju sto je znao voljeti
i za Nedzada grdosiju od covjeka,
koji se nikada nije ozenio
jer je volio samo sebe i pivo.
Mahala nije pusta kao Sahara
a ni sunce je vise ne obasjava,
korov u njoj zavladao
kao tuga u meni o mojima.
Dozivam sto se dozvati ne moze
niko se ne odaziva,
dozivam Bosnu da mi se javi,
glasa niotkuda,kao u pustinji
dozivam sebe da se kanim
dozivanja,ali ni to ne mogu,
a noc tamna kao moja sudbina
u zemlji koja mi je sve dala
i jos vise uzela,
uzela mi moju mahalu,sto je
u zemlji Bosni zarasla u korov.
Sto nisam korovu
u svojoj mahali?
*****************************
SAN O NAMA
Covjek traje
koliko i jedna
izgovorena rijec.
I ta rijec
govori o njemu.
Bio je lud,
bio je bogat,
bio je dobar,
bio je zao,
bio je covjek,
bio je necovjek,
bio je.......
a mozemo reci
da nikada
ni postojao nije.
Mozda je i bolje
sto ljudi ne postoje,
sto je sve ovo san,
san o nama
koji mislimo
da zivimo.
Mi sanjamo
da zivimo,
a drugi zive,
nase zivote,
mi smo sjene
pomrcine
koju necemo
da vidimo,
mi smo u mjasecini
a mislimo da
gledamo mjesec,
koji postoji
za druge
ne za nas.
I nemojmo se
radovati nicemu,
sve je ovo
nestvarno za nas,
a stvarnost
drugih
koju mi ne vidimo.
Mi smo gomila
setaca,
koji ni to
ne znaju raditi,
mi smo putnici
za koje
jos prevozna
sredstva
neki drugi nisu
jos izmislili.
Kada su Floyda jednom pitali
sta misli o zivotu ljudi,on je
na to odgovorio koliko god dugo
covjek zivio,on zivi samo jedan
sekund svoga zivota.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #156
Od : nerkogalesic
Datum : 04.09.2009.
COVJEK U BASNI
Covjek u basni?Zasto ne,fino mu budi,
po korijenu tamo pripada rodoslovno.
K tomu pojedini majmuni od ljudi
imaju sve i zive upravo basnoslovno.
***********************************
Mudra lija kad god joj je "vuna"
prema tome strategiju stvara;
bolje i sir iz gavranova kljuna,
nego etiketa uhvacena kokosara.
**********************************
Zivot je najbolja skola,
uvijek isticu ta dva vola,
nakon sto ih svaki put
ponovo upregnu u kola.
**********************************
Slobodno trazi visine,al'se sjeti
da za letenje treba imat'zicu.
I obican gusak moze da poleti,
al'on ipak ne predstavlja 'ticu!
***********************************
Ne,guraj se medj'trkace ate,
ti,necivilizirani konju jedan!
Sve i da braca racunaju na te,
djokeri nece trpjeti presedan!
***********************************
Ne navlaci na sebe vucju kozu,
ti,ovco od covjekova soja!
Dospijes li slucajno u visu lozu,
odace te miris bravskog loja.
***********************************
Kruzi stalno ista fraza;
"Covjek je covjeku vuk"
Zasto niko dosada ne kaza,
jer bilo bi fer:
-Covjek covjeku moze biti vuk,
ali mu ne smije biti zvijer!
***********************************
Obecao orao koki
da ce je do visova dici,
a ona ushicena ne upita
kako ce otuda sici.
Htjele je da vidi zemlju
jasno kao na tanjuru,
pa se sa orlom naivna
u nebesku uputila avanturu.
Kao opomena padose
kokina rascijana pera:
u kandjama orlusine
skupo se placa visa sfera.
******************************
Dobio je kompliment koji godi;
-Snalazis se,rekose,k'o riba u vodi.
Da to nije uvijek i sreca,
shvati kad ga proguta riba veca.
******************************
I ponudi se manjoj veca riba
da je u dokolici cuva i ziba.
Padose i obecanja pusta
da ce stalno imati zatvorena usta.
Ohrabrena time riba je mala
velikoj ribi povjerenje dala.
Ne potraja dugo obaveza vrla,
jer kad joj voda dodje do grla,
ona u tom izmjenjenom stanju
bez rijeci proguta ribu manju.
Naravoucenije za vas notez:
PUSTITE OBECANJA,POTREBA DIKTIRA POTEZ!
***************************************
Zaleti se jedan glupi pijetao
pa umjesto da iznese primjer svijetao,
cak da od sebe doda jos,
on iznese primjer neprikladan,los:
-Lisci lako dolaze do plijena
zahvaljujuc' lukavstvu i bez rada,
te kako to nije rabota postena,
zatrazi da to zivotinje osude sada.
Odmah se podigla velika buka
pa formirase komisiju na brzinu,
za predsjednika izabrase vuka
da to s pijetlom istjera na cistinu.
Vuk je neutralac i bas je divno,
da neko takav prosudi objektivno.
Bila je to zadnja izjava pijetla,
sve sto je ostalo od njega
bilo je tek malo restla.
Kao naravoucenije odje se podvuci mora;
-S KUKURIKANJEM SE NE RADJA,
VEC SAMO NAJAVLJUJE ZORA.
************************************
Vele"Pas koji laje ne ujeda".
A i zasto bi,
ako mu se vec u lajanju zloca ogleda?!
************************************
Pas laje dok karavana mirno prolazi.
Vuk je primio informaciju
i po zajednicki plijen odlazi.
************************************
Rezi kao bijesan pas
cak i prema dobrom znancu.
Zar to ne bi snaslo i vas,
da ste,kao i on na lancu?!
***********************************
Zivi pasjim zivotom;
takva su pravila igre.
Zivi kao i svaki pas
koji nema pedigre.
Nas rahmetli Alija Kapidzic-Alkap je bio u
svemu fantastican,i pored divnih pjesama
a u iducem terminu bit ce i njegovih
djecjih pjesama,bio je takodjer nenadmasan
u Aforizmima u sto se mozemo uvjeriti,
u ovim Aforizmima sa temom zivotinja,koje
mozemo uporediti sa mnogo slicnoscu na
ljudski rod.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #157
Od : Neno Bijeljina
Datum : 16.09.2009.
Pozdravljam vas i molim da bude pjesama naseg pjesnika iz
Banja luke Avdic Semse unapred hvala
Neno
Komentar Nr. #158
Od : nerkogalesic
Datum : 16.09.2009.
Evo mene nakon sedam dana odmora koje sam proveo
van
Saint Louisa.
Odlaskom iz Banja Luke u nove drzave nas zivot se
promjenio
postali smo stariji mnogi od nas su postali Majke
i Dede,i
upravo za nase Majke i Dede malo djecjih pjesama.
Posebno za Enisu i Zaju Ceric,Seku i Dzigija
Ramusevica,
Avdu Sehica,Baisu Talic-Domazet i za jos mnoge
Majke i
Djedove-Babe.Posebno za mog Seada i Aliju
Galesic.
*************************************************
DODIR TATINIH RUKU
Svako popodne Lejla ceka
da se avlijska vrata otvore,
pa da u zagrljaj poleti ocu;
-Dobro nam dosao kuci,tata!
Kad se s posla tata vraca
cesto joj poklone neke nosi,
a ona bi tad jedino zeljela
da je njezno pomiluje po kosi.
Neka se svi ocevi toga sjete,
kad poklone kuci vuku,
najljepsi poklon za dijete
ipak je dodir tatinih ruku.
*******************************
SMIJTE SE ,DJECO!
Nek smijeh vas putuje svijetom
neka prelazi s lica na lice
nek se kotrlja ovom planetom
dok ne ispuni sve kuce i ulice.
Nek smijeh sa suncem druguje
putujuci kroz daljine plave
nek utjesi srce koje tuguje
kad vase prenese mu pozdrave.
Nek smijeh vas svuda se ori
slaveci zivot na sva zvona
neka ga bude u svakoj zori
koju svecano objavi vasiona.
************************************
VOLIM............
Volim kada se u proljece
probude zaspali vrbaci
i svaka se gola grana
pupoljkom njeznim omaci.
Volim kada u ljetne dane
sunce vrelinom ojaca
da zrak od nje zatreperi
i rijeka provri od kupaca.
Volim kada se sjeseni
djaci u svoje klupe vrate
i svi skolski hodnici
od glasova njinih ogrlate.
Volim kada u zimsko jutro
zabljeste snjezni kristali
k'o da hiljade malih sunaca
samo za mene zrcali.
**************************************
LJETO U ZAVICAJU
Let ptice ranoranilice
kad dan pokaze lice,
nebo u kristalnom plavom
nad rasanjenom glavom,
sputani koraci vjetru
vec na prvom kilometru,
leptir na cvijetnoj stazi
i rijeka koju sunce mazi,
nevin osmijeh djeteta
oci sto radoscu sjaju
i glasovi sto pjesmu tkaju-
ljeto je u mom zavicaju.
**********************************
SVIJET IGRE
Kad moga oca brige more
i do kasno ne moze leci,
kad mu celo skupe bore
ja pozelim tad mu reci;
-Otvori djetinstva svoga
davno vec zakljucana vrata
i dodji u moj svijet iz tvoga,
vrati se u svijet igre,tata.
Upravo ovaj zadnji stih pjesme Svijet igre
treba da nas sviju vrati u proslost kada sa nasa
djeca bila mala i kada smo mislili da nikada nece
odrasti,i da cemo i mi ostati vjecno mladi.
Brzo prodje vrijeme da covjek se i ne okrene a
vec smo djedovi i majke,ali to je zivot neko dolazi a
neko odlazi bilo bi pogresno kada tako ne bi bilo.
Slijedi nastavak djecijih pjesama i mnogo pozdrava
iz Saint louisa.
Komentar Nr. #159
Od : Luka (kastel@vektor.net)
Datum : 17.09.2009.
Ne mogu bez Banjaluke
Bio je to sjajan dan
zgazili smo Partizan
ti si rekla usred buke
ne mogu bez Banjaluke
Banjaluke i bez Borca
ko bez tebe i bez srca
bez aleja i sokaka
i maminih narodnjaka
Ne mogu bez Banjaluke
ni ja, vjeruj, kao ni ti
bez topline rodne luke
ne umijem srećan biti
Luka
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #160
Od : samra
Datum : 18.09.2009.
U njedrima svako jutro
da ti se probudi sunce.
Buket smijeha daubereš
sa lica djevojčica.
Da negdje iskopaš nešto veliko,
da to svima daš.
Veliku rijeku da preplivaš
na onu stranu i nazad.
I ružna rijeć da te-
ne udari nikad.
Komentar Nr. #161
Od : nerkogalesic
Datum : 19.09.2009.
Listajuci nas Svedski Banjalucki magazan"SEHER BANJALUKA"
U centru magazina mozete naci rubriku koju vodi nas
Ismet Bekric,a rubrika se zove "VEZENI MOST".
Drugi list magazina koji vodi nas Ismet Bekric posvecen
je pjesnicima Kemalu Coci koji ove godine slavi 50 godina
od izdavanja svoje prve pjesme.
Anti Cosicu koji je takodjer morao napustiti Banja Luku
ali koji nosi u svom srcu svoj rodni kraj.
Takodjer imamo dobitnike ovogodisnjeg "Vezenog Mosta"
ustvari nagrade "Nasihe Kapidjic Hadzic".
Pobjednici su Enisa Osmancevic Curic i Sime Esic.
*********************************************
PONOC NA VRBASU
Rominja kisa psenice
niz sito vodenice.
Tabane pospanog mlina
golica mjesecina.
Sa vitla skacu u brzake
kapljice,lude mjesecarke.
Ucuta cvrcak,uspava sina,
sazori ponoc,krupna malina.
Riba na prstima obilazi mamac,
mjesec u vodi,izvrnut camac.
I ruke siri gluhi muk,
samo ne sedru skoci buk.
Ovu predivnu pjesmu napisala je
nasa Enisa Osmancevic Curic.
*******************************************
ZAVICAJ
Za svaki zavicaj
isto vazi:
cim nagdje odes,
on te trazi.
I ma gdje da si,
on ce znati
na koji nacin
da te vrati.
Muhidin Saric u dusi nosi Banja Luku
i zavicaj sto je izrazio u ovoj predivnoj
pjesmi.
***************************************
BANJA LUKA
Najljepsi dragulj zelene doline,
zaista nema joj mana:
tko u to sumnja neka prosece
od Sehera do Bojic-hana.
Uvijek je puna pjesme i djaka,
nad vodom Kastel spava,
u noci sapucu duge aleje
i Vrbas zelen ko trava.
A kad odem negdje daleko,
ceznje me kuci vuku,
jer jedva cekam da opet vidim
najljepsu Banjaluku.
Uvijek sa istom ljubavlju nas
Anto Cosic iznenadi nas sa
svojim pjesmama.
***********************************
NEMOJTE BITI TUZNI
Svako je nasao srecu
u ovom sarenom svijetu
mravu je sreca u radu,
a leptiru u letu.
Ptici je cvrkut sreca,
pceli je sreca u medu,
lopta je sretna na travi,
a klizaljke na ledu.
Srecu ima i potok,
i zecic u sumi siv,
potok je sretan sto tece,
a zecic-sto je ziv.
Nemojte biti tuzni,
drugari,ni ja necu,
u ovom velikom svijetu
svako ce naci srecu.
Ima,sigurno, negdje
i mala sreca neka,
koja nicija nije-
vec samo na vas ceka.
Ovu predivnu pjesmu napisao
je nas Banjalucanin;
Simo Esic.
Mnogo pozdrava iz Saint louisa.
Komentar Nr. #162
Od : nerkogalesic
Datum : 23.09.2009.
MOJA SENABIJA
Kada se covjek rodi podoji ga majka,
dade mu kahra u prvoj kapi mlijeka,
dade mu i ljubav da voli.
Otac mu obraz dade da ga vazda ima.....
okite ga,tako prvom zvijezdom,
uzdahnu i pozele mu srecu i mudrost
na putu sto se zivot zove.
Rodi se dijete i nista ne zna.
Imadoh ko' ko dijete kraj sebe
majku i oca,i tebe,sestro kraj sebe imadoh.
I bijah podojen i cjelivan i krila imadoh.
Kuca nam je mirovala u ulici gdje sve
bijase na svome mjestu.
Halilovici,Mujezinovici,Ekic,Krupic,
Djinici,Karabas,Mehica,Secerbegovic,
Kremenovici bijahu nam prve komsije,
blizi od sunca.
Muhadzici,Bosnici,Pacariz,Sojtarici.....
volim sa te i volim te ljude.
Mnogih vise nema..........,
ma ustvari ima,ima,brate u ulici,
u krosnjama,prozorima,u pticama
ih ima,u prici uz rijeku.
Nego hocu da ti pisem o jabuci.
Onoj mojoj staroj Senabiji
sa kojom sam rastao,onoj sa
koje su nas tjerali kada bi smo
prve nezrele plodove krali,
sakriveni u krosnji ih jeli,
usta skupljenih u najsmesnije grimase.
O onoj,na kojoj smo se skrivali kada smo
se igrali zmire,zaboravljajuci vakat za skolu.
"Nemoj ti uciti,nemoj ici u skolu"!,
govorio bi mi otac,"Ibro Sic samo sto nije umro,
ostace njegova kolica".
Ko biva meni.
A Ibro bi postenjacina koji je povazdan
sjedio na Hanistu,te bi za sitne novce
prevukao stogod ljudima na svojim
starim trosnim kolicima sa cetiri tocka.
Nije imao Ibro mnogo,al'mu otac dade obraz,
pa je u svoj svojoj sirotinji bio covjek,
dostojanstven i posten.
A za ono malo crkavice kupio bi cetvrt
kruha,prekrstio cudno noge sjedeci
na kolicima i podjelio hranu sa-golubovima.
U svoj svojoj ljepoti,kao da je prkosila
ocu i bila bi na Ibrinoj strani,rasla je
jabuka,sirila se granama po avliji
i kroz nase duse,radjala je s majkama,
igrala se sa djecom odbrojavala dane.
Bila mi je kao drug,pamtila mozda i vise
nego ja.....,jer raste dijete i nista ne zna.
Godine su poput bisera nizale na nisku zivota,
iz behara rasli su plodovi,od djecaka
postali su ljudi....sretni i naivni.
A onda dodje ljeto 1992.
Plaho vrijeme za bezobrazli ljude,
tezak vakat kada se teret objesi na
insane,na mahale,aleje i mezare.
Okiti se i starica-jabuka tugom
toga kara-ljeta.
Zacuh cudnu lomljavu koja me izmami
u avliju.
Jabuka je lezala ispruzena,nemocna,
kao munjom pogodjena i raspolucena,
prepuna posljednjeg roda.
Slomila se,umrla je moja Senabija!
Kao da je slutila ruzno vrijeme,
slutila nas odlazak,kao da nije drugom
htjela radjati.
Da, to ljeto ustvari bjese tuzna jesen,
izgubise se neki ljudi i obraz i glavu,
kao da Ibro sa sobom i na svojim
kolicima,u nepovrat,odvuce svu milost
i dobrotu daleko od njih............
Na svakom listu jabuke kao uplasenom
rukom jeseni ostadose ispisana imena
iz ulice Sose Mazara,ljudi iz susjednih
ulica;Maglajlica sokak,Zmaj Jovine,Zagrebacke!
Garcevic,Bezrodnik,Barjaktarevic,Pozderac,
Aleksic,Opacak,Avdagic,Dzanic,Bahtijaragic.....
Nazor izdahnu nazicli Senabija,listova
boje tuge;Talovic,Delic,Duric,Gusic,Jakupovic,
Kusmic,Bucalo,Cejvan,Asic,Udovcic..........
odraste covjek i nista ne zna.
I evo me sada,pod nekom drugom jabukom
u dalekoj Svedskoj.Opet je ljeto.
Lijepa je i rodila je dobro ove godine,
ali nije tako lijepa kao moja Senabija.
Pentraju se moji sinovi po granama,
a ja osluskujem graju,a misli sa ljetnim
daskom vjetra odletjese u neko davno
proslo vrijeme,u neku drugu hladovinu-
pod krosnju moje jabuke.
Svako me radjanje raduje,pa tako i ovih
lijepih plodova,ali studen obuzme dusu
kada me spopadne sumnja da i ova jabuka
ne posusta,da ne pukne i ona jednog dana,
s pocetka jeseni ili ljeta-u zloduho doba.
Znaju li ljudi da i stabla pamte,imaju dusu,
znaju li da nam se zivot i tako prekine
u hodu,izmedju dva koraka ili stvarno
covjek umre a da nista ne zna.
A jabuka zna i pamti sve,kadra je i umrijeti
kada covjek nema srama.
Fagelfors;Oktobra 2002.
Ova divna istinita pjesma okoncana je u Svedskoj
2002 godine.
Nedzad Talovic rodjen u Banja Luci 1963 godine,
Cijelu svoju mladost proveo je na Hanistu,odnosno
izmedju Ferhadije i hotela Palas.
Od svoje rane mladosti imao je ljubav prema pjesmi.
Svoj put poezije nastavio je i u Svedskoj i
ucestvuje u svim kulturnim manifestacijama,koji se
odrzavaju u cijeloj Evropi.
Medju najljepsim pjesmama koje je napisao nalazi se
ova pjesma;"MOJA SENABIJA".
Nedzad Talovic u dusi nosi svoj rodni kraj,i sve
pjesme
koje pise posvecene su Banjaluci.
Ja mu zelim da napise jos mnogo novih
pjesama,posvecenih
nasem gradu,jer taj grad to i zasluzuje bez obzira
ko sada uziva u njegovim ljepotama.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #163
Od : nerkogalesic
Datum : 24.09.2009.
VEZENI MOST
Kad jednom dodjes u grad od lisca,
da budes najdrazi gost,
vidjeces kako obale travne
na ruci drze most.
Most vezen zicom,svilenom tankom,
u sedam boje tkan:
ogledalo mu zelena boja,
a ukras suncan dan.
Vjetar ga njise ko voda camce,
svezane u plicaku,
rojevi svitaca nad njim se pale,
pa blista i u mraku.
A pod njim cudni orkestar ljeta,
s dva cvrcka u duetu,
oglasava se svake noci,
ljepsi od svih na svijetu.
Kada nam dodjes u grad od lisca
da budes najdrazi gost,
preci ces i ti korakom lakim
vezeni vitki most.
Nasiha Kapidzic Hadzic
************************************
GRAD U NAMA
Uzeli su nam grad,
ali jos vise sebi,
jer sami ne znaju citati
poruke sa otpalog lisca,
i ne mogu vidjeti
visove snova u vodi.
I nisu nam grad uzeli,
tek nemustu prazninu.
Grad je otisao sa ljudima,
sa onima koji ga vole,
sad zivi u svakom od nas,
beskrajan u nasoj tjeskobi.
Sada jos vise volimo.
I ono cega nema,
sada jos bolje vidimo
ono sto je daleko,
dok vjetar raznosi lisce
po alejama duse
a rijeke teku uvis
niz nase pruzene ruke.
Ismet Bekric 1993.
*********************************
SVIJECA ZA SAFIKADU
Titra, jos uvijek,u tmini
svijeca za Safikadu,
sto davno prije nas je
naucila da pati.
Da li je vide tamo,
svikli mozda, na tamu!
Onima sto su daleko,
rasuti kao biserje,
ta svijeca sto nikada ne gasne
sad osvjetljava lica,
da bi se lakse vidjeli,
da bi se prepoznali
u mislima i snima.
I gori,gori plamicak,
za ljubav,
ne za mrznju,
i govori nam vise
od niza suncanog dana,
za ljubav da rodjeni smo,
za drhtaj mladog lista,
za sapat rijecnog slapa,
za pogled i kroz tamu,
za dodir i bez ruke,
za rijec sto rijec trazi,
ko brdo rumen sunca.
Izgubili sada sve smo,
a ipak dobili vise,
to vlastiti saznanje.
Ismet Bekric 1995.
***********************************
KASTEL
Sve mrgodniji od zla zemana.
Od zaboravljenog baruta i ko pita.
Na svakom kamenu urezano stoljece.
A neko staro proljece na kulama.
Ispisalo baladu o Safikadi.
Na teskim kapijama.
Nema vise strazara.
Ni sejha.
Ni handzara.
Ni na bedemu dizdara.
Sto grabi sa kantara.
Debele tresnje Evlije Celebije.
Jedino se jos top baljemez.
Na dnu Vrbasa.
Zanosi zelenom bojom.
Antonije Cosic.
U sredini naseg Banjaluckog magazina
"Seher Banja Luka"mozete uzivati
u rubrici "Vezeni Most"koju uredjuje
nas pjesnik Ismet Bekric.
Vezeni most je stalna rubrika magazina
koji nas zeli povezati sa svim nasim
pjesnicima koji djeluju u Banjaluci,
i nasih pjesnika koji zive van naseg
rodnog grada.
Kako nasa legenda Ismet Bekric rece;
"Pisite pjesme cijelom svojom dusom
jer samo tako ce te spoznavati ljepote
naseg maternjeg jezika,i biti bogatiji
za zubore domacih rijeci.
Mnogo pozdrava iz kisnog Saint Louisa.
Komentar Nr. #164
Od : Nedzad Talovic (nedzadtalovic@hogsby.net)
Datum : 24.09.2009.
Hvala Nerko na ovim lijepim rijecima o mojoj malenkosti.
Ujedno koristim priliku da pozdravim sve nase sugradane cija
se ljubav prema raji i gradu brusi u najljepse dragulje na
ovom forumu, kojega si ti Nerko nezaustavno pokrenuo.
Srdacno, Nedzad.
Komentar Nr. #165
Od : nerkogalesic
Datum : 24.09.2009.
Moram se izviniti gospodinu Nedzadu Talovicu
na gresci koju sam napravio u pjesmi"Moja Senabija".
Muhadzici,Bosnici,Pacariz,
Sojtarici VOLIM SAM I
volim te ljude.
A,Ibro bi postenjacina koji
je povazdan sjedio na Hanistu,
te bi za sitne novce prevukao
stogod ljudima na svojim starim
trosnim kolicima sa cetiri
RAZLICITA tocka.
Pogresno sam napisao;Volim sam i,Razlicita"
Ta divna pjesma o Banja Luci zasluzuje
svim posjetiocima odnosno uzivaocima
stranice Banjalucki pjesnici da uzivaju
u carima naseg Banjaluckog pjesnika
NEDZADA TALOVICA.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #166
Od : nerkogalesic
Datum : 24.09.2009.
U SNU TE NAPUSTIH BANJA LUKO
U snu te napustih Banja Luko moja
jednom budan,cu da ti se vratim
i u cergi sam sretan,pored Vrbasa
vise nego u Parizu,a u dusi da patim.
Svaki djelic tvoj,tece mi venama
znam ti dusu,Vrbasa jutarnje rose
od Sehera do Ade u krvi si mojoj
kao djecaku,i danas sjede kose.
Sanjam ociju otvorenih,bukove
dusa mi godinama prazna vapi
rijeko moja,gordo teci u samoci
suze su moje,sve tvoje kapi.
Snovima koracam malom carsijom,
iskonska tuga razara mi grudi
uzese moj san,otkad nisam u tebi
jos me tvoj miris samo,prije zore budi.
Petnaest sumornih godina sanjam
pred cergom vatre,cemana zvuke
suze mi naviru dok se s vinom druzim
i osjecam miris drage Banja Luke.
Putevi ka tebi,meni su zamagljeni
zato mi i suza,iz oka cesto ispliva
ostah daleko s tobom u mislima,
ali sretan sto mi bar dusa u tebi pociva.
****************************************
ZAMETENI SU NASI TRAGOVI
Gorcinom vina oteh se uzdah iz grudi,
Banja Luka na srecu i mladost me sjeca,
po njoj tumaraju ljudi,nepoznatih lica
cemer je u meni, ona je moja sreca.
I pomisao ne tebe,grade,suze mi oci zamagle,
i godinama za proljecem jednim patim
umrijet cu negdje daleko,s'imenom tvojim
ali nemam kome,nit gdje da se vratim.
Zameteni su moji tragovi u bespuce
nisam posljedni rom,a vjerujem ni prvi
slabost je nasa sto te u dusi nosimo
Banja Luko,kolijevko,nama si u krvi.
Na hiljade crnoputih malih ljepotana
ispadose iz tvojih krila,u druge luke
nesta pjesme,aksamluka,igre i osmijeha
gdje su nasi romi,Seher Banja Luke?
****************************************
Koliko ljubavi prema svome rodnom gradu
vidimo i osjetimo u ovim pjesmama,jer
samo pravi Banjalucanin koji nosi u svome
srcu,svoj rodni grad moze napisati ovu
predivnu pjesmu,koja nas vraca u nase
rodno mjesto.
Ima ljepsih rijeka od naseg Vrbasa,ali u
srcima svih nas je samo jedna najljepsa
rijeka na svijetu a to je Vrbas.
Svaki od nas a narocito mi koji smo
svoje djetinstvo proveli kraj Vrbasa,
i koji sada u malo starijoj dobi osjetimo
uticaj Vrbasa kroz razne reume,opet volimo
nasu najljepsu na svijetu rijeku.
Svi od nas imali smo prve ljubavi na Vrbasu
od Ade,Halilovca,Zelenca,Studenca,Zelenog mosta,
Zlajine plaze,Husinog mlina,Tihe,Abacije,Ilidje,
Novoselije,pa do Vrbanje,Suturlije.
Ah ta divna stara vremena bez kredita i
glavobolje.
Za ove divne pjesme mozemo se zahvaliti nasem
Banjalucanu SEMSI AVDICU.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #167
Od : nerkogalesic
Datum : 26.09.2009.
Citajuci drugi broj Svedskog odnosno
naseg Banjaluckog magazina koji se stampa
u Svedskoj "Seher Banja Luka" u sredini
lista naisao sam na rubriku koju vodi nas
knjizevnik Ismet Bekric,a rubrika opisuje
nase knjizevnike koji djeluju i rade izvan
Banja Luke.
Naziv rubrike ;
OZIVLJENA BOSANSKA POVIJEST
Zlatko Lukic je jedan od najzapazenijih banjaluckih
autora koji su u progonstvu nastavili da knjizevnom
rijecju osvjetljavaju ne samo tesku svakodnevnicu,
nego i da slike povijesti Bosne i Banjaluke slazu
u neunistivi mozaik kontinuiteta.
" On u sebi nosi pripovjest Bosne,a ta pripovjest
jest onaj vezivni materijal koji nam posreduje
viziju zemlje sto se i u najtezim vremenima mogla
i znala pokazati jedinstvenom u formiranju
vlastitog identiteta",zapisao je Davor Beganovic
u pogovoru Lukicevog romana"Karadjoz",koji je prosle
godine objavljen u izdanju"Bosanske rijeci" iz
Tuzle,
u ediciji"Savremeni roman".
Roman"Karadjoz",u kojem je na moderan nacin
ispricana
i povijest Banjaluke,od konca 14.pa sve do zadnjih
godina 20.stoljeca,upravo ispoljava tu autorovu
"Zudnju za povijescu".Kontinuitet bosanske proslosti
i sadasnjosti ocituje se u prici o jednoj
banjaluckoj
glumackoj porodici koja se uvijek upirala svakoj
vlasti
i svakom tiranstvu.Teatar sjena prenio se na
prostore
zivota i stoljeca,kulminirajuci u posljednim scenama
banjalucke drame,u kojoj su progonitelji bili mracne
sjene,a prognani bica svijetlih lica i kada ih je
nagrizala bol.
"Grad kakav je Banjaluka sa svojom prosloscu
zasluzio
je ovakav roman kao sto je Karadjoz Zlatka Lukica
koji od 1992 godine zivi u dijaspori",zapisao je
pisac
Enes Topalovic"U izbjelistvu,zbog prosteta za
izgubljenim
gradom,nastao je ovaj roman koji je vrlo upecatljivo
oslikao Banjaluku".
"Karadjoz",tako,na najbolji nacin zaokruzuje Lukicev
bosanski opus,u kojem su jos romani:"Antigona
Bosanska",
"Tajna Knjiga","Progonstvo","Posrtanje Knjige",
i "Kino Bosna".
Evo jednog dijela iz
romana"Karadjoz",poglavlje"Sjena".
Alija, jaran njegovog rahmetli oca Adnana,izvuce
Denisa
iz podruma,kada je Djidjana isto vece iznenada
pocela
da grebe po podu u spavacoj sobi.Alija mu odmah
rece:
-Skrivat ces se u podrumu,jer ce te mozda traziti.
Odnijet cemo krevet dolje da mozes spavati.
Ja cu silaziti na pijacu i kupovat cu sto ti treba.
Pustit cu glas da si skoncao u Kastelu kao i mnogi
prije tebe.
Poslije sedam dana Alija mu je donio haber iz grada
da ga je stara banjalucka raja ozalila.
Za carsiju,a i za vlasti sada je bio mrtav.
One Majske noci kada je srusena Ferhadija,Denis
rece:
-Alija,hajdemo slijedecu noc do Ferhadije.
Kada vec nema dzamije,htio bih da imam barem jedan
njen
kamen.....
-Dobro kazes,burazeru.I Caba je kamen sa Neba.
Ako svaki Bosnjak uzme po jedan kamen,svatko ce od
nas
imati po jedan djelic Ferhadije.....
Jednog dana mi cemo sve to kamenje ponovo sloziti
i izgraditi od njega novu Ferhadiju.....
Alija je taj dan kruzio carsijom.Krenuo je od
Hiseta,
otisao u Majdan,pa u Sitare,stigao do Gornjeg
Sehera
i Novoselije,pa se vratio preko Suturlije i
Poljokanovog parka nazad u Pobrdje.
Svima je rekao ono sto je i Denis namjeravao.
To je bio jedan mali dio iz romana "Karadjoz" sa
kojim
moramo biti ponosni,jer da imamo jos mnogo takvih
knjizevnika kao sto je Zlatko Lukic gdje bi nam bio
kraj.
Hvala bogu dozivjeli smo da se Ferhadija obnavlja
i uskoro ocekujemo otvorenje nase Ljepotice.
Moramo ustrajati u borbi da se pokrene inicijativa
o obnavljanu Arnaudije koja je takodjer bila
jedinstvena na podrucju nase Drzave.
Arnaudija je imala nesto sto nijedna dzamija nije
imala po cemu je bila jedinstvena.
Ja zivim u nadi da ce se to uskoro desiti.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #168
Od : Mirsad Filipovic (mirsad.filipovic@hotmail.com)
Datum : 28.09.2009.
Dragi Nerko
Hvala ti na podrsci naseg magazina koji se uglavnom bavi
kulturom i zivotom banjaluckih izbjeglica sirom svijeta.
Urednik magazina
Komentar Nr. #169
Od : nerkogalesic
Datum : 29.09.2009.
Halo djecice nesto za Vas i za vase majke
i dede,posebno za Cerice,Domazete,Memisevice,
Ramusevice,Galesice itd.
MOJA ULICA UJUTRO
Kad noc je umorna i legne
u krevet svijetao od svanuca
moja se ulica mazno protegne
od prvih pa do zadnjih kuca.
Zatim se duga ispruzi i ceka
da sunce u nju doskakuce,
da se oglasi bar ptica neka
il' zacuje glas ispred kuce.
Tad se moja ulica razbudi
i vec nemirne poglede baca
njeni nemiri brzo prodju
i dan radni krenuti moze.
******************************
AMILA U VRTICU
Sunce je kroz prozorsko staklo
usnulo lice njezno dotaklo;
-Ustani Amila,vrijeme je odmaklo.
Djevojcica otvori snene oci,
namignu suncu i odmah skoci.
Brzo cu se umiti i spremna bicu,
ali sta da kazem teti u vrticu?
Pitace me ,to je sasvim jasno,
zasto,Amila,ustala si kasno?
Teto,oprostite,istina je ziva,
za to je samo televizija kriva.
Ubuduce cu u krevet ranije ici
pa cu na vrijeme u vrtic stici.
I onda je sunce vjerno poput psica
pratilo korake njene sve do vrtica.
***********************************
AMILA I LEPTIRIC
Leptiricu moj,sretna bih bila-
uskliknula Amila-
kad bih tvoja imala krila
pa letjela slobodno kroz svijet,
mirisuci tako cvijet po cvijet.
Amila draga-leptiric joj rece-
samo u letenju zivot ne tece,
nit'svaki cvijet divno mirise,
no,htjeti slobodu,to je vec vise.
*******************************
AMILA I PAHULJICA
Kad ledeni kristal pade
na dlanove joj vrele,
Amila u cudu ostade;
od pahuljice snjezne,bijele
bistra suza postade.
**********************************
ZIMA
Zima je hladnoca ljuta,
suma u bijelo ogrnuta,
sledjena travka kraj puta,
pahuljica na reveru kaputa.
Zima je kad se sanka
cijeli dan bez prestanka,
kada se hrabro voze skije
kao da brdo strmo nije.
Zima je vijavica ljuta,
voda je kad je bas zima
i kad modrih nosica ima.
*******************************
ZELJE MLADOSTI
Kad zasume goleme platane
sred raskosi bujnoga ljeta,
zeljela bih da mi u oko stane
i taj vjetar sto kroz lisce seta.
Kad zamire jorgovani plavi
u proljece majskih dana,
zeljela bih da se miruhom javi
i dusa moja mladoscu rascvjetana.
***************************************
Koje je to bilo divno vrijeme u nase doba generacije
izmedju 50 i 60 koja se mogla skijati i sankati
u svakom dijelu grada,jer u ono doba skorom zimi
i nije bilo saobracaja.
Bilo je divno sankati se niz pijacu,na Kastelu,na
Sibovima ,Djamistu ustvari u svim dijelovima grada.
Ruke smrzle,noge takodjer a mi zelimo da je dan
jos duzi da se ne ide kuci.
Snijeg bijel udara u oci,a mi se salimo na svoj
djecacki nacin,ali brzo prodje ono sto je lijepo.
Djeco moja slijedi nastavak.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #170
Od : nerkogalesic
Datum : 03.10.2009.
SUNCANA STRANA
Lijepa je suncana zraka
kad zasvjetluca u kapi rose,
ili se od rjecnog bjelutka vrati
i prepusti brzacima da je nose.
Lijepa suncana zraka
kad se u vodi ogledati stane,
ili jutrom u prozoru razlivena
od zara igre crvenkasto plane.
Lijepa je suncana zraka
kad zablista kao zuta pruga,
ili poslije grmljavine i kise
u vise boja prospe se k'o duga.
Lijepa je suncana zraka
kad pobjegnu suncu ispod trepavice,
pa se poput majcina pogleda
topla spusti na djecje lice.
***********************************
USNUTI
Slatko usnuti i u snu
poput vjetra putovati
svim prostranstvima svijete,
kao pcela nektarom
slatko se opijati
leteci od cvijeta do cvijeta.
Slatko usnuti i u snu
u tami meko sjati
poput srebrne mjesecine
zreloga ljeta,
bljesnuti cistim sjajem
kao zuta zraka
u poljima suncokreta.
Slatko usnuti i u snu
postati bijeli oblak
sto slobodan nebom seta,
slatko usnuti i u snu
sasvim se dati zivotu-
sav biti poeta.
**********************************
BOSANSKA SKOLA
Moja skola sad izgleda sumorno,
jer otisla su djeca.
Uzalud posluzitelj stari umorno
trese skolsko zvono
kad ono
ne zvoni smijehom,vec samo jeca.
Moja skola sad izgleda sumorno,
cezne za nasom blizino.
Uzalud posluzitelj stari sumorno
trese skolsko zvono
kad ono
ne zvoni veseljem,vec muklom tisinom.
Moja skola sad izgleda sumorno,
prepustena gluhoj samoci,
uzalud posluzitelj stari sumorno
trese skolsko zvono
kad ono
okupit'nas vise nece moci.
**************************************
SMIJEH
Kad se moj unuk nasmije,
nista ne bude kao prije;
nevidljiva mreza tisine
kida se poput paucine
i skrivene suncane zrake
lako prodju kroz oblake.
Kad se moj Toni nasmije
i meni se srce jace bije.
***********************************
BOL BESKUCNIKA
Ko zna zasto oblaci laki
nemaju nigdje svoga doma,
te ih vjetar k'o bijele konje
preko nebeskog goni hipodroma.
A kad posustanu,i od duga puta
u muci zapjene im sapi,
gorke suze tih beskucnika
kao kisne liju kapi.
***********************************
SPOKOJNO SRCE
I kad zivot brige svija
spokojno je srce moje,
ono umije da ih vija
kao paucine da su koje.
I kad zivot pelin nudi
spokojno je srce moje,
popije ga pa se cudi
zar uopce gorko to je.
I kad zivot tugu salje
spokojno je srce moje,
ono ce tjerat dalje
dok daljine jos postoje.
I kad zivot zlocom mlati ,
spokojno je srce moje,
citavo ce sebe dati
da razvedri i srce tvoje.
I nek srce tjera svoje,
kad spokojno je srce moje!
*****************************************
Zar ove pjesme nisu predivne,
djeco da li su Vam se svidjele,
trazite od svojih DEDICA i MAJKICA
da Vam ih cesto citaju.
Bolje je citati djecje pjesmice,
nego ispijati kafe,jer sa pjemicama
deke i majkice ce biti jos mladje.
Za ove divne pjesmice svu zahvalu
zasluzuje nas rahmetli
ALIJA KAPIDZIC-ALKAP.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #171
Od : nerkogalesic
Datum : 05.10.2009.
TAKVA JE BOSNA
Takva je,kakva je-
ni slikar je ne moze naslikati,
ni pjesnik opjevati,
ni romanopisac opisati.
Svi sve o njoj znaju,
a svi su nemocni da
nemocniji ne mogu biti.
Kako bi i mogli,
kada njome teku vatre,
a gore vode.
Gromovi sluze za milovanje,
oluje su djecije igracke
U Bosni se ne zna
kakva ce osvanuti zora,
a kakvo stici vece.
I svi njeni,
oni sto su davno otisli
i oni sto s njom zive
u jednoj minuti,
o Bosni govore
najruznijim i najljepsim rijecima.
I svi je vole,svi je kore.
U jednoj recenici.
I nema boja
kojima se ona
naslikati moze,
ni rijeci kojima se
opisati moze.
Ona je ono sto jeste-
Bosna i nista drugo.
A opet svi kazu;
Sve na jednu,
a Bosna na drugu stranu.
***********************************
NEMOJ DA TI PISEM
Nemoj me ni za sta pitati
kada znas da cu ti istinu reci.
Ona ti nece prijati,kao ni meni pogledi.
Sve je ovdje drugacije
nego kada si se ,moj Midho,
sepurio svojim gradom,
pitajuci -ko se zeli potuci.
Sinoc sam prosao Alejom uzdisaja.
Dobila je naziv po uzdisanju mladih,
a sada u njoj niko ne uzdise
i cini mi se sve izdise.
Lipa pod cijom si krosnjom
prvi put poljubio svoju Vesnu,
a onda se popeo na vrh
i ubrao joj najmirisniji cvijet,
odavno je bez grana.
Nema ni klupe koja je svakog proljeca
stavljana nova a mi je zvali stara.
Nema ni djevojaka,ni mladica
za uzdahe u Aleji uzdisaja.
Citav nas grad mi,prijatelju,
lici na grad izdisaja.
I jedino uzdisemo za necim
sto je samo nama znano.
Nemoj vise traziti
da ti pisem kako je u nasoj Bosni,
kada i sam znas kakav sam
sa dvije popijene flase piva.
******************************************
CUDNO VRIJEME
Kod nas je, pobratime Edo,
ljeto i to ono pravo sto przi,
a kod vas,tako mi javljas,
zima sa mnogo snijega
i drugih belaja sto ona donosi.
Ko bi rekao,pobratime Edo,
da cemo isti dan dozivjeti
da mene przi sunce,a tebe hladnoca mrzne,
a rodjeni smo kuca do kuce,
rasli u istoj avliji i jeli iste somune
koje su pekle nase rahmetli majke.
Evo mene pod kruskom
ispod koje puca pogled na rijeku.
U ono doba i u nase vrijeme
nije se imalo gdje sjesti od kupaca,
sada je obala prazna kao i mahala-
ovi novi ljudi rijeke i obale ne vole.
Pitas me u svom pismu;
Sta rat uradi od nas,kako nas
po cijelom svijetu razbaca?
A mesar sto pijan prolazio mahalom
jucer je ovdje sjedio i govorio
da je rat cudno vrijeme,
kada medju prijateljima ima neprijatelja,
medju neprijateljima prijatelja
i da za ratovanja krivaca nema.
Svi su krivi koji su bili u njemu.
I dok ti ovo pisem,Edo,
zamalo me kruska ne pogodi u glavu,
pade mi pored nogu zrela.
Ima boju mjeseca,evo je pored
mene kao nasmijana djevojka,
kojoj svakog casa svatovi treba da dodju.
Znam ,uvijek si volio moje kruske.
Da si mi u blizini mogu samo zamisliti,
koliko bi ti vremena trebalo da ti usta
osladi.
*************************************************
PISMO OMERU
Zasto,reci mi kao prijatelju,
tvoje ptice slikane u Veroni
nisu iste kao one sto si ih
pogledima hvatao i slikao
na obalama naseg Vrbasa.
U ocima ptice iz Verone
nema one radosti koje su
imale ptice sa Vrbasa.
Nema ni one zelje za letom,
ni nemirnih pogleda
za daljinama,za igrama.
Ove slike,koje mi saljes,
kao da si slikao odsutan.
Ni grane na kojima stoje
ptice iz Verone nisu iste-
ogoljele su i potamnjele,
pa mi se cini da ovo nisu
ni tvoje grane sa naseg Vrbasa.
Ni oblaci,Omere prijatelju,
na slikama koje sam primio
nisu oni sto setaju
dolinom nase rijeke.
I sve mi izgleda kao da ih ti nisi
na platno prenio svojom rukom.
Mozda su ove slike zalutale
od tebe meni,od mene tebi,
ili mi nismo,moj Omere,
ono sto smo na svojim
obalama nekada bili.
*************************************
Drugo pismo slijedi u narednom nastavku.
**************************************
Jedno kratko pitanje kada ste zadnji
puta pisali neko pismo porodici ili
svome prijatelju.Zamislite samo sa kojim
iscekivanjima smo cekali pisma i koliko
smo puta znali pitati postara,da nije mozda
SLUCAJNO negdje izgubio pismo koje smo
jedva
cekali da dodje.
Na zalost nema vise toga iscekivanja.
U ovoj deceniji naseg zivota sav razgovor
se odvija preko telefona,a ako zelite da se
vidite istovremeno i pricate zato postoje
razni kompjuteri ili laptopi tako da je
nepotrebno pisati pisma koja smo prije
tako volili citati,narocito ljubavna pisma,
ili pisma simpatija koje ste sa uzivanjem
citali,e te vise strasti NEMA.
Probajte sjesti pa napisati prijateljima
ili rodjacima pismo pa ce te se uvjeriti
koliko kompjuter i razni telefoni otupe
covjeka nemojte se ljutiti i ja sam u tom
polozaju jer ne pamtim kada sam zadnji puta
napisao nekome pismo,sa izuzetkom cestitki
za
Novu godinu ,ali i to sve vise i vise
prelazi
na telefonsku slusalicu,jer dodje mnogo
jeftinije,ustranu i pare treba sjesti i
napisati pismo ili neku cestitku ali mi na
nasu veliku zalost nemamo vremena,a sto da
se
covjek pati kada je lakse telefonom,ili
pricati
i gledati se preko kompjutera.
Sjednite pa razmislite
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #172
Od : nerkogalesic
Datum : 11.10.2009.
KONJI IZ VERONE
Nasi nisu,a tvoji se zovu.
Mi sve isto imamo,osim sebe-
tvoje konje imam u ocima,
sada su mi na vidiku.
Molim ih da kopitama
o kamen udare,da vatra sijevne,
da se grom prepadne,
da oluja pobjegne.
Da budu to Omerovi konji,
rodjeni i odrasli u Bosni,
slikani tvojom rukom.
Ove koje sam dobio u pismu
kao da i ne mogu nazvati tvojima.
Kao da je neko pokusao kopirati
igru tvojih konja negdje daleko
od njihovog i naseg postojanja.
A opet znam,moj Omere,
da su tvoji i niciji drugi,
i pitam se,ovdje u Bosni,
gdje mogu naci tvoje konje,
koji su ostali iza tebe
kada si ostavljajuci sebe
odlazio,misleci da ces drugdje naci
Medeno Polje i razigrane konje,
kako ti u susret hrle.
Da li si ih nasao,ne znam,
ali ovi sto si mi naslikao,
ni nalik na nase nisu.
Ili su se i oni tako promijenili
kao i mi sto vise ne licimo na ljude.
***********************************
Ovom pjesmom odnosno pismom mnogo
pozdrava nasem velikanu slike i grafike
Banjaluckom emisaru Omeru Berberu.
Komentar Nr. #173
Od : nerkogalesic
Datum : 12.10.2009.
ODGOVOR
Pucketa vatra u sparetu-
nase su ga majke smederevac zvale.
Kuha se grah,kuca mirise poljem
(ja ga i zasijao i obrao),
a postar Salko zakuca na vrata
veseo kao rahmetli Ale kada cigaretu dobije-
veli kako imam pismo iz Amerike.
Znaju nasi,kazuje Salko,gdje zivimo-
pored rijeci bit ce jos nesto,rece i ode.
Grabovinom,koju sam jesenas usjekao
u sumi tebi i meni znanoj Krivo brdo,
nalozim vatru i sjednem na seciju,
da procitam tvoje pismo,a vjetar mi kroz
prozore donosi cist zrak.
Iz koverte,na kojoj ima puno pecata,
vadim tvoje pismo,a na pod pade slika.
Saginjem se i uzimam je,ti na njoj nasmijan.
Meni drago sto te ponovo vidim veselog.
Razgledam sliku,vidim velika kuca,
prelijep auto,garaza veca od nasih kuca.
Sve se pitam;mora da ima dobrog gazdu,
pa mu dozvolio da se slika pored
njegovog auta i njegove kuce.
Citam pismo i ne mogu da vjerujem.
Nije to tudja kuca,ni auto,ni dvoriste,
ni garaza,nista nije tudje-sve tvoje.
Pises da zivis kao sto su begovi zivjeli,
da si se sa Minkom rastavio i ozenio
Amerikanku,
da ces uskoro na put oko svijeta,
da zivota u Bosni nema,da zalis godine
u njoj provedene,
Poslije prvog citanja izadjem u avliju.
Iz bunara izvucem kantu hladne vode,
dobro se umijem istrljam i oci i vrat,
pa vratim se u kucu osvjezen kao rosom umiven,
nalozim vatru i ponovo procitam tvoje pismo.
Pises da bi volio da ti posaljem sliku
Iste smo godine rodjeni na istom brdu rasli,
Nadju Bibinu voljeli u isto vrijeme-
kada vidis mene,kao da gledas sebe,
tako mi pises.
Ovdje nije vrijeme za slikanje
ali ne brini,cim proljece grane
i tresnje procvjetaju,pozvat cu
slikara Ramu da me uslika
u tresnjiku tvoga rahmetli djeda,
pod cijim smo stablima kao gladne ptice
trazili tresnje.
I sam znas da se sa najvise tresnje
tresnjika tvog rahmetli djeda Smaje
vidi cijeli svijet i jos vise od njega,
a kada probehara da cijelo brdo lici
na jos nenacrtano slikarovo platno,
s bojama kakve slikari jos ne znaju naciniti.
Za sada toliko.
Ovo cu ti pismo poslati
kada mi sin iz iste zemlje,
gdje si i ti,posalje malo para.
*********************************************
CUVAR IMANJA
Nista ja vise o sebi ne znam,
ni da li postojim ni da li sam postojao.
Da li hodam po nebu,ili zemlji,
ni kada sam stigao ovdje,gdje sam
ni zasto sam dosao,ni ko me kome ostavio.
Ne znam stari prijatelju,ni sta zelim
ni sta cekam,ni koga cekam.
U mojoj glavi sve je pomijesano
kao Remzijina pita koju smo nekada jeli
u kojoj je bilo mesa,sira,kupusa,krompira
i kojoj ime ni ona nije znala,
samo je govorila da je to najbolja pita.
A gdje bih bio nego u Bosni,
u ocevoj sepuraci sam se sepurim.
Sve je moje otislo od mene,
neko u zemlju,neko u tudje zemlje.
A ja ostao da cuvam sto se sacuvati
ne moze,a to ocajno zelim.
Ponekad u samoci sam sebe pitam
kome cuvam sljivik,a kome polje.
Kome ce od mojih,za koje godinama
i ne cujem,a kamoli da ih vidim,
trebati ove vrleti koje ni vukovi
vise nece da posjecuju?
I dodje mi da pomislim
da ni ja ni sve ovo sto se moje zove
vise ne trebamo nikome i nikada.
A opet se sjetim Huse Vajrace
koji je govorio da ce doci danasnje vrijeme
i da sve covjek moze prodati i popiti
ali njivu i polje ne smije nikada.
I tako je to sa mnom sada
ja sam,stari prijatelju,cuvar imanja
koje se ne moze sacuvati,a noge sve teze
postaju-
ni gladne vrane da rastjeram,
ni hladnom vjetru da pobjegnem.
***************************************************
PUSTE ZIME
(Dzevadu Tasicu)
Zoves me iz Osla,nikada vidjeni prijatelju,i
pitas
ima li u Bosni snijega i kako narod zivi?
Ima snijega i vise nego sto treba
i hladnoca stegla,sve ledom okovano,
tek dimnjaci pokazuju zivot i psi sto laju,
a komsijska sijela pripadaju proslosti-
ljudi se o sebi zabavili i samo sute
i sve je u gradovima i mahalama pusto.
Vukovi cesto napadaju.
Vremena cudna Tvojom i mojom Bosnom
prolaze,ali sporo,skoro se ne micu.
Sve su se nevolje ovdje naselile
i sve manje licimo na sebe i svoje pretke.
Pozivamo dane da nam se vrate
kada je na sofri bilo malo jela,
a oko nje puno gladnih ociju
iz kojih su sijale zelje da se bar jednom
najesti mogu do mile volje.
Nema vise,moj Dzevade,Bosne
koju si odnio kada si odlazio.
I u tvojim sjecanjima ona ce izblijediti.
Ostat ce tek pjesme koje pjevati
niko nece znati,a mnogi ni zeljeti.
************************************************
PREZIMITI U BOSNI
I dalje su zime u Bosni
sa mnogo snijega,
hladne i dosadne.
Vukovi i sada silaze
u sela ,ali nista ne kolju,
torovi su prazni.
Odavno su odavde
otisli ljudi,ostali samo poneki
koji duge noci
razbijaju zeljama
da im u goste bar gromovi dodju.
Zime u Bosni sada ne lice
na one davne,
kada je jedna pec zagrijavala
dvadeset i vise celjadi
i svima bilo toplo i lijepo
i svi slusali starinu
sto je sve znao
slusajuci nekadasnje starce.
Zima u Bosni
sada je duga i tuzna
kao starost,kao bolest,
kao nesto sto se sanja
a naziva se ruznim snom.
Nije lako prijatelju,
prezimiti zimu u Bosni.
Ni uteci vucima,
ni gladi,
ni ljudima.
******************************************
TELEFONSKI POZIVI
Zove me Isko Mravac
iz Banja Luke,
pita za moje zdravlje
i place.
Kaze,volio bi
da se vidimo.
Iz Svedske zove
Dzandro,prijatelj iz djetinstva,
kazuje kako mu je
lijepo, ali za Bosnom pati.
Subotom me naziva sin
iz Amerike,gdje zivi,
rasprica se o Jasmini-
njegovoj kcerki a mojoj unuci.
Svoj grad i svoju drzavu
vise i ne spominje.
Odavno ne zovem nikoga.
Koga bih zvao
znam odgovor,
zato mi se i ne zove.
A dani i godine prolaze,
sve manje imam koga i zvati.
Stariji kazu da je i to zivot.
Neka bude kako oni kazu-
davno sam naucio slusati,
mene nikada niko poslusao nije.
****************************************
Nas zivot van naseg grada i drzave,ima mnogo
drugaciji sadrzaj od onoga kojega smo imali
u nasoj Bosni.
Dolaskom u drugu drzavu,zeljeli smo preko
noci namiriti ono sto smo imali u Bosni.
Danas mnogi od nas imaju ogromne kuce,vozaju
nova vozila,i svaki dan ulazimo u vece i vece
investicije,koje moramo vratiti kako-samo
vecim
radom,odnosno duzim ostajanjem na poslu,ili
vecim miljama koji nasi ljudi provode vozeci
kamione na opasnim americkim cestama odnosno
autoputevima.
Zaboravljamo porodicu i zato dolazi do velikog
broja razvoda.
U Saint Louisu je zabrinjavajuci broj razvoda
kod Bosanskih porodica.
Nije sve u novim vozilima i novim kucama,prva
i najvaznija stvar je kako sacuvati porodicu
na okupu,odnosno stvoriti vjecnu ljubav i
postivanje djece prema roditeljima.
U Saint Louisu koji broji oko 65000
zitelja iz Bosne svaki dan se susrecemo
sa problemom izmedju roditelja koji se bore
sa raznim bolestima i djecom koje je uhvatila
ustvari koji su upali u Americki bubanj pa
nemaju vremena za svoje roditelje.
Ne zaboravite da i roditelji moraju imati
svoje
mjesto u zivotu mladje generacije.
Zahvaljujem se nasem Kemalu Coci na ovim
divnim pjesmama koje su prilicno poucne
za nas koji zivimo van nase drzave,a ima
jos slicnih pjesama koje cemo u narednom
periodu citati.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #174
Od : nerkogalesic
Datum : 15.10.2009.
ZASTO VOLIM AUSTRALIJU
Australiju volim zato sto je to
jedna velika i lijepa zemlja koja
ima puno prirodnih ljepota.
Te ljepote uglavnom ne mogu da se vide
golim okom,ali ih ima na kanalu"Discovery",
koji tata,mama i ja volimo da gledamo,
i da se ponosimo u kakvoj zemlji zivimo.
Mama i tata kazu da je Australija lijepa
zato sto u njoj zivi puno raznih naroda
i narodnosti i sto su ljudi svih rasa
i religija ovdje nasli mjesto da zive
u miru i prijateljstvu.
Ja u skoli imam puno drugara iz razlicitih
zemalja,ali tata ne da da ih dovodim kuci,
pa se zato druzim samo sa nasom djecom
ciji su roditelji bogati jer tata kaze
da je tako najbolje.
Moja sestra je ucila u skoli da je
multikulturizam jedna velika stvar,
i to joj se mnogo svidjelo pa je pocela
da se zabavlja sa jednim deckom iz Tonge.
Onda su je kada su saznali mama i tata
zajednicki oplavili od batina.
Australija je lijepa zato sto se u njoj
govori puno jezika,a neko cak i engleski.
Kada moga tatu pitaju prijatelji iz domovine
kako stoji sa jezikom,jer znaju da je u skoli
stalno vukao keca.
On kaze da se sasvim dobro snalazi i sa Bosanskim.
Onda mama kaze da mu nista i ne treba jer ne izlazi
iz nasih kafana,pa se onda posvadjaju i posalju me
napolje.
Moja mama voli mnogo Australiju jer kaze da ovdje
ne mora nista da se kuha,zato sto je sve na gotovo,
i sve moze da se kupi.Mi se slazemo sa njom i najvise
volimo kada kaze da je boli glava,pa naruci picu,
ali je zato moja baka kada nam je dosla u posjetu
plakala dva dana,kada je vidjela kako smo se svi
ugojili(mama kaze da smo se popravili).
Australiju volim zato sto ima razvijen sport i
sto sa svake Olimpijade donese puno medalja iz
hokeja na travi,bijatlona,badmintona,odbojke na
pijesku,
trambuline i ostalih vaznih sportova.
Tata kaze da mnogo voli Australiju zato sto nije
potrebna viza da dobijes posao kao kod nas.
Svi imaju iste sanse da se zaposle u "Mcdonaldsu",
ili "Hungry Jacksu".
Ja mnogo volim da idem u Australijsku skolu zato
sto se puno igramo i ucimo dosta korisnih stvari
o domacinstvu.
Uciteljica nam je rekla da cemo u petom razredu
da ucimo citanje i pisanje,jedva cekam.
Moja sestra ne voli skolu zato sto ide u
dvanaesti razred pa ih sada tjeraju da uce
tablicu mnozenja.
Mi svi u porodici volimo Australiju zato sto
je daleko pa tatina rodbina iz Mionice ne moze
da dodje kod nas i ostane dvije nedjelje,dok
cekaju da im zakazu pregled kod specijaliste.
Mama uvijek govori kako je ona potekla iz fine
i kulturne porodice i da voli Australiju zato
sto ima puno kulturnih dogadjaja.
Kaze da joj je najveca zelja da gleda mjuzikl
"Lion King".
Ja volim Australiju zato sto se ovdje mnogo vodi
o djeci.Ako te tata ili mama tuku onda mozes da
pozoves jedan broj telefona,pa onda dodju neki
ljudi i odvedu te u neku kucu gdje ima puno djece
i gdje o njima vode brigu cike koje mnogo vole
male djecake.
Australija mi se dopada zbog toga sto mozes sa 16
godina da dobijes vozacku dozvolu.
Uzmes auto od tate i onda se trkas sa drugarima
po ulicama.
Moj tata kaze da voli Australiju zato sto ne mora da
zivi sa maminom mamom.
Doduse,ona nam ponekad dodje u posjetu i stalno
prica kako joj se nista ne svidja u Australiji,
ali tata kaze da nju ne smijemo da slusamo jer
je ona stara Komunjara.
Volim Australiju zato sto ima puno mjesta gdje
mozes da odes na izlet.
Mi bar tri puta godisnje,na brzinu spremimo,
sjednemo u kola i odemo na neko jezero.
Tu se uvijek lijepo provedemo,sve dok ne pocnu
da nas grizu komarci i muhe i dok mama ne pocne
da vice na tatu zato sto je popio osam piva.
Onda dodje vrijeme da idemo kuci,pa upadnemo u
guzvu na autoputu i u kolima svi cute.
Ja tada volim da gledam kroz prozor i da uzivam
u prirodnim ljepotama Australije.
Volim Australiju zato sto u njoj ima puno domacih
i divljih zivotinja.Svi imaju kucne ljubimce
pa sam i molio da dobijem psa,ali mi je mama
rekla da njoj ne pada na pamet da ide za njim
po ulici i da skuplja govanca u plasticnu kesicu.
Onda sam krisom poceo da hranim jednog posuma koji
nam je prevrtao po djubretu,jer sam htio da imam
svog ljubimca,ali ga je tata umlatio lopatom,
kada je vidio u dvoristu.
Krisom smo ga zakopali iza kuce i tata nam je
zaprijetio
da cutimo jer bi inace morao da plati kaznu od ne znam
koliko mnogo dolara.
Moja sestra mnogo voli Australiju zato sto je ona malo
punija(ja mislim da je bas debela)pa kaze da ovdje
uvijek moze da nadje garderobu u kojoj izgleda seksi.
Ja mislim da nije to razlog nego sto joj se niko
ne smije na ulici kao kad je bila u Sarajevu pa
su je zvali"Debela Australka".
Kada sam pitao mamu zasto ona voli Australiju,
dugo je razmisljala i na kraju mi rekla da je
voli zato sto moze da se opusti i ne razmislja
sta ce reci komsiluk,koji nam je tamo kod nas
svakog dana zavirivao u lonac.
Onda sam ja razmislio pa sam joj rekao da ovdje
i ne mogu da nam vire u lonac kada ga niko
i ne upotrebljava.Onda mi je ona zveknula jednu
zausku i ja sam odlucio da je iskljucim iz ovog
projekta.
Moj tata kaze da najvise voli u Australiji to sto
je izbor piva toliki da ce mu trebati jos ko zna
koliko godina pa da sve isproba.Ja mislim da je on
vec sve isprobao po vise puta i da stalno pocinje
novu turu.
Volim Australiju zato sto ovdje i cike mogu da se
zene medju sobom.Ja bas ne marim mnogo za djevojcice
jer su alapace i bezobrazne,pa sam razmisljao da
ozenim nekog drugara kad porastem.
Mislim da bi nam bas bilo fino jer bismo mogli
zajedno da gledamo utakmice,igramo fudbal,kosarku
i narucimo picu ili kinesku hranu kada dodjemo kuci.
Rekao sam to tati,a on se samo uhvatio za glavu i
opsovao i ovu zemlju i dan kada je u nju usao.
Nije mi jasno zasto se tako naljutio kad je stalno
pricao kako voli Australiju zato sto je to velika
i lijepa zemlja sa puno prirodnih bogatstava.
*****************************************************8
Ovo je tako dobro i istinito,a moze se primijeniti
i na ostale zemlje nasih novih domovina.
Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #175
Od : Ahmet
Datum : 16.10.2009.
Dragi Nerko, prvi put se javljam u ovoj divnoj temi. Iako
sam vise prozni tip citaoca, svakako da me u dusu diraju
lijepa lirska djela nasih Banjalucana. Tvoje obimno
poznavanje banjalucke poezije me zadivljuje i ja ti zelim
vjecni nastavak ove pjesnicke teme.
Predlazem da polako pocnemo pisati i o novim pjesnickim
snagama koje su porijeklom iz Banjaluke, a sudbina im je
odredila druga mjesta boravista sirom svijeta.
Jedan od takvih mladih pjesnika je i Haris Grabovac koji
zivi i studira knjizevnost u Stockholmu, a korjeni iz
Banjaluke mu se naziru u svakoj njegovoj pjesmi, u svim
njegovim mislima. Takvi mladi ljudi ce sigurno nastaviti
tradicije naseg nacina zivota i pronijeti slavu naseg
voljenog grada i u nasim novim sredinama u koje nas je
neumitna sudbina, bez pitanja, ubacila.
Pozdrav, Ahmet
Komentar Nr. #176
Od : nerkogalesic
Datum : 18.10.2009.
JORGOVAN
Jos stoji kceri,
ali nije kakvog
ga pamtis;
rascvjetan,visok,
uspravan kao
munara nase dzamije
koje vise nema.
Jorgovan,
sto je sirio miris
nasom mahalom i avlijom,
savijen kao i ja,suh kao
Zemka rahmetli,
sto je susicu bolovala,
jos je u basci.
Nemam snage
da ga posijecem.
A kako cu,
kada ga pogledam
ugledam brata i tebe
kako se penjete
da mi cvijet uberete.
Nemam snage
ni da ga gledam,
kako se pati,
kako nestaje,
kako isdise,
a uzdahnuti ne moze.
Nemoc i njega
i mene obuzela.
I kao da sanjamo
kako smo opet
ono sto smo
nekada bili,
ali nema vas
da se po jorgovanu penjete,
za svog oca
trazeci najljepsi cvijet.
**********************************
RAZGOVOR O ZORAMA
Svake me zore
mozete pitati o
sjecanjima na ponoci.
Bilo je priznajem,
i mojih grijeha
i ludi noci,
jos ludjih ponoci.
Znao sam voljeti
vise od tetrijeba,
a glavu na ramenima
i sada nosim.
Imao sam zore
za svjedoke,
a ponoci su bile
moje vrijeme
za zivljenje.
Sve je to bilo
mojih mi pomoci,
mojih mi zora,
dane ne poznajem,
oni su bili vrijeme
mog odlaska od sebe.
I necu da zalim
sto sam zivio tako,
kao sto sada ne zalim
sto ne mogu
zivjeti isto.
**************************************
SLIKE
Ni moje sestre,ni ja,
nemamo fotografije
kada smo bili djeca.
Na nase pitanje
majka je govorila
da je bio rat
i nasa kuca izgorjela.
Slike svoje djece
cuvao sam u njedrima-
oteli su mi ih na obali.
Tako ni moja djeca
nemaju slike kada su
bili djeca.
Na zidu moje sobe
slike su mojih unuka.
Zelim da ih ne zadesi
ono sto je zadesilo
njihove pradjede,djedove i
njihove roditelje.
*******************************
SLJIVA
Da li od cekanja,
ili od radjanja,
sljiva u starom sljiviku
pocrnjela kao gavran
u majcinim kletvama.
Znam kada je otac
kopao zemlju
i posadio je
uz molitvu Boga
i nama djeci
da je ostavimo na miru
dok ne poraste.
Rastao sam skupa s njom,
ubrao njen prvi plod
i brao,brao sve dok nisam
morao otici daleko,daleko.
Ponovo sam pored sljive
najstarije u sljiviku.
I gledam njene bore.
Da li i ona posmatra mene
i pita se koji je ovo sijedi covjek,
koji o njoj pise.
Rasli smo skupa,
a ostarjeli razdvojeno
sljiva i ja.
Ona u sljiviku,
a ja kuci koje vise nema.
*************************************
Dani u nasem gradu u doba jorgovana
mozemo vezati za najljepsi mjesec
u godini MAJ koji nas je stvarno svake
godine vezao za razne dogadjaje:
Prvi Maj,Titov rodjendan,parade
piknike i zavrsnica prenosa parade
iz Beograda.
Sjecate se sta su nasi stariji govorili;
nemojte nikada sjedati na travu,ako u mjesecu
ima slovo "R",sto je tacno.
Volio sam miris jorgovana,koji se u Maju
sirio u mome komsiluku,a kasnije taj miris
je preuzimala Lipa koja je sirila miris u
Junu,kada je cijdeli grad mirisao.
Koliko je nas sretnika da je uspio spasti
slike iz mladih i sjecati se onih divnih
dana zivljenja u svome rodnom gradu.
Ja sam na svoju veliku radost uspio
sacuvati zahveljujuci mojoj punici,a i mom
surjaku koji je rano otisao u Svedsku,o
ona znajuci ratno vrijeme drugog svjetskog
rata bila uporna u slanju paketa,tako da sam
najvise zahvaljujuci svojoj punici spasio
svoje slike,jer je znala da ni mi necemo ostati
u Banja Luci.
Kada je dosao red na nas i mi smo morali otici.
sjetite se kako je bilo divno ubrati sljivu,
a ona sva zamagljena slatka puna soka.
Savka sljiva koja se raspuci na pola u ruci
a ukusa da se samo pozeljeti moze.
U Americi morate biti velike srece da
nadjete savku,ustvari mozete je naci
u Italijanskim sljivama.
Mnogo pozdrava iz hladnog Saint louisa.
Komentar Nr. #177
Od : nerkogalesic
Datum : 23.10.2009.
Kad sam zaostajao za drugima,govorili su:
-Pregazice te vrijeme!
Kada sam posao ispred vremena,pregazili me oni.
Navjerica u boga-ateizam.Vjera u covjeka-skepticizam.
Kad patuljak nadraste sebe,njegova bi malenkost da
se odmah mijenja red velicina.
Budi oprezan!Krupne rijeci te najbrze mogu uciniti
sitnim.
Usijana glava se najbrze hladi kad pocne da gori
pod nogama.
Pojedinacno napredovanje katkad je samo uvod u
kolektivno nazadovanje.
Hajka se u principu dize na krupnu zvijerku,ali kad
se izgubi princip,stradava sitna divljac.
Malog covjeka pitaju zasto je pogresio,velikog....
kako je do toga doslo.
U pomrcini i svitac postaje zvijezda.
Nije mudro prosirivati horizonte onome u koga covjeka
nije ni na vidiku.
O necijem minulom radu najbolje govore njegove
sadasnje greske.
Vrijeme sigurno ne radi za sviju.Tako naivnog
radnika jos nismo imali.
Dali mu vise mogucnosti...da sakriju onu pravu.
Neki su Darvina bukvalno shvatili pa od svakog
majmuna ocekuju da postane covjek.
Kad te dizi u nebesa,sjeti se;iako nacickana
zvijezdama,ona su ipak taman prostor.
Nije problem kopirati pametna covjeka.
Problem nastaje kod pokusaja umnozavanja.
Ne znam da li sam promasio karijeru,pitao
se noj gledajuci ptice koje lete.
Suplje rijeci nemaju tezinu,ali mogu imati masu.
Razlika;biografija nastoji da nesto kaze,autobiografija
da stosta presuti.
Ne gledajte stvari samo iz svog ugla.Ima i tupih
uglova.
******************************************
Malo humora i satire-aforizama nije na odmet,malo
uzivajte,a slijedi nastavak.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #178
Od : nerkogalesic
Datum : 27.10.2009.
Kad na dvorisnim vratima vidim natpis
"Cuvaj se psa",odmah pomislim
da to gazda rezi na ljude.
Kao sto vidite nije vise problem
poslati covjeka u svemir.
I dalje je samo problem kako
pojedince spustiti na zemlju.
Naveli ga da pogine za pravu stvar.
A oni nastavili zivjeti...sto je
velika stvar.
Ako se svugdje dizu ratne zastave,
ko ce ih poslije spustiti na pola
koplja.
Nezgodna je kombinacija snaznog reliste
i prevelikog sanjara;prvi od sume
na vidi stablo,drugi od stabla vidi pilanu.
Tako je to;neko kroz zivot ide sa obrazom,
neko nosi obrazinu.
Nezaposlen razmislja kako da iskoristi
slobodno vrijeme,
zaposlen....
kako da ubije radno vrijeme.
Kakve li ironije!?Ljudi spremni da daju
sve od sebe,najcesce su osobe
od kojih se nista ne trazi.
Sto su mi vidici siri,plata mi se
cini uzom.
Razlika izmedju prirodne i vjestacke zebre;
ovu drugu stalno prelaze.
Ko se oko sebe razmece pamecu,
budala u njemu moze ga doci glave.
Ne mislite valjda da su vas proizveli
u zvijezdu zato da bi rastjerivali
njihovu pomrcinu?!
Sumnjam da dobro prolaze ljudi
koji sumnjaju u svakoga,a nesumnjivo
lose prolaze oni koji ne sumnjaju
ni u koga.
Covjek kome fali daska cesto je
odskocna daska drugome.
Teznja pametna covjeka;biti razumniji
od drugoga.
Ambicija kretena;ne biti veci kreten
od ostalih.
Zbog necijih"pet minuta"mnogi ispastaju
godinama.
Iskustvo opominje;u sumnjivim vremenima
prvo stradaju nesumnjivi.
Rad je stvorio covjeka.Nerad bi ga mogao
usavrsiti.
Nije dobro kad budala daje sve od sebe.
Gore je, medjutim ,kad to isto trazi od vas.
Neka vas ne tjesi cinjenica da je rad od
majmuna napravio covjeka!
Zato su ipak potrebni milioni godina.
Orla hvale dok je u visinama.
Prizemljen dobija tretman grabljivice.
Budimo parlamentarni;dok svi govore,
nek'bar jedan slusa!
Kad se budali daju odresene ruke,pamet
ide svezanih nogu.
Optuzili ga za sebicnost..do kraja ostao
svoj covjek.
Znati dovoljno moze biti i previse.
Lav je car svih zivotinja,ali kad ga
dresiraju,njemu je mjesto samo u cirkusu.
Sjetite se da je i proslost neuspjesnih
bila jednom njihova bolja buducnost.
Svi priznaju da je grijesiti ljudski,
ali niko ne rece na ciji racun.
****************************************
Drugi dio aforizama je zavrsen,ako Vam
se svidja pohvalite,a ako ne sutite,slijedi
nastavak.
Neki aforizmi su super i svidjaju mi se
posto u njima ima mnogo istine.
Mnogo pozdrava iz kisnog Saint Louisa.
Komentar Nr. #179
Od : nerkogalesic
Datum : 30.10.2009.
U narednom periodu malo vise prostora
posveticemo nasoj Banjaluckoj-Legendi
najvecem djecjem pjesniku kojeg je
dao nas grad.Rijec je o Ismetu Bekricu.
Ismet Bekric je rodjen 26.Maja 1943 godine
u Banjaluci,gdje je zavrsio osnovnu skolu
i Gimnaziju,i gdje je,po zavrsenom studiju
knjizevnosti na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu,1968,godine,zapoceo raditi,prvo
kao novinar u listu"Glas",a zatim kao
glavni urednik tog lista i urednik u
izdavackoj djelatnosti.Pocetkom 1993. godine
morao je,kao i vecina njegovih sugradjana,
napustiti grad u kojem je proveo skoro 50
godina i utociste potraziti u drugoj sredini-
u gradicu na jugu Slovenije,Ilirskoj Bistrici,
u kojoj je punih sedam godina radio sa nasom
djecom u izbjeglistvu,prvo kao profesor
maternjeg jezika,a zatim kao mentor kulturnih
radionica.Kao stvaralac,i dalje je neraskidivo
povezan sa Bosnom i Hercegovinom,u kojoj
objavljuje knjige i rado cita pjesme medju
osnovcima.Clan je drustva pisaca BiH i
Bosanskoga PEN-a.
Bekric je pjesme poceo pisati jos kao osnovac,
da bi ih kao gimnazijalac i student vec objavljivao
na stranicama na kojima su se predstavljali znacajni
pisci toga vremena.
Prvu knjigu,sa naslovom"Jutro tate Mrguda" objavio
je u sarajevskoj "Svjetlosti",1968.godine,
da bi vec nakon tog prvenca skrenuo pozornost
knjizevne kritike i bio uvrscen u antologiju
bosanskohercegovacke poezije.
Objavio je vise od 30 knjiga poezije,dramskih
tekstova
i prijevoda,medju kojima su ostali zapamceni
naslovi;
"Klupa kraj prozora","Otac sa kisobranom","Skriveno
oko",
"Radnicka cetvrt","Noc kada su neboderi setali",
"Izabrane pjesme","Djecije nebo","Ocev kaput",
"Djeca i lutke" i dr.Pjesme su mu prevodjene
na vise stranih jezika,a cjelovite zbirke ima
u prijevodu na italijanski,turski,makedonski i
slovenacki jezik.Za dvojezicku zbirku stihova
"Cipele starijeg brata-Cevlji starejsega brata",
u izboru Josipa Ostija,a u prijevodu na slovenacki
Milana Dekleva,dobio je znacajnu medjunarodnu
nagradu Alpe Adria"Rijeci bez granica",
koja se bijenalno dodjeljuje u Italiji,a ranije
je za svoje knjige i literarni opus dobio
i najznacajnije bosanskohercegovacke i jugoslovenske
nagrade;"Veselin Maslesa",Nagradu za najbolju
knjigu,
Nagradu Zmajevih djecjih igara-Zmajevu nagradu
za doprinos savremenom izrazu i dr.
Zastupljen je u antalogijama,citankama i skolskoj
lektiri.
U Izdavackoj kuci"Bosanska rijec"objavio je u
ediciji
Bosnjacke knjizevnosti za djecu u BiH izbor
iz poezije s naslovom"Otac sa kisobranom",
a zatim 2003,i 2004.godini i knjige pjesama
i dramskih tekstova"Djeca i lutke",izbor
"Jesen u gradu",prevod pjesama slovenackog
pjesnika Borisa A.Novaka"Bajka putuje u svijet".
Takodjer pored Borisa A. Novaka,preveo je na
bosanski jezik slovenackih pjesnika,Niku
Grafenauera,
Bredu Smolnikar i jos neke slovenske pisce za djecu.
Clan je u Sloveniji i ukljucen u djelovanje
Udruzenja knjizevnika Primorske.
Ismetu Bekricu njegov rodni grad je bio njegova
velika inspiracija,pa se u velikom broju pjesama
zrcali njegovo djetinstvo a narocito u knjizi
"Na kraju grada",tamo gdje se grad penje u brda,
sa kojih se najljepse vidi bistri Vrbas,aleje
i parkovi,bez kojih bismo zaboravili"kako cvrkucu
ptice"
i "kako izgledaju listovi i pupoljci boje zlata".
Jos da napomenem da je isao u moju osnovnu skolu,
ustvari ja sam isao u njegovu osnovnu skolu,
"Zmaj Jovan Jovanovic".
**************************************************
IZGUBLJENI KLIKER
Izgubio sam kliker
prije..ohoho...godina,
a sada ga pronadjoh
u dzepu svoga sina.
Kada sam htio da slozim
njegove kratke hlace,
iz dzepa iskoci kliker
kao nestasno mace.
Gle,sare potpuno iste,
na istom okrnjen mjestu,
i skace kao nekad,
htio bi i na cestu.
Podizem kliker sa poda,
u dzep ga pazljivo vracam;
svoje djetinjstvo davno
tek sada bolje shvacam.
************************************
TATA BI DA SE SMANJI
Svaku noc,prije sna,
tata bi-da se smanji,
da bude kao ja,
a mozda cak i manji.
Vidim mu to na licu,
osjetim i u glasu,
lici na krhku ladjicu
na nekom davnom talasu.
A ja bih da rastem brze,
dok tata nazad luta;
i ti nas susreti drze-
negdje na pola puta.
Negdje na pola puta,izmedju,
gdje nikad nismo skriti,
gdje zivot plete predju
samo od sretnih niti.
************************************88
JA SAM SAMO DIJETE
Skakucem,
skacem,
a nisam skakavac.
Mljackam,
cmacem,
a nisam cmakavac.
Penjem se,
majmunisem,
a nisam majmuljak.
Vrtim se,
okrecem,
a nisam vrtuljak.
Cerekam se ,
smijuljim,
a nisam smijalo.
Klatim se,
navijam,
a nisam navijalo.
Ja sam samo dijete
koje svrbe pete,
kom je uvijek tijesno
i lijevo i desno,
i krivo i pravo...
A sad zurim.Zdravo!
********************************
BRZA PJESMA
Ovo je pjesma-sto na sat!
Ma kakvih sto!?Jos vise!
Nikad je ne stignem zapisat,
uvijek mi nekud zbrise.
I sad je,evo,odjurila,
i bez nogu,i bez krila.
Ceka me da sa mnom masta.
I ja cu za njom.Jasta!
***********************************************
OHOHO I AHAHA
Svijet je prepun raznih cuda,
kruske padaju sa duda,
a na trgu bubamare
rasprodaju svoje sare.
Kupili smo sara sto,
i sada smo-Ohoho!
Ohoho,ohoho,
ohohoho,ohoho!
Svijet je prepun raznih cuda,
smijeh sa vjetrom stize svuda,
a na trgu dvije lude
u kacama smijeh nude.
Kupili smo smijeh bez dna,
i sada smo-Ahaha!
Ahaha,ahaha,
ahahaha,ahaha!
*********************************
Sa ovom pjesmom zavrsavamo prvi
ciklus pjesama naseg dragog
Banjaluckog pjesnika-Legende
Ismeta Bekrica.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #180
Od : nerkogalesic
Datum : 03.11.2009.
MOJA PORODICA
Majka,mati,mama,mamica,
otac,tata,babo,babuka,
sestra,seja,seka,sestrica,
brat,braco,brazor,bracuka,
nena,nana,majka,bakica,
dido,nono,djeda,djedica,
i,naravno,jos ija,
to je pjesma najljepsa,
i meni najmilija,
to je moja porodica,
obitelj,familija.
Tu jos treba da se doda
ekipa iz moga roda;
stricevi i strine-
amidze i amidzinice,
ujaci i ujne-
daidze i daidzinice,
teci,tetke i tetici,
pa sestricine i bratici,
i svi drugi vrli ptici
sto nam nase stablo krase,
nase stablo porodicno,
sto ga drzi ime dicno,
to ime i ime moje,zna se.....
Za obitelj moju vele,
da smo vrijedni,kao pcele;
tata moj je tramvajdzija,
stanica mu Bascarsija,
a mama,vedra lica,
radi ko uciteljica.
A moj brat studira
i malo se ludira.
U sveskama setrice
sepure se petice,
a kod mene,zbog uvojka,
zaluta i neka trojka,
inace sam odlican
i u kuci vrijedan clan,
ko moj dido,sto se smjeska,
i kad ima posla teska,
i ko majka,
pito-bajka,
jer kad pitu razvija
pjeva i oklagija.
A nedjeljom,kad smo skupa,
svakom srce ljepse lupa;
tad smo kao jato ptica;
ja i moja porodica.
*******************************************
DRVO NA PRAGU
To drvo
kraj nase kuce,
korijenom
sraslo za prag,
s pticama nam
cvrkuce
jutarnji
pozdrav blag.
Ali kad
jutro svane,
a mi-
u bespucu,
to drvo
siri grane,
da sacuva nam
kucu.
*************************
DOM ME DALEKI GRIJE
Pritislo sjeverno nebo,
vjetar pahulje vije,
u meni ipak sunce-
dom me daleki grije.
I vidim,kao na dlanu,
bastu nam grli rijeka,
a klupa ispred kuce
samuje i nas ceka.
Uz kucu puze brsljan,
viri kroz mutna stakla,
oh,dugo ga,dugo nije
djecija ruka takla.
Mrsti sjeverac lica,
a moje-jos se smije,
list me brsljanov taknu-
dom me daleki grije.
****************************************
Ova prva pjesma je moj odgovor
na temu zanimanja.
Drago je da je u nasim porodicama
ostalo jos malo postivanja prema
starijima,a sto se ne bi moglo
reci za veliki broj Americkih
porodica.
Najvece nase bogastvo koje moramo
njegovati i ponositi da sacuvamo
postivanje prema starijima
Ne smijemo dozvoliti da nas novac
cijeloga ovoga svijeta,pokvari
i da nemamo vremena za nase porodice,
moramo ustvari to je nasa obaveza,
ustvari ljubav prema nasim porodicama
od najstarijih pa do najmladjih
da se nadjemo u svakom momentu za
pomoc bez obzira da li se radi o
nasim najblizim ili o nekome o kome
neznamo nista a trazi nasu pomoc.
Zar nije nesto najljepse kada nekome
pomognete,znate da ste mu se nasli
u pravom momentu.
Svaki normalan covjek u tome momentu
osjeca neko blagostanje u srcu i
olaksanje da je nekome pomogao,barem
se ja tako osjecam a smatram i mnogi
od nas.
Jucer u razgovoru sa nasom Baisom iz
Detroita,pricali smo o nasem dolasku
u Ameriku,i o toj pomoci od strane
domacina,koji su se trudili na svaki
pomoci da stanemo na noge.
Zar nije to lijepo ljudi te ne znaju
90% njih ne zna ni gdje je Bosna,
niti ne znaju ni ko smo ni odakle
smo ama bas nista o nama a pomazu
nam.
Kad nas pitaju odakle smo,i mi
kazemo odakle smo samo cete cuti
od njih"Welcome to Amerika",
zar to nije bilo predivno od
strane domacina,koji su se nasli
u tome momentu da pomognu strancima
koji nisu iz njihove zemlje,koji ne
znaju nista o obicajima te zemlje,
a kamoli jezik,a svi smo imali
ogromnu pomoc za nastavak-pocetak
novog zivota u novim sredinama.
Razmislite o tome da su se oni
nasli u toj situaciji kako bi se mi
ponasali,a jos narocito kada bi im
kasnije uzeli njihove pozicije u
kompanijama u kojima oni rade sa
neznanjem jezika.
Jos jednom razmislite o tome
i zahvalite se svima koji su nam
pomogli da se sto brze snadjemo
u novim sredinama.
Mnogo pozdrava iz predivnog
suncanog(sarenog lisca-raznih boja)
Saint Louisa.
Komentar Nr. #181
Od : nerkogalesic
Datum : 11.11.2009.
PJESMA
Kao slijepac za stapom
isao sam za pjesmama.
Stizao sam svuda
i u svako vrijeme.
Bilo mi je lijepo dok na
meni godine rodile nisu.
Vise mi nije bilo do pjesama,
ni njima do mene.
Razisli smo se s pjesmom
o nasem nestanku.
Priznajem da ni pjesmama,
ali ni meni,nije bilo krivo.
One su krenule jednim
a ja drugim putem.
Da se vise nikada
ne vidimo i ne sastanemo.
****************************************
PJESMA ZA SUTRA
Oprostite mi prolaznici,
sto oborenih glava
prolazite pored moga stana
i u sebi nosite sve svoje
ceznje i zelje i dozivanja,
sto bas sada pisem pjesme.
Sve bi mi opsovali kada bi znali
sta radim i o cemu pisem,
mozda bi mi neko i staklo
na prozoru po noci razbio,
govoreci da gladnima nije do pjesme.
Znam to,ali iz mene izviru rijeci
o ljepoti nase sumovite Bosne,
o hercegovackom krsu mirisnom
zavodljivom i nocu i danju,
o cesmama i obalama zaljubljenih,
o prolaznosti svih nedaca,
o nasim neispjevanim pjesmama.
I odmah da kazem ovo
nisu pjesme za nas zive,
sto su nam dali nista
a sve ostalo uzeli sebi-
oni nasi,oni nasi.
Ove pjesme pisem za one
koji ce sutra ugledati svijet.
*******************************************
SNOVI
Ovdje imamo samo zelje,
koje cemo zakopati u tudju zemlju.
Daljine,koje nazivamo svojima,
imaju nase osmijehe i radosti.
Sa nama ovdje stanuju sjecanja
na daljine koje nas samo nocu zovu.
Ponekad samo nam se ucini
da je ovdje sve nase i nicije.
Na djerdan nizemo godine,
a one borama ukrasuju lica.
Sve mislimo da je san,
a snovi pripadaju samo nama.
****************************************
MALE PJESME
Pozivam velike rijeci
da pisem male pjesme,
da moj narod
pjesme i pjesnika ima.
Prizivam pradjedove,
djedove i oceve
da mi kazuju te
velike rijeci.
A oni cute,a oni cute.
Dozivam kceri,
unuke i komsije.
Ni one ne znaju
velike rijeci,
kojim se pisu male pjesme.
A ja zelim
ostati mali pjesnik,
koji rijecima pradjedova,
djedova,oceva,
unuka i komsija-
pise male pjesme.
Male pjesme
pripadaju mom
malom narodu.
************************************
NIJE VRIJEME
Pjesma me moli
da danas ne pisem.
Cudna su vremena,
a ljudi jos cudniji.
Nije vrijeme pjesme.
Ni pjesnika,ni pjevaca.
Pjesma me moli-
a molitvu nisam nikad volio.
Pa cega je vrijeme,pitam pjesmu-
ona cuti kao Hasin kamen.
Tamo gdje nije vrijeme pjesmi
vjetrovi tragovi pokrivaju.
*************************************
NEPJESMA
I danas treba da
napisem pjesmu-
a vrijeme nikakvo.
Ni vrijeme mira,
ni vrijeme rata,
ni vrijeme hladnoce,
ni vrijeme prijateljstva,
ni vrijeme za sjecanje,
ni za nesjecanje.
Ni za sto ovo vrijeme
nije,niti ce biti.
Na mom vidiku
ni covjeka,ni ptice.
Ne cujem ni pjesme,
ni urlikanje,ni zavijanje.
Samo plavetnilo neba nabacano
i bjelina,bjelina
kojoj se kraj ne vidi.
****************************************
Jedno pitanje za sve nas koji citamo
ovu stranicu.
Da li ste ikada osjecali potrebu
u jednom momentu,ustvari dobijete
inspiraciju da napisete pjesmu.
Sjecam se osnovne skole Jovan-
Jovanovic-Zmaj kada sam bio clan
litelarne sekcije.
Prva stvar sto smo ucili bila je
inspiracija.Sta to znaci u tom
momentu kada vam nesto sine
prosto receno uzmite papir i
olovku i napisite,jer poslije
par minute ta inspiracija za
pjesmom iscezne.
Samim tim osjecate se laksim jer
ste u pogodnom momentu ucinili
nesto korisno ustvari ispraznili
ste dusu.
Cist primjer su ove pjesme koje
je napisao nas Kemal Coco.
Probajte se uziviti u ulogu
pisca i probajte u pogodnom
trenutku svoju dusu prepustiti
pjesmi,vjerujte bit ce vam mnogo
lakse.
Molim nase Banjalucke pjesnike da
nesto napisu o sebi o svojim
inspiracijama prema pjesmama,
o svojoj ljubavi prema pjesmama,
nadahnucu kojom se posvete pisajuci
svoje pjesme.
Ustvari molim sve koji citaju ovu
stranicu kakav imaju pogled prema
pjesmama i da li te pjesme uticu
na njih da dobiju zelju da napisu
i oni svoje pjesme.
Ja se nadam da ce se mnogi javiti
da zajednicki podijelimo ljubav
sa pjesnicima u uzivamo u pjesmama,
jer svaka pjesma ima svoju poemu,
neke nas podsjecaju na ljepsa i mladost.
Molim Vas ukljucite se u sto vecem
broju da dijelimo zajednicku ljubav
koja se zove-PJESMA-.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #182
Od : nerkogalesic
Datum : 13.11.2009.
HUMOR I SATIRA-AFORIZMI
Vjerovati u covjeka-predivno,
vec preopasno.
Idioti tvrde da Kolumbo nikad ne
bi otkrio Ameriku da nije posao
na krivu stranu.
Prirodna evolucija jedinke;neko
vrijeme puzi,pa se uspravi.
Drustveni put covjeka;taman kad se
uspravi,drugi bi da padne.
Novac,novac,novac...ili ga imas ili
si moneta za potkusurivanje.
I u njegovoj karijeri bilo je padova.
Padali su oni preko cijih se ledja
uspinjao.
Ako me vec imaju u sahu,tada vise volim
da sam konj kojeg micu nego
top koga su zrtvovali.
Budite oprezni kad vas porede s krticom;
mozda ne misle na marljivost,
vec na podrivanje.
Usutkan covjek najrjecitije govori
o svojoj okolini.
Biti pametan svodi se u praksi na
potrebu da se ponekad napravi
ludim.
Civilizirani ljudozder;covjek koji te
cesto dovodi u situaciju da jedes
samog sebe.
Bio je toliko glup da je kao pametniji
uvijek popustao...budalama.
sto je covjek vise covjek imace i vecu
potrebu da se brani od kojekakvih
majmuna.
Zalost;covjek bez kruha
Tragedija;ljudi bez duha.
Baksuz je covjek koji pomisli da
se rodio pod sretnom zvijezdom,
a poslije ustanovi da je rijec
o zvijezdi padalici.
Vele,nema razlike izmedju covjeka
i covjeka.Pa i nema...dok se ime
ne stavi ispred.
paradoks je sto ocekivane stvari nazivamo
prirodnim,jer priroda je prirodno
puna neocekivanih stvari.
Ako si vec truba,pazi da ne budes i
tudji instrument!
Iza njega promaseni brak,promasena
karijera,promasen zivot.......
I ko da ga ne pusti naprijed-
kad vise nema sta da promasi.
Biti posten,stvar je opredjeljena.
Biti dobar,to je vec napor.
Ako zdrav covjek ne zna koliko je
bogat,siromasan sigurno zna
koliko je bolestan.
Glupost ne nudi sredinu;ili nas
previse rastuzuje,ili pretjerano
uveseljava.
Samo nekarakter dozvoljava sebi da
karakter smatra obicnom suprotnoscu.
Ima ljudi koji nikada ne stare....
uvijek prave iste gluposti.
U lazi su istina kratke noge,
ali se ni istinom ne ostaje na
nogama.
Hvale se neki da su cvrsto s obje
noge na zemlji.I stoka je sa cetiri,
a svijet od toga nije nista bolji.
Jedini nacin da nikad ne slusate
vremensku prognozu jeste da je neko
vrijeme slusate.
Prije je govorio da nista nece da
uradi bez dinara.Sad s dinarom
kao da radi dzabe.
Prevazidjena fraza;"Pare ili zivot".
Para odavno nema a i zivota je
sve manje.
Onaj koji sastavlja kraj s krajem ima
vise mogucnosti da izvuce deblji kraj.
Forsirati glupana isto je kao i
tjerati mlinski tocak da bez
vode melje brasno.
Da nije bilo informativnog mraka,
zar bi njihovi svijetli likovi
dosli do izrazaja?!
Kucanje na tapecirana vrata po
pravilu daje slab odjek iznutra.
Ne steci znanje a imati imanje,
kako to prevarantski zvuci!
U zivotu je imao samo jedan neuspjeh,
nije mogao da podnese tudje uspjehe.
Nisu mogli da mu nadju Ahilovu petu.
Imao ih je u sakama.
Ako se na greskama uci,zasto ne bismo
i dalje grijesili?
Jos nismo sve naucili!
Nije ni meni lako-rece siledjija-
ja na poslu dajem sve od sebe,
a ne vrati mi se ni deseti dio.
Kad je vuk sit i ovce na broju,
treba pitati za cobanina.
Pojedine slabosti lakse bismo
nazvali pravim imenom kad bismo
posli od prezimena.
Robove svog posla rado okivaju
svojim obavezama.
Ne valja udarati sakom osto,
tako ti se pocne drmati stolica.
Sreca pa sam znao da pisem aforizme.
Inace bih sigurno rekao koju previse.
Rekli su ;-Cijene ce skociti,stisnite
zube!
Ja sam se odmah sav stisnuo,a jos kada
sam pritegao kais,nigdje me nije ni bilo.
Baksuz;cim je otvorio prvu bravu,
brzo se nasao iza druge.
Bio je toliko sitan,da je sam sebi
skakao u usta.
Nasoj privredi trebali su mladi
kadrovi s dugogodisnjim iskustvom!?
Kad o svemu zdravo razmislim,
postanem bolestan.
***********************************************
Ja se nadam da Vam se ovi aforizmi
svidjaju,i svi koji zivimo van
naseg grada razmislite koliko
imaju slicnosti nasi aforizmi
sa sredinom u kojoj sada zivite.
Sretno provedite vikend,i ne
zaboravite danas je 13 petak,
pa dobro zatvorite sve brave u kuci
nikada ne znate sta se moze desiti.
FRIDAY 13 uvijek su bili najgledaniji
filmovi u nase doba.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #183
Od : nerkogalesic
Datum : 17.11.2009.
IKAR
Dedalov izumdade Ikaru krila;
-okicen njegovim rezultatom bicu sila.
S takvom mislju on se pod nebo vinu,
no kriva ga procjena sa puta skinu.
Zasto,Ikaru brzo postade jasno,
ali da nesto mijenja bilo je kasno.
Trebalo je da se sjeti prije starta;
ima radnih rezultata tipa skarta.
*********************************************
POLITIKANT
Dok sam bio funkcija,dakle snaga,
'ti vraga,
ljudi na polozaju razne fele
rado me pozivahu na koktele.
Po isteku jednogodisnjeg mandata,
'ti zanata,
kakvog li obrata i licne drame;
drugovi kao da nisu ni culi za me.
***********************************
VAGANJE
Kada moja zena na vagu stane,
kazaljka se zanjise,a ona plane;
-Gle,molim te,koliko sam teska!
-Mora da je u vagi neka greska-
rekoh da bi njezin stisao bijes,
no,tada poce njen jezicki ples;
-Ti ces jos reci kako sam i luda,
pa ne vidim na sta ciljas i kuda.
-Ali,draga,sama si sebe vagala.
-Drugim rijecima kazes salo slagala?
Bolje pogledaj sebe,mangupe prosti,
mrsavko,ascare ti se vide kosti!
-Vide se i tebi..na rentgen slici-
rekoh,pozelivsi kraj ovoj bici,
ali me opet docekase histericni krici;
-Ti se pravis atleta i neka sila,
a s krevetom zajedno nemas ni 50 kila!
-Jest vala,kad odbijemo krevet,
imam ih tacno cetrdeset i devet-
rekoh saleci se i dodadoh mirno-
oprosti, draga,ako sam te u ponos dirn'o.
-Kad si me vjencao dobra sam ti bila.
-Naravno mila,tad nisi imala 100 kila.
-Proklet da je ko me s tobom sastavio!
-Carstvo dajem ko bi me od tebe rastavio!
NARAVNOUCENIJE;
IZVAZITE ZENU OBAVEZNO PRIJE BRAKA,
JER......
KAD SE UDA,POTESKA JE SVAKA!
*******************************************
SJECANJE
Skuckamo hanuma i ja nekakvu lovu
da jednoc i mi javno docekamo Novu.
Usparali smo tri,cetiri nase penzije,
i nesto crkavice dobismo od kceri Remzije.
-Uzmite pare-rece sevapli Remza-
nemojte da vas vavik novac bremza!
Lokal je vec bio pun kao sipak,
ni hobotnica ne bi mogla puscati pipak.
Okolo su bili sastaviti stolovi,
kanda ce se na njih mecati peceni volovi.
-Puno je stokrli-bje hanumina konstatacija.
-Jasta bona,prodali beteri butum rezervacija.
A jos po baksuzluku neka popovska grupa
poce da nam bisno pod nosom lupa,
da ne velim po tamburama krvnicki gruha,
kao da je vascila sala serbez gluha.
Jos hanuma kune konobara bahata
sto ga nejma tri debela sahata.
I on nam nije prestao vaditi huje
sve do ponoci,kad nazor nesta struje.
U tom casu,k'o na znak vojnicke trube
svi poskakase da se cmacu,iliti ljube.
Mene u onom mraku safacala neka kona,
pa udri ljubit'da zvizde vidjah ispod plafona.
Ocijenih u hitnji,da tako kazem od oka;
-Uh,sto mi ta misao u mozgu bljesnu,
neki bilmez kraj mene sibicu kresnu.
Tad vidjeh u kakav duman uvelih se grubi;
na usnama visili mi hanumini socijalni zubi.
************************************************
Ima jedna stara poslovica "Tko brzo leti jos
brze pada".To je cisti odgovor na humoresku
o Ikaru,a vi razmislite.
Sto se tice politike kad ste na vlasti svi
vas vole jer svi zele neku uslugu,a kad ste
niko i nista svi vas sutaju,i svima ste na
grbaci.To je cista istina.
Jedini lijek kada se ozenite da zakljucavate
ostavu i frizider i bit cete svi spremni
za manekene,pa bujrum.
Nova godina kuca ne vrata,mozda imate plan
vec sada za docek Nove godine,ili ne
nemojte samo da prodjete kao nasa Hanuma.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #184
Od : nerkogalesic
Datum : 26.11.2009.
BOLESNIK MESA
Razbolio se momcic Mesa
iz puna puncata zdravlja,
pa ljekovite trave mijesa
i na celo obloge stavlja.
U vatrici nekoj sada gori
pa mu lice plamti od zara,
a majka koju briga mori
posla odmah po ljekara.
Cim dosao je doktor stari,
vec sa vrata pita sta je,
zasto se momku lice zari
i kol'ko dugo sve to traje.
Mesa muca,jadi jade,
hrapave mu glasne zice,
toplomjer sto mu dade
ni da mrdne sa nistice.
Vidi doktor gdje je greska,
sto je uzrok tome svemu
pa se Mesi blago smjeska
i povjerljivo kaze njemu;
-Bice dobro,to je glavno,
iako ti srcem hara bura,
kao kad je jednom davno
mene ostavila prva cura.
********************************
KRIJESNICE
Jeste li vidjeli djeco,
putujuce zvijezde male
koje za ljetnih noci
u travama svjetla pale?
Te zvijezde posve male,
koje tako divno sjaju,
krijesnice su sto leteci
zivotu svom svjetlo daju.
**********************************
SNJEZNA PJESMA
Nosica priljubljena uz okno
krupnim ocima gleda dijete,
kako vani kao igrajuci se
snjezna mecava ljuto mete.
Od studeni cvokocu oblaci
i pahuljice uzurbano lete,
dok zima ukocenu drvecu
bijelo ruho u tisini plete.
U toj dugoj zimskoj noci
najprije se isplesti mora
skijaska kapa po mjeri
za pomodrjele usi bora.
Poslije ce pahulje bijele
kretnjom lakom i malom
i brezi pokriti ramena,
kao vata mekanim salom.
Masta dijete i u san tone
dok mu se lice smjeska,
priroda sve moze sama
osim...da napravi snjeska.
***********************************
SUNCANA ZRAKA
Lijepa je suncana zraka
kad zasvjetluca u kapi rose,
ili se od rjecnog bjelutka vrati
i prepusti brzacima da je nose.
Lijepa je suncana zraka
kad se u vodi ogledati stane,
ili jutrom u prozoru razlivena
od zara igra crvenkasto plane.
Lijepa je suncana zraka
kad zablista kao zuta pruga,
ili poslije grmljavine i kise
u vise boja prospe se k'o duga.
Lijepa je suncana zraka
kad pobjegne suncu ispod trepavice,
pa se poput majcina pogleda
topla spusti na djecje lice.
*************************************
USNUTI
Slatko usnuti i u snu
poput vjetra putovati
svim prostranstvima svijeta,
kao pcela nektarom
slatko se opijati
leteci od cvijeta do cvijeta.
Slatko usnuti i u snu
u tami meko sjati
poput srebrne mjesecine
zreloga ljeta,
bljesnuti cistim sjajem
kao zuta zraka
u poljima suncokreta.
Slatko usnuti i u snu
postati bijeli oblak
sto slobodan nebom seta,
slatko usnuti i u snu
sasvim se dati zivotu-
sav biti poeta.
**********************************
BOSANSKA SKOLA
Moja skola sad izgleda sumorno,
jer otisla su djeca.
Uzalud posluzitelj stari umorno
trese skolsko zvono
kad ono
ne zvoni smijehom,vec samo jeca.
Moja skola sada izgleda sumorno,
cezne za nasom blizinom.
Uzalud posluzitelj stari umorno
trese skolsko zvono
kad ono
ne zvoni vaseljem,vec muklom tisinom.
Moja skola sad izgleda sumorno,
prepustena gluhoj samoci,
uzalud posluzitelj stari umorno
trese skolsko zvono
kad ono
okupit'nas vise nece moci.
**************************************
SMIJEH
Kad se moj unuk nasmije,
nista ne bude kao prije;
nevidljiva mreza tisine
kida se poput paucine
i skrivene suncane zrake
lako prodju kroz oblake.
Kad se moj Toni nasmije
i meni srce jace bije.
*************************************
BOL BESKUCNIKA
Ko zna zasto oblaci laki
nemaju nigdje svoga doma,
te ih vjetar k'o bijele konje
preko nebeskog goni hipodroma.
A kad posustanu,i od duga puta
u muci zapjene im sapi,
gorke suze tih beskucnika
kao kisne liju kapi.
********************************
SPOKOJNO SRCE
I kad zivot brige svija
spokojno je srce moje,
ono umije da ih vija
kao paucine da su koje.
I kad zivot pelin nudi
spokojno je srce moje,
popije ga pa se cudi
zar uopce gorko to je.
I kad zivot tugu salje
spokojno je srce moje,
ono ce je tjerat dalje
dok daljine jos postoje.
I kad zivot zlocom mlati,
spokojno je srce moje,
citavo ce sebe dati
da razvedri i srce tvoje.
I nek zivot tjera svoje,
kad spokojno je srce moje!
*************************************
Dobro jutro djeco nemojte se ugledati
na Mesu, nego skola je nesto najljepse
na svijetu, i nemate pojma da je to
najljepsi dio zivota, odnosno mladosti
kada covjek odnosno dijete nema nikakvih
briga nego sjedeti u djackim klupama i
uciti skolu.
Svi mi koji smo prosli taj isti put
jedva smo cekali da se zavrsi skolovanje
i da budemo svoji i na svom,ali varate
se najljepsi dio zivota je ipak skola,ako
ne vjerujete meni pitajte svoje roditelje.
Kako nas stari narod kaze vise skole,vise para.
Svi bi mi voljeli da smo mladji i da idemo u
skolu,i svako od nas bi volio ostati cijeli
zivot uceci skolu,bez briga.
Ali ne moze tako na mladjima je skolovanje a
na nama da vam omogucimo najbolje uslove
da zavrsite ono sto vi mislite i volite.
Djeco samo ucite skolu,a ove divne pjesme
je napisao nas rahmetli Alija Kapidzic-Alkap
neka mu je lahka crna zemlja.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #185
Od : nerkogalesic
Datum : 29.11.2009.
TRIBINE
Evo se banjam i prisjecam
rijeci svoje Fate
(da sam bogd'o u usi natrpao vate):
-Moj Suljaga satro moje,
asli je utakmica za reumaticne
kosti tvoje?
Ako jeste,onda stajanje benli nije-
kori me Fata i jos povrh toga se smije-
nego,ako si Suljo s beglukom u rodu,
kupi karte za trebine,pa pravo medju
gospodu!
Prvo joj rekoh jok,ali brzo bezbeli
skontah da mi hanuma istinu veli.
I tako ti ja,moj rodjeni sine,
opuknem nediljom pravo na tribine.
I taman da se spuscam na svoje sjedalo,
onim okom sto je kroz naocale gledalo,
spazih da vec neki coek na njem'sjedi.
Ja pokazem efendiji kartu ,ne vrijedi,
jer on kako sjedi,sjedi li,sjedi.
Ja niti kuda hitim.niti kamo zurim,
pa gospodinu pod nos kartu turim.
Al'opet nista,bihaber,niti haje,
niti pita sta je ,a jos manje da se kaje.
Ja opet uctivo opomenem,zvacu redara,
kadli se on prodera;
-De prestani mrcino stara!
Ja se zblahn'o, pomislim nekog drugog
kara,te mu stanem onu kartu pokazivati,
a on ce;-De djuturume,nemoj izazivati!
Otpovrnem,nije li drmnuo koju lozu,
kad zauzima tako svadjalacku pozu.
On mi smjesta zalipi plesku jednu,
pa drugu,i ja se namah zaljuljah k'o Stefek
u cugu.
Tad na tribinama nastade opca gomba
u kojoj me neko tako krvnicki zbomba
da mi ispade kod Harija namjestita plomba.
Sad se sest hefti ispravljam u bazenu
i ne prestajem misliti na svoju zenu;
-Oh,Fato bono,da sam citav i da mogu,
mozda bih te na ahiret opremio Bogu.
'Vako ,dabogda te do usca Save nosila voda,
na tribinama u djehenemu cekala
ta ista gospoda.
******************************************
"BORAC,BORAC,BORAC," koliko smo puta navijali
za nas Banjalucki klub,bez obzira nogometni,
rukometni ili kosarkaski.
Koliko puta smo psovali sudiju,psovali
igrace,trenera sa obecanjem nikada
vise na stadion,a mnogo puta se
vratili sa utakmice veseli i promukli.
Dodjem kuci poslije izgubljene tekme
ljut na samog sebe sto me neko pravi
budalom za svoje rodjene pare, i da
vise nikada moja noga na stadion
nece krociti.
Dolazi iduca nedjelja ja u kuci ili
ljetno doba na kupanju,a mene uhvate
neki zmarci,(hocu,necu,hocu,necu)i
na kraju ko pobjedi zna se tekma.
Ako sam na kupanju trpim jezike od
supruge i djece,svi su ljuti na mene,
ali ipak ja pobjedim.Bilo je ljutnje,
sutnje,a jos vece ljutnje kod mene a
narocito u kuci ako se vratim kuci
ljut sto smo izgubili tekmu,tad nastaje
rat u onome mi moramo trpiti tvoje
prohtjeve,i jos se vratis ljut,ali
zato sasvim druga situacija bude
kad dodjem radostan poslije dobre
utakmice,i uz kafu se prepricavaju
najbolji momenti utakmice.
Bilo je to divno vrijeme.
Zivjelo se za utakmice,nikoga nije
interesovalo nista sem utakmica.
Sjecam se mnogo puta se desilo,
u jutarnjim satima rukomet a popodne
zna se nogomet,ili ujutru box naravno
Slavija a popodne opet nogomet.
Koliko sam puta otisao na utakmicu
iskrivljenih ledja zbog isijasa,
a poslije utakmice u hitnu pomoc
na vrucu.
Stvarno u ono doba cijeli grad je
zivio za sport.
Imali smo u ono doba mnogo dobrih
ekipa koji su prezentirali nas grad
a mi ih podrzavali sa nasim dolaskom
na utakmice.
Necu nabrajati ekipe jer je ovo ipak
Pjesnicka tema,i izvinite me malo sam
se zanio jer jos se sjecam tih dana.
Molim vas nemojte ovdje otvarati
sportsku temu ovo je PJESNICKA STRANA.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #186
Od : nerkogalesic
Datum : 01.12.2009.
PJESMA O DANU
Ni danu nije tako lako skociti
iz kreveta
i iz glave kroz usi izbaciti san;
iako je najbolji radnik svijeta,
i dan skoro uvijek docekuje
svitanje pospan.
I tako ,dok praskozorje tiho,
kao jablan gudi,
dan se sporo i prozirno budi.
Dan prvo podigne zavjesu na
lijevom oku,
a onda se poceska po ledjima,
zatim u jednom hitrom skoku
pokuca na svim prozorima,
Tada vec porumeni zora
kao narancina kora.
Jos jedna istina ziva-
dan se nikad ne umiva.
Jer,dok je grgorio u virovima
snova,
cistaci su ga zapljusnuli
iz smrkova,
oprali mu lice,
poprskali celo,
pa u jutro bijelo,
iako jos pospan,iako jos snen,
dan je umiven.
Prije nego sto se pojavi,
dan jos dva vazna posla
mora da obavi.
Prvo da opere zube cetkom drvoreda,
i drugo,da cvijet za rever stavi,
da se poceslja i u rijeci ogleda.
************************************************
Prvo hvala nasem Ismetu Bekricu na ovim
divnim stihovima,a drugo pitanje
kako je prosao prvi jucerasnji radni dan.
Od cetvrtka pa do ponedeljka sa izuzetkom
sugradjana koji rade u ugostiteljstvu,
bolnici i u pojedinim tvornicama,ostali
dio nasih sugradjana odmarao je u kuci,
kod prijatelja,u raznim posjetama itd.
Stvarno bilo je tesko ustati i otici
u nove radne pobjede.
Bio je naporan produzeni vikend-Bajram,
Dan Republike,Thanks-day odnosno dan
tuka a za tuke crni dani.
Bilo je lijepo,a sada dolazi glavobolja
gdje za Novu Godinu,ali o tom potom.
Ja Vam zelim ugodan radni vik.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #187
Od : nerkogalesic
Datum : 01.12.2009.
Jedno pitanje za sve koji citate
pjesme nasih Banjaluckih pjesnika
da li se slazete sa GANGOM ili ne,
ako se slazete sa njim onda cemo
zatvoriti ovu temu,a ako ne onda
cemo nastaviti.
Trazim od Vas sviju iskren
odgovor.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #188
Od : Luka (kastel@vektor.net)
Datum : 06.12.2009.
Svim Banjalučanima bez obzira na vjeru, naciju, boju kože i
rasu, pod jednim uslovom da navijaju za Borac
Srećna godina nova
Dok lete konfete od tuge i sjete
u meni starcu budi se dijete
a sa dna duše izviru slova
Banjaluko srećna ti godina nova
Ne treba žaliti za prosutim mlijekom
uzalud plivati uzvodno rijekom
treba se držati vlastitih snova
Banjaluko srećna ti godina nova
Banjaluka se voli kao ti i ja
jer ljubav nije geografija.
Luka
Ma gdje bili nazdravili.
Komentar Nr. #189
Od : muderiz
Datum : 07.12.2009.
Bahrudin Ramic(rodj.u Banjaluci 1954.god.),Banjalucki
Rom,pise pjesme i slika.Objavio je ove godine u Banjaluci
svoju prvu zbirku pjesama:
:DESIPE ROMANI(ZORA CIGANA).Evo jedne pjesme iz ove njegove
zbirke
Starica
Ovdje se ne cuje glas mujezina
Tek ponekad zvuk crkvenog zvona
To nam je rekla starica ona
Na odlasku s Veselog brijega
Uplakana,uplasena od snijega.
Ni habera od Roma s Veselog brijega.
Otisli svi,ostala tisina.
Crni i mrki ko zna od kog soja
Stara Fatima osta bez pokoja
Jadna i slijepa.Moli,trazi brata
Gleda i pita da li je ,negdje iza vrata.
Nebo mutno,crno,samo glasi
Od hajduka,puce grom,zavijanje vuka
I danas se pitam gdje nestase
Veseli brijeg i ona Banjaluka.
Komentar Nr. #190
Od : luka (kastel@vektor.net)
Datum : 09.12.2009.
Gospodine Galešiću, svo ovo vrijeme Vi ste bili autor milion
razloga za postojanje ove rubrike. Na drugoj strani ne
postoji ni jedan razlog da razmišljate da ustuknete pred
usamljenim mišljenjem pojedinca. Želim Vam srećnu Novu
godinu i uspješan nastavak vaše plemenite misije kojom
dijelom potvrdjujete Vašu ljubav prema našem gradu.
s poštovanjem
Luka
Ma gdje bili nazdravili
Komentar Nr. #191
Od : nerkogalesic
Datum : 11.12.2009.
Gospodine Luka prvo da Vam se
zahvalim na podrsci da ova stranica
opstane.
Danas cemo objaviti jednu pjesmu
naseg sugradjanina rodjenog Banjalucana
koji je svoju mladost proveo u Dolcu.
Rijec je o Arifu Samardjicu koji je
gledajuci razrusenu Ferhadiju sa palim
Minaretom,i sa strahom da li ce doci
do obnove Ferhadije dobio inspiraciju
za pjesmu koja je izdata krajem 69-70
godine.
Ta pjesma je kasnije prosirena i svi
koji citamo ostale stranice imamo
informaciju o nastanku pjesme 1993
godine sto nije istina.
Pjesma Ferhadija objavljena je u Banjaluckom
Biltenu 1970 godine.
Nas Arif Samardzic rodjen je 16.Marta 1952 godine
u Banjaluci.
Zanimljivo za Atifa je da poslije toga nikada
nije napisao nijednu pjesmu.
To je samo znak ljubavi prema nasoj Ferhadiji
koja u covjeku daje podstrek da nesto ucini
za nju,da svojom pjesmom ovjekovjeci nasu
ljepoticu.
Atif Samardjic sada zivi u Saint Louisu,sa
svojom Bebicom i starijom Kcerkom i Zetom,
u iscekivanju dolaska u jednom pravcu druge
kcerke i zeta iz Bosne,naravno sa svojim
unucadima.
FERHADIJA
NE DREMAJU PRED MEHANOM STARCI.
NAD PRAZNINOM ISPITIH FILDJANA.
FESOVI SU UVELI,K'O RUZE BEZ VODICE,
SA BISTROG SADRVANA.
Objasnjenje;Ko se sjeca Duranove kafane,
tu su vjernici prijepodne ispijali kafice
prije Ramaza,i onda su isli u Ferhadiju
da klanjaju.
Na nasu veliku zalost 1969 na Duranovu kafanu
i sadrvan pao je dio Minareta i unistio
kafanu i sadrvan koji nikada kasnije nije
bio obnovljen.
SAHAT KULA ,NE JAVLJA SABAHA
NIT' TURAKA.
VISE NE IZBIJA,ALI JOS NEKOG
NOCU ISCEKUJE LJEPOTICA
BIJELA FERHADIJA.
Hvala nasem Atifu na ovoj istorijskoj
predivnoj pjesmi o nasoj ljepotici,
i neka Vjecno zivi nasa Ferhadija,
takodjer sa ostalim Dzamijama u
nasem rodnom gradu BANJA LUCI.
Mnogo pozdrava ia Saint Louisa.
Komentar Nr. #192
Od : neispavana@hotmail.com
Datum : 11.12.2009.
Gospodine Galesicu,mi se odavno na ovakve upise ne
osvrcemo,i ne citamo ih.
S toga,zna se.
Idemo dalje.
Ma,gdje bili,nazdravili.
Sretna Nova,i svaka sljedeca.
Komentar Nr. #193
Od : sabina
Datum : 11.12.2009.
dragi nerko ne osvrci se na takve.mene je cudilo kako je taj
nekulturni komentar prosao.sada ga ne vidim sigurno je kajak
previdio tu glupost.
Komentar Nr. #194
Od : Melina
Datum : 11.12.2009.
Mozda je dobro sto takvih komentara ima posto iz ovih
posljednjih se vidi koliko nam je ipak stalo do ove
teme.nerko luka i ostali nemojte se pokolebati.
Melina
Komentar Nr. #195
Od : Dada
Datum : 11.12.2009.
Mora se samo jedna stvar rascistiti.Taj 'sjajni' komentar
nije napisao Gango koji se javlja na forum on to nebi nikada
a i nema ga dugo ili ga jaidim. To je prije neki nepismeni
diletant kome smeta sto nerko prepisuje pjesme ha ha naravno
da ih prepisuje kad ih on nije piso.Svasta.
Komentar Nr. #196
Od : nerkogalesic
Datum : 12.12.2009.
Ah,Amerika-Ah,Amerika sa svojom zurbom
na posao nisam u cijelosti zavrsio pjesmu
naseg Arifa Samardzica,pa se u svoje ime
izvinjavam,ali nikada nije kasno da se
ono sto se pogresi,ispravi,ali kada se
moze ispraviti.
Nastavak pjesme; Ferhadija
Kroz Bezistan tuznih uspomena,
Dervis tiho,necujno koraca.
Ne cuje se nista samo sjena
prelazi preko pustog placa.
Stariji Banjalucani se sigurno
sjecaju Bezistana pokrivenog dijela,sa
malim poslovnim prostorima,gdje
su mnogi nasi sugradjani provodili
duzi dio dana.
Zbog moje greske evo u cijelosti
pjesme Ferhadija koja je izdata
u Banjaluckom Biltenu krajem
1969 godine.
FERHADIJA
NE DREMAJU PRED MEHANOM STARCI
NAD PRAZNINOM ISPITIH FILDZANA.
FESOVI SU UVELI,
K'O RUZE BEZ VODICE,
SA BISTROG SADRVANA.
SAHAT KULA NA JAVLJA SABAHA
NIT' TURAKA.
VISE NA IZBIJA,ALI JOS NEKOG
NOCU ISCEKUJE LJEPOTICA
BIJELA FERHADIJA.
KROZ BEZISTAN TUZNIH USPOMENA,
DERVIS TIHO NECUJNO KORACA.
NE CUJE SE NISTA SAMO SJENA
PRELAZI PREKO PUSTOG PLACA.
To je u cijelosti pjesma o nasoj
ljepotici,i svim ljepoticama
koje su na podrucju Banja Luke.
Zahvaljujem se Arifu Samardzicu
u nadanju jos kojih pjesmica,jer
nikada nije kasno da se dobije
inspiracija za nastavak pisanja
poezije.
Mnogo pozdrava iz Saint louisa.
Komentar Nr. #197
Od : nerkogalesic
Datum : 12.12.2009.
Listajuci Banjalucki list"Seher"-Banja Luka,
koji je izdat u Septembru ove godine,a koji
je u mnogo kvalitenijem izdanju od proslih
dva broja.
List je takodjer stampan na mnogo kvalitetnijem
papiru,sve su stranice u boji stvarno sam
iznenadjen sa kvalitetom lista.
Savez Banjalucana u Svedskoj mogu biti
ponosni na njihov ustvari nas list.
List izlazi svaka tri mjeseca ,a
glavni urednik Mirsad Filipovic moze
biti ponosan na obavljenom poslu.
U ovom broju imate mnogo zanimljivih
tema pa cemo krenuti redosljedom;
1)Autobiografija Mesuda Mulaomerovica
2)Petnaesti Tradicionalni susret banjalucana
u prelijepom gradu Orebru Svedskoj istom
mjestu gdje je 1994 godine bio i najznacaniji
susret banjalucana.
3)Intervju sa nasim Jovanom Jocom Bojovicem
posljednim vitezom Vrbasa.
4)Reportazu Bedrudina Gusica sa Mensudom
pod nazivom"Romano ilo vraca gradu dio
izgubljene duse".
5)Zlatko Lukic-Protjerani grad
6)Istorija Banja Luke
7)Banjalucki cevap
8)Dio istinite price iz knjige
Asime-Simke Smajic "Mahala" itd.
Za mene je interesantna tema "Vezeni most"
koju uredjuje Ismet Bekric.
Sa te stranice izdvajamo pjesmu
nase Nasihe Kapidzic-Hadzic;
GORNJI SEHER
Korak po korak
uz uspavanku vode
pa budnome
a bivsem
danu u pohode
u kom je mir sve cega se ruka takne,
u kom je grijeh kad se trunka makne,
u kom je doba jesenje,
zlatno,
na svakom satu ustavilo klatno
i caralo kraj svake avlije
i kraj kuce
pa jesen mirise i kad ljeto osvice.
Uz stijesnjen klanac
nanizan
budan a bivsi
jesenji dan.
Pod krecom mu se prozirnim
osipa cerpic cardaka
i trune daska njegovih
strmoglavih basamaka,
a crnim lastama krovova
u gustoj hrdji brsljanskoj
oluja svaka s bregova
donosi nespokoj.
Bijeli mu biljezi dzamija
pod kljucem
i pod katancem
kao zdralovi iznemogli
rasuti tijesnim klancem,
u muku mu posivjela
i napukla minareta,
kao jablani bez lisca,
bez vecernjeg nakita,
preda se vazda gledaju
u bijelo poleglih nisana,
sto ih je trava obrasla,
suha i zlatna,
pospana.
Seher kraj rijeke nanizan,
dan bivsi,
prosli,
sacuvan,
po svom sporom koraku,
po svom dzamli cardaku,
po svom hamamu,
i basamaku,
po cajdzinici lipovog cvata
i svojoj kazaljci
svog ustavljenog sata.
Svoj seher po svom dahu,
po svome adetu,
i svome strahu,
po svojim brdima i sljivicima,
sto su sisli na vodu
sa zelenim ibricima
pa ih doba jesenje
kad je cari caralo
u ovaj tijesan klanac pozatvaralo
da vjecno gledaju u dubinu
preda se,
u sedre kosmate
i srcali talase
sto kavgu zamecu
i od duga vremena
dan i noc igraju kamena s kamena.
Jos jednom hvala nasoj Nasihi sto nas podari
sa svojom divnom pjesmom o Gornjem Seheru,
a ekipi Seher Banjaluka zelim jos mnogo
brojeva sa jos vecim tirazom od danasnjeg
koji imaju,jer to je nas list i moramo
biti ponosni da smo krenuli od nule i
da idemo uspravno napred.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #198
Od : BL
Datum : 14.12.2009.
Vec odavno pratim ovu temu izelim da se zahvalim gospodinu
Galesicu sto je otvorio. Vidim da cesto spominje Dr
Kapidzica i zelim da podsjetim nase sugradzane da je 13 ovog
mjeseca 13 godina da nas je napustio. Ja posebno volim ovu
njegovu pjesmu
AKO I KADA SE VRATIS
Ako i kada se vratis
svome gradu nakon godina dugi`,
hoces li biti kadar da shvatis
da to nisi ti vec neko drugi?
Ako i kada se vratis
svome gradu, tom prijatelju starom,
hoces li moci tada da shvatis
da te ne docekuje ranijim zarom?
Ako i kada se vratis
svome gradu u neki sudzeni cas,
hoces li smoci snage da shvatis
da vrijeme je stalo izmedzu vas?
Mene stegne u srcu kad god procitam ovu pjesmu a jos vise
kad vidim da se niko od njegove rodbine i familije ne javlja
Komentar Nr. #199
Od : nerkogalesic
Datum : 15.12.2009.
TUZNI DANI MOG DJETINSTVA-BEHIJA SARACEVIC
Evo"Mene muhabetim,sa potokom malim,
nesmijte se,istina je,ja Vam se ne salim,
talasicii igraju,kao da muziku odnekud cuju,
pa se ljute na kamenje,sto im ne daju da putuju".
Potocicu maleni,zar su duso i tebe ostavili?
Eto"Ni sad rahatluka nemas,ni tu ti nisu mira dali,
znam ja da bi se ti igrao,ti si tako nemocan i
mali."
Slusaj sad;"Pricu moju,ovdje nema sali".
Prije mnogo godina,rodise me moj otac i mati,
rodise mene,i tugu,sestru mi,nista bolje ne mogose
dati,
rastase se ubrzo,ni ime ne stigose dati.
Sta su Allahu moj mislili,koliko cu za tim ceznuti.
Otisao babo,u zivot neki bolji i novi,
nemisleci;koliko,svojoj bebi ostavi boli,
ma,ja cu tebi,potocicu,sirocicu mali,
ukratko ispricat,da i meni,sto i tebi fali.
Osta majka;udovica prvo pa napustena zena,
svijala nas,pilice male,milovala svakog trena,
imala sam,nikad dosta,uvijek malo,ah premalo,
ama,siroce "SIROCE" sa puno bola,do kog nikom nije
stalo.
Hej!,a najteze mi bilo,kad me je uciteljica pitala,
Behija,kako je ime babe tvog,;"AH",kako sam mislima
skitala,
pa svi pocese vikati,reci bona sta si stala,
evo, suze ce vam reci,da znam"Najljepse bi mu ime
dala".
Pa od tada,i nadalje,sirocice trazim,poput sebe,
zato potocicu mili,moje srce razumije tebe.
Igrali se sa mnom,ko sa loptom malom i ruznom,
ne misleci,koliko bola nanijese tom djetetu tuznom.
Samo neznam ko mi ovoliko ljubavi i topline dade,
pa evo dok ovo pisem,srce mi na momenat stade,
pa ja poceh ruzit srce moje,nemoj;Sirocadi pun je
svijet.
Ko,sem miljenog,siroce napravi,od njega neka bude
proklet.
*********************************************************8
LIJEPA AJSA
Aksam geldi sokacima
Ajsa kosu gizda biserima.
Njedra kiti mirisnim djulima
crne oci surmom nakapala
dertli aksam jedva docekala.
U kafani s jaranima
dilber sjedi vec danima
eno zora svice
dilber se ne mice.
Gori lampa i jacija dodje
lijepoj Ajsi njen dilber ne dodje.
Ajsa place,Ajsa zudi
sto joj dilber ne dolazi kuci.
U kafani s jaranima
dilber sjedi vec danima
treca zora svice
dilber se ne mice.
Sahat kula,tiha noci prodje
na pendjeru ceka Ajsa
a dilber ne dodje.
Ajsa cezne,Ajsa kune
srce hoce puci
sto joj dilber ne dolazi kuci.
U kafani punoj dima
dilber sjedi vec danima
dilber voli
dilber pati
sto kuci ne ide
nikad Ajsa nece saznati.
Manje poznate rijeci;Geldi-dolazi
Surmom-sminkom
Dertli-pritisnut zudnjom
Jacija-vecernja molitva.
********************************************
Zao mi je za sve koji su u ranoj mladosti ostali
sirocad,ali ne trebaju uzimati srcu ovu pjesmu,
samo ova pjesma treba biti podstrek svima nama da
ne dozvolimo da se ovo desava.
Jadna lijepa Ajsa i njen dilber,zato sto ovakvih
prica na zalost u Americi, a i u Evropi ima jako
mnogo,ustvari u cijelom svijetu.
Ljubav i samo ljubav sve pobjedjuje.
Za ove divne pjesme treba da zahvalim mom
prijatelju Mensuru Haticu.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #200
Od : nerkogalesic
Datum : 16.12.2009.
Listajuci casopis "Seher-Banja Luka" ne mogu
a da ne procitam rubriku "Vezeni most"
koju uredjuje Ismet Bekric;
PROZORI GRADA
Kada smo kretali od kuca
pratili su nas
podmukli prozori grada
znali smo
alejama ce biti svejedno
rijeka se nece pobuniti
groblja ce strpljivo cekati
nije nas bilo strah
ni onda ni sada
od vremena sto je
tutnjalo iza krivina
bojali smo se
da nas ulice
nece prepoznati
kad se vratimo.
Ovo je pjesma naseg mladog
sugradjana Seada Mulabdica.
****************************************
U SEHERU KRAJ BISTRA VRBASA
U Seheru kraj bistra
Vrbasa
setala se lijepa Almasa.
Ja kakva je u pojasu
svome,
sav se Seher ponosi sa
njome.
Oj,Almasa,mladosti ti
tvoje,
budi moja,ukrasi mi
dvore.
Ja cu tebi sina darivati,
i sav sevdah tebi
pokloniti.
Jedna Sevdalinka samo da se nadje.
**********************************************
ZATVORENIH OCIJU
Kada mi samoca
postane druga
prosetam sokakom
gdje smo rodjeni
i gdje su umrli
moj djed i otac
a ja jos ziv.
Idem od kuce do kuce
pitam se sa svima
hvalim brz rast jabuke
i cvijetnjak pun ruza
raspitujem se za djecu
sto skole negdje uce
pomilujem i unuce
sto ga majka cuva
dok kcerka radi.
I tako setam
do svakog kucnog broja
i sve znam i sve vidim
osjetim i toplinu
ruke komsije
kada se pozdravljamo.
Odjednom se prenem
istina kraj mene
i sam se tada pitam
zar se moze sve ovo
tek zatvorenih ociju vidjeti.
Kemice,Kemice uvijek si ostao i uvijek
ces ostati prirodan i pun iznenadjenja
u svojim pjesmama.
Naravno znate ovu pjesmu je napisao
Kemal Coco.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #201
Od : nerkogalesic
Datum : 17.12.2009.
USVOJENI JABLAN
Uz jednu obalu,
pust jablan nadvijen.
Nad pustim granama
sada samo vise dronjci od grana.
Vise nema zelenila,
jedan zamrznut zivot,pod
nevidljivim snijegom.
Djeca sto su se jablanu divila,
sto su pod njim hlad trazila,
sada od zaljubljenih djevojackih
kosa progutana.
Zaboravljene prve djecije igre.
Nekako mi se cini i da ga sveti
mjesec mrko gleda.
Vise nista ne moze da krije.
I crne vrane ga zaobilaze.
A mi mu drugi ime dadosmo.
Da se ne moze prepoznati.
Okacismo mu zvona mala,
njezno kao da ga kitimo malim
nedozrelim vocem.
Da kada vjetar puhne,zivot nazad
dobije.
I sisarke mu pred noge prostrijesmo.
Da sirotan nije.
Kisobran bez platna mu nad krunom
postavismo.
Sada je nas,mi ga cuvamo.
Ne trebamo se brinuti za nasljednike Kemala
Coce,Ismeta Bekrica,Semse Avdica,Enise Osmancevic-
Curic,Nasihe Kapidzic-Hodzic,Alije Kapidzic-Alkapa,
posto mladi koji dolaze mnogo obecavaju,tako i
ova pjesma "Usvojeni jablan'naseg mladog
banjalucanina Harisa Grabovca.
Ovu pjesmu i ostale mozete naci u knjizi"Vitez Egzila".
*****************************************************
MOJ GRAD
Nekada je moj grad
zivio u meni
ja u njemu.
Voljeli smo se
kao braca
a bili smo
samo prijatelji.
Danas ja nemam
svog grada
svog brata
svog prijatelja.
Da li i moj grad
u samoci sapuce
kako nema mene
svog brata
svog prijatelja.
********************************
SJECANJE NA NOVOSELIJU
Sad Vrbas suze
brise
sa brane
Tulekove,
sve sto ljepotom
dise
preselismo u
snove.
Dugo nismo kraj
slapa,
sto zuborom jos
zove,
sve sto
djetinstvom kapa
sakrili smo u
snove.
Biserje nam
pogleda
jos bljesne niz
bukove,
sve sto zivotom
gleda
sacuvasmo za
snove.
I bistre kapi
cesme
miju nam jos
dlanove,
iz tame hrle
pjesme
da ukrase nam
snove.
Kad mislis,
da sve ode,
slap javi se
kroz snove;
to cuvaju
nas vode
sa brane
Tulekove.
Ove dvije pjesme od Kemala Coce i Ismeta Bekrica
treba da nas vrate na nas grad-grad zelenila,
vode,zaljubljenosti i sve sto covjek samo moze
da zamisli.
Nemojte ocajavati dok je nasih pjesnika,oni ce nam
u svakom momentu,uci u srce svakog od nas.
Zato kada padnete u apatiju za svojim gradom,
samo otvorite ovu stranicu i Vas grad bit ce
u svakom od nas.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #202
Od : neispavana@hotmail.com
Datum : 18.12.2009.
citajuci magazin saveza banaljucana u Svedskoj "Seher"
izdvajam jednu predivnu
GORNJI SEHER
Korak po korak
uz uspavanku vode
po budnome
a bivsem
danu u pohode
u kom je mir sve cega se ruka takne,
u kom je grijeh kad se trunka makne,
u kom je doba jesenje,
zlatno,
na svakom satu ustavilo klatno
i caralo kraj svake avlije
i kraj kuce
pa jesen mirise i kad ljeto osvice.
Uz stijesnjen klanac
nanizan
budan a bivsi
jesenji dan.
Pod krecom mu se prozirnim
osipa cepric cardaka
i trune daska njegovih
strmoglavih basamaka,
a crnim lastama krovova
u gustoj hrdji brsljanskoj
oluja svaka s bregova
donosi nespokoj.
Bijeli mu biljezi dzamija
pod kljucem
i pod katancem
kao zdralovi iznemogli
rasuti tijesnim klancem,
u muku mu posivjela
i napukla minareta,
ko jablani bez lisca,
bez vecernjeg nakita,
preda se vazda gledaju
u bijelo poleglih nisana,
sto ih je trava obrasla,
suha i zlatna,
pospana.
Seher kraj rijeke nanizan,
dan bivsi,
prosli,
sacuvan,
po svom sporom koraku,
po svom dzamli cardaku,
po svom hamamu
i basamaku,
po cajdzinici lipovog cvata
i svojoj kazaljci
svog ustavljenog sata.
Svoj seher po svom dahu,
po svom adetu,
i svome strahu,
po svojim brdima i sljivicima,
sto su sisli navodu
sa zelenim ibricima
pa ih doba jesenje
kad je cari caralo
u onaj tijesan klanac pozatvaralo
da vjecno gledaju dubinu
preda se,
u sedre kosmate
i srcali talase
sto kavgu zamecu
i od duga vremena
dan i noc igraju kamena s ramena.
NASIHA KAPIDZIC HADZIC
Komentar Nr. #203
Od : nerkogalesic
Datum : 26.12.2009.
NASA KUCA
Ispred nase kuce
bio je cvijetnjak,
u njemu majka
njegovala zambake.
Iza kuce bila je basca,
otac u njoj provodio
predvecerja i jutra.
U avliji velika kruska,
a pod njenom krosnjom
veliki drveni sto,
tu su se odmarali
otac i majka i pricali,
nikada nisam doznao o cemu.
Na ocev poziv
iz basce,ili majkin,
iz cvjetnjaka nerado
sam se odazivao,jer sam
znao sta me ceka.
Uvece bi majka
na sto u kuhinji
u vazu stavljala zambake,
a otac punu korpu
povrca iz basce.
Cijela je kuca mirisala
mirisom kakvog
lutajuci svijetom
nigdje mirisao nisam.
Nema vise nase kuce,
ni cvjetnjaka,ni basce,
ni oca,ni majke,
odnijelo neko vrijeme
kome ni ime,ni prezime
niti znam,niti zelim znati.
**************************************
ORAH
Samocu ubijam tumarajuci po visoravni,
koju su djedovi zasadili stablima oraha.
Do Stambola njihovi plodovi stizali,
a baklavu od njih i sam sultan probao.
Niko se u nasoj porodici,ni u komsiluku,
pohvalio nije da je ikada obrao orahe.
Samo se vjetar mogao pohvaliti
da je stizao do nasih zelja na grane oraha.
Nadjoh i plod,pocrnio kao moja sutrasnjica,
kamenom ljusku razbijem da jezgru nadjem.
Umorih se od nadanja da cu plod kuci donijeti,
a pismo staviti,i unuku poslati da vidi
kako su veliki orasi njegovih pradjedova.
Davno su orasi mojih djedova davali pldove-
sada samo stabla stoje,crna cekaju vjetrove.
Ali oni ih ne posjecuju cesto;znaju da nemaju sta
sa suhih grana stresti onima na zemlju.
I onima sto su na zemlji bili.
******************************************************
MLIN ZA KAHVU
Ulazim u majcinu kucu
poslije deset godina
druzenja sa tudjinom.
Nove stvari odnesene-
ostavljene one stare.
U kuhinji vidim kredenac;
otac ga kupio kada sam
posao u prvi osnovne.
Majka ga stalno blagosivala,
jer u njega sve moze stati.
Otvaram kredenac,a na polici
majcin mlin za kahvu.
Sjedam na seciju,
a pogledi lutaju svuda.
Odjednom vidim majku,
kako melje kahvu i pita me
gdje sam ovoliko godina bio.
Pokusavam da joj kazem,
a ona stalno ponavlja;
Mogao si se bar javiti
pismom ili razglednicom.
Osjetim miris kahve,
koju sam godinama s majkom pio.
Htjedoh nesto reci,
ali majke nigdje.
Hodam majcinom kucom
i kao da cujem njen glas;
Kada odes daleko od kuce,
javi se bilo kome
ako neces svojim najblizim.
*********************************************
KAHVA U VOCNJAKU
Majka je pila kahvu
sa kockom secera
a otac kristalom
ali je tada cigaretu
pripaljivao jednu od drugu.
Kada je pila kahvu
majka je voljela da prica,
a otac je samo gledao
u vrh brda koji se
nadvisio nad mahalom.
Znao je otac poneku i reci,
ali pogled s brda nije skidao.
Ponavljao je svoga djeda rijeci
da sve zlo u mahalu
silazi sa tog brda.
Meni je majka sipala kahvu
sa puno secera u fildjanu
i zalijevala je vrelom vodom,
kazujuci da cu i ja porasti
i piti kahvu kao i on kada se ozenim.
Otac bi je tada prekoravao,
govoreci da sve dodje vremenom
i od mene odmah trazio
da se popnem na najvecu sljivu
i donesem mu puno plodova.
*******************************************************
Ne ja nisam pogrijesio,znam da je sada
zima,i mi svi imamo probleme neki sa
snijegom, a neki sa velikom hladnocom.
Ovo je najbolje vrijeme,kada pijete
kahvicu ,da li domacu ,ili iz raznih
express masina sjetite se nasih basca
i uzivanja u raznim mirisima,pjevanja
pticica,zuborenja vode i naseg rahatluka
bez kredita i prekovremenih sati.
Ona nasa kahva koju smo pili prije
agresije na nasu zemlju imala je drugaciji
miris i ukus,barem za mene ,a ne znam za vas.
Sjetite se nasih starih kuca,fijaker-sporeta
i przenja kafe u dolafu.
Cijela kuca je mirisala po kafi.a takodjer
i komsiluk.
To pijenje kahve imalo je svoj ritual,opustanje
razgovore,a i ogovaranja,sto je normalno za nas
narod,a i sve narode svijeta.
Vratimo se na ljeta koja smo provodili kraj Vrbasa
Vrbanje,Suturlije,Josavke na Sehitlucima,Sibovima,
u Trapistima,i mnogobrojnim mjestima gdje smo
provodili ljetnje vikende.
Na kraju dana,zna se kahvica na uglju.
Djezva pocrni od vatre,a nama sto god je crnija
kahva je sladja.
Nijedan sastanak u nasoj domovina nije mogao
poceti bez rituala zvana KAHVICA.
Vratimo se na danasnje vrijeme,zelim vam postaviti
pitanje koliko puta na dan popijete kahvu,ovdje
u Americi ili bilo kojem dijelu svijeta,u kojem
zivimo, i da li ta kahva ima onaj ukus kahve koju
smo pili u nasem rodnom gradu,kada se prepiralo
koja je kahva bolja,da li Santos ili Kolumbija.
Razmislite o tome uz kahvicu,i javite se.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa .
Komentar Nr. #204
Od : nerkogalesic
Datum : 30.12.2009.
SKOLSKA PJESMA
Cipele djacke
najvise vole
put od kuce
pa do skole,
na njemu poneki
kamen sutnu,
preskoce kakvu
lokvu mutnu,
i,uvijek ciste,
bez trunke blata,
ulaze ponosno
kroz skolska vrata.
I skola ne voli
biti sama,
pa djecu ceka,
ko brizna mama,
svakome pozeli
sretan dan
i novu olovku
stavi na dlan.
A iz te olovke,
kao iz snova,
izrastu brojke,
prhucu slova,
ulovimo ih
bar prije zime,
da napisemo
svoje ime.
*******************************************
JELKA U RAZREDU
Nacrtala djeca drvce,
puno snijega,ali cvjeta,
i na vrhu jedno srce-
kuca za sve ljude svijeta.
Nacrtala djeca jelku
svakom granom zvijezda seta,
i na vrhu pticu bjelku
pjeva za sve ljude svijeta.
***************************************
ODMORI SE,SKOLO,I TI
Odmori se,skolo,i ti,
i od brojki,i od slova,
sad u miru mozes sniti,
slusajuci sum slapova.
Skolo,i ti se odmori,
i od trica i petica,
sad prozore sve otvori
sjaju sunca,pjesmi ptica.
A kad ljeto dodje kraju,
ti nas zovi s putovanja,
u tvom toplom zagrljaju
najljepse se uci,sanja.
Odmori se,skolo,i ti,
zasluzujes raspust ljetni,
onda cemo opet biti
svi zajedno,i svi sretni.
**********************************************
Djeco uz ove pjesme naseg Ismeta Bekrica,zelim
sretan kratki raspust,i Sretna Vam Nova 2010
godina i da sve sto zazelite,vam se ispuni,
takodjer i roditeljima zelim Sretnu nastupajucu
Novu godinu.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #205
Od : nerkogalesic
Datum : 04.01.2010.
DANASNJI DAN
Nema se s kim i nema gdje
ni kahva,ni kafa,ni kava popiti.
Ni zapjevati,ni zaplakati-
svi u sebi svoje nosimo.
Svi u sebi sebe krijemo,
a godine svoje nose i nas odnose.
Ni prosjaci vise u carsiju ne navracaju.
govore da smo bez milosti,
da su nasi preci drugaciji bili
i mole Boga da nam djeca budu drugacija.
Ne znaju,ili znaju a nece da kazu,
kako smo i mi na njihovim granama.
Kako od drugih cekamo danima,
a noci provodimo njih dozivajuci.
Ljudi zele i hvala im sto je tako,
da nas ovdje bude sve manje.
I da budemo sve nemocniji,
a u nama raste prkos,buja ponos-
samo nam Bog moze sve,
a ljudi nista i nikada.
U nasoj Bosni,sestre drage,
takva vremena sepure se,
al'nista trajno nije pa ni njihove zelje,
ni nase patnje,ni nasa cekanja,
neko ce od nasih potomaka
docekati da zivi u drugacijoj Bosni.
******************************************
SAMO JE IME OSTALO
U svoj grad nikada ne bi pozelio
ni za jedan pogled doci,
kada bi znao kako izgleda
dok ga gledas sa Sehitluka,
gdje si upoznao i zavolio
svoju Razu,koja ti rodi cetiri sina.
Tuzan je pogled na grad bez dzamija,
koje su stotinama godina
sluzile ko prve najave da se stiglo
gdje se naumilo i gdje se odmaralo,
snagu sakupljalo za nova putovanja.
Nema ni ljudi kojima bi pruzio ruku
upitao za njihove ili svoje rodjake,
svi tvoji prijatelji ili su u zemlji Stupnice,
ili u drugim zemljama sto svijet cine.
Ni Vrbas nije onakav kakav je bio,
pozeleni od muke i vuce se koritom,
kao da ceka nestanak svijeta,
jer mu se vise ne prolazi kuda mora.
Ni zrak nije onakav kakvog si udisao.
I on se promijenio,ima drugaciji miris,
izgleda da se i njemu odlazi sa svojima,
a vjetrovi pusu svakog dana sa svih strana,
nikada se ne zna sta kome i kada donose.
Nemoj u sebi zalijevati zelju
da dodjes u grad kojeg nazivas svojim,
tog grada vise nema,kao ni tvoje mladosti.
Sve je ovdje drugacije nego sto je bilo,
ostalo je samo ime i nista vise.
A mozda i ono jednog dana pozeli da ode,
tamo gdje ste vi koji ga nazivate svojim.
***************************************
PRAZNI LISTOVI
Ne nisam poludio-
budi siguran da sam
pri pameti,
da su razum i noge
jos moji saputnici,
a ovo je pismo za tebe.
Tri prazna lista,
kao moji pogledi bijeli.
Na koverti nema adrese
(kako cu znati
dokle cu ovdje samovati)-
i ti u tudjini
i ja tudjini
i sve nase u tudjini.
Pisi o meni sebi
sta god zelis-
i da mi je dobro
i da sam zdrav
i da imam sve
i da nemam nista.
Sta god napises
tako je.
Nemoj samo na
tim papirima zaboraviti
o meni sebi napisati!
Da nemam grada,
da nemam sebe,
da nisam mrav
(ali ni covjek),
da sam nesto
sto ne znam.
Pisi sto hoces-
meni je svejedno,
odavno ja nisam
ni da pisem
ni da mi se pise.
***********************************
PISMO(NE)LJUDIMA
Ziv sam.
Zdrav.
Jak.
a sedma decenija
lutanja svijetom
u mene se nastanila.
Cujem.
Znam.
Tvrdim
da me se jos bojite.
Da kupujete titule,
koje bi vam pomogle
da me srusite.
Tesko vama.
Tesko vasima.
Tesko onima
u cijoj ste blizini,
na cijim ste vidicima
i putevima kojima prolazite.
Kada bi svijet
bio bez vas
sve bi drugacije bilo.
I potoci bi zuborili
i ptice radosnije pjevale
i ljudi drugacije koracali.
Da nije neljudi
svijet bi bio cvijetnjak
u kome bi cvjetali ljudi.
Da nije korova.Vas,Vas......
*************************************
SAN O DZAMIJAMA
Mi smo to sanjali,
sanjali san da su
bosanske dzamije
porusene i nestale.
To smo mi sanjali.
To su sanjali i oni.
A dzamije nisu porusene-
nijedna
ni ona u Stocu,
ni u Foci,
ni u Banjoj Luci,
ni u Prijedoru
ni u Donjem Vakufu.
nijedna nije ni dotaknuta-
samo su privremeno
otisle sa mjesta
gdje su stoljecima bile.
Odnio ih je Omer Berber-
da svijetu pokaze
nas i nasu proslost,
nase postojanje,
nase stradanje,
nas ponos.
Odnio ih Omer
U Tokio,Rio,Vasington,Moskvu,
Madrid i Sidnej-
da ih svijetom proseta.
Da se svijet njima divi
a one svijetu,
da se bosanske dzamije
sa svijetom upoznaju,
da se zavole,
i da se u svijetu malo odmore.
Pa neka,
ako je tako-
vratit ce njih Omer,
vratiti sigurno.
************************************************
Kemalu Coco hvala ti na ovim divnim
stihovima,i nadama da je sve ovo sto
se desava privremeno.
Ipak se mnogo stvari promijenilo,pogled
sa Sehitluka sada izgleda mnogo ljepsi,
od pogleda prije 15 godina,kada nije bilo
nasih ljepotica,znam kriv je bio Omer Berber
sto ih je posudio da ih pokaze cijelom svijetu,
i imao je sta pokazati,ali vremenom sve dolazi
na svoje mjesto.
Jedino nece dugo doci do promjene u strukturi
stanovnistva u nasem rodnom gradu,to se ne moze
promijeniti preko noci,ali zivimo u nadi da cemo
jednog dana i to docekati,ako ne mi onda barem
nasa djeca.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #206
Od : nerkogalesic
Datum : 06.01.2010.
KAD GRAD POZIRA
Prije nego sto skljocnu aparati fotografski
pa bilo to na trgu,kraj rijeke ili u parku
kraj simsira,
grad kao zastava istakne svoj izgled gradski,
namjesti se,osmjehne,i tako ljubazno pozira.
Grad tada obicno sakrije prljave ulice i stracare
i zakloni ih drvecem ili sjenom nebodera.
Pred aparatima se isprse samo parkovi i
zidine stare,
a nove gradnje zablistaju kao nizovi bisera.
Ako je slucajno dan tmuran i ulice sivila pune,
pa je grad scucuren pod kupolom od oblaka,
onda najvisi neboder ima duznost da dune,
i tako propusti u grad pregrst suncevih zraka.
Kad grad pozira,od predvecerja uzme malo
rumenila i njime poskropi
krovove i balkone ocvjecane.
Naravno, sve to grad cini
da bi mu slika ljepsa bila
i da svako,pun ushicenja,
pred njom poslije zastane.
*****************************************************
DA NEMA DRVOREDA I PARKOVA
Gradovi imaju drvorede i parkove
da bi sto ljepsi bili,
da bi imali gdje odmarati umorne oci.
Da nema drvoreda i parkova,
gdje bi gradovi sanjali
i gdje bi gledali kako se kao po kap niz lisce toci.
Drvoredi i parkovi postoje u gradovima
jos zbog mnogo cega;
da njih nema,ne bi se znalo
kad je proljece,a kad je jesen,
da njih nema,gradovi ne bi bili lijepi,
gledani s brijega,
i ne bi u njima niko bio radostan,zanesen.
Da nema drvoreda i parkova,
gradovi bi zaboravili kako cvrkucu ptice,
kako izgledaju pupoljci i listovi boje zlata,
u njima ne bi niko imao vedro lice
i ne bi,jutrom,pun srece,otvarao prozore,vrata.
Zato su gradovi zaljubljeni u drvorede i parkove,
zato ih cuvaju budno na svome sivom dlanu.
Zbog njih gradovi i snivaju zelene i zlatne snove,
zbog njih su gradovi i njezni u svakom svome stanu.
*************************************************
STOJIM NA BRDU,IZNAD GRADA
Stojim na brdu,naslonjen na drvo,
proljece mi rukom pokazuje grad,
i balkon na kojem izniknut ce prvo
jedan djecji osmijeh i cvijet jedan mlad.
Slusam,ozdo rijeka javlja se zuborom,
u prsa se busa svaki njezin slap;
i ovdje je rijeka,cujem je pod korom,
svaki list je pije,zedno,kap po kap.
Osjecam,sve tece,ruke,trave, ptice,
niz brdo se rusi cvjetni vodopad
proljecu u susret podju sve ulice,
da mu,bez otpora,predaju svoj grad.
*******************************************
Tako nas grad vidi nas sugradjanin pisac Ismet Bekric,
a kako ga vidite vi.
Imate li ikada viziju sta se sada desava u nasem
rodnom gradu,ili imate viziju samo sta se desava
u vasem gradu u kojem zivite sada.
Cesto puta znam zatvoriti oci i vratiti misli i
sjecanja na Banja Luku prije zemljotresa,poslije
zemljotresa i davne 90-te godine kada sam sa
porodicom izasao iz grada,kao privatni put
u Zagreb.
To je bio zavrsni papir koji cuvam i danas u svom
kucanstvu na sjecanje odlaska po mojoj volji iz
moga rodnoga grada,a takodjer i nas sviju.
Koliko vas jos veze vas rodni kraj,ili ste sada
vise vezani za grad u kojem momentalno zivite.
Razmislite o tome.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #207
Od : nerkogalesic
Datum : 10.01.2010.
PREZIMITI U BOSNI
I dalje su zime u Bosni
sa mnogo snijega,
hladne i dosadne.
vukovi i sada silaze
u sela,ali nista ne kolju,
torovi su prazni.
Odavno su odavde
otisli ljudi,ostali samo poneki
koji duge noci
razbijaju zeljama
da im u goste bar gromovi dodju.
Zime u Bosni sada ne lice
na one davne,
kada je jedna pec zagrijavala
dvadeset i vise celjadi
i svima bilo toplo i lijepo
i svi slusali starinu
sto je sve znao
slusajuci nakadasnje starce.
Zima u Bosni
sada je duga i tuzna
kao starost,kao bolest,
kao nesto sto se sanja
a naziva se ruznim snom.
Nije lako,prijatelju,
prezimiti zimu u Bosni.
ni uteci vucima,
ni gladi,
ni ljudima.
***********************************************
PUSTE ZIME
(DZEVADU TASICU)
Zoves me iz Osla,nikada vidjeni prijatelju i
pitas ima u Bosni snijega
i kako narod zivi?
Ima snijega i vise nego sto treba
i hladnoca stegla,sve ledom okovano,
tek dimnjaci pokazuju zivot i psi laju,
a komsijska sijela pripadaju proslosti-
ljudi se o sebi zabavili i samo sute
i sve je u gradovima i mahalama pusto.
Vukovi cesto pse napadaju.
Vremena cudna Tvojom i mojom Bosnom
prolaze,ali sporo,skoro se ne micu.
Sve su se nevolje ovdje naselile
i sve manje licimo na sebe i svoje pretke.
Pozivamo dane da nam se vrate
kada je na sofri bilo malo jela,
a oko nje puno gladnih ociju
iz kojih su sijale zelje da se bar jednom
najesti mogu do mile volje.
Nema vise,moj Dzevade Bosne
koju si odnio kada si odlazio.
I u tvojim sjecanjima ona ce izblijediti.
Ostat ce tek pjesme koje pjevati
niko nece znati,a mnogi ni zeljeti.
**************************************************
DJANI OD KRIZE IZ OSLA
Dodje vrijeme,moj Djano,
da ti tvoj Kriza napise pismo
u kojem nece biti ni jedne
jedine rijeci lazi,kojima sam se
ljetos kitio u tvojoj basci.
Sve je ono bila laz,
kada sam ti pricao o sebi
i svom zivotu ovdje u Oslu,
to sam radio moj Dzano
da ti i ostali mislite
kako ste napravili veliku gresku
sto u svijet niste krenuli,
kada se moglo i kuda se htjelo.
Htio sam da ispadnem pametan
pred svima koji su me slusali,
a znao sam da je tebi ljepse
u tvojoj avliji biti gladan,
nego meni ovdje sit i pijan.
Sada moj Djano,kada sjedim
u svojoj maloj sebi
stomaka punog piva,
iz mene izvire istina
koju ti moram reci.
Ko nije bio ovo sto sam sada
taj i ne zna da u covjeku ima dusa,
koja ne trazi ni jelo ni pice,
nego nesto sto se ne vidi,
nesto sto ne mogu opisati,
nesto sto se zove Bosna
a nije ni zemlja,nema ni neba,
ne, ne mogu naci rijeci
da sebe sada opisem,
ali znam da sam prazan
kao nasa lopta krpenjaca
za kojom smo trcali,
misleci da se samo loptom
svijet moze obici.
U nas sviju,moj Djano,
koji ljeti dodjemo da lazemo,
noci su mnogo duze nego kod tebe
koji cesto i gladan zaspis
da bi usnuo veliku sofru,
a na njoj stotine jela.
I nemoj mi vjerovati,
kada i iduceg ljeta dodjem,
da u mojim kazivanjima
ima i jedna rijec istine,
mi koji tumaramo svijetom
smo izgubljeni,bivsi, ljudi
koji sanjamo da odspavamo
san o zemlji u kojoj ti
bezbrizno spavas cesto gladan.
Kako bih samo volio
biti gladan,a u svojoj Bosni.
************************************************
BJELINA NA VIDIKU
Sve me podsjeca na moju Bosnu
a od Bosne sam daleko,
predaleko.
Da mi je djeda ziv
pricao bih mi o odmetniku Omeru,
sto je godinu dana brodom putovao
do zemlje u kojoj sam sada.
Boze,kakve su sudbine?
Omer odmetnik prvi
iz naseg grada ovdje stigao,
a kada se poslije 30 godina
vratio niko nije s njim
zboriti htio.
Sada mi svi ovdje,
a Omera nigdje.
Bjelina mi uzela vidik,
nista ne vidim niti cujem,
nemam s kim progovoriti ni rijec,
ne mogu a moram biti gluhonijem.
Boze,kako je Refiku Bibinom
zivot protekao,
a nikada nije progovorio,
nikada nista nije cuo.
Ni telefon da se oglasi,
da cujem bilo ciji glas,
a ima mojih svuda po svijetu
i svi znaju gdje sam,
a niko da se javi.
Postaju moji tudji,znam
i zato se moram na sebe ljutiti,
sto im nisam ostavio poruku
kada su odlazili
da i u svijetu ostanu svoji,
a ne tudji.
Za sve sam ja kriv
i neka mi je na vidiku bjelina
tako sam zelio,
kada me niko u svijet
nije ispracao.
****************************************
Zime ,zime Bosanske zime,od novembra,pa do
marta,aprila,a cesto i za Prvi Maj znao je
pasti snijeg.
Koje je to bilo lijepo vrijeme,sankanja niz
Kastel,Sibove,Sehitluke,ispod Bezistana.nije
nam smetala hladnoca,smrznuti prsti,ruku i
nogu samo da se sankamo a ksnije i skijamo.
Dodjes u kucu sjecam se Fijakera sporeta,
krompirici se peku na plahti sporeta.
a onaj krompir sladak,sladji od bilo kojeg
mesa,ali brzo prodje to vrijeme RAHATLUKA.
U ovim pjesmama nasega Kemala Coce vidim
mnogo slicnosti sa svima nama koji zivimo
van nase drzave.
Jedino je razlika u kojem dijelu svijeta
zivite,ako ste u Skandivaniji imate problem
sa dugom zimom,kratkim danima i kratkim
ljetima a dugim danima ustvari kratkim
nocima.
Mozda mi koji zivimo na Americkom tlu to
ne osjecamo,posto imamo slicnu temperaturu
kao u nasoj bivsoj i buducoj drzavi.
Kako koji dio Amerike ima temperaturu nije
bitno,jer u svakom slucaju ima bolju temperaturu
od Skandinavije.
Jos ako zivite u gradu kao sto je Saint Louis,
u kojem zivi 65000 Bosanaca,onda necete mnogo
osjetiti taj nedostatak.
Primite mnogo pozdrava iz sada snjeznog Saint
Louisa.
Komentar Nr. #208
Od : nerkogalesic
Datum : 15.01.2010.
SEBE BOSNO VRATITI
Hiljade svjetiljki na vidiku,
noc u starost zakoracila,
a ja u svoju Bosnu
nemam kome pismo da napisem.
Nikada vise majka nece moci
zapitati me,uplakana veseljem,
koji je to svijet kuda si hodio
kada si se u istom kaputu vratio.
Majka je davno postala zemlja,
svojoj Bosni sebe vratila.
Znam,ocu sam pokopao zelje
da ima sina za ponos,a ne za ponoc,
nemocan Boga bi prizivao
moleci ga da me na put izvede
jer ovim kojim idem nije za ljude,
nego za pjesnike i lutalice.
O Boze,znas li da li u Bosni
iko za kabur moga oca zna.
Tu noc vjetar se silio svojom silom
kada je brat,u narucju noseci sina,
ulazeci u sumu otisao sa mog vidika.
Od tada o njemu nista ne znam,
a mnogi mi govore da je na kraju svijeta
ziv,zdrav i veoma bogat.
Za sebe ne znam da li sam na pocetku,
u sredini,ili na kraju svijeta
ali znam da nisam u svojoj Bosni,
a mnogi kazu ni blizu nje.
Druga je decenija kako za sestre ne znam,
znale su voljeti kada sam djecak bio,
majka ih je klela sto su otisle daleko od nje,
mozda su ih njene kletve stigle.
Hamdija pijanac jucer mi rece;
kako je knjigama pronasao,
da je spaljeno selo
u kojem su sestre bile udate.
******************************************************
MOLITVA
Koju molitvu,
o Boze,trazis
da izgovorim
i da mi molbu
uslisis,
da ponovo
budemo
u svom gradu,
kao nekada,
kao onda,
kada smo nestajali.
Koju molitvu,
o Allahu,trazis
da proucim
i da mi molbu
uslisis,
da ponovo
budemo ono sto smo
nekada bili,
kada smo nestajali.
Bilo bi prelijepo
Allahu,Boze,
da se vratimo
onim godinama,
onim vremenima,
kada nista
znali nismo,
a voljeli se
kao Vas
sto vjernici vole.
Kako bi samo
lijepo bilo
da se ponovo skupimo
i pricamo
nasa zivljenja
kao ruzne snove,
koje smo sinoc
sanjali.
Bilo bi lijepo,
prelijepo,
da govorimo
kako su nase
sudbine,
ustvari nasi snovi,
a mi mislili
da zivote zivimo,
tako smo ruzne
snove snili.
ili nam Allahu,
ili nam Boze,
nadji nesto
sto se slicno
zemlji zove,
da sagradimo
svoj grad,
da sve bude isto
kao u onom
kojeg smo ostavili,
a koji iz nas
nikako ne izlazi.
Bilo bi lijepo,
prelijepo,
ponovo imati
svoj grad,
i sve u njemu
kao i onda
kada smo
iz njega odlazili.
Koje molitve
treba izgovarati
da ih Bog
uslisi
da ponovo imamo
svoj grad,
sve svoje
sto samo
u sjecanjima
sada imamo.
Znam
da takve molitve
jos nigdje nema
i znamo
Boze i Allahu
da nas grad
postoji samo
u nasim sjecanjima.
Odlaskom nas
odlazi i grad,
nas grad
i vas grad,
Allahu,Boze.
***************************************88
GRAD NA IZDISAJU
Kako da napisem pjesmu
o Banja Luci
po kojoj hode nepoznati ljudi,
u kojoj pjevaju meni tudje pjesme,
u kojoj igraju neke druge igre.
Kako,pitam sve one
koji od mene traze pjesmu
o tom gradu,
a svi znaju
da Banja Luke
vise nema,one
koju oni poznaju i vole.
Kome da lazem
pisuci o njenoj ljepoti,
kada je vise nema,
o obalama Vrbasa
koje se s pjesmom vise ne druze,
o kafanama bez harmonika
i gitara,
a neboderima koji rastu
pored porusenih dzamija.
Kome su potrebne lazne pjesme
o gradu,koji umire u drzavama svijeta
i nikada mu sahrana nece biti,
a on umire,ako vec umro nije.
Moj grad,i vas grad
odavno je izdisaju.
********************************************
Iz Banja Luke sam sa porodicom izisao sada
davne 1994 godine,7-g Novembra,u Nepalski
bataljon koji je bio lociran kod Okucana,
a kasnije u Gasince,a zatim u Saint Louis USA.
U kasnijem periodu nisam dolazio u posjetu svome
rodjenom gradu,gradu koji je stoljecima rodni
grad porodice Galesic.
Po pricama onih koji odu u Banja Luku,(posjeta
ili okoncavanje poslova oko penzije,ili stana)
sami govore kada hodaju po svome gradu da nikog
ne znaju.
Znaju provesti 15 dana,a da ne sretnu nikoga
poznatoga.
Ja stvarno ne znam kako bih se osjecao da od male
carsije,pa do pozorista,kroz Gospodsku ulicu
prodjem a da nikog ne pozdravim,ili ne odem
na pice ili kafu.
Kad se sjetim prije nisi mogao proci 50 metara
a da ne sretnes nekoga da popricas ili odes na pice
i kafu.
Kazu obale Vrbasa su puste usred ljeta,sto vjerovatno
je istina,jer samo porodice koje su odrasle uz
obale Vrbasa,znaju vrijednosti i ljepotu te rijeke.
Novi ljudi novi obicaji,novi pogledi,nova muzika,
novi pogledi na grad.
Mogu nicati nove zgrade,parkovi,novi trzni centri,
moze grad biti jos ljepsi no sto je bio,ali
nama u sjecanju ostaje onaj nas grad koji mi
pamtimo,mozda je ruzniji no sto je sada,ali to
je bio nas grad,a grad cine ljudi,koji su
zivjeli u njemu.
Nema tih ljudi,grad stvaraju i uljepsavaju novi
gradjani koji su se doselili u nas grad i sada
ga prihvataju kao svoj,a mi prihvatamo nove gradove
kao svoje,i sreca da imaju Majski susreti u Saint
Louisu i novih godina u Kresinom restoranu,gdje
se sastane veci broj nasih sugradjana,i stvaraju
u svojim pricama,svoju viziju o nasem gradu.
Sto je tu je mi nismo u mogucnostima mnogo na
tome planu uraditi,nego zivjeti sa starim uspomenama
kada nam je zivot bio bez briga i kredita.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #209
Od : nerkogalesic
Datum : 18.01.2010.
SAN O AVLIJI
Zambaci nasmijani a ruze
procvjetale one bijele,
majka u avliji desnom rukom
posljednju travku zeli
izvaditi izmedju kamenja,
a u lijevoj joj metla.
Sve ovo gledam s prozora
i pogled bacam na tvoju kucu,
tvoja majka zalijeva cvijece
i pjevusi neku nepoznatu pjesmu.
Zelim da cujem i da zapamtim rijeci
ali mi ne uspjeva,
jer tvoj pijetao svojim glasom
doziva one sto jos spavaju.
Pogledam preko krova tvoje kuce,
vidim u Abazovom tresnjiku
hiljade crvenih plodova
okitilo grane,pa mi se ucini
da su tresnje cvijetovi kojima
broja nema,a lice na roj pcela,
koji se na svakoj tresnji zaustavio.
Udahnem zrak,a on me ponese,
zazelim da odem na tresnju,
a znam sta bi mi Abaz uradio
da me vidi da gledam tresnjik,
a kamoli da me tamo zatekne.
Odem na prozor okrenut jugu,
vidim rijeka tece,a Ibro ribar
zabacuje nadajuci se ulovu,
pozelim ga upitati kako ide
a znam njegov odgovor,
da cu mu platiti kada me sretne.
Obilazim mahalu pogledima
i zazelim sto nisam pjesnik,
da njenu ljepotu opisem u knjizi
i da je posaljem po citavom svijetu,
da znaju kakav raj na zemlji ima.
Uzimam olovku,a ruke mokre,
trgnem se,san sanjao,moj Nedzade,
o svojoj Bosni,svojoj avliji....
Otvorim prozor i blijed
kao Hamsa ciganka,sto
susicu bolovala i od nje umrla,
pozalim sto sam u tudjoj zemlji
sanjao nasu ljepotu.
Tebi je Bog dao da si tamo ostao,
ne znam kako ti je,ali
bar moje snove imas na vidiku,
a nista nisi sanjao.
Cujem majka me zove
i ne ljutim se,
za ovim svijetom i ovim ljudima
ne mislim ni suzu pustiti.
*****************************************
SLIKA
Stotine puta pozelim
da naslikam sebe i sebi slicne,
sto tumaraju svijetom
i salju pisma u Bosnu,
pisuci kako im je lijepo,
kako su kupili kuce,
sagradili bazene i kako
voze nova auta.
Sjetim se tada svoje
prve djevojke,
koja mi je u posljednjem pismu
napisala da papir trpi sve,
pa i one rijeci kada je pisala
da me na svijetu najvise voli.
I slika zeli da je naslikam,a
ona bi trebala biti na papiru,
pa se tada ne bi moglo reci
kako nam je lijepo,
jer o covjeku lice najbolje govori.
A,kome sliku poslati
i zbog cega trositi vrijeme,
kada znam da nama niko vise,
koji vjeruje,niti zeli vjerovati.
I tako,danima zelim naslikati
sebe i ono oko mene,
i tu sliku poslati u svijet,
da svijet vidi ono sto je zelio.
A opet znam da je svijetu
stalo do nas kao Hamzagi
za djedovo imanja,koje je harcio
kao niko i nigdje.
*****************************************
Ove divne pjesme nasega Kemala Coce,vracaju me
na ona divna vremena asikovanja.
Koliko puta sam znao preskociti preko
ograde da bih ubrao svojoj dragoj ruzu
iz cvjetnjaka.
Nije bilo u pitanju novac,imao sam novac da
kupim cvijece,bilo je u nama ono da je sladje
nesto ubrati tajno-slatko zadovoljstvo,i
podariti sa ljubavlju svojoj dragoj.
Vjerovatno svi imate, mislim na moju generaciju
i starije generacije neko slicno iskustvo.
Ah ta slatka vremena.
Pitanje pisma- koje smo pisali,i koje smo
iscekivali
da dodje od drage nam osobe.
Taj unutarnji osjecaj se ne da opisati.
Zivjeti u nadi kada dodje postar,da li ce za
nas donijeti pismo ili ne.
Naravno ko nije imao hrabrosti da izjavi ljubav
najlakse je bilo napisati pismo,a u suprotnom
prekinuti ljubav.
Sjetim se Armije tada sam imao lijepih novaca
pisajuci za moje prijatelje vojne ljubavna
pisma.
Sada taj osjecaj vise ne postoji.
Sjednite probajte napisati neko pismo,i vidjet
cete koliko ste zaboravili svoj pravopis,i
koliko dugo ce te izgubuti vremena pisajuci
jedno
pismo.
Zasto.
Zato sto je lakse sjesti kraj kompjutera ili
laptopa
ukucati stranicu,i gle cuda imate direktno
sliku
i ton sa osobom kojom zelite popricati,ali
ste izgubili car PISMA,i njegove vrijednosti.
Koliko nas u kuci drzi stara pisma da se sjeti
vremena kada se uzivalo u raznim ljubavnim,
porodicnim pricama.
Zato ne zaboravite na staru ljubav pisanja
pisama.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #210
Od : nerkogalesic
Datum : 21.01.2010.
LJUDI NA POLA PUTA
Ovdje gdje smo,dugo necemo
tamo gdje zelimo,ne cekaju nas,
a polovicu puta niko ne zna,
mozda bi nam tu najbolje bilo.
Na pola puta smo od zelja i stvarnosti,
trazimo ono sto nismo izgubili,
kako se nesto traziti moze,
sto niko nikada izgubio nije.
Mi smo takvi,prokleti od rodjenja,
prokletsvom lijezemo i s njim ustajemo,
prokleto koracamo jos prokletije mislimo,
da jedni druge proklinjali nismo,
zar bi bili gdje smo sada.
Pola puta nikada necemo naci,
mozda je i bolje za sviju nas,
jer da smo skupa opet bi se proklinjali,
ali moramo priznati da nam ni kletve
vise ne mogu nista.
Znaci li to da polako prolazimo,
da nestajemo u vlastitom progonu,
a sve mislimo kako cemo opstati,
davno je bilo kada smo mogli i misliti.
Neka nas,i ovakvih kakvi jesmo,
na ovom svijetu razbacanih kao tuge,
koje niko nikada znati nece
i ne treba ih znati.
************************
SAN O NAMA
Covjek traje
koliko i jedna
izgovorena rijec.
I ta rijec
govori o njemu.
Bio je lud,
bio je bogat,
bio je dobar,
bio je zao,
bio je covjek,
bio je necovjek,
bio je .......,
a mozemo reci
da nikada
ni postojao nije.
Mozda je i bolje
sto ljudi ne postoje,
sto je sve ovo san,
san o nama
koji mislimo
da zivimo.
Ove pjesme naseg Kemala Coce posvecujem
nasem rahmetli Omeru Pobricu koji je sinoc
20.Januara 2010 godine,preminuo,(preselio
na ahiret),u 65 godini zivota.
Neka mu je vjecni rahmet.
Komentar Nr. #211
Od : nerkogalesic
Datum : 26.01.2010.
Za sve nanice,bakice,deke,dedice cijeloga
svijeta,za pocetak nedjelje,dolazi Vam
u posjetu nas Ismet Bekric sa svojim
pjesmama koje ce te interpretirati svojim
unucima i unukama.
Ismet Bekric Vam zeli dobro jutro,a za sve
zaposlene nanice i bakice uspjesnu radnu
nedjelju,i da vise vremena posvete svojim
unucima i unukama.
****************************************
KAD SE MAMA SMIJE
Kad se nasmije mama,
prestaju duge kise,
a tamo gdje je tama,
odmah je sunca vise.
Kada se mama smije,
pucaju okovi dana,
a rijec brizna vec pije
radost i sa mog dlana.
*******************************
NJEN SMIJEH
Njen smijeh cini da tise
opada lisce jesenje;
i kad ga nema vise,
do njenog smijeha se penje.
Njen smijeh je sada svuda-
na zemlji i u zraku,
i sa rijekom kroz grad krivuda,
i pali se u mraku.
Njen smijeh je i na mom licu,
i ne dam mu da ode;
on svuda pusta klicu
iz koje rastu slobode.
****************************
KAPCI OCNI
Bas su mocni
kapci ocni,
leprsaju
kao ptice
kad zmirkaju
djevojcice.
Iza kapaka,
i usred mraka,
zore se jave,
pucine plave,
zelene rijeke,
sume daleke.
Te zavjese,
oka rese,
nek ne skriju
zlatne zrake,
one griju
nas, djecake.
********************
NAJVAZNIJE
Sve je vazno u beskraju-
i kamencic,i planeta,
a meni je najvaznija
staza kojom ona seta.
Vazni su i ocni kapci,
prsti,travke,kapi rose,
a meni su najvazniji
vodoskoci njene kose.
Vazne su i krijesnice,
te lampice u kosmosu,
a meni su najvaznije
pjegice na njenom nosu.
Vazna je i svaka ptica,
i puteljak prema moru,
a meni je najvaznije,
da je vidim na odmoru.
***************************
JEDAN DJECAK I JEDNA DJEVOJCICA
Jedan djecak
i jedna djevojcica,
rasli su skupa
u spletu ulica,
u sjeni nebodera
kraj glavnog skvera.
Rasli su kao stabalca,
u beton okovana,
ko krhka ogledalca
sto mame svjetlo dana,
Zbog njihovoga rasta
sunce ne presta sjati,
a jedna prva lasta
pozeli da se vrati.
U njihovom smijehu
pticje se pjesme gnijezde,
a na najvisu strehu
spustise se i zvijezde.
Djecak najljepse zove,
da prhnu,kao ptice,
i da ukrase snove
u sobi djevojcice.
********************************
Hej nanice i dedice da li se sjecate kada ste
bili u njihovim godinama,i prve djecacke ljubavi.
Kada ste posmatrali svoje prve ljubavi,i dali
sve na svijetu za jedan mali djecacki poljubac.
Obuzmu Vas trnci,znoj,strah sta reci,kako
izjaviti svoju ljubav.
Onda dolazi do mucavosti,straha da Vas nece odbiti
ismijati Vas,napraviti Vas budalicom.
Onda dolazi drugi strah,sta raditi ako ostanes sam
sa njom,o cemu pricati,kako je uhvatiti za rucicu
a samo slatki snovi-poljubci.
Ah, sto je to bilo lijepo vrijeme,ali na zalost
brzo prodje,cim se okrenes prodje deset,dvadeset
godina,da ne znas kako,ali sta mozemo,novo vrijeme
nove ljubavi sa radjaju,sto nas Djole ima obicaj reci
NEKI NOVI KLINCI.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #212
Od : nerkogalesic
Datum : 04.02.2010.
Evo jos malo pjesama za nasu mladu generaciju
od naseg Ismeta Bekrica.
JEDNA PRICA IZ VRTICA
Sapuce se -u vrticu
jedna Ema voli Zicu,
pa mu prvom kolac reze,
pa mu stalno pertle veze,
a kad je u sobi zima
pokriva ga po ledjima.
A i Zico voli Emu,
samo ima strasnu tremu,
odmah rijeci zaboravi,
smijesa mu se sve u glavi,
pa kada mu Ema pridje
srce mu u pete sidje.
Kasnije se cudi mama
sta kuca u cipelama.
***********************************8
KOMARAC I KOMARICA
Jedan je komarac
posao u baricu,
da pronadje sebi
najljepsu komaricu.
Ali bjese barica
prepuna komarica.
Komarca vec
ljubav muci,
kako da se
sad odluci?
Taman kaze;
"Evo, ova ..."
A naleti
ljepsa,nova.
Vec pomisli;
"Ova duga!"
A krilom ga
takne druga.
Ponoc vec
u travku svira,
a komarac
trazi,bira.
Pomaze mu
mjesec s neba,
komarac se
jos koleba.
Kad ga prstom
taknu zora,
klonu ,zaspa
od umora.
Sunce virka
u baricu,
a komarac,
a komarac,
sanja svoju
komaricu.
****************************
NJENO IME
Njeno ime
svugdje pise-
na zidu skole,
na kaplji kise,
na prvoj stranici
svake teke,
na kamencicima
pokraj rijeke,
na prvoj zraci,
kad zasja-
niko ga ne vidi,
samo ja.
******************************************
ZDRAVO SVIJETE
Pozdravljam polje
i svaki cvijet,
pozdravljam ptice,
sretan im lijet.
Pozdravljam rijeke,
i svaki slap,
pozdravljam kisu,
i svaku kap.
Pozdravljam sume,
i svaki list,
pozdravljam zemlju,
i zivot cist!
Zdravo,sunce,
nebo plavo,
zdravo zemljo,
zdravo,zdravo!
Zdravo,cvijete,
biser travo,
zdravo,svijete,
zdravo,zdravo!
******************************************
Nema zdravije i ljepse ljubavi
od djecacke ljubavi.
To je nesto sto se ne zaboravlja.
Ljubav iz vrtica,skole,i svih
igara gdje smo se igrali,nekada
najvise da budemo u drustvu svojih
simpatija i ljubavi.
Covjek to ne zna cijeniti dok ga
to vrijeme brzinski ne pregazi.
Sjetite se svi koji citate ovu stranicu
kako nas je brzo proslo vrijeme platonske
ljubavi,ljubavi iz spomenara,zaloga i svega
sto nas veze za to vrijeme MLADOSTI.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #213
Od : nerkogalesic
Datum : 06.02.2010.
UPOZNATI SEBE
Da mi je upoznati Sebe
lakse bih dosao
do Istine o ljudima
za koji mudraci tvrde
da ih niko nikada
upoznati nece.
Zasto ja zelim
uraditi posao
kada o Ljudima
i njihovim htijenjima
niko pametan
ne zeli trositi vrijeme.
Mozda zato sto o sebi
imam veliko misljenje.
Sada priznajem
da sam jadan
da jadniji
ne mogu biti.
***********************************
VRIJEME
Priznajem da sam s zelio
imati Vlast i puno novca
a cijelog zivota
bio sam bez toga
i vjerujem da ce do kraja
Zivota tako i ostati.
Nikada sebi nisam znao
objasniti pohlepu za Vlascu
a cijelog zivota
bio sam bez toga
i vjerujem da ce do kraja
Zivota tako i ostati.
Nikada sebi nisam znao
objasniti pohlepu za Vlascu
iako su mi govorili
da ni dvije ovce ne bih
mogao uspjesno cuvati,
a ja zelio da Vladam.
Prijatelji mi tvrde
da ni Vlast
ni novac
nisu za Ljude
kakav sam ja,
i da slucajno
jednom
dobijem Vlast
i novac
Mene bi brzo
nestalo.
Pored novca i Vlasti
nikada ni Pameti
nisam imao dovoljno.
**********************************
NECOVJEK
Prije nego sto je sjeo na kauc
desetak puta prizvao je
Boga za svjedoka
da je dosao da govorimo
rijecima Istine i Pravde
i da su to jedine vodilje
koje treba da su sa nama.
Toliko Pakosti i Otrova
moze stati u jedno Tijelo
nisam mogao ni pomisliti.
Zazalio sam sto sam
ljudskog bice
jer ovaj kojeg gledam
je necovjek i stovariste
Pakosti i najgorih Otrova.
Vise ne vjerujem hemicarima
koji tvrde da se najopasniji otrovi
cuvaju u malim bocama
sada vjerujem da se otrovi
nalaze u ljudskim tijelima.
Do jutros
nisam ni znao
sta sve u Ljudsko tijelo
moze stati.
***************************************
COVJEK O COVJEKU
Znam Konjanika koji je
iz sedla pao zbog Rijeci
bio sam na sahrani Covjeka
koji nije poginuo u dvoboju
rijec ga je odnijela
sa ovog svijeta
a imao je ostar mac.
Snagu i Vrlinu Pobjednika.
Pradjeda mi je govorio
da su najbolje Rijeci
koje Covjek ne izgovori
jer Ljudi rane od maca
operu vodom
a rane od Rijeci
ne mogu nicim.
Covjek je Covjeku
ono sto vuk vuku nije.
***********************************
ZAKLETVA
Jos naivni Ljudi svijetom hode
vjeruju u Lavlju pitomost
u ispruzenu ruku prosjaka
plac djecaka zbog jedinice u skoli
obecanja onih sto zele Vlast
i Zene koja se zaklinje na vjernost.
Naivnih i jos Naivnijih .
Vrijeme danasnje je okretanje sata
u laznu Proslost i Sadasnjost
a sigurno i Buducnost
jer ispod stabla jabuke
padaju plodovi tog voca
a jos nas ima koji Vjerujemo
u nesto cega odavno Nema.
Svako se jutro moja komsinica
zaklinjala muzu na vjernost
mene njihova ljubav hrabrila
i nudila mi Zelju u bolje dane.
Boze sto me naivna stvori.
Zakletva je za mene
obicna rijec
ponavlja komsinica pjevajuci,
u drugoj varosi.
****************************************
Citajuci ove pjesme nasega Kemala Coce,
da li ste razmisljali o sebi.
Jeste li sami sebe ocijenili dobrom
ili losom ocjenom.
Da li ste ikada razmisljali kakvi ste u dusi.
Da li ste samokriticni ili ne.
Da li ste ljubormorni na uspjehe svojih
prijatelja ili rodjaka,uopsteno da li ste
ljubomorni na ostale Vase sugradjane koje
ne poznajete.
Da li zelite pomoci drugima u nevojli,ili
uzivate u tome da vasi sugradjani pored
vas propadaju,a da ste vi sretni u tome.
Zar nije predivno cuti kada neko od nasih
sugradjana pomogne nekome u nevolji ne
gledajuci na korist od te osobe.
Imamo primjer nase Gare,zar to nije nesto
predivno pomoci drugima u nevolji.
Za mene je to nesto predivno,i nesto sto
bi me ucinilo sretnim da sam nekome pomogao
u nevolji.
Da li ste ikada razmisljali da imate Vlast
kako bi se ponasali,da li biste zaboravili
sve oko vas osobe koje su Vam pomogle da
dodjete na Vlast,ili bi te osobe nagradili
dostojnom nagradom.
Kako bi se Vi osjecali kao jedan Vladar,
razmislite o tome.
Takodjer zamislite da ste veoma bogati,
a naidjete na prosjaka koji trazi novce
da prehrani svoju porodicu kako bi ste se
ponasali da li bi ste mu pomogli,ili samo
okrenuli glavu kao da ga ne vidite i prosli
kraj njega,razmislite o tome.
Takodjer razmislite o tome da li ste nekome ucinili
nesto lose,zbog cega je ta osoba zbog Vase
igre stradala,a Vi uzivali u tome sto je on
stradao,ili bi ste sa njim zajedno prezivljavali
njegovu sudbinu,i nastojali na svaki nacin mu
pomoci.
Najvece bogastvo je u covjeku koji zeli u svakom
momentu,pomoci svakom bez obzira da li tu osobu
pozna ili ne.
To je bogastvo koja nema cijenu.
Razmislite u svemu ovome.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #214
Od : Luka (kastel@vektor)
Datum : 09.02.2010.
Mojoj Marini koja je uz mene 33 godine
Marina ti si
Marina ti si cvijet iz bašte
satkan od najljepših duginih boja
Marina ti si svijet iz mašte
Marina ti si ljubav moja
Ma gdje bili nazdravili
Luka
Komentar Nr. #215
Od : nerkogalesic
Datum : 11.02.2010.
SMIJTE SE,DJECO!
Nek smijeh vas putuje svijetom
neka prelazi s lica na lice
nek se kotrlja ovom planetom
dok ne ispuni sve kuce i ulice.
Nek smijeh sa suncem druguje
putujuci kroz daljine plave
neka utjesi srce koje tuguje
kad vase prenese mu pozdrave.
Nek smijeh vas svuda se ori
slaveci zivot na sva zvona
neka ga bude u svakoj zori
koju svecano objavi vasiona.
******************************
VOLIM
Volim kada se u proljece
probude zaspali vrbaci
i svaka se gola grana
pupoljkom njeznim omaci.
Volim kada u ljetne dane
sunce vrelinom ojaca
da zrak od nje zatreperi
i rijeka provri od kupaca.
Volim kada se s jeseni
djaci u svoje klupe vrate
i svi skolski hodnici
od glasova njinih ogrlate.
Volim kada u zimsko jutro
zabljeste snjezni kristali
k'o da hiljade malih sunaca
samo za mene zrcali.
**********************************
LJETO U ZAVICAJU
Let ptice ranoranilice
kad dan pokaze lice,
nebo u kristalno plavom
nad rasanjenom glavom,
sputani koraci vjetru
vec na prvom kilometru,
leptir na cvijetnoj stazi
i rijeka koju sunce mazi,
nevin osmijeh djeteta
u zelji da s lica odseta,
oci sto radoscu sjaju
i glasovi sto pjesmu tkaju-
ljeto je u mom zavicaju.
*********************************
SVIJET IGRE
Kad moga oca brige more
i do kasno ne moze leci,
kad mu celo skupe bore
ja pozelim tad mu reci;
-Otvori djetinjstva svoga
davno vec zakljucana vrata
i dodji u moj svijet iz tvoga,
vrati se u svijet igra,tata.
************************************
Taj predivan nevin osmijeh djeteta koji
zna iz nas izbaciti sve nase brige i
probleme i dati injekciju koja samo
opusta i podmladjuje,kada covjek zaboravi
sve probleme i vrati se u svoje djetinstvo
gledajuce te predivne djecije oci,tu
nevinu djecju igricu u koju mi sami
dobrovoljno prihvatamo,a to je to sto
nam cesto treba.
Vrijeme je zime u mome gradu u kojem ja sada
zivim snijeg je uvijek u prolazu,tako da smo
cesto puta sretni,jer nije u onom obliku,kao
u nasem rodnom gradu.
Treba zaboraviti na zimu i nadati se sto brzem
dolasku najljepseg godisnjeg doba PROLJECA i
LJETA.
Treba sanjati toplo vrijeme,jer to vrijeme
ce uskoro doci,miris cvijeca,zelenu travu,
divni cvrkut raznih pticica.
Zivite za skori dolazak narednog godisnjeg
doba,doba rostilja,kupanja,suncanja,pjesama itd.
Mnogo pozdrava iz prohladnog snjeznog Saint Louisa.
Komentar Nr. #216
Od : nerkogalesic
Datum : 14.02.2010.
SJECAM SE BOSNE
Koliko se sjecam
ja pripadam Bosni
tamo me odnesu
divna sjecanja
malo se sjecam
nekih detalja
al' znam da je ona
tamo ostala.
Zurim al' idem
sasvim polako
tiho mi se primicu
sjecanja brza
pronaci je mogu
a i morat cu
samo me sputava
prebliza daljina.
Noci su najteze
osjecam samocu
nikom ni rijeci
izustit ne mogu
i da se pozalim
nemam kome
ja pripadam samo
sebi i Bogu.
Ostani mi
u dubini duse
tako jedino
zajedno smo,skupa.
Ostavis li mene
pustiti te necu
necu da mi dusa
ovdje sama luta.
**********************************
DA LI ME SE BOSNA SJECA
Da li mi se
Bosna sjeca,
da li znade,
za svog sina,
da li vrijeme,
rane lijeci,
je li zivot
jos milina.
Da mi te je
opet vidjet'
da osjetim
miris sjete,
da te opet
ludo volim
jer sam samo
tvoje dijete.
U snu mi se
stalno javljas
tvoje sume,
rijeke,more.
S tobom zivim,
s tobom disem,
sve do neke
nove zore.
U meni ces
uvijek biti
i kad budem
dusa stara
voljet cu te
s vise zara.
********************************
ONE MOJE I JA
Moja mi je zemlja
dala sve
kad je trebalo,
a ja joj se nisam
mogao oduziti,
kad nas je izvana
vrebalo.
Moja mi je draga
ona zena bila
kad smo snove sanjali,
kad smo bili dio nje,
i u njoj.
Kad sam trebao
da joj dam sve.
Ja nisam imao
za to snage,
a poslije sam bio
ko zna gdje.
Za onu moju zemlju
vezu me snovi,
i price savremene
bez kraja.
U njoj su ostali
da zive oni
koji su joj dali sve,
i poneki su ostali prava raja.
Ne mogu da se sjetim sad
svih mojih ljubavi
kojima sam srce krao
mozda bi mi bilo bolje
da sam im njihovu slobodu dao.
Pa da se s vremena na vrijeme
vratim njoj.
Da me sreca dvaput ponese,
da ljubav osjetim pravu,
ili da zaboravim odakle sam i ko sam.
Pa da mi sav teret zivota
vec jednom
padne na glavu.
Hocu da se
vec jednom smirim
da hodam bezbrizno
korakom sporim,
da u njoj,misleci na nju
svoje korake brojim
da mi niko ne hoda iza ledja
da me ne prate,da sam k'o ptica,
i da se vise nikoga ne bojim.
****************************************
MOJA RIJEKA
Koliko mi falis
bistra pa i mutna
moja rijeko divna.
Puna uspomena
sa obala tvojih
nekada se culo
pjesme divni zvuci
sad gitara nijema.
Setam pored tebe
samo kad te sanjam
postala si dio
mog ranjenog bica.
Nedirnuta cista
k'o u davno doba
samotna si sada,
kao stara prica.
Sanjam da te vidim
cistu plahovitu,
da mi u snu plovis,
da se tobom dicim,
pa da mi dosapnes
sta ti je u dusi,
da sam dio tebe
i u tvojoj prici.
Hocu da im pricam,
da te vidjam cesto,
da u snove moje
dolazis k'o vila.
Da mi snovi budu,
ljubav prema tebi.
Da mi uvijek budes
kao sto si bila.
***********************************
Sta mislite koje napisao ove predivne
stihove,sigurno niko od nas nece to
pogoditi.
Sta mislite koliko nasih sugradjana
iz naseg rodnog grada-BANJA LUKE,
pise svaki dan neki stih o nasem
rodnom gradu.
Koliko imamo nasih banjalucana,s kojima
sjedimo svaki dan zajedno,a ne znamo
da su u dusi veliki pjesnici.
Ljubav prema svome rodnome gradu,
i onima koji dodju zivjeti u njemu,
a zavole ga kao svoj rodni kraj,
i jos tu ljubav pokazu kroz poeziju,
treba posebno cijeniti i postivati,
jer to je nesto sto udje u dusu i
drzi te cijeli zivot,i samo sa smrcu
izlazi iz nas.
Kad neko voli nesto sto smatra svojim
to niko ne moze da zabrani,a kamoli
da otme,jer to ostaje u nama.
Radio sam na radnoj obavezi na Ekonomiji
u Trapistima izmedju Augusta 1993 godine,
i Marta 1994 godine.
Mnogo vremena proveo sam sa piscem ovih
predivnih stihova,i nisam znao da on
svoju dusu prazni pisajuci pjesme.
18.Marta 1994 godine dosli su po nas
na Ekonomiju da nas vode na Dobojsko
ratiste i od tada pa do izlaska iz
Banja Luke 7.Novembra 1994 godine
nismo se vidjeli.
Nakon 30 dana provedenih u Nepalskom
Bataljonu ponovo se srecemo u Izbjeglickom
Kampu Gasinci.
Nakon par dana provedenih zajedno,takodjer
sa svim ostalima s kojima sam radio na
Ekonomiji,ON sa porodicom odlazi u
Californiju odnosno Los Angeles.
Prije nekoliko godina vidimo se ponovno
na Majskim susretima ovdje u Saint Louisu,
i ostajemo u telefonskoj vezi.
Tek prije nekoliko dana saznajem da je
zaljubljenik poezije,i ove pjesme
koje citate na ovoj stranici prvi puta
se objavljuju.
U narednom periodu ako Vam se svide ove pjesme
bit ce jos,a nema razloga da Vam se ne svide.
Njegova supruga Munevera moze prva uzivati
uzitku jutarnje kafe i poezije njenog supruga
DZEMKE.
Vjerovatno znate o kome se radi to je nas;
DZEMIL-DZEMKO HADZIABDULOVIC.
Nas Dzemil rodjen je u Banja Luci 26.Juna.1948 godine.
Osnovnu skolu zavrsio je u Velikoj Kladusi,a srednju
Industrijsku skolu u Banja Luci.
U razgovoru sa nasim Dzemkom rekao mi je slijedecim
rijecima;
"Volio sam,volim,i uvijek cu voljeti samo Banja Luku,
ali sam je morao napustiti 31.Maja 1994 godine.
Moj grad mi je uvijek ispiracija za poneku pjesmu.
O njemu pisem kad sam radostan,ili kada to nisam.
Ne mogu ga napustiti,a i kako bi,jer on je dio mene,
mada ne zivim u njemu,vec dugo,ali mu se na ovaj,
ili onaj nacin uvijek vracam.
Sve o njemu odsanjam,ili dozivim kad odem tamo,
i nikad mi ga nije dosta.
NJEGA,VRBASA I SVEGA U NJEMU".
U narednom periodu malo vise vremena posvetit
cemo nasem DZEMKI.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #217
Od : nerkogalesic
Datum : 14.02.2010.
Za moga Luku sretna 33 godisnjica braka
sa zeljom da dozivite jos mnogo godina
zajedno u zdravlju i veselju.
Slijedi poklon od mene;
MARINA-PRLJAVO KAZALISTE
Na Bozicno jutro,sneno i mutno
u kaputu ocevom,malcice prevelikom,
dosao sam na njena vrata,
da joj kazem bas da odlazim.
Jer nitko nije znao sakrit suze ko Marina.
Imala je oci boje vena,boje vena,boje Dunava.
U je,je,je,boje vena boje Dunava,
U je,u je,je.
A ja,ja ne mogu bez nje
Boze,Boze,spasi me.
A ja,ja ne mogu bez nje,
Boze,Boze,spasi me.
Ja,ne mogu bez nje,Boze,Boze,spasi me.
A ja ne mogu bez nje,
Boze,Boze,spasi me.
*************************************
MARINA-AZRA
Na neku cudnu foru
Marina misli da zna
sto sve treba da cini
u drustvu frajera.
Suvise je obicna
i prazan joj je smijeh
ali nuzda me nagoni
da spavam s njom.
Dovoljno je da me vidi
da mi kaze Miki,kako si
i vec se osjecam bolje
odmah je na cesti pozelim.
Ja sam samo jedan
od mnogih koje zna
sarmiram je uporno
laskam iz daleka.
Ona se na nista ne zali
o nicem nema sud
ali nuzda me nagoni
da spavam sa njom.
Sinoc sam iz stosa
zazelio na tren
da bude nesto vise
da mi postane Frend.
A Marina ko Marina
negirala me skroz
a meni se samo prohtjelo
da spavam sa njom.
***********************************
MARINA-DJORDJE BALASEVIC
Marina,tek uz pomoc starih slika
jos mogu da setim tvoga lika
i bude se tad neki nemiri zli
i drugovima pricam da si moja bila ti.
Sav pijan od te lazi
ko od dobrog rumenog vina.
Marina,ti si bila moja plima.
Marina,svetlo,tama,leto,zima,
i verujem jos ,u tome je spas,
i cesto tako smisljam
neki zivot za nas,
a tada ,javi mi se stvarnost
setna ko violina.
Marina,ja jos iste pesme pevam.
Marina,ja jos iste snove snevam,
iz nicega smeh jos stvoriti znam.
Na kraju svake pesme
ipak ostanem sam.
I uvijek cujem kako sumi
more iz daljina.
Marina,da l' cemo se ikad sresti.
Ja ne znam kuda ce nas to odvesti
i dobro je to sto ne znamo kraj.
Sad zbogom,necu reci
da te volim,al' znaj
Marina,ti si bila moja pesma
i moja plima..
****************************************
MARINA-STARA VERZIJA
Vec mnogo dana volim ja Marinu
al' njeni hladni pogledi me brinu
da hrabrost skupim nikad nemam snage
da mogu tada da joj kazem sve.
Marina,Marina,Marina
zar ne znas,da volim te ja.
Marina,Marina,Marina
ucini mi da sunce mi sja
moja slatka mala,ljubav nije sala
nemoj sa mnom da se salis
o ne,ne,ne,ne.
Cim mi ona malo pridje blize
tad srce moje cak u pete sidje
i ne znam vise
kako mi je ime
odjednom kao da sam sasvim nijem.
*********************************************
MARINA-U IZVEDBI 1974 GODINE ROCCO GRANATE
Mi sono innamorato di Marina.
Una ragazza mora ma carina.
Ma lei,non vuol saperne del mio Amore
cosa faro conquistarle il cuor.
Un girono i'ho incotrata sola,sola,
il cuotre mi batteva mille all' ora.
Quando le dissichela,volevo Amare.
Mi diede un bacio e l'amor sboccio'...
Marina,Marina,Marina.
Ti voglio al piu' presto sposar
Marina,Marina,Marina.
Ti voglio al' piu presto sposar.
O mia bella mora
no non mi lasciare
non mi devil rovinare.
Oh,no,no,no,no,no........
Jos jednom sretna godisnjica.
Mnogo pozdrava iz snjeznog Saint Louisa.
Komentar Nr. #218
Od : nerkogalesic
Datum : 15.02.2010.
HOCU KUCI
Duga ljeta proveo sam vani.
Moju tugu niko i ne prima.
U srcu mi otvorena rana.
U dusu mi se uvukla zima.
Hocu kuci,jer me neko ceka,
neki dragi meni bliski ljudi,
nisam dugo vidio se s njima.
Znam da dusa za njima mi zudi.
Moji dragi,sada ste daleko,
hocu Vama nije vazno kako.
Moj zivot je prolazna sitnica,
a ja necu da zivim ovako.
Kada dodjem zapjevat cu glasno
nek' me vide,i nek' cuju tugu.
U tudjini nisam im'o nikog,
a ljubavi ja ne nadjoh drugu.
Dragi dome,oronuo stari,
nisam dugo pred vrata ti stao.
Svoje drage poljubio nisam,
dugo tebe domom nisam zvao.
*************************************
NOSIM TE U SRCU
-KAD LIPE ZAMIRISU-
Ja jos uvijek nosim te u srcu,
i jos uvijek na javi i snu.
Ostat ce mi uvijek ljubav tvoja
BANJA LUKO moja.
Lipe mirisu,
i sad u mom kraju
u proljece kada ljubav zri,
lipe mirisu.
U mom rodnom gradu
u kome su moje ljubavi.
Daleko se,ne vidjam te cesto.
Slusam price o tebi,sve znam,
i uz price opijam se tobom.
U pricama s tobom nisam sam.
BANJA LUKO mirisna si lipom.
Tvoj mi miris,ispunjava dusu,
ja bez tebe ovdje tuzan zivim.
Tuzan zivim,i tuzan umrijet cu.
***************************************
BANJA LUCI
Svake noci,kad usnijem ja,
u srcu mi je Seher Carsija.
U snu mi se javis ti,
pa te pitam,kako si
Grade voljeni.
Nekada sam kao mlad
zavolio tebe tad
tvoja polja i sljivike,
lijepe cure i vidike
sa Sehitluka.
Sve aleje i sokake,
rijeku Vrbas i brzake.
Pet mostova grada mog,
to je dio srca tvog,
meni poklonjen.
O tebi se pjesme pisu,
uz uzdahe,suze brisu.
Ponovo cu opet doci,
kroz zidine,ja cu proci
starog Kastela.
BANJA LUKO, moja vilo,
moja duso meka svilo,
dal' je ono stvarnost bila
il' je samo san.
**************************************
BANJALUCKI MOSTOVI
Kada se nesto hoce da predje,
onda se prica o mostu i vodi.
Kada se nesto hoce da predje,
onda se sanja o slobodi.
Evo napis'o sam o njima pricu,
a njihov pocetak nije znan.
Mostove Ove prelazis samo,
narocito kad lagano tones u san.
Seherski most je prvi postao,
zbog njega je poneki,i uzdah ostao.
Pomalo drven pa se stocio,
njega po sjecanju ne bih preskocio.
Zeleni dican,u zelenom kraju.
Za njega brinu,k'o za staru raju.
Godine duge pruza se on.
K'o da je sjeo na kraljevski tron.
Sa Gradskim mostom,pocinje sve,
tuga,radost i nadanja sva.
On stari stoji,k'o gospodin stari,
za njega k'o starca niko ne mari.
Studentski tu je moderan,jak
za njega znade bas svaki djak.
Stoji i suti poznata stvar,
zato sto nije toliko star.
Rebrovacki eto ima zadnje mjesto,
i ispod njega svi plove cesto.
Stoji i bljesti,k'o galeb sivi,
i njemu se poneko pomalo divi.
Vrbaski Mostovi i sada stoje.
Godine radosti i tuge znaju,
ljubavi prosle i ljubavi nove,
prolazi njima i ostaju.
***************************************
Koliko ljubavi prema svome rodnom gradu
ima u ovim pjesmama.
Samo rodjeni Banjalucani mogu pokazati
kroz pjesmu i poeziju ovoliku ljubav
prema svome rodnom gradu.
Sjecanja koja su me vratila citajuci ove
pjesme su nezaboravna.
Ne moze se zaboraviti miris lipe,koje nema
ovdje u Sad-u,ustvari ima,ali nema onaj miris
sto ima u nasem rodnom gradu-BANJA LUCI.
Sjecam se mirisa lipa u mom stanu od pocetka
Juna pa skoro do kraja Jula.
Kozarska ulica na Hisetima imala je mnogo
stabala lipa koja su predivno mirisala,i
predivno je bilo sjediti u to doba u basti
Tri Fenjera,i Orhideje.
Imali smo u ono doba u istom momentu miris
lipa i miris pecene jagnjetine,pa vi odlucite
sta je bilo ljepse,da li pecena jagnjetina ili
miris lipe.
Ja bih se odlucio prije za miris lipe.
Ljepotu Vrbasa i Banjaluckih mostova sto je
opisao nas Djemko moze opisati samo osoba
koja stvarno voli i boluje za svojim rodnim
gradom,ali sta mozemo sudbina nam je odredila
drugi nastavak zivota ,van naseg rodnog grada.
DZEMILU HADZIABDULOVICU hvala ti na ovim divnim
pjesmama kojim si nas podario,da u tvojim pjesmama
docaramo jedan dio naseg zivota i uzivamo u njima.
U narednom periodu jos cemo imati prilike susreti
se sa pjesmama naseg Djemke.
Mnogo pozdrava iz snjeznog Saint Louisa.
Komentar Nr. #219
Od : nerkogalesic
Datum : 19.02.2010.
Moram da se izvinim nasem Dzemilu
Hadziabdulovic-Dzemki,na jednoj
gresci koju sam nehotice ispustio.
Dzemko nemoj zamjeriti nama STARIJIM
zaljubljenim starcima.
Greska je ucinjena na zadnjem pasusu
pjesme;
DA LI ME SE BOSNA SJECA
U meni ces
uvijek biti,
i kad budem
dusa stara.
voljet cu te
ONDA VISE,
voljet cu te,
s vise zara.
Moja greska!
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #220
Od : luka (kastel@vvektor.net)
Datum : 19.02.2010.
Mom Nerki,
hvala za melodiju od riječi "za moga Luku" ... i ljepotu
postojanja, medjusobnog poštovanja i energiju vulkana, u
slici bez riječi, ali sa mnogo pozitivnih vibracija.
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #221
Od : nerkogalesic
Datum : 22.02.2010.
BUDJENJE
Meni je svejedno
kada se budim
i kada lijezem
na vidiku uvijek
iste slike vidim
sarene kao torbe
sto ih Cigani
nude na svakoj pijaci
ja vidim dugu kolonu
ljudi na obali
koji o prelasku
na drugu sanjaju
dok kao i ja cekaju.
Zato mi nije vazno
kada se budim
ni kada lijezem
moji pogledi
uvijek su isti
jer vidim svoje ljude
kako nekuda zure
sto dalje od svog postojanja.
Meni je svejedno
ali zaboravljam
da se i te slike trose
s odlascima
i da ja ostajem
bez dijelova sebe
i dijelova ljudi
kojih je sve manje
na mojim vidicima
kada lijezem
ili kada se budim.
I tako svako jutro
i tako svaku noc
i tako sve do jednom
kada ce nestati i posljednja slika.
************************************
DRUGACIJI I GROMOVI
Da li se i ova zemlja
u kojoj sada samujem
nalazi na istoj planeti
kao i moja koju nocu sanjam.
Nista ovdje nije kao u Bosni
cak i gromovi drugacije
svoju silu prosipaju.
Ni cvijece ne mirise
istim mirisom kao ono moje
sto je ostalo na prozoru
majcine sobe da samuje
pred mojim ocima
i ja cu se pitati
uzalud pitati
imam li zasto
da se probudim.
*************************************
STARA BUKVA KRAJ POTOKA
Bio sam djecak a ona stara bukva
susila se na izvoru naseg potoka.
Za nju su govorili da njeno lisce
nagovjestava dolazak buducih vremena
samo treba otici do nje i cuti govor lisca.
Niko iz nase mahale nije znao slusati
sapat lisca sa stare bukve
i zato nismo znali svoju buducnost
ali sada znamo svoju sadasnjost.
***********************************
IZGUBLJENIK
Kao da lebdim nad sjecanjima
kao da setam nad prosloscu
kao da nisam covjek koji
svoje ime i sebe u sebi nosi.
Kao da sam sebe pitam
da mi kaze nesto o meni
i nikako da shvatim gdje sam
kuda i zasto idem i gdje idem.
Mozda se prolaznicima cini
da sam normalan covjek
koji svojim putem hodi
a jedino tako o sebi ja ne mislim.
*************************************
Stvarno sudbina nas je sviju odvojila.
Ja shvatam naseg Kemala Cocu pisca ove
poezije,jer znam da njegov sin zivi
ovdje u Saint Louisu,i ima svoju djecu,
odnosno njegovu unucad,a da on ne moze
biti ovdje svakodnevno da uziva sa svojom
unucad,bilo zbog novaca ili zdravlja,a to njemu
vjerujem jako tesko pada na dusu.
Nasretnije su porodice koje su zajedno
dosle u jednu drzavu,i zive zajedno u
istom gradu ili susjednom gradu.
Veliko je bogastvo imati ovdje svoju
unucad i biti na njihovom raspolaganju
u svakom momentu,opustiti i vratiti se
u svoju ranu mladost igrajuci se svojim
unucadima.
Tu cast imaju moji prijatelji koje ja
poznajem Zaja Ceric,Halid Ajanovic,(u
jednom mjesecu dobio cetvoro unucadi
od dvije kcerke),Sakib Memisevic i Baisa
Talic-Domazet,Sirazi,porodica Kreso,jer
najvece je bogastvo BITI ZAJEDNO odnosno
zivjeti u istom gradu ili u blizini.
Zivjeti u Saint Louisu covjek se ne osjeca
da zivi van svoje domovine,ipak ovdje zivi
preko 65000 nasih sugradjana,sto nije tako
sa vecinom mjesta u Americi.
Prije par dana cuo sam se sa par svojih
prijatelja koji su isli u posjetu ustvari
prosli kroz Banja Luku.
Od sviju sam cuo isti odgovor TO NIJE VISE NAS
GRAD,
i na moje veliko cudo,imao sam isti odgovor
da su ostali vrlo kratko oko 3 do 4 sata,
vjerovatno vrijeme je ucinilo svoje,a i drugi
ljudi drugi govor,drugaciji akcenat,drugaciji
obicaji.
Mi tu nista ne mozemo uciniti samo sanjati
slatke
snove,i sjecanja na ono KAKO JE BANJA LUKA
NEKADA
IZGLEDALA,mozda se nesto dogodi preko noci,ali
za sada mozemo samo sanjati,i pripremati se za
mnogobrojne Banjalucke susrete,kao sto je i nas
u Saint Louisu koji se odrzava svake godine,
u Maju,a ove godine izmedju 28 i31 Maja.
Ti skupovi su svake godine sve jaci i jaci,i
svake godine jacinu i bogastvo nase zajednice
koja zivi van naseg grada.
Zato budimo svake godine sve jaci i jaci,i
prenesimo da nasa mladja generacija zavoli
nase obicaje i da ti susreti ZIVE VJECNO,
ja mislim da ce zivjeti vjecno,jer iako
ne zivimo u Banja Luci mi smo
AMBASADORI NASEG LIJEPOG ,NAJLJEPSEG GRADA NA
SVIJETU BANJA LUKE.
Svima koji dolazite ove godine na Majske
ovim putem zelim sretan put i dobru zabavu.
Do skorog vidjenja i mnogo pozdrava iz
SAINT LOUISA.
Komentar Nr. #222
Od : nerkogalesic
Datum : 26.02.2010.
Danas malo biografije o nasem;
IRFAN HOROZOVIC
Irfan Horozovic rodjen je Banja Luci 27.Aprila.1947
godine,
gdje je zavrsio osnovnu skolu i gimnaziju.
Filozofski fakultet zavrsio je u Zagrebu.
Bio je urednik Studenskog lista "Pitanja i
putevi",takodjer
odgovorni urednik u izdavackoj kuci "Novog glasa" u Banja
Luci.
Momentalno obavlja posao urednika BZK"Preporod" i glavni
je
urednik lista "Zivot".
Naravno zivi u Sarajevu,kao mnogi nasi Banjalucani.
Napisao je slijedece dramske tekstove
koji su izvodjeni na radiu.
1)1968 godine-SESTA SMRT BENJAMINA TALHE,
2)1972 godine_ZADOVOLJSTINA,
3)1973 godina-KUBUROVIC,
4)1991 godina-POSUDJENA RECENICA.
Napisao je slijedece dramske tekstove
koji su izvodjeni u pozoristima.
1)1970 godina-RUZICASTA UCITELJICA.
2)1977 godina-SOBA,
3)1980 godina-PEHLIVAN ARIF TAMBURA,
4)1985 godina-SEREMET,
5)1998 godina-PROBA.
Neki od tih tekstova su prevedeni i igrani
u Svedskoj i Poljskoj.
Dobitnik nagrada;
1)1972 godina-SEDAM SEKRETARA SKOJA,
2)1980 godina-NAGRADA GRADA BANJA LUKE,
3)1988 godina-NAGRADA UDRUZENJA KNJIZEVNIKA BIH-E,
4)1988 godina_NAGRADA ZA NAJBOLJU DJECJU KNJIGU,
5)1998 godina-NAGRADA DRUSTVA PISACA BIH-E I DRUGIH
NAGRADA.
Zastupljen je u brojnim antologijama pripovjetke,poezije
i drame te prevodjen na vise jezika.
Napisao je slijedece knjige pjesama;
1)1969 godina-ZVECAJSKO BLAGO,
2)1980 godina-TESTAMENT IZ MLADOSTI,
3)1997 godina-KNJIGA MRTVOG PJESNIKA.
Napisao je slijedece drame;
1)1968 godina-SESTA SMRT BENJAMINA TALHE,
2)1970 godina-RUZICASTA UCITELJICA,
3)1972 godina-ZADOVOLJSTINA,
4)1985 godina-SEREMET,
5)1991 godina-POSUDJENA RECENICA,
6)2000 godina-IZABRANE IGRE.
napisao je slijedece price,romane i pripovjetke;
1)1972 godina-TALHE ILI SEDRVANSKI VRT,
2)1970 godina-SOBA-groteska,
3)1971)godina-TANKA KATANKA-farsa za djecu,
4)1979 godina-SALON GLUHONIJEMIH KROJACICA,
5)1983 godina-KARTA VREMENA price-roman,
6)1984/1985 godina-NOCNE CEREMONIJE prica,
7)1995 godina-VAUVAN roman za djecu,
8)1987 godina-BEA kratki roman,
9)1988 godina-MADJIONICAR IZ PRIJESTOLNICE DOMINA
pripovjetka za djecu,
10)1988 godina-KALFA roman,
11)1991 godina-ILUZIONISTOV GROB I LEBDECA ZENA price,
12)1994 godina-PROGNANI GRAD price,
13)1995 godina-BOSANSKI PALIMPSEST price,,
14)1995 godina-SLICAN COVJEK roman,
15)1997 godina-OBLAK CIJA LICA PREPOZNAJEMO
izabrane price,
16)1998 godina-INSPEKTOR VRTNIH PATULJAKA
roman za djecu,
17)1998 godina-PROBA dramolet,
18)1998 godina-BERLINSKI NEPOZNATI PROLAZNIK roman,
19)1999 godina-PRODAVNICA NOZEVA price,
20)2000 godina-IZABRANE PRIPOVJETKE sejtarica,
21)2000 godina-FILMFIL roman,
22)2000 godina-IMOTSKI KADIJA roman,
23)2000 godina-TRI SABAHUDINA tragicna komedija.
Irfan Horozovic izdao je 1997 godine knjigu pjesama
pod nazivom;Knjiga mrtvog pjesnika;
BALADA O PEKARU
Sinoc su odveli pekara
iz naseg malog sokaka.
Pekar je pekao kruh svima
i brasnjav je bio sred mraka.
Kazu da je imao blaga
kucu od kruha,zenu i kci.
Nahranili su njime mozda
ledene zube gladne noci.
Od starog kruha i od zebnje
sokak je sad cekaonica
videc pekara u zrcalu
svako se sjeca svoga lica.
I kad si s njim i kad je prosla
uspomena je vjecno strasna
a mali sokak sto se rusi
zri opet u mirisu brasna.
Veceras ce doci po mene
jer sam poznavao pekara
zapisivao nase snove
i sve sto se dogodilo s nama.
**********************************
SKRITA
Svoje smo pjesme zaboravili
duboko u podrum zabravili.
Kad je oluja krov nas srusila
iz podruma se pjesma zacula.
Prepoznali smo je-Beskucnici
pronasli znak u njoj-ponornici.
Sad se po svijetu s nama vuce
kao dim iz nevidljive kuce.
*************************************
DZAMIJA
Probili su njene grudi
usred noci.Tenkovima.
U hram usli sto ga zudi
mrznja njina vjekovima.
Mujezin se u snu naso
na Munari sa oblacima.
Kad je bombe sat izaso
koraknuo k nebesima.
U izgnanstvo kad su posli
iz mahale njeni ljudi
kraj ruine svi su prosli,
kam stavili pokraj grudi.
Sad putuje razgradjena
u toplini mnogih ruku
kao da je tek vidjena
u nebeskom svome zvuku.
I mujezin mali njezin
skriva se u dlanovima
sasma tiho uci ezan
da nikome nije zima.
Iz pamcenja ona raste.
Svjetlost njena od zvijezda
dodiruje krila laste
sto putuje do gnijezda.
**********************************
Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #223
Od : nerkogalesic
Datum : 26.02.2010.
Jos jedno Banjalucko dijete koje svoja
najbolja djela ostvaruje van svoga
rodnog grada.
Jos jedan nasljednik iz porodice Horozovic
ide istim putem.
Radi se o AJNUSI HOROZOVIC,koja je rodjena
11.Jula.1952 godine.
Diplomirala je Pedagosku akademiju u Banja Luci
odsjek maternji jezik i knjizevnost.
Bavi se pisanjem prica ,pjesama i slikanjem.
Priredila je cetiri samostalne izlozbe
ulja i akvarela.
Takodjer se bavi dizajnom,oprema knjige ,plakatiranjem
itd.
Zivjela je u Banja Luci do rata,sada zivi u Sarajevu.
Clan je drustva pisaca Bosne i Hercegovine.
Najbolja djela;
1)1986 godina-LUTKINE IGRACKE,
2)1987 godina-DIJAGRAM NOCI,
3)1991 godina,zadnja knjiga izdata u Banja Luci
prije rata-SUTNJA S PROREZIMA ZA OCI,
4)1996 godina-SKRILA SAM SE U SVOJE RUKOPISE.
**************************************
SLOVA
Pahulje rastapaju slova
postaju crna lokva
sledjeni papir
guzva se u misao.
**********************************************
CRTEZ
Prst nacrta pticu na
zamagljenom staklu.
Odletje staklena ptica.
*********************************************
NEBESKI PROZOR
Samo nebeski prozor svijetli nocu
suza spira prasinu vremena
uski vrat poradja pokret
kruzi u vrtlogu tame
vjetar razbija staklo
staklaste suze paraju vid
kradu zveket prelomljenih sjena
otrgnut cu zamrsenu igru s ploce cela
i skriti paucinu
talasi ce setati po plafonima
trazeci paukove.
***********************************
SLIKA
Siva sjena
smije mi se luda
rukama te hvata
ti si sad luda
PAUK.
Puze pauk preko zida
cvrsto se drzi za svoju sjenu.
************************************
Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #224
Od : nerkogalesic
Datum : 02.03.2010.
Prije nekoliko dana na ahiret se preselio
brat nase Nasihe Kapidzic-Hadzic,zao mi
za sve nase Banjalucane kojih je svaki dan
manje i manje.
Danas cemo se vise posvetiti biografiji
nase Nasihe Kapidzic-Hadzic,ali samo
biografija bez pjesama.
Koliko mi uopste znamo o nasoj Nasihi,
a svi bi voljeli vise znati o njoj.
Nasiha Kapidzic-Hadzic rodjena je
u Banja Luci 1931 godine.
Osnovnu i srednju skolu zavrsila je u
Banja Luci,a Filozofski fakultet u Beogradu.
Poslije zavrsetka fakulteta prvo zaposlenje
dobija na Banjaluckoj gimnaziji,kao profesor.
Zatim slijedi posao urednika o Obrazovnom
i djecjem programu Radio Sarajeva.
Zavrsetak svoje radne karijere okoncava u
Izdavackom preduzecu "Veselin Maslesa",na radnom
mjestu urednika edicije za djecu i omladinu.
Nasiha Kapidzic-Hadzic pise za djecu poeziju,
poetsko prozne zapise i dramske tekstove.
Njeni pjesnicki i prozni radovi uvrsteni su
u niz Antologija i Citanki za osmogodisnje skole.
Za stvaralacki rad dobila je slijedeca priznanja;
1)DVADESETSEDMOJULSKU NAGRADU,
2)SESTO APRILSKU NAGRADU GRADA SARAJEVA,
3)NAGRADA ZMAJEVIC DJECJIH IGARA,
4)NAGRADA "VESELIN MASLESA"KOJU DODJELUJE BANJA LUKA,
5)DVIJE GODISNJE NAGRADE IZDAVACKOG PREDUZECA
"SVJETLOST".
Zivi i radi u Sarajevu.
PJESME;
1)1962 GODINA-MASKENBAL U SUMI,
2)1965 GODINA-VEZENI MOST,
3)1971 GODINA-SKRIVENA PRICA,
4)1971 GODINA-MASKENBAL U SUMI-DOPUNA,
5)1972 GODINA-POSLANICA TIHA,
6)1975 GODINA-OD TVOG GRADA,DO MOG GRADA,
7)1977 GODINA-SARE DJETINSTVA,
8)1981 GODINA LILIPUT,PJESME,
9)1984 GODINA-TRCIMO ZA SUNCEM.
SKOLSKE KNJIGE;
1)1970 GODINA-OD ZMAJA DO VITEZA,
2)1973 GODINA-KAD BI BILA MALA-POETSKE PROZE,
3)1981 GODINA-LETE,LETE LASTE,
4)1982 GODINA-KRILO I SAPA-OLIMPIJSKA SLIKOVNICA
5)1982 GODINA-VUCKO I CRVENKAPICA-SLIKOVNICA.
OSTALO;
1)1974 GODINA-SAN O LIVADICI-RADIO IGRA,
2)1975 GODINA-GLAS DJETINSTVA-RADIO IGRA,
3)1978 GODINA-GLAS DJETINSTVA-RADIO IGRA,'
4)1986 GODINA-PJETLIC,SVRAKA I PROLJECE.
Jos jednom porodici Kapidzic iskreno saucesce,
a nasoj Nasihi,jos mnogo novih pjesama odnosno
djecjih poezija,proznih zapisa i dramskih tekstova.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #225
Od : nerkogalesic
Datum : 04.03.2010.
Veceras imate cast uzivati u pjesmama
Behije Saracevic,koje sam dobio od
mog Ahbaba Mensura Hatica iz Brckog,
koji vodi svakodnevni program na
Radio Saint Louis.
Mema specijalna zahvala na ovim
divnim pjesmama.
LIJEK
Mnogo je bilo dana
mnogo je bilo rana
mnogo je bilo godina
mnogo je bilo gorkih
istina......
Mnogo mi puta drhtase
grudi,
mnogo mi srce,cijepase
ljudi......
Mnogo sam se kajala,
mnogo grijesila,
i hladnom smrcu
sebe tjesila..........
Ali jedne noci,
otvorih sirom oci,
i cuh,zvuke sonete,
za dusu jedne poete.
To je bila dobra vila,
spasiteljka moja mila,
lijek za rane rekla mi je,
da se on u mojim,
pjesmama krije...
***********************************
OBRISAT CU
Danas u 11 sati prije podne,
obrisat cu proslost davnu,
obrisat cu staru ranu.
Obrisat cu sve sto bjese,
necu vise da me tjese....
Izbrisat cu staru sebe,
necu da mi srce zebe,
u zivot cu krenut novi,
bez tuge,bez suza i boli.
Hocu i ja zivot da zivim,
hocu svemu da se divim,
hocu od smijeha da placem,
hocu od srece da skacem.
Zamolit cu svo mirisno cvijece,
da me opiju,i pokazu put srece.
Leptira cu posuditi da me prati,
do cilja dovede,i neka se vrati.
****************************************
Moram se opet vratiti u nasu Bosnu i
na one divne dane kada nas nisu
interesovala dogadjanja van nase zemlje.
Mozda je tako bilo bolje,jer mislili smo
da je zivot u nasoj bivsoj drzavi dosao
do SAVRSENSTVA,ali to je bila nasa
najveca greska,ali sta mi tu mozemo
nismo mogli nista promijeniti,i sada
nam ostaje da zivimo od starih uspomena.
Kako nasa Behija rece u pjesmi Lijek,
mozda i jeste najveci lijek citanje
pjesama,uzivanje u ljepoti kazivanja
pjesnika,cija poezija nas unese htjeli
mi to ili ne u sam srz pjesme,gdje treba
covjek da se opusti i uziva u poeziji,
razmislja sta je pjesnik htio docarati,
u svojim stihovima,i biti dio njihovih
dogadjanja.
Da li vi ikada razmisljate i u jednom
momentu kada se nalazite u prirodi da
u tom momentu,budete PJESNIK,i nesto
napisete sto vam se svidjelo,jer svak
od nas u svome tijelu ima taj osjecaj
samo treba ga probuditi.
Zar nije divno proljetno divno jutro,
a vi se nalazite na jednom proplanku
okruzeni sumom.
Udisete duboko taj divni jutarnji
vazduh koji ulazi kroz vase tijelo,
i u jednom momentu postajete snazniji
stapate se sa prirodom,i osjecate miris
cvijetova,lagani povjetarac koji vam
kvari frizuru koju ste toga jutra tako,
dugo ispred ogledala,cesljali,ali vama
to ne smeta,cak vam godi,to milovanje
vjetra na svjezem divnom proljetnom jutru.
A onda sa svih strana cujete pjevanje
pticica,koje u vama stvaraju moc da
imate osjecaj da ce te poletjeti,a
sve vrste pticica pjevaju drugaciju
pjesmu,i vi vidite ispred sebe Filharmoniju
koja sviraju najlepse pjesme,o kojima mozete
samo sanjati.
A onda vas trgne sum grmlja,i gle jedan
mali zecic igra se ispred vasih ociju,a
vas ne vidi jer ste za njega nevidljivi posto
ste spojeni sa prirodom.
A iz drugog grmlja pojavljuje se lane koje
pase lisce sa grana,pa dodje kod vas da
vas ljubi.
To je nesto predivno i probajte se jednom
kada odete u prirodu da se stopite sa njom,
da zaboravite toga momenta sve probleme,
sve lose trenutke koje ste prosli u proslosti,
i opustite se sami u prirodi bez ikoga ko bi vas
toga
momenta mogao ometati. Kada se stopite sa njom,
vjerujte poslije toga cete se bolje osjecati.
Bit cete svjeziji,odmorniji,i spremni za jace
poduhvate koje vas ocekuju,poslije povratka
iz prirode, kuci.
Jedan dan u prirodi provedite bez rostilja
i pica,samo opustanje ustvari prepustanje
prirodi.
Nemojte mi zamjeriti,previse sam se raspricao
i ne znam kad bih zavrsio,ali ima drugi put.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #226
Od : nerkogalesic
Datum : 08.03.2010.
Vratimo se ponovo na nase divno djetinstvo,
momkovanja i sastanaka u parkicu,pored fontane
ili spomenika,ispod kojega su pali mnogi prvi
poljupci i prve izjave ljubavi,neke sa sretnim
zavrsetkom a neke sa....
Na vrh spomenika bila je i sada postoji jedan kip
krupnog covjeka sa brkovima,koji je obisao cijeli
svijet sa Banjaluckih razglednica koja se nije
mogla zamisliti bez njega.
Kada sam bio u ranoj mladosti cesto puta su me strasili
sa tim divom,medjutim kasnije sam saznao njegovo ime
i istorijom toga brkajlije.
Svi mi znamo sta pise na tom spomeniku,ako ste zaboravili
evo stiha za sjecanje;
" Ko iskreno i strasno ljubi istinu,i otadzbinu,
slobodan je i neustrasiv kao bog,a prezren
i gladan kao pas".
Naravno rijec je o nasem Petru Kocicu.
Petar Kocic rodjen je 1877 godine,godinu dana poslije
Austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine,godinu
dana prije Berlinskog Kongresa,na kojem je uprava nad
Bosnom i Hercegovinom,umjesto dotadasnje Turske Carevine
prepustena Austrougarskoj.
Znaci 28.Juna.1877 godine rodjen je Petar Kocic,u selu
Stricici na Zmijanju,na planini Manjaci kod Banja Luke.
1)Osnovnu skolu ucio je u Manastiru Gomjenica.
2)Gimnaziju je poceo uciti u Sarajevu,a zavrsio u
Beogradu.
3)Filozofiju je ucio u Becu.
4)Nakon zavrsetka Filozofije u Becu radio je kratko
kao nastavnik u Skoplju.
5)1906 godine radio je kao cinovnik "Prosvete",ali je
ubrzo
otpusten zbog ucesca u Radnickom strajku i protjeran
u Banja Kuku.
6)Uoci Aneksije Bosne i Hercegovine od Austrougarske,Petar
Kocic
pokrece list"Otadzbina", u Banja Luci sa osnovnim planom
borba protiv Austrije i borba protiv ostataka Feudalnog
ropstva.
Bio je veoma omiljen u narodnim masama,pa je izabran i za
poslanika Austrougarskog provincijskog Bosanskog Sabora
u Sarajevu.
Zbog svojih nastupa cesto je bio hapsen i krivicno
gonjen.
Svoje celijske dane provodio je u zatvorima u Banja Luci
i
Tuzli.
Uoci Prvog Svjetskog Rata bio je dusevno rastrojen i
doveden u Beograd na lijecenje,u dusevnu bolnicu,
gdje je umro 27.Augusta.1916 godine.
Petar Kocic napisao je vise pripovjedaka;
1)S planine i ispod planine,
2)Jauci sa Zmijanja,
3)Jazavac pred sudom(Pozorisni komad),
4)Sudanija,
5)Jablan,
6)Mrguda,
7)Djurini zapisi.
Prva knjiga pjesama Petra Kocica stampana je
1897-1898 godine;
PONOCNI ZVUCI
Od ponocne slatke case
Kad caruje anoz'o mira
Kad bolnik sa postelje,
Tuzno jekne moja lira.
Zasto cici tako pozno,
U svecane mirne case-
Kad ni zefir,tihe noci
S mekim cvijecem ne igra se?
Da podignu crni veo.
Sa proslosti moje sretne,
Sto u mracnom grobu trune,
K'o u zimu ravni cvjetne.
Oh, vrati me,pjesmo mila,
Na obzorje proslih dana,
Da s visine Srebrno zracne
Bacim pogled duz poljana.
Gdje u sretno pjevah doba,
U zanosu burnih snova,
A gdje sada tuzno lezi
Potavneli niz grobova.
************************************
Iste godine 15.Marta.1898 godine
izdata je u Beogradu druga pjesma;
PROLETNI ZVUCI
S poljana vlaznih umorne zemlje,
Koprena zima tiho se dize,
I bujno doba proleca zeljnog
U carima ljupkim na zemlju stize.
Na plavom nebu sunasce drhce;
Proletne pesme zvuci se ore-
Podmladjen zivot siri se,buja
Kroz pusta polja i neme gore.
Kristalni potok srebrnim tokom
Nestasno plavi proplanke cvetne,
Ljubica plava gde slatko sneva
Lanosne snove mladosti sretne.
U setnom skladu priroda jeca,
I bolno prica prolecu bajnu,
K'o njezna majka cedascu svome,
Okrutne zime nesnosnu tajnu.
"Pridruz' se i ti",velis mi,druze,
"Uskrosloj pesmi"prirodne'budne-
Tamo ces naci u cistom hramu,
Osvestan venac uteha zudne".
Kada mi rodu slobode sine,
I blesne mocno kroz veo mracni,
Onda ce srce grliti s pesmom
Prolece ljupko predela zracni.
Al' danas za me utehe nema,
Prolece samo ,o , druze mili,
Niz bledo lice suze mi mami,
Dokle mi narod u ropstvu cvili.
**********************************************
5.Augusta.1899 godine,Petar Kocic iz Sarajeva
svojoj djevojci,buducoj supruzi napisao
je slijedece stihove;
Spustivsi glavu ne moje grudi,
Plakala Ti si,nevino cedo,
A tvoje njezne i bujne vlasi,
Skrivahu lice, turobno,blijedo.
I ja sam plak'o,gledeci tebe,
I bujni potok suza je tek'o,
Ali sam ipak presrecan bio,
Jer ljubav sam za ljubav stek'o.
Ja te ljubim divni stvore,
Ljubicu te vrelim zarom,
Dok me smrca ne ugrabi,
I rastavi s tvojim carom.
Ali ni grob nece moci,
Ugasiti ljubav svetu,
Koju gajim u svom srcu
Prema tebi ljupkom cv'jetu!
Kad posjetis moj grob hladni,
Cuces rijeci o ljubavi,
Sto ti zbori tavna humka,
Cvijete lijepi i ubavi.
***************************************
1899 godine objavljena je i druga pjesma
napisana u Becu,a objavljena u "Bosanskoj vili".
POSLJEDNJA SUZA
Klonule su mlade grudi,izumrli osjecaji,
A u oku ispijenom posljednja se suzu sjaji.
Izcezli su mili snovi,a zivot mi kao sjena,
Sa slomljenim duhom luta kroz poljane uspomena.
Kad zastanem,sav zadrhtim,jer se svuda
Groblje stere,
Groblje sveto slatkih nada,groblje sveto
Zarke vjere.
Zanesen se i jauknem na zgaristu ideala,
I spustim se s gorom tugom gdje j'
Posljednja nada pala.
Svuda pustos,nigdje znaka,da se siri
Zivot danka!
Sledilo se,izumrlo u grobni vjecna
Sanka.
I posljednja suza pade na grobnicu
osvjestanu.
Ostavljajuc' bjedni zivot izmucenom
Sirotanu.
*************************************
Jos jedna pjesma izdata je 1900 godine
BAR TAD HOCE L'.....
Usanuce,oganj mladalackog zara,
Izumr'jece snovi idealnog doba,
I nadanja hram ce srusiti se sveti,
I narucje n'jemo otvorena groba.
Kitnjaste ce ravni precvjetati tuzno-
-Na proplanku srece i spokojstva mila,
Zavladace sumor i gavran ce crni
Sa rapavim krikom rasiriti krila.
Osvjestani v'jenac sa uvelim cv'jecem
Na zaranku zica zadrhtace bono,
A s crkvice male sa pregorkom tugom
Posljednju ce pjesmu zajecati zvono.
Kroz doline tavne i poljane cvjetne,
Gdje se Oltar sveti uspomena dize,
Objavice zvuci neutjesne pjesme
Da duh strasni s gromom razorenja stize.
Bar tad hoce l',djevo,ti prebolni zvuci
U grudima tvojim od mramora hladna,
Probuditi tugu,da zajecas gorko
Na zalasku sunca mog zivota jadna!?
**************************************
NASTAVIT CE SE.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #227
Od : nerkogalesic
Datum : 11.03.2010.
Drugi dio biografije Petra Kocica.
Vratimo se na 70-80-e godine u Banja Luku.
Sjetimo se pokojnog Vlade Zeljkovica koga
svi znamo( starija generacija),kao
Davida Strpca,ustvari koji je po meni
bio najbolji glumac u ulozi Davida Strpca,
odnosno predstave koja se cesto izvodila na daskama
Banjaluckog pozorista,i koja se zvala;
"Jazavac pred sudom".
Evo da se podsjetimo malo te predstave
David Strbac;
Kako sam budalast,more biti da bi i to ucinio....
E,cekaj blentavi Davide!
Sto si posrnuo k'o prase u surutku?
Poce me jednom zena tuci.
Uhvati me za grlo da me udavi.
Suti marvo jedna!To je lako reci.
Eto i ja velim.
Kome ti to velis magarce!
Dok jadni,tezak svjesti Vas
Red i zakon,a Vi odma i ti si.
Lud,ti si budala.....
Zar ja cetrdeset gradi budalast?!
O,mlogo,pobogu,braco!
Pa koliko ste onda Vi.
Zdravo mirno,gospodin da ste,ili........
Bolan,bolan,ja bi krvi svoje,
Ako je snazna i otrovna ko zmijski ujed,utocio
nasoj premilostivoj Zemljinoj vladi......
O,kako tuzno suste cemerni kukuruzi!
Rekao bi co'jek,da uzdisu za
Osvetom i pravdom.
*******************************************
Slijedeca pjesma napisana je u Becu 1900 godine,
a izdata u Bosanskoj vili 1901 godine;
POTOCIC
Potocic je davno zasto
I ne krece mlinskog kola,
Sto u ledu tuzno cuti,
Kao izraz teskog bola.
Preko sljunka talasicici
Sa zanosom pjesmu vise,
Raznosise slatke zvuke,
Pa se bono zaledise.
Ne cuje se pjesma tiha,
Na valima da zabruji-
Potocic je davno zasto,
Kroz sumarke vis ne huji.
Oh,da mi je da zasumi
Kroz mirisne,cvjetne ravni,
Sto ih sada obavija
Magloviti veo tamni.
Ali led je grudi stego
I srebrne vale zbio-
Povrh njih se kristal-V'jenac
vjecne tuge uhvatio.
Ne tugujmo,potocicu!
Zivot nam je slatka nada,
Sto nas krijepi i uzdise
iz ponora gorkih jada.
Kad s' osmjehnu Majski dani
Pricacemo bole svoje-
Kad mlinarka mlada dodje
Potocicu-srce moje!
**************************************
Jos jedna pjesma napisana je u Becu 1901 godine;
U odbljesku bl'jedih zv'jezda,sto s visine
tuzno sjaju.
Pod pecatom razorenja n'jeme humke pocivaju.
Svud tisina mrtva vlada pod okriljem
blage noci.
Samo gdje kad k'o da jekne boni jauk
u samoci.
Laki listak sa grancice,sto ga vjetric
s bolom krece.
K'o da tugu slatku budi sa spomenom
davne srece.
On sumori pjesmu nocnu nad humkama
davnih snova.
Sto ih krije mracnim velom potavnjeli
niz grobova.
Njezni zvuci zatreptere i jauk se boni cuje.
K'o da slusam glas utjehe,sto kroz
ponoc odjekuje!
"Ozivice mili snovi,uskrsnuce
slatka nada.
I jeknuce pjesma zvucna na gitari
vjecna sklada".
Zanese se srce bolno,opijeno
pjesmom milom.
Sto je sumi laki listak pod ponocnih
tavnih krilom.
Okicena ljupkim v'jencem,na mene
se proslost smije.
Docarava prosle dane i vjerom mi
grudi grije.
Ali java,kleta odjedanput sve porusi
i uskrsnu crnu sumnju u ranjenoj
mojoj dusi.
Svud ruine,razvaline,minulog milog
doba-
U odbljesku bl'jedih zv'jezda
svjetluca se grob do groba.
*****************************************
Sa ovim zadnjim stihom zavrsavam kratku
biografiju nasega pisca Petra Kocica.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #228
Od : Luka (kastel@vektor.net)
Datum : 11.03.2010.
Mojoj Marini, umesto jorgovana iz bašte moje majke
Moja je Marina
čaša vina
kojom se nazdravlja
rodjenje sina
ona je pjesma
iz davnina
nastala uz bokal
staroga vina
Ma gdje bili nazdravili!
Luka
Komentar Nr. #229
Od : Luka (kastel@vektor.net)
Datum : 12.03.2010.
Moj nikad prežaljenoj Gospi
Imala je samo četrdeset četiri
nikad neću moći sa tim da se pomirim
jedino moj Bože da okrivim tebe
zašto uvijek najbolje uzimaš za sebe
jedino moj Bože da okrivim tebe
zašto uvijek najbolje uzimaš za sebe
Luka
Ma gdje bili nazdravili
Komentar Nr. #230
Od : nerkogalesic
Datum : 12.03.2010.
TRAGOVI
Gdje si skrila sanje
zemljo bez obrisa.
Zar svoju rodjenu djecu
u utrobu vracas.
Gledaj nam stopala
gdje god se pojavimo
krvi iz njih kapa.
*********************************
SOBA SRED VRTA
Ostala nam je tvoja soba sred vrta,
poruzrelo stablo jabuke,desni zid,
davno sjecanje,lijeva strana oraha,
meka zelena ljuska, sum potoka,
ispod zemlje miris ruza i pokoja,
uvela letica razbacana sred vrta.
Samo vjetar nosi nase prisustvo,
sred tla i sjeta kao kusnja jela.
Kad odbacujemo kostunjave
oklope zrelog voca i slast okusa,
osjecamo na vrhu jezika misao
ostanka.Otvara se jedna linija
Tvog malog,tek rodjenog dlana,
laserska zraka Tvog malog oka,
slika sred neba,krov nase kuce,
mi smo jedno bice te svjetlosti.
*****************************************
NOC KOJU SAM ODSANJALA
MAJCI I OCU
Vozim se vlakom kroz mrak
zaustavlja se u mracnoj kuci
izlazim iz kupea,ulazim u sobu
siluete sjede za stolom,
na tanjirima oblacni oblaci
otac sjedi na seciji
otpuhuje bijele dimove,
u sobi pocinje padati snijeg
odgurnuh tamnu veceru,
tanjir se razbi kraj bratove stolice
on se skripavo nasmija,
nase majke na ovom svijetu nema
svijeca je na stolu dogorjevala
otac za sebe rece majci,
-Zeno moja kupit cemo djeci kruh-
sasijece me misao poput sablje
majko moja toliko si topla,
zar cigarete na ocevim usnama dogorijeva,
sestri ispadose iz duse dva bolna uzdaha,
pometoh pepeo sa poda,skripav smijeh
i dva bolna uzdaha,uzeh sibice te spalih
san o kuci u kojoj nas vise nema.
**********************************************
REZBARI
Tmina pokrece ruke mrtvih rezbara
oni stare ormare
dube samo nocu
zato ormari s vremenom postaju dublji.
Tmina pokrece oci rezbara
oni stare ormare
dube pogledom
dubina izdubljenog drveta
osjeca se opipom jagodica.
Svjetlost mjeseca spira pokrete rezbara.
Nema prozora
samo crtezi obzorja
sto za ruke drze trome sjene.
*******************************************
PIRAMIDA
Kroz piramidu glavom do noznih prstiju
disati pravilno,bez panike,bez straha.
Uspon kroz tminom zacaran procjep
prst smrti slijediti i stici
prisjecajuc se davnih koraka
sto tako gromko odzvanjaju i tjeraju
stopala znanim uspomenama.
Osjeti lutaju,ne pokleknuti,
treba stici,do vjecnog boravista,
izdignem kicmu,a odaja struji,
to je poruka, pomislih,da
u grobnici faraona nema
pupcani plac,to harfa u stomaku titra.
Svila sam koljena u lotosov cvijet
na kamenom uglu faraonove grobnice
zica harfe,cisti zvuk kroz muk
piramide,
jeci Vasiona,
svi moji preci oglasise se dahom,
zadrzah strunu
dah blago klonu
i harfa,sve pretke,kao marionete,
o jednoj zici zadrza na nebeskom svodu.
********************************************
Ovo je nesto fantasticno,ova divna poezija
hrani mi dusu,daje snagu za duboko razmisljanje,
i shvatanje sta je nasa Ajnusa Horozovic htjela
u svojoj poeziji nama svima koji volimo poeziju
docarati.
Ja bih Vas molio da vise puta procitate ove stihove
i razmislite o svome zivotu.
Hvala nasoj Ajnusi na ovom divnom poklonu.
Kakvi smo mi ljudi,hocu da dam primjer Visocke
Piramide.
Veliki broj nasih sugradjana ne prihvata postojanje
piramida u Bosni odnosno u Visokom.
Da su piramide otkrivene u nasim susjednim drzavama,
na samom pocetku iskopavanja bile bi reklame
u svim drzavama svijeta,a mi negiramo postojanje
piramida,zasto ne znam mozda smo mi takav narod
da sve volimo kritikovati i sumnjati.
Svi znamo da istoriju pisu pobjednici,sto mi ne
bismo povjerovali i odobrili postojanje piramida.
To bi bio ogroman prihod u turizmu,ali mi smo narod
da kazemo cijelom svijetu da to nije istina,i da
je nemoguce da su Faraoni zivjeli u bosni.
NISTA NA OVOM SVIJETU NIJE NEMOGUCE.
Razmislite malo o tome.
Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #231
Od : nerkogalesic
Datum : 21.03.2010.
U Banja Luci pokraj slasticarne Sukrija
za koga smatram da je bio najbolji
slasticar na svijetu,bila je mala
prodavnica sesira.
Svi koji smo zeljeli kupiti dobar sesir,
a narocito lovci odlazili smo kupiti
sesir bas u tu malu prodavnicu pokraj
Sukrije.
Vlasnik prodavnice sesira bio je
Mesud Islamovic.
Vjerovatno mali broj nasih sugradjana zna
da je nas Rahmetli Mesud pisao poeziju i
romane.
Mesud Islamovic rodjen je 1926 godine
u Banja Luci.
Cijeli svoj zivotni vijek proveo je u Banja Luci,
koju je na zalost,kao i mi ostali morao napustiti
pocetkom devedesetih godina,i svoj zivotni vijek
zavrsio je u Bihacu.
Preselio se na Ahiret 18.Februara.2001 godine.
Neka mu je vjecni rahmet i hvala mu za sve sto
je ucinio,da se za nas grad cuje i van gradskih
banjaluckih ulica.
Bio je dugogodisnji Sekretar Podruznice udruzenja
knjizevnika u Banja Luci, a takodjer i clan
Drustva pisaca Bosne i Hercegovine.
Izdata djela;
1)1956 godine-Igre vremena-poezija,
2)1959 godine-Mostovi u ocima-poezija,
3)1963 godine-Glasam za ljubav-poezija,
4)1968 godina-Pozdrav-poezija,
5)1971 godine-Vododerine sna-poezija,
6)1973 godine-Mahala-roman,
7)1980 godine-Daira-roman,
8)1986 godine-Sirat-Cuprija-roman,
9)1986 godine-Cvjetovi u ocima-izabrani stihovi,
10)1987 godine-Bedr i Mag-roman.
Slijedece pjesme su iz knjige "Cvjetovi u ocima".
**************************************
TUDJINAC
Zelio je biti svoj
iako je bio tudjinac
u sebi...
Usao je bez pozdrava i smijeha,
i nestao u sapatu istine
u jednom uglu iznenadjenja.
**************************************
POVRATAK
I vratio sam se sa cime sam rodjen
s tim i umirem
takav da zivim.
Pocetkom i krajem
odgovornosti oslobodjen,
na sve strane
svemu
upucujem pozdrav.
*************************************
SKROVISTE
Tu iza rijeke
zivim.
Tisinom preplicem
pruce
i most postavljam
i vijenac zelenih plastova
i sve vjetrovi
rukama andjela
zgule
i korijenje omedjenih
trava
talasa se zemlja
neobicno razvucena.
Mjesec istanjio
ledja
i noc zvijezda
ceka.
Kise oplakanih
bude korijenje.
Brijeg zelenog
lisca
magle stresa.
Tu iza rijeke
kao zabacena bujica
zivim.
***************************************
U SOBI
Bjelina sobe je prekrivala nase umore,
svakog jutra smo palili svjetiljke saznanja
koracajuci puni nadanja u jedan dan
kada cemo otvarati prozore
i pozdravljati ptice.......
Smijeseci se na ispisane stranice,
zaplivacemo u valovitu rijeku-snazni.
Picemo rose
ostavljaci za sobom uglove predjenih staza.
A onda cemo opet
listati nove stranice......
***********************************
Kako se osjecati tudjincom u svome rodjenom
gradu vidimo u ovoj pjesmi Tudjinac,to mi sami
znamo koji smo morali napustiti nas rodjeni grad.
Zivjeti u snovima za povratak nazad u svoj rodni
grad,sa izvjesnom dozom straha za nasu egzistenciju.
Ili strah devedesetih godina,sta ce biti sa nama sutra.
Da li ima ikakvo skloniste gdje bi se covjek mogao
sakriti i sacekati neko bolje vrijeme,naravno
da ima u ono doba EMIGRACIJA.
Svi smo ponijeli za sobom nas smisao za uredjenje
svog zivotnog prostora ,koje smo nastojali
prenijeti u nove sredine.
Ja mislim da se vi slazete sa mnom.
Jos jednom hvala nasem Rahmetli Mesudu Islamovicu,
za sve sto je ucinio u svom zivotu,jer ima jedna
istina zivot prolazi,covjek odlazi, ali djela ostaju
iza njega.
Djela zive vjecno-FOREVER.
Nastavit cemo sa pjesmama naseg Mesuda u iducem
javljanju.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #232
Od : Luka (kastel@vektor.net)
Datum : 29.03.2010.
Mojoj, samo po datumu rodjenja, drugoj ćerki
Proljeće sleće na moj dlan
danas je Mila tvoj rodjendan
na brdu vidi se vatromet
probudi se Mila, osvoji svet
Ma gdje bili nazdravili!
Luka
Komentar Nr. #233
Od : Luka (kastel@vektor.net)
Datum : 29.03.2010.
Kao nešto što ne može da se promjeni
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promjeni
kao nešto što ne može
da se promjeni
u meni si šta ću, šta ćeš
i tu ostašeć
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promjeni
ti si dunja sa kredenca
i teferič sa studenca
lijepa Vesna sa Hiseta
moja Fikreta
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promjeni
Titov pehar, Marakana
i kolači kod Rahmana
ti si zločin iz ljubavi
što me udavi
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promjeni
Pinci, Strampi, Toma, Vojak
mali fudbal, prvi korak
Plivac Ismet, Jasa i ja
prva "vekija"
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promjeni
Dženis Džoplin, rokenrol
i u Čačku Hunin gol
Bebi, Tolja, Njonjo, Kara
Zora i Šokara
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promjeni
ti si dodir njene ruke
izleti na Šehitluke
ti si Vrbas kad se pjeni
i aleja ozeleni
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promjeni
Kao nešto što ne može
da se promjeni
u meni si šta ću, šta ćeš
i tu ostačeš
Ma gdje bili nazdravili
Luka
Komentar Nr. #234
Od : nerkogalesic
Datum : 29.03.2010.
IPAK
Majko
opusti ruke.
Moleci se zaboravu
otisao sam suvise
daleko.
Ne prastaj.
Zaboravi moje
lice.
Psujem kopajuci.
Nemam posljednju
zelju.
Mozes me zavoljeti
opet
kada mi se svi
smiju.
****************************************
IGRA
Stvarnost oblikovana zivotom
odrazava postojanost kruga.
Trazimo sklad o svemu
uzorom svemira.
Od pocetka
do kraja
zemlja
covjek
zemlja.
****************************************
OBLAK
Ulazili smo omamljeni
gazeci predjene
jeseni.
Oci su nam korjenito
izrasle granjem
uprtim u nebo
oteto.
Voljena
pod oblakom
zivi
nasa stvarnost plodnost.
Cekamo.
***********************************
POSTOJANOSTI SVOJE SVJEDOK
Covjekovo vrijeme.
Covjeka
saznanja trag
ostavlja.
Kome se molis
oci peres
njegovom vodom
i svojim se potvrdjujes
hodom.
**************************************
SAZNANJA
Isao si pored samog sebe
a nisi znao ko su ti oni iza tebe
nije to sve.
Isao si iza sebe
a nisi znao ko su oni iza tebe
nije to sve.
Isao si ispred sebe
a nisi znao ko su oni pored tebe
nije to sve.
Isao si s ljudima u vise kolona
a nisi mogao upoznati
ni sebe........
**************************************
NEZAVRSENA PJESMA
Pokrenem se da bih podigao svrsetak iznad sebe
na nepoznatoj daljini traka se prekine.
Pustim ruke ispred sebe da traze.
oci postavim pored mozga.
I pitam se gdje sam.
Onda zazelim da se nadjem na ispisanoj hartiji
Bila bi to pjesma pocetka.
Covjek je nesto htio da otme
od vremena
od zivota
od sebe.
I razbacan se zagubi covjek-mrav
u pjesmi nenapisanoj
za covjeka.........
************************************
Svi smo mi bili sretni kada smo imali zive
roditelje.
Nismo mogli shvatiti sta je to kada se izgube
roditelji.
Uvijek smo mislili da se to desava nekome drugome,
da se to ne moze desiti nama.
Ali dodje i taj dan kada nasi roditelji odu,kada
covjek osjeti neku prazninu u srcu,jer svesni
smo toga da to mora doci,ali stvori se i strah
u nama,i pitanje"Tko je slijedeci",jer ako ide sve
po redu onda smo ti slijedeci.
Cesto puta svi osjetimo taj strah,da ce doci dan
kada nas vise ne bude,i onda zelimo sto vise
zavrsiti stvari da nasa djeca budu najsretnija
na svijetu, da zavrse ono sve sto smo mi zamislili
za njih,i da zive mnogo bolje i sretnije od nas.
Jer zivot traje samo jedan sekund,i za taj sekund
moramo uciniti ono sve sto mo zamislili.
Nikada ne mozemo sve zavrsiti,sto nam i pjesma
od nasega Mesuda Islamovica rece u svojoj pjesmi
"Nezavrsena pjesma".
Cesto puta ce te cuti mnogo je htio,mnogo je zapoceo,
ali nije zavrsio,jer ga je smrt prestigla i odnijela.
Ali sta mi tu mozemo,sto pisac Jack London kaze u jednoj
svojoj knjizi,"Zivot je kocka,prije no sto se dijete
rodi izvlaci svoju zivotnu kartu,jer zivot je rulet".
Koliko smo godina u Emigraciji,neki dvadesetak,neki
malo manje, ali svi ce te se sloziti da su te godine
prosle kao jedan okretaj tijela.
Zato treba svaki momenat svoga zivota iskoristiti
na najbolji nacin,uzeti od svoga zivota maksimalnost,
i ne msliti sta ce biti poslije nas,nego razmisljati
da cemo zivjeti vjecno.
U pjesmi "Saznanje" takodjer od nasega rahmetli Mesuda
Islamovica,ima mnogo istine,sto se desilo svima nama
u vremenu od 1991 godine, pa do izlaska iz nasega
rodnoga
grada.
Taj pocetak rata,odnosno prije pocetka izbora u Bosni,
situaciji u bivsoj Jugoslaviji,razni dogovori, kod
mnogih nasih prijatelja,Jarana, promijenili su pogled
i misljenje o nama, kao njihovih prijatelja.
Jer najmanje je vazno sta si ti po religiji,vazno je da
si covjek bez obzira u kojoj si situaciji.
Covjek, covjeku treba pomoci u nevolji,tad se treba
pokazati prijateljstvo,a ne kada imas sve.
Dan, danas kada razmislim sta se to desilo kod mojih
pojedinih prijatelja ,da su smatrali normalnim da mi
svi koji smo rodjeni u svome gradu moramo napustiti
svoj grad, i omoguciti nekima drugima da se usele u
nas grad.
Mozda su ti moji pojedini prijatelji sada sretniji
sa Novim prijateljima.
Ni u jednom momentu nisu pokusali da nam pomognu da
ostanemo.ja shvatam da je to strah za svoju porodicu,
ali vjerujte da sam bio u toj situaciji ja bih se borio
za njihov status.
Jer mnoge porodice izmedju 1941 godine, i 1945 godine
opstale su zahvaljuci svojim prijateljima koji su
sve ucinili da oni ostanu,a nama je to vraceno
sami znamo..........
Pjesma "Igra", mnogo kaze.
Stvarnost zivota koji smo mi nastavili odlaskom
van nase drzave,a u dusi mi smo vjecni gradjani
drzave Bosne,bez obzira koje sada pasose imamo.
Nismo bolesni sto je nase veliko bogastvo,a to
se vidi kroz nase razne susrete sirom svijeta.
Ti susreti nisu susreti samo odredjenih sloja
gradjani,nego to su susreti,gradjana zdravog
pogleda na zivot.
Sami susreti u Saint Louisu su ociti primjer
gdje su svi dobro dosli,i svake godine dolaze
novi i novi gradjani nasega grada,koji daju
primjer da smo van nasega grada sve jaci i
cvrsci i da nas politika nase drzave nece
razdvojiti i da ce ti susreti biti Vjecni.
Jos jednom nasem rahmetli Mesudu Islamovicu
u ime svih nas koji volimo poeziju zelim
se zahvaliti za sve ono sto je ucinio u svome
zivotu da nasa poezija bude bogatija.
NEKA MU JE LAHKA CRNA ZEMLJA.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #235
Od : nerkogalesic
Datum : 30.03.2010.
Danas cemo se podsjetiti na najvaznije licnosti
koji su vezani za nas grad,i koji su dali svoj
najveci prilog u poeziji,novinarstvu,kulturi itd.
To su slijedece osobe;
1)BARAKOVIC MEHO
Rodjen 1945 godine u Banja Luci,
momentalno zivi u Svedskoj.
2)BEKRIC ISMET
Rodjen 1943 godine u Banja Luci,
Sada zivi u Sloveniji.
3)BOJOVIC JOVAN-JOCO
Rodjen 1934 godine u Prnjavoru,
sada zivi u Banja Luci.
4)COCO KEMAL
Rodjen 1938 godine u Banja Luci,
sada zivi u Bihacu.
5)COSIC ANTE
Rodjen 21.Augusta.1938 godine
u Banja Luci,a umro 1.Juna.1998 godine
u Okucanima gdje je i pokopan.
6)CURIC OSMANCEVIC-ENISA
Rodjena 16.Maja.1945 godine
u Banja Luci-zivi u Banja Luci.
7)GUSIC BEHRUDIN
Rodjen 1947 godine u Banja Luci,
zivi u Bostonu SAD.
8)HOROZOVIC AJNUSA
Rodjena 1952 godine u Banja Luci,
sada zivi u Sarajevu.
9)HOROZOVIC IRFAN
Rodjen 1947 godine u Banja Luci,
sada zivi u Sarajevu.
10)ISLAMOVIC AJNUR
Rodjen 17.Decembra.1962 godine
u Banja Luci,
sadda zivi u Bihacu.
11)ISLAMOVIC MESUD
Rodjen 24.Oktobra.1926 godine
u Banja Luci,a umro 2002 godine
u Bihacu.
12)DR.KAPIDZIC ALIJA
Rodjen 25.Novembra.1943 godine
u Banja Luci,a umro u Malmeu
Svedska,13.Decembra.1996 godine.
13)KAPIDZIC-HADZIC NASIHA
Rodjena u Banja Luci 1932 godine,
a umrla 2.Oktobra.1995 godine
u Sarajevu.
14)KOCIC PETAR
Rodjen 11.Februara.1877 godine
na Zmijanju-Stricici kod Banja Luke,
a umro 27.Augusta.1916 godine u Beogradu.
15)LUKIC ZLATKO
Rodjen 11.Februara.1953 godine,
u Zagrebu-sada zivi u Oslu-Norveska.
16)MAHIC ADMIRAL
Rodjen u 1948 godine u Banja Luci,
a sada zivi u Sarajevu.
17)OMEROVIC MUHAREM
Rodjen 1940 godine u Banja Luci,
a sada zivi u Zenici.
18)PAVLOVIC RANKO
Rodjen 19.Januara.1943 godine,
u Snjegotini kod Banja Luke,
a sada zivi u Banja Luci.
19)RAKITA STANKO
Rodjen 10.Oktobra.1930 godine
Grabovica kod Sipova,a umro
20.Aprila.1982 godine
u Banja Luci.
20)RAVLIC ALEKSANDAR-ACO
Rodjen 1929 godine u Banja Luci,
a danas zivi u Rijeci.
21)SINIKOVIC HODZIC-SANELA
Rodjena 1974 godine u Banja Luci,
a sada zivi na Novom Zelandu.
22)SMAJIC ASIMA-SIMKA
Rodjena 1941 godine u Banja Luci,
a sada zivi u Francuskoj.
23)TODOROVAC EJUB
Rodjen 1924 godine u Banja Luci,
a umro 1997 godine u Sarajevu.
24)VISIC- KURJAK SELMA-SEKA
Rodjena 31.Oktobra.1940 godine
u Banja Luci,a sada zivi u Klotenu,
nadomak Zuricha-Svicarska.
Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #236
Od : nerkogalesic
Datum : 02.04.2010.
Listajuci zadnji broj"Seher Banja Luka"
pored uobicajenih rubrika,zainteresovala me
jedna rubrika,"Bivsi sugradjani Banja Luke,
sadasnji sugradjani Sarajeva".
Stvarno kada vidimo koliko nas momentalno,ili
za stalno zivi van nasega grada,da ne povjerujem.
Prije rata 1992 godine to su bili sugradjani koji
su svaki na svoj nacin bili poluge tadasnje Banja
Luke.
Ali sta se moze sudbina nam je svima odredila
put,takodjer
i rubrika,"Prozor prema Jugu"koji vodi nas Ismet
Bekric
sve govori.
Stalna rubrika "Vezeni most"pise o Banjaluckom
sevdahu.
Za rubriku"Vezeni most"veze me uspomena na nasu
rahmetli Nasihu Kapidzic-Hadzic i pjesmu "Vezeni
most".
VEZENI MOST
Kad jednom dodjes u grad od lisca
da budes nas najdrazi gost
vidjeces kako obale travne
na ruci drze most.
Most vezen zicom svilenom,tankom,
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras suncan dan.
Vjetar ga njise k'o voda camce
svezane u plicaku;
rojevi svitaca nad njim se pale
pa blista i u mraku.
A pod njim cudan orkestar ljeta
s dva cvrcka u duetu,
ljepsi od svih na svijetu.............
Kada nam dodjes u grad od lisca
da budes najdrazi gost,
preci ces i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.
I sada ima most u Banja Luci koji koriste
neki drugi ljudi ,a mi imamo neke nove mostove
prema kojima ne gajimo istu ljubav kao za nase
Banja Lucke mostove.
Jos jednom vjernicima katolicke vjeroispovjesti
Sretan Uskrs.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #237
Od : nerkogalesic
Datum : 03.04.2010.
Citajuci najnoviji broj Svedskog-Banjaluckog
casopisa "Seher Banja Luka" naisao sam na jedan
banjalucki razgovor izmedju naseg Behrudina Gusica
i Zlatka Lukica.Tema;
"Nema sanse da Banjalucka dusa,da bilo cija dusa,
ako je svjesna sta je bilo u Bosni,
moze biti spokojna".
Zlatka Lukica posebno cijenim zbog njegove skromnosti,
a koliko ustvari znamo o njemu,vjerovatno mnogi od
nas ne znaju mnogo.
Zlatko Lukic rodjen je u Zagrebu 11.Februara,1953
godine.
Otac je bio komunista,a mati mu nije dozvolila da ga
osunete.
Od svoje prve godine zivi u Banja Luci,gdje i zavrsava
svoje
skolovanje.
Gimnaziju,dvije godine Pravnog fakulteta,a usput prati
predavanje na Pedagoskoj akademiji smjer-Knjizevnost.
Ljubav prema poeziji romanima naslijedio je od svoje
rahmetli ebejke koja mu je svaku noc pricala bajke
iz 1001-e noci.
Vjerovao je u bratsvo i jedinstvo nasih naroda,ali sa
pocetkom agresije na nasu domovinu,odlazi u
izbjeglistvo
u Svedsku.
U izbjeglickom logoru Ystad predaje bosanskoj djeci
maternji jezik,istoriju i geografiju od petog do
osmog razreda.
1)Sa Senadom Angelom i Mehmedom Mesicem izdaje
citanku i radnu svesku,"Nasi mostovi" za bosanski
jezik uz pomoc Ministarstva Kraljevine Svedske.
2)U Stockholmu radi kao Animator kulturnih
manifestacija
u Bosanskom Svedskom klubu,"Ljiljan",takodjer vodi
recitatorsku-dramsku sekciju za djecu.
3)1993-1995 godina radi u redakciji,"Glas"BiH
Stockholm posta.
4)1995-1998 godine radi taj isti posao u
Oslu-Norveska.
5)1996 godine radi u Goterborgu za "Bosanske rijeci".
6)2000 godine radi za radio "Behar"u Oslu Norveska.
Izmedju 1996-2000 godine luta po
Evropi,(Koln,Frankfurt,
Amsterdam,Bec,Dubrovnik),i zaustavlja se u Sarajevu.
Zelio je prezentirati svoje radove,ali ne uspjeva,
iz razloga sto nije zelio biti clan nijedne stranke.
Razocaran svojim neuspjehom(cetiri puta se vracao
u Sarajevo-bezuspjesno),odlazi u Split gdje dozivljava
svoj knjizevni uspon.
Veze ga jos Norveska posto posjeduje stan u Oslu.
ROMANI;
1)ANTIGONA BOSANSKA,
2)TAJNA KNJIGA,
3)PROGONSTVO-ZIVOT PISCA KOJI JE
NAPISAO PRVA DVA ROMANA.
SVA TRI ROMANA SU SVRSTANA U KNJIGU
"BOSANSKI TROKUT"OBJAVLJEN U
SARAJEVU 2002 GODINE,
4)POSRTANJE KNJIGE,
5)KARADJOZ,
6)KINO BOSNA,
SVE TRI ROMANA SU SVRSTANA U KNJIGU
"MOZAK I METAK" KOJU JE ZLATKO SAM
FEINANSIRAO IZDAVANJE U SARAJEVU 2002 GODINE,
7)KARADJOZ-DRUGO IZDANJE- 2007 GODINE,
8)KATARZA-2007 GODINE.
*******************************
DRAME'
1)1980 GODINE-CRVENI KESTEN,
2)1984 GODINE-DJECA NOCI,
3)1987 GODINE-HIBERNATORI,
4)2008 GODINE-PUSIONA-MONODRAMA U IZVEDBI
MUHAMEDA BAHONJICA.
*******************************
PRIPOVJETKE;
NEKOLIKO DESETINA PRIPOVJEDAKA U LISTU "GLAS"
I CASOPIS "PUTEVI"-BANJA LUKA,IZMEDJU
1973 I 1989 GODINE.
ZADNJA PRIPOVJETKA OBJAVLJENA JE 2007 GODINE U
"DIWANU" I "DOBRI DUH SARAJEVA".
********************************************
ESEJI
1)1995 GODINE U "BEHARU"-GENEZA BOSNJAKA,
I ISTE GODINE TAKODJER U "BEHARU"
"ANATOMIJA ZLA NA BALKANU".
*******************************
LEKSIKOGRAFIJA
1)2005 GODINE SARAJEVO-BOSANSKA SEHARA,
2)2008 GODINE SARAJEVO-DRUGO IZDANJE BOSANSKE SEHARE,
3)U PRIPREMI "EPONIMI".
*********************************
GINEALOGIJA
1)BOSANSKI RODOSLOVI,
2)HRVATSKA RODOSLOVIJA,
3)U PRIPREMI BOOK OF KINGS.
************************************
SCENARIJI
1)KINO BOSNA TV. SCENARIO U SEST NASTAVAKA,
2)HIBERNATORI-FILMSKI SCENARIO.
****************************************
2005 godine dolaskom u Banja Luku prespavao je
u hotelu "Palas',soba 218 jer nije imao kod koga
prespavati,a sa zadatkom skupljanja prezimena
poznatih Banjalucana u dijaspori ,na kojem jos
radi nastala je pjesma; PROGNANI GRAD-22.Aprila
2005godine
PROGNANI GRAD
Laku noc Banjaluko ma gdje da si,
ljepsa si uvijek u mojim snovima,
bio ja napusen ili pod gasom,
vise te volim u sebi a ne sebe u tebi.
Spavas Banjaluko,spavas,ha?
tko li ce te probuditi i kakvu....?
imas li podocnjaka iz proslosti?
imas li mamurluka pred buducnosti?
Spavaj Banjaluko samo spavaj.
Sanjas li Banjaluko ista?
snujes li Ferhad-Agu i Aliju?
dabogda dozivio 121 godinu!
sanjas li uopste svoju djecu?
koju djecu snivas Banjaluko?
Mozda se i ne treba buditi iz sna,
hiljadu puta otvarah linkove s imenima
da pronadjem svoju staru raju
ali ne dobih nista osim praznine....
Banjaluka njihova ,spava i hrce,
kao ispovracana balkanska krcma,
kao kurva poslije nezeljene redaljke,
hrce u svome samozadovoljstvu.
I nitko joj vise ni ne govori laku noc,
spava ona,spava svojim mrtvackim,
pijanskim,medvjedjim,krvavim snom.
Kakav li to moze biti san bez sanjanja?
Tko jos moze probuditi dragu,
tu slatku prasicu Banjaluku
kad ona tako mrtvacki spava
u svom nekom nazovi ljepsem snu
od onog koji je nekada sanjala,
kad je bila moja najveca ljubav.
Hej Banjaluko,krmaco jedna,
volio sam te kao moji haveri
Selma,Nadji,Zeljko,Amela,
i svi ostali,ali sestro moja-
bas si se usrala kao grlica-
a Bosna se ni danas ne pita zasto?
Probudi me vrlo cesto to tvoje
"humano preseljenje"Banjaluko,
razdrma me iz mog prognanog sna
i ljepote koju sam imao u tebi.
Ali ti danas Banjaluko ne znas
sto znaci san jednog nostalgicara,
jer nisi moja Krajiska Ljepotica
jer si rugoba onih koji su te opasali,
opsjeli,silovali i pretvorili u bijednicu.
Banjalukice,setao sam ljetos tobom
nisam ti prepoznao oci,ni tvoje ruho,
promijenila si se il ja ne znam gledati?
garant me sjebalo lutanje Europom.
Pojeo sam cevape kod Emine Mujine
i cugno pivo na kojem pise hektap
(nije ni nalik na onaj stari "Nektar"
ni Imele nije bilo da mi isprica vic
i da mu zovnem neko ljuto pice.
Sanjao sam te sinoc Banjalucice,
i preznojen se probudio od bola;
vidio sam kako pleses pijana
sa nekim nepoznatim osmijehom,
meni je pjevala Jasna i svirao Nino
a tebi krkani cije ime ne zelim znati.
A nocas sam te ponio u zagrljaju
u svoj san ne bih li vratio mladost
i bilo je carobno sve do trenutka
kad me probudio tvoj urlik draga,
jer si zaspala s onim kojeg ne znas.
Sve vise love,a sva manje ljubavi,
izgleda da to tako uvijek mora ici,
a i zivota mi je stvarno preko glave
mada treba jos toliko toga za postici
sva je vise snova,a sve manje jave.
Banjaluka moje mladosti se ponovila
jer bijah u njoj 'nako, sasvim intimno
nitko nije znao da spavam u carsiji,
jer nikog iz proslosti nisam sreo.
U istoj sobi"Palasa",slavnoj 218,
u kojoj je moj rhm. djed Latif pekar
rasturao rospije,kocku i nesanicu,
ja se bacih s ponosom na krevet
i odsanjah bivsu ljepotu banjalucku.
Meni je predavao prof. Nakic,
a ovim novima neke knindze,
cug' sam u KAB-u,Kajaku i KSET-u,
ovi danas cugaju uz gange i turbo folk,
gadi mi se sto vise ne prepoznajem,
mjesta na kojima sam davao sebe.
Volio sam da sam bio kamen Kastela
tad me niko ne bi mogao pomjeriti
ali ja sam oduvijek ipak vise Vrbas
i zato plovim,odlazim i nestajem.
Laku noc Banjaluko,ma gdje da si,
ljepsa si uvijek u mojim snovima,
bio ja pijan ili p'jan kao majka;
VOLIM TE MAJKO BANJALUKO U SEBI.
Nasem Zlatku Lukicu zelim jos mnogo uspjeha
u knjizevnom radu i zivotu.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #238
Od : nerkogalesic
Datum : 08.04.2010.
Danas cemo se podsjetiti pokojnog;
Stanka Rakite.
Stanko Rakita rodjen je 10.aprila 1930 godine
u Grabovici kod Sipova.
Umro je 20.Aprila 1982 godine u Banja Luci.
Osnovnu skolu zavrsio je u rodnom mjestu,a
Uciteljsku skolu u Banja Luci.
Poslije zavrsetka Uciteljske skole mnogo
vremena je proveo radeci po selima oko
Banja Luke.
Tek dolaskom u Banja Luku do izrazaja dolazi njegova
ljubav prema poeziji.
Najveci dio svoje poezije posvetio je djeci.
Mnoge njegove pjesme bile su uvrstene u Djacke citanke.
Mnoge pjesme su prevodjene na svjetske jezike.
Stanko Rakita je za svoj rad dobio brojne nagrade
medju kojima i nagradu Banja Luke;"Veselin Maslesa"
1976 godine.
Bibliografija;
1)1976 godine u Banja Luci izdaje poeziju;
"Nigdje kraja svijetu".
2)1982 godine u Banja Luci izdaje poeziju;
"Veliki let".
******************************************
NAJLJEPSI BUKET
Buket prvaka u ucionici!
Buket?
Kako buket?
Zar su djeca buket?
Ako je Tanja cvijet,
ako je Verica cvijet,
ako je Aida cvijet,
ako je Biljana cvijet,
ako je Dusko cvijet,
zar oni ne cine najljepsi buket?
Buket prvaka u ucionici,
najljepsi buket uciteljici.
******************************************
Hvala mu za sve sto je ucinio u svome zivotu
i neka mu ja laka crna zemlja.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #239
Od : Luka (kastel@vektor.net)
Datum : 15.04.2010.
Dobro jutro, Banjaluko
Dobro jutro Banjaluko
dobro veče, dobar dan
umij lice, ljepotice
zaigraj i zapjevaj
Dobro jutro Banjaluko
dobro veče, dobar dan
ti si mamin ćevap s lukom
njena bašta, jorgovan
Dobro jutro Banjaluko
dobro veče, dobar dan
ti si sila, dobra vila
i moj dobri Milorad
Sa Vrbasom u duetu
najljepša si ti na svijetu
sa Vrbanjom na izletu
najljepša si ti ni svijetu
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!
Komentar Nr. #240
Od : Luka (kastel@vektor.net)
Datum : 16.04.2010.
Kao nešto što ne može da se promijeni
II dio
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
ti si zemlja, vazduh voda
neophodna ko sloboda
gospodstvena rijetkost stara
kao Nakara
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
ti si tuga, ja tvoj sluga
i na nebu crna duga
gdje sad spava moja majka
za života živa bajka
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
kao poraz od Toresa
špricer, boza kod Enesa
topla Janja sa Zmijanja
sve bez kajanja
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
Kao ladja sa Predgradja
Aco Ravlić i Karadža
Borik i Kup šampiona
i naravno ona
Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
Majka, otac, rodno ime
i sve to što ide s njime
Domazete bez ograde
e moj Milorade
Banjaluko blago meni
baš si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
Kao nešto što ne želim
da se promijeni
u meni si, šta ću, šta ćeš
i tu ostaćeš
Ma gdje bili nazdravili
Luka
Komentar Nr. #241
Od : nerkogalesic
Datum : 20.04.2010.
AMERICA,AMERICA posao i samo posao
ali da nema posla ne bi bilo ni odmora.
Evo uhvatih malo vremena da se javim.
Citajuci list "Seher"Banja Luka koji je
izisao u Januaru/Februaru u Svedskoj
odnosno Motali,pored uobicajenih tema,
i za koji smatram da je svaki novi broj
sve kvaliteniji,na nasu cast da imamo jedan
nas Banjalucki list za koji radi nasa
najkvalitetnija ekipa;
glavni urednik;Mirsad Filipovic,
urednik;Samir Rajic,
lektor;Azra Lokvancic
redakcija;Enisa Bajric
Fatima Mahmutovic,
Esmina Malkic,
dopisnici;Ismet Bekric,
Slavko Podgorelec
Miso Vidovic,
Behrudin Gusic
Takodjer zadnji broj lista"Seher"Banja Luka
naslovnu stranicu inspirisao je nas slikar;Enver
Kadenic.
Ova nasa tema je vezana za Banjalucke pjesnike pa cemo
se osvrnuti ne temu "Vezeni most".
Nas Banjalucanin sadasnji stanovnik Bihaca Kemal Coco
objavio je pocetkom ove godine zbirku pjesama
sa naslovom "Sama sa sobom"
Za danas bit cemo pocasceni jednom pjesmom;
SETNJA RODNIM GRADOM
Nemoc je moj jedini
pratilac
u setnji ulicama rodnog
grada
i stap koji mi pomaze
da sacuvam ravnotezu
dok kao samotnjak
obilazim
sve znano i neznano
u svom rodnom gradu.
I nikoga da sretnem
da mu ruku pruzim
upitam za zdravlje.
Pomisljam da svi moji
nisu napustili zemaljski
zivot
a onda se sjetim
da nisam cuo takvu vijest
za njih hiljade
koje ocekujem da sretnem.
Lupim stapom o asfalt
ljut na sebe i svoje saznanje
pa one koje trazim
sudbine su davno
poslale u svijet
da tamo kao i ja ovdje
samuju.
Takodjer i Idriz Saltagic sa knjigom;
" Dobro jutro gospodine"u izdanju
"Bosanske rijeci"iz Tuzle
Danas imamo priliku uzivati u pjesmi
Ovaj nas dom pisca Idriza Saltagica.
OVAJ NAS DOM
Ovaj nas dom skrio se u basci,
ti u njemu hodis uzdrhtala lica,
kraj prozora stojis,u nebo gledas,
krijuc u sebi nemir prepelica.
Ovaj nas dom skrio se u cvijecu,
budis se u njemu raspletene kose,
slusamo kako nebo tiho pjeva,
jagodice tvoje zovu me ,prkose.
Ovaj nas dom obasjalo sunce,
iznad njega nebo od purpura,
zlata,
prozori svi su sirom otvoreni,
gledam te, a ti otvaras vrata.
Ovaj nas dom zakrilio mjesec,
i sve usnulo u drhtaju cvijeca,
u nama zvuci, snovi
zaljubljenih,
lahor vjetra i miris cvijeca.
Ovaj nas dom,niske biserne,
u njemu sve cudesno
zablista,
i nikad, nikad nestati nece
sjaj s tvoga lica i ljepota
lista.
DOME SLATKI DOME.
Pored nasih legendi Kemala Coce i
Idriza Saltagica moramo biti ponosni
na nas mladi narastaj koji moze potpuno
u buducnosti zamjeniti STARI KADAR.
U temi "Vezeni most" saznajemo da je
nas Edhem Trako izdao knjigu "Cvjetovi iz Caira"
koju je prosle godine objavila sarajevska
izdavacka kuca "Sahinpasic"
Evo jedne divne pjesme iz knjige"Cvjetovi iz Caira".
IZGUBLJENE RUKE
Dvije izgubljene ruke
Na brdu iznad Banjaluke
Masu crvenom mahramom
Natmurenom nebu.
Ruke masu crvenom mahramom
Na Kastelovom cosku
Pozdravljaju nebesku modrinu
I najavljuju skori dolazak oblaka.
Ruke masu crvenom mahramom
Okovane crvenom monotonijom
Ovaj dan odnio je svjetlost
Sto je jesen polozila
Na pozutjelo lisce topola.
Ovaj dan kida lance
Sto su na moje ruke
Vezali opaki djecaci
Da ne bih mogao hvatati stiglice
Na padinama Starcevice.
Masem crvenom mahramom
Vidik se poigrava kisnim kapima
Obzorje magli zurno
Od pocetka nevremena
Ima jos pet minuta.
Na proplanku gdje stojim
Vjetar mi otima crvenu mahramu
Vise nema ni stiglica
Niz brdasce se spustam
Bjezim
Da ne bi ovjde zatekla oluja.
Ovim knjizevnim imenima sa radoscu
dodajemo jos jednog mladog autora
Banjalucanina Harisa Grabovca,ciji
je poetski prvenac "Vitez Egzila"
najavio talentovanog pjesnika.
Danas odnosno veceras uzivat cemo
u pjesmi;
STARAC DIJASPORAC
Vrata zeli zatvoriti,
ali ih ne vidi.
Da je barem igla.
Da ne primijeti
u sta se pretvara.
Na tren se sjeti,
da je nekad i covjek bio.
Prijatelja imao,
imao snove.
Pita se da li se mozda neceg i dalje
zazeli?
Dodira,
ili necijeg imena.
Tako tren prodje,
a s njim
kao snijeg se jos jedno ime istopi.
Iz dana u dan sva veca i veca
sirota.
Znamo da je tu.
Sada kraj nas.
Sutra u nama.
Vrata i dalje otvorena stoje.
Ipak niko ne ulazi.
A svi smo tu.
Da li zaboravljamo njega,
ili sebe?
U sta smo se pretvorili?
Cijeli ekipi magazina "Seher Banja Luka"
zelim jos mnogo jos kvalitetnijih brojeva
a mi smo tu da im pomognemo.
Nasim Banjaluckim pjesnicima zelim jos
mnogo novih pjesama odnosno knjiga poezije.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #242
Od : nerkogalesic
Datum : 08.05.2010.
Danas cemo pisati o nasem pjesniku,dramskom piscu
i umjetniku koji nije rodjen u Banja Luci,i koji
ne zivi u Banja Luci,ali kome je Banja Luka bila
prva stepenica za buducnost.
Rijec je o ENESU KISEVICU.
Enes Kisevic rodjen je 1.Maja,1947 godine u
Bosanskoj Krupi.
Osnovnu skolu i Gimnaziju zavrsio je u Kljucu.
Dolaskom u Banja Luku zapoceo je svoju glumacku
karijeru u Narodnom pozoristu Bosanske Krajine.
Na banjaluckim daskama imao je mnogo uspjesnih
uloga.
1971 godine odlazi u Zagreb na Akademiju pozorisne
i filmske umjetnosti,gdje zivi i radi kao diplomirani
dramski umjetnik.
Mnoga njegova djela izvodjena su u Rijeci,Mostaru,
Sarajevu,Bihacu,Zagrebu i drugim mjestima sirom
nase domovine Bosne i Hercegovine.
Enes Kisevic je objavio veliki broj knjiga za djecu
i odrasle.
I kao takav uvrsten je u izbore i antalogije nastavnih
programa i djackih citanki.
Dobitnik vise priznanja i nagrada u Bosni i Hercegovini
i Hrvatskoj kao sto je nagrada Drustva knjizevnika
Hrvatske,
nagrade"Sedam sekretara SKOJ-a",nagradu Politikinog
Zabavnika
i 2003 godine dobitnik nagrade"Zvonimir Golob".
BIBLIOGRAFIJA;
1) 1974 godine Mladic nosi svoje pjesme na
ogled-poezija,
2) 1976 godine Sve mirim te svijete-poezija,
3) 1979 godine Macak u trapericama-poezija,
4) 1980 godine I nista te kao ne boli -poezija,
5) 1980 godine Ne ogledalo,lice umij -poezija,
6) 1986 godine Erosa sjeme -poezija,
7) 1987 godine Lampa u prozoru-izbor poezije,
8) 1991 godine Jutarnja molitva,
9) 1992 godine Sijeda djeca-poezija,
10) 1993 godine Snijeg u ocima
11) 1996 godine Dever-Cuprija-poezija,
12) 2002 godine Svjetlost je tvoja sjena,
13) 2007 godine 101 vino od vina
14) 2008 godine Voda je moja mati,
15) 2008 godine Zelene piramide.
FILMOGRAFIJA;
1) 1976 godine Balade o jednoj zastavi,
2) 1981 godine "Nepokoreni grad" Tv serija,
3) 1984 godine "U raljama zivota".
Sa ovim zavrsavam prvo dio biografije nasega Enesa
Kisevica.
Nastavit ce se.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #243
Od : Aida K.
Datum : 09.05.2010.
par meni najdrazih Enesovih poema:
Nek na me pređu
...nek na me pređu
sve tvoje boli
sva tvoja tuga
što oko je piše
tvoj stari mačak
do neba te voli
šapom kroz nebo
i još više...
Enes Kišević
**
Zajedno ćemo svući tijela
Ne guši krik poljupcima
pusti glas
pusti glas u noć
neka misle da radjamo se
neka misle da umiremo
udahni me
svu me udahni
popij
do dna
do dna dna
zajedno ćemo svući tijela
i smijat ćemo se
i smijat ćemo se i plakati
zajedno
jos samo malo
jos samo malo se drži
za moje ruke od svjetla
Enes Kišević
srdacan pozdrav ljubiteljima poezije!
Komentar Nr. #244
Od : nerkogalesic
Datum : 18.05.2010.
Drugi dio biografije o Enesu kisevicu
POEZIJA;
BRZO SE SAKRIJ U MENE
Brzo se sakrij u mene,
Ja cu se u tebe skriti,
Da ne znam tko sam ja,
Da ne znas tko si ti.
Sva se u mene zavuci
Vani se zima sprema,
To smrt nas nasa trazi,
I vidi da nas nema.
****************************
SNIJEG U OCIMA
Ne kloni mi,moja glavo,
to nisam ti ja propao;
u ocima mojim tuznim
svijet je pao,
svijet je pao.
Ne tazi me,vino zarko,
da ti budem vedar kao;
u ocima mojim suhim
snijeg je pao,
snijeg je pao.
Ne nosi me,moj ocaju
ti nada mnom nemas vlasti,
toliko sam ja letio
da ne stignem nikada pasti.
I kada mi dusu sruse,
sto ni u snu lako nije,
moje ce me staro srce
jos da grije,
jos da grije.
Ne smijesi se moja glavo,
sto sam na sebe spao,
u ocima mojim slanim,
snijeg je pao,
snijeg je pao.
****************************
NEDJELJIVOST
Osvajati tvoju ljubav
osvajati tvoju slobodu;
isto je
sto i svjetlost razlamati.
Dijeliti mene od tebe
i onda kad nas nema;
isto je
sto i more razdvajati.
************************************
PA TO JE KRASNO
Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
bio je sijecanj, ili januar,
ne sjecam se vise.
Pozvan u tudji stan,
sjedim u njezinoj sobi bez svjetla,
ona u opasnoj dobi,
a ja,poput pjetla,
pricam joj pjesme.........
Ona se divila bedrima,
kukovima,dojkama,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino sto je znala reci
PA TO JE KRASNO.
I meni je sve bilo jasno
i uzasno,i strasno i zao,
i sva bih blaga dao
da mi se vrate rijeci
sto sam joj reko,
ali bilo je vec kasno.
Ona je lezala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je.
I nehotice grijesila je
milujuci jastuk
misleci pri tom da sam vuk
koji ce skociti........
A ja sam bio pozvan
ako se ne varam
u ovaj stan tek nesto popiti
i sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tisinu,
vatra se jarcala u kaminu.
Ona je pricala o svojoj macki
i o ludnici u diskacu.
I o nekom crnom mladicu
koji ima kola
i deset miliona na knjizici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojcici
PA TO JE KRASNO,to je zaista krasno.....
I otisao sam padajuci sa snijegom po ulici.
Da stvarno se pogodili ovu pjesmu je
interpretirao veoma popularni americki
glumac sa nasega prostora bivse Jugoslavije,
popularni Zagrebacki glumac Rade Serbedjija.
Slijedi nastavak.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa,i do skorog
susreta na Majskim susretima,ovdje u
Saint Louisu.
Komentar Nr. #245
Od : nerkogalesic
Datum : 01.06.2010.
Za nase NAJLJEPSE BANJALUCKE DJEVOJKE,
o kojima se nadaleko culo,jer ipak
Banja Luka je bila IZVOR ljepote,o kojima
su napisane mnoge knjige i pjesme.
Danas specijalno za nase DAME pjesme od
nasega Enesa Kisevica,za koga smatram da
spada u vrh pisaca poezije-ljubavne.
******************************************
PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA
Samo da se uz tebe budim,
meni na Svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.
Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti,sada ovoga casa.
**************************
ONA
Iza njena cela sumi vasiona
sijaset svijetova iz ponora sja se.
Dva sunca joj resi kruna misaona
pred ljepotom njenom svemiri se gase.
******************************
BUDI SUNCE POEZIJE
Budi vjecni valcer vir......
Vrtlog vjetra nek te vije.
Budi glazbe dubok mir.....
Budi sunce poezije.
Budi sve sto ja ne mogu...
Sto mi drugi zgazi,uze.
Vrati u ljubav vjeru boga....
Vrati vatri iskru suze.
Budi takva kakva jesi....
Na mijenjaj se za sva blaga.
Uvijek nek te miso resi....
Ona tiha patnja draga.
Ma koliko bila zena....
Uvijek vise tajna budi.
Budi sutnja,al'iskrena.....
Nek te vjecno slute ljudi.
I daj dusi svojoj strepnju....
Neka cezne,ljubi,pati.
Daj ljepoti smrti zebnju.....
I u ljubav vjeru vrati.
Budi suza na dnu mora......
Sto se osmijeh oka krije.
Budi zubor sa izvora....
Budi sunce poezije.
*********************
VALCER KISE
Zurec pred kisom.
Pod krosnje lipe
u hitnji smo na casak stali.
Nad nama su se
kroz cvjetno lisce
oblaci bijeli okretali.
Zadihani,
osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.
Srce se culo
u svakom kutu
nasih tijela.
Mozda sam mogao
u tom trenutku
ljubavi nesto zauvijek reci.
Al' valcer poce......
I ljetnja kisa
dodirnu u grlu
drhtavu rijec.
*************************
LJUBAV
Ljubav nas zadesi
kao kisa,
odjednom.Iznenada.
Otvoris oci
ljubav se stisa,
a jos uvijek pada.
******************************
Vratimo se malo u proslost.
Sjetite se prve ljubavi,prvih
poljubaca naravno kada su se
noge tresle,kako ce proci prvi
poljubac naravno ispod LIPE.
Drveta koje je davalo miris
cijelome gradu od maja,do
juna.
Bilo je to predivno vrijeme,
ali o tome drugom prilikom.
Ako volite Enesa Kisevica, i u
narednom periodu malo cemo vise
ostaviti slobodnog prostora,
njegovim pjesmama,narocito za
zaljubljene.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #246
Od : nerkogalesic
Datum : 10.06.2010.
Citajuci novi broj lista "Seher"Banja Luka
koji je izisao u martu, odnosno aprilu,
ove godine ,ne mogu da ne podijelim sa vama
svoje odusevljenje,koliko nas banjalucki list
odnosno magazin koji se stampa u Motali Svedskoj,
svakim svojim slijedecim stampanjem dobija sve
vise i vise na kvaliteti,da moramo biti ponosni
na zaposlene koji rade na sakupljanju materijala
za izdavanje magazina.
Papir je visoke kvalitete i vjerovatno veoma skup.
Teme su veoma dobre a nije ni cudo jer najbolja
banjalucka ekipa radi na stvaranju magazina.
Izdvajam teme;
1)Poznati sugradjani;Prof.Nikola Kozomora,
2)Razgovori po banjalucki;Ismet Bekric,
3)Posjeta;Radmila Karlas,
4)Nove knjige Banjaluckih pisaca,
5)Vezeni most,
6)Nova knjiga Banjaluckih zubora itd.
PONOVO VIDIM DRAGA LICA
Sanjam,
to idem stazom pokraj Vrbasa,
od rebrovackog do novog
a pored mene prolaze lica
koja me ne primjecuju
i koja ne raspoznajem
u sumaglici dana
bez svitanja i sumraka.
A onda,
okrecem lice prema vodi,
i njenom zrcalu jasnom
ponovo vidim sva draga lica
sto mi se smijese iako pate
iako ceznu kao sad i ja
dok sanjam staze
i slusam zubor,
kao da cujem glasove onih
sto su sve blizi
iako vrijeme i prostranstva
hoce sve vise da ih udalje.
Ova je pjesma poklon naseg Ismeta Bekrica
svim Banjalucanima u svijetu i Banja Luci.
Razgovor je vodio u sklopu "Teme po banjalucki
bez povoda" novinar Behrudin gusic.
Druga tema iz magazina "Seher" Banja Luka
je "Nasi sugradjani".
Razgovor je vodila Azra Lovancic.
Rijec je o SADETI SOKOL.
Sadeta Sokol je rodjena 11.06.1932 godine u
Bosanskoj Gradiski.
Svoje skolovanje je nastavila u Banja Luci u
Uciteljskoj skoli.
Jedno vrijeme je radila kao ucitelj,a zatim je
nastavila kao vaspitac u obdanistu.
Majka je dvoje djece.
Njena najveca ljubav su njene unuke.
Pise za svoju dusu i u pjesmama govori o onome
sto je bolno,neizbrisivo.
Medjutim njene pjesme nemaju samo ton elegicnog.
Ona pronalazi i ljepotu i zivotnu radost.
Ona govori o proljecu,o srecu,o cvijecu.
Covjek ne moze ostati ravnodusan na snagu i
energicnost te zene.
Godine su nebitne jer ona i dalje ima snagu
da pravi prekrasne slike od prirodnih materijala.
Od cvijeca ona ponovo pravi cvijece.
Malo metaforicki receno ali tema njenog likovnog
stvaralstva zaista je "Cvijetna".
Ni rucne radove ona nije zapostavila.
Prekrasno keranje ukrasava njene stolove.
Prica da je keranje naucila u ratu.
Tako je svoje misli i svoju bol pretvarala u
kreaciju,"Svaki sam ovaj rad suzama natopila",
kaze Sadeta.Ta zena zaista plijeni paznju
covjekovu jer i pored svega prozivljenog
ona ima snage da ide dalje.
Sada zivi u Svedskoj.
To je bio samo dio razgovora izmedju nase
Sadete Sokol i Azre Lokvancic.
*******************************************
VOLJENI GRAD
Sanjam,sanjam,
Lijepu,dragu milu
Banjaluku svoju.
O,tek Vrbas plahovit,
Silan,smaragdno-zelen
i Kastel u odsjaju sunca.
I mirisne aleje i Sehitluke
I Seher i Paprikovac.
Odakle se pruza najljepsi pogled
voljeni grad.
Oh,Paprikovac,
odakle se cuje najljepsa muzika,
plac novorodjenih beba.
Zamislim osmijeh na licu majke
i suze radosnice.
Dar materinstva.Dijete!
Narast ce dijete!
Postat ce covjek!
Uvijek ce pamtit majcine oci,
toplu ruku i mio glas.
Tu na Paprikovcu rodjene su i moje
unuke.
Najmladja Sarah,
ima deset godina,
lijepa i pametna djevojcica.
Njene oci su velike,okrugle,
smaragdno-zelene,
bas kao rijeka u mom gradu.
Kad pogledam u tu dubinu,
kao da ugledam Vrbas.
Kako me boli sjecanje u dusi.
Sarah nije vidjela svoj grad.
Samo je tri mjeseca imala.
Kada je s mamom i starijom sestrom
otici morala.
Cesto joj pricamo o nasem gradu.
Nasa sjecanja,misli,povratak i nada
zive u nasim srcima.
Eto nas Banjaluko mila!
Ovu pjesmu Sadeta Sokol napisala je davne
2002 godine.
*********************************************
ISCUPANI CVJETOVI
To sam ja,to si ti,
To smo svi mi-DIJASPORA!
Mocnici svjetski-domaci
Isplanirase i rat nametnuse,
Zemlju bosanskohercegovacku krvlju
natopise.
Logori,patnje,silovanja,ubijanja,
Paljevine,opsade gradova,mijesta sela
krenuse.
Miris krvi cuje se.
Krvave rijeke teku,jedinom nam
domovinom.
A nas iscupane cvjetove,
Ponizise,pljackase,istjerase.
Drugi, nepoznati ljudi nas primise.
Hvala im najvise.
Ovo su teska vremena za nasu
domovinu,
Neki zli ljudi,zele da je nestane,da je
brisu,
Kao da nikad postojala nije.
Oh,dijasporo,iscupani cvjetovi,
Pomozimo sebi,domovini svojoj
pomozimo!
Da postane slobodna demokratska
drzava,
svih svojih gradjana,svojih naroda.
Izadjimo na izbore!
Izborni budilnik zvoni.
I pomaze da se registrujemo odmah
Za oktobarske izbore.
Stari,srednji,mladi krenite na izbore.
Svojim glasovima,dijasporo,
iscupani cvjetovi,
sadimo nove cvjetove,
da rastu, da cvjetaju,
sire dah i mirise lijepe i drage nase
domovine
BOSNE I HERCEGOVINE.
Sadeta hvala ti na divnim pjesmama,i zelim
da uskoro budemo podareni sa jos novim pjesmama.
A sada svi koji zivimo van nase drzave,upisimo
se na izborne liste i izadjimo u sto vecem
broju na oktobarske izbore.
JER TO JE NASE PRAVO,NASA OBAVEZA, ZA BOLJE SUTRA
I BUDUCNOST NASE JEDINE DOMOVINE BOSNE I HERCEGOVINE.
Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Nastavit ce se.
Komentar Nr. #247
Od : nerkogalesic
Datum : 28.06.2010.
Evo i mene nakon dugo vremena,ali ko je kriv
za ovo zna se Juzna Afrika NOGOMET,li o tom
potom.
Jos malo rijeci o zadnjem broju naseg banjaluckog
magazina koji se stampa u Motali Svedskoj i koji
je sa svakim novim brojem kvalitetniji i kvalitetniji.
Danas izdvajam clanak naseg najboljeg Banjaluckog
novinara Behrudina Gusica koji je obavio razgovor
sa gospodinom Ismetom Bekricem banjaluckim i BiH
knjizevnikom u egzilu.
Tema pod nazivom"Biti rijec u poemi svijeta".
Za naseg Behrudina Gusica razgovor sa gospodinom
Gusicem za njega je bio mali jubilej,jer je to bio
njegov 200-i intervju koji je obavio u svojoj karijeri
cestitam ti ,i zelim jos mnogo intervjua da obavis
u svojoj karijeri.
Inace to je bio drugi razgovor izmedju Sabahudina
Gusica
i gospodina Ismeta Bekrica u zadnjih osam i po godina.
Gospodin Ismet Bekric u zadnjih osam i po godina,
objavio je dosta knjiga poezije,proze,dramskih
tekstova
i prevoda.
Spomenuo je svoje nove knjige poezije za djecu
"Djecje nebo","Izgubljeni kliker","Jesen u gradu",
i "Kraljica lutka",dramske igra "Djeca i lutke",
knjigu prica iz djetinstva "Pijetlov budilnik",
i knjigu bajki"Drveni konjic", i veci izbor
poezije za djecu namijenjenih skolskoj lektiri.
U ovom prvom desetljecu novog stoljeca dobitnik
je mnogih nagrada,od kojih su neke evropskog
i regionalnog karaktera;Alpe Adria"Rijec bez granica",
u Italiji,"Mali princ"za doprinos knizevnosti za
djecu ,te Godisnja nagrada "Bosanske rijeci" za
najbolju knjigu,"Stazama djetinstva" za najbolju
pricu za djecu,i naravno ranije "Zmajevu nagradu",
i Nagradu "Veselin Maslesa"u Banjaluci.
U moje ime zelim nasem dragom gospodinu Ismetu
Bekricu da nas iznenadi sa jos mnogo nagrada,
kao predstavnik banjlucke knjizevnosti koji zivi
i radi u egzilu.
Mnoge njegove knjige su prevedene na njemacki jezik.
U dobrim je odnosima sa nasom dijasporom u Njemackoj,
kako on to uslovno zove,a najbolju saradnju ima
sa najbojim organizovanim savezom banjalucana u
Svedskoj,koji ima svoje redovne susrete i koji sad
izdaje i svoj list "Seher Banjaluka".
Takodjer je u kontaktu sa nasim prevodiocima i
knjizevnicima u ostalom dijelu svijeta kao;
Josip Osti u Sloveniji,Munib Delalic u Norveskoj,
Aleksandar Hemon u Americi,Simo Esic u Njemackoj,
Faiz Softic u Luksemburgu,Sevko Kadric,
Meho Barakovic i Midhat Ajanovic u Svedskoj itd.
U Sloveniji je objavljena njegova(dvojezicno)
knjiga poezije sa naslovom"Cipele sterijeg brata"-
"Cevlji starjesega brata", za koju je dobio
prestiznu nagradu Alpe Adria,"Rijeci bez granica"
Jedan dio razgovora izmedju Behrudina Gusica i
gospodina Ismeta Bekrica objavljujem u cijelosti.
Banjalucki zubori su nesto posebno,nesto sto je
nastalo spontano,sto svima nama,rasutima,udaljenima,
treba kao razgovor,kao bliskost,kao sjecanje,kao
dokaz da smo bili,da jesmo i da cemo biti.
Mislio sam prestati s tim projektom nakon desete
knjige,ali,eto,uvijek ima novih koji me podsticu,
hrabre,koji saradjuju.
Uostalom postovani Behrudine,ti si jedan od njih,
uz Zubore si od prve knjige,a dok je takvih,bice
i nasih zuborli razgovora i sjecanja.
Zubori izlaze zahvaljujuci i razumijevanju i
podrsci nasih privrednika,ljudi dobre volje,
kao sto su Kerim Dizdar i Asim Hamidovic u
Ljubljani,porodica Golalic,Muharem Sitnica i
Mirsad Filipovic u Svedskoj,Teo Hadzic u Umagu,
Mehmed Zecic,Midhat Zembo i Davorim miketa u Rijeci.
Dzevad Haznadar u Sarajevu,Nijaz Duric u Holandiji,
Ismet Blentic u Bratislavi,i drugi.
Znacajna je i pomac Saveza Banjalucana Svedske,
Asocijacije mladih "Banjaluka u srcu" u Svedskoj,
BKZ "Preporod"u Banjaluci ,Zajednice udruzenja
gradjana Banjaluke i drugi.
Drago mi je da iz "Banjaluckih zubora",na neki nacin,
izrastaju i druge kulturne i zavicajne vrijednosti,
kao sto su Manifestacija"Vezeni most" u Banjaluci,
list Banjalucana u Svedskoj "Seher Banjaluka",i
nove posebne knjige autora saradnika"Banjaluckih
zubora",i slicno.I pojedinci saradnjom i kupovinom
ovih knjiga,pomazu da i dalje izlaze.
Zato i ovog puta pozivam sve zainteresovane da se jave
na moj email;ismet bekric@yahoo.com.
"Vezeni most"vec ima svoj okvirni program,a zapocece
vec u maju,susretima sa djecom skola u kojima ima
ucenika svih nacionalnosti.
Jednom rijecju,svih Banjalucana.
Sredinom jula bice,svakako,najljepse u avliji rodne
kuce pjesnikinje Nasihe Kapidzic Hadzic,gdje se
pjesnicke
rijeci nostalgije i stara drugarstva,uz zubor Vrbasa,
prepletu u nezaboravno vece kojega se kasnije svi rado
sjecamo.No bitno je da tada ozbiljno porazgovaramo
i o tome gdje smo,sta smo i sta to svi zajedno zelimo.
I na proslom susretu "Vezeni most" otvoreno smo
postavili to pitanje.I sam pjesnik i direktor Zmajevih
djecjih igara iz Novog Sada Dujsan Pop Djurdev je
rekao,
da je dolazeci u ambijent rodne kuce pjesnikinje
Nasihe,
koja je i dobitnica Zmajeve nagrade,mislio da ce doci
i u njenu ulicu.
Pisci i drustveno-politicki i kulturni radnici stalno
naglasavaju da Banjaluka pripada svim njenim
ziteljima,
i da zato ugledni predstavnici svih naroda treba da
imaju svoje ulice,kao znak da je to
otvoren,multietnicki
grad.Ja vjerujem,da ce se bar dio ulice u kojoj se
nalazi
rodna kuca pjesnikinje Kapidzic ukrasiti i njenim
imenom.
Ovo je dio mali dio razgovora izmedju Behrudina Gusica
i Ismeta Bekrica koji je izasao u zadnjem broju lista
"Seher Banjaluka".
Zelim se zahvaliti nasem Behrudinu Gusicu na izvrsnom
intervju.
Na kraju jedna pjesma naseg Ismeta Bekrica.
PONOVO VIDIM DRAGA LICA
Sanjam,
to idem stazom pokraj Vrbasa,
od rebrovackog do novog,
a pored mene prolaze lica
koja me ne primecuju
i koja ne poznajem
u sumaglici dana
bez svitanja i sumraka.
A onda,
okrecem lice prema vodi,
i njenom zrcalu jasnom
ponovo vidim sva draga lica
sto mi se smijese iako pate
iako ceznu kao sad i ja
dok sanjam staze
i slusam zubor,
kao da cujem glasove onih
sto su sve blizi
iako vrijeme i prostranstva
hoce sve vise da ih udalje.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa,i
nastavak slijedi poslije godisnjeg odmora.
Komentar Nr. #248
Od : nerkogalesic
Datum : 23.07.2010.
Jos par pjesama nasih banjalucana
koji su svoje pjesme objavili
u Svedskom odnosno Banjaluckom listu
"Seher Banja Luka".
***********************************
VRBAS MLADOZENJA
Nocas Vrbas buci kao
mladozenja
a kad svane
obale su sami behar
jos jedan trenutak
pa ce biti bjelutak.
Zahvaljujem se nasem
Dusanu Muticu na ovoj predivnoj
kratkoj predivnoj pjesmi,koja
nas Vrbas podize u nebesa,jer
stvarno ne postoji boja koju ima
nasa ljepotica,samo me interesuje
koliko uzivaju novi BANJALUCANI
u njoj.
****************************************
LJUDI
Rodjeni bez pitanja
Zive bez znanja
Umiru bez htijenja.
Jedni se drugima jadaju
Tjesi ih ljubavni nemir sneni
O njima se pjesme skladaju
u meni.
Ova kratka pjesma Dragutina Drage Kolaka
sve govori.
BEZ KOMENTARA.
***************************************
VRBANJA
Tu prohodah ,pa zaplivah,
I obratno mozda bjese.....
Dugo kraj nje sretan snivah,
Uspomene sad se smijese.
Jos radosti bukti plamen,
Kad nacinih prvi skok,
Poznam njezin svaki kamen,
Citav njezin donji tok.
Gdje je nekad bila brana,
Gdje je nekad bio mlin,
Gdje se spusti kakva grana,
A gdje viri kakav klin.
Gdje se moze pregaziti,
Gdje je svaki dubok vir,
Ostri skriljci gdje su skriti....
Poznam svaki njezin hir.
Poznat mi je svaki brzak,
I kad huci ispod leda.
Kad se prospe oblak drzak,
Odakle nas ona gleda.
Gdje god ima kakva mrena,
Gdje cu naci dobrog klena,
Gdje god neki skobalj padne,
Gdje su ribe uvijek gladne.
Znam gdje ona pijesak slaze,
I za nas ga grije sama,
I najbolje gdje su plaze,
Gdje se sunce sunca s nama.
Gdje skakaci salto prave,
Gdje je voda preko glave,
Gdje pronaci suho granje,
Dobro drvo za pecanje.
Kukuruzi gdje se peku,
Harmonika gdje sve svira,
I gdje momci mole rijeku,
Da im cure odabira.
Vaterpolo ljeti vazan,
A zimi je hokej glavni,
Olimpijski duh je snazan,
U Vrbanji svi smo slavni.
Proteklo je vode dosta,
Da l' kamenje moje osta?
Preko mosta ko sad hoda?
Da l' slobodno tece voda?
Ko sad hoda oko mosta?
Ko od mene pravi gosta?
Vrbanja nam nasa draga,
Njome tece nasa snaga.
Provjerimo nase znanje,
Sta je ljepse od Vrbanje?
Probudimo nase snove,
Kakav zubor nas to zove?
Ona nam je zlatna rijeka,
U kojoj i nebo sanja,
Gdje god tece voda neka,
Sa njom tece i Vrbanja.
U ovoj pjesmi Kemala Handana opisana je istorija
nase druge ljepotice o kojoj se manje pise.
Vrbanja je uvijek imala dusu,ali je ponekada
bila opasnija od Vrbasa.
Koliko smo puta rostiljali na njenoj obali,
provodili ljeto uz muziku i pjesmu.
Niko od nas nije nikada razmisljao o odlasku
sa te predivne rijeke,koja se manje spominje
u pjesmama.
Opet ponavljam tko sada uziva blegodeti nase
druge po vaznosti banjalucke rijeke.
Koliko novi stanovnici znaju ljepotu te rijeke,
i da li iskoristavaju sve njenjo bogastvo?????????
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #249
Od : nerkogalesic
Datum : 07.08.2010.
Listam novi broj Svedskog magazina Seher-Banja Luka,
i drago mi je bilo citati intervju koji je obavio
nasa legenda novinarstva Bedrudin Gusic sa drugom
nasom Banjaluckom legendom slikarom,piscem i
pjesnikom u egzilu ENVEROM ENKOM KADENICEM,cija
je slika bila na plakatu ovogodisnjih banjaluckih
susreta koji su se odrzali u Saint Louisu.
Sa Enkom i njegovu porodicu veze me Emigracioni
centar Gasinci u Hrvatskoj gdje smo bili zajedno
1995 godine,i gdje je svoju dusu praznio crtajuci
sve djelove kampa.
Ovaj intervju koji je Bedrudin Gusic obavio sa nasim
Enkom je veoma interesantan posto svi Enkini odgovori
bili su stilu pjesama
Na pitanje o banjaluckih dusi i egzilu bio je slijedeci
odgovor;
" U mojoj dusi haraju i ne smiruju se oluje,
isprovocirani grmljavinama i magmama mucnim,
sto iz bezdani njene sukljaju grotlima zucnim"...
" Nikad'nece prestati taj"Eho",
i sad' odzvanja evo,
hara ambisima smrknutih zora,
niknulih iz nocnih mora,
kroz cija ugasena jutra,
odjezdise nekud' nasa izgubljena sutra"...
Koliko ste upoznati sa knjigama koje je napisao
nas Enver Enko Kadenic?
Enko Kadenic napisao je dvije knjige;"Nezatvoreni krug"
i zbirku poema "Eho Egzila".
Knjiga "Nezatvoreni krug" je posvecena nasim slijedecim
generacijama...Neka znaju ko su,odakle su, zasto nisu
tamo
gdje nas vise nema,da znaju gdje su im korijeni.
Opisuje jednu malu,postenu,bosansku porodicu,koja je
prosla kroz ratni uragan vodeci svoj mali rat,na sebi
svojstven nacin-rat za opstanak,rat za goli zivot.
Prica ne dotice ni politicke,ni vjerske,ni rasne,niti bilo
koje razloge stradanja osim onih ljudskih u smislu
ljudskog ili neljudskog u ljudima ili neljudima.....
Krug se nije zatvorio.Nakon sto junaci ove price
provozase zivotni slalom kroz kapije sudbine i dalje
ne znajuci sta li im se iza brda valja....
Ko zna kad,ko zna gdje i kome ce se iznad glave
zatvoriti taj vrtlog,koji evo nas sviju jos uvijek
raznosi u svom nepredvidljivom kovitlacu?????
To je bio u cijelosti odgovor Enke na pitanje
Bedrudina Gusica o knjizi"Nezatvoreni krug".
Na pitanje o novom ciklusu slika pod naslovom
"Na kantaru razuma" dobili smo slijedeci odgovor;
Nakon objektivnog zatisja,poslije nekoliko izlozbi
ovdje u Manchesteru,Exhitoru,Bostonu,vratio sam se
ciklusu"Na kraju razuma".
Noseca ideja i inspiracija ovog Ciklusa je,da je na tom
mom kantaru"sljem prevagnuo mozak".Osim toga,kao eliksir
za dusu,paralelno radim na Ciklusu "Socer" ili po nasem
"Nogomet".Kad' ce biti,sta ce biti?????
Za sve treba dosta vremena,pa i para,cega je ovdje
uvijek malo.
Na pitanje da je medju rijetkim koji nije isao
u posjetu svome rodnome gradu dobili smo odgovor;
"Grad,gradom ne cine ulice i zgrade,
nego ljudi i duse,raznosi se
opet Eho,ovom olujom sto
puse".
Citirat cu jedan pasos iz moje poeme "Studenac";
"Jednom po ponoci,
trazeci dusu pomoci,
odlucih da kradom,
prosetam svojim gradom,
stisavajuc'koraka bat,
kroz policijski sat....
Upadoh u neku cudnu noc,
k'o iz najcrnje bajke,
zvijeri nose puske,
ljudi su ispred hajke.
Zvijeri urlicu,laju,reze,
ljudi se okrecu,zbunjeni bjeze...
Sve su blize i blize,
iz pusaka plamen lize,
stekcu rafala smrtonosni hici,
samrtnicki gusi hropac,
jezivi se promalaju krici"...
Zar je ovo bjezanje od stvarnosti?
Sta je s' onima obescascenim,opljackanim,
omalovazenim,izubijanim,sto se vracaju,
ovima"gore"da im upotpunjavaju zadovoljstinu,
da ih jos koji put sutnu otpozada?
Na pitanje o nakadasnjem simbolu grada "Ferhadiji"
dobili smo slijedeci odgovor;
Ah,Ferhadija,Ferhadija!Donji Seher,Sahat Kula,Kastel
pa Studenac,Kastelov cosak,kolijevka djetinstva i zivota.
Sve sam to slikao,sve sam to slikao,stihove pisao,
u dusu utisnuo svu Banja Luku i sve ono okolo...
To ishlapiti ne moze.
"Nisam mog'o ici na tu stranu,
nisam mog'o suze oku skriti,
morao sam s' tugom okrenuti glavu,
il' plakati,plakati ili se napiti".
Ne znam u stvari koga sam citirao(Zvonka
Bogdana,op.B.G.),
ali je upravo tako bilo.Nikad' nisam otisao da vidim to
toliko uzasno stratiste,a meni toliko sveto.
Jedna ispravka po pitanju stihova,koje je citirao Enko
misleci da su to stihovi Zvonka Bogdana,ali to je dio
pjesme Djordja Balasevica "Sevdalinka".
U nastavku moram da citiram nekoliko izvadaka iz
moje poeme "Ferhadija"(kako je nastala)
"Cudna svjetlost neka,
omamljujuce,dzennetski meka,
rujnom zorom sto svice,
iz majke zemlje nice.....
Bljesnu svjetlost,obasja sviju,
ugledase Ferhadiju,
ljepoticu vitka stasa,
sto se izvi kraj Vrbasa".
(Kako je nestala)
"Raspuce se zemlja- jeknu,
jednom,pa jos jednom,do zvijezda odjeknu,
taj sablasni eho sto grmi u mojoj dusi,
kao i sada evo.
Vidjeh iskru sto bljesnu,
u tonama dinamita nesta,
Ferhadija sijati presta,
kroz mrak cinizma,
vandalisticko-razularenog nacizma.
Nadvila se tuga nijema kao duga,
od Novoselije,pa dole Seherom,
s obe strane niz Vrbas.....
Dostojanstveno se Banja Luka
gusi bolom svojih muka....
Kroz reflekse rata,
Najveceg ovog Kazamata,
doci ce bijele ptice,
iz postene maternice,
aksamima novog vakta fina,
odjeknuce s Ferhadije glas Mujezina.
Na pitanje sta misli o odgovoru biskupa
Franje Komarice;"Nemojte dozvoliti da vam
zavicaj postane tudjina,a tudjina zavicajem".
Enko je odgovorio;
Sve zavisi od toga sta je ko dozivio i kako
je to prezivio.Svi oni cija su svetista ostala
netaknuta,svi oni koji su ostali u svojim stanovima,
kucama i na svojim polozajima-ostali u Banja Luci...
Svi oni koji se nisu morali kriti po podrumima
banjaluckih periferija,koji nisu dozivjeli "Azil"
Jordanskog bataljona(za one koji ne znaju,rijec je
o vojnim formacijama UN koje su bile stacionirane
u tampon zoni izmedju tada okupiranog dijela
Hrvatske-"republike Srpske Krajine"i slobodnog
dijela Hrvatske-od Nove Gradiske do Novske,op.B.G0
pod tenkovskim ceradama i gasinacka ponizenja....
Svi oni koji nisu razbacani po krajevima Svijeta
razrogaceni skakali iz Reffugee kraveta pitaju se;
"Zasto su more snovi moji,
zasto bas u meni taj otrov stoji????"
Zureci do bezdaha na poslove najnizeg ranga,
najmizernije placeni,izlozeni prezirima i
ponizenjima nezamislivih granica.
Da!Svi oni nece za nas ni da cuju,hrabro samo
porucuju;
"Ostajte tamo-vi ste nasa dika!
Nema veze sto vas stoji rika,
nista ne brigajte,cemer rigajte!
Ne bacajte "sovu",samo posaljite lovu,
pognute glave sljakajte bez pretenzija,
riknite u blatu bez penzija.
Nastavite u starom izbjeglickom,
ofucanom camcu,
sanjajuci kartu u suprotnom pravcu.
A nama i meni slicnima,
sve sto nam bi sveto,
davno je vec oteto.
Kako da shvatimo,
da nema gdje da se vratimo...
A svi oni tamo sto su,
bar za mene zna se ko su...."
Na pitanje o novoj knjizi Enko je odgovorio;
Da,pomalo,ponekad'nabacim poneki stih,tek
toliko da uhvatim zicu za nesto sto sam
poceo poodavno,pokusavajuci da odgovorim na
pitanja otkad zemlja traje;
"Jel starija koka ili mozda jaje?
Ali ne bih ja o tome dugo,
jer postoji tesko i pitanje drugo,
na koje do sad'odgovorio nije niko,
dal'je Banja Luka il' je Kastel prvi,
kraj Vrbasa niko????"
Za sada o tome toliko.
Na pitanje o zastupljenosti u publikaciji
"Ko je ko u BH.dijasporu-pisci",u izdanju
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice,
i o iznenadjenju iz nase domovine.
Enko je odgovorio;"Ipak se pokrenulo.Aferim!!!"
Na pitanje o uzvisenosti(neki govore da je to uzaludan
posao bez ikakvog smisla i da je sve uistinu izgubljeno).
Dobili smo slijedeci odgovor;
"I ovdje cu citirati samoga sebe iz moje poeme
"Kamen sa duse";
"Trljam oci,kontam k'o ukopan,
gdje nestade dan?
Okrecem glavu na sve strane,
nikad da svane.
Noci i nakaze svijetom gaze,
jezike plaze.
Skeptican i bez daha,
doletih u susret individuama nekim,
sto me sjeku pogledima prijekim.
Podmuklo reze,pogledi im bjeze dole,
pucali su na nas gole.
Sva moja mastanja da zagrlimo prastanja,
su prst u oko,
klikcem zestoko dok kamikaza letom,
tumaram planetom,
olujama ponizenja obraze kvasim,
nigdje da se skrasim.
Ne mogu da sletim,a da se ne svetim,
nisam ni ja nik'o iz saksije,
dio sam Galaksije.
Smozdicu one sto Svijet ruse,
ovim kamenom sa moje duse."
Prema tome,borba je sveta i za najuzvisenije ciljeve!
Citiram pitanje gospodina Gusica,posto je ovo dosada
samo skraceni intervju sa gospodinom Kadenicem;
"Mi-muhadziri koji samo tijelom obitavamo na nekim
drugim-izvanzavicajnim prostorima,znamo reci;
"Ovdje nismo-tamo(u zavicajima)nas nema".
Gdje nas,ustvari uopce-ima (ako nas ima)?
Odgovor je bio slijedeci;
"Nikad ne zaboravimo,
nad nama ucinjen ,lopovluk,
prijateljima za dusu,
dusmanima uz corluk.
Rasplamsavajmo plamen,
nedajmo da se gasi,
prica o nama,Vrbasu i lijepoj Almasi!
evo nam se smjesi,cijeloj Bosni mase,
slobodno i drukcije ovo Sunce nase,
mase nam po cijelom svijetu,
na svakom poslu i fakultetu,
svuda srecem nasu sortu,
i u sportu i na frontu,
i po danu i po mraku,
i na vodi i u zraku.
Snaznije i hrabrije Suncu klicu,
ostre Boce nase,sto svuda nicu!"
Za kraj intervjua slijedi za nase sugradjane
HEDIJA;
"Heej Banjalucani!!!!!
"Protjerani,na sve strane rastjerani,
opljackani,omalovazeni,
silovani,klani,zivi zatrpavani,
ne klecimo,ne molimo,
ne puzimo,ne placimo.
Uskovitlajmo nasa stoicka ispastanja,
visoko iznad pognutog prastanja,
nek' jezovit prasak grmljavine spasa,
odjekne Kanjonima Vrbasa".
Na kraju sa zeljom da dugo zivi i da ga stvaralacka
energija sluzi,i da podari jos mnogo govora svoga srca
i duse,bilo na platnu bilo u stihovima i tekstovima
gospodin Bedrudin Gusic se zahvalio gospodinu
Enveru Enki Kadenicu
Slijedi odgovor;
Kao sto vodis,ja sam uvjek u "gardu"i prije nego
sto gong udari ja sam spreman.Nabijen sam inspiracijama.
Skripacu perom i mahat cu kistovima do posljednjeg daha.
Da bih sve uradio sto planiram trebalo bi mi makar
tri zivota,ali sta se moze,ne moze se iz ove koze.
Iako sam nastojao da budem sto koncizniji u nasem
razgovoru molio bih i Tebe i citaoce da ne zamjerite
ako sam negdje bio preopsiran.
Hvala Ti na prijatnom razgovoru uz najljepse zelje Tebi
i svoj nasoj raji.
A sada je vrijeme da se i kahva popije.
Ja se takodjer zahvaljujem nasem Bedrudinu Gusicu na
ovom
predivnom intervju koji je obavio sa nasim Enkom
Kadenicem,
a ja se nadam ako bogda da cemo se sa Enkom i Bedrudinom
vidjeti u Saint Louisu izmedju 27 i 29 maja iduce
godine.
Na Jubilarnoj desetogodisnjici susreta.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #250
Od : nerkogalesic
Datum : 12.08.2010.
Listajuci nas Banjalucki-Svedski magazin
"Seher-Banja Luka" od 7 maja-juni uvijek
me iznenadi rubrika koju vodi nasa legenda
profesor-pjesnik Ismet Bekric.
Svi koji redovno citate ovu temu banjalucki
pjesnici vjerovatno znate da rubriku
"Vezeni most" u nasem banjalucko-svedskom
magazinu "Seher Banja Luka"uredjuje
Ismet Bekric i koja je sa svakim novim
brojem kvalitetnija i raznovrsnija sve
zahvaljujuci profesionalnim pristupom
Ismeta Bekrica.
U ovome broju imamo pored nase nikada
zaboravljene Nasihe Kapidzic-Hadzic
koja ce vjecno zivjeti u nasim srcima,
slijedece pjesnike;
BANJALUCKA SJECANJA
I
Banjalucke
Aleje
Bile
Su
Nasa
Svetista.
U
Dosluhu
Sa
Bogovima
Ljubavi.
Sto
Su
Prostirali
Sareni
Jesenji
Tepih.
Ispred
Nasih
Nogu.
Saputajuci
U
Vrhovima
Kestenova
Nasa
Imena.
Mjeseceve
Obrise
Izmedju
Listova.
Da
Nam
Osvijetle
I
Pokazu
Pravi
Put.
Iz rukopisa nove pjesnicke zbirke
(25.juni.2008 godine)
MIGDAT HODZIC
**************************************************
O LIPI
Jos nije s time nacisto svijet-
da li je lipa drvo il' cvijet.
Jer, ona s proljeca,izgleda,prvo
kao i svako normalno drvo,
ali cim proljece pred ljetom padne,
sva se u cvijet i miris dadne.
Tada joj krosnja postane medna,
poslasticarnica osa i pcela
i prava kosnica koja mirise
u deset suma i devet sela!
A onda prodju vrucine ljetne
i jesen lipi u krosnju dune,
pa joj se lisce i grane cvjetne
kao maslacci pocnu da krune.
Tada je lipa ponovo drvo-
cijele se zime mrzne,al' sanja
kada ce ponovo granuti sunce
i doci bajno doba cvjetanja...
Zbog toga ostaje tajna za svijet,
da li je lipa drvo ili cvijet.
SIMO ESIC
**************************************
BANJALUCKI ROMI
Vjetrovi nas s Vrbasa odnesose ispod dalekih duga,
dusu nam cigansku obuze cemer, i tuga,
hiljade nas tumaramo bez doma i groba,
izgubljeni,ne znamo jedan za drugoga.
O, sjeto, nemiri razorise nase domove,i snove,
oziljke i suze stoljetne ne brojimo vise,
laznim osmijesima bijasmo potapsani,
danas spoznasmo istinu,sta nam se pise.
Cigani,braco,u pjesmamam vas trazim,
za ratove placamo danak, i ove noci.
Gdje nas nema ,tu nema ni srece,
kataklizme se vracaju,i zlo ce opet doci.
Oziljke na dusi s osmijehom nosimo,
izgubljeni u bespucima zbog tudjih ratova,
na Veselom ni placa ni smijeha nema,
a, da li ce ikad biti ciganskih svatova.
SEMSO AVDIC
*******************************************
RUKA POMIRENJA
Ima li mjesta za mene
tu pokraj tebe
u nasem gradu
brate
ima li nade
da zivimo skupa
kao ljudi.
Evo ruka- pomirenja
covjek budi
daj da zajedno volimo
ovaj
grad
nasu Banjaluku
obasjanu suncem
okupanu Vrbasom
kao majcicu
kao sestricu
kao djevicu
ponosnu.
Kao Sehitluci visoku
kao Vrbanju duboku
kao Seher bistru
Nasu Banjaluku.
Evo ruka
cista kao suza
pruzi i ti svoju
da gradimo most
prijateljstva
da zivimo kao ljudi
zajedno u istom gradu
brate
ne daj da nam
nasu buducnost kradu.
MIRSAD OMERBASIC
**************************************
I na kraju uvijek sa zadovoljstvom i
uzivanjem citane pjesme od nase
NASIHE KAPIDZIC-HADZIC
Ona nas sa svojom pjesmom vraca u nase
najljepse vrijeme nasu MLADOST-DJETINSTVO.
SARE DJETINSTVA
U sobi djevojcica
isarala zidove-
za svoju mamu
nacrtala svatove
u veseloj sviti,
veliku ladju,
i jablan viti.
A mama rekla
glasno u sreci;
"Neka se ova
soba ne kreci!
Nek plovi ladja
nacrtana
jos mnogo sati,
jos mnogo dana!"
Cijeloj ekipi magazina "Seher Banja Luka"
zelim jos mnogo novih iznenadjenja,i
jos veci tiraz,jer to je nas
magazin i mi trebamo svi zajednickim
snagama uciniti da nas magazin zivi
vjecno.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #251
Od : nerkogalesic
Datum : 14.08.2010.
Danas je drugi Dan Ramazana,i svim vjernicima
muslimanske vjeroispovjesti zelim sretan post.
A mi cemo danas malo uzivati u pjesmama o nasoj
prelijepoj
domovini BOSNI I HERCEGOVINI;
TAKVA JE BOSNA
Takva je,kakva je-
ni slikar je ne moze naslikati,
ni pjesnik opjevati,
ni romanopisac opisati.
Svi sve o njoj znaju,
a svi su nemocni da
nemocniji ne mogu biti.
Kako bi i mogli,
kada njome teku vatre,
a gore vode.
Gromovi sluze za milovanje,
oluje su djecije igracke.
U Bosni se ne zna
kakva ce osvanuti zora,
a kakvo stici vece.
I svi njeni,
oni sto su odavno otisli
i oni sto s njom zive
u jednoj minuti,
o Bosni govore
najruznijim i najljepsim rijecima.
I svi je vole,svi je kore.
U jednoj recenici.
I nema boja
kojima se ona
naslikati moze,
ni rijecima kojima se
opisati moze.
Ona je ono sto jeste-
Bosna i nista drugo.
A opet svi kazu;
Sve na jednu,
a Bosna na drugu stranu.
*************************************
Sada je mjesec august,a taj mjesec me veze za
kradju sljiva,naravno kada sam bio mladji,a i
doba je ramazana;
ZRELE SLJIVE
U sjecanju
nas otac
dva puta veci
od sestre i mene
nasmijan kao proljece
trazi od nas
da mu naberemo
zrelih sljiva
sa najveceg stabla
u nasem vocnjaku.
Bez straha se
penjemo i trazimo
boje neba plodove
one sto suncu prkose
i mi ih beremo
za naseg oca.
I rastemo dok gledamo
kako se otac sladi
dok s plodova skida maglu
i sve na tren izgleda
bas kao da imamo jos oca
i djetinstvo
i sljivik
umjesto sjecanja.
*******************************
A onda poslije sljiva idemo malo do
Travnika na kahvicu;
KAHVA U TRAVNIKU
Uzdise stari profesor Mehmed-
priziva proslost i svoju snagu,
kada je mogao nogama
brze nego sada pogledom
otrcati na Kulu i vratiti se.
Objema rukama sada fildjan
primice da grlo zasladi,
a sve mu je gorko kao sutrasnjica.
A toliko je zelio da mu starost
drugacija i milija bude.
Prolazi postar i profesor pita
imali kakvo pismo za njega.
Ovaj odmahuje rukom,
kao da poruku salje-
kome si ti takav potreban.
Na vidiku samovanje,mahala,
za stolom drhtavi glas profesora
da sve ima pocetak i kraj,
a jedino Travnik ostaje da zivi
jer se on svakog dana radja.
******************************************
OPET BOSNA?????????????
BESPUCA BOSNE
Sve manje imam zelja
za putovanje Bosnom.
Znam da to donose godine,
ali i istina koju znam.
U Jajcu necu naci
Hidajeta Zjaju i s njim
ispijati pivo pricajuci
o vodopadu i jos o necemu.
Ferida Cehica odavno u
Doboju nema;negdje je
na sjeveru Svedske
i tuzne pjesme tamo pjeva.
U Kanadi,u tudjem svijetu,
sa svojim mukama je
Ibrahim Halilovic iz Mrkonjic-Grada.
U taj grad odavno mi se ne ide.
Sta da radim u Mostaru
kada tu nije Miso Maric,
s kojim sam skupa bjezao
sa casova matematike i od
profesorice Jovic.
U Banjoj Luci odavno ljudi nema.
Umrli su Anti Cosic,Stanko Rakita
i Mesud Islamovic.
A pjesnici
Ismet Bekric,Irfan Horozovic
negdje su,kao i slikari Omer Berber
Enes Mundzic i Alija Sarac-
u svijetu cije ni adrese ne znam.
Zato mi se vise Bosnom ne putuje
nije to zemlja koju ja poznajem.
Sa ovom pjesmom zavrsavam danasnje javljanje,i
zahvaljujem se nasem Kemalu Coci na ovim divnim
pjesmama kojim nas je podario.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #252
Od : nerkogalesic
Datum : 20.08.2010.
Veceras cemo se sjetiti jednog Banjalucanina
koji je dugo godina bio odsutan iz svoga rodnoga
grada.
Rijec je MEHI BARAKOVICU.
Meho Barakovic rodjen je u Banja Luci 1945 godine.
Osnovnu i srednju skolu zavrsio je Banja Luci.
Nastavio je studirati u Sarajevu i poslije studija
seli se zivjeti u Trebinje iz kojega je protjeran
1992 godine i sada zivi u Svedskoj.
Pise poeziju koja je uvrstena u razne izbore
i antologije.
Dobitnik je brojnih nagrada za knjizevnost.
Meho Barakovic je clan Drustva BIH pisaca,Drustva
svedskih pisaca i clan Drustva BIH pisaca i
prevodilaca
u Skandinaviji.
Bibliografija;
1)1972 godine;AZIL-poezija,
2)1972 godine;Dvoje-izdata u Trebinju,
3)1979 godine;Nebeska studen-izdata u Sarajevu,
4)1986 godine;Opsta mjesta-izdata u Sarajevu,
5)1988 godine;Zemno srodstvo-izdata u Mostaru,
6)1994 godine;Izmedju plava i zaborava-izdata u
Titogradu,
7)1995 godine;Legitimacija raseljenog lica-izdata u
Kanadi,
8)1995 godine;Homobalkanicus-izdata u Svedskoj.
***********************************************
RAZDALJINA
U svom sam strahu
i na svome sam Smrtnom putu.
Ako se Razdani
ti ces biti samo moja Svjetlost
i izum moga sluha.
Presadjenu Vatru
mi smo unijeli u Krv.
Iz mene govori razdaljina
i ptice osipanja.
*************************************
O IZBJEGLICKO U MENI
To izbjeglicko u Meni nikako da Izgori
nikako da istrune
sve je na vidljivom Mjestu
na Povrsini
u prepoznatljivoj i drskoj Stvarnosti
u Sadasnjosti.
Mozda i nisam vise Covjek
samo kakav sam Smrtnik.
I koliko ce ova Neizvjesnost trajati
samo kakva Neizvjesnost
samo tiho Umiranje.
Jos samo na Zemlji
ali ima nas vec i pod zemljom
dosta nas Ima.
To izbjeglicko u Meni zanijemilo
Ima Vremena
Jos se u sebe mnogo sunovrati.
Zaostale Racune
Utrosak Svjetlosti
Sve mogu svojim sicusnim Zivotom
Platiti.
Vani se strah umnozava
i beskucnik se umiva jezerskom vodom.
***********************************************
MINIJATURA BROJ SEDAM
Ono najljepse sto si imao
gdje se moglo skloniti
ako ne u Skoljku
koja se jednom rastvorila
Rastvorila
potom Sklopila
i iscezla
sa budjenjem tvojim
iscezla.
***************************************
VISE NO BOLI TOLIKO
Boli
narocito nocu boli
nocu kada je soba ispunjena sjecanjima
i onim sitnim Nesporazumima
ljubicastom izmaglicom
Strahom
Pitam se
hocu da znam
samo zasto se pitam
Kada cu se moci vratiti
na svoje
u Svoj grad
u svoju prepoznatlivu Ravnotezu.
Stara Rana uvijek boli
I Rastvara se cesto iznutra
Nekuda oticem
nekuda iscezavam uvijek nocu
Jesam i u hladnocu zagledan
i u svedsku bjelinu snijega
Zagledan
u svoju odanost vatri.
Boli
Vise ne boli Toliko
jer zapravo sve je Stvarnost
Sadasnjost
i nema Noci
i vise nema Mene.
Boli
Stara Rana uvijek boli.
Hocu se jednom Razbuditi
izaci iz tudje Njeznosti
Izaci iz Kruga
Izaci iz Sebe
i preci u neku Drugu Krajnost
sa namjerom da sacekam Progonitelje
u hladu mirisnim Ruza
sa Sjenkom koja razara.
Ako boli
neka i treba da me Boli.
***************************
NAKON PROCITANE
ZBIRKE PJESAMA
Nista nisam razumio
niti naslucujem Sta je Pisac
Pjesnik htio da Kaze
kao i Sebe sto ne Razumijem
pocesto
Narocito pred zoru
kada Moram da se probudim
a ja bih da i danje Sanjam.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #253
Od : nerkogalesic
Datum : 07.09.2010.
BAJRAMI,BAJRAMI,malo vise danas
paznje,na nastupajuci Ramazan
Bajram.
Prvi poklon od nase legende
banjaluckog pjesnika Kemala Coce;
*************************************
BAJRAM 2001 GODINE
Kuca mirise slavljem
sto prepun jela,
vatra u peci odise toplotom.
Cetiri stolice prazne,
dvije udomile staricu i starca.
Bajram je.Bujrum.
Nema snage na da dim cigarete
posalje dalje od nosa,
spominje starac proslost.
Doziva nesto sto se dozvati ne moze.
Starica nudi jela,
okrece se i gore i dolje.
Govori kako se nekada
za istim stolom jelo i pilo,
a sada......
Cijeli dan jela na stolu
netaknuta,a oboje siti.
Za njih su telefonski pozivi
i jela i pica i slavlje i....
Bajram je.Bujrum,
u sebi ponavlja starica,
a niko da dodje
da jela proba,
da jela pojede.
Hvala nasem Kemi Coci na ovoj divnoj pjesmi
posvecenoj Bajramima.
************************************************
Evo jos jedne pjesme od nase sugradjanke
Suade Malkoc Kovacevic posvecene Bajramu;
*********************************************
RADUJTE SE MUSLIMANI
Radujte se muslimani,
Ramazanski dosli dani!
K"o najdrazem bliskom gostu,
Radujte se uvijek postu!
Ramazanski divni dani,
Svjetlom vjere obasjani!
Ramazanske blage noci,
Svjetlost i za lijepe oci,
Pune vjetre,pune nura,
Od iftara do sehura!
Ramazanski post nam lijepi,
Dusu snazi,tijelo krijepi....
Nema roba,celjadeta,
Da ne cini ibadeta!
Kad munare kandilje popale,
Mirom mire,Bosanske mahale.
Majka,babo,djeca,nena,dedo stari,
Za sofrom se zajedno iftari!
A kad iftar sa hairom prodje,
sve sa radoscu,u dzamiju podje,
Sa radoscu krene u dzamiju,
Da s dzematom klanja teraviju!
Dobro pamtim sto mi babo kaza;
"Ne propustaj teravih namaza!"
Uz Ramazan,mjesec lijepi,
Ko ne pamti,nek"se sjeti,
Prva sura iz Kur"ana,
Uz Ramazan,Muhammedu dana!
Bljesnule su vjere iskre,
Kad mu Dzibrk rece;"Ik"re!"
Prvo suru on nauci,
I od tad se Kur"an uci!
Radujte se muslimani,
Ramazanski dosli dani!
Ne postoji ljepsih dana
Od Mubarek Ramazana!
Nek" Ramazan sve zatekne,
u zdravlju i blagostanju!
Neka radost bol pretekne,
Mrak ustupi mjesto znanju!
Nek" strahovi svi uminu,
tegobe i brige vece.
Nek" rastjera svjetlom tminu,
Sve obasja zrakom srece!
I primakne nas Onome,
Koji svakom robu svome,
Nudi dobro,nadu,spas,
Islam vjeru za sve nas!
Sumnje nase nek" otkloni,
Makar bile,kol"ko trun,
Od zla svakog nas zakloni,
RAMAZAN SERIF MUBAREK OLSUN!
Ko god mali nek"zavoli,
ko je kadar,neka posti,
I svim srcem neka moli,
Da mu Allah grijehe prosti!
Sva su srca od ljepote puna,
Ramazan je svih mjeseci kruna!
Bio starac,covjek,zena,maksum
Svima zelim;
RAMAZAN SERIF MUBAREK OLSUN
DA GA PROVEDETE U ZDRAVLJU I
VESELJU SA SVOJIMA NAJBLIZIMA.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #254
Od : nerkogalesic
Datum : 05.10.2010.
Veceras cemo malo trknuti do Bosanske
Gradiske,odnosno Dubrava kod Bosanske Gradiske,
gdje je 1957 godine rodjena Suada Kovacevic-Malkoc.
Zavrsila je osnovnu skolu i gimnaziju i stalno
je nastanjena u Dubravama.
Svoju ljubav prema poeziji pokazala je vrlo rano
vec u osnovnoj skoli,a nastavila u srednjoj skoli.
Zadnjih desetak godina intenzivno pise poeziju.
Takodjer pise poeziju za djecu i odrasle.
Objavljivala je svoje radove u casopisima;
"Novi horizonti","Bosanska sumejja","Zehra",
te u djecjim listovima;"Amar","Kevser",i "Kevsevko",
a neki radovi su objavljeni i na WEB stranici
Novo Sarajevo.
2008 godine ostvario se njen dugo ocekivani
san i dolazi do realizacije njene prve knjige poezije
"Bosna u srcu".
Knjiga je naisla na odlican prijem kod citalaca,
i nikoga nije ostavila ravnodusnim.
Povodom smrti Maestra sevdaha rahmetli Omera Pobrica
napisala je pjesmu pod nazivom;"Covjek kao Bosna".
PITAJU ME
Pitaju me:"Bosna,sta je"?
Sto je volim,sta mi znaci?
Neprolaznost koja traje.
Sunce koje nece zaci!
Pitaju me;"Bosna,gdje je".
I ima li do nje puta?
Samo slusaj srca zelje
ono nikad ne zaluta.
Pitaju me i da li cvjeta;
i kakav miris to pruza?
Nema Bosne sirom svijeta.
Ne postoji takva ruza.
Nastavit ce se.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #255
Od : nerkogalesic
Datum : 22.10.2010.
Evo uskoro ce i Rodjendan nasoj jedinoj
najlepsoj drzavi na svijetu
BOSNI I HERCEGOVINI
Sta pokloniti nasoj prelijepoj domovini
zna se PJESMU'
KAD BI BOSNA
Kad bi Bosna bila pjesma,
Ja bih sa njom zapjevala!
Pjevala bih svakog dana,
Al"do kraja nikad ne bi,
Bosna bila opjevana!
Kad bi Bosna cesma bila,
Ja bih vodu stalno pila,
I kad zedna ne bih bila,
Opet bih je natocila!
Kad bi Bosna bila rosa,
Ja bih po njoj vazda bosa.
Rosom bih joj lice mila,
Svoju Bosnu podmladila!
Kad bi Bosna Biser bila,
Kako bih se nakitila!
Biser djerdan bih nosila,
Dusmanima prkosila!
Kad bi Bosna ptica bila,
Bosno moja,Bosno mila,
Sa tobom bih i bez krila,
Majko,Bosno,poletila!
Kad bi Bosna ruza bila,
Ja bih ruzu posadila,
Na srcu bi mome cvala,
Pa bih Bosnu mirisala!
Kad bi Bosna secer bila,
Studen vodu bih dolila,
Slatki serbet napravila,
Sa Bosnom zasladila!
Kad bi Bosna mahlem bila,
Na rane bih nju privila,
Ljute rane da izvidam,
I sihire da poskidam!
Kad bi Bosna cemer bila,
Ja bih opet okusila,
Bosanska bi moja dusa,
I njen cemer da okusa!
Kad bi Bosna otrov bila,
I otrov bih taj popila,
Ja bih Bosnu iskapila,
Makar sevap smrti bila!
Na mezaru,zelen trava,
Cuva te od zaborava.
Na mezaru ljijan cvjeta,
Bice Bosne dok i svijeta!
*****************************
BOSNA U SRCU
Moja Bosna,jeste zemlja mala,
Na kartu je jedva stala,
Al" u mom je srcu ucrtana,
Slova su joj krvlju ispisana!
Bosnu krase brda i ravnice,
Mirne rijeke,jezera,brzice,
Zlatnim zitom zasijane njive,
Plemeniti ljudi ovdje zive!
Tu se obraz cuva od davnina
Adet is" od oca na sina.
Na ognjistu svojih pradjedova,
Gori plamen njihovih sinova.
Nikada se ugasiti nece!
Iz pepela izniknuce cvijece.
Gdje je sjeme dobro zaorano,
Dobar urod moze biti samo!
Moja Bosno,Zemljo nevelika,
Bosancu si i ponos i dika!
Mogu reci bogu i ljudima,
Tvoja slika u mojim grudima!
Ma mogu mi i dusu uzeti,
Grane sjeci,stablo okresati!
Ma mogu me maziti i kleti,
Al" korijene nece iscupati!
Srce ima,zna svaki Bosanac,
Uvijek isti,odredjeni pravac.
Srca puti uvijek Bosni vode,
I vrate ga ma kuda da ode!
Jer Bosanci svi uz Bosnu stoje,
Za Bosance,sveto mjesto to je !
Ne trebaju putokaz ni karte,
Bosanci se svojoj Bosni vrate!
Moja Bosno,jesi zemlja mala,
Al" gazije ti si mnoge dala!
U mom srcu tvoje ime pise,
Proklet onaj koji ga izbrise!
*****************************
JOS JEDNA O BOSNI
Mozda ti i nije stalo,
Al" ja ipak zelim reci.
O Bosni bih ,opet malo,
Da napisem toplih rijeci!
Procurila opet pjesma,
Ni naslov joj ne znam dati,
Moja dusa,izvor,cesma,
Ime ce joj pravo znati!
Kad pomislim ,nema vise,
Stranica je svaka puna,
Bosna opet inspirise,
Oglasi se kao strana!
Sta da radim Zemljo moja,
Kad te tako volim silno,
U srcu mi klica tvoja,
Pa ti pjevam ja umilno!
Pruzila si zile svoje,
U ljudima ploda dala,
Okusili slasti tvoje,
Zbog toga ti Bosno,hvala!
Zemlju koju razumijem,
I damar ti svaki znam,
Pjevacu ti dok umijem,
Lijepu pjesmu da ti dam!
Zanosna k"o prva ljubav,
Vesela k"o djeciji smijeh,
K"o poljubac prvi,ubav,
Taj skriveni,prvi grijeh!
Kad noc tamna danak smijeni,
I kad nagne ka sabahu,
Zamirises tad u meni,
I nabujas u uzdahu!
Kao rijeka iz korita,
Razlijes se na sve strane,
Topla suza sto je skrita,
Od,od radosti tada kane!
I kad nemir me oblada,
Dusa pusta spasa trazi,
Ne das grijehu da ovlada,
Nemire mi moje blazis!
Zemlja,majka,sestra,druga,
Neprolazna,vjecna,besmrtnica!
Nek" ti nikad bol i tuga,
Ne ugase osmijeh s lica!
Od pocetka do nestanka,
Samo jedna nit je tanka.
Tako je i druge nema!
Samo ti si bezvremena,
I trajaces bez prestanka!
**************************
Kakav je nas pogled koji zivimo van
nase rodne domovine;
NOSTALGIJA
Tudja zemlja,tudji ljudi,
Oko mene sve je tudje,
Kazem srcu mirno budi,
Ali ono sve je ludje!
Oko mene sve je lijepo,
Vidjeti to ljudi vrijedi.
Al" je srce na sve slijepo,
Slika Bosne jos ne blijedi!
Plavo nebo,plava rijeka,
Ali ovo moje nije!
Mene moja Bosna ceka,
U svom krilu da me grije!
Zalud ovo sunce s neba,
Ispod njega meni zima.
Meni moja Bosna treba,
Tamo uvijek sunca ima!
Imam ovdje kucu svoju,
Misljah bicu svoj na svom.
Jedna vise tek na broju,
Zna se gdje je pravi dom!
Kazem svima,dobro mi je,
Ali,maska,samo to je.
Sta se iza toga krije,
Znade samo srce moje!
Nasmijano moje lice,
A u dusi tuga vlada.
Bosno tvoje izbjeglice,
Vrati ce se...bar nekada!
****************************
Zahvaljujem se Suadi-Malkoc Kovacevic
na ovim divnim divnim pjesmama,
o nasoj JEDINOJ NAJLJEPSOJ DOMOVINI
NA SVIJETU KOJA CE USKORO DA SLAVI
SVOJ RODJENDAN.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #256
Od : luka
Datum : 22.10.2010.
Ja volim Banjaluku
Ja volim Banjaluku
tvoj i moj grad
to ne može niko
promijeniti nikad
Blizu ili daleko
u meni si duboko
svaka tvoja ulica
moja je drugarica
Svaka tvoja birtija
i od toplog toplija
šmekerski, bez poziva
na jednu s nogu poziva
kao stara bašta KAB-a
korzo naše mladosti
Mujo i ćevapi
kont i prvi poljupci
Ja volim Banjaluku
tvoj i moj grad
to ne može niko
promijeniti nikad
Ma gdje bili, nazdravili
Luka
ps
Volimo Banjaluku
da bi ona mogla voljeti nas
ne odbacujmo njenu ruku
u ljubavi je spas
Komentar Nr. #257
Od : nerkogalesic
Datum : 22.11.2010.
Ah,Amerika ,Amerika.
Stvarno nisam imao vremena,od posla da dignem
glavu,ali sve dodje i prodje kao sto ce i ovaj
nas kratki zivot proci.
Sjetim se uvijek rijeci starijih koji su odavno
otisli sa ovoga svijeta;"E moj sinko zivot ti je
udjes na jedna vrata,a izadjes na druga,bez obzira
koliko godina zivis".
Sto rece Floyd;"Covjek zivi samo jedan sekund svoga
zivota".
A nas veliki pisac Jack London na to ce reci;
"Svaki covjek prije rodjenja vec bira svoju kartu
zivota,a sada kakve je srece,sam je izabrao.kao
sto smo i mi izabrali nas zivot".
Citajuci nas banjalucki magazin koji se izdaje
u Svedskoj("Seher Banja Luka"),a koji je sa svakim
brojem sve kvalitetniji ,a sto mozemo zahvaliti
nasem najkvalitetnijem timu na celu sa Mirsadom
Filipovicem,momci svaka vam cast.
Prva tema me iznenadila;"15 godina Srebrenice",
koja se ne smije zaboraviti nikada.
Sa ovom temom dokazujemo da nismo samo banjalucki
magazin,vec magazin sa sirim horizontom.
Zatim tekst o nasem velikanu likovnom pedagogu
slikaru,njegovim djelima i jednoj generaciji
ALIJI SARACU.
Zatim promocija lista "Seher"u rodnoj kuci pjesnikinje
Nasihe Kapidzic-Hadzic,koja je odrzana 10.jula ove godine,
koju je otvorio urednik lista Mirsad Filipovic,a nastavak
je slijedio drugi danu prostorijama Doma kulture,gdje
su prisustvovali i slijedeci nasi pjesnici;Jovan Joco
Bojovic,Enisa Osmancevic Curic,Idriz Saltagic,Nedzad
Talovic
i slikar Anto Miketa.
Zatim otvaranje ovogisnje manifestacije,sedme po redu,
"Vezeni most",koji je odrzan u prepunoj dvorani Doma
kulture.
Manifestacija je trajala sedam dana,i opravdao je sva
ocekivanja.
Nagrada "Nasiha Kapidzic-Hadzic-Vezeni most"dodijeljena
je nasem najslavnijem pjesniku Ismetu Bekricu.
Ziri u sastavu Amir Brka(predsjednik),Jovan Joco Bojovic,
Nikola Vukolic,Fuad Balic i Zdravko Malbasic jednoglasno
je donio odluku da nagrada;"Nasiha Kapidzic-Hadzic-Vezeni
most",za 2010 godinu pripadne Ismetu Bekricu.
Takodjer u sklopu manifestacije "Vezeni most" organizirane
su i sportske aktivnosti u odbojci na pijesku,ulicni
basket i malom nogometu za juniore i seniore.
Prvi puta je organizovan sahoski turnir pod nazivom;
"Ahmet Cejvan",(istoimenog sahovskog kluba),koji je
prije nekoliko godina nesretnim slucajem stradao
prelazeci preko pjesackog prelaza u Banja Luci,a
uprilicena je i izlozba slikara i dugodisnjeg
likovnog pedagoga Alije Saraca.
Sjetimo se Julskih karnevalskih dana u Banjaluci za
vrijeme 27.jula.
I ove godine odrzana je manifestacija skakanja sa Gradskog
mosta(Vrbaska lasta).
Od 25 skakaca sa Gradskog mosta koji su 1.augusta
ucestvovali
u skokovima najbolju "Vrbasku lastu",izveo je banjalucanin
Dario Mislicki.
Tako je titula i ove godine ostala u Banja Luci.
Ne treba zaboraviti intervju nase pjevacke legende
ENESA BASICA.
I ovog ljeta su predstavnici Asocijacije"BL U SRCU" i
Saveza Banjalucana Svedske urucili preko 20.000 maraka
sakupljenih donacija za obnovu porusene Ferhadije
nasem muftiji Edhemu ef.Camdzicu.
Svedzani svaka vam cast.
Zatim tekst Radmile Karlas "Brijunski Antibarbarus".
Radmila Krlas je dugogodisnja novinarka.
Septembra prosle godine u javnosti se pojavio njen
prvi roman "Cetvorolisna djetelina",a u junu ove
godine iz stampe ja izasao i drugi roman;"Kad utihnu
melezi".
Zivi u Banja Luci.
Zatim tekst Harisa Grabovca pod nazivom;'"Ne zaboravi
Banja Luko svoje Vitezove".
I ne treba nikada zaboraviti naseg rano preminulog
Mustafu Hajrulahovica-Talijana,komadanta Armije Republike
Bosne i Hercegovine nosioca Zlatnog Ljiljana.
Na kraju pregled programa 16-tih Susreta banjalucana
koji su odrzani u Landskronu 16 oktobra ove godine.
Cijeloj ekipi magazina;"Seher Banja Luka",zelim cestitati
sto kazu amerikanci God Joob,za odlicno obavljen posao
sa zeljom za jos kvalitetnijim i debljim magazinom
u buducnosti,a citaocima ove stranice se izvinjavam
sto sam samo u kratkim crtama iznio sve teme iz
magazina;"Seher Banja Luka"
Na kraju zavrsavamo sa nekoliko pjesama ;
BAGREM SA POBRDJA
Na brijegu,iznad grada,
bijeli bagrem snove sanja.
Prema cistom,plavom nebu
siri raskos svoga granja.
Svojim sitnim,ljupkim liscem
zatreperi od miline,
kad mu lahor sa veseljem
doleprsa iz doline.
Nekad opet,sa visine,
orkan ljuti na njeg piri.
Bijeli bagrem tad nemocno
svoje krhke grane siri.
A u jesen,kad ga kise
zaogrnu sa svih strana,
bagrem suti i uzdise,
dok mu lisce pada s grana.
VAHIDA BABOVIC ILIC
******************************
VOLJENA RIJEKO
Ostaju nam samo
tvoja zuborenja
kao privid zivota
kao privid mrenja.
Uzalud su sjecanja
zalud dozivanja.......
Sve je davno proteklo.
Sad se samo sanja.
Iz rukopisa zbirke;"Zubori",
EJUBA PASALICA.
**********************
DAH GRADA
SICI
Ti dahom svojim
jos bojis grad,
krilom ptice
nad njim bdijes,
zaboravu trgas
uspomene drage,
sa izvora starih
studen-vodu pijes.
I sjaj u oku,
i zelja u srcu,
ponekad, tek rijeci
nadu nam daju;
bas kao i ljudi,
i grad zivi
dok ga vole,
dok ga se sjecaju.
Iz knjige;"Grad u ruzi".
NEDZAD TALOVIC.
********************************
DVA PATULJKA
Vratio se tata s puta
nosec mali zamotuljak,
pruzi mi ga pa prosaputa;
-Ti si srecni moj patuljak!
A u podne istog dana
na livadi kraj jablana
nadjoh tatu,travu kosi,
oko njega svud otkosi...
Jablan vrhom nebo dira,
a moj tata covjeculjak,
ja uzviknuh u trenutku;
-Tata ti si patuljak!
Iz knjige pjesama;"Radoznali djecak".
STANKO RAKITA (1930-1990)
Primite mnogo pozdrava iz
Saint Louisa.
Komentar Nr. #258
Od : Mirsad Filipovic (mirsad.filipovic@hotmail.com)
Datum : 25.11.2010.
Hvala Nerko,
na pohvalama, trudimo se koliko mozemo i normalno da su
novine sve bolje i bolje. Izasao je i deveti broj pa cu ti
ga sa zadovoljstvom poslati. Svi Banjalucani sirom ove
planete ste dobrodosli u Seher Banjaluku. Slobodno posaljite
svoje priloge.
pozdrav Mirsad
Komentar Nr. #259
Od : Mirsad Filipovic (mirsad.filipovic@hotmail.com)
Datum : 30.11.2010.
Hvala Nerko,
na pohvalama, trudimo se koliko mozemo i normalno da su
novine sve bolje i bolje. Izasao je i deveti broj pa cu ti
ga sa zadovoljstvom poslati. Svi Banjalucani sirom ove
planete ste dobrodosli u Seher Banjaluku. Slobodno posaljite
svoje priloge.
pozdrav Mirsad
Komentar Nr. #260
Od : nerkogalesic
Datum : 30.11.2010.
Danas cemo se sjetiti najveceg zaljubljenika naseg
rodnog kraja kojega na nasu veliku zalost nema vise
medju nama.
Covjek iako je rodjen u Bosanskom Brodu 1929 godine,
cijeli svoj zivot posvetio svom,drugom rodnom gradu
u kojemu je proveo svoje najlepse dane,i koji je morao
napustiti 1994 godine.
Vjerovatno predpostavljate o kome je rijec,znam on nije
pjesnik ali o svom zivotnom radu i ljubavlju prema svome
gradu za mene spada medju najvece poeticare i
zaljubljenike
svoga rodnoga grada.
Ja se nadam da niko od nas nije i nece nikada zaboraviti
naseg najveceg banjaluckog novinara radnika;"Vjesnika",i
"Sportskih novosti"-Zagreb pokojnog ALEKSANDRA-ACE
RAVLICA.
Ravlic je godinama,sve do svog penzionisanj
bio(1990)godine,
bio dugogodisnji rukovodilac dopisnistva;"Vjesnik" u
Banja Luci i Bosanskoj Krajini.
Aleksander-Aco Ravlic poceo sa baviti novinarstvom pocetkom
pedesetih godina proslog stoljeca.
Spada medju najvece istoricare koji su istrazivali
banjalucku
proslost.
Usporedo s tim bio je aktivan kao drustveni radnik,osobito
u sportu,u kojemu je obavljao mnogobrojne duznosti u
klubovima
i Savezima,ta Organizacionim odborima u Banja Luci i
Bosanskoj
Krajini.
Bio je clan i vise izvrsnih odbora u Bosni i Hercegovini
i bivsoj zajednickoj drzavi Jugoslaviji,(kosarka,nogomet,
novinarstvo).
Sedamdesetih zlatnih godina za banjalucki sport,kada smo
imali
u nasim redovima visestrukog prvaka tadasnje Jugoslavije
rukometase "Borca",i pojavom Bokserskog kluba;"Slavija",
koja je preko noci iz druge lige postala Prvak tadasnje
nase zajednicke drzave Jugoslavije,i koja je dala
veliki broj sampiona kao izmedju ostalog Marijana Benesa
profesionalnog prvaka Evrope u boksu,a kasnije Antu
Josipovica zlatnog olimpijca i ostale,koji su svoje prve
korake nacinili u prostorijama "Autoservisa" u Banja Luci,
a kasnije zajedno sa rukometnim klubom ;"Borac",nastupali
na Stadionu sportskih igara iza hotela "Bosna".
U ono vrijeme poceo je rat izmedju sportskih organizacija
i opstine o izgradnji sportske dvorane;"Borik".
Najvise zahvaljujuci djelovanju Ace Ravlica i entuzijazma
koji je pokazao za izgradnju sportske dvorane ;"Borik",
Banja Luka je dobila moderni sporstki centar,a siguran
sam da bez njegove inicijative i djelovanja Banja Luka
bi jos dugo cekala na takav objekat.
Specijalno sam zahvalan nasem pokojnom Aci za sve sto je
ucinio za izgradnju sportske dvorane;"Borik".
Pored svakodnevnog posla koji je obavljao za svoju kucu;
"Vjasnik",istrazivanja proslosti i pisanja,Aco Ravlic
se bavio i fotografijom.
U raznim publikacijama kojima je autor,i brojnim drugim,
drugih autora,objavljeno je vise stotina njegovih
crno-bijelih snimaka i kolor snimaka,dok je mnogo vise
snimaka objavljeno u "Dnevnicima Vjesnik i Sportske
Novosti".
Nekada velike kuce;"Vjesnik".
Kolor snimak Ace Ravlica;"Karneval na Vrbasu",nacinjen
pod zidinama tvrdjave Kastel,na Vrbasu odabran je za
prvi turisticki plakat Banja Luke koji se pojavio
1979 godine.
Bio je veliki novinar i pisac ,autor koji je odavno
presao brojku od 5000 svojih publikacija,a interesantno je
da je vecinu svojih publikacija i nekoliko drugih
likovno i graficki sam uredio.
Pored knjiga koje je pisao i monografirao o Banja Luci,
mnogo je pisao i monografirao i ostale Krajiske gradove.
Pocetkom rata u Bosni i Hercegovini i dolaskom druge
vlasti na celo Banjaluke,sve sto je ucinio za svoj grad,
novoj vlasti nije znacilo nista.
Nakon brojnih fizickih i verbalnih napada 1994 godine,
prisiljen je napustiti svoj grad koji je izuzetno
volio i cijenio-BANJALUKA,i utociste je nasao u Rijeci,
medju skoro 5000 prognanih banjalucana u ovom gradu.
Narednih godina uredjivao je publikacije Hrvatske matice
iseljenika,a nije prestao ni pisati.
Posebno je bio ponosan na monografiju o znamenitoj,u
posljednjem ratu srusenoj banjaluckoj ljepotici,
banjaluckoj dzamiji;"Ferhadiji",ciju obnovu na zalost
nije docekao,te na dvije knjige o zaboravljenim i
presucenim dogadjajima iz proslosti svoga grada
pod naslovom;"Banjalucki povjesni listici".
Smrt ga je na zalost prekinula u pripremama za
objavljivanje treceg dijeal o proslosti Banja Luke
onakva kakva je nekada bila,kao sto stoji u podnaslovu
njegovih do tada objavljenih knjiga.
Aco Ravlic nije se mogao pomiriti s odlaskom iz Banja
Luke.
U svakoj njegovoj izgoverenoj i napisanoj recenici,tokom
prognanstva,mogli su se osjetiti tuga i bijes sto je zbog
sulude politike morao napustiti svoje rodno mjesto,grad i
regiju koje je neizmjerno volio.
Onima koji su ga voljeli i postovali,kolegama i svima
koje je zaduzio svojim djelovanjem,ostaje utjeha da su
poznavali izuzetnog covjeka kojeg imaju po cemu pamtiti.
O Aci Ravlicu su pisali mnogi ugledni navinari,kriticari
i knjizevnici iz bivse nam zajednicke drzave Jugoslavije,
i Bosne i Hercegovine.
Dobitnik je vise vrijednih i znacajnih priznanja medju
kojima se isticu;
1)1975 godine;Nagrada"Veselin Maslesa" za oblast kulture
Skupstine Opstine Banja Luka.
2)1981 godine" Nagrada;" Dvadesetomajske nagrade"
Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine.
3)1983 godine;"Nagrada za zivotno djelo Uduzenja
sportskih radnika Jugoslavije.
4)1985 godine;"Plakat grada Skupstine grada Cazin"
najznacajnije priznanje grada Cazina.
Bibliografija;
1)1961 godine-35 godina Banja Luke,
2)1970 godine-100 potresnih dana Banja Luke,
3)1974 godine-Monografija o Banja Luci,
4)1976 godine-Pola stoljeca Borca,
5)1979 godine-Banja Luka razdoblja i stoljeca,
6)1985 godine-Napori i radosti,
7)1986 godine-Drugo stoljece hotela Bosna,
-Jelsingrad 50 (1937-1987),
8)1990 godine-Town of Banja Luka,
9)1992 godine-Town of Banja Luka ll,
10)1996 godine-Banjalucka Ferhadija
Ljepotica koju su ubili,
11)2001 godine-Banjalucki listici,
12)2003 godine-Banjalucki listici ll.
Bila mi je velika cast da sam licno poznavao
Aleksandra-Acu Ravlica i sjecanje na njega zivjet
ce u meni dok sam ziv,a ja se nadam da ce u svim
nasim sugradjanima koji su ga poznavali,ili ne
nas Aco zivjet vjecno i tu ljubav prema njemu
prenijeti na nasa mladja pokoljenja,jer sjecanje
ne naseg Acu treba da zivi VJECNO-FOREVER.
Hvala mu za sve sto je ucinio u svome zivotu,
neka mu je vjecna slava.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #261
Od : luka
Datum : 02.12.2010.
Drago mi je što ste se sjetili Aleksandra Ravlića, bez
ikakve sumnje najvećeg banjalučkog novinara, koji je iskreno
i mnogo volio Banjaluku i više od bilo koga, u
publicističkom smislu, dao našem gradu. Samo zahvaljujući
njemu sačuvani su brojni fakti i fotografije o Banjaluci,
bez kojih bi mnogo toga nestalo u zaboravu. Aco Ravlić je
zadužio Banjaluku i Banjalučane, zato Banjaluka i
Banjalučani nemaju pravo da ga zaborave.
Ma gdje bili, nazdravili!
Luka
Komentar Nr. #262
Od : luka
Datum : 02.12.2010.
Hoću samo
Hoću samo biti tamo
kao neke davne osme
kad sam s tatom i sa mamom
slikao se ispred Bosne
Hoću samo opet tamo
do Kozare i do Lovca
do poljupca koji pamtim
sa Marinom s Paprikovca
Banjaluko hoću samo
da ja opet budem tamo
gdje sam uvijek srećan bio
gdje sam voljen i volio
...
gdje ja imam svako pravo
da nastavim gdje sam stao.
Ma gdje bili nazdravili
Luka
Komentar Nr. #263
Od : nerkogalesic
Datum : 10.12.2010.
RAZMISLJAM
Odlucih da razmisljam
o svojoj Sutrasnjici
misleci da ce mi
biti bolja nego
Danasnjica
a meni postade
dosadno
a nemoc se
usulja u Mene
takva da me
i Mrav moze
Nadjacati.
U pustinji
nadjoh Covjeka
koji trazi svoju Srecu
stidljivo mi rece
da se Sreca
ne trazi medju
Ljudima.
Neko od nas
nije pri pameti
rekoh Covjeku
kojeg upoznah u
pustinji.
On se nasmijesi
i rece;
I znaj da
ni jedan
od nas nije
pri svojoj Pameti
jer samo Ludi
traze Sutrasnjicu
i Covjeka u
danasnje Vrijeme.
***************************
STA ZELIM
Covjek je na dobitku
kada ga Zena ostavi
a najveci gubitak je
sto je sat bio s njom
i potrosio vrijeme
pretvarajuci Lazi
u Istinu.
To je vrijeme
kada u Covjeku
pocinje borba
sa samim sobom.
Ruzno vrijeme
ali je Covjekovo.
U sebi trazim
pobjednika
a znam
da ga necu naci
kao ni Zenu
sto govori
ono sto misli.
Priznajem da su
sve Ludosti
sto su Ljudima
drage i mile,
izmislile Zene.
Jer Ljudi su
jedina ziva Bica
koja vjeruju Zenama.
Za bilo koje grijehe
Zene traze
da im muskarci sude.
Jedino zene znaju
kakve su zene sudije.
*****************************
POBIJEDITI SEBE
Kako bih volio pobijediti Sebe
i reci Vatri da je Volim
i kada me opece
da pomilujem Oluju
kada pustosi moja Polja
i svima sve da oprostim
cak i onima sto su
mrzili Mene i moje Pjesme.
(priznajem da je ruzno
mrziti Pjesme).
Kako bih sve ovo volio
uraditi i to sa Ljubavlju
i onda znati da se
i Strah moze Pobijediti
poslije cega Covjekom
zavlada Mudrost.
Priznam da se rat
prostiv Sebe
najteze dobiva.
i da ne znam ni
jednog Pobjednika
u tim ratovima.
**************************
TRAZIM SNAGU
Iz mene dopire Glas
jos jedna dobivena Bitka
i ti Pobjednik
a sve u meni onemocalo.
Na Pocetku sve je drugacije
od kraja kojem se ne veseli
ni Pobjednik ni Porazeni
jer bitku ne dobiva jaci
nego Onaj koji je cvrsce
odlucio da Pobijedi.
i kome ni Sreca tog trenutaka
nije bila Neprijatelj.
ja u sebi trazim Snagu
da pobijedim Sebe
i jos mnogo toga
sto se u mene
bez moje zelje uselilo.
Za Pobjedu imam
samo Zelju
a to je malo
za ono sto zelim.
************************
TRAZIM PRIJATELJA
Kada se u ratu objavi Mir
iz rupa izlaze Neljudi
da bi drzali govore
o svojoj hrabrosti.
Pravi ratnici zahvaljuju Bogu
sto su prestale strahote Rata.
U vrijeme mira
ljudi traze Prijatelje
(dok rat traje
traze Spasitelje)
da li za mene kasno
da trazim Prijatelja
ako ga ranije nisam imao.
Prijatelj se ne trazi
kada covjeku trebaju
nego mnogo,mnogo ranije.
***********************
PJESMA NIJE ZA SUTRA
Ne ostavljaj Pjesmu
da bi sutra pjevao
nekome ce to biti kasno.
Ako namjeravas uciniti
dobro Djelo uradio to odmah
jer dobra djela
ne zele Prenociti
i propustiti priliku
da nekoga usrece.
Pjesme i dobra Djela
zele do Ljudi stici sto prije
jer su tada ono
sto zele biti.
*******************************
Jedno pitanje sta znaci PRIJATELJSTVO
i sta znaci imati PRIJATELJA.
Sto rece nas Kemal Coco, ne treba
ti prijatelj ako ga nisi imao ranije.
U ovome ratu mnoga prijateljstva, su
prekinuta,a kada jednom dodje do
pucanja prijateljske karike,ona se ne
moze nikada vise sastaviti,da bude kao
prije.
Prijatelj ti treba i u dobru u i zlu,
jer prijateljstvo,je najvece bogastvo
na svijetu.
Lako je u dobru biti prijatelj,a kada kola
krenu niz brdo,onda nema prijateljstva,kao
sto se to pokazalo u ovome ratu.
Mali broj prijatelja je opstao,ali taj mali
broj prijatelja se pokazao vjeran i u zlu.
To je najveca cijena postivanja i prijateljske
ljubavi.
Najveci prijatelj je zivotni saputnik.
Kada je covjek mlad,misli da je cijeli svijet
njegov,i da ce to trajati vjecno,medjutim
dolaskom starosti nas najveci prijatelj,
je zivotni saputnik,kojim dijelimo i dobro
i zlo.
Cuvajte prijateljstvo,cijenite prijatelje,
a najveci prijatelj je nas zivotni saputnik
i zato ne dozvolite da vas iko zavadi,budite
jaki i jacajte svaki dan vase prijateljstvo.
Zahvaljujem Kemalu Coci na ovim divnim stihovima
koji sam izabrao iz knjige;"Bosanske nesanice",
a koja je stampana za pedesetogodisnjicu njegovog
stvaralstva.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #264
Od : nerkogalesic
Datum : 15.12.2010.
Tko je bio uvijek najveseliji narod,
samo se brinuo za veselje i pjesmu.
Zna se Romi-Cigani.
Danas cemo se sjetiti jednog brda
na podrucju danasnjeg Rebrovca,u
blizini Rebrovacke crkve i zvalo
se "Vlaski brijeg",a neki su ga
zvali "Ciganski brijeg".
Prije drugog svjetskog rata Cigani-Romi,
stanovali su u svojim kucama napravljenim
od oblijepljene zemljom ilovacom,okrecene,
pokrivene biber crijepom,daskom ili plehom
od vecih kanti,buradi,prisivenih po krovu kuce.
Tu su eto tako ,u svom naselju zivjeli,radili,
ponekad prosjacili,ali ipak su zivjeli svoj
ciganski zivot.
Ovi Romi-Cigani na "Veselom brijegu",bili su
stalni stanovnici pomenutog brijega.
Rijetko su kada selili i ako su imali zapreznih
kola,sa jednim ili dva slabasna konja,ili malo
bolja kola.
Veseli, kao sto znaju biti,kada bi silazili u grad,
citava porodica bi sjedala u kola zvana"Sprajc",
i uputila bi se u grad da ponesto zarade ili
uprosjace.Istina uvijek su bili veseli,i kada bi
odlazili u grad,a i kada bi se vracali kuci.
Svi se varamo kada mislimo da nisu bili organizovani.
Imali su svoj odbor na kome su raspravljali slijedeca
pitanja;pocevsi prvo od svakodnevnog zivota u naselju,
kradje,kocke i prostitucije,te medjusobnih svadja.
Najveci Romski praznici bili su,a i sada se slave;
" Djurdjev dan i Aldzun".
U vrijeme tih praznika, a posebno za" Djurdjev dan "
sesti maj,Romi se sastaju pred svojim kucama,sviraju
uz tambure,pjevaju,vesele uz pecenu jagnjetinu koju
ispeku za taj dan.
Mnogi banjalucani za taj dan znali su se svecano obuci
i otici cestitati Romima praznik.
Mnogi prijatelji i poznanici provedu nezaboravne
trenutke uz fildzan kafe,casicu rakije,meze i
naravno pecenu jagnjetinu.
Romi su svoje goste kitili sa cvijecem,jorgovanom,
ili nekim drugim-sumskim cvijecem obicno zumbulom,
jagorcevinom ili tek napupalom grancicom.
Tu bi se cijeli dan slavilo,veselilo,pjevalo,
igralo,sviralo,a posebno cigani sa svojim tamburasima
isli od kuce do kuce,od grupe, do grupe, i tako
uveseljavali mjestane i goste.
Veselje nije moglo proci bez ciganskog kola.
Ciganke lijepo odjevene,igrale bi bez svijesti,
u onom pravom ciganskom zanosu.
Djurdev dan praznik uvijek se zavrsavao sa izborom
"Ciganskog kralja",to je bila kruna veselja.
Godinama je tu titulu nosio poznati banjalucki
kamiondzija i taksista Marko Vrbica.
Vecina Roma pohadjali su osnovnu skolu "Esad Midzic",
a mnogi od njih su zavrsili i fakultetsko obrazovanje.
Veseli brijeg bio je poznat i po malom nogometu.
Sportska ekipa "Brazil" bili su najveca atrakcija
na "Stadionu sportskih igara",koji je godinama
plijenio paznju banjalucana.
Glavni igraci ekipe "Brazil" bili su;sestorica
brace Mujkic.od kojih su jednog zvali "Pele",
zatim golman Omer koji je branio,i to odlicno,
sa jednom drvenom nogom-jedna noga mu je bila
amputirana pa je imao drvenu nogu.
Nesto veoma interesantno Romi su uvijek imali
dobre golmane,jos prije drugog svjetskog rata,
kada su nastupali kao nogometni klub;
"Veseli brijeg".
Njihovi idoli bili su slijedeci;Tunjo,Planicka,
Zamora,Glazer,a ponekad banjaluckog golmana
Bojera,naravno to su bili nadimci njihovih
golmana,osim Tunje.
Jedini plavokosi"Brazilac"bio je Toso Mihelcic.
"Brazil" je okupljao na svojim utakmicama najveci
broj gledalaca i obavezno stizao da finalnih utakmica.
Svaka ekipa "Raja" imala je svoju vjernu publiku,
ali kad na teren istrce "Brazilci",sve je to padalo
u vodu,i svi su bili na njihovoj strani,cesto
navijajuci i protiv svoje ekipe.
Nikada nisu razocarali gledaoce,ni kad su gubili
kad su nailazili na ipak kvalitetno jace ekipe.
Na "Veselom brijegu",od 1992 godine, vise nema
starosjedioca-Roma,i oni su morali u izbjeglistvo,
tako da nema vise ni nekog novog romskog "Brazila",
ali nekadasnji;"Brazil" sa "Veselog brijega" je
zasigurno i zasluzeno izborio svoje mjesto
u analima banjaluckog malog nogometa,kao ekipa
koja je ostala zapamcena mozda i vise od svih ostalih.
*********************************************
Stihovi najveceg banjaluckog Romskog pjesnika
svih vremena,i predratnog predsjednika
Romskog udruzenja Banja Luke-Semse Avdica.
********************************************
MIRIS BANJA LUKE
U snu te napustih Banja Luko moja,
al' budan cu da ti se vratim.
I u cergi sam sretan kad sam u tebi!
Vise nego u Parizu,Rimu,a u dusi patim.
Sanjam ociju otvorenih ulice tvoje,
dusa za njima prazna vapi,
Vrbasu operi duse zlih ljudi,
suze su ciganima sve tvoje kapi.
U snu koracam ka pragu okrvavljenom;
iskonska tuga razara mi grudi.
Sretan cu biti da grob oca i majke vidim,
i komsije svoje srcem da izljubim.
Mastam o tom sest dugih godina.
Pred cergom vatre,cemana zvuke.
Sanjam o tome i osjecam,
miris moje drage Banja Luke.
*******************************
MOJ ORONULI PRAG
U oku suza kad zasjaji;
moj oronuli prag snivam,
u Vrbasu,bistroj vodi
kao nekad plivam.
Nek podjele sta god hoce;
ja idem ka pragu svome,
Banjaluko, majko moja ,
nedam te nikome.
Ti si bolna rana moja;
doci cu ti jednog dana,
u tudjini nema srece;
svaki dan je nova rana.
U tudjini ostase grobovi komsija mojih,
docekali nisu da dodju u svoj grad.
Svi tudji dvorci i bogatstva ,
bijeda su za nas oronuli prag.
***************************************
DVORAC OCA MOG
Stanite vjetrovi,stanite orkani;
ne rusite dvorac oca mog!
Njemu su dani,pokraj vatre dani,
i prostranstva silna odavde do boga.
Nije to dvorac od ljuta kamena,
ni utvrda mocna sto se nebu dize,
tek ubogi sator sto kraj rijeke stoji,
kad putuje otac da je bogu blize.
Jer sudbina tjera cigana da luta,
i da cijeli zivot svoju zvijezdu slijedi.
Ne rusite zato njegov dom kraj puta,
njemu vise sator od palace vrijedi.
Stisajte se zato vjetrovi,
on stazom predaka neumorno krece;
od ganga do danas njega vodi nada,
i nikad ga niko zaustavit' nece!
***********************************
KRATAK JE CIGANSKI ZIVOT
Sudbina ciganina bez sjaja,
s puno srece i malih sitnica,
koje zivot daju i cine ga srecnim i
slobodna polja zivot mu znace.
Dok sjede pred cergom,
uz vatru i raspituju se
ko je gatao u tudje dlanove,
ogledao tudju srecu,
ko je i koliko zlata donio,
i ko zna sta ih sutra ceka.
Mnogima kosti ostadose
u ovoj bogatoj i tuznoj zemlji.
Ostadose njihovi sinovi,zeljni osvete,
ili da i njih snadje sudbina,
njegovih najdrazih.
Mozda je tako i treba da bude!
To je ciganski zivot.
Spontan,buran,pun iznenadjenja,
sentimentalan i kratak.
*******************************
Svaka cast Semso tebe posebno cijenim,
iz razloga sto u svakoj tvojoj pjesmi-
poeziji osjecam veliku ljubav prema rodnom
gradu.Jer ti pises iz dubine duse,tvoji
osjecaji prema pjesmi su toliko upecatljivi
da vrlo mali broj pjesnika,moze izraziti
ljubav o onome sto pise,kao sto ti pokazujes
u svojoj poeziji.
Ja ti zelim jos mnogo-mnogo novih knjiga,
jer ti to znas i umijes.SVAKA CAST.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #265
Od : Senaid Pasic (Banjaluka .... Bazel)
Datum : 17.12.2010.
Pozdrav vam Nerkogalesic i veliki pozdrav pjesniku Semsi
Avdicu zaista sam se osjecao tako da neznam ni sam
objasniti,cokovjek ima takvu dusu i osjecaj za svojim
gradom,pjeseme su stvarno iz duse napisane molim te kako
mogu doci do ove knjige.
Hvala jos jednom tebi i nasem pjesniku Semsi.
Komentar Nr. #266
Od : Luka
Datum : 20.12.2010.
Posvećeno Banjalučanima širom sveta
Kratka novogodišnja
Sretno svima
Banjalučanima
kćerima i sinovima
rasadjenim cvijetovima
i prosutim biserima
...
Svi Vi znani i neznani
moji ste jarani
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!
Komentar Nr. #267
Od : Semso (Avdic_Semso@hotmail.com)
Datum : 22.12.2010.
Nerko hvala ti za sve ove pohvale!!!Da bila su to divna
vremena,kada su moji poznanici i prijatelji,svracali za
Djurdjevdan bila su divna vremena.Ovom prilikom pozdravljam
tebe i tvoje ukucane,kao i sve nase banjalucane ma gdje se
nalazili.Sretna im i bericetna Nova godina.
Romski pjesnik:
Avdic Semso
Komentar Nr. #268
Od : Luka
Datum : 26.12.2010.
Ljubav
Ljubav je kad poslije 34 godine
zajedničkog života, u vrijeme
potpunog zadovoljstva što si ostvario
(gotovo) sve što jednog čovjeka
može činiti srećnim,
uživaš da svako jutro opereš
njezinu žolju za kafu...
Malo, sitno zadovoljstvo,
ali ogroman užitak,
srazmjerno velik
ljepoti življenja
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!
Komentar Nr. #269
Od : nerkogalesic
Datum : 27.12.2010.
NOVOGODISNJA PJESMA
Kolo srece se oko nas okrece.
Vrijeme,brise sto sudbina donosi
a u ponoc svi bicemo stariji.
Vjeruj,mada je danas sve sumnjivo.
Kad vrijeme okrene list na svim kalendarima.
Tad neka se tuga izbrise iz svih nasih ociju.
Bar da je sve ruzan san iz koga s nadom cekamo svi.
Nek se vrate svi koji su otisli.
Nek se raduju svi sto su gubili.
Neka zavole svi sto su mrzili
Neka dobiju svi sto su gubili.
Kolo srece neka se ne zaustavi.
Mnogih stvari se vise ne sjecam.
Vrijeme brise sto sudbina donosi.
Bice bolje, ponekad predosjecam.
SVIM CITAOCIMA OVE TEME ZELIM SRETNU I
BERICETNU NOVU GODINU,I DA IM SE OSTVARE
SVE ZELJE KOJE ZAMISLE U IDUCOJ GODINI,
A TAKODJER MNOGO ZDRAVLJA I SRECE.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #270
Od : nerkogalesic
Datum : 05.01.2011.
Specijalno za Luku;
STA JE LJUBAV
Rijec ljubav,nije na prodaju,
ne postoji cijena,jer ljubav
se stvara godinama.
Ljubav ne smije ostariti,
ona mora sto god je starija,
da bude jos mladja i sladja.
Jer ona treba da ima svoj
pocetak bez kraja,sto mi
koji zivimo u Americi kazemo
FOREVER.
Za ljubav treba zivjeti,jer svaki
covjek koji osjeca da je voljen
od voljene osobe ne moze ostariti,
jer njegova dusa ostaje vjecno mlada.
Pocetak ljubavi-ZALJUBLJIVANJE,je
samo pocetak kada zapocinje ljubav
koja samo obostrano moze opstati.
Ljubav koja opstane godinama,samo
dobija na svojoj jacini u starijem
periodu,kada je voljena osoba,
potrebna svom bracnom prijatelju,
i u muci,jer tada se pokazuje
moc ljubavi.
Luka, zar nije lijepo biti sa nekim
u braku 34 godine, za to vrijeme
prosli ste zajedno sve zivotne
prepreke,i uspjeli odrzati vasu vezu
zdravom jer vas je odrzala sta LJUBAV.
Zelim jos mnogo godina zajednickog
zivota u zdravlju i ljubavi.
Jedan tajna malo sam stariji od tebe
u braku koji svakim danom jaca,i
pokazuje najljepse momente zajednicke
ljubavi (dan vjencanja 28.12.1974 godine).
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #271
Od : Luka
Datum : 07.01.2011.
Hvala, takodje!
Lijepo je znati da na drugom kraju svijeta, jer Banjaluka je
sve(t), postoji neka srodna, banjalučka duša.
Svako dobro tebi i tvojima
S poštovanjem zbog svega što činiš na očuvanja banjalučkog
duha
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!
Komentar Nr. #272
Od : nerkogalesic
Datum : 07.01.2011.
Danas cemo pricati o jednom banjaluckom
pjesniku,cije su pjesme upale u oci najvecem
banjaluckom profesoru muzike i sakupljaca
pjesama koje su bile vezane za Banja Luku,
i ostali dio Bosne i Hercegovine Vladi
Milosevicu.
Vlado Milosevic je nekoliko njegovih pjesama
uglazbio za firhamoniju i bariton.
Vjerovatno pretpostavljate,rijec je pjesniku;
Jovanu Joci-Bojovic.
Jovan Joco Bojovic rodjen je 1934 godine u
Prnjavoru,gdje je zavrsio osnovnu skolu.
Rano se preselio u Banja Luku,gdje je zavrsio
srednju skolu,i radio je kao bankovni strucnjak.
Pisao je poeziju za djecu i odrasle.
Pjesme su mu zastupljene u Krajiskoj pjesnickoj
kronici;"Poezija dvedesetopetorice 1971 godine".
Njegove pjesme prevodjene su na nekoliko jezika,
i za svoju poeziju mnogo je puta nagradjivan.
Zivi u Banja Luci.
Bibliografija;
1970 godine-Banja Luka- Dajak Pantokratora-poezija,
1971 godine-Banja Luka- Poslije gozbe-poezija
1980 godine-Banja luka- Ulaz u labirint-poetska proza,
1985 godine-Banja luka- Izmadju trave i rijeke-proza.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #273
Od : Luka
Datum : 26.01.2011.
Banjaluka grad meraka
Banjaluko ružo rumena
u tebi je ljubav rodjena
a svi oni ovdje začeti
zauvijek će tebe voljeti
Banjaluko pjesmo iz srca
ti su vatra neugasiva
gdje god da si, uvijek ti si
ljubav neuporediva
Od Šehera do Budžaka
čuje se iz svih sokaka
pjesma cura i momaka
Banjaluka grad meraka
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!
Komentar Nr. #274
Od : nerkogalesic
Datum : 26.01.2011.
Upravo listam novi magazin saveza banjalucana
u Svedskoj;"Seher Banja Luka".
Prvi tekst je veoma zanimljiv a to je;
16.susret Banjalucana u Landskroni
U Landskromu je 16.oktobra 2010 godine odrzan
16.susret Banjalucana Svedske nakojem je bilo
preko 1500 banjalucana.
Ogromne prostorije dvorane Folketshus bile su
premalene da prime toliki broj nasih sugradjana.
16 susrete banjalucana bili su organizatori i
domacini;"Savez Banjalucana Svedske",i "Bosna LA"
Landskrona.
Ogromna popularnost mislim najvecem susretu i
najboljoj organizaciji,svi moramo biti ponosni,
i ugledati se na organizaciju susreta koji svake
godine privlaci ogroman broj nasih sugradjana,koji
dolaze iz svih djelova Evrope,i koji su se i ovaj
put pokazali u pravom svjetlu,jer vecina je dosla
dan ranije i ostala dan kasnije da dozive car
najoganizovanijeg skupa nasih sugradjana na svijetu.
Susrete je otvorio domacin Ferid Lukacevic pozelivsi
dobrodoslicu gostima.
Predsjednik Saveza Banjalucana Mirsad Filipovic
ukazao je na jubilej,petnaest godina uspjesnog rada
Saveza Banjalucana,koji j eostvario znacajne rezultate.
Mr.Darko Zelenika,veleposlanik BiH u Stockholmu,
pohvalio je djelovanje Saveza Banjalucana u Svedskoj
i kazao da ce doci do realizacije bezviznog rezima
za gradjane BiH da kraja 2010.godine,sto je ocijenio
veoma znacajnim za priblizavanje Europi.
Novosti znamo nema vise viza za gradjane BiH.
Mesud Mulaomerovic upoznao je sve prisutne na
16.Susretu Banjalucana sa zakljuccima ekonomskog
foruma o zahtjevima za promjene naziva naselja i ulica
koji su jednoglasno podrzani da se u formi peticije
upute gradu Banja Luka.
Izlaskom predsjednika Vijeca naroda Narodne
skupstine RS( koji je prosao uz ogroman aplauz)
Dzevada Osmancevica kao zvanicni gost susreta
iz Republike Srpske,koji je sve prisutne upoznao sa
aktuelnom situacijom u RS i Banjaluci,koje je oznacio
veoma teskim .
Program se odvijao u dvije dvorane;velikoj dvorani
sa dvosatnim kulturno-umjetnickim progamom i maloj
dvorani sa posebnom muzikom i zabavom za mlade.
PETICIJA OKO 1500 BANJALUCANA ZA IZMJENU NAZIVA
NASELJA I ULICA
(ORIGINAL)
Lokalnim vlastima upucujemo peticiju koju ce podrzati
cijeli skup Banjalucana.Zelimo prije svega da se vrate
stari nazivi naselja i ulica u Banjaluci;Gornji Seher
umjesto MZ Srpske Toplice,Mejdan umjesto MZ Obilicevo,
Budzak umjesto MZ Lazarevo,Ivanjska umjesto Potkozarje,
Hiseta umjesto MZ Kocicev Vijenac i Brdo Sehitluci
umjesto Banj Brdo; da se vrati stari naziv glavnoj
ulici Marsala Tita;vratiti stare nazive ulica
narodnih heroja;Vahide Maglajlic,Ante Jakica,Avde Cuka,
Ive Mazara,Sose Mazara,Karla Rojca,Rudi Cajeveca,
Esada Midzica,Danka Mitrova,Kasima Hadzica,Rade Licine,
Drage Langa,Franca Staneta Rozmana i Franje Kluza,te
dati
drugima ulicama nazive heroja koji do sada nisu imali
ulice;Drago Mazar,Osman Karabegovic,Jovo Bijelic,
Sefket Maglajlic,Bosko Karalic i drugih heroja koji
postoje a ovdje nisu nabrojani;te ocuvati staro gradsko
jezgro i zasticena podrucja grada.
Svjesni smo da nije moguce s obzirom na veliki broj
izmjenjenih naziva u periodu rata i nakon rata generalno
preispitati sve nazive ali smatramo realnim da se
promijene
ovi nazivi koje smo istakli,a inicijativa je pokrenuta
prije vise godina ali nikad nije realizirana.
Ovo je u cijelosti peticija koja je upucena gradu Banja
Luci.
Jedna informacija za sve moje sugradjane koji zive u
SAD-a.
8.februara 2008 godine u Saint Louisu osnovana je
non profit-volonterska organizacija pod nazivom;
"THE UNION OF CITIZENS OF BANJA LUKA"
Organizacija je otvorena za pomoc svim nasim
sugradjanima
koji zive na podrucju Amerike.
Medjutim organizacija osim susreta Banjalucana u Saint
Louisu nije dala pozitivne rezultate,ustvari kako mi to
kazemo mrtvo slovo na papiru.
Molim sve moje sugradjane da ozivimo nasu organizaciju
bez obzira gdje zivimo,jer to je organizacija svih nas
koji zivimo u Americi,i u ime nas posaljemo slicnu
peticiju opstini Banja Luka,da pomognemo da se vrate
stari natpisi ulica.
U ime moje ja se slazem sa peticijom koja je otisla
sa 16.Susreta Banjalucana u Svedskoj,a ja mislim
da mnogi nasi sugradjani imaju slicno misljenje.
Ozivite nasu organizaciju,da budemo ponosni da smo
probali nesto uciniti za nas grad.
Ja bih vas molio da se uclanite u nasu zajednicku
organizaciju,da pod jednim nazivom probamo pomoci
nasim sugradjanima koji zive u nasem gradu BANJA LUCI.
Registraciju za sada mozete obaviti na moj Email;
nerkogalesic@yahoo.com., a takodjer i prijedloge.
A mozda da nam Seha omoguci jednu trajnu temu na
stranici
Kajaka.
Da ne bi zaboravili ipak je ovo stranica;
BANJALUCKI PJESNICI
MAGNOLIJA
Stablo je pustilo suzu
u vrtu ulice
Ejuba Kobaslica.
Sadnicu magnolije,
poput prvog ptica,
odnesoh na dlanu,
nekom tudjem danu
u daleka tla.
I izraste cvijet
iznad svakog zla,
lijep poput sna.
Privlaci sve poglede
raskosna Neznanka....
Eh,da jos samo znaju
da je- Banjalucanka!?
Iz knjige pjesama"Most ljubavi",
Ljubice Perkman.
***********************************
STAZA DO LJUBAVI
Kao djecji crtez
poljem krivuda
staza sto ide
do obale rijeke.
Bio sam djecak
kada je ta staza
tek bila utrta
i danas je ista
a ja odavno starac.
I nikome ne smeta
sto je krivudava
sto je uska
svi je vole
i svi je se sjecaju
kao staze njihove
mladosti.
I niko ne zeli
i niko nece
da stazu prosiri
da bude put
kojim se ide
na obalu rijeke.
to ne zele
ni ljudi
ni obala
ni rijeka
a cini mi se
ni staza.
Iz knjige pjesama;
"Sam sa sobom".
Kemal Coco.
*******************************
NISAN
Prodje zivot,ni san
nit opala java,
dan za danom nizan
protiv zaborava.
Sve tako dok nisam
sa nitima trava
srastao,krnj nisan
oslonjen o plava.
Neprobojna brda
u kom bivsa glava
zla,dobra i tvrda.
Zeljna svoga prava
smislja ,da izvrda
smrt, i tako spava.
Pjesma je
posvecena
rahmetli
Bekiru Misirlicu
(1931-2002)
Napisao;
Kolja Micevic.
*********************************
Nastavit cemo pisati u slijedecem nastavku
teme iz Magazina Saveza Banjalucana u Svedskoj,
A Mirsadu Filipovicu hvala na magazinu.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #275
Od : luka
Datum : 12.02.2011.
Ko sada ljubi moju Amelu
Ko sada ljubi moju Amelu
sladi se mojim zrelim trešnjama
i mazi dvije tople grudvice
ispod crveno-bele majice
Ko sa njom jutros kafu ispija
u ledne noći uz nju se privija
ko se, ko ja nekad, njome opija
i nju ko vino noćas ispija
Koga je moja Amela
ovoga ljeta zavela
i šta radi u rujnu
u tom Bugojnu
Luka
ma gdje bili, nazdravili!
Komentar Nr. #276
Od : luka
Datum : 13.02.2011.
Jutros sam opet
mislio na tebe
i ono vrijeme
kad si me voljela
mala curica
a već damica
jedna jedinstvena
ma, moja Amela
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!
Komentar Nr. #277
Od : nerkogalesic
Datum : 18.02.2011.
Ne mogu a da ne odam priznanje
nasim izdavacima magazina;"Seher Banja Luka",
koji svakim svojim novim brojem,
ima veci izbor tema,koji se ne ticu
samo naseg rodnog grada,vec i sire.
Magazin je stampan na najkvalitetnijem
papiru,i kvalitetnim slikama.
Septembarski odnosno oktobarski broj
osim vezenog mosta koja je stalna tema
ovoga magazina,bogat je sa novim temama
i reportazama.
Izdvajam;Humanitarci na djelu o sekciji
banjalucana iz Norsepinga koja je organizovala
humanitarnu akciju novcane pomoci za rad narodne
kuhinje u Banjaluci.
2)Istorija hotela i hotelijerstva izmedju dva
svjetska rata.Istorija hotela;"Bosna".
Odlicna tema.
3) Donji Vakuf-15 godina oslobodjenja.
Nagrada pocasnog gradjanina dobio je
bivsi banjalucanin Ferid Lukacevic.
4) Informacija o Udruzenju gradjana povratnika
u Banja Luku,koja je formirana 1998 godine,
a registrovana u nadleznom sudu u Banjaluci
01.06.1998 godine.
5) Predivna reportaza o istorijskom gradu
Jajce iz ruku nasega Ismeta Bekrica.
Takodjer tema;"Vezeni most"koju vodi
Ismet Bekric;"Pola medvjed,pola mamut".
Ne smijemo zaboraviti u istoj temi
autora teme;"Kamenje",sa predivnim
slikama Gorana Mulahusica.
Slijedeca reportaza ;"Svjetlo povratka"
u temi ;"Vezeni most",iz pera
Edhema Trake i predivnim slikama;
Gorana Mulahusica.
5)Promocija knjige novinara i publiciste
Naila Osmancevica;
"Banjaluka izmedju prvog i drugog
svjetskog rata".
6) Odlomak iz knjige proze;"Nemesis i dunja",
nase pjesnikinje Asime Simke Smajic pod
nazivom ;"Bijele noci".
7) Zatim divan intervju koji je obavio
legenda naseg novinarstva;Bedrudin Gusic"
TEREZA KESOVIJA
Legenda hrvatske i ex-jugoslovenske estrade.
Takodjer drugi tekst o staroj Banjaluci koja se
nosi u srcu i sjecanjima,a nema snage da vidi,
najstarije banjalucanke koja zivi u Americi
Hanumice Sehercehajic.
Intervju je
obavio zna se, ko Bedrudin Gusic.
8) Banjalucko ugostiteljstvo u Pragu.
Tekst napisao;Ozren Tunjic,foto;
Goran Mulahusic.
Rijec je o banjalucaninu sadasnjem stanovniku
grada Praga u Ceskoj,koji nas grad predstavlja
sa nasom kuhinjom i tradicionalnim
specijalitetom;
Cevap.
Rijec je o Mirsadu Budimlicu.
Njegov otac Esad Budimlic je 60-tih godina
otvorio ugostiteljski objekat;"Klasnik".
Tu ljubav je prenio na sina koji je nastavio
sa ugostiteljstvom u Pragu.
9) Zadnja tema iz ruku Fahrudina Prlje
"In memoriam"
"Sjecanje na dr.Habib-a
Seihtahir Abaseih-a".
Svaka Vam cast.
Zelim Vam mnogo uspjeha.
Mnogo pozdrava iz Saint louisa.
Zavrsavam sa poezijom naseg nikada
Dr.Alije Kapidzica-Alkapa.
ZEDJ
Nekad si razgaljujuca voda
sa izvor studenca,
nekad prehladna ko iz tamna
preduboka zdenca.
I opet ista zedj muci,
zedj pustinjska,prava
pa sta mari sto izvor otice
ako te zdenac u meni
vjerno odrazava.
******************************
SNJEZNA PJESMA
Nosica priljubljena uz okno
krupnim ocima gleda dijete,
kako vani kao igrajuci se
snjezna mecava ljuto mete.
Od studeni cvokocu oblaci
i pahuljice uzurbano lete,
dok zima ukocenu drvecu
bijelo ruho u tisini plete.
U toj dugoj zimskoj noci
najprije se isplesti mora
skijaska kapa po mjeri
za pomodrjele usi bora.
Poslije ce pahulje bijele
kretnjom lakom i malom
i brezi pokriti ramena,
kao vata mekanim salom.
Masta dijete i u san tone
dok mu se lice smjeska,
priroda sve moze sama
osim.... da napravi snjeska.
Za sve majke i dede svijeta.
Komentar Nr. #278
Od : luka
Datum : 05.03.2011.
Kad sam sviro ja u grupi Way
Daj me zovi i ponovi
ono jutro kad si bila heeeej
i poljubi kao one zime
kad sam sviro ja u grupi Way
Cvijete krasni, daj vaskrsni
vrijeme kad je sve bilo okej
kad sam pio poeziju tvog oka
kad sam sviro ja u grupi Way
Kad sam sviro ja u grupi Way
mislio sam cijeli je moj svijet
dok sam sanjo novac, slavu
spoznao sam ljubav pravu
svaki pad je s tobom bio let
Ma gdje bili, nazdravili!
Luka
Komentar Nr. #279
Od : Luka
Datum : 07.03.2011.
Mami
Uvijek si više
činila nama
nego sebi
i ko te takvu
nesebičnu
volio ne bi
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!
Komentar Nr. #280
Od : nerkogalesic
Datum : 08.03.2011.
U ime teme Banjalucki pjesnici svim
damama-majkama sretan Osmi mart Medjunarodni
dan zena.
Mali poklon od mene;
MAJCIN DAN
Pogledaj kroz prozor u nebo,
vidis,svaka zvijezda sija za tebe.
Bas kao sto si ti uvijek
sijala za brata i mene.
Tvoj san nepokoran i prekorne rijeci,
tvoj lik po glavi uvijek da mi se mota.
Hladan oblog na celu da me izlijeci,
trebace mi do kraja zivota.
Hvala ti za zivot koji si dala,
hvala za svaku tvoju grdnju.
Oprostaj ne trazim,prastati si znala,
hvala ti majko za svaku tvoju slutnju.
Tvoj me pogled uvijek prati
ma koliko daleko ja bio.
Cuva me i ka dobru me vrati,
nikada se od mene nije sakrio.
Tragam za rijecima da ti objasnim,
koliko mi tvoja ljubav znaci,
da zbog nje uvijek spokojan zaspim.
Da zbog nje od svega sam jaci.
Ljepotom svoje duse oplemenis mene,
plijenis postovanja gdje god se nasla.
Ko je tebe upoznao zna i andjele na nebu.
Za svakoga si rijeci utjehe pronasla.
Zato majko moja,zivi mi jos dugo,
neka ti zivot bude jedan lijep san,
zato majko nek' te sluzi zdravlje i srce ludo.
Srecan ti Dan majki.
*****************************
MAJKO NEMOJ PLAKATI
Cesto vidim tvoje oci
pune suza radi nas.
Ja sam mnoge tuzne noci
tvoj u tami cuo glas.
Majko nemoj plakati
kada opet budes sama.
Opet dugi rastanak
stoji pred nama.
Majko nemoj plakati,
jer to tako tesko boli,
jednog dana doci cu
natrag u nas dom.
Svu toplinu ovog svijeta
ja bih tebi dao sad,
jer u jesen tvog zivota
malo dana bit ce tad.
*******************************
Uvijek sam volio Sergeja Jesenjina
i njegovu poeziju.
MAJKA
Jesi li ziva,staricice moja?
Sin tvoj zivi i pozdrav ti salje;
Nek uvecer nad kolibom tvojom,
ona cudna svjetlost sja i dalje.
Pisu mi da vidjaju te cesto,
zbog mene veoma zabrinutu.
I da ides svaki cas na cestu
u svom trosnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te cesto,
uvijek isto prividjenje muci,
kako su u krcmi finski noz
u srce mi zaboli.
Nemaj straha!Umiri se draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevsi tebe.
Kao nekada i sada sam njezan,
i srce mi zivi smo snom,
da sto prije pobjegnem od jada
i vratim se u nas niski dom!!!!!
*******************************
Poklon od ;Valentina
U MOJIM MISLIMA MATI
Polako se setam obalom rijeke
u kojoj bistra voda,tece zubori.
U moje misli naviru rijeci majke,
dok djecak sam bio,sto ih zbori.
O,kako si lijepa bila,mila mati,
tako te volim,tim imenom zvati.
Budi mi dobar,budi mi vrijedan,
gord,ponosit,zdrav,voljeni sine.
U cvijetu mladosti svoje uzrasti,
to majka ti zeli,za time se brine.
O,kako si lijepa bila,mila mati,
tako te volim,tim imenom zvati.
Prohujalo proljece,ljeto i jesen,
na pragu rana zima zivota moga.
Tu na obali rijeke,sto mirno tece,
sa sjetom se sjecam lika tvoga.
O, kako si lijepa bila,mila mati,
tako te volim,tim imenom zvati.
***********************************
Ne smijemo zaboraviti nasega
Olivera Dragojevica;
MAJKO
Majko,djetinstva moga vilo.
Majko,sve blazeno ti bilo.
Prokleta je sirotinja,
sto nas majko po svijetu rasula.
Vodi me vodi ti,zvijezdo daleka
tamo gdje sama na pragu svom me majka ceka.
Majko,ceznja mi para grudi,
majko,ti zdrava meni budi.
Otvori vrata sinu svom
vracam se majko,samo je jedan dom.
Vodi,vodi ti zvijezdo daleka
tamo gdje sama na pragu
svom majka me ceka.
Majko nek vatra uvijek gori.
Majko,nek topli su nam dvori,
ognjiste nase predivno.
Cuvaj mi majko,nama je jedino,
cuvaj ga majko,jer nam je sudjeno.
**************************************
MAJKA
Ko celik je cvrsta,kad za nas se bori,
a sitna,ko zrno,kad se o njoj zbori.
Ko dasak je njezna,kad rukom nas gladi.
A kamen kremenac kad cio dan radi.
K'o krusac je mekan kad voli i prasta,
a zivi je vrutak kad price nam masta.
K'o melem je blag kad rane nam vida,
k'o suncana zraka kad brige nam skida.
K'o breza treperi kad gleda nas sjetne.
A klikce ko seva kad vidi nas sretne?
K'o sjena je tiha kad trpi i pati.
Trpjet i sutjet tko moze neg'mati.
************************************
Jos jednom Sretan Osmi Mart-
Medjunarodni Dan Zena.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #281
Od : luka
Datum : 14.03.2011.
Ameli
najnježnijem beharu iz aleje kestenova
Ne znam ni gdje si
da li si srećna
ili nisi
ali, molim te
kao što volim te
nikada, nikada
nemoj zaboraviti
da zaslužuješ
da se budiš kraj čovjeka
koji će da te voli
kao da si jedina na svijetu
Luka
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #282
Od : nerkogalesic
Datum : 16.03.2011.
Citajuci novi broj Svedskog-Banjaluckog
Magazina;"Seher Banjaluka",koji je izasao
u decembru prosle godine,bio sam veoma
iznenadjen,mozda je to smijesno,ali za nas
koji zivimo malo podalje od nase domovine,
to nije smijesno,i radostan kada sam
procitao da nasa legenda o "Safikadi",
nikada umrijeti nece.
Prenijet cu vam dio sadrzaja naravno iz
naseg magazina;"Seher Banjaluka",koji
je uredio Kompozitor i Profesor
Muharem Insanic.
U Banjaluci je,nakon cetvorogodisnjeg
rada,zavrseno komponovanje bosansko-
hercegovacke i banjalucke opere;"Safikada".
Kompozitor je prof.Muharem Insanic,inace
dirigent i umjetnicki rukovodilac
Muzicko-scenske agencije Arion:libreto je
napisao banjalucki novinar i publicista
Slavko Podgorelec,a orkestraciju djela
nacinio je prof.Svetozar Sasa Kovacevic
iz Novog Sada.
Uvertira ove nacionalne opere je nekoliko
puta javno izvedena-posljednji put u
interpretaciji sarajevske Filhamonije
na otvaranju 25.jubilarnog Festivala;
"Sarajevska zima" u februaru 2009 godine
u Sarajevu.
Vratimo se malo u istoriju Safikadinog
groba.
U nasem rodnom gradu postoji grob djevojke
Safikade na kojem,vise od 100 godina
mladi i zaljubljeni,Banjalucani i putnici-
namjernici svih nacija i vjera pale svijece
u nadi da ce tim cinom osigurati trajnost
vlastite ljubavi.
Prema legendi,djevojka Safikada zaljubila
se u austrijskog vojnika koji je pripadao
drugom nacionalnom i vjerskom odnosno
kulturnom i civilizacijskom(neislamskom)
krugu.Ljubav je bila obostrana,ali za ono
vrijeme(autori radnju smjestaju na kraju
19. vijeka i period austrougarske okupacije)
bezperspektivna odnosno unaprijed osudjena,
jer su djevojci,po drevnom muslimanskom
obicaju buduceg muza birali njeni roditelji.
Svjesna tog-a odlucna da sacuva ljubav-Safikada
se odlucuje na svojevrsni;"demonstracioni suicid",
s jedne strane su roditelji cijoj se volji mora
pokoriti,a s druge strane Safikada nenamjerava
iznevjeriti ljubav(vrhunsku,univerzalnu vrijednost)
koja ne priznaje ni vjerske ,ni kulturne,
ni religiozne zapreke.
Odjevena u svadbeno ruho,Safikada je sacekala da se
upali fitilj topa,koji ispred banjalucke tvrdjave,
svakoga dana pucnjem oznacavao podne.
Pritrcala je oruzju,grudi priljepila uz otvor cijevi
i"zagrlila top".
Banjalucani su njene posmrtne ostatke sahranili na
mjestu pogibije-izvan groblja,jer tako se,prema
muslimanskim obicajima,sahranjuju samo oni koji su
polozili zivot za visoke ciljeve.
Na tom grobu, u centru grada,svijece pale Banjalucani,
turisti,ali i poznate licnosti iz javnog zivota;
u martu 2009. godine to je ucinio i Martin Luther King
III.
Motivacija;
Banja Luka,gledano istorijski i zahvaljujuci cinjenici
da njeno gradjanstvo stoljecima njeguje i postuje
multikulturalnost,dobrosusjedske odnose i
multikonfesionalnost,prakticno pripada evropskom
krugu i predstavlja odlican primjer za metaforu;
"Istok-Zapad,Zapad-Istok".
Da su ove tvrdnje utemeljene,najbolje svjedoci primjer
Safikade koja je vlastitom zrtvom inaugurisala ljubav
kao vrhunsku vrijednost pred kojom padaju sve zapreke.
Njena zrtva dobija na znacenju ako se ima u vidu
da je austrougarska Monarhija,u vojnicke redove
regrutovala i katolike i pravoslavne- sinove
ovih prostora.
Opera "Safikada"je sublimat prethodno kazanog,
a umjetnicke muzicko-scenske vrijednosti vec su
dozivjele vise pozitivnih strucnih recenzija.
Djelo je svojevrsni poziv da se od zaborava
sacuvaju vrijednosni primjeri iz proslosti
za sretniju buducnost Bosne i Hercegovine
i njenih zitelja-bez obzira na nacionalnu
odnosno otuda i postupak aurora(Insanic-Podgorelec)
koji,u operi,izbjegavaju nacionalni ili konfesionalno
"identificiranje"vojnika("soldata-askera")
u kojeg se zaljubila Safikada.
Uz cinjenicu da su u radu na operi okupljeni
autori iz"tri konstitutivna naroda",autenticna
i autohtona banjalucka odnosno bosanskohercegovacka
(nacionalna)opera "Safikada" predstavlja novinu u
(inace oskudnoj) operskoj tradiciji ovih prostora
i afirmise pozitivne i humane vrijednosti.
Njene pozitivne poruke su univerzalne,a kompozitor
muzicki dio scenskog djela bazira na etnomuzikoloskoj
tradiciji Banja Luke,na "balkanskoj muzickoj ljestvici"
karakteristicnoj za mjesoviti melos sa nezaobilaznim
osloncem na "Sevdalinku"-tu originalnu muzicku formu
koja je univerzalno poznata i priznata.
Autori su pribavili i nacelnu saglasnost buducih aktera
opere;u naslovnoj ulozi nastupice primadona iz
Frankfurta Dunja Simic-sopran (inace Banjalucanka),
njenu majku pjevat ce primadona beogradske opere
i profesor emeritus Radmila Smiljanic-mezzosopran
(takodjer Banjalucanka),Safikadinog oca tumacice
prvak Ivica Saric-bas,a austrijskog vojnika
Amir Saracevic-bariton.
Operom diriguje Ognjen Bomostar,Banjalucanin iz
Sarajeva,inace dirigent Sarajevske opere.
Premijerno izvodjenje opere trebalo bi upriliciti
u julu 2011.godine na otvorenoj pozornici
banjalucke tvrdjave Kastel.
Muzicki odnosno pjevacki ansambl,u prvom redu,
oslanja se na banjalucke izvodjace odnosno
muzicare i vokalne interprete regrutovane
iz kapaciteta banjalucke muzicke skole
i Akademije umjetnosti.
Molimo sve koji su u mogucnosti da materijalno
podrze ovaj jedinstven projekt.
Muzicko-scenska agencija;"Arion"
51000 Banja Luka,Kralja Petra I Karadjordjevica 76
tel/fax;051/300-982
Bosna i Hercegovina,Republika Srpska
mob;065/644-783
Ziro racun;562-99-0000-448828 Razvojna banka
e-mail;arion@blic.net
JIB;4502327270010
www.arion-bl.com
Unaprijed se zahvaljujemo na pomoci.
******************************************
Malo sjecanje na nasega nikada zaboravljenog
rahmetli Aliju Kapidzica-Alkapa
SAFIKADI
Nad tobom usnulom u ljubavi
nadnose se vijekovi i ljudi
da te prahom i dahom cjelivaju
da ne svisnes sama i od studi.
Nad tobom usnulom u ljubavi
svijetla jeseni zlatne i ljeta
da ti tama ne okuje sjeni
kad zemaljska obuzme te sjeta.
Nad tobom usnulom u ljubavi
sumore breze tihe i cempresi
da ti se liku tako lomnom
silazak u mrtvu tisinu ne desi.
Nad tobom usnulom u ljubavi
sire se mirisi cvijeca i behara
da ti proljece u srcu ozivi
ako zudnja probudi te stara.
Nad tobom usnulom u ljubavi
snaze se druge neugasle i nove
i svaka bi ljubav presmiono htjela
da se tvojim imenom nazove.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Nastavit ce se.
Komentar Nr. #283
Od : nerkogalesic
Datum : 29.03.2011.
VJECNA LJUBAV
IMA JEDAN COVJEK
KOJI JE OTISAO ODAVNO
IZ SVOG RODNOG GRADA,
A KOJI JE OSTAO VEZAN
DUSOM IZ SRCEM ZA SVOJ
RODNI GRAD.
U SVAKOM MOMENTU KADA
JE BIO SLOBODAN DOLAZIO
JE U SVOJ RODNI GRAD.
BIO JE U POSJETI SVOME
RODNOM GRADU,KADA JE BILO
NEMOGUCE UCI U GRAD.
NIKADA U SVOJIM IZJAVAMA
NIJE SKRIVAO MJESTO SVOGA
RODJENJA.
I DANAS KADA GA PITAJU
ODAKLE JE ON PONOSNO
IZJAVLJUJE;
"JA SAM IZ BANJA LUKE,
I SVI MOJI SU RODJENI
BANJALUCANI.
A TKO JE TAJ COVJEK??????/
TAJ COVJEK NIJE PJESNIK,
TAJ COVJEK NIJE SPORTIST,
TAJ COVJEK JE OGLEDALO
NASEGA GRADA,I SVI SMO
PONOSNI,STO IMAMO NJEGA
KAO PREDSTAVNIKA NASEGA GRADA.
TAJ COVJEK ZASLUZUJE POSEBNO
POSTIVANJE,JER TAJ COVJEK
AKADEMIK,TEORETICAR,ESEJIST,
FILOZOFSKI PISAC I SPADA
U JEDNE OD NAJZNACAJNIJIH
BOSANSKOHERCEGOVACKIH ISTORICARA.
SVI SE PONOSIMO SA TIM COVJEKOM,
JER TKO SE NE BI PONOSIO SA NASIM
TUNJOM ODNOSNO ;
MUHAMEDOM FILIPOVICEM.
MUHAMED FILIPOVIC rodjen je u Banja Luci
3.augusta 1929 godine.
Akademik,Filozofski pisac,Teoreticar,
Esejist i jedan od najznacajnijih BiH
Istoricara.
Jedan od najpoznatijih bosanskih Filozofa
danasnjice i jedan od najvecih intelektualaca
u Juznih Slovena,poznat po svom analitickom
i nepristranom misljenju.
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu,
a doktorirao 1960 godine.
Clan je Akademije nauka Bosne i Hercegovine.
Radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu
u Sarajevu.
Objavio je 14 knjiga,od kojih su neke,
prevedene na druge jezike.
Najveci broj prevoda dozivjela je knjiga;
"Lenjin-Monografija njegove misli",
koja je prevedena na Danski,Svedski,Francuski,
Bugarski,Slovacki,Italijanski i Kineski jezik.
DJELA;
1) "LENJIN-MONOGRAFIJA NJEGOVE MISLI",
2) "RELIGIJA I MORAL",
3) "ETICKI OSNOVI HUMANIZMA",
4) "MARKSIZAM I SAVREMENA FILOZOFIJA",
5) "MARKSISITICKA FILOZOFIJA",
6) SAFET KRUPIC-"FILOZOF,ESEJIST I
KNJIZEVNI KRITICAR",
7) "FILOZOFIJA JEZIKA",
8) "BOSNJACKA POLITIKA"-SVJETLOST 1996 GODINE,
9) BOSNA I HERCEGOVINA-"NAJVAZNIJE GEOGRAFSKE,
DEMOGRAFSKE,HISTORIJSKE,KULTURNE I POLITICKE
CINJENICE"-COPACT-E SARAJEVO 1997 GODINE.
10) "TUNJINA NEDOVRSENA PRICA-BANJALUKA U KAZIVANJU
MUHAMEDA FILIPOVICA"-EMIN KRKIC 1999 GODINE.
11) "POKUSAJ JEDNE DUHOVNE BIOGRAFIJE"
AICENA SARAJEVO 1999 GODINE.
12) "BIO SAM ALIJIN DIPLOMATA I I II"- DELTA
BIHAC 2000 GODINE.
13) "DESET PREDAVANJA O IDEJI EUROPE"
PRAVNI CENTAR FOND OTVORENO DRUSTVO,
SARAJEVO 2000 GODINE.
14) "JEDNO DUGO,DUGO PUTOVANJE UZ LIM
I OKO PESTERA"-SVJETLOST SARAJEVO 2001 GODINE.
15) "KOMUNIZAM I NOSTALGIJA"-SVJETLOST SARAJEVO
2001 GODINE.
16) "PITANJE ODGOVORNOSTI ZA RAT U
BOSNI I HERCEGOVINI"-SVJETLOST SARAJEVO 2001 GODINE.
17) "ISLAM I TEROR"- EL KALEM SARAJEVO 2002 GODINE.
18) "METODOLOGIJA ZNANOSTI I ZNANSTVENOG RADA"-
SVJETLOST SARAJEVO 2004 GODINE.
19) "TRAGEDIJA BOSNE POVIJEST I NASE MISLJENJE
O NJOJ.HISTORIJA DUHOVNOG ZIVOTA
NA TLU BOSNE I HERCEGOVINE".
KNJIGE I,II,III,IV-SVJETLOST SARAJEVO 2005 GODINE.
20) "DEVETNAEST ETIDA O MIHAILU BAHTINU"-
SVJETLOST SARAJEVO 2005 GODINE.
21) "BOSANSKI DUH LEBDI NAD BOSNOM"
PROSPERITET SARAJEVO 2006 GODINE.
Nasem TUNJI zelim jos mnogo godina
da zivi u zdravlju i veselju,i da nas
iznenadi sa jos kojim svojim djelom,
jer malo ima takvih dobrih ljudi
kao sto je MUHAMED FILIPOVIC-TUNJO.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #284
Od : Luka
Datum : 01.05.2011.
Draganu Georgijeviću umesto poslednjeg pozdrava
Meteori
Meteori prve laste
banjalučkog rokenrola
a Šemara i vandali
pravi roker, stara škola
Meteori ko motori
i prozori u svijet novi
Uragani i Amori
i muzika što se voli
Otporan na fol i bol
bolji je od svakog lijeka
banjalučki rokenrol
stariji od pola vijeka
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!
Komentar Nr. #285
Od : nerkogalesic
Datum : 26.05.2011.
Za sve moje sugradjane koji dolaze
na majske susrete u Saint Louis
NASA BANJALUKA
NOSIM TE U SRCU,
CUVAM TE U RUCI,
PJEVAM SAMO TEBI,
MOJOJ BANJALUCI.
TI SI RADOST OKA,
DRAGA,TOPLA,LUKA,
TI SI SAN DJETINSTVA,
NASA BANJALUKA.
I HILJADU SNOVA
MOZE DA SE SRUSI,
AL'NE MOZES NIKAD
TI U NASOJ DUSI.
TU,U TOM BESKRAJU,
TI SI POPUT GNIJEZDA,
IZ KOJEG SE VIDI
NAJLEPSA ZVIJEZDA.
NOSIM TE U SRCU....
CUVAM TE U RUCI,
PJEVAM SAMO TEBI,
MOJOJ BANJALUCI.
TI SI RADOST OKA,
DRAGA,TOPLA,LUKA,
TI SI SAN DJETINSTVA,
NASA BANJALUKA.
Raja spremite se za dernek
u Saint Louisu,i zapamtite
ove rijeci,jer to je himna
susreta u Saint Louisu,
ili vasoj Banjaluci.
S VRHA SEHITLUKA
Svrha Sehitluka,
zidina Kastela
u srca nas rani
zelena strijela.
Sad kucaju srca
zuborom Vrbasa
i kao kad vjetar
aleje talasa.
S vrha Sehitluka,
dolinom Trapista,
na dlanu pogleda
ljepota zablista.
Sad kucaju srca
zuborom Vrbasa
i kao kad vjetar
aleje talasa.
POCINJE GRAD
Kao sto pocinje jutro.
U mome srcu aleje.
Prolazi smijeh.Koraci.
Radnicke navike...
Razdragani gradimo grad.
Ruke su pomalo vlazne.
Postaje kolektiv svijet.
Ostvarili smo plan...
Povratkom opet tu.
Dostizemo dimnjake.Dim.
Mirisu vrtovi tijela...
I smjenjuje se smijeh.
Fabrike su porasle.
Za novu smjenu.
Treba rimovati istoriju.
Pjesmu je napisao
Milos Milojevic 1966 godine,
iz knjige izabranih pjesama;
"Ruike",Banja Luka 2006 godine.
Mojim sugradjanima koji dolaze na
Majske susrete u Saint Louis,
zelim sretan put.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
PS;Ukradene pjesme iz magazina;
"SEHER BANJALUKA'
Tema;"Vezeni most'
koju fantasticno uredjuje
nas ISMET BEKRIC.
Komentar Nr. #286
Od : nerkogalesic
Datum : 10.06.2011.
Evo nas opet poslije Saint Louisa derneka,
i malo listam magazin;"Seher Banjaluka"
tema;"Vezeni most",koji je posvecen
nasem gradu.
Izdvajam neke pjesme;
GRAD LJUBAVI
Bedemi Kastela postadose nijemi,
uplaseni Vrbas...umirao je s nama,
mrznja stvori carstvo u ljudima,
zamrijese i osmijesi na usnama.
Utkase se zlobe u nasoj tvrdjavi,
gdje se milovalo,batina e srece.
Satane udjose!!!u grad ljubavi,
carsija ih nikad razumjeti nece.
Vrbasu prilazim s drhtanjem i zebnjom.
Sjecanja naviru,kad smo srecni bili.
Devedeset i neke strah je carovao,
a do juce svi smo iste snove snili.
Bez obzira koliko godina zivimo
van nasega rodnog mjesta,ljubav prema
nasem rodnom gradu imam osjecaj da se
jos vise pojacava,sto se moze
osjetiti iz nove pjesme nasega
veterana Banjalucanina Semse Avdica.
Ova pjesma izdata je u najnovijoj
knjizi koja je izdata prosle godine
pod nazivom;"Romska sudbina lancima okovana".
POCINJE GRAD
Kao sto pocinje jutro.
U mome srcu aleje.
Prolazi smijeh.Koraci.
Radnicke navike...
Razdragani gradimo grad.
Ruke su pomalo vlazne.
Postaje kolektiv svijet.
Ostvarili smo plan...
Povratkom opet tu.
Dostizemo dimnjake.Dim.
Mirisu vrtovi tijela...
I smjenjuje se smijeh.
Fabrike su porasle.
Za novu smjenu.
Treba rimovati istoriju...
Ova pjesma Milosa Milojevica
vraca me na vrijema radnih akcija,
probijanja svih rekorda proizvodnje,
na celu sa Alijom Sirotanovicem,ustvari
kada nismo imali mnogo,ali smo bili
presretni sa onim sto imamo.
Pjesma je izdata davne 1966 godine.
Vratimo se na nasu predivnu drzavu
Bosnu uz poeziju Muhidina Sarica.
BOSNA
Kad ispruzim svoju ruku,
pomilujem Banjaluku.
S cvijecem usred dana bijela,
ljubim sunce sa Kastela,
pa se ljeti svakog casa
hrvem s vodom iz Vrbasa.
Kad se mjesec nebom prospe
Ppestenove srebra stvara,
ja ispruzim obje ruke,
pa prosetam do Mostara.
U tom gradu svih nas ima
pomijesanih s vjekovima.
Ispod Janja-Jajce grad
napravilo vodopad.
Pa se divi citav kraj
gdje se lijepa Pliva baca
Vrbasu u zagrljaj.
Sarajevo,Brcko,Dvor,
Tuzla,Travnik i Prijedor,
Bijeljina i Zenica,
Bihac,Drvar,Vlasenica,
Bugojno i Srebrenica,
ko jabuke zlatne stoje
na granama Bosne moje.
Hvala na ovoj predivnoj pjesmi.
Banjalucka glumica Lena Politeo
napisala je predivnu pjesmu;
NE TREBA KLETI....
Ne treba kleti,
ni kajati se ne treba.
Al parce,
Ono malo parce srece,
Treba pazljivo zamotati.
Bijelom svilom sjecanja
I pohraniti brizno;
Ne dozvoliti cak ni vremenu
Krilom da ga takne,
Ne treba kleti,
Ni kajati se ne treba,
Nikada.
HVALA.
Poznati hrvatski pjesnik
skolovao se i u banjaluckoj
Realnoj gimnaziji
Nikola Sop napisao je slijedecu
pjesmu;
NAPUSTENA KUCA
Jos nitko na prozoru svjetiljku ne pali,
ko da je sve otislo il drijema.
I sirom otvoren ceka tor mali.
Al ovaca nema.
Vretena sad cuj pamucni zuj.
U dvoristu to tamnom stare bake sjede.
Al ne,to u kucici bez psa cuvara
macak cuci i prede,prede.
Brava skrinu.Sad ce s krcagom u ruci
po vodu izaci djevojka ko sjena.
Al nikog nema;to je vecernji vjetar samo
pomako
vrata pritvorena.
Ja se nadam da ce uzivati u ovim divnim
pjesmama.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #287
Od : Luka
Datum : 03.07.2011.
Posvećeno Paji (Veljko) Miloševiću koji je donio prvu
"pravu" električnu gitaru na Paprikovac
Gore na Paprikovcu
Gore na Paprikovcu čuje se i sad
pjesma što rasli smo uz nju
Perica Zlatko, Zuja i Cile
prvi VIS, pivo, vekija i rum
Gore na Paprikovcu čuje se i sad
pjesma što rasli smo uz nju
"Lejdi Madona" i "Jelou river"
Drago Mlinarec, "Bube" i "Hej Džud"
Tad smo Zlaja, Zuja i ja
imali svoj VIS
gore na vrh Paprikovca
svirali na bis
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!
Komentar Nr. #288
Od : nerkogalesic
Datum : 28.07.2011.
Svaka cast ekipi iz magazina;"Seher Banjaluka",
za osvjezenje teme;"Vazeni most".
Nova lica,novi ljudi,nove pjesme.
Treba dati prednost nekada i mladim
citaocima i pjesnicima da se ukljuce,
i pisu u temi"Vezeni most"
Tu slobodu mozete imati samo u nasem
magazinu;"Seher Banjaluka".
Rijec je o nasem banjalucaninu;
Sabahudinu Bajricu-Sabi,koji je
rodjen 1951 godine u Banja Luci
u Kulmahali,u Mejdanu.
Sada zivi u gradu Vaxjo u Svedskoj
Voli da pise pjesme i da slika slike.
Sve njegove pjesme su vezane dusom i srcem
za njegov rodni grad Banja Luku.
Evo jedne od njih;
PISMO MOM GRADU
Da l'jos si tamo
gdje si oduvijek,
da l'jos u noci asik miri,
da l',kad na nebu istok je bakar,
minaret toplog ezana glas siri?
Da l'Vrbas od Sehera jos uvijek stize,
je l' Abacija jos uvijek tamo,
da l's mosta skacu,
je l'i sa perde,
Zelenac uvijek stoji li tamo?
Je l'Konvikt srusen,
da l'gleda Kastel
u Vrbas sto ih ko bracu dijeli?
Je l' buk Halil
bucan ko nekad
da l'su i njemu snagu uzeli?
Da l'Venecija,ko stic dajaka
sto sedru njenu zna izbost ljeti,
uspravno stoji i suzi ne da
u vrbas ko led,
da ne otopli?
Da l'sad od mlina do Ade treba
tri frtalja sahata plivati paske,
ili su oni sada i tome
novo ruho u kicu dali?
Je l' Safikada jos uvijek tamo,
pale li svijece jos uvijek kod nje,
daje li srecu ikome sada
ili je opet
kod nekad jadna?
Da ljudi ljubav ocima vide,
prsima svojim sva uplakana
u smiraj dana
pred top je stala.
Je l' u Aleji uzdisaj stao,
je l's Begova pogled jos dalek,
aksamlukom Mejdan je l' miri,
je l' potok uvijek onako zao?
U Carsiji maloj sta ima novo,
javi ti meni o svemu tome,
jedini grade,
moj dobri stari.
Ti i samo ti si,
oduvijek radost,
kako krv tako i suza
sada i uvijek u oku mome.
Koliko ljubavi prema gradu vidimo
samo u jednoj pjesmi vezanoj za
nas rodni grad,jer to moze da osjeca
samo onaj koji je rodjen u Banja Luci,
i bez obzira gdje sada zivi njegovo srce
i dusa vezana je za rodni grad,i vidi ono
sto ne vide svi, jer samo je jedna i jedina
BANJA LUKA.
Jos jednom cijeloj ekipi magazina"Seher Banjaluka"
zelim zahvaliti na ovoj divnoj temi,i zelim ekipi
"Seher Banjaluka",da nam jos podari mnogo ovakvih
predivnih trenutaka uzivanja citajuci nas ponosni
magazin;"Seher Banjaluka".
Mnogo pozdrava iz prevruceg Saint Louisa,samo
40 stepeni,a u vecernjim satima oko 35 stepeni.
Komentar Nr. #289
Od : berna 1 (berna1)
Datum : 21.08.2011.
tema je veoma zahvalna
Komentar Nr. #290
Od : nerkogalesic
Datum : 23.09.2011.
Citajuci majsko-junski banjalucki magazin
iz Svedske tema vezeni most koju vodi
nasa legenda gospodin Ismet Bekric,a rijec
je o nasem banjaluckom pjesniku koji zivi
momentalno u USA-Californija-Lejk Forest
gradu,rodjenom u Vrbanji 1956 godine
KEMALU HANDANU.
Povodom njegove prve knjige;"Usnula planeta".
Vjetrovi zla su i Kemala Handana,Vrbanjca i
Banjalucanina,prognali sa zavicajnih obala
djetinstva na neka druga,udaljena,americka
prostranstva,da cezne i priziva stare slike
-predjele svoje Vrbanje,starog,pitomog naselja
sto se privuklo Banjaluci i zuborima rjecice,
koja mu je dobrocudno poklonila svoje ime.
Handanov odgovor nije bio zgusnut u mrznju,
u zlopamncenje;naprotiv,razlio se u mehke
rijeci u stihove.Neke od njih susrecemo
i medju koricama njegovog pjesnickog
prvenca-zbirke pjesama za djecu;
"Usnula planeta",objavljene u ediciji
"Mali princ",izdavacke kuce;"Bosanska rijec"
iz Tuzle(ilustracija Salih Djodjic),a
predstavljene i na nedavnom Sajmu knjiga
u Sarajevu.
Kemal Handan je dugo sretan snivao kraj
Vrbanje,a ti snovi sada su se spleli
u stihove u kojima >>uspomene sad se
smijese>Jos radosti bukti plamen,
/kad nacinih prvi skok/.Poznam njezin
svaki kamen,/citav njezin donji tok..>Ona nam je
zlatna rijeka,/u kojoj i nebo sanja,/
gdje tece voda neka,/sa njom tece i
Vrbanja/>kako dusa sanja> koja tece>vjecito ne sceni> kad na prozor ptica
sleti,/u djetinstvo to ga vrati>djacak sa-brkovima>za nas uvijek draga lika,centar svijeta>Svaki covjek ima svoju usnulu planetu>U grlu je rijec stala,/u vazduhu ruka./
/U Vrbas je suza pala-tece Banja Luka...//
Ruka njena drhtava je,/taj zagrljaj ceka.
/Napunila suzama je/korita svih rijeka!<<
AHILOVA PETA
Sta bi Ahil,zbilja
bez ranjive pete?
Vjecno a bez cilja,
ni covjek ni dijete.
Uzalud zapinjat'
cak iz petnih zila
ne bi ga,u inat
strijela pogodila.
Za Ahila znamo
al'ne bismo znali.
Za besmrtnost samo
peti nek'-zahvali.
Cijeloj ekipi "Seher Banjaluka",a posebno
nasem profesoru gospodinu Ismetu Bekricu
velika;HVALA,za divan tekst koji je objavio
o nasem Banjalucaninu-Amerikancu
Kemalu Handanu.
Veliki dio teksta iz magazina iskoristio
sam za biografiju o nasem pjesniku koji
iako zivi u Californiji dusom i srcem
vezan je za svoj rodni grad,svoju Vrbanju,
svoju carsiju,i samo svi trebamo
slijediti njegovu ljubav prema nasem rodnom gradu;
BANJA LUKA
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #291
Od : nerkogalesic
Datum : 03.10.2011.
Izvinjavam se svim citaocima stranice Banjalucki
pjesnici sto je doslo do greske u pisanju,
o nasem Banjalucaninu Kemalu Handanu.
Za uzvrat idu njegove pjesme;
ALE,ALE GENERALE
Ale,Ale generale!
Djeca mi te mnogo hvale.
Sjecaju se jos parade,
svi sa tablom cokolade.
Ale,Ale generale!
snage su ti izdrzale.
Linije su svuda cvrste,
oblizuju djeca prste.
Ale,Ale generale!
Tvoje sile nadjacale.
Svakome iz esalona
zapala je po bonbona.
Kemale Handane hvala ti za ovu
divnu pjesmu o nasoj legendi Aliji.
TKO VOLIO ALIJU STO GODINA ZIVIO.
Slijede pjesme posvecene posebno
Vrbanjskim ribarima,i svim banjaluckim ribarima.
NA VRBANJI JEDNA BRANA
Na Vrbanji jedna brana
a na brani drven mlin.
Od brasna se pravi hrana,
mlinar otac,djed i sin.
Na brani se riba lovi;
skobalj,saran,mrena,klen.
Tu Vrbanjska flota plovi;
jedna ladja-mlinar snen.
Tu za kahvu voda vrije-
ma popicu odmah dvije.
Gotove su djulbastije-
moze jedna i kasnije.....
Kukuruz kraj brane zlati
I...........
*******************************
VRBANJSKI RIBARI
Morali su preko bare,
u svjetove nove,
morali su i da ribare,
da ulove snove.
Mozda znaju pa ne haju
sarani i stuke.
Neki ljudi kad pecaju
ne trebaju kuke.
Svi ribari ribu love,
uz iznimku neku,
ribari sa vode ove
love svoju rijeku.
Znam de ribe nisu vazne
sad uz Mississipi,
dovedu te oci vlazne
vodi koja.......
*************************
Zelim Kemalu Handanu jos mnogo novih pjesama,
i da ga vidimo za desetogodisnjicu susreta
iduce godine u Saint Louisu,da nam uzivo
recituje svoje pjesme.
Komentar Nr. #292
Od : nerkogalesic
Datum : 21.11.2011.
Uzeh stari broj magazina;"Seher Banjaluka"
tema;"Vezeni most" sa divnim pjesmama
nasih Velikana poezije;
USPAVANKA
Tiha pjesmo isarana
paunovim sjajnim krilom,
paucinom izatkana,
opsivena zutom svilom,
tisa nego voda plava
uspavaj mi malog mrava!
On je danas,pjesmo vita,
kotrljao zrnce zita.
Mala pjesmo ispunjena
slavujevim toplim dahom,
na usnama zatvorena,
obasuta cvjetnim prahom
zazubori poput vrela,
nek umorna zaspi pcela!
Ona je sred cvjetne pase
sakupljala med u case.
Laka pjesma uhvacena
na pramenu plavog svoda,
trackom sunca pozlacena,
od srninog meksa hoda,
kao dasak vjetra laka
uspavaj mi mog djecaka!
On je danas kao lane
pretrcao tri poljane.
Zar nije predivna ova pjesma,
vraca me na poljanu punu cvijeca.
Lezim na poljani,gledam u plavo nebo,
uzivam u orkestru pticjeg hora,
lagano vjetric popirkuje,kosa
mi leluja na vjetricu,miris
raznog cvijeca lagano me
uspavljuje,a ja zelim vjecno
uzivati u tom raju.
Gle, leptiric sletio na moju ruku,
predivnih sara,krila mu lelujaju
na vjetricu,osjetim njegovo lagano
kretanje po mojoj ruci.
Pcele obavlaju svoj marljivi
jutarnji posao,a pomazu im
mali kolibrici.
Miris vode iz potocica koji nedaleko
od mene tece,jos vise me
uspavljuje,a ja se ne protivim
tom stanju,samo zelim da jos dugo
traje.
Draga rahmetli Nasiha Kapidzic-Hadzic
jos jednom ti hvala na ovim divnim
stihovima u kojima sam se vratio
na nase predivne predjele,najljepse
na svijetu.
Neka ti je lahka crna zemlja.
*************************************
KAHVA
Kahva se najsladja sabahile iz male
dzezve pije,
a ni u deset,vala,mahane joj nikakve
nije.
I popodne fildzan kahve kao narucen
dodje.
Da kahve nije,ko bi pomislio da dan
tako brzo moze da prodje.
Kafa se pije u kuci,kancelariji,kafani,
a kod nas, u Bosni,i u avliji,vani.
Kafa bas svakoga ucini svojim robom.
Da kafe nije,zar bi insan znao
kud bi serbez sa sobom.
Kava zbilja nikome ne oduzima vrijeme
posto se uz nju premecu svakojake teme.
Srkajuci kavicu svako bi reci nesto htio.
Da kave nije,kako bi se pamtilo ko
je sve tude i zasto bio.
Kahva je u isti mah cejf,navika,car
i bezbeli,povrh toga,ponesto
ozbiljna stvar.
Ja sam s kafom cak duhovno srastao.
Da kave nije,bi li ovaj tekst
u mojoj glavi uopce i nastao?
Svaka cast doktoru rahmetli Aliji
Kapidzicu.
Zamislite jutro, bez kafe,kave ili kahve.
Kakav bi to bio dan.
To je nezamislivo,otici na posao,
a ne popiti kafu.
Kafa Vas vraca u stvarnost.
Kafedisanje,opustanje,relaks,tracanje,
vracanje u stvarnost,planiranje,a na
kraju uzivanje u mirisu,i okusu kafe,
bez obzira koja turska,expresso,
capuccino ili ness caffee.
Svaka vrsta kafe ima svoju kvalitetu
i ukus.
U nasoj bivsoj domovini,a nadam se i
buducoj nije se mogao zamisliti nijedan
posao bez kafe.
PRVO KAFA,ZATIM POSAO.
Sjetim se kada sam radio u "Bosna Autu"
Sarajevo,cesto puta moj put prema
Sarajevu,imao je pauzu u Busovaci,gdje
sam volio svratiti na pravu kahvu.
Bila je bosanska orijentalna kafana,
gdje se przila kahva u dolafu i tucala.
Cijeli taj dio mirisao je na kahvu.
A, on ispred Vas sjedi i tuca kahvu,koju
cekate jedno dvadesetak minuta.
Nije bilo zurbe-vrijeme uzivanja u mirisu
i okusu prave kahve.
Jednom sam sa svojim poslovnim partnerom
svratio na kahvu,i cekali smo jedno pola sata
da popijemo kahvu.
Kada je kahva bila gotova,on je srknuo
kahvu za jednu minutu,sto se nasem domacinu
nije svidjelo,dosao je izvinio se i rekao;
"Molim,Vas napustite moj lokal,nista ne trebate
platiti,gospodine Nerko posto ste Vi moj
redovni gost,i znate uzivati u mojoj kahvi,
Vi ste uvijek dobrodosli kao gost,ali Vaseg
prijatelja ne zelim nikada vise vidjeti ovdje".
Tako se zavrsila poslovna kahva izmedju mene
i moga poslovnog partnera.
************************************************
NESPORAZUM
(ili kako se pozdravljaju optimista
i pesimista)
Ima trenutak u svakom danu
kad sunce i mjesec na vagu stanu,
svaki na svoj usjajen tas.
Jezicak vage
na tren se smiri,
niti je dan
niti je noc
a u nama se jave nemiri.
U tim casima cesto se zgode
male luckaste sale,
nezgode.
Pozdravis lijepo;
-Dobar dan,
i cujes kako zacudjen rece
taj pozdravljeni;
-Dobro vece!
Koliko se Vama puta desilo,
da lutate sa mislima,
kada Vas netko pozdravi.
Nalazio sam se cesto puta u takvoj
situaciji,ali nije ni cudo,
kada smo svi u nekim dugovima,
i uvijek misli lutaju na RACUNE.
Mnogo pozdrava nasoj Enisi Osmancevic-
Curic na ovoj pjesmici,a moram biti
dobar sa porodicom moje supruge.
*********************************
Na kraju jedna sevdalinka
o nasoj predivnoj ljepotici
BANJA LUCI.
BANJA LUKO I RAVNINE TVOJE
Banja Luko i ravnine tvoje,
u tebi su crne oci moje.
U tebi je Beg-Emina mlada
pa se sece ispod bila grada;
A boga ti,Beg-Emina mlada,
bi li meni virna ljuba bila?
Steracu ti crvenu kadifu,
sipacu ti biser i dukate!
A boga mi, valijo iz grada,
ne bi'tebi virna ljuba bila,
ja imadem agu Omer-Agu.
U Omera sargija tambura,
kad god svira u srce me dira.
Volim s Omom po gori hoditi,
neg s valijom u dvoru siditi!
*******************************
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa,uz
jutarnju kafu,kahvu ili kavu,
PRIJATAN DAN.
Komentar Nr. #293
Od : Luka
Datum : 21.11.2011.
Banjaluka je kuća bez izlaznih vrata
Banjaluka je kuća bez izlaznih vrata
kad jednom u nju udješ nema nazad
tu dobre ljude čeka zelena karta
i pogled kroz prozor na istok i na zapad
Banjaluka je ljubav s kojom se radja
bez uslova voli ko otac i majka
Banjaluka je luka kojoj se uvijek vraćam
Banjaluka je dinar, ne evro i ne marka
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!!!
Komentar Nr. #294
Od : luka
Datum : 04.12.2011.
Ne poriči učešće u priči
Ne poriči
učešće u priči
našu Banjaluku
pjesmu zanosnu
jednaki a isti
ma,u svemu slični
kada mi smo imali
samo jednu Bosnu
Ma gdje bili, nazdravili!!!
Luka
Komentar Nr. #295
Od : nerkogalesic
Datum : 05.12.2011.
Danas cemo se sjetiti jednog velikog covjeka,
covjeka koji je zivio za svoj grad,i covjeka
koji kada su bili najtezi trenuci za zivot u
Banja Luci za gradjane ne proslavne vjeroispovjesti
ostao vjeran svome gradu.
On nije pjesnik,ali je najveci pjesnik sto je ikada
grad Banja Luka imala.
Covjek koji je i dusom i srcem zivio za svoj grad.
Predzadnji dan prije moga odlaska iz grada,sreo sam
ga na Zelenom mostu,i pozvao na kafu sto je on
na moju veliku radost prihvatio.
To je bio zadnji susret sa mojim najboljim nastavnikom,
od koga sam naucio voljeti slike i uzivati u njima.
Taj covjek izveo je generacije i generacije ucenika
pod svojom kontrolom,a mnogi od tih ucenika danas
su poznati umjetnici.
Tog dana pijuci kafu kod mene plakao je molio me da
ostanem,i da istrajemo u borbi opstanka u nasem gradu.
Na moju veliku zalost nismo se vise nikada vidjeli,
ali ostao je u mome srcu,i u srcima svih nas
kao najbolji pedagog naseg vremena.
Prije njegove smrti 31 marta 2007 godine,bio sam
upoznat sa svim uspjesima koje je imao od 1994 godine.
Kada je dolazila od moje supruge rodjaka u emigraciju
u Ameriku moj pokojni profesor poslao je besplatno
svoju sliku Stecaka i obale Vrbasa,koja mi stoji
u dnevnom boravku,i u svakom momentu vraca mi sjecanje
na moga nastavnika od koga sam znao dobiti po nekoliko
jedinica za isti crtez,a kasnije te iste jedinice
prepravio bi u petice.
Gledajuci njegovu sliku,vracam se u prosle dane,
jer njegova slika je poezija,kojom gledajuci
mozete napisati najljepse stihove na svijetu.
On vjecno zivi u nama koji smo ga poznavali,i
dok smo mi zivi,a nastojat cemo nase sjecanje
prenijeti na nasu mladu generaciju,jer nikada
ne smijemo zaboraviti nasu legendu,covjeka po
kojem se pamti nasa Banja Luka,opjevana u
njegovim Akvarelama i hvala mu za sve sto je
ucinio za svoj grad,a nama ostavio sjecanja
na njega STECKE,DZAMIJE,OBALE VRBASA ITD.
ZIVI VJECNO ALOJZO-LOJZO CURICU.
ALOJZ "LOJZO" CURIC rodjen je 13 aprila 1933
godine u Mrkonjig Gradu,od oca Zvonke i majke
Elizabete.
Umro je u Banja Luci 31 marta 2007 godine.
Sa porodicom preselio se u 1941 godine u
Banja Luku.
Slikarstvom je poceo da se bavi 1952 godine,
a iste godine je u Banja Luci upisao Visu
pedagosku skolu.Odslusao je jednu godinu kod
profesora Boze Nikolica,a nakon preseljenja skole
u Sarajevo,i on se preselio i diplomirao u klasi
profesora Radenka Misevica i Hakije Kulenovica,
1954 godine.
Vec u to vrijeme je poceo da objavljuje ilustracije
i crteze u ondasnjim omladinskim listovima.
Nakon studijskih putovanja po Italiji pohadjao
je i skolu Rezervnih oficira u Zagrebu.
Sa slikarima Dusanom Simicem,Bekirom Misirlicem,
i Enverom Staljom je 1955 godine osnovao grupu;
"Cetvorica".
Oni su te godine objavili svoj;"Manifest",i
odrzali prvu izlozbu u banjaluckom Domu kulture.
Alojz-Lojzo-Curic se takodjer zaposlio u osnovnoj
skoli;"Zmaj Jovan Jovanovic",kao nastavnik likovnog
vaspitanja,i tu je radio 38 godina.
Ucestvovao je na preko 60 samostalnih i grupnih
izlozbi u zemlji i u inostranstvu,a dobitnik je
nekoliko nagrada i priznanja.
Bio je ozenjen pjesnikinjom Enisom Osmancevic
sa kojom je imao kcerku.
Preminuo je 31.marta.2007 godine u Banja Luci.
Komemoracija povodom njegove smrti je odrzana
u Hrvatskom kulturnom centru 6 aprila iste godine.
U periodu od 25 juna do 25 jula 2009 godine je
u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske
odrzana retrospektivna izlozba na kojoj je
prikazano vise od 100 njegovih radova.
SAMOSTALNE IZLOZBE;
1975 GODINE IZLOZBA AKVARELA "BOSNA"-KOMBINAT KOZE I
OBUCE
BANJA LUKA.
1978 GODINE IZLOZBA AKVARELA"OBALE VRBASA"RADNICKI
UNIVERZITET
"DJURO DJAKOVIC"
SARAJEVO.
1979 GODINA IZLOZBA AKVARELA DOM KULTURE BANJA LUKA
39 AKVARELA PERIOD
1956-1979 GODINA
1989 GODINA IZLOZBA AKVARELA UMJETNICKA GALERIJA
LAKTASI.
1994 GODINA IZLOZBA "OBALE VRBASA"GALERIJA KUD FRANCE
PRESERN
LJUBLJANA.
2003 GODINA IZLOZBA LOJZO,BANJA LUKA-VECICI.
NAGRADE I PRIZNANJA
1) 1962 GODINE-NAGRADA PUBLIKE,DRUGI JESENJI SALON
BANJA LUKA.
2) 1965 GODINA-DIPLOMA ZA IZUZETNU ZASLUGU NA
JUGOSLOVENSKIM
IZLOZBAMA DJECIJIH LIKOVNIH RADOVA NOVI
SAD.
3) 1968 GODINA-OTKUPNA NAGRADA.CETVRTI JESENJI SALON.
UMJETNICKA GALERIJA SARAJEVO.
4) 1978 GODINA-DIPLOMA ZASLUZNIH PEDAGOGA LIKOVNE
UMJETNOSTI
JUGOSLAVIJE.
5) 1979 GODINE-GRAND PRIX.SESTO MEDJUNARODNO BIJENALE
FANTASTIKE MARTIN CEHOSLOVACKA.
6) 1980 GODINE-"HASAN KIKIC"ZA ZNACAJNA OSTVARENJA
U OBLASTI OBRAZOVANJA I VASPITANJA.
7) 1980 GODINE-ORDEN ZASLUGA ZA NAROD SA SREBRNOM
ZVIJEZDOM.
8) 1985 GODINE-ZLATNA PLAKETA ZA IZUZETAN DOPRINOS U
RAZVOJU KULTURE,SIZ KULTURE BANJA LUKA.
9) 2003 GODINE-APRILSKA NAGRADA ZA POSEBAN DOPRINOS
RAZVOJU BANJA LUKE.
10) GRUPNA NAGRADA"VESELIN MASLESA"IZLOZBA LIKOVNIH
UMJETNIKA
BANJALUCKOG SREZA.
jos jednom hvala mom najboljem nastavniku pokojnom
Lojzi Curicu za sve sto je ucinio u svome zivotu.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #296
Od : nerkogalesic
Datum : 23.12.2011.
Mali poklon od naseg Banjalucanina-Dolcana
o kome smo pisali prosle godine,i koji je
napisao divnu pjesmu o nasoj Ferhadiji.
Rijec je o mome prijatelju Arifu Samardzicu
Sto on rece moram i ja dati neki doprinos
za ovu stranicu Banjaluckih pjesnika,gdje
i on sam spada.
ISLAM
AKO PITAS STA JE ISLAM;
EVO STA;
CISTO SRCE,DOBRA DUSA,
KOJA ZNA DA VEC ZIVOT ZDRAV,
I RADNIK KREPOSTAN K'O MOLITVA
BOGU DRAGOM UGODA BITOVA.
KORIST OKOLINI,RODU SVOM,
VOLIT'LJUDE KAO BRACU DUSOM
SVOM VJEROVATI.
DA SE ZLOCA,VRACA ZLIM,
A DOBROTA NAGRADJUJE NAJLJEPSIM.
CASTAN ZIVOT,MEDJU LJUDIMA,
PROZIVI GDJE GOD MOZES.
DOBRO DJELO UCINI.
NAUKOM SE I POSTENJEM OKITI.
DJECU SVOJU U ISLAMU ODGOJI,
SVAKOM DJELU NIJET ISKREN
TREBA DAT, U BOGA
SE S PUNIM SRCEM POUZDATI.
SA SMIRENJEM TREBA PRIMITI
SVAKI KRAH,GDJE SE SRECA,
A GDJE ZALOST.
HAJDE ZNAJ ,TKO SE POTOM
ZA ZIVOTA SVOG VLADA.
MOZE RECI DA ISLAMU PRIPADA.
A BOG ZNADE KO JE KAKAV,
SAMO ON NEK' UDJELI MILOST
VJECNU ROBU SVOM.
ZA MENE OVA PJESMA MOZE DA SE ODNOSI
NA SVE LJUDE DOBRE DUSE,BEZ OBZIRA NA VJERU.
*********************************************************
STID
STID MOZE BITI, ILI NE BITI
FILOZOFSKA,ETICKA,PSIHOLOSKA RELIGIJSKA,
ANTROPOLOSKA,POLITICKA,PRIVATNA
I JAVNA KATEGORIJA.
ON SE MOZE IMATI ,ILI NEJ'MATI,
MOZEMO GA UVAZAVATI I SMIJATI
SE ONIMA KOJI SE STIDE.
MOZEMO SE NAD NJIM I NAD NJIMA CUDITI.
ALI, KAD SVE NECASNO I SLAVNO
U OVOM VREMENU RATA PRODJE,
OSTAT'CE SAMO STID.
AKO NE NJIH,ONDA NAS OD NJIH.
NJIH, KOJI SU CINILI ZLOCINE,
ILI IM SLUZILI.
NJIH,KOJI SU ZLOCINE PRIPREMALI,
I PODSTICALI U SVOJIM KNJIGAMA,
I FILMOVIMA.
SVOJIM GOVORIMA I RASPRAVAMA.
SVOJIM LAZIMA,SVOJIM RUKAMA,
SVOJIM PARAMA,SVOJIM IZMASTANJEM.
KULTOM OSVETE NECE SE MOCI
POBJECI OD STIDA.
STID, ZBOG ISKASAPLJENIH LJUDI-STID.
ZBOG SRUSENIH GRADOVA I BOGOMOLJA,
RAZVALJENIH ULICA,DOMOVA I PARKOVA
DRVOREDA.
STID ,ZBOG NAJVISIH CINOVA
I AKADEMSKIH TITULA.
STID, ZBOG SIROMASTVA I GLADI
POSTOJECE KOJA CE DA BUDE-STID,
ZBOG UVREDA DRSKOSTI I UOBRAZENOSTI.
ZBOG NEVIDJENE BESTIDNOSTI
I LAZI,OBMANA I FALSIFIKATA.
SVAKE VRSTE STID.
PRED SAMIM SOBOM,PRED SVOJIMA,
PRED RODITELJIMA PRIJATELJA,
PRED KOMSILUKOM,
PRED NARODOM SVOJIM,
I PRED SVEKOLIKIM SVIJETOM.
STID.
STID, AKO NE NJIH ONDA NAS,
OD NJIH PRED BOGOM SVEMOGUCIM,
I NJEGOVIM LIJEPIM IMENIMA.
PRED, SVIM APOSTOLIMA I SVETCIMA.
PRED,SVIM SVETIM KNJIGAMA,
KNJIGAMA TORE I TALVUDA TIBETANSKOM,
I EGIPATSKOM KNJIGOM MRTVIH.
PRED, EZANIMA I CRKVENIM ZVONIMA.
PRED,MIHRABIMA I OLTARIMA.
PRED,ZVJEZDANIM NEBOM.
STID.
STID,ONIH KOJI ZLOCINU SLUZE.
STID.
STID,SVOG' ZNANJA I SVOJE DIPLOME,
OD SVOG BESKONACNOG NEZNANJA.
STID.
STID,OD RUKU KOJE NAPRAVE
HAMAJLIJE I STAVLJAJU OKO VRATA.
ZASIVAJU ODJECU DA IM UZ TIJELO
ZAPIS.
STID.
STID,OD RUKU KOJE NAM MASU,
NJEGUJU NAS,I PRAVE MEHLEME
ZA SVE RANE STIDA AKO NE NJIH,
ONDA NAS,OD NJIH PRED NJIVOM,
I VOCKOM.
ZEMLJOM KOJA NAS HRANI.
PRED STOKOM NAM.
PRED LIKOM NAM NA LICNOJ KARTI,
I PRED PJESMOM KOJU PJEVAMO,
I KOJU VOLIMO CUTI.
PRED UMJETNOSCU I SVE KO LIKOM,
KULTUROM I OTKAKO JE SVIJETA,
I V'JEKA,STID JE RADI ZIVOTA
SVIJETA I OVOG,I ONOG,
I NIKAD NIJE BILO,NITI CE BITI
SVE DOZVOLJENO NI U OSAMI
SE NE CINI ONO STO BI BILO
NEPRIJATNO DA DRUGI VIDE.
STID,STID,STID,
AKO NE NJIH,
ONDA NAS,OD NJIH.
STID
********************************************
Hvala Arife na ovim pjesmama,a svim gradjanima
katolicke vjeroispovjesti zelim SRETAN BOZIC,sa
zeljom
da ga sto bolje proslave,a svim narodima svijeta
SRETNA NOVA 2012 GODINA,sa zeljom da sve sto
zamislite to Vam se i ostvari
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #297
Od : Luka
Datum : 27.12.2011.
Iznova srećna nova
Idemo iznova
srećna vam nova
neka vas prati
ljubav i lova
nek vam se ispuni
milion želja
i stignu poljupci
od pijatelja
nek vam se ostvare
svi vaši snovi
srećan je jedino
čovjek što voli
Luka
Ma gdje bili nazdravili!
Komentar Nr. #298
Od : Luka
Datum : 15.01.2012.
Moj stari haveru
Moj stari haveru
ja nemam namjeru
da kidam veze
od cuge i meze
da bušim fudbalku
sa Braće Pavlića
i da se odričem
Ace Ravlića
Moj stari haveru
ja nemam namjeru
ni da se pravdam
ni da napadam
ali želim jedino
susret sa istinom
čistom i nevinom
i jedinstvenom
Ma gdje bili, nazdravili!
Luka
Komentar Nr. #299
Od : nerkogalesic
Datum : 28.01.2012.
Moj stari Haveru Luka
svaka cast.
Pocetak 2012 godine je u tvome stilu.
Samo nastavi tako,
da ova nasa tema bude najbolja
na stranici Cafekajaka,izvini
Seha,ali pomiri se sa sudbinom.
Luka jos jednom Tebi i tvojoj
porodici Sretna 2012 godina.
Ma gdje bili,i gdje cemo biti
na zdravlje.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #300
Od : nerkogalesic
Datum : 28.01.2012.
Ovu novu 2012 godinu pocinjemo sa
nasim lijepim gradom,i nasim predivnim
vrbama koje se oslikavaju u predivnoj
zelenoj najljepsoj rijeci na svijetu-Vrbas.
Nase vrbe daju bogastvo nasoj rijeci,a jos
ljepse zvuci kada dolazi iz pera nasega
pjesnika;Ugljese Kesica.
VRBASKE VRBE
Lijepe li su sve vrbaske vrbe
mnoga ljeta obale vec krase,
svaka od njih svoju pricu cuva
godinama gledajuci alase.
Vrbaske su sve to dame,
srusilo ih nije vrijeme,jos
na nekim ostale su zapisane
uspomene.
Prva vrba medju njima,tu,do
mosta jedan metar,na svom licu
njezno cuva Anu jedan Petar.
A na kozi druge vrbe,jos nam uvijek
ime sja,Beciragic Sanelu zauvijek cu voljet
ja.
Par koraka, dole,nize,skrivljenih
starih grana,do pola u Vrbasu
treca vrba njezno sanja.
A na njenoj mokroj kozi,jos
nam uvijek tuzno pise,Petric
Anja otisla je,ona nije moja
vise.
Tako dugih petsto ljeta,
kraj Vrbasa vrbe stoje,
nit im hladna zima smeta,
nit se vrelog ljeta boje.
Ti cuvari njeznih stvari,
prosli su sad mnoga ljeta
i laz nije kad se kaze bit ce
tu do kraja svijeta.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa
Komentar Nr. #301
Od : luka
Datum : 29.01.2012.
Nerko
Hvala na čestitkama, suvišno je naglašavati da Tebi i
tvojima želim isto, puta šest. Naravno, idemo dalje...
banjalučki, Banjalučanima, za Banjaluku.
Ma,gdje bili nazdravili!!!
Komentar Nr. #302
Od : nerkogalesic
Datum : 02.02.2012.
Kako nasi banjalucki pjesnici iskazuju
ljubav prema svojoj domovini iz pera
nase sugradjanke Sadete Sokol;
MOJA ZEMLJA,MOJA BIH
Lijepa je zemlja moja
Sto po njoj sam hodala,
Draga mi je zemlja moja
Gdje mati me je rodila.
U mojoj zemlji
Sunce najjace grije.
Nebo je tako plavo
I najljepse se smije.
Tu zivjeli smo
U slozi i miru,
Al'dodjose sile sto plase,
Rodjene u dubokom viru,
I medju narode nase,
Na nekad predivno tlo,
Bacise mrznju i zlo
I zemlju nam rastrgase,
Narode protjerase.
Mi koji smo imali sve
Sad nemamo vise ni sne.
Ja vise suza nemam,
Sve sam ih isplakala
A za svoju zemlju
Sve bih,o, sve bih dala.
Svugdje na svijetu tom,
Covjek je samo sretan
Kad je u domu svom.
A dom je nas sad svugdje,
Gdje su dobri ljudi,
I gdje nas osmijeh budi.
I gdje je ljubavi sve vise,
I gdje nas miluju kise,
I duga ponajvise,
Jer mi od ovog zivota
Zelimo vise,jos vise.
***************************************
A sta na to ima reci legenda
banjaluckih pjesnika
gospodin KEMAL COCO;
MOLBA SMRTI
Kada budes
Dolazila u moj grad
Uredi tiho
Da ne probudis
Danasnje stanovnike.
Neka jednu noc
Provedu u miru
Bez jaukanja
Svojih gradjana.
Vjeruj mi
Da su njihovi jauci
Tako glasni
Da odjekuju
Po cijelom svijetu.
Ne ostavljaj tragove
Svog hoda
Svog pohoda
Neka jedan grad
Umre od smrti
Za koju ce
Dijagnoza biti
Umro od stida.
Gradjani mog grada
Umiru na svim dijelovima
Zemlje planete
A u ocima im
Tada blistaju,Ferhadija
Sehitluci,Trapisti
A onim starijim i Bezistan
Gimnazija,Fiskulturni dom
I voznja u kajaku
Odlaze u nepovratno.
Molim te ,smrti
Kada budes dosla
Po moj grad
Uradi to tiho
Da ne budis
sadasnje stanovnike.
Neka ostanu zivjeti
U mrtvom gradu.
********************************
A sta o nama balkancima
pise nas sugradjanin;
Dominik Bertotti;
NA BALKANU
U jednom danu na Balkanu.
Sretne se sreca,napuni vreca.
Provede vijek,sretne se covjek.
Zaigra hir,ubije se mir.
Na Balkanu noc ima svoju moc.
Kada je kratka,onda je slatka.
A kad je duga,izgubis druga.
Zaigra bijes,nastane urnebes.
Balkanska jutra imaju svoja sutra.
Kad su dobra,drugi ih obra.
Kad su losa,pravis se Tosa.
Dune vjetar,vrati te kilometar.
Balkansko vece zna da opece.
Kad je bistro,sve ti je cisto.
Najcesce mutno,sumorno,tmurno.
Sova se javi,zlo najavi.
Balkanska knjiga puna je briga.
Kad je prava,pojede brava.
Obicno tanka,istina nikakva.
A vuk je tu, na svacijem putu.
Pozoves gosta u vrijeme posta,
Zovnes deset,dodje pedeset.
Kasnije tuca,jadna ti kuca.
Manje je kostiju negoli gostiju.
Balkanska mati mora da pati.
Balkanski boj,ne zna se broj.
To me muci,a ne nauci.
Jer i ja sam u jednom danu ,
rodjen na jebenom Balkanu.
Dominik svaka ti cast,na stihovima.
Duboko si obradio nas Balkance.
O svakoj tvojoj rijeci,treba duboko
razmisljati,u kratkoj pjesmi obradio
si cijeli Balkan,kroz istoriju.
Jos jednom ,hvala ti na iskrenosti
tvog pogleda na nas Jebeni Balkan.
Stihove sam posudio iz banjaluckog-svedskog
magazina;"Seher Banjaluka".
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #303
Od : nerkogalesic
Datum : 25.02.2012.
Dolazak proljeca i sjecanje na proljece u nasem
gradu Banja Luci,i miris nasih Aleja,Groba Safikade,
nasih kuca pored Vrbasa,a sve to kroz pjesme
1) ALEJA-SLOBODAN BOCO BAJIC,
2) NASA KUCA-SEAD MULABDIC,
3) BANJALUCKA BAJKA-UGLJESA KESIC.
ALEJA
Zavicaj moj pitomi,
grad na puno rijeka,
u aleji,mirno,rasli su
maslina,hrast i smreka.
Tuzna vremena nastase,
zavlada bolest neka.
Hrast i maslina nestase,
a osta samo smreka.
Cudni ljudi rekose;
>>Ovome nema lijeka.
Zajedno rasti ne mogu
maslina,hrast i smreka.<<
Daleko negdje u svijetu,
naviru sjecanja meka.
Hrast i maslina tuguju,
a ovdje tuguje smreka.
********************************
NASA KUCA
Nasa kuca
gleda na carsiju
gdje skitnica Vrbas
ljubi snasu Suturliju.
Na seciji
otac drijema
u mekanom hladu
bagrema.
U kuhinji mati
vedra u licu
razvlaci jufku
za sirnicu.
Prokleto je
lijepa Banjaluka
gdje najsladja sljiva
raste kraj basluka.
***************************
BANJALUCKA BAJKA
Iz Kastela naseg zacula se jeka,
tvrdjava nam nije ista kao prije,
dal u njoj neko na nekoga ceka,
dal se jedno lice drugom licu smije.
Radoznala bise banjalucka djeca,
kroz puteve dugacke i stazice znane
udjose u Kastel i posmatrase bajku
onako seretski vireci iz trave.
Iznenada tako otvori se nebo,i
s krilima velikim Safikada sidje,
uzurbano trazi njoj poznato lice,
il ce neko mozda htjeti da joj pridje.
Spavala ja jesam dvije stotine ljeta
ljubav ja ne nadjoh u tom dugom snu,
moja ljubav sada po Vrbasu seta,i
zbog toga danas ja sam dosla tu.
Sletila je ona sa zidina starih
poput vile brzo do obale je dosla,
prelomi u sebi te ga upita da li pamti
vremena za nju davno prosla.
Jasno pamtim draga ja dodire vase,
kao zivi svjedok ja bio sam tu,to je
bilo doba tog i tog pase,u narodu vrijeme
poznato po zlu.
A kad glas mi stize da ga vise nema,
polovina moja ode tad za njim,da
sa njim negdje pola mene snijeva,
ode dusa moja,a ne bi nista kriv.
Da li mozes vodo da ga meni vratis,
moje srce kuca jos uvijek za njega,
napusti me davno i ode od mene,da
ukrasi raj s dusom od meda.
Kad odjednom ljudi razdvoji se rijeka,
sjajni lik mladica vidi se na dnu,nije
mrtav,spava,njegova dusa je zarobljena
dragi na vrbaskom dnu.
Safikada udje,Aheront to nije,nastavi
po njega vidi da je tu,njegova dusa
samo nju sada ceka i vise nikad nista
nece ici po zlu.
Poljubi ga njezno,susprezuci suze,
proklinjavsi sudbu sto mu zivot uze,
vjerovala nije da ce snage smoci
kada iznenada vojnika sad otvori oci.
Iz Vrbasa hladnog mlad vojnik izadje,
a pod rukom vodi banjalucki cvijet,zeljeli
sad nisu da njihovu pricu zaboravi cijeli
ovozemaljski svijet.
**************************************
Hvala nasim banjaluckim piscima na ovim divnim
pjesmama,i da jos ovakvih predivnih pjesama,
udje u bogatu riznicu pjesama o nasem gradu
Banja Luci.
Pjesme su posudjenje iz banjaluckog casopisa
koji izlazi u Motali Svedskoj,a list se zove
"SEHER BANJA LUKA"
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #304
Od : luka
Datum : 04.03.2012.
Niko više o tebi ne pjeva
Niko više o tebi ne piše
svi bi samo da te iskoriste
svako od nas
na svom brvnu stoji
zašto bolan
samo jedna istina postoji
niko u tvoj zagrljaj ne hita
a za tvoje zdravlje i ne pita
svako od nas
gleda samo sebe
tek pod razno
sjeti se i tebe
Banjaluko
nedjeljiva,cijela
niko više
o tebi ne pjeva...
Ma, gdje bili, nazdravili!
Luka
Komentar Nr. #305
Od : nerkogalesic
Datum : 10.05.2012.
Koliko ljubavi pridajemo nasoj ljepotici,
iako smo daleko od nje,to mozemo osjetiti
kroz pjesme nasih banjaluckih pjesnika.
Ljubav prema gradu,ljubav prema nasim
banjaluckim rijekama.
Banja luka ja mislim najvise je opjevana
od svih gradova u Bosni i Hercegovini.
Pa krenimo;
ZELENI SAN
Vrbas smaragdni pjeni
i svojom bojom plijeni,
obale pruzaju ruke-
zelene slavoluke.
Poslusaj,rijeka zbori,
njene su rijeci zubori.
Vrbas sa camcima hrli,
starina Kastel ga grli,
sapcu mu vrbe snene,
slapovi-uspomene.
Vrbas,taj vragolan,
biserli dzivdzan,
skace od sedre do sedre
i pjeva pjesme vedre.
A kada mine dan,
tone u zelen san.
Hvala Sadeti Sokol na ovoj divnoj
pjesmi o nasoj ljepotici Vrbasu.
**********************************
BANJA LUKO, SLIKO NA ZIDU
Banja Luko,sliko na zidu.Oblace
bijeli,sto se,tiho,kao zivot,
odmices od mene.Daleko sam od
tebe,ne poznajes me,a ja tebe
ne prepoznajem.Svaki put kada te
vidim,i ja i ti smo drugaciji,a
malo je slika po kojima te pamtim.
Zeleno svjeze zelje na pijaci.Prvo
kinder jaje.Vreli bijeli kamen
na Sehitlucima,bose noge i jedna
ruza u malom vrtu pred Banskim
dvorom,Sta jos?
Golo tijelo,mlaka voda iz kanistera.
Na stolu mali tanjir pecenih
jaja i prve olovkom povucene crte,
smisljena slova.Navecer,
covjece,ne ljuti se i nebo isarano
crvenom bojom,metaka ili
vatrometa?
Da bih te volio,sjecanja i price o
tebi,moram imati.Pa ih kradem,
vjesto neprimjetno.U tisini sobe i
mraka iz tudjih sjecanja cijedim
svaku kap osmijeha i ljubavi prema
tebi.Pa kao prokleti sejtan,prstima
stvaram slike,cijeli ovaj
zaledjeni svijet njima kitim,a znam
da na to nemam pravo.Ali bez
njih,ni ti Banja luko,prezivjela ne
bi.Znam da se i ti pitas pod
mjesecom svetim,sta ce biti kada
sjecanja i prica o tebi nestane.
Stvarno ovo je predivno zahvaljujem
se Harisu Grabovcu na ovoj divnoj
pjesmi.
******************************************
BANJALUCKE LJETNE NOCI
Noci
Ljetne
Banjalucke
Mi
Lebdimo
Iznad
Tiho
Promicuceg
Svjetlucavog
Vrbasa
Prepustamo
Se
Njegovoj
Carobnoj
Stoljecnoj
Moci
Bez
Vremenskoj
Mudrosti
Toka
Vremenskog
Spojeni
Kao
Kapi
Ciste
Vode
Tekuci
U
Zajednickom
Vremenu
I
Zivljenju
Veoma interesantna istinska,dusevna
pjesma,poklon od naseg sugradjanina
Migdata Hodzica.
**********************************
SJECANJE NA VRBAS
(Ljeto je doba kad se slabiji djaci
spremaju za popravne ispite.Nina i ja
spremali smo se zajedno,na Vrbasu,na
jednoj adi ,1942 godine.)
Volio sam tada Ninu.
Gdje su sada dani divni
kad smo, camcem vozeci se,
spremali se za popravni?
Pun je camac skolskih knjiga;
teoreme,tu su teke,
zabiljeske i rjecnici
i ostale karifeke.
Nina sprema istoriju.
Mene druge brigu brine,
lijevim okom toboz'citam,
desnim okom gledam Ninu.
Poluglasno nesto mrmljam;
>>Be na kvadrat,minus sedam,
tangesenova teorema>>,
a ovamo...Ninu gledam.
Ona nesto o Atili,
pa spominje cara Franju.
Ja bih cijelo rimsko carstvo
onog casa dao za nju!
A Vrbas je brza voda.
Moras biti pazljiv dosta,
Ninu gledam netremice,
camac tresnu o rub mosta.
Izvrnu se camac s nama.
Zaplivase posrede rijeke
Atila i Napoleon,
zabiljeske,skripte,teke.
Drzeci se za rub camca,
da je volim zbunjen velim,
dovraga i teoreme,
car Franjo i sultan Selim.
A ona se divno smije.
Briga nas za cara Franju!
Ja bih cijelo rimsko carstvo
onog casa dao za nju.
Ah!sto me ova pjesma Vlade Divjaka
vrati na Vrbas,i ucenje na Vrbasu,prve
simpatije,prve ljubavi,prve poljubce,
sve je vezano za vrbaske plaze.
Ali ne smijem o tome puno jer o tome
ima toliko sjecanja da bi mi trebalo
tri dana da o tome pisem,naravno vazi za
sve nas koji nas Vrbas veze u dusi.
Za ove divne pjesme mozemo da zahvalimo
nasem i vasem magazinu koji izlazi u
Motali,a pod rukovodstvom glavnog urednika
Mirsada Filipovica,a znamo svi da se taj
banjalucki magazin zove;"SEHER BANJA LUKA".
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #306
Od : Luka
Datum : 14.06.2012.
Osto sam te željan
Osto sam te željan
željo jedina
i do kraja vjeran
vjero nevjerna
svake noći sanjam
s tobom ljubim se
a bez tebe nevjernice
jutrom budim se
svake noći sanjam...
Osto sam te željan
željo jedina
i do kraja vjeran
vjero nevjerna
i dok vrijeme teče
mene će da liječe
tople grudi njene
Vrbas i aleje
i dok vrijeme teče...
Vidio sam mnogo lijepog
čarobnog i trajno vrijednog
al sa tobom ja pod ruku
vidim samo Banjaluku
Ma gdje bili, nazdravili!
Luka
Komentar Nr. #307
Od : nerkogalesic
Datum : 07.07.2012.
Evo mene nakon dugo vremena,i opet
u ovo vrijeme misli mi lete na nasu
predivni rodni grad,najljepsi na svijetu
BANJA LUKU.
Danas cemo se sjetiti Banja Luke kroz pero
nasega banjalucanina koji iako ne zivi u
Banja Luci,mislima zivi u Banja Luci.
Cijeli svoj zivot posvetio je svome rodnome
gradu i svojoj carsiji.
Rijec je o gospodinu KEMALU COCI.
APRIL OPET PROCVJETAO
Begbunar nemocan da oci otvori
Zmirkajuci baca poglede na
Behrem-efendinu dzamiju i Novoseliju
Pitajuci sam sebe gdje odose graje
Koje su krasile vrijeme Adema Tuleka
I njegov camac koji je jedne jeseni
Odmah iza ponoci krenuo kuda i Vrbas
U samoci i sa samocom tuguje Begbunar
Sto mu niko po hladnu vodu ne dolazi
I tuzne poglede koritom salje prema sjeveru.
Nedzad Ljutic-Dendi i Alija Delic-Majstor
i sada zapjevaju ali im pjesma iz njihovih avlija
Dalje ne dopire.
Carsija u Seheru gluha i nijema na Grabu
Ni vidika o svatoskom kolu i Ali harmonikasu
Nema a nece ga zadugo biti
Svi za igre spremno otisli su kud su ih noge odnijele
Karlova kafana davno u proslost otisla
U KUD Buducnost ni pjesma ni pjevaca
Obale Suturlije puste ni romske djece nema
Da za najmanju novcanicu u hladnu vodu skoce.
Tica iz "Moj dilbere" i Muhamed iz"Orhideje"
Odavno su proslost proslosti
U Maloj carsiji brice Dune odavno ne rade svoj posao
Harbasova pekara nema kome prodavati somune
Komsije nisu ni cule za ovu vrstu kruha
Ferhadija raste ko djevojcica malo po malo
Postat ce ljepotica to se vec sada vidi
U basci pred Palasom odavno ne sjede
Aco Ravlic,Alija Kapidzic,Anto Cosic i Dusko Mutic
Odavno su otisli sa ovog svijeta odnoseci u pogled-
Ima
Grad kojem su i oni cinili vrijeme zvano ljepota
Sve je isto a nista nije onako kao onda
Kada je Cota ili Jelenko u Basci Palasa
Aci,Aliji,Anti ili Dusku donosili kafe
Da sa svojim mislima grla kvase i gledaju djevojke
Koje su kao na obroncima Sehitluka ljubicice rasle
Svakog aprila kao cvjetovi svih boja
Banja Luku cinile Banja Lukom.
April i dalje procvjeta u Banja Luci
Mnogi tvrde da su sada mirisi drugaciji.
Mozda im treba vjerovati ili doci
I u to se sam uvjeriti.
A Vrbas o dalje tece od juga prema sjeveru
Bas kao i onoga dana kada je prvi put iz Zec planine
Krenuo da poji zedne n asvojim obalama.
Hvala gospodinu Coci na ovoj predivnoj pjesmi
posvecenoj Banja Luci,i nasim nikada zaboravljenim
idolima grada koje nikada necemo zaboraviti.
Jos mnogo interesantnih tema o nasem gradu Banja Luci
mozete naci ako kupite Svedski magazin posvecen
Banja Luci;'Seher Banja Luka".
Mnogo pozdrava iz prevruceg Saint Louisa.
Komentar Nr. #308
Od : nerkogalesic
Datum : 24.09.2012.
Svim citaocima ove teme izvinjavam se
sto se nisam dugo javljao,bio sam veoma
zaposlen,ali sve cemo nadoknaditi.
Komentar Nr. #309
Od : Kesić Uglješa
Datum : 19.11.2012.
Zahvalio bih se gdinu.Galešiću na lijepim riječima a vama
dragi moji
prijatelji želim da ste puni našeg grada,naše rijeke i da
vam vječito
sija behar u očima..
Komentar Nr. #310
Od : nerkogalesic
Datum : 13.12.2012.
Najljepse o najpoznatijim banjaluckim piscima iz
pera gospodina Kemala Coce,koji je napisao u casopisu
"Seher Banja Luka",majskom broju.
Jedan od najpoznatijih gradjana Banja luke u 20 stoljecu
bio je prof.dr.Ante Cosic,prosvjetni radnik,pjesnik,
humorist i istinski zaljubljenik u rodni grad.
Prof.dr.Ante Cosic bio je poznat i kao izvrsni humorist
koji je svoje tekstove u Glasu objavljivao pod
pseudonimum;"Babo iz Bazistana".
Rodjen je 21.augusta 1928 godine,a umro je 1.juna 1998
godine u Okucanima(Hrvatska).
Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Banja Luci,
a filozofski fakultet zavrsio je u Zagrebu.
Doktorirao je na zagrebackom sveucilistu.
Kao profesor srpsko-hrvatskog(hrvatskog-srpskog),
i knjizevnosti.Radio je u Gimnaziji,Medicinskoj skoli,
a najveci dio radnog vijeka proveo je na Pedagoskoj
akademiji u Banja Luci.
Ovaj istaknuti Banjalucanin bio je veoma omiljen kod
ucenika Gimnazije,i Medicinske skole,tako da su mnogi
od njih,zahvaljujuci upravo profesoru Anti Cosicu,
za svoj zivotni poziv izabrali obrazovanje i kasnije
postali istaknuti nastavnici i profesori,sretni sto su
kolege sa svojim najomiljenijim profesorom iz
srednjeskolskih
dana.
Ante cosic nije samo prosvjetni radnik.Bio je pjesnik
humorist,
a iznad svega zaljubljenik u svoju rodnu Banja Luku.
Za zivota je objavio 13 knjiga poezije i proze,a knjige pod
naslovom;"Vrijeme mraka",i "Izabrane pjesme"objavljene su
poslije njegove smrti.
Iz Banja Luke je protjeran 13.jula 1995. godine,a nedugo
iza toga umro je u Okucanima,mnogi tvrde od tuge za rodnim
gradom.
Ovaj istaknuti banjalucanin bio je poznat kao covjek
koji je volio humor.Godinama je u listu"Glas" objavljivao
svoje humoristicke takstove pod pseudonimom;"Babo iz
Bezistana".
Njegovi prijatelji pripremaju knjigu humoristickih tekstova
koje je dr.Cosic objavio pod pseudonimom;"Babo iz
Bezistana".
Ipak najveci trag u bosansko-hercegovackoj knjizevnosti
ostavio je u poeziji za djecu.
Ovom prilikom objavljujemo nekoliko njegovih pjesama za
djecu
i pjesmu o Banja Luci.
BANJA LUKA
Najljepsi dragulj zelene doline.
Zaista nema joj mana;
Tko u to sumnja,neka se prosece
Od Sehera do Bojic-hana.
Uvijek je puna pjesme i djaka.
Nad vodom Kastel spava,
U noci sapucu duge aleje
I Vrbas zelen ko trava.
A kada odem negdje daleko,
Ceznje me kuci vuku,
Jer jedva cekam da opet vidim
Najljepsu Banjaluku.
Ferhadija sa kopljem strazari,
Oko nje kruze laste,
Dok Banjaluka liscem vezena,
Ko i moj Dobrisa raste.
***********************************
KOKA SARKA
Kuc,kuc!-Da l to neko kuca
il je samo varka,
Kad otvorih,pred vratima
Stoji Koka Sarka.
Ja nasmijah upitah je;
Sto bi Koko htjela?
A ona mi rece;
Ja bih nesto jela!
Pa jos doda sva ljutita;
Malo mi se daje,
A trazite da svaki dan
Snesem jedno jaje.
*******************************
CRVENI KAPUTIC
Izisao lijeni bumbar,
Pa bezbrizno luta
I susreo Buba-Maru
Nasred sumskog puta.
-Gospodjice Buba-Maro,
Zelim dobar dan!
Gdje kupiste takav kaput?
Bas je prekrasan!
Boja mu je sva crvena
Kao makov cvijet,
Osim toga,praktican je
Jer sluzi za let
Laskavo joj joj sapnu;
Vi ste prava vila,
Za kaputic dao bih vam
Oba svoja krila!
*******************************
OGLAS
Zalosna je Buba-Mara
Vratila se s puta,
Jer tri tocke nestase joj
S crvenog kaputa.
Stog je Buba sva slomljena
Otisla po glistu
Da joj ona oglas stampa
U kupusnom listu.
Tko joj nadje i donese
Tri tockice crne
Moze uvijek za nagradu
Na kafu da svrne.
*****************************
BAMBI I LEPTIR
Jednom kad je Bambi
Krenuo na put,
Na rep mu je iznenada
Sjeo leptir zut.
Gledajuci misli Bambi;
Kakav je to cvijet
Sto na lakim kriocima
Obilazi svijet?
Dvije ptice vrte glavom
I cudom se cude;
Sto bi moglo na repicu
To sada da bude?
A kad leptir s repa prhnu
I nastavi let,
Bambi rece zadivljeno;
-Gle leteci cvijet!
******************************
Jos jednom posebno se zahvaljujem gospodinu
Kemalu Coci na biografiji nasega omiljenoga
Profesora-Doktora Anti Cosicu,vjerujte malo
cete naci na portalu informacija o nasem
banjalucaninu,kolegi,prijatelju Anti Cosicu.
Najvece moje bogastvo sto sam poznavao,i bio
veoma ponosan da sam bio prijatelj sa takvim
covjekom kao sto je bio ANTE COSIC.
Neka mu je vjecna slava,a sjecanje na njega
ostace u nama za cijeli nas zivot,a nastojacemo
da nas Ante zivi i u srcima nase buduce generacije.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #311
Od : Ugi
Datum : 17.12.2012.
Zaspao je Vrbas
Noćas je zaspao Vrbas,zelene
sklopio oči,noćas je zaspao Vrbas
u miru i samoći.
Zaspaše čak i vrbe što stražarski
stoje kraj njega,noćas je zaspao
Vrbas umorno i preko reda.
Spavaju svi brzaci,sedre i buka tri,
zaspaše dajaci čamci,u špicu ona sad
spi.
Sa svitanjem novog dana,
veselo bude ga ptice,hajde
ustani rijeko,u njemu opraše
lice.
Pogledaj gore sad sunce,
vidi što veselo skače,ustani
dobra sad rijeko i primi svoje
plivače.
A rijeka ko rijeka šta će
prestati neće da teče,po
cijelo ljetnji dan,a za spavat
čeka veče.
Komentar Nr. #312
Od : nerkogalesic
Datum : 19.12.2012.
Razmisljam i sjetim se naseg najboljeg banjaluckog
boksera svih vremena,koji je veliki zaljubljenik
svoga grada,i bez obzira sto je morao 95 godine izaci
iz njega,ipak se na kraju vratio u grad koji mu
je poklonio sve sto je mogao,i uzeo sve sto je
mogao devedesetih godina,ali ipak ljubav prema
Vrbasu i Banja Luci bila je jaca,i vratio se
u drugi rodni grad.
Svi znate rijec je o Marjanu Benesu,a da li znate
da je Benes veliki poeta.
Prvi puta gledao sam ga van ringa,u drugome svjetlu
na promociji video kasete nasega najpopularnijega
pjevaca Enesa Basica.
Jedna njegova pjesma ostace mi u sjecanju cijeloga
zivota,a posvecena je Banja Luci.
BENESOVA PJESMA
Banja Lukom Vrbas voda tece
stari pjesnik za nju rece
da je zena da bi vila bila,
da je vila najljepsa bi bila.
Sehitluci na
visokom brijegu
junak steze zastavu na stijegu
na kamenoj kuli
od kamena brijega
uklesana na njoj
junacka sudbina.
Banja Luko najljepsa u Bosni.
Krajisnici mladi i ponosni,
tebe vole u srcu te nose,
Banja Luko s tobom se ponose.
Mnogo pozdrava Benesu,i ja se nadam da cemo se
jednoga dana opet sresti.
Sretan Bozic i Nova godina,sa zeljom da jos dugo
zivis,naravno sa nama,i da nas obradujes sa
novim pjesmama.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #313
Od : nerkogalesic
Datum : 14.01.2013.
Zavrsi se godina stara,dodje godina nova
Problemi sa odlaskom godine stare nisu se
promjenili,ali uvijek treba biti optimista
i razmisljati uvijek da izlaz postoji,i
da ne treba probleme primati k srcu jer
zivot je kratak,i sve probleme treba
primati sa osmjehom na licu.
Zato uzivajte u temi Banjaluckih pjesnika.
Ovaj put specijalno za moga prijatelja Luku,
a i ostale koji imaju vremena da uzivaju u ovoj
temi a posebno Ugljesu i Ugija.
VRBANJA
Tu prohodah,pa zaplivah,
I obratno mozda bjese...
Dugo kraj nje sretan snivah,
Uspomene sad se smjese.
Jos radosti bukti plamen,
Kad nacinih prvi skok,
Poznam njezin svaki kamen,
Citav njezin donji tok.
Gdje je nekad bila brana,
Gdje je nekad bio mlin,
Gdje se spusti kakva grana,
A gdje viri kakav klin.
Gdje se moze pregaziti,
Gdje je svaki dubok vir.
Ostri skriljci gdje su skriti...
Poznam svaki njezin hir.
Poznat mi je svaki brzak,
I kad huci ispod leda.
Kad se prospe oblak drzak,
Odakle nas ona gleda.
Gdje god ima kakva mrena,
Gdje cu naci kakvog klena,
Gdje god neki skobalj padne,
Gdje su ribe uvijek gladne.
Znam gdje ona pijesak slaze
I za nas ga grije sama,
I najbolje gdje su plaze,
Gdje su sunce, sunca s nama.
Gdje skakaci salto prave,
Gdje je voda preko glave,
Gdje pronaci suho granje,
Dobro drvo za pecanje.
Kukuruzi gdje se peku,
Harmonika gdje sve svira,
I gdje momci mole rijeku,
Da im cure odabira.
Vaterpolo ljeti vazan,
A zimi je hokej glavni.
Olimpijski duh je snazan,
U Vrbanji svi smo slavni.
Proteklo je vode dosta,
Da l'kamenje moje osta?
Preko mosta ko sad hoda?
Da l'slobodno tece voda?
Ko sad hoda oko mosta?
Ko od mene pravi gosta?
Vrbanja nam nasa draga,
Njome tece nasa snaga.
Provjerimo nase znanje,
Sta je ljepse od Vrbanje?
Probudimo nase snove,
Kakav zubor nas to zove?
Ona nam je zlatna rijeka,
U kojoj i nebo sanja,
Gdje god tece voda neka
Sa njom tece i Vrbanja.
****************************
VRBAS MLADOZENJA
Nocas Vrbas buci kao
mladozenja
a kad svane
obale su sami behar
jos jedan trenutak
pa ce biti bjelutak.
Sve mozemo imati van nasega grada.
Zivjeti kako nas stari narod rece;
"U svili i kadifi",ali zal za Vrbasom,
i Vrbanjom nista ne moze zamjeniti.
Ima ovdje u Americi mnogo ljepsih rijeka,
ciscih rijeka,predivnih parkova i kampova
uz rijeku sa rostiljima,gdje mi svi provodimo
nase ljetne vikende,ali opet u dusi patimo
za vrijeme provedeno na obali Vrbasa i Vrbanje.
Rijeke iz nase mladosti ne mogu se zaboraviti preko
noci.
Uzivanje u njihovim brzacima,rostiljanje,prve
muzicke korake mnogi su zapoceli na njihovim obalama,
mnogi prvi ljubavni koraci zapoceti su na njihovim
obalama,
gitarijade,rodjendani,prvi skokovi u vodu sa njihovih
mostova jos nam je u sjecanju,prvo spustanje na
zracnicama
automobila od Ilidje u Gornjem Seheru,pa do Ade kod
celuloze,
kada smo izlazili iz vode plavih usnica,drhtali kao
prutovi a vanjska temperatura znala je biti i do
45 stepeni,to se ne moze zaboraviti,i ta sjecanja ostaju
u nama dok smo mi zivi.
Hvala nasem Kemalu Handanu na pjesmi o Vrbanji u kojoj
sam uzivao,i vratilo me u dane mladosti,takodjer i
Dusanu Muticu na pjesmi o Vrbasu.
Ne mogu da zavrsim ovu temu,a da se ne sjetim nase
Velide Dzigumovic i njene pjesme Trazim te.
TRAZIM TE.....
Sve moje
ceznje,
strepnje
i nade,
uputih Tebi
moj voljeni
Grade.
Trazim Te
u krosnjama
lipe,
u listu
kestena,
u mirisu
bagrema,
Trazim Te,
ispod Vrbe
zalosne,
u starim
sjenama,
a Tebe
vec dugo
nema.
Zovem te
sa obala
rijeke,
sto sada
u meni
tece,
a rijeci meke
postaju
gromada
u suzi
sto pece.
Trazim Te,
zovem,
gubis se
u sjeni,
samo moja
rijeka
uzdise
u meni.
************************
A onda na kraju pitamo se;"A kakvi smo mi to ljudi"
Evo odgovora iz pera Dragutina Drage Kolak.
*****************************
LJUDI
Rodjeni bez pitanja
Zive bez znanja
Umiru bez htijenja.
Jedni se drugima jadaju
Tjesi ih ljubavni nemir sneni
O njima se pjesme skladaju
- u meni.
PA RAZMISLITE.Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #314
Od : Luka
Datum : 05.03.2013.
Dobri moj Bendžulaj
Dobri moj Bendžulaj
osvaja beskraj
gledam ga cijelim
svijetom šeta
sve mi se čini
uživa u istini
što je već odavno
glavni grad svijeta
Dobri moj Bendžulaj
zauvijek raj
na Vrbas miriše
širom planete
vole ga javno
ili tajno
ali BESKRAJNO
ko prvu ljubav
i prvo dijete
Dobri moj Bendžulaj
naredjuje ostaj
a ja mu kažem neću
ne volim stege
ni pjesme od Brege
a sam biram gdje ću
Ma gdje bili, nazdravili!
Luka
Komentar Nr. #315
Od : nerkogalesic
Datum : 29.03.2013.
Ne treba zaboraviti nase banjalucke pjesnike,
koji iako ne zive u svome rodnom gradu,ipak
kroz pjesmu putuju gradom,jer svoj grad nose
u dubini duse,jer tjelesno zive u drugim mjestima,
a dusom u Banja Luci.
Sta je napisao LEGENDA nasega grada,povodom svoga
posljednjeg posjeta,svome rodnome gradu Banja Luci
15.Jula.2012 godine.
U RODNOM GRADU
Znam,voljeni grade
Da imas pravo
Da me ne poznajes
Da me ne volis
Cak,voljeni grade
Da me i ne zelis.
Priznajem da ti
ne znacim nista
prolaznik u ljetne mjesece
sto dodje i ode,
a prica li prica
kako je ovo njegov
rodni i voljeni grad.
Izgovori puno rijeci,
a nista ne kaze
ponekad izgovori nesto
sto samo on razumije,
i tako svakog ljeta
vise pijan,nego trijezan
tetura ulicama,mahalama.
U pravu si, rodni grade
kada o meni tako zboris
jer ja znam
da si ti moj grad,
ti ne znas o meni nista,
jer nisam imao vremena
odigrati svoje igre
u tvojim sokacima.
Saputati sve sapate
u tvojim alejama
voziti svoj kajak
svojom stazom.
Mene su,moj grade
iz tebe rekli zbogom
dok sam jecao
skupa sa svim svojim.
Zato sam za tebe,
moj rodni grade
dosljak u ljetnim mjesecima
koji trazi,sto naci nece
dio svog djetinstva
koje je u tebi ostalo
onoga dana
kada sam zajedno sa jecajima
ostajao bez tebe
moj rodni i voljeni grade.
Priznajem,
da ti i dalje mislis
kako sam ja svojom,
a ne tudjom voljom
tebe ostavio i u svijet
daleki krenuo.
Mozda je to
voljeni grade
moja prokleta sudbina.
Citajuci ovu pjesmu,vratio sam sebe u onaj period,
kada sam izlazio sa izbjeglickim konvojem
u Nepalski bataljon,a kasnije u Gasince,
ostavljajuci svoj rodni grad,koji sam tada u
dusi MRZIO,i izlazio sa mislju da se nikada
ne vratim u njega,jer to nije bio vise moj rodni grad.
Mi jesmo BANJALUCANI,ali moramo da shvatimo da su drugi
ljudi DOSELJENICI u njemu,koji sebe smatraju sada
BANJALUCANIMA,
jer ipak se jedna cijela generacija rodila u njemu,ipak
proslo je dvadesetak godina,od nasega izlaska iz
NASE VOLJENE BANJALUKE.Na zalost mi ne mozemo mnogo uciniti
da se sve vrati,u stanje prije katastrofalnih izbora 1992
godine.
Zivimo u uspomenama sa nasim rodnim gradom,i budimo
OPTIMISTI da ce se nesto promijeniti.
Gospodine KEMALU COCO,iako zivite u Bihacu nadomak Banja
Luke,
uvijek sam bio zaljubljen u Vasu poeziju,a ova pjesma
o Rodnom Gradu vratila me nazad u Banja Luku,zahvaljujem
Vam se,i zelim da nas i u buduce obradujete svojom
poezijom.
Mnogo pozdrava iz snjeznjog Saint Louisa.
Komentar Nr. #316
Od : Luka
Datum : 07.05.2013.
Vrati se kući
Ma vrati se kući
ti dobro znaš gdje je
za tobom i sad čeznu
i Vrbas i aleje
Na tebe čeka raja
u Dolcu i Boriku
i dječak što te nosi
u srcu i novčaniku
Postojan do bola odan
i dalje o svom trošku
čeka te prva ljubav
na Kastelovom ćošku
Ma gdje bili nazdravili
Luka
Komentar Nr. #317
Od : luka
Datum : 05.07.2013.
Svima koji vole Banjaluku
Mali Luka
u potoku kuka
Nikad, ništa
uvijek Banjaluka
nudi osmjeh
ispruženu ruku
svima koji
vole Banjaluku
nudi osmjeh
ispruženu ruku
svima koji
vole Banjaluku
Smješni Mirso
nedavno mi piso
pita zašto
kao nekad nismo
nudi osmjeh
ispruženu ruku
svima koji
vole Banjaluku
nudi osmjeh
ispruženu ruku
svima koji
vole Banjaluku
A moj Zoka
onako odoka
ćuti glasno
ali živi časno
nudi osmjeh
ispruženu ruku
svima koji
vole Banjaluku
nudi osmjeh
ispruženu ruku
svima koji
vole Banjaluku
Luka
Ma gdje bili, nazdravili
Komentar Nr. #318
Od : luka
Datum : 25.11.2013.
Javi se Nerko
Javi se Nerko
šta nije u redu
na kakvu si ti to
nagazio bijedu
kad si izdao
naše pjesme
znam da znaš
da to se ne smije
I znam da nešto
u potaji spremaš
jer na ćutanje
...
TI PRAVO NEMAŠ!
ma gdje bili nazdravili!
Luka
Komentar Nr. #319
Od : andjelka (andelka.s@web.de)
Datum : 03.01.2014.
boze, kakve divne pjesme i stihovi o mojoj banja luci i
bosni
dusa me boli sto sam daleko,al srce mi je puno radosti kad
dolazim kuci,pa makar samo na 1 dan
Komentar Nr. #320
Od : Nerko Galesic
Datum : 01.04.2014.
Svaka cast,da nema tebe,ne bilo nase teme.
Bas prije par dana cuo sam se sa KEMALOM HANDANOM
da se vidimo ovdje u Saint Louisu za majske susrete.
Evo nesto iz naseg banjaluckog lista koji izlazi u Motali
Svedskoj:"Seher Banja Luka",a iz pera nasega pjesnika Ismeta
Bekrica.
Ismet Bekric pise o nasem Vrbanjcu Kemalu Handanu,koji
pise o nasim zmajevima u svojoj novoj knjizi:"Arija iz
akvarija",
a u izdanju izdavacke kuce:"Bosanska rijec"iz Tuzle.
Rijec je o nasim reprezentativcima Edinu Dzeki,Vedadu
Ibisevicu
i ostalima:
Bez ijednog ugla,
lopta ili kugla,
rijesila na vrijeme
coskaste probleme.
Kotrlja se lako
u drustvu planeta,
ali isto tako
livadicom seta.
Pomalo je svaka
lopta udarena,
kad nema djecaka,
kad je van terena.
Mnoga djeca znaju,
trckaraju travom-
loptu pozdravljaju
rukom,nogom,glavom.
Ti si danas sretan,
lopta nista manje.
Osjecaj kompletan,
zove se loptanje.
Jos jedna pjesma iz iste knjige o Dzeki
DRUGARI ZMAJA-DZEKE
Mama je kupila zveku
i jednog plisanog zeku,
a on je zelio loptu
i dres,da lici na zeku.
Tata je kupio teku,
kupio je knjigu za seku,
a seka je zeljela dres-
onaj sto prave za Dzeku.
Juce im trebale zveke,
sutra ce knjige i teke.
Oni su danas zmajevi,
sa dresom Edina Dzeke.
Sretni djecaci i seke,
bosanske bistre rijeke.
Buducnost i radost Bosne
drugari su Zmaja-Dzeke.
Pa do drugog javljanja mnogo pozdrava
iz Saint Louisa.
Komentar Nr. #321
Od : luka
Datum : 24.04.2014.
Merima
Merima
šta ima
...
I šta se radi
u toj Kanadi
...
Da li ta poznata
kanadska zima
bar malo banjalučke
duše ima
i da li tvoja
neodoljiva slika
ima budućnost
bez Borika
ps
Da li si ti
lijepa i sad
kao i uvijek
naš prelijepi grad
Luka
Komentar Nr. #322
Od : luka
Datum : 21.01.2015.
Podigni ruku za Banjaluku
umjesto čestitke za Novu godinu
Podigni ruku
i kreni
za Banjaluku
meni
uhvati osmjeh
jutra
baci se sa mnom
u sutra
Podigni ruku
i mahni
ko nekad Vrbas
udahni
nešto lijepo
napiši
mirisom lipa
miriši
Podigni ruku
za Banjaluku
i reci ljepoto hvala
vrati se i vrati joj
što ti je ona dala
Ma gdje bili nazdravili
luka
Komentar Nr. #323
Od : Ugi
Datum : 01.06.2015.
DAJAK
Vitez iz brze zelene rijeke,
te cuvar mnogih vrbaskih tajni,
sampion pjesme i raznih prica
sjecanja vjecnih dugih i trajnih.
Dajak to bijese lutalica,
usnula bijela vrbaska ptica
sto mocno svojom vodom jezdi
i mirno ide ka svojoj zvijezdi.