""Banjalucke price""

   

Citam Atifa, citam Ibru na Kajaku, u ruci mi knjiga
"Banjalucke price". Najljepsa je Sadika Salame "Amidjin" sa
meko DZ.
Sta su ti ljudi studirali, koje skole pohadjali-ne znam?
Njihove odabrane besjede citam Raji u Australiji. Trebe
placu iz prve, muskarci malo kasnije...a jaca banjalucka
raja-kad ostanemo sami...(ko cuga nas ponijela!)
Zasto ne sortiramo sve to u jednu knjigu o Bluci?
Ibro ( ne znam ga licno) pise i stvara, Atif ga prati.
Znam price o obadvojici, ali i ostalim legendama moga
grada.
Cuj moga!?
Daleko sam ja od svega toga!
Bluka je bio moj grad dok u njega nisu sisli papci, porusili

sto je gradu kultura bila.
Pa kad vrate sve na svoje mjesto, eto i mene i moje
familije.Kad izgrade Ferhat Pase Sokolovica znamenje, da nam
ponovo na razglednicu stane, eto i mene- i moje raje!
Ponos je bio biti Banjaluka ili Bengulike City- eh dragi
Bendzulajk.Mala raja ne pamti, ali kad kases da si iz
Bendzulajka, sva vrata su ti bila otvorena.
Bendzulajk Raja ima specifican akcent, izgovor mekan i
topal
(jebiga ovo ne znam kako se pise -topal ili topao?)ali sam
tu negdje?
Divio nam se Split, divio nam se Zagreb, Sarajevo -nije,
jebaji'ga,
divio nam se Beograd, pa Ljubljana, a u Skoplju nisam
provjeravao.Mea culpa! Sto znaci - do mene je!
Voli Vas Vass Bato iliti Toba!
To sto nisam Musliman, valjda nije presudno? 
Nisam ni Srbin ni Hrvat, to u mojoj banjaluckoj Raji nije
bilo vazno!
Ja sam samo banjalucanin!
Mozemo li krenuti sa banjaluckim pricama...?

Jel to moj komšija iz istog ulaza ???
i kompanjon iz Sebastijana ???
vječito sa lulom u ustima...

Veliki pozdrav Bati...

Darko

Bato je bio i ostao pravi Banjalucanin rodjen i odrastao kod
gradskog parka. Svi oni koji ga znaju su ponosni da imaju
takvog prijatelja koji je ostavio nekog traga u onoj nasoj
lijepoj bluci. On je dio raje kao Caja i Emir Basic, Kiko i
Nisko Halvadjije, Zeljo Sabljic, Smitovi, i ostala Cajevacka
raja. Osim toga njegov najveci uspjeh je da ima troje divne
dijece koji su uspjesni i koji nastavljaju tradiciju nase
pametne generacije tj. zavrsili su koledje i ponosni da su
rodjeni u Bluci. Ko zna mozda ce sva ova nasa pametna
dijeca-biseri Banjaluke vratiti se jednog dana i graditi
ljepsu i bolju bluku. Familija Bodnaruk ce ostati zapamcena
kao pravi nepotvoreni Banjalucani. Ponosan je svak tko ih
zna i koje dijelio proslost sa njima.Sve najbolje u zivotu i
radu i da se sretnemo u Banjaluci opet jednog dana...

He he he ... nasmija me Bato .. .svaka ti cast ...
To sto nisi musliman ... naravno nije nikakav problem mozes
to i sad postati ... hmmm samo ima jedan mali tehnicki
detalj ...
kojeg bi trebalo usput doraditi ... he he he eeeej !!!! 
(A i nema nam vise starog i dobrog Samije Dune koji je te
tehnicke detalje radio kao pravi profesionalac) ... 

Pozdrav tvoj drug iz Cajavec-a a pisemo se mailom inace ...

Ovo se malo salim ... ali kad smo vec kod banjaluckih prica
...
postoji i prica o prvoj banjaluckoj bolnici ( hastahana)
stara zgrada negdje kod  nove gimnazije ... mislim da se vec
i urusila mada je jedno vrijeme bila pod "zastitom drzave"
doduse kao i Ferhadija i Arnaudija... 

Kazu da su Turci u doba nekakvog rata zarobili 20-tak
austrougarskih oficira ... i bilo im je ponudjeno .. zapravo
mogli su birati ili da budu casno pogubljeni ... ili da
jednostavno predju na islam ... i ovi to krsni momci naravno
odmah prihvatili ... jer je logicno ...osta glava na ramenu
... i bi im tako neko kratko vrijeme drago ... no sprovedose
ih onda u tu "bolnicu" ... pa decki kad ste vec pravi
muslimani ... sada jos treba da doradimo neki mali tehnicki
detalj ...   i bi tako ... kazu stare knjige... ali osta im
glava na ramenu ... 

Ako netko zna bolje ovu ili neku drugu od banjaluckih prica
neka je isprica kako valja ... 

Jeste Lovso, taj sam...onaj isti sto ti je ostao duzan
100DM, ali mi  nisi pruzio sansu da ti ih vratim.Jedno jutro
, samo si nestao.
Djuro taster,ujutro rece da si otisao te noci nekakvim
vojnim konvojem.
 E, vidis,
lovu cu ti vratiti pod jednim "uvetom" a taj je da na ovoj
stranici napises pricu kad vas je murijas zaustavio, tebe i
Kartala po povratku sa neke svirke i trazio vozacku.
Mislim da je verzije Zeljke Kapitalca najbolja a prica je
pocinjala nekako ovako:
Drot:Hhhhh.hh..aj..mo vas dv..dv..dvojica...lh..lh..lhicne i
sa..saobracajnu!
Mozda sve to i nije bilo istina, ali u momentu kada sam
pricu cuo ja sam nacisto odlijepio!
Ne ljuti se na mene...a i 100DM nije mala lova!
Hvala ti za onu noc, kada si skupio sve stanare iz haustora
u svoj stan, kada su se iznijele sve rezerve alkohola, kada
smo cak probudili i doveli zenu Guvernera, (Guverner nije
mogao, jer je vec "izmoren koktelima" spavao na podu),kada
smo i Djuri haustorskom tasteru ponudili pice,i kada smo
tiho, u mraku, uz tvoju gitaru pjevali Yesterday-normalno od
"onijeh Bitlusa".
Tvoj drug Bato!

Hvala ti moj Emire na ovakvim rijecima i kad bih sam sebe
lagao, ne bih ovako lijepo to nakitio.
Tebi koji pises onako lijepo pjesme,Tebi koji poslije
najvece osobne tragedije u zivotu imas snage vise od svih
nas,Tebi cija me je pjesma, tamo negdje u Istri davne
1972-73, bjezeci sam od sebe,vratila u stvarnost.
Sjecas se, pricao sam ti? Sjedim sam u jednoj konobi,
narucio litru crnoga, i onako prazno zjevam po lokalu.U uglu
dzuboks, na njega naslonjena tri mornara,lupaju po
tipkama.Tipka A4, "e to je ta",rece jedan.Kontam, sad ce
neka rokanska...kad ono Ti!
Prepoznajem muziku Zrinka Tutica i Tvoj glas!
Joj dje ce mi dusa!
Raja sta pije kafana...rekoh?
Sreca, bila samo ova trojica!
Danas bih jako volio da se pokusas prisjetiti te pjesme, da
mi kazes kako se zove, da je cujem jos jednom...
Cujem da si u St.Luisu...pravo mjesto za tebe.Bit ce da te
bog kaznio i poslao tamo gdje se rodio R&B,gdje je Kaunt
Bejzi napisao svoj cuveni  
Sent Luis bluz. Tema je iz Gersvinove Porgi i
Bes...Summertime!
Veceras cu ga ponovo poslusati...
u Tvoje ime Emire!
A ima i crnog vina, s nekim cu ga opet podijeliti-valjda!?
Nedaj se banjalucanine!
P.S.
Ako vasa visost dozvoli, tvoj pomenuti text cu sito stanpom
uraditi na jednu majicu...tek da raja zna  s kim ima posla!

Moj Mirso, ne mozes me tako s neba pa u rebra prevesti na
islam.
Moras takticki tome prici.
 Kao prvo bio jednom jedan Muhamed, pa nos'o
naku knjigu dunjalukom,pa ucio narod kako se vladati...pa ga
narod jako zavolio...pa jos mnogo, mnogo toga...i tek onda
zovemo... bricu.
O Hastahani ti je lijepa prica a najljepsa "biser" recenica
" ...mislim da se vec i urusila, mada je jedno vrijeme bila
pod "zastitom drzave",
doduse kao i Ferhadija i Arnaudija."
Ja ovu verziju tvoje price ne bih niposto mijenjao!
Veliki pozdrav iz, kako ti rece, Kengurije!
Tvoj Bato!

Kad smo vec kod "tehnickog detalja" moram dodati jos jednu
simpa´ pricu:

Naime moj drug Zlaja B... nije bio kako bi to rekli
"doradjen" ... 
Bio prvo malehan ... pa onda kad je vec porastao trun do
"Samijine rabote" skupile se nane didovi i ostala bulumenta
i da to kao organizuju ...  Otac S. privio malog uza se i
vice : "Ne dam ...  nema tu nista od viska" ...    i tako
... ostade .... moj drug ...
izvan islam-a... 

Allah DZ.S.  ce mu vjerovatno oprostiti ; nije bilo njegovom
voljom...

A naumpade mi ideja da otvorimo rubriku: "A ima li tu ista
viska " ?

ha,ha...ma ima viska ako je covjek skroman i nije proklet?
Bas me nasmija, a uzgred budi receno sto tebe zovu
XXL......to ti sam sebi "tepas" ili ti je neko dao nadimak
po zasluzi, hocu reci opravdano.
Pozdrav danskoj zapadnoj obali.
P.S.
sta god napises na mjestu je i ima smisla, blagosti i
gradskog stila.

Nekih davnih godina igrala se djeca, a bi nedelja.
Ocevi dogovorili zajednicki masovni sunetluk u mahali.
Kad naidje Samija povikase sva djeca uglas "bjezmo eto
Dune"!
Ocevi pocese hvatati svako svog ili ko je bio blizi kojem. 
Tako uhvatise i druga Mladena. 
Mi djeca u strahu bejzimo a svi uglas
vicemo, "nemoj njega on je vlah". 
I tako ostade nas drug Mladen, drug za sva vremena Mladan-
vlah i uz to spasen od ostre britve.

Eto raja nevidjene price...iz repertoara-ispovijest,s tim da
bi smo ovo mogli svrstati u zonu humora!
Napisite nesto o Samiji Duni...npr. Vasa iskustva...slavlja
kad Duna konacno spakuje britvu...opservacije-sta je ostalo
...
Ovo su prave legende BanjaLuke, a o njima tako malo znamo.
Mozemo se cak dogovoriti da na ovu stranicu zabranimo
pristup zenama, osim uz njihovu  vlastitu odgovornost.
Procitajte prijedlog u "Kampanji"...i zaradit cemo lovu
kakvu niko ne sanja. Mozemo pomoci banjalucanima i vise nego
je zamisljeno.
Samo...svako mora dati svoj prilog!
Nije nuzno da prica bude istinita!, ali bi dobro bilo da ima
sto vise autenticnih imena.
Pozdrav Bato!

Dobro dosao Emire!!
Zadnje tvoje javljanje nosi datum 11.05.05. Starija si raja
ali nemoj to vise raditi.
Cesto te spominjemo u ovo vrijeme pred druzenje i kako bi to
dobro bilo da su one info. tacne pa da se mi mozemo sresti
ovde sedam puta u sedmici.
Mi smo tamo gdje si nas i ostavio.Grbic je aktivirao kamin
pa da vidis te ljepote.Cesto se tu priredi sac i mozda to
bas i ne ide,u gradu bluesa tel. ispod saca ali onda ide ona
stara da nam je tako izgleda grah pao.
Puno pozdrava tebi i Steli od raje iz STL-a!!

Zahvaljujem se Bati, javno, na komplimentima,upucenim za
moje pisanje na cafekajaku. Da Bato,kad se sve sabere i
oduzme,mojih raznoraznih textova,ravno za dvije podebele
knjige.S time sam veoma ponosan.Priznajem da ih nikad nebi
bilo, da nije postojanja ove nase stranice CAFEKAJAK.
Prosto,licno i osobno,nagonile su me,stanja,prilike i
stvorena raspolozenja,nas raseljenih i izbjeglih lica iz
naseg,voljenog grada Banja Luke.
Veoma sam obradovan,takodjer,s tvojom pozitivnom energijom
koju pokusavas da preneses i na ostale banjalucane.To se
da primjetiti tvojim prvim pisanjem i finim idejama,naravno
za dobrobit banjalucke duse,raje i samog grada Banja Luke.
Pravo si osvjezenje. I drago mi je,da vodis ovu tvoju temu,
slicno,kao sto i ja pokusavam sa mojom temom,ali i ostali
stari cafekajakasi.Puno imas slicnosti i sarma kao i Darko,
Caja,Mirso i ostali,pa se da primjetiti,da ste jedna FINA,
SARMANTNA BANJALUCKA SKOLA,kao i sto sam rece,zavidni su
nam bili i veliki gradovi.S tim se apsolutno slazem.
Ako se slucajno nemozes sjetiti mene,nalazim se na cetiri
slike u zadnjem, trideset sedmom crno bijelom albumu. 
Pocetak sedamdesetih godina na ulazu u Cajevcu,sa jaranima
BL, osamnaestogodisnjasima i devetnaestogodisnjacima u ta
doba.Ujedno da ih nabrojim,Saja,Josin,Shaca,Omer,rah.Skibe,
Ljubisa i Irfic.U slici ispod Ljube Trube ,u parku sa mnom
jos, nemirni Senko,zatim,Omer-Cica,Zeljko-Titiriti,Peca i
Marjan Cavar,cuci.Na jednoj slici,ja gospon Abraham na
motoricu,Paco- mali i moja sjenka, nerazdvojni jaran Brane
Preradovic,koji je sada predsjednik kluba ljubitelja ptica 
i zivotinja u Banja Luci i koji ujedno, okuplja veliku 
grupu prave Banjalucke raje u njihovom udruzenju.Tamo se 
covjek sigurno, moze dobro osjecati i sresti veliki broj 
stare BL raje.Dobro bi bilo i njih podrzati.Entuzijasti i
ovisnici te razni boemi,uz karte i dobru kapljicu,price
i razna dogovaranja i takmicenja.Predstavljaju Banja Luku
u najpozitivnijem smislu rijeci,bez podjela i poprdanske 
politike,raznih mazdrmana.
Bato ,samo tako nastavi.
Atif je malo odsutan sa stranice cafekajaka, zbog rada i
pripreme novog CD a,kako izvori kazu,sprema nesto novo.

Pozdrav od Ibre,dobar dan.

Ibro, cijelo vrijeme kontam jel' ono Senko ali sam nekako
bio nesiguran jeli on ili nije.
Senko Salahovic, moj dobar drug  i njegova velika ljubav iz
tog perioda  Sabina , davno je otselio u Tuzlu ko zna gdje
li je sada.

Da odgovorim Siletu. Senko se nalazi u Ceskoj i Slovackoj.
Nije se promijenio, a i poceo je dolaziti u Banja Luku u 
zadnje vrijeme. Moram podvuci,Banja Luka nebi bila to sto
je bila,da nije imala u svojim njedrima i u svom sastavu,
narod koji je bio izsaran,svim mogucim bojama i farbama.
Ovo je moja neka zaista spontana asocijacija.
Samo od ove grupe ljudi koji su na nekoliko fotografija,
daju se prepricati i napricati,tovar nekih nevjerovatnih
desavanja i prica,koje nekima,zvuce ili ne zvuce po volji.
Da podvucem samo jedan detalj.
Veliki su ljudi bili i oni,koji su dodirivali i najdublje
dno,pa se iza toga izdizali.Ima i ona poznata uzrecica.
Nije majka karala onoga sto pada,nego onoga, sto se vadi.

Evo opet,jedne moje spontane pricice.
Kad se spomene Bosna i Hercegovina,mora joj se dodati jedna
zaista fina karakteristika i tradicija njenih naroda,da ama
bas svi njeni stanovnici,od njenih malih nogu,zavole 
cevape.Veliki Josip Broz Tito i sva njegova svita oko njega
je narucivala brdo cevapa i to Mujinih,maksuz na
predgradju.
CEVAPI su apsolutni sinonim BiH,jos ako su BANJALUCKI,to je
onda GALA DELIKATES. Taj specificni dogadjaj za prave i
pravcate gurmane,postane ritual,pripreme pape i ostaloga
popratnoga sadrzaja,da joj covjek jednostavno nemoze 
odoliti.Tesko je to poreci,cevapi i tradicija BiH,kao sto
su Talijanima spagete, osobena prepoznatljiva tradicija.
Na zapadu neki pokusavaju to da izvrdaju i da nase cevape
pretvore u Makedonsko nacionalno jelo,navodno u saftu,kao
slicno cufticama.Naime, u zadnjem reklamnom spotu ICE,
ovdje u Svedskoj predstavljena je nacionalna kuhinja svih
Balkanskih YU zemalja u kojoj nema ni priznate BiH, kao
drzave, a ni Crne Gore.Te detalje nisam ni primjetio ja,
nego Svedjani,koji su se jednostavno cudili,kako to da 
cevapi nisu bosansko nacionalno jelo.Na reakciju i cudjenje
naravno i reagovanje,sazna se, da su to pokusali uraditi
poprdani i mazdrmani koji su ljubomorni bosanskoj kuhinji.
Svedjani su bili iznenadjeni zbog te greske, a i zbog toga
sto su bosanci najveca grupa medju Jugoslavenskim narodima
u Svedskoj.Da zavrsim konstatacijom,reko´,i pad je let.

Ibro

nema veze....ali, kevap, tj.cevap je tursko nacionalno jelo.
doneseno otamo, a poslije se u bosni, tamo-amo prekontavalo
i mijenjalo, pa se skonto ovaj cevap, odnosno cevapcici
kakvi su sada.....a dobro sto svedi nemaju veze, ali mi bar
imamo.... ali opet, kako vec na pocetku rekoh, nema
veze.....

Aaaa kad smo kod cevapa da malo obnovimo znanje...
Suadina stranica : 
http://home6.inet.tele.dk/mirso/index.html 

tj kako se prave i BL lepinje i BL cevapi ...

Puno pozdrava ... zapadna obala DK

Uzivanje vas je sve citati. Prava banjalucka fina raja.

Jedino smo ga spomenuli kad je umro ali ne moze proci ni
jedna banjalucka prica a pogotovo sportska bez Zize. Dragan
Zizic -Ziza je bio pojam , stvarno pojam, dobrog covjeka ,
raje ....svega..
Uvijek smo ga za..jeb kod Kusme ....Zuti Crnogorac, jer on
je bio crnogorac a  stvarno je rijetkost naci plavokosog
crnogorca .
Ali Ziza (fizioterapeut ) je stvarno bio ..olicinje ....
Cuo sam da mu je sin krenuo istim stopama i ako bar bude 10%
kao pokojni otac ....bice super momak.
Nikad necu zaboraviti kad smo jednom obilazili 'kulturne
ustanove grada' ..prvo od Kusme pa Orhideja pa Mujcin i
ljudi mu nigdje ne daju da plati ....Kaze meni Ziza -Sile
hajmo u Karanovac kod Kuljuha pa da i ja platim cugu....i mi
sa debelim Boltom u Karanovac hahahahhaa

Marijan Benes , legenda BL boksa
U svojoj dugoj karijeri bio je devetostruki prvak BIH,
cetverostruki prvak bivse Jugoslavije, trostruki prvak
Balkana, prvak Evrope i nesluzbeni prvak svijeta. Sve je to
i mnogo vise Marijan Benes, ziva legenda boksa na ovim
prostorima.  
Boskom se poceo baviti vrlo rano i ne sanjajuci o takvom
uspjehu.

- Sa nepunih 10 godina prvi put sam usao u boksersku salu, a
za to su bila zasluzna moja dva brata koji su se takodjer
bavili sportom. Dopalo mi se to sto je pricano o njima,
zelio sam da se isto tako prica i o meni. Nikada mi nije bio
bitan novac. Kako tad, tako i u zivotu , nikada me nisu
interesovale materijalne stvari. Uvijek sam se trudio biti
umjeren u svemu. Zene su bile jedan od glavnih mojih
pokretaca. Uvijek sam zelio da me primjecuju i da me
vole-prica legendarni Benes. 

Za boks smatra da je human sport. Bokseri prema njemu, nisu
agresivni ljudi. Naprotiv.

-Nikada nisam imao namjeru da nekoga ozljedim. Uvijek sam
zelio da budem bolji od drugih, ali nisam imao zle namjere.
Inace u dusi nisam nikada bio agresivan tip, uvijek sam bio
emotivac- kaze Benes.

Do vrha Evrope popeo se samo borbenoscu. Za njega nikad nije
bilo treme. Vidjao sam ljude koji su se, doslovno, tresli od
straha, ali tako nesto on nikad nije osjetio. Njegov moto je
bio sto brze nokautirati protivnika i sto manje ostati u
ringu. Kao izuzetan veliki borac i perfekcionist, naporno je
i skoro bez prestanka trenirao. Odsustvo od doma i porodice
kostalo ga je privatnog zivota. 

- Kad si slavan, svi ti se mjesaju u brak. Zenio sam se tri
puta, iz tih brakova dobio sam tri prekrasne cerke i sina-
govori Benes.

Imao je priliku da postane milioner. Zvali su ga iz citavog
svijeta, ali on se uvijek vracao u svoju Banjaluku.

- Zvali su me u Ameriku, Holandiju, Francusku...Dobijao sam
basnoslovne sume,ali ja odem samo dva kilometra od Banjaluke
i tesko mi je. Ja sam Banjaluku zavolio a Banjaluka mi je
mnogo zla ucinila, odnosno ne Banjaluka, vec pojedinci - sa
gorcinom se prisjeca Benes.

Danas je razocaran u ljude koji su bili uz njega kad je bio
na vrhuncu slave.

-Dok utires put slavi, svi te vole, cijene i svi su ti
prijatelji. Kada vise nisi sto si nekada bio, ti isti te
guraju da padnes jos nize. Ljudi sve mogu oprostiti  ali ne
mogu oprostiti uspjeh. Ja sam im svima pomagao, svi su mi
okrenuli ledja, ali nema veze. Kad bih trebao , opet bih
isto napravio- zavrsio je legendarni Benes.

Danas sam   pronasao ovaj tekst ispod kapaka, ispisan 
zarkim crvenim slovima, prepisao 
ga rukom na papir, stavio u SHUFLA; zacepio i bacio u MORE.
ZA svaki slucaj sam sve i 
istipkao u INTERNET i evo GA sad ovdje, prije svega: 


YAH, koji vam pisem ovo, sam NIKO. Za Vas sam NIKO, za moje
iz mog svijeta ja sam  
Nosilac znanja, stafete pune impulsa. YAH sam i neka vrst
katalizatora. Prije samo 14 
godina bio sam jedan od Vas i znao sam jednako malo o SVEMU
kao i Vi. A onda sam 
otisao na ferje na Bermude. Htio sam posjetiti najcudnije
tajanstveno mjesto na Planeti, 
TROUGAO koji krije nebrojeni broj neobjasnjivih fenomena i
nestanaka velikih putnickih 
aviona i brodova, ribarskih barki i privatnih jahti. Samo od
drugog svijetskog rata do mog 
rodjenja nestalo je vise od sto aviona i brodova, preko
hiljadu ljudi je nestalo beztraga, 
bez ijednog nadjenog komadica olupine, odjece ili benzinske
mrlje. Mirno more, More bez 
valova, More smrti, kako jos nazivamo taj trougao bez kopna,
sto najednom u mracnim 
nocima zasvjetli neobjasnjivom bijelom svjetloscu,
intrigiralo je moju mastu, a nadam se i 
vasu (sto je u ovom odlucujucem trenutku i najvaznije) u
tolikoj mjeri da sam odlucio da  
tamo i otputujem i licno se uvjerim u stanje stvari. Prva
destinacija bila je Moselle hrid gdje 
sam ronio u potrazi za Bimini zidom ili Rupom straha kao je
je ronici zovu. NA tom mjestu 
dno okeana odjednom postane vertikalno i jake struje struje
hiljadama metara na dolje. 
Mnogo ronioca je nestalo tamo u svojim hrabrim pokusajima da
se suprostave toj struji i 
rijese misteriju. Tako sam i ja ronio u mirnim i plitkim
vodama dugo i s uzivanjem, 
osmatrao sarene ribice medju jos sarenijim koraljima ,
smijao se njihovim izrazima (lica?) 
pri ritmicnom otvaranju i zatvaranju usta pa nisam primjetio
da se prozirno zelenkasta 
boja vode promjenila u duboko plavu. Tek kad je sve postalo
crno shvatio sam da je 
prekasno. Struja me je ogromnom silom povukla ka dnu. I bas
u trenutku kad sam mislio 
da ce mi se glava raspuknuti od pritiska iz dubine i kad sam
vec osjetio okus vlastite krvi 
iz pluca, iz mraka se pojavilo nesto  SVIJETLECE. Znao sam
da u okolini nije bilo vojnih 
baza i na povrsini nisam bio zapazio ni jadan jedini brod
koji bi mi mogao priskociti u 
pomoc tako brzo. Danas znam, i zato se bas Vama obracam, da
je ono bio veliki, ogromni 
ZUTI KAJAK PODMORNICA. Bio je velik ko zgrada, i kad mi se
priblizio nestalo je sile koja 
me je vukla na dno i umjesto svog straha osjetio sam samo
lagano bockanje po cijelom 
tijelu, kao kad se tusiram malo vrucom vodom. 


Pslije kratke pauze, u kojoj nista nisam vidio, nasao sam se
u u suhoj i slabo svijetlecoj 
prostoriji, osjetio sam jaku bol na ljevoj straani ispod
pazuha, kao da su mi se rebra 
ispravila, ali poslije nekolio jakih BLJESKOVA svjetlosti
sto je dolazila iz zidova bol se  
smirila. SVE je postalo normalno vidljivo i vidim jasno da
sam TU. I sad i ovdje moram reci 
da moje misli, dozivljaji i  ZNANJE nisu laki za podjeliti i
objasniti. RIJECI koje VAM stoje na 
raspolaganju i LOGIKE Vase stvarnosti i okoline nisu
dovoljne da vam razjasnim o cemu se 
, u stvari, radi. Najjednostavnije je da kazem da nosim
POZDRAVE, poruku, ali i molbu, i da 
sam prinudjen da Vam sve ovo pisem i to bas na ovom jeziku.

Vidim da mi je dubinomjer na ruci zamjenjen crvenom svilenom
trakom. Lezim na nekoj 
ploci (od stiropora?) u maloj sobi bez prozora i vrata.
Svijetlost je blaga, tirkizna, i svijetli 
iz crnih zidova, MATRIX je, rekao bih, namjesten po potrebi
i zavisno kako se okrenem i 
gdje gledam i sta mislim. Do sada sam stalno mislio na
TROUGAO, na sta sve ovo znaci, da 
li ce me neko traziti, proglasiti nestalim, iako sam znao da
me niko nikad nece naci. I bas 
tad sam vas ugledao! Ustvari nisam, ali SVIJETLO se prelio u
Vase rijeci i znam da ste i vi 
TU, iako tek virtualno. Ja sam pao s mog kreveta i propadam,
izgubio sam svijest i opet se 
probudio i sad mi je kristalno jasno, osjecam i znam SVE. I
najprije Vam moram napisati 
jedno ime, kojeg ce neki od Vas valjda prepoznati:
HUEHETOTIL. Vecina Vas ne zna da se 
radi o bogu Vatre u skoro nepoznatom Maya plemenu
Cotzumalhuapan. Sad znate SVI. Ali,  
On nije nikad bio neki bog, on tek JEST, kao i Vi i YAH. Za
nas i za sve, On je i Prenosilac 
quark-quark-teorije iz Prvog u Drugi svijet. I, ako niste
znali, nasa PLANETA od svog 
postanka nosi dva svijeta, s dvije visokorazvijene
civilizacije. Prvi svijet je nestao oko  
9000. g. stare ere. U Drugom svijetu zivite Vi SAD. Onaj
Prvi svijet je razvio svoj NAUK sve 
do nezaobilazne spoznajne CINJENICE i tako ostvraio
mogucnost kontakta s PARA-
sistemom. Tako daleko Vi jos niste stigli, a mozda i necete.
Ali vas NAUK ima neke IDEJE 
koje i nisu skroz pogresne. Najveca greska koju cinite jest
da mislite u ”dimenzijama”. 
RATcio vam funkcionise u prvoj, dopunjenom drugom, a
zaokruzite se u trecoj; cetvrtu 
dimenziju shvatate kao apstraktnu fantaziju i vidite
mogucnost pete, seste, sedme itd. 
dimenzije, kao ogledalo u ogledalu u ogledalu. I to je
greska! I da vam odmah kazem, 
upotrebljavajuci i taj pogresan termin ”dimenzija”, da
zivite u JEDNOJ I JEDINOJ koja sadrzi 
i tacku, i duzinu i dubinu i vrijeme i da postoji jos JEDNA,
PARA-” dimenzija” tj. Sistem. 
OVA dva sistema stoje nerazdvojivo skupa USTRIKANI i nema ni
jedidne rijeci ili pojma 
koja Vam moze objasniti kako i zasto i po kojoj MUSTRI. 

Oko spomenute 9000.g.s.e. desile su se dvije vazne stvari: 
1.	Kontakt s Para-sistemom se razvio u tri tada postojece
KULTURE, nezavisne jedne od 
druge. 
2.	Jedna katastrofa, jedan zemljotres s velikim poplavama je
zadesio jedan dio PLANETE 
i dvije od KULTURA su potpuno nestale, ona treca tek
djelimicno.

MAYE (–indijanci) su prezivjeli od jedne manjine NJIH na
povrsini, dok je vecina prezivjelih 
otisla u podmorje zajedno s ATLANTIDOM. Imate tragove na
Bermudima, BIMINI ZID: I 
tamo SMO, ali ni jedan ronilac, ni jedan vama poznati
instrument ne moze nas naci. 
HUEHUETOTL i dio njegovog naroda je prezivio zahvaljujuci
onoj quark-quark-teoriji. Uz 
pomoc tog ZNANJA skoro svako prilagodjavanje je moguce. ZA
vas kojima nije poznata 
atomska fizika, da napisem samo, da je quark neka vrsta
cestice u atomu cija je osobina 
da NEPOSTOJI a istovremeno je najvazniji dio istog atoma.
Zvuci nemoguce ali je to jedini 
nacin da se problizno opise sta je quark, koji uostalom,
igra odlucujucu ulogu u 
odlucivanju kako ce se jedan atom ponasati sam ili u odnosu
s drugim atomima. Kljuc za 
razumjevanje bilo koje matererije lezi upravo u nacinu na
koji se postavljamo prema 
quarkovima, nepostojecim i najbitnijim dijelovima.
HUEHUETOTL i njegovi naucnici znaju 
KAKO, vec hiljadama godina, i zato mi mozemo odlucivati o
svoj MATERIJI (i apstraktnoj) i 
poznata nam je najdublja tajna o osobinama i ciljevima SVEGA
POSTOJECEG. I isto kao Vi i 
mi smo stanovnici iste PLANETE, i isto kao i Vi , ako ne i
vise, pazimo i cuvavamo PLANETU 
i jednako nam je stalo da se razvija kao treba. Ali taj
proces nije osiguran i moguce ga je 
zaustaviti i skrenuti, potopiti i unistiti i eto, zato ova
PORUKA sad i ovdje. PORUKA ce 
mozda biti nerazumljiva za neke ali dovoljno je da barem
neko, mozda i samo malkice 
razumije njenu ozbiljnost. Pa da se sprijeci jos jedan SMAK
svijeta. Svijet dakako nije 
moguce unistiti, ali kulturu jest, i ozbiljne stete  se mogu
nanjeti ZEMALJSKOJ SILI  i ako 
nasa danasnja kultura nestane sa PLANETE sva SVIJEST I
MATERIJA bice vracena na stadij 
od prije 8 miliardi godina.

Pokusacu najjednostavnije i prostim rijecima objasniti kakva
katastrofa bi to bila. Naime , 
sveopsti cilj svake materije je PRELAZ ili UPAD u
PARA-sistem. SVA svemirska  tijela, 
mjeseci, planete, asteroide, ugasle i svijetle i zvijezde i
komete prebacicemo u taj sistem,  
stoga stvaramo i nove matereije. U vasem nacinu izrazavanja
rekli bi TO JE TAJ VJECNI 
PROCES. Postoje i druge mogucnosti za postizanje tog cilja
od fuzije i fizije, ali samo je 
jedan nacin da OVA, danas  postojeca materija bude sretno
prebacena k svom cilju: MORA 
se postici odredjena OGROMNA specificna gustina, tako velika
da bi na primjer, jedna 
kocka secera s tom gustinom bila teska ko dvije nase PLANETE
I VENERA I MARS ZAJEDNO. 
Vasa nauka je nacula i naslutila nesto o toj gustini
istrazujuci CRNE RUPE i tu ste u pravu, 
te crne rupe su stvarno crne rupe i tamo je gustina takva da
gravitacija NE DA NI TRUNCI 
SVJETLOSTI DA SE IZGUBI NEPOTREBNO i odluta s tih ZVIJEZDA
NEpadalica. TE ”Crne rupe” 
su materije u svojoj zadnjoj, ostvarenoj, fazi. Nase Sunce,
kavo je danas, nikad nece moci 
biti Crna rupa. Mala mu je masa. TREba se uvecati za oko
sest puta da bi uspjelo da svoju 
gravitaciju usmjeri ka samom sebi i postigne zadanu gustinu.
Postavlja se pitanje DA LI 
SUNCE SIJA uzaLUD? Da li je nase SUNCE i njegov sistem
zauvjek izgubljeno? JEST, i ako 
nista ne poduzmemo za 100 milona godina ugasice se i stajace
tamo zguzvano u tamnu 
grudvu i trebace mu tacno 8 milijardi godina da skupi oko
sebe dovoljno kosmicke mase 
hidrogen atoma da ponovo pocne svijetliti i eventualno
oslobodi dovoljno materije za nove 
planete, ali cijeli proces ce se, vjerovatno, ponovo
ponoviti i s manje SNAGE i opet uzalud. 
Zato smo MI, s znanjem o quarkovima, s mogucnoscu kontrole
atomaa, zapoceli PROCES, 
za vas NEprimjetan, koji ce rezultirati da za 50 miliona
godina, s atomskom-interakcijom 
ka SUNCU SUNCE primi dovoljno mase da postane dovoljno gusto
da fuzira sve svoje 
atome i postane ”crna rupa”, da uspostavi HARMONIJU samo sa
sobom. MI znamo da se ta 
trka moze dobiti, ali pojavljila se jedna prepreka koj moze
rezultiati katastrofalno. I zato 
ova molba! PRESTANITE KORISTITI NAFTU; PRESTANITE BUSITI
MORSKO DNO. Stete i 
zagadzenja su ogromna i nastavi ce se u ubrazonom tempu,
poremetice se ravnoteza u 
morima i onaj najvazniji, UNUTRASNJI MORSKI ZIVOT CE 
izgubiti vezu sa BAZOM, sa 
Svijetloscu iz rastorene morske soli. Mi poznajemo materiju
i znamo izvoditi CUDA u 
Vasim ocima, ali ipak nam je potrebna BAZA, OKOSNICA, da
prezivimo i postavimo 
kvadraturu iznad hipotenuze. U slucaju zamracenja umrijece
HUAHUETOTL i sva umjetnost 
o quark-quark-teorijama ce nestati i PARA-SISTEM ce postati
nedostupan. MOLIMO VAS: 
NE ZAGADJUJTE MORE. NAFTA nije zlato, tek sagoreni ugljik,
CHADZ i barikada!!!!

KAKO rekoh, modzda samo neko od vas shvati ovu poruku i
razumije njenu vaznost. I ako 
samo jedan(A) ovo prihvati ispravno onda smo spaseni! MI
ZNAMO KAKO CEMO DALJE. 
Ponavljam YAH(B) licno sam NIKO. Ali IMA NAS mnogo OVDJE
koji smo dosli ovdje iz istog 
GRADA. A ZASTO se sve ovo desilo, zasto smo ovdje gdje
jesmo, zasto smo nestali? Zato 
sto postojanje HUEHUETETLOVA i nasa egzistencija ovisi i
negativnim IMPULSIMA. Precizno 
znanje o tom, analize i teorije, Vam nazalost, nije moguce
dostaviti na neki konkretan 
nacin. Morali smo vam se obratiti u bas ovoj formi, u
rubrici Banjalucke Price, Foruma 
Pricaonice virtualne kafane, indikativno nazvanoj KAJAK, pod
kapcima ovog nebitnog 
umjetnika, ludaka, slikara apstrakcije u formama i
nerazumljivog pisca. Rzumijete sta 
zelim reci? DA SMO USPOSTAVILI KONTAKT NA NEKI DRUGI i
NORMALAN NACIN, VI bi ste 
nas odmah unistili u panici, i nasa POJAVA bi totalno
poremetila vas prirodni razvoj. MI 
Jednostavno ne mozemo poslati pisma normalnim novinskim
agencijama ili naucnim 
institucijama jer nas niko ne bi ozbiljno shvatio i objavio
u redovnim i nezavisnim 
IZDANJIMA. Shvatate li nase dileme i ovakav pristup? Samo
kroz umjetnicke forme 
fantasticne novelle i PRICE smo u stanju, bez straha,
poslati nase POZDRAVE I PRECIZNO 
prenjeti nase poruke. U posljednje vrijeme radimo to cesto
jer katastrofa nam STVARNO 
prijeti. I neki pisci su jako pogodni, a drugi nisu,
nazalost. 

ZA kraj pisma ostavio sam UPUTU, kljuc za pocetak rijesenja
zagonetke. STUDIRAJTE 
odredzene MASKE iz kulture COTZUMALHUAPAN, masku koju su
vasi arheolozi nazvali EL 
BAUL: Sve MAYE su imale po jednu takvu. U slucaju da MI,
PODMORNICI S ATLANDIDE 
svtarno nestanemo zauvjek, na tim MASKAMA moguce je naci
PRVI TRAG za razumjevanje 
quark-quark-teorije i PARA-sistema. S nadom da ce NEKO  ovo
shvatiti kako treba, 
DOVIDJENJA!

Doktorska zabava u Domu Kulture ( ili tako nesto)

To kad je pocelo, ja sam jos uvijek sanjao neki drugi san.
Bilo je tu puno muzike, puno "Sebastijana" i neke ideje da
BLuka ima svoj Jazz klub.Arsen Dedic dolazi u 5, Lovso nam
donosi flasu JWokera. Pijemo polako-kako prilici.Ulazi mali
Hari, i sa vrata vice :do mene je:.Mi viknemo jos
jednu.Hari-plati!, i donese casu za sebe.I normalno- uvali
se za stol.
 Arsen laprda kako tamo negdje u Hrvatskoj postavljaju za
Direktora Filharmonije tipa koji je muzicki nepismen.Ja bas
ne kuzim situaciju.Neko rece :'oce'l biti rata ?" Hari se,
onako malen ljutito u prazno okrenu i viknu :jebo ti rat
mater,otkud rat u Bluci-konju!"
Mi k'o ocajni! jebote, sta se desava. Ulazi Pranjica i s
vrata vice :"otkud Hrvarskoj Filharmonija?"I onda u svom
stilu dodaje. :"ma imate vi Arso -moj kurac, a ne
filharmoniju!" Lovso dodaje jos jednu casu za Pranjicu!
I meni kroz glavu proleti Krleza i ono njegovo cuveno (kad
je popusio Nobelovu nagradu)-"sacuvaj me boze srpskog
junastva i hrvatske kulture!"
Ide vrijeme, a mi svi vec po dva lijeva oka imamo...uzeo nas
viski pod svoje.Arsen i ja komponujemo tu na licu mjesta
svoju pjesmu. On se dere ko lud, sve u fazonu Zaka Brela, a
ja naginjem na Koina.Izmisljamo rijeci-kao kisa pala, mala
ostala...(sreca da me moja zena nije nikad upratila.
Oko osmice, u Sebastijan ulazi Sejo Sadic! Stoji na vratima,
i ne vjeruje svojim ocima. Nesto bi rekao, ali kad nas je
vidio ovako Ruski raskalasene, ponestalo mu teksta.Samo
jadan otvorio sirom usta i rukama mase kao da diriguje. Bori
se za rijec. Pranjica,posto je pio samo viski i votku, uz
kombinaciju sa pivom , kao najtrezniji provali:"Sta je Sejo,
sta si se sti'o ko kurac? Il's pjevat, il's divanit, al'
dorigovat nem's!"
Sejo me gleda pravo u oci...ono kako kazu -strijelja ocima
,mrzi me...kao da sam ja kriv. Mislm, jebo te Arso, sam se
napio, sta mene handris. Ja bi se veceras napio i da nije
Arse bilo!Ipak, vidim i ja da smo  usrali motku.
Belaj bi, sto Arso nece iz naseg drustva,kaze :" neka
Doktori dodju ovamo i mi cemo im vec nesto otpjevati!"
Slusaj, stari-kazem mu,ljudi su platili tvoj sou i ti moras
to da odradis. Idemo mi svi sa tobom, i ja ti licno
garantujem da cemo otvoriti novu flasu viskija kad ti
otpjevas prvu pjesmu."Lazes"...rece!Kad sam ja slag'o?
E, j*biga i ti seres, evo flase, evo nas! Idemo li?
"Idemo, zovi taxi!"
"J*bo te taxi za dvadeset metara!"
Neko se sjeti Trive. Taj vozi i gdje niko ne vozi.Desilo se
da je Triva bas zalomio u Hotel Bosni.Neko ga izvede iz
hotela, a ona njegova rasturena Lada bi bas parkirana ispred
Sebastijana. Ko zna kad je Triva tu auto parkirao?.
"Dje da zimvo raja?, veli Triva , a sve hvata onaj
retrovizor k'o da mu je volan.Vozi do Doma Kulture, kaze
Hari.
"Pa evo ti Doma Kulture j*bo te on, pred nosom Hari, izgleda
mi da smo stigli!"
'Ajmo po  20 marona raja - ko za vas!


Taj koncert u povodu neke Doktorske feste, Arsen je odradio
fenomenalno.Za kalvirom Stjepan Mihanjinec, i uvodna pjesma
"Odkako te ne volim"-,slijede pjesme ;sa okusom soli,oj
mladosti,djevojka iz moga kraja...

A,...samo da rata ne bude...pjevao je netko drugi.

Arsen je prvi covjek  koji mi je rekao da ce biti rata, i
bio je u pravu!
A bilo je to davno, mnogo prije nego sto smo mi i pomislili
na bilo kakvo zlo!
Noc posije koncerta u Domu Kulture, proveli smo u
Sebastijanu. Odjednom, bili smo svi trijezni...putpuno
prazni. Pio se viski, ali izgleda da nekako nije islo.
Odnekud se , pred zoru pojavi mali Insanic , sa vrucim
ljepinjama,dogega se  Sejo pekar sa-kapljevinon,... Arsen me
uhvati za ruku (a bila je casa u njoj)...i rece "nikad necu
vidjeti Banajliku ponovo.
Necu ni ja Arso-to sada znam!

Odnjeo me vjetar daleko- sto babe kazu- preko svijeta!

Poslije teske transplatacije jetre, pise mi...sjecas li se
Banjaluke, stari,... a ja mu kazem ,zalim sto nisam Edo
Majka...da zapjevam...j.... im mater svima!!!

P.S.

Mozda parafraza Ede Majke nije doslovna, ali ja je tako
pamtim i bas mi je legla.

J.... im mater svima !!!

Ima i nastavak price...

za kom.21
ziku vlade,ziku vlade.pa gospon vladek ako tako nastavite
ostaviti ce vas gospodja zorana.cao! interesantno i super.
ima li sta iz predpotresnog doba ?

stura brate oprosti,do jedne te recenice mogu pratiti,
al dalje stvarno de mi pomozi...

oprosti mi, ziv sam citan nedocitan...

Stura, aferim!

za "ljosu"
Ako si ti taj Ljosu, sa kojim sam dijelio i dobro i zlo
davnih djecackih godina, onda ce ti prijati nasa prica o
otvaranju prvog banjaluckog disko kluba u podrumu Bore
"Hosa" Mersnika-nazalost davno odlutalog...
Ako si ti Ljosu iz kombinacije naseg ludog zagrebackog
studentskog  zivota, onda ima prica i o Tebi,
Hadi,Deliji,Draganu, Miliju, Tubinu...njihovim ljubavima (da
ne kazem trebama).
Eto, Ljosu...do tebe je!
Koji si?

Zar je Hari kome sta platio. On je mjera za tvrdicu
Molijerovog.
odrasli smo skupa.Ko njegovo pice popije kao da je popio
zivotni eliksir.Ali pored toga drag 

Ivo

Ni sam ne znam kojih je to godima bilo.Negdje oko
sezdesetih, mozda?
Mi raja iz Cajevackih zgrada jurcali smo u "home made"
sasivenim gacama po gradskom Parku.Na sve strane nam landara
muskost, ili nazovi muskost.Uostalom bili smo djeca.
 Bilo je ljeto, banjalucko ljeto.Sunce upeklo, a mi mala
raja svi u bazenu u Parku.
Bilo nam je to i jedino "nedeljno" kupanje.
Nista subota, nas bazen je tu! 
Banjaluka je imala djeciji bazen u sred gradskog Parka.Bila
su tu instalirana i dva tusa, samo se ja ne sjecam da je to
ikad radilo.A i da je radilo, mi se ne bi tusirali...k'o
ono, jebaji ga, 'ladna voda!
I bucnes se u bazen.
U svoj toj ljepoti, zove mene moja Majka.Baaaato, Baaaaato!
Normalno ja se pravim da ne cujem, ali u svakoj raji, pa
tako i u mojoj bivao je po neki supak.Nas supak se zvao
Zvone Rep,...mislim taj rep mu je nadimak i nista vise.
Rep,iskoci iz bazena i sav razdragan vikne mojoj Majci:"Evo
ga ovdje, Teta Zoro, pravi se da ne cuje...a i prska se...i
mene je poprskao!"
Jebo mater lazljivu,nisam ga poprsko, njega bi najradje
-udavio, al' ko ce meni vjerovato kako je bilo?
"U kucu stoko jedna besprizorna, nemoj da ti ja glavu
otkinem!"
Majka me je uvijek lako uspijevala ubijediti da je
poslusam!
Izlazim iz Gradskog Parka, prelazim tih par metara ulice
Brace Pavlic,bos i u razvaljenim gacama, penjem se na prvi
sprat.Tu je nas stan.
Vrata su sirom otvorena,a u sred hodnika sjedi tj. cuci
Hava!
"Gdje si bio, stosom da te okinem sada, da znas?"
"Nemoj Gospodja,sta zna dijete, veli Hava".
"Mi Cigani ne bijemo nasu djecu!" "'Ajd' ne seri Havo ni ti,
diplomatski se obrecnu moja Majka!" Hava ne rece ni jedne
vise.
"Nego sta jos trazis od robe za te tvoje kokosi?"...pita
Majka.
Vidim Hava ispred sebe nakupila pola nase kucne
garderobe."Daj jos neki kaput Gospodja, i dam ti ja i ovog
Horoza." 
Tek tada primijetih kako iz korpe viri i radoznalo me gleda
pravi pravcati pijevac.Prelijepo bice!Trepce okicama i vrti
svojim glavicom cas lijevo, cas desno.
Moja stara van sebe, zvrlja okolo i tabiri a onda odjednom
sa civiluka skinu ofucani sako moga oca i baci pred Havu.
"Jel' sad dosta?"...upita.
Hava brzinom vjetra izvrnu postavu,izvrnu rukave, turi ruke
u dzepove...i kad sam pomislio da ce reci, "Gospodja, jebo
te ovaj dronjak,Hava samo ustade, baci onog Horoza i
rece..."Jebes drzavu kad je mi Cigani 'ranimo!"
Ode Hava k'o vjetar.
Samo ostade onaj njen stipajuci miris koga se nisi mogao
osloboditi cak i uz subotnje kupanje.
Stara, me gleda pravo u oci.Sledio sam se.Sigurno joj je
Zvone-Rep ispricao kako sam sa strika ukrao najlonske gace
Teta Seke, i za dinar ih pokaziv'o Raji.
"Slusaj oko Majkino,nacjepaj mi drva da podlozim bijler.A
onda ce mo zaklati Pijevca, i pokaza mi nekakav noz.
Meni noge klecnuse, usne se tresu, nemam glasa...a da imam
ne znam sto bih rekao.Usta suha, oci razrogacene! I u mene
pogled kao u pijevca, neodredjen,samo vrtim glavom.
"Majko, sto da koljemo pijevca?" On je tako lijep, vidi ove
boje perja, vidi mu ovo na glavi-kako se zove, vidi mu
nogice, vidi,Majko kako ima krila...ima i rep...aj koliki
je!
" E 'vako, na glavi je krijesta i to ce u supu,nogice
takodzer, krila ce mo sacuvati da cistimo pec naftaricu.Rep
se cuva samo za fino  ciscenje. Rekla mi gospodja Fabic, da
nema nista boje za ciscenje prasine i naftarice od
pijetlovih krila."
Bilo je jos tu neke price, ali se ja vise ne sjecam.
Potonu sam negdje duboko, mozda i nestao za trenutak, ne
znam! 
Ujutro sam osvanuo u svom krevetu. Probudio me je miris
bijele kafe sa cikorijom. Majka je stajala iznad kreveta sa
pravom, pravcatom kiflom putericom...od bijelog brasna.
Ustaj Sincino, sasila sam ti kupace gace od svog kostima!
Crvene!Lasteks!

Sutradan sam Zvoni -Repu razvalio takav samar da me je ruka
bolila sve do utorka!

Dugo me nije prodrmalo nesto tako kao tvoj text.
Citao sam ga u fragmentima, kako si mozda to ti i zamislio,
citao ga u cijelosti.
Prvi dio mi je fascinantan. Nasao sam u njemu vise
samoce,tuge i tragedije no u ma kojem trenutnom stivu.Ili je
tome kumovalo samo moje trenutno raspolaozenje.
Mozda bi neke stavove trebalo objasniti?!

bato jesi se ti sa istvanicima kupao u tom bazenu

Toba, super si! prica ti je dobar scenarij za film!

Stura se pali na faktor starih Maya - prava stvar!

 Najispravnije bi bilo ne objasnjavati napisano, ali moram
se zahvaliti na komplimentu, i 
najiskrenije, HVALA ! Saam text sam i poslao zato da
"pogodim"  druge tamo gdje sam i 
saam "pogodjen". Pisem, pored ostalog, i zato sto tako
savladavam rane od tih 
"pogodaka", zato sto znam da se pisanjem i iskrenom
komunikacijom moze izgraditi 
efikasan, svima potreban, odbrambeni sistem, ali,  jos
vaznije, i SISTEM koji zakukuljenim i 
onim  JASNIM  simbolima i metaforama nude STAZE i
objasnjavaju, izrazavaju i dijele 
osjecaje i iskustva. Rubrika je BL price, pa napisah jednu u
prenesenom znacenju,  s 
temom SAN i BUDJENJE,  s temom "poruke odozgo", postavih se
umjetnicki, kao medij 
poruke koje nema, da, ipak, ne objasnjavam. Ali Atlantida,
kao izgubljeni svijet (hm,  viseg 
nivoa?) je valjda bukvalno jasan simbol. Zelja mi je bila da
"ispadnem" smijesan i  DUHovit 
, i  valjda podsvjesno, dodadoh i  tuzne i melanholicne
dijelove. MAAA zelja mi je bila tek 
bellatristicka.   Trudio sam se da lijepo opisem stavove o
VAZNIM stvarima, o svijetlu koje 
spava u morskoj soli, o zrtvi koju smo dali, o iscupanom
SRCU koje kuca pod otkriljem 
izgubljene tehnologije iz proslosti, o opasnostima BUSHenja,
o kopanju po nasem dnu, 
nasoj BAZI  "odozdo" iz Foruma , o nadi i povjerenju u ZUTE
PODMORNICE KAJAKe, u visi 
oblik komunikacije. O indijancima i MAyAMAnzmanima i
maskama, o kaubojima i 
koljacima i pljackasima, unistavacima, o nenadjebivom nacinu
prezivljavanja, o 
samosvijesti, o mostogradnji i arheologiji. ( posluzite se
googlom za COTZUMALHUAPAN i 
spomenute MA-YA bogove i nacicete korijene mog literarnog
istrazivanja i vidjece te 
prizore zanimljive, realksirajuce internetne stranice,
Dicovery program i sl. zabave). Cijela 
prica i je imala za cilj da nadje NEKOG ko ce bit prodrman,
pa sam  jako sretan sto je 
nemoguca misija i uspjela, HVALA. 

PS. a pisem i nastavak za neku drugu rubriku ....

Istvanici, slozna braca, stariji Miso (u to doba zvani
Pista) i mladji Zoran,prozivjeli su to nase razgaceno
djetinjstvo, i u ta divna vrela banjalucka ljeta kupali se u
malom bazenu, u nasem velikom gradskom Parku.
Kupali su se sa nama i braca Alvadjije (Ibro,Kiko, Dragi, a
mali Nisko se jos nije rodio), Kupali su se i
Hafizovici,Faruk i Muharem,Fabici-Damir i Zoran, Jonovi
djecaci-Stevo,Branko, Mili i Paja,zatim braca Stevo i
Pici,Miso Batinica,Tomo Balonek, Zoran Balaban,
Basici-Emir i Caja,Ahmet Hankic,moj najbolji
drug-tada.Dolazio je i Oliver Gelineo-Oljo i Angel
Rosinic-bili smo nerazdvojni drugovi od prvog razreda
osnovne skole.
Kupali smo se godinama.
Nase sestre nisu prilazile vodi, bit ce zato sto nisu imale
onaj visak odjece, koji bi nas razlikovao.
Onda je odjednom neko iz Opstine, neko od novodoslih
odabranih kadrova,odlucio da se "to" zatrpa, jer eto kad
putnik namjernik dodje u Banja Luku "to" daje ruznu sliku,
narocito ona prljava "djeca"(dj se cita kao jedno
slovo!),vriscaju, a neki poprskavaju zene...
Navukli su tu nekakvu zemlju,posadili Lale, grad
zamirisao...ali nikad nije postao Holandija.
Mi smo polako navukli "Super Rifle", a i do kupanja nam vise
nije stalo.
Jedne godine sam u gradskoj fontani vidio "Babu Ribu" kako
se, na radost sugradjana kupa...gola!
Sto bi rekao Aziz...izgleda mi da se Opstina malo
zajebala!?
Toba

ima i nastavak price, sada o starom kaputu i o horozu koji
je posto miljenik raje.
To je period kada je Sare bivsi fijakerista vodao Ovna
Banjalukom svezanog kanapom i sa crvenom masnicom na glavi.
Mi smo vodali Horoza, ali bez masnice, a i sta ce mu...imao
je crvenu krijestu!
Toba

  cim je Hava dala djudjana za stari kaput ,mora da je nesto
napipala
u dzepu kad je zavlacila ruku da provjeri jel postava
citava...pa se
jadna usutila...mozda je to bila mapa sa zakopanim
banjaluckim blagom,
ili kakva crna lova koja je sluzila da se potrosi sa
jaranima a da 
kucni budzet ne primjeti....jedva cekam nastavak

jedva cekam! hajde pozuri! ja sam "mala raja"; interesantno
mi je citati o zivotu naseg grada prije moga doba. pogotovu
kad je tekst tako lezeran i duhovit.
pozdrav.

Jedna mala ispravka braca Alvadjije se ustvari prezivaju
braca Halvadzije... 

Mozda si ti i u pravu!?
Bit ce da je rahmetli Avdo greskom napisao svoje ime na
vratima..."Alvadzija".
Toba

Bit ce da cika Avdo nije znao svoje prezime,
hahaha..........

Bilo je ljeto, to uzareno banjalucko ljeto.Kesteni su
mirisali,Park je mirisao...cak i one neasvaltirane ulice u
samom centru grada.
Sve je odisalo plementiscu, bagbemom,ili dracom (ni danas ne
znam razliku).
Lipa tek sto nije procvala!
Doba je rucka, a negdje od pravca Sehera skupilo se
nebo.Oblaci sivo crni-niski!
Sto bi rekao"Oljaca"..."nebo se narogusilo, oblaci puno
balege."
Mi banbjalucani smo to preveli-jednostavno...vrijeme se
kurci!
"Eto kise sa mora"...veli moja stara! Bit ce pljusak!
I taman tako! U Banjaluci je kisa kad rominja, rominjala vec
od zore, ali kada se sprema plusak to je obicno bivalo oko
pola tri. Bas onda kad radnici izlaze iz fabrika. Zato su
banjalucani i nazvali tu kisu "radnicka kisa"!
Tacno u pola tri oglasi se ona cuvena Cajevacka sirena.
Objavljuje kraj radnog vremena.A ja greskom rekoh oglasi,
sta oglasi,razvali usi.Ugodjaj isti 'ko kad hiljadu
njemackih stuka pikira na grad. Da je bilo kakvog dobrog
kardiologa u to vrijeme, ustanovio bi da barem 90%
banjaluckih ptica ima predinfarktno stanje.O ljudima da i ne
govorim! Ko je onda jebav'o ljude.
Neke Babe pricale da su nalazile gomile cvoraka po njivama,
samo onako-prevrnutih krila..mrtve!
Ista tortura se ponavljala svakog dana s tim da je jutro
pocinjalo u pola sedam, istom "muzikom"...laganice, prvo
auuuuuu, pa onda sve jace to, mislim, auuuuuuu, pa do
besvijesti.
Svakog 15og ili 25og u mjesecu Protiv-vazdusna odbrana imala
je svoje dodatne testove. Tada je sirena rikala svakih par
sati-ne znam tacno!
Ucili su nas da je Jugaoslavija imala tada milion
neprijatenja, a Svijet je brojao tacno 256 drzava. 
No to mi nismo znali! A nisu nas ni ucili. To nisu znali ni
oni!
E, sad, jebo sirene-svi smo vec prosvirali...Padne radnicka
kisa (sto bi rekao Angel Rosinic), tacno "oko" pola tri.
U nasu koloniju prvo ulaze ovi bolji majstori sto su imali
love da nekako skrpe bicikle. Nije ih bilo bas puno.
Onda redom,ne jebavajuci kisu, sve u koloni po cetvoro ili
petoro dolaze ocevi mojih drugova.Idu majstori, a majstorima
ne prilici da zure, ne daj Boze trce.
U prvom redu je Avdo Alvadzija,mrsav visok
covjek-zajebant,do njega Hafizov (Muharemov) Babo Hafizovic,
naocit, stalozen i miran covjek-po zanimanju VKV
stolar...jebo te!-on nikad nije nista pricao,zatim moga
Ahmeta Babo Gospodin Hankic...takodzer strucnjak-stolar,
miran,mudar covjek. Svi puse, 'ko Celuloza one godine kad se
na Banjaluku izlio amonijak! 
U dzepovima im vire "Banjalicke novine"!
Kisa jenjava, vazduhom se siri miris prasine i sunca koje se
kroz oblake nekako probija.
Idu elektronicari, Bekuljin otac, G-din Savic, Teodor
Fabic,tehnicar-profesor na Elektrotehnici,Franc Bergenc,
bivsi pilot RAF-a, Slovenac, heroj, na pogesnoj strani...
Onda dolaze inzinjeri, svaki posebno, niko novine ne nosi i
ne kupuje!
G-din Sholch,Aksman ,Rejec,Winterhaler,Beherani,i jebaji ga
ko ce im imena popamtiti, a kamo li napisati.
I kad svi prodju,kad nase veliko dvoriste potpuno utihne,
pojavljuje se moj Otac.On ovijek ide zadnji!Nosi nekakvu
tasnetinu, ko radit ce i kuci, 'ko fol!
"Eto i moje nesrece,"...kaze majka..."on dok ne pomete
cijeli Cajavec, ne zna doci kuci!
Mene je jako "srce zabolilo" zbog toga!Bilo me i malo stid.
Pitao sam se zasto ne ide oko zgrade, da ga niko ne vidi.
Stojim na balkonu, u ruci mi veliki Horoz, gledamo
obadvojica.I Horoz i ja .Sta ce stari reci kad vidi ovoliku
kokos u mojim rukam?
Tog momenta pozelih, da je ostao da radi prkovremeno, kako
je uostalom i obicavao.
"Bacaj tog Horoza u kadu, i ne brukaj me vazda!Ujutro ce mo
ga prupremiti za rucak!"
Otrcao sam u "svoju" sobu i ruknuo pijevca pod krevet.
 

Dvehiljade sesta je...Australija.
Ulazi mi Boban Crnogorac u Studio, menadzer Grand Estrade, i
sa vrata urlice,"Jesil' mi uradio papire za Daru
Bubamaru,sta je sa Corbom, dolaze nam cetrnaestog,...os ih
ti cekat na aeodromu,dje oglas u Vestima,os raditi
lajt...jesi li dizajnirao plakate,kol'ko kosta buraz, mrtav
sam bez tebe, i bla bla bla...
Evo nam i Sejdica, unuka Featovih sutra na aerodromu...j*bo
te Kajak, kol'ko to kosta...popusio sam bez tebe".
De ne seri , Bobane...koji k**** se vi Crnogorci ne
otcjepite...ustedio bi mi toliko...
a danas sam sa svojom Rajom!
"Neka, rece Boban, al' nek' ne bude k'o s Balasevicem, da se
napijete ko krmci...zakasnite na koncert...a meni k****!"
"Boki, tebi vise i ne treba,a kad postanes Ambasador Crne
Gorice, neces me ni poznavati!"

Pusti mi mojih pet minuta!

Banjalucko ljeto, prasnjavo i pretoplo...svuda oko nas.Moj
Otac zvoni tri puta...kratko, nas znak!
Dva puta je zvonio samo postar Ostoja...valjda po onoj
narodnoj..."postar uvijek zvoni dva puta", ili je ovo iz
nekog filma, ne pamtim...no Ostoja je ponekad znao i tiho
pokucati,laganice puhati u kljucaonicu, grebati... Znao sam
tada ,dolazi nam stric Ivica Bodnaruk, urednik
"Oslobodjenja"-Sarajevo. J*bo te, svako se onda bojao
novinara...narocito ja! Uvijek me pitao nekakva glupa
pitanja kao naprimjer, "sine Bato, koliko je sada sati"?
Aiii, j*bena pitanja, i j*bo te sat!
Sta ja znam , koliko je sati?
Ja tada nisam znao ni gdje nam stoji sat, a kamo  li koliko
je sati!
Majka je imala svoj fazon i uvijek me savjetovala da mu
kazem da je oko pola tri!Tada je otprilike i dolazio u nasu
kucu.Tako sam je govorio godinama, cak i kada sam
odrastao...uvijek oko pola tri!Stric nije znao ko koga j*be,
ili se barem pravio...samo tako!

Onda kada je umirao u jednom sarajevskom danu, zajedno sa
svojom zenom,ljubavi svojom sa Sutjeske i Neretve, Srpkinjom
Milom,raspolovljen,...kazu...bilo je oko pola tri!Podigao je
njegov trup,tijelo bez nogu, komsija Ramiz, bila je tu i
neka djevojka od Bihaca-izbjeglica...a onda...kazu...pitao
je koliko je sati...i tada udari i druga granata, te odose
svi.Stalo vrijeme!On ionako ne bi cuo koliko je bilo
sati...tacno!
Oko pola tri!
Vrijeme niko vise ne broji!
Na zvonjavu Oca, Majka otvara vrata! "Pa dje si dosada ,
rucak ti se o'ladio, jado moj!
Neka, neka ,a sta ima?
"Gra',!Viknu Majka.
"Jel' od neki dan?"
"Jest'" Opet ce Majka, ali u pola tona tise.Ko biva...stid
je.
"Neka, neka, taj ti je bio najbolji do sada"...rece Otac i
podje  u kupatilo da opere ruke.
"Nego, Stara, Radili smo reviziju petogodisnjeg plana,
dolazi nam uskoro "Stari".
"Ko?" vrisnu Majka...Djuro Pucar Stari??!Djuro je
legenda!Djuro...predsjednik BE-HA!?"
"Kakav Djuro...Tvoj Djuro je bivsi kovac,-dolazi Drug
Tito-Stari,VKV metalski radnik-ruska skola- u Cajavec!"
"Lazes, jeboooo te!"-"Kada?"
"Ne znam tacno,javit ce nam iz Komiteta, ali ja sam
spreman!"..

 I jadan tada upita Majku gdje mu je onaj sako iz hodnika.
"Jel' onaj poderani?"
"Joooj tebe,zeno...gdje poderani...onaj moj vjencani,
najbolji! Jucer mi je Generalni Franjo Kalodjera licno
potpisao regres, odobrio akontaciju i platu... sve odjednom,
a Sindikat se izborio za nove K-15, karte!Daj kaput, da
vidis  sta je para! Turno sam koverat u onaj duboki dzep sto
si mi zasila!" 
"Nego",nastavi Otac..."Gdje je ono moje bosansko magare"?
To bosansko magare sam bio ja. Tako su me zvali od milja,
inace obicno sam bio bosanski konj,bosanski vo...ovca...i
najgore...kocijas! Jebo te! Bas...kocijas!
Zastao mi je dah...faza prije nego sto bi normalan covjek
poceo...ridati, (teska rijec za objasniti-plac kada se gubi
dah, prelazi u tesko mucanje te konacno u gusenje).
Jebes vjencani kaput, odnijela Hava, ali kad ugledaju
Horoza,znam sta ce biti slijedece.
Nedam Horoza!
Istrcao sam iz kuce, ko metak! Stari, se nije uspio ni
okrenuti.Samo kratko rece:"Gdje ode ona budala? I kakva mu
je ono kokos u ruci?"
Dalje nisam ni cuo,bio sam vec daleko.Trcao sam kao lud, do
daha jos nisam dosao...ja sam letio...samo tada...prvi i
jedini put u zivotu.Ali sam letio!
Covjek moze da leti  kada nema izlaza, ali toga treba da se
sjeti! Onda leti!
Kada se sjeti!
Onda tresnuh u debelo tijelo kocijasa Sare.Bila je to
rijetka prilika kada je on stajao, jer inace zbog svoje
debljine , ali i cuge, Sare je uvijek sjedio, ili lezao na
svojim raskosnim teretnim kocijama.(konjska kola)
"Oooo, sta je mom malom pioniru, mom kuriru danas"...upita
sanjivo grdosija od covjeka, a glas mu ko u Louis-a
Amstronga, tri dana pred smrt.Od tog glasa tresli smo se od
straha i konji i mi!
Vise mi!
Nisam ga nikada (u zivotu )oslovljavao imenom (ni sad mu ne
znam pravo ime), ni nadimkom, tim cuvenim "Sare", vec sam
samo izletio sa svojom pricom!
"Dolazi cika Stari...i pojest ce mi mog
Horoza...gaagaagaagarant!". Tu mi puca glas, ostaju oci da
ponesto kazu, ali ko je mene gledao ikad u oci?
Mozda,...samo Sare, stara kocijaska drtina!
Sakrij me Sare u slamu, i mene i Horoza, eto ih!
"Ko da dodje,kuriru moj?"...gleda Sare u mom pravcu , al' sa
dva lijeva oka. Podize lagano, onu svoju veliku rucerdu, da
me pomiluje po glavi, ali mu ruka promasi i glavu i sve oko
mene.Samo se onako strovali po konjskim kolima...i ostade
tako!
"Ko da dira moga pionira"?...rece
Partija"!...rekoh
Drug "Stari" sutra dolazi...i pojest ce mi mog Horoza!
"Cujes li ti ovo Muhareme, vice Sare kocijasu iza sebe, oce
Djuro Pucar Stari da mu pojede Horoza!" Urlicu od smijeha!
"Pojest ce Stari sutra moj k****! rakolji se Muharem, a sve
se presavio od smijeha, moze doc' i sam Mitar Medovic...da
glodje sa njim!Ojha ha!"
Od silne halabuke, konji se uznemirili.
Trese se od smijeha cijela kocijaska, stanica. Jedino cika
Dedo, fijakerist,umjeren covjek...cuti!
"Daj to sijeno Muhareme, da pokrijemo Horoza i mog kurira!"
Muharem onako zblanut od smijeha,pruza Sari svoju politru
rakije. "Ma ne flasu, jebem te blentava-daj sijeno!"
"Ide sijeno"!...rece Muharem, otpi zadnji gutljaj iz flase i
zafrljaci je prema gradskom Parku.Dodade mu sijeno.

Ma, ma, ma... , buncam...dolazi sutra drugi Stari...i glas
mi se krivi i postaje sve tanji,dolazi sutra Josip Broz
Tito-Stari, poslednjim atomima snage istisne iz sebe.
Na kocijaskoj stanici-muk, muk svega nekoliko desetinki
sekunde,- meni  vjecnost, a njima , njima nije ni trebalo
vise od toga, da razvale u gromoglasan smijeh!
"Slusaj, kuriru moj mali,i ovaj ce pojest isto sto i Djuro!,
Jel' tako Muhareme. 
Jel' tako Muhareme ?"
"Jes' vala Sare, bas tako...i svaka ti dala. Sto mu ona
debelguza nije spremila n'akav sendvic u Beogradu, a ne
ovdje da hapa kokosi od Raje,
mudro ce Muharem.
"Eto, kuriru moj sto ti je banjalucka raja! Nego, Muhareme,
dodaj de mi tu flasu rakije, da je dzaba ne ustajem!"
"Nemam , Sare...ociju mi ...sad sam flasu frljucno...veli
Muharem ! Eto malog, nek mi ne da lagat!"
"Ne seri Muhareme, eto ti cep viri ispod guzice!"
"Daj!"

Padala je noc.Sare pucnu konje i oni sami krenuse.Prolazili
smo pored moje kuce.Gorila su svjetla na prvom spratu,
prolazili smo pored stanice milicije, gorila su svjetla.
Mitar Medovic je hodao ljuto hodnikom.Pendrek mu u ruci. 
Eh kad bi mogao samo nekoga da mazne...tek toliko, samo po
glavi, i nista vise,tek toliko  da se smiri! Nestalo dijete
finansijskog direktora i  to samo u gacama, mater mu...a
sutra mu dolazi Drug Tiiito!

U to vrelo Banjalucko, jedino ljeto i sumrak koji pamtim,
razvali se miris koji do tada nikad nisam osjetio...miris
konjske mokrace i govana (konjskih...jakako) !
Sare je utjerao konje u stalu ili staju.Ne znam kako se to
tacno onda govorilo...ali sigurno, garaza nije bilo!
 Tamo je morao biti miris jos zesci.Nisam tu bio,mislim u
stali, samo nagadjam!
Ojs,ojs,ojs...cujem Saru... i jos dodaje...puch, puch,
puch...frrrrrr!
"Bog te mazo,pomislih, On govori nemusti jezik, jezik kojm
se prica sa zivotinjama?!"
Stojim na ispregnutim kolima, sa Horozom u rukama, po malo
mi vec postaje hladno!
"Sta radis tu...Alahu dragi...otkud ova budala na mojim
kolima...pogleda Sare u nebo, sireci ruke,...siroko, k'o
onaj narodni heroj iz "Citanke"... valjda trazeci
odgovor.Oci mu ko u konja, k'o fildzani...ovolikiii!
 Ali odgovora nigdje! I Bog I Alah se nekako umire kad ih
tako napadno zazires!
"Pa ti si me dovezao,Ti si me slamom pokrio"...rekoh, k'o
onako bezazleno!
Aijjj...mater ti onu vlasku...ispast ce da sam te
"kindapov'o".
Mlatara naokolo onim svojim velikim rukama, sve da nekog
osamuti...ali nikog paznatog tu ne bi,...ni Muharema , ni
Dede ni ostalih kocijasa!
"Alahu dragi, Goli cu zaraditi zbog tebe,...ima da plivam i
jedem one ribetine one,sto sam u'vatim...nosam stijenje sa
kraj na kraj Otoka, Alahu moj...gluho bilo!
Ma znas ti sta bi to meni znacilo,razbuca i izdreci one
svoje oci Sare, ...meni bez mojih konja i Sabana!?
"Ma nisam ja hajvan...hajvanu jedan,da bi li hajvanu onaj,
da znas...vlaski!"
...I tu stade, ne rece vise ni jedne...samo se zamisli, k'o
da nesto konta!
U to se na vratima stale pojavi nesto bijelo kao snijeg. Ja
pomislio"Deda Mraz",posto ni njega nikad nisam vid'io!
Samo je onaj supak Rep pricao da je vid'io tog "Deda Maza".
Nama "Deda Mraz' nikad nije ni dolazio!
Osim ,ono jednom u "Cajevcu" , kada samo dobio dvije
narandze, ali sam znao da je to bio cika Mirko Batinica.Samo
mu je neko nalijepio nakakvu vatu oko glave. A i narandze su
bile bljak...nisam znao da ih treba guliti.
Moja ucitenjica Kumrle Dragica, tada rece , da je to licno
Drug Tito gajio za nas.Ko biva ima na'ko ostrvo u
Hrvatskoj,pa kad dodje Nova Godina, on ostavi i Drzavu i
Jovanku...i samo kooopa...te narandze, za nas pionire.Na
nama je bilo samo da halisemo, ali halisi ti...dje
uputstvo...mislim, kako se halise...sto niko od Drugova ne
rece da se to guli!? 
Ali,ipak je dobar bio taj Tito!Ko bi kop'o te narandze u
sred zime?!
Ma , odoh ja daleko!
Ono bijelo bice sto se pojavi tik uz Sarinu nogu, skoro
progovori...tj meknu!
"Evo sa'ce tebi tvoj Babuka saviti veceru!"...rece
Sare...mene vise ne gledajuci.
Ja do tada nikad nisam vidjeo Ovcu sa rogovima, i jos k tome
sa crvenom svilenom maramom oko vrata! A to da se zove
Saban...nemam rijeci!
Ja svom Horozu nisam dao nikakvo ime, a i kako se samo Sare
dobro sjetio...ovca-Saban!
Nama su obicno Cobani tjerali ovce oko Prvog Maja, kroz
Banjaluku.A joj sto je tad brabonjaka bilo na sve
strane!Jednom smo komsiji Faruku uvalili barabonjke umjesto
onih bonbona "praline"!Faruk, pojeo i samo rekao...j*bo
praline-bolja je marmelada!
Nasi ocevi su kupovali jagnjad, a nasa igra sa njima je vrlo
kratko trajala!?
Saban je imao rogove k'o dva burek kofrca iz pekare
Insanica,samo su njegovi rogovi zavrsavali nekako u spic, a
bili su jednako masni!
"Idemo, druze moj, tvojoj kuci!"
Uhvati me Sare za ruku bezvoljno i povede ulicom Brace
Lastric neasvaltiranom, preko mosta na Crkveni. U daljini
vidjeh svjetlo Stanice milicije i svjetlo na prvom spratu
"Cajevackih" zgrada.
"Drzis li Horoza?"
"Drzim!"
"Drzi!"

Bato, price su vam fantasticne. Uzivam citajuci ih.

Bato, daj joss! nikad te dovoljno citati! evo vidim uskoro
cemo moci otvoriti i "Fan Club" tvojih citatelja. ;-)

"Dje stanujes"-upita Sare, podizuci glavu prema upaljenom
svjetlu na prvom spratu.
"Gore"...rekoh.
"'ajd' onda u kucu, bjez'..."Ne smijem sam, ajd sa
mnom!"...rekoh. 
Sagnuh tuzno glavu, sta sagnuh, uvukoh je u ramena a moje
lice dodirnu Horozovu glavu. Horoz se pokrenu i cupne me
svojim kljunom za onu rastrkanu kosu oko usiju. Promrzao,
samo u gacama i bos, osjetih nekakvu iznenadnu toplinu, kao
ono jednom kada sam bolovao gnojnu anginu i kada je moj
Stari stajao tiho pored kreveta, zabrinut sto teta Ljerka
Knezevic ne dolazi sa svojim injekcijama u "kucnu vizitu".
Sigurno se jadna zadrzala kog nekog teskog bilesnika da
popije kaficu i rakijicu!? Tako je ponekad bilo i kod nas,
kad mi zabiberi injekciju,ostane da popije samo kafu i
rakijicu i... Stara joj pogleda u solju...ili baci grah!
"Zoro jesi li ti malom skidala vatru?"...upita tiho.
"Cuj skidala...stavljala i bijeli luk na noge i sircetne
obloge...borim se bolan cijeli dan sa njim! Eto mu tabani
sve izgorili, majko mila...zavapi moja Majka".
Tada mi Stari spusti svoju ruku na mokro celo, zadrza je tu
sekundu -dvije...i onda me blago pomilova po mokroj kosi!
E takvu sam toplinu osjetio i sada!
I nikad vise u zivotu!
Kako je lijepo kad ima neko da te pomiluje po glavi.
"Sta je ", prenu me Sare, ne's sad' plakat' k'o neka p,ovaj,
baba "!
"Nnne e ecu"...izustih i tada ugledah da Sare nema na nogama
cipele."Aij pa ti nemas cipele" rekoh veselo!
Sare pogleda u pravcu svojih nogu, preko svog velikog
stomaka,ali ih pogledom ne dohvati. "Pa nek' nemam, jeble te
cipele, eto i tebe bosa!" "Al' ti si u carapama!"...blistam
od srece i moga prevelikog otkrica."De ne laprdaj, vidis da
su suplje, sto znaci da je to isto! Eto i mene bosa...a tako
treba ljeti po Banjaluci!", rece Sare vrlo neobjedljivo. Po
glavi su mu se morale motati misli...gdje mu to odose
cipele, otkud on ovdje...
"Alahu dragi, kako cu sad ponovo pjeske nazad"...tesko
uzdahnu Sare!Usta mu se sasusila, valjda ona rakija ucinila
svoje, pa samo prostenja..."Eh da mi je bokal ladne vode"!
K'o da me sunce ogrija, sinu mi ideja!"Eno ti vode u Parku
na tusevima!" 
"Dje tus...dje voda", zinu Sare.
"Sagni se malo, vidis tamo ispod onih grmova, eno" i prstom
mu pokazem   
u pravcu tuseva."Ajmo onda , sta si stiso tog Horoza, voda
ceka! Poleti Sare ne cekajuci moj odgovor pravac u Park.U
hodu je inace gegao, a veceras je hodao na petama, pa je to
geganje bilo jos smijesnije.Kao veliki div koji hoda po
uzarenom kamenju.I jos vice, "ohohoo... ohohoo!"
Zakocenuo sam se od smijeha, Nisam ni znao da se tako i ja
znam nasmijati...bas k'o druga djeca.
Ja u taj Park nocu  nisam smio uci. Narocito poslije onoga
dana kada smo Istva, Berga i ja iskopali one...mrtvacke
glave i kosti!
Sada nisam osjecao nikakav strah, samo sam se cerekao do
besvjesti!
"Ajde ne mekeci vise barabo bosanska,hajvanu jedan, nego mi
reci dje pipa"...rece nestrpljivo.
"Eto ti je ispred stomaka"!
"O pametne Drzave, dje pipu postavila,ne moras se ni
saginjati...i poce vrtiti onaj "gvint", a onda zaprepasteno
upita:"dje ovo curi?"
"Nema vode, jebooo te!"
U tom trenutku ruknu na njega voda iz tusa takvom zestinom
da Sare odskoci, sto bi rekli "k'o poliven"...i zareda takve
psovke da ih pas s maslom ne bi mogao polizati. Nema ni
teorije da se to ponovi,mislim te psovke,... samo je na
kraju, brisuci svoju veliku glavu rekao "je*em ti ovakvu
Drzavu...i... Alahu dragi vidis li ti sta se sa postenim
narodom ovdje radi?"
Pogleda me prijetecim pogledom, kosom mokrom koja mu se
prilijepila za celo.
"Ti si znao za ovo,a?"
"Nisam, ja ne mogu dohvatiti "gvint", a mi se i ne kupamo!"
Bilo je to dovoljno ubjedljivo za njega.
Onaj tus siklja, ne mozes mu vise prici ni da zatvoris
vodu.Stvorila se barica ispod Sarinih nogu, a on sve mrda
noznim palcevima, u mokrim carapama i veli..."ladnaaa
vodaaa...Vrbaska...dooobra!"
"Kako cu sad piti, imal' tu kakva kanta, loncic... vidi?"
"Nema", rekoh!
Sare skupi svoje kvrgave dlanove ne bi li iz njih pio, ali
slaba vajda bi od toga.Primakne dlanove ustima, a ono
prazno.Reklo bi se da mu vise vode prodje kroz ruke, nego
sto je uhvati!
Nemocan,zbunjeno se okrece lijevo desno, po malo se saginje
prema Titovoj pa...gleda.
Onda se naglo zaskoci i oktine onu kapicu na tusu.Voda
potece mlazom!
Poturi Sare svoja velika usta pod mlaz i poce halapljivo da
pije. Boze dragi koliko je samo popio tu vecer vode!
"O,o, drugi covjek",rece.
Zavrnu "gvint", voda stade.Pokusao je vratiti onu kapicu na
mjesto. Kako god je montira, onako ona zvekne na zemlju.
Podigne je , gleda u nju, a onda je naglo zafrljaci u
zbunje.
"Ovo, ne treba, samo raju jebe kad piju vodu!"
I meni se tako ucinilo!
"Ajmo sada u kucu!" Bi ovo naredba koja se morala slusati, a
i ja svatih da je vrijeme!
Otvaramo polako vrata...do pola. Samo nam glave vire u
kucu.
"Ajde ti prvi"...rece Sare.
"Ne smijem, ubit ce me, otet ce mi Horoza"...rekoh
molecivo.
"Ajde ti, prvi"...prosaptah tiho kao duh...ajd ti.Sare
razrogacio oci i ni makac.
"Aj' ti, tvoja je kuca"!

U to se pojavi moja Majka. Razrogacila oci jadna.Proguta
onda "knedlu" i rece;"Izvolite vas trojica u kucu!"
Ulazimo Horoz i ja prvi!!!, za nama Sare.Drugi! Ucini mi se
tada da smo sve trojica bili mali djecaci. Znao
sam...naj*bali smo!
Majka pogleda u Sarine mokre carape i rece:
"Niste se trebali izuvati Gospodine"...
"Neka Gospodjo, neka...znam ja sta je kucni red."
Otvorise se vrata dnevnog boravka. Na televizoru upravo
pocinje Ckaljina serija , "Na tajnom kanalu".
Za stolom sjede moj Otac i...i...Mitar Medovic sa titovkom
na glavi.
Na stolu mu pentrek!!!
-

Eh...banjalucko ljeto, to jedno i jedino...veceras hladno,
najvise oko srca!
Sare ulazi u dnevni boravak, pripio se guzicom uza zid...i
sve lagano klizi prema sredini sobe.Ne odvaja se od
zida.Kako gdje stane onim svojim mokrim carapama, tako tu
ostane makar trag. Mice se polako, a one njegove masne hace
, sivene od nekog satorskog krika (Najmanje pet satorstih
krila) suste, prave buku u mojim usima , ko najveca
grmljavima.
Suljam se tako i ja, ali meni nista ne susti...nit' imam
guzice...nit' hlaca od satorskog krila!
Svejedno, rokljave oci Mitra Medovica gledaju u nas...i ne
pomijeraju se.
Bas tako! Imao je nakakve upale, mislim tamne oci, koje samo
mogu posmatrati jednu tacku, nikada dvije...bas kao i
njegove misli. Nikad nije mogao slijediti dvije
stvari-odjednom!
On, kad bi htio nesto da pogleda, nije vrtio ocima kao sav
normalan svijet, nego glavom...a one oci samo ,  onako
zakucane u njegovu lobanju.."fiksiraju"...i ne daju ti znaka
da taj covjek ista na ovom svijetu misli.
Strah od Boga!
Pojavi se na ekranu Ckalja!
Mitar hapi pendrek i iz sve snage lupnu sa njim po
stolu!Poskoci rakijska flasa, poskicise casice, poskoci i
moj Otac te proli onu rakiju na sebe, poskoci i jadna moja
Majka...ja padoh uz zid...na guzicu.
Sare se ne pomjeri!
"Ooooo, j'boooo te sto je ovaj co'jek sa malom glavom, meni
smijesan! Vide mu ociju, vide mu ociju...a jest pra'o
smijesan! J'boooo te!
Ahahaaaa, ahahhha !!!"
U o tom zanosu, razdragan i u domacoj atmosferi...ubode moju
Majku, onim svojim pendrekom pravo u stomak, svom svojim
krkanskom snagom!
Majka, jeknu, savi se u struku i padjuci udari glavom u
sto!
Otac, samo zinuo...znam ...skocio bi...ali je otresao sa
kosulje onu rakiju sto je prosuo po sebi.
Ja i da sam htio ustati, nisam mogao, jer kako sam guzicom
skliznuo nizazid, a u ruci mi Horoz, nije bilo teorije da se
pomjerim. A i sta bih ja i da sam se mogao pomjeriti?
Muk u boravku!
Samo Ckalja...laprda, ali se niko ne smije.
Sare se odljepi od zida i zgrabi onaj Mitrov pendrek.
Iscupa i pendrek, a zamalo i Mitrovu ruku zajedno sa njim.
"Slomit cu i tebe i njega, mater ti
onu...usranu...seljacku...j'bem!
Ovo je domacinska kuca!"
Uhvati Sare pendrek obadvijema rukama i iz sve snage ga
tresnu sebi od koljeno, k'o kad lomis granu!
Pendrek se savi...a onda k'o ziv ispravi i odskoci iz
Sarinih ruku u visinu, pravo do naseg novog lustera ...sa
tri zarulje.Jeknu luster i staklici popadase po stolu, pade
i pendrek i to pravo na flasu rakije.
Flasa se prevrnu!
Zamirisa nas dnevni boravak, k'o podrum Aleksinac.
Zavlada tisina!Nista se ne cuje, samo Ckalja nesto laprda na
TV-u.
Utom vidim prste moje Majke kako se hvata za rub stola i
lagano dize sa poda.Tesko dise! Puse!
J'bo te, ovo je bio klasican pleksus.
Majka uhvati dah,pritom podize pogled i ugleda onaj
razbijeni luster, a onda se polako okrenu, namjestajuci
naocale koje su joj se popele na vrh glave...te zgrabi Mitra
za kajis i za vrat.Odize ga k'o praznu mjesinu...i tresnu o
zid.
Trehnu Mitar glavom o zid i curnu na pod.
Guzicom je dotakeo linoleum, a noge rasirio kao sestar!
Ne mrda!
Majka zategnu nogom, prema njegovom medjunozju, ali je Sare
uhvati za vrat , zaskocivsi je s ledja ,i rece..."nemoj
gospoja,sve ce nas j'bati murija!"
"Sta jeeee, os i ti batina!"...vristi Majka!
"Neka te, neka te...", rece Sare.
Podize se sa poda Mitar polako.Hvata se i on za sto, a onda
razdragano, kao nakautrani bokser koji se dize na
osam...razvali smijesak i rece...jest meni ovaj sa malom
glavom smijesan!Ohahaaa!
Tada sam ga prvi put vidjeo da koluta ocima!
Ozivila ga moja Majka!Masala!
A umiri se Mitrov pogled.Naglim okretima glave, sagleda
situaciju.Zgrabi kapu titovku, i stavi je na glavu,ali
naopako.Onaj cuveni znak NM (narodna milicija), sto je
krasio sve kape nase cuvene narodne milicije, vise nije bio
na celu, vec na tjemenu.(Murija jos nije nosila zvijezdu na
kapama).
"Joj, j'bat cu vam ja vaseg boga"...rece i udari Horoza po
glavi, umjesto mene, te izleti iz kuce.
"Dje ode budala"...zavapi Majka!
"Ode po pomoc!"...rece Sare
Dos'o sebi i ja... pitam sta znace ona slova na kapi? Jel'
"NM"...pita Sare?
"E , ta", rekoh.
"Pa to ti znaci...nema mozga...ahahaaa!"...razvali Sare.
"Auuuu, vidi stete, prosula budala rakiju!" Podize Sare onu
flasu sto je lezala na stolu vodoravno, te zausti..."ima jos
pola u njoj!" A oci mi se zasijase!
"Ocemo li gospodine po jednu?", pita moga Oca.
"Moze", kaze Stari, i pruzi casicu.
"Naspi i meni jednu", kaze Majka u potura mu veliku casu.
" A popij i ti", kaze Majka, "al' nema vise casa!?"
"Evo uzmi Mitrovu casu!"
"Neka me, neka, gospoja...ne bi' ni mrtav popio iz te
case.Ja cu radje iz flase!"
I nategnu!
Mislim, flasu! 

Guc pu guc...ode flasa!
"Ima jos jedna u sspajizu!"...veselo rece Majka.
Meni lijelo, oko srca.Horoz zaspao, malo je hladno, ali ne
bih otisao ni za sta na svijetu da potrazim nekakvu trenerku
ili ccebe(deku) da se  umotam.
Grije me Horoz!
Utom prestade TV program , a na ekranu se samo upali nekakav
krug na kome je pisalo "Eksperimentalni program
Jugoslovenske Radio Televizije"
A potom onaj cuveni zvuk...pijuuuuuuuu!(To je znacilo, gasi
Raja televizore,ujutro se radi!)
"Jel' gotovo ono laprdenje?"- upita Sare sarajuci ocima.
"Gotovo, normalno , da je gotovo!"-stalozeno i smireno rece
moj Otac, sve u fazonu...kako to sam ne znas Dilajlo jedna!
"Gasi onda to govno!"
Sare samo mrdnu ramenima! I to bi bilo to!
Stari ugasi "Govno!".
"Joj, kaze Majka, Nadza Ferhatovic mi pozajmila "granafor" i
jednu plocu! Evo , Stari vidi je!'
Stari gleda okrece onu gramofonsku plucu...i ne zna sta bi
sa njom.
Tek progovori-"Pa ovo nije na nasem jeziku!"
"Nije, ali vidi sta pise!" "Pise ...Ke sera sera!"
"A sa druge strane?"-uporna je majka.
"Pise...Dia..aa..ne!"
"Pise, bolan Dajana, a to sto si ti procitao mora da je neka
greska!"
"I pjeva Paul Anka ( bas tako Majka i izgovori Paul Anka!)
"J*bo te jel' on musko ili zensko?"-upita Sare.
"Ne znam!"-veli Majka...pustaj to!
"Na sto da pustim?"-snebiva se Otac.
"O, joj mene budale, dala mi Nadza granafor, al' samo da
Salih ne sazna"...te izvadi nekakvu kartonsku kutiju iz
svoje sivace masine.
"Evo, kaze Nadza, samo utaknes u struju...i to pjeva."
"Pa utakni ti"...kaze stari! "Pa u sta da utaknem?"...pita
Stara.
"Daj Ja cu, a ti se kuriru moj odmakni, da neko ne
nastrada"-rece Sare, i pogleda neodredjeno u mene, tj. u mom
pravcu!
Uze onaj gajtan omotan spagom te turnu u uticnicu!Uvuk'o
glavo u ramena, k'o roknut ce nesto.I ja se stis'o (uz
Horoza ...jakako), Stari samo,, onako ...nista...lagano se
sageo pod sto, ispala mu cigara.
Stara, stoji pravo, isprsila se ...i pita...":uturi li to?"
"Uturi...Alahu dragi! Opasne su ovo stvari Gospo'ja!"-rece
Sare pomalo zadihan! Mislim , samo je huknuo-otuda
to-zadihan!
Nista!
Samo se onaj "granafor" vrcnu i okrenu onaj kolut na njemu.
"Uh, j*bo te, sad treba nabaciti plocu na njega"-Majka ce
strucno.
"Evo, ti nabaci...to je barem lako...samo se izmaknes i
sicas ovaj kolut u sredini.Nemoj mene Gospo'ja , da radim 
zenske stvari!"-rece Sare.
"Pa ja!"-Rece Otac-"Haj'ti!"
Majka otpi zestok gutljaj, otrese glavom ( fazonu...doooobra
je!!), te elegantno, hrabro i zenski, stavi onu plocu na
gramofon!
I opet nista! Ploca se okrece! Nigdje zvuka, a komo li one
Anke Pole!
Svi gledamo kao omadjijani u to cudo.Vrti se crna ploca na
necemu.
Nama je i to vec bilo dosta.Nije moralo da ,
recimo...svira.Dobro je i da se samo okrece!
Sare naslonio onu drugu flasu na trbuh, taman mu tu i stane,
te izusti..."dje pjesma?"
Moj se Otac okurazio, valjda kako nije niko poginuo. Ustade
i hrabro, onom svojom mokrom rukom nabaci iglu na plocu."Aj,
ala me otrese...struja...opasna stvar je ovo!"
Utom , skripavo, uz ogromno sustanje neko zavapi!
Ven aj vozzzz litl kiddd,
maj mader ask me , vottt ja vil bi
vil bi
and ...bla, bla ..bla 
a onda refren...
ke sera  sera ...
Bila je to moja prva pjesma u zivotu.
"Radi, radi, radi!" Skacu svi, i Sare i Majka I Otac (bas se
opustio).
Radi, ali ne kao kod Ferhatovica! Ne,nikako!Jebo te, to i
rekoh...budala ja!
"Kako je kod Saliha, kad' si to vid'io!?"
"Joj tebe, Majo, ja cu ti blago...pa kad su sunatili Adu i
Ecu-jesil' me poslala da im odnesem onu saksiju
...muskatli!?
"Suti,pionir, moj kurir...ne disi...aj raja sto je
rahat"...:-kaze Sare
"Ali, cika Salih ove druge zice turne u radion...pa se cuje
jace."bila je moja.
"Jace, ne mere jace, 'vako je najbolje"-preuzeo Sare komandu
u kuci.
Iz nekih , meni neobjasnjivih razloga, ipak me je taj covjek
ponekad slusao(da ne kazem ,poslusao).
"I dje da ukljucimo jos?"
"Pa u radion!'-rekoh
"Ukljucuj, haveru"...obrati se Sare mom Ocu.
"Ide zica, ide ukljucenje"...veli Otac.Hrabri obadvojica.
Ukljucise! A bolje i da nisu!!!
Nema te terminologije da se opise kad ceski "tesla"
radio(n)...gruhnu...grunu...ili sta vec...samo kratak
opis...JEBO TE!
Svima oci razrogacene, pritisak skocio do besvjesti... moja
Majka vrisnu..."Zivio, ajihaaaa!!!"...i frljucnu onu veliku
casu kroz zatvoren prozor.
Prozor se pri tome, dakako razbiiiii...sa casom ne znam sta
je bilo, nismo je trazili...ali nasim sumornim, radnickim
dvoristem odjeknu "Ke sera sera..."

Jebo te , navalise komsije,ulazi Stevo Sabljic sa Bosom, idu
Zorici od preko puta, eto ti i Osmana Ante sa zenom,
Stanojevici,
Ajderi,Tomci,Aksmani,Kecmani,Ibrahinbegovici,Samlije,
Berginci,Jonovi,Fabici,Radisici, Hankici, Fazlici...ide raja
broja im se ne zna!
Samo neko rece..."Joj , da ne dodje Dzelebdjic?!"...al' ne
dodje! Halva!
Svako ponjeo po flasu, nek se nadje!
"I sta bi ovo Zoro?"...Upita Samlija Mehmedalija.
"Pravo je gruhnulo!"
"Sta, gruhnulo,Mesa,  sa's vidjet kako gruha!"
"Odvrni Franjo,"...rece Majka, i poleti rukom da zgrabi
casu...ali...nema...vec razbila!
Uhvati onu flasu u Sarinoj ruci...i tu im se "pogledi
sastavise".
"Ne mere, ovo, gospoja...ti si svoje vec razbila...ovo je
cuga za raju!"-Saro ce ti diplomatski.
Stara zgrabi vaznu sa onim plasticnim cvijecem sa pijace, i
frljuknu je kroz prozor, ali posto je prozor bio vec
razbijen,nista ne puce, a ni ona vazna se ne razbi kad pade
na zemlju. Jebaji ga! 
Ima takvih vazni!
Ima tako i situacija kada ti sve ne ide od ruke!

A ujutro...ujutro,dolazi Tito u Banja Luku.
U banjalucko ljeto,a i njemu ne ide sve od ruke!!!

Mislim , tom banjaluckom ljetu!
Ne ide od ruke!

Mitar Medovic imao crvenu specijalku,a jedan od znacajnijh
ispita hrabrosti,je bio odvrnuti mu ventile.Nije bilo
jednostavno jer ga je uvijek drzao na "oku".Kasnije poceo
nositi pumpu.
Nas kocijas je bio Avdo,da`s lovu dotjera cumur a moze i
kupus ili krompir.Jednom nekih pedesetih odlazi sestra na
studij u veliki grad i kauc se salje zeljeznicom.Avdo dao
meni kajase do stanice.Voznja zapamcena za citav zivot,nitko
veci od mene.
Bravo gospon Vlado,samo tako osvjetlaj obraz IB
generacije,nije uciteljica Zora babava tesala ono tanka
debela tanka debela!
Pozdrav !

Hvala to moj Ljosu za lijepu pricu.Mislio sam da moje
laprdanje ne cita niko osim Shehe.
Bio bih daleko sretniji da napises nesto vise o toj tvojoj
voznji sa Avdom.
Nije svako imao srece, drzati kajase u rukama-kao mi!
Banjalucki svijetli obraz smo iznijeli umjesto nasih
porodicnih slika,televizora i regala.
Banjalucki svijetli obraz, mogao je stati u jednu najlonsku
kesu.
Ponijeli smo mi toliko!
Vise nam nije ni trebalo!
Jednu najlonsku kesu...
...punu Banjaluke!
Ojhaaa!
I dje ce nam kraj!?
A , i evo nas!

Pozdrav Toba

Bato,u potpunom si pravu za najlonsku kesu.Dobar komentar.
Citajuci tvoju pricu u vezi tvoje majke Zore,kad je 
pokusala baciti casu kroz prozor,podsjeti me,da je i moja
mati Seima ista takva. Kad je dobar stimung u raji i kad
malo popije,spopadne casu i baci je,jednostavno zafrljaci
i razbije je.To joj je zaista svojstveno,nekad i flasu.
Kaze,nucila od svog oca Ibrahima,od moga dide,bekrije.
Interesantno, da meni taj obicaj nije svojstven.Nisam se 
bacio na njih,iako volim popiti.Ipak mi bude drago kad to
uradi.Bude izuzetno vesela.Nasmijao sam se slatko tom tvome
textu.Reko´vidi bogati,Batina mati Zora ista ko i moja mati
Seima.Cudan je temparament nasih ljudi.Neka nas svakakvih.
Pozdrav od Ibre.

Bato,uz tvoju pricu kom.48, sigurno ide fotka br.53 kod
http://fatak.net/gallery/BANJALUCKARAJA
neke od sudionika price ces prepoznati.

Sve su, moj Ibro Majke iste!Zato ih i zovemo Majkama!Kunemo
se u njih, i
samo njih,... tada se mora vjerovati,jer... to je jedino
sveto na ovom svijetu!Nase Majke!
Tvoja i moja Majka su izgleda malo dusevnije zene bile! Ej,
vala im!
Ipak...stubovi porodice!
Zato veceras, za Tvoju i moju Majku...Dino Merlin "Moja
pjesma"...a vina valjda imas koliko treba?!
Zivio mi Jarane!
Toba

E, Fatak, kad bi samo imao fotku br 52.
To bi bila ta!
Hvala na komentaru!
Toba

Veceras, u Brisbane-u , Australija, udala se najljepsa
banjalucanka svih vremena...Jasmina Sabanovic. Uskoro idu
slike!
Svadba,po malo serijatska...taman kol'ko treba.Cak je i
Hodza pomalo odlijepio!
Nas Hodza, Sifet jos nema dozvolu za sklapanje brakova, tako
da se tu nasao neki Pakistanac. Posto mi ne razumijemo
njega, a on jos manje nas, a moj tim se uz sve to ne uklapa
u casni Islam...napravili smo banjalucki ...dernek!
Snimili smo Holivudski film!
Jasmina je Kraljica!
Pricat ce se o tome!

Sinoc nam je pjevao Kemica, Kemal Monteno.
Vremenska razlika, dug put avionom...Kemo, skoro mrtav!
Skupilo se toliko raje da ni sibicu nisi mogao smjestiti
medju njih.
Kaze Kemo :Vise sam danas sreo ovdje Sarajlija i
Banjalucana...nego li u cijeloj Bosni! Hercegovinu nije
spomenuo.
To rece...i nestade.
Lezao je dugo (oko jedan sat), oduzet u nekakvom dzipu. Mali
i izgubljen.
Hvatam Borisa, Sarajevskog hirurga...legendu.Boris samo
rece-treba infuzija, i zovi hitnu.
Ima Boga, pa vajda i na nebesima...
Gromada od covjeka," mali" Kemal Monteno,pope se na
binu.Blijed!Umoran!
Ocajan!...Zapjeva nesretnik pjesmu "Sarajevo ljubavi moja
i...bla...bla"
I desi se sto se uvijek desava...niko ne zna rijeci...jedino
sarajlije pjevaju nesto kao "aj na na na..."
"J*bo takvu raju!"
Poslije je uletio Neven Pocrnic, sarajevska filharmonija, sa
svojim sintom, i Kemal je konacno obojio svoje pjesme.
Dao je dusu svoju...raja zanebesala...Kemicu iznijeli sa
bine!
Vidjeo sam samo kako mu se vuku noge kad su ga iznosili...
"Toba, j*bo te,samo panicis"...vice mi Neven!
"Panicim moj ku'ac...stoka ste vi svi...stoka ona
najgora...je'em vas sve redom!"
Moja predobra zenica, savjetuje me da idemo...i mi
idemo...napustamo koncert na pola. Ide i Boris sa Jadrankom
za nama.
Sarajlije pjevaju-aj, na, na, na...
Dok napustamo parking cujem glas organizatora
koncerta,:Raja,nije to nista,cim se Kemica oporavi zapjevat
ce jos par pjesmica."

Tuzno je i smjesno gledati ovo nese pjevace kako tezgera  u
ova kokuzna  vremena, da koju kintu ugrabe od dijaspore.
Evo ja veceras na Damirov poziv odem a tamo Kemal Monteno.
On los totalno a jedno deset dripaca oko njega. Papci pjani
ko mljaze a on kao uveseljava hahhahahahaa,ali to je dvije
milje kersovani pa jeb.....
Tuzno zaista.

"A, znatel' kaj,ja sem tak isti superparlafon imel kak ti
shtudent u Zagrebu.Bok moj kak' me drma nostalgija za tim
danima.Eh, Zagreb, Zagreb moj.Kaj sve covek u ovoj ludoj
Banjaljuki moze dozivjeti"-,kaze Gospodin inzinjer Aksman.
"Aj' ti Aksmane popij malo"...Majka ce ti njemu.
"Ne'mrem, gospodja Bodnaruk, a i alkohol je jako stetan po
ljudsko zdravlje. Znate,u Ameriki su to dokazali u jednoj
studiji, sad kak' se zvala ne m'rem se trenutacno sjetiti,
ali velim vam sve je to istina.Ljudi koji konzumiraju
alkohol-umru!?" 
"O...otkri ti Ameriku"...Sare ce ti njemu!
"Znas li ti jado da je (h)'rana potrba, a alkohol drzi
covjeka? A, umrijet ces i 'vako i 'nako!"
Sare je pritom gledao samo u nas dvojicu...Horoza i mene.Bit
ce valjda da sam zbog toga i zapamtio ovu recenicu, koja se
kasnije masovno citirala , kao originalni produkt u
Aleksinci, Kod Murata, Parera, i uostalom u svim tada
"boljim" kafanama.
Mirise banjalucko ljeto zakasnjelom lipom, eto ti i divljih
kestenova u nasoj ulici...posjedali prognani chvorci na
grane i larmaju k'o "oslobodioci".
U 'Lovcu" i "Pareru" instalirali nekakva zvona u krosnje
drveca...pa kad se koji chvorak hitne govnetom u cevape ili
ne daj boze u rakiju,putniku namjerniku...konobar samo
pritisne ono ludo zvono...a prestravljeni cvorci prhnu prema
ulici "Brace Lastrica do broja 9", na kestenove,-govno
poslije valjda izvade iz cevapa i rakije.Sumljam da su im
davali nove porcije!?A, i ko bi?
A i kosta to, brate! A govno samo izvadis-tek tako!
Sa dva prsta, ili viljuskom!
Djadja slusa ono "Ke sera ,sera", pa sve nesto Mesi sapce.
"Joj mene,cika Franjo, ono kad si me prosle godine poslao na
"sluzbeni" na zagrebacki velesajam, ja dobio istu tak'u
plocu...ajd' Djadjo donesi, boga ti".
Djadja bila po malo nagluha, pa nije razumjela svoga
Mesu.Samo onako sjedi i smiulji se.
"Skaci Djadjo...donesi muzike!"...dreknu Sare.
Kako Sare dreknu , tako se i Djadja strese."A...sta rece
bolan?"
"Donesi plocu, jadna, da slusamo muzike!"
"Eto mene za minutu!"Odleti Djadja.
Tek sto odleti-tako i doleti.
"Evo nasla ja, jel' ovo?"
Tooooooo, toooooo, tooooo,...potvrdjuju razdragane
komsije...evo raja muzika.
Moj stari uzima plocu , post'o vec strucnjak, jednu nabacio
na gramofon,i cita naglas.Mukla tisina!
"Zora Dubljevic...Sejdefu majka budjase, pa Bjezi sa mnom
duso,a sa druge strane Put putuje Latif Aga i Ja zagrizoh
sareniku jabuku.
Nabacuj Franjo na granafor, vicu svi u glas.
"Daj ja cu,veli Sare, ti uvijek nabacis sa sredine-tako ne
valja!"
"E, ovu cemo o Latifu",ta je najbolja!
Stavi Sare plocu a ono samo zvrlj, pa zvrlj...i nista. 
"Daj meni, vidis da ne znas", doleluja se moj Stari do
gramofona.
"Pa na ovoj ploci nema onih linija, samo trag od
...pegle!",zaprepasten je moj Otac.
Mesa strelja Djadju ocima. "Sta si to radila , zenska glavo
sa muzikama?"Ma nisam ja Mesa kriva, ociju mi, samo sam
spustila peglu na plocu kad je onaj tvoj Hari
zazvonio.Eto!"
"I,i,iii...",Mesa ce ti.
"Sta I, i,iiii...Usrala peglu!Etooo!"
Okrenu stari drugu stranu,nabaci iglu...a zvonki glas prve
dame YU sevdaha ispuni sobu, sta sobu, ispuni Banjaluku.
Sejdeffffu majkkkaa budjassssseeeee, budjasssseeee....
Zaori se pjesma, slozne moje komsije, lelujaju, oci im se
cakle...danas bi rekli kojekakvi...p'jani svi! Ali
nije...bas nije...drugo je to bilo...a i cu'ce se!
Posto se toliko raje nakupilo u nasoj kuci mene su lagano
isutirali ispod stola. U nasoj kuci se stol, zvao
"astal"...valjda da se malo razlikujemo od ostalih.
Sjedim ja ispod astala,inhaliram mirise, sto od neopranih
nogu sto od drugih stvari, al' ne bih ja sad o tome!Samo
onaj ko je tako bio pod astalom zna sta mislim.Uglavnom je
miris vukao na pokvarenu ribu,a mi ribu nismo jeli.Nije je
bilo ni kupiti u Banjaluci.
Jednom, kasnije, mnogo kasnije, kad je isto tako
zavonjalo,Majka samo rece..."Sta ovo tukne na ...pickovinu?"
I udari mi tac po glavusi...sto bi rekla Jasna Zlokic, "U
prolazu".
Moj Horoz, postao dio mene.Al' i mene povukla muzika.Valjda
ona silna alkoholna isparenja, malo i mene omadjijala. Jest'
da mi inteligencija nije bila najjaca strana,a to sam
dokazao nebrojeno puta...tako i ja u onim razvaljenim
gacama, sa Horozom pod rukom...razvalih svoj avaz!Koji
krkan!
Zapjevah stihove koje sam prvi puta cuo u
zivotu:"Sejdeffffuuu,Majkaaaa, budjaseee, budjaseee,
ustaniiii, kceri moja Sejdefo...
Bilo je to ekstra piskavo i visoko...culo se do Sehitluka.Ja
nikog tada  nisam registrovao, mirisi me nisu smetali, ni
noge, ni one "ribe"...Ja sam pjevao...kao sto rekoh
vis-a-vis moje inteligencije, ja sam mislio da sam sam na
svijetu.
Onako kako sam uvijek bio...sam!
"Tisina, tisina!"...vice Sare...otkud ovaj bozanski
glas...tisina...hocu samo njega da cujem!
I cuo je ,ja ko hor beckih djecaka, ili u najboljem slucaju
"kastrat"...razvaljujem pjesmom.
"Pa dje si kuriru moj?"...podize Sare stolnjak, i sa dva oka
k'o fildzani "milo" me pogleda.
"Udri!"...rece.
Boze kako sam tada sretan bio...ja pjevam "Sejdefu", a svi
cute."Hocu samo njega da cujem...ja glasa ,ja snage!"Svi
cute!
Moraju...neko bi garant dobio po pi*ki da me je prekinuo.
U to ustde neko od odvaznih komsija da povrati preko
balkona...Zacu se nerazgovijetno...Eto Mitra sa jos jednim ,
i guraju kotace.
Tisina,- cutim i ja.
Koraci , samo teski koraci potkovanih bakandzi banjalucke
milicije!
"E, o'dje cemo Mandicu"...cujem poznati glas.Meni opet
postade jako hladno, ali uvijek nekako oko srca.

Tako su mi isto bakandze usle, tek noc posto su Vesna i Ante
Anusic napustili Banjaluku 1992 ili 1993 u jesen...kisnu
banjalucku jesen."Komandiru, vice razdragani borac, vid'e mu
"sentisajzera", kol'ki je...je*o mater svoju, onu,pri tom je
kundakom ispitivao kvalitet klavira moje supruge.Znao
sam,nikad mi vise necemo zasvirati na tom klaviru, nikad
vise u Banjaluci! Garant!
Sreca da su Ante i Vesna daleko, daleko odtisli...u Kanadu.

Vrata naseg stana su bila sirom otvorena.
"Joj druze Vodnice, nerada o'dje.Vide cipela, vise nego pred
djamijom za Bajram!"
"Ko se der'o maloprije...ko je ono pisko...sunce li vam
vase...da kazemo-jebem?"-pita Mitrov glas, jadan zebezeknut
masom raje, ne zna sastaviti slijedece pitanje.
"Sta je ovo...revolucija...e i ti si Franjo naje*o...kunem
ti se svega mi na svijetu!"
"Ajmo sada , prvo inforbirovci na jednu stranu, a jajare na
drugu
stranu. I dje Mirko Marjanovic, sunce li mu njegovo, da
kazemo...je*em...informbirovsko?!"
"Mirko ti stanuje u "Maloj carsiji", to i sam znas, a to sto
sam te ja zdrmala o'za zid, kad si se onesvijestio...sam si
kriv-nisi treb'o da me ljuljnes penderkom!"-hladno rece moja
Mati.
"Cujes li ovo Mandicu, obrati se Medovic svom
pomocniku,...ko meneee moze da osamuti, ko, koooo,...pa taj
se jos nije rodio! Siri ruke Mitar! Jel tako?"
"Tako!", rece Sare.
"Eh, nek ima i u ovoj kuci neko posten"-sabra Mitar.
"Od danas, banjalucka murija tj.milicija da se bolje izrazim
je dobila pojacanje u tehniki...od sad ce mo jahati svi na
tockovima ili kotacima, kako neki ludi kazu.Nema vise
bjezanja,sjednes na kotac...i fatas delekventa, ili vese
njih, ako je vise tih delekvenata!"
"Jel ti kotac tj. tocak zoves beciklo"...naivno ce ti Sare?
"Jest,...to,al' se ne kaze beciklo, Gospodineee kocijasu,
vec "baciklo",znamo i mi gramatiku...marvo!", Mitar ce ti
njemu.
"Baciklo jal beciklo, ja bih sad pos'o kuci"...rece Sare
"E, ne mere tako!Ti's sa Mandicem u buvaru! Taki je red kad
"Stari" dolazi."Pa znamo za red, jel' tako?"Blago ce Mitar,
Sari. Vec ti se tamo skupila sva banjalucka raja, samo tebe
cekaju!Eno ti ludog Joze, Baba Ribe, Baba Vuke, Ale, eno ti
i lude Jele...Nema sutra sranja po gradu! Jasno!"
"Ides li ti sam u bajbuk , ili da te moj pripravnik Mandic
vodi?"
"Idem idem, samo mi neko hapio cipele, pa ne morem,"kaze
Sare.
"Ko ce ti hapiti cipele, drtino stara?"-kaze Medovic.
"Pa i ja se pitam,odgovara Sare, ...jedino ste vi nepoznati
u ovoj kuci! Ne mogu valjda biti bos uhapsen?"
"Joj, fataj se onog mog becikla i pravo u Stanicu!"...bjesni
Mitar.
"Pa ne znam ti ja to vozati!"...potiho ce Sare.
"Pa guraj, guraj tocak ko i mi...ne znamo ni mi jos to
vozati, ali guramo, guraj i ti...a i eto ti Stanice pred
nosom !"
Izadje Sare, vukuci one svoje otromboljene crape po
linoleumu.Okrenu se...gleda blago, neopisivo..."Hvala ti
Franjo za ovo veceras!"...rece-i...nestade!
Komsije stoje pokunjeno, spustenih glava.Muskarci se pripili
uz svoje zene, ko biva imaju neku zastitu.
"Mandicu, pregledaj kucu da neki nije zaosto unutra."
Mandic, covjek cetvrtaste velike glave, rodjen bas za
cirkusa,podize remen i oprtace zajedno sa njim, te se uputi
prema kupatilu.
Iste sekunde se stvorio nazad.Skupio onu jednu obrvu sto je
imao, jer mu se ista sastavila sa drugom, i k'o nindza
uskoci u trpezariju.
"Vodnice, vodnice...oni drze kokosi u kadi!"
"Ha?"...vrisnu Mitar!..."Kokosi?"
"O ljudi bi'ce prijava da radi Sud samo za ovu kucu!"Tek sto
to rece moj se Horoz ispod stola,obrecnu na njega.
"Sta je ovo, covjece...pa vi imate farmu, recemo, kokosaka u
kuci?!"
"Ajmo po redu...domacine!"Izvadi Mitar svoju malu biljeznicu
sa narandzastim koricama, model "Lipa", broj ne znam,
presavi list i rece:Ime i prezime,skolska sprema,
zanimanje...brzooooo!"
"Franjo Bodnaruk, zavrsena Teologija u Poljskoj,sluzbovao u
zagrebackoj Katedrali,Ekonomija u Sarajevu,Pravo diplomirao
u Zagrebu.Bivsi ministar Be i Ha za energetiku,bivsi 
Direktor rudnika Banovici,Sadasnji finansijski Direktor Rudi
Cajaveca...ekskomuniciran iz katolicke crkve 1940,primljen u
partiju 1941, izbacen iz partije 1946....covjek kome su
danas odnjeli sako sa govorom za Predsjednika Tita, u
gornjem dzepu,sa regresom za godisnji u lijevom dzepu, sa
platom i akontacijom u desnom dzepu, sa kartom K-15 u
zadzepku...
Mitru se zatresose ruke, glas mu se spusti za dvije tri
oktave...te progovori piskavo, slicno k'o kad sam ja pjevao
Sejdefu..."A da ja nisam malo
pretjer'o,...Druze...Druze...mislim...ovaj
Bonbrandbuuke,ovaj izvinite Vranduke,onaj
Branduke...jooooj!?"
"Ko je odnj'o sako?"...izvadi Mitar pendrek i prijeteci
pogleda prema komsijama pripijenim uz za zid.Komsije
ublijedile, ko da ih nema, Stopili se sa bijelom bojom
zida.
To se kasnije nazvalo u biologiji-mimikrija!-Al' nema veza
sa nama...samo slici!
Komsije , oduzete poslije kratkog izlaganja biografije moga
oca , radije bi se prislonile na Mitrovu stranu.A opet ne
ide, Mitar bi nekog tukao,samo da dokaze mome Ocu svoju
pristranost.
"Ko je odnjeo sako...pitam samo jednom?"- i sebe udara
pendrekom po ruci...onako-mazohisticki.Bas je moralo da
boli!
Ali zar se tako i ne dokazuje vijernost?!
"Hava, Hava je odnjela sako, danas iz hodnika!"-rece moja
Majka, sva se isprsila kao mladi SKOJ-evac, puna pravde i
sebe!
"Nista, onda...'vako cemo...zene i djeca nek idu
spavati...muskarci ostaju, Sare ti se vataj oba tocka i
ceraj u Stanicu, evo ti kljucevi, zakljucaj prvo Stanicu,
onda sebe...i nemoj da bude nekog belaja! Jasno!"
" Ma nije jasno"-dreknu Sare!"Dje cu sam sebe zakljucavati u
muriju?"
"Joj tebe blente, a sta mislis da nalete kakve ustase,
cetnici, banda...domaci izdajnici...ili oni gastarbajteri,i
sta kuc,kuc-vrata otvorena...onda vas sve pokolju...i eto ti
nama sramote! A Ja dobijem minus od Komandira!"
"Dobro velis,"-rece Sare-"zakljucat cu ja dvaput, a vi
ujutro lupajte dva puta kratko i tri puta dugo, Laku noc!"
"Eto , dogovoreno, aj' sad!"-Mitar ce ti iscrpljeno.
Sapce neko od komsija-"Kako se lupa tri puta dugo?"
"Ko je to rek'o-skoci Mitar ko oparen-ubit cu ga majke mi!"
"Plan je jednostavan"-kaze Mitar."Opkolit cemo Havu Mandic i
ja, a vi fatajte sako...i gotovo.Poslije se povlacimo prema
Bezistanu, Zora pegla sako, mi u Stanici pravimo zapisnik,
Franju u jedanaset sati cita govor.Jel ova dobra? Jel
dobra?"
Dobra , vicu svi!
"Aijjj, koliko je flasa na stolu.Ajmo svi po jednu, al'da ne
vidim da neko dosipa!"- pobjednicki izusti Mitar."Po
jednu!"
Nestadose u sekundi sve flase sa stola.
Neko rece da se svjetlo ugasi, jer neprijatelj nikad ne
spava.
Ugasise!Posjedali na linoleum.
Hvata me san.Cujem tihi sapat Mitra-"Franjo,kako se ono
pali?"
"Koje?"-pita otac.
"Pa ono za muziku", sapuce Mitar.
"Samo nabacis iglu, i to ti je to."
"Nabaci ti, ja jos nisam nikad nabaciv'o -al' tiho da ne
cuju zene...onda smo pravo najebali"-susti Mitar.

Mene obuze tiha jeza, jeza od radosti, od blagosti ,od
ljepote, jeza od rahatluka, kao onda kada me Otac ovlas
pomilovao po glavi, kada sam imao gnojnu anginu, onda kada
sam pomislio kako je lijepo kad ima neko da te pomiluje po
glavi...I da je dobro imati gnojnu anginu!
Sanjao sam neku djevojcicu, glupost, po imenu Zorana, sanjao
sam da odlazim daleko od Banjaluke,glupost, sanjao sam da se
vise nikad necu vratiti u Banjaluku,glupost!
Sanjao sam Australiju!, ali Horoza nisam vidjeo tu!
Glupost!

Slusaj...pred zoru nas prenu glas Mitra Medovica,sta ce mo
ako ujutro ne hapimo Havu?
"Imas li ti drugi, recemo, rezervni govor?"
"Ma nemam...rece Otac...a i to nije govor u klasicnom
smislu, vec elaborat o finansijskom stanju "Cajaveca".
"Cega...sta...kakvom stanju?" -zavapi Medovic!
"Ma samo brojevi, tj. brojke,...cifre", rece Otac.
"Uh...dobro je onda-nego ti samo broj, a to ionako niko ne
slusa, pa nece ni Stari"-Mitar ce ti prilicno neuvjereno.
" A sta ce mo sa kaputom tj. sakoom?"-neko rece.
"E, pa imam ja nov novcijat sako"' javi se Mesa.
"Pa donesi, donesi, bolan -sta cekas-rece Mitar."
Mesa odleti po sako.
Donese kaputic zelen, ko zelana coha stolova za bilijar.
"Joj vas Muslimana...znate'l vi za jos neku boju osim
zelene?"-upita Mitar vrlo zabrinut za buducnost Be i Ha!
"Dje ide zeleno sa teget-plavim...tak'e su ti
'lace...jelde?"
"Jesu!"-rece Otac.
"Pa onda , ovo ne more 'vako!"
Ne more...slozise se svi.
"A joj mene , lude"-moja ce ti Majka- pa imas ti nov
novcijat sako sto ti je sio Ibrahim Karabegovic, proslu
godinu!"
"Majko moja, rekli smo da ga das Ciganima, jos prosle
godine...znas da mu je jedna strana dobro duza od druge!"-
rece Otac.
"Ma nije tolikooo duza"-Majka ce ti njemu...a i engleski
stof...pravi!"
"Donesi!'-vicu svi, vec umorni od te sabajle jebe!
Donese Majka sako , nesto na pruge, stil "Al Capone',
umjerenijih boja.
Probaj, vicu svi!
Ja virim ispod stola-bunovan...promrz'o- a kao ne bih.Samo
me Horoz grije. Hladne su bile banjalucke zore i u sred
ljeta!
Ko zorio nije, ne zna o cemu pricam! I , joj da je meni taj
kaput-samo da se ogrnem! 
Nabaci moj Franjica sakoic na sebe.
Tisina u boravku! Mukla!
"Pa duzi mu je onaj lijevi kraj, barem za deset
cantima"...izusti mladjani Osman Ante!
"Duzi mu je , moj ku*ac, lijevi kraj...konju, - vidis da mu
je desni kraci...pomalo!-izdera se Medovic
"Ja mislim,da ovaj mozes sutra obuci kad budes dav'o onaj
svoj...kako si rek'o-govor-...borat il' sta li?"-potiho
zakljuci Medovic."Ali se samo nakrivi na desnu stranu...i
eto!"
"Ne'mre takvi ijti, pred Predsednika,krivil se on ili ne, pa
kaj vam je ljudi, kaj ste svi norci?"-rece Aksman, pa kak ne
vidite razliku vu materijalu, a i jedna je strana dobro duza
od druge."
"Pa sta ce mo sada, ti pametnjakovicu?-rece Mitar.
"Pa dajte si uhititi tu Kavu zjutra!-bijesan je Aksman.
"Nije Kava, supku...vec Hava...uglas vicu svi!"
"Pa , kaj ja znam Kava ili Hava...uhitite je"-Aksman ce vec
po malo otsutno.
"Sta je imamo 'hititi...ima da je odma' privedemo-hapsimo,
jeblo te to hitanje!'-Mitar ce ljuto svima!A onda
dodade:"Sto ja ne volim kad se neko 'vako proserava!
Cuj...uhititi!?"

I bum...svanu!
 Sunce se pojavi iznad Celulizinih dimljaka. Zablista rosa
na kestenovima u ulici "Brace Lastrica", ulici najvecih
heroja moga grada...ulici rahmetli Tome Baloneka , ulici
rahmetli Zorana Balabana,ulici pokojnoga Sobodana
Trifunovica-Uce...zvanog Kiko Halvadzija (ili
obrnuto!)...Jugoslovena...-u ulici moje Raje!
Svanu zora u ulici James Dean-a moje generacije!
Cvorci prhnuse prema "Lovcu".
Sad ce i Mujo da raspali rostilj na drveni ugalj u onom svom
montaznom kiosku iza "Lovca",a ja neman dvije banke da kupim
golu lepinju sa  mochom,a i Sare je u bajboku...niko ziv
nema da izvuce ovaj dan.

Bit ce da cu danas ostati gladan!Gladan u sred Banjaluke!
Gladan Banjaluke!

nista drugo nemam reci.

ToBa,
izvukao si moj dan, a i mjesec bogami jer te odavno nije
bilo. Evo mi suze frcaju od smijeha a i sjete.Svaka cast.

Bato

postala sam zavisnik tvojih prica.

Hvala na lijepim komentarima, bit ce da je Banjaluka
ostala...gdje je nekad bila!

Ovih dana sam malo zauzet koncertima i putovanjma koje radim
po Australiji, tako da ne stizem u svoj "Zavicaj"...kako bih
htio.
Molim Vas koji ovo citate , da ne zamjerite na gramatickim -
pravopisnim  greskama, o psovanju i da ne govorim. Sve sto
ovdje napisem, napisem u "cugu"...jer kontam...kome ovo
treba!? A,...
a , i Irfan Kapetanovic (profesor SH-banjalucke
Gimnazije)...vjerovatno ne bi to ni citao. Uvijek je mrzio
moje "sastave".Jednom je , tako procitao nekakvu moju
ljubavnu pricu pred cijelim razredom...bacio onu veliku teku
u koju smo pisali te pismene zadatke, ravno prko razreda, na
katedru i rekao: "Eto sta neki pisu!"
"Hocete li Vi Zeljka dati svoj komentar"...prozva Zeljku
Bajic, Kajko. (Zeljka - danas ugledni ljekar u Bgd).
Ustade Zeljka Bajic, plavokosa i plavooka banjalucka
ljepotica...odlikas!
"Mislim da je ovo sto je napisao...po malo
morbidno...recenice su suhoparne i bez stvarnog
smisla...uostalom,mislim da je promasio temu!"
"Bravo, Zeljka, bravo, Zeljkice...fantasticno!"- uzviknu
Kajko.
Ostali, bolji djaci su se takodjer slozili sa ovim
komentarom...i na jos osebujniji nacin ispljuvali taj moj
pismeni rad!
Meni je bilo bas...svejedno.
Kajki...nije!
"U potpunosti se slazem sa Vama...drage kolege, ovo je
najgori pismeni zadatak koji sam u svojoj profesorskoj
karijeri procitao...ali,ali... sam ja bio "prisiljen" ici na
najvecu ocjenu!"
Tako je i bilo!
Imao sam mnogo vise srece od Mersada Berbera,starija
Raja,(bavio se po malo crtanjem-otud poznat nekim
banjalucanima!?), koji je zbog slicnog umjetnickog oduska
bio...izbacen iz banjalucke Gimnazije.
Imao sam srece, sto mi je ES-HA predavao Profesor Irfan
Kapetanovic-Kajko!
A, inace tema pismenog rada je bila o Evliji Celebiji?!
Ja sam smatrao da je on preteca Barona Minhauzena,otac
Ostapa Bendera...lazov, nad lazovima! To sam bas tako i
napisao...a onda nastavio ljubavno pismo jednoj mrsavoj i
nikakvoj djevojcici koja mi se motala tih dana po glavi, a
bila daleko, daleko od mene...mnogo dalje nego sam tada
vjerovao!
Kajko je poslije napisao roman "Voda nesto nosi" i posvetio
ga svojoj sestri Vavi,banjalucanki...cuvenoj prorocici.
Ni On, ni Ja , ni Vava nikada nista nismo pogodili!
Roman je bio promasaj!
Ja sam proletio skoro cijeli zivot!
Vava nista znacajno nije pogodila, osim ono jednom kad je u
"Dugi" u razgovoru sa Seseljom, rekla da ce biti znacajan
politicar i da ce biti veoma slavan! A , sto se tice
Rata..rata nece biti! Definitivnoooo!
Ja sam imao uvijek rezervni plan (odgoj Mitra Medovica, i
banjalucke murije)...covjek koji promasi sve svoje
ciljeve...ipak nesto pogodi- i to (sto bi rekli 'rvati)- u
"srdu".
Tako svi moji promasaji...postadose stopostotno pogodci!
U nesto...svakako!
U Saru, u Ovna Sabana, u Horoza,u Baloneka ,u Balabana, u
Hafizovica, u Hankica,u Kiku, u ostale Halvadzije, u
Jonove,u Fabice,u Samlije, u Kecmane, u Radisice, i Ajdere,
u Osme, u Sabljice,u Kozze, u Knapice,u Jajcevice, u
Roguljice, u Beglerbegovice, u Samardzice, i Katane, u
Slipice, u Kragulje, u Kamnatnike, u Shehovice, U Seste,u
Gelineoe, u Lompare, i Jesse,u Cejvane, u Kapetanovice, u
Dejanovice,U Kapidzice,u Crljenice,U Dzinice, u Dzinove,U
Salame, u Kovacevice, u Mikete, u Simice, u Sabahe, U
Lovsine, u Tutice,u Insanice, u Dzuzele, i Vuline,u
Sojtarice, u Kobasice. u Svrake, i Tahirovice, u Marice,u
Abazagice,u Gunice,U Zamole,u Smailagice, u Cujice, u
Pantovice, i Bajice, u Bratice,u Zorice,U Dzelebdjice, u
Aksmane, u Kaludzerovice, u Obradovice, u Stefanovice,u
Vojnovice, u Davidovice, u Madzare, u Slavnice, i Pletikose,
u Despenice, u Mujcine, u Blentice, u  Bojice,
u...u...a...i...u...

Toba

Svaka cast Toba. Stvarno sam uzivala u tvojim pricama .
                   Banjalucki pozdrav Aida

"Diz' se!...naredi Mitar.
"'vako cemo...prva ekipa ide preko Titove uz "Palas",druga
ekipa ide preko mosta na Crkveni, niz Bezistan, uz one
seljake! Ko prvi vidi Havu daje meni i Mandicu
znak!...Jasno!!!"
"Jasno, rece Osmo, ali kako da ti damo znak?"
"Decki, znatel' kaj, mogli bi smo zaficukati onu od
Paganninija, mislim da se zove "La Canpannela" il' tak
nekaj...ide 'vak...fijufijufiju  fi,
easy...fijufijufiju fi!...radsno odpirla Aksman.
Mitar ga gleda sa nevjericom...ostali oci iskolacili...ja ,
standardno..zamro!
"Materi fijukaj pic'o...joj razbit cu ga -kad-tad", obrati
se Mitar nama, i sve mrda onom svojom
glavusom,lijevo-desno... u smislu, ne mere mene niko
jebavati!

"Slusaj 'vamo...opkoljavamo Mandic i Ja -Havu, a vi hapajte
kaputic!"
"Jasno!"
"Jasno...rece Osmo...samo kako se to opkoljava sa dvije
strane?!"
" Jebo Mater svoju, Osmo...ako ti ja glavu ne otkinem...kad
sve ovo prodje! Ko ti je dao mistriju u ruke kad si ta'ki
konj!"
"Pa samo sam pi'to!"...potiho ce ti Osmo.
"Pit'o si ti moj ku'ac...ti miniras!" Rece Mitar.
"Sta radim...unezvjereno se ti Osmo?'
"Miniras!...vicu svi.
"Joj Raja, ne miniram, ja sam vam na galvanizaciji!"... i
ucuti, vidi i sam da je zasro!
"Eeelemmmm, kako izgleda Hava " Mitar prozbori.
"'vako, ima maramu na glavi, dimije oko sebe, i uvijek po
barem dvije kokoske uz sebe..." objasni nekao.
Da su mene pitali ja bih znao bolje...al' me nisu pitali!
Tak'i je red u Banjaluci..niko ne jebe malu Raju!
"Druze Vodnice onaj Sare stalno sa Havom pije rakiju na
kocijaskoj stanici...Sare zna Havu - u glavu."
Bi to isprdak, nekog od novodoslih banjalucana!
Pravi banjalucani, nikad ne odaju svoju Raju!
U tome je razlika...banjalucana i Krkana!
U prolazu pored nove "Milicijske stanice" Mitar daje znak
Sari da izadje.
"Da ih zakljucam, druze Komandiru?"...upita Sare.
"Koga , bolan Sare?"
"Joj tebe Mitre!!!...nervozno odbrusi Sare.
"Pa ove Dilajle, Ludog Jozu , Babu Ribu,Babu Vuku,
Alu,Jelu,...one tvoje inform..infom,... a jebi me ako
znam...one tvoje iz nekog biroa!"
"Zakljucavaj Sare, zakucaj vrata, bandi kvinslinga, narodnih
neprijatelja, zakljucaj...dva put'!"- dreknu Mitar.
" Zakljucato!...Klik,evo ne brini-a oni i onako svi vec
spavaju!"
 Samo nemoj trazit' da progutam kljuc!
"A , evo ti i tvoj kljuc...jebo te on!"-rece Sare.

"Spavaju, Kurac...Neprijatelj, nikad ne spava!'...izdera se
Medovic!
"Tis' predvodit' lijevo krilo, ides , ko biva sa svojim
sinom (dje onaj  mali prljavi sa Horozom)...e sa njim...

Nije me bilo jedno vrijeme... Samo da pozdravim raju... i
zovnem turu...

Banjaluka , mirom mirise.
Mirise svojim tresnjama, napupalim dudovima...i crnim i
bijelim. Oko Gimnazije razvalio se miris duda!
"Ko more 'vake skole pohadjat?!, skole dudom banjaluckim
omadjijane?!
Pohadjaju, banjalucani! Oni , mogu!

"Ja ne merem nikako biti narodni neprijatelj..izusti Sare,
svojim cuvenim basom!" (Ala rahmetli Neja...kad je p'jan!)
"Ti ne meres, a eto te na spisku za hapsenje...kako ne
meres?"-Medovic lagano prozbori.
"Pa vako, reko si da neprijatelj nikad ne spava, a ja Jarane
mogu spavat trideset sati...dnevno-minimmmmum!
Znaci-ja nisam neprijatelj!"
"Aaaa .... one ostale sate-dnevno...onda rovaris? A?"-Imao
je Mitar uvijek po koju tako pametnu...samo tako da nas
razoruza.
"Pa jebaji ga, ako stane sati tol'ko u jedan dan ...onda
rovarim"-rece Sare i lagano rasiri ruke negdje prema nebu.
Ko neko ko bi nesto htio uhvatiti tamo...tamo prema nebu-ali
tada se tamo nista nije hvatalo, a i nebo je bilo prazno tih
dana-nebo nad Banjalukom!
" Eno ti Have, Mitre...ravno kad mosta-cuci!"...rece Sare.
"Jel'ona mala Sare?" upita Mitar nevjerujuci?"
"Nije , budalo...to je neko dijete , Hava je jos ona manja
sto cuci ispod nje!"
"Ona u dimijama!?"-Mitar ce u cudu.
"E, to ti je Hava, Mitre"-rece Sare sa dosadom u glasu.
"Vako cemo Raja, ja cu prvi jurnut', a vi se ne
mrdajte...jedino ako mi zatreba kakva pomoc...opet ne
mrdajte...samo nek' uleti Mandic, a ti Mandara...samo
pendreci...ides redom dok ne stignes do mene!", vrlo
konspirativno objasni Medovic svoju taktiku.
Mandic odmah isuka pendrek!
Moj se Otac prenerazio, sto bi se reklo, oduzeo.
Majka smo polagano prati situaciju, ali se ni ona nije
najbolje snasla.
"Cuj...jurnut-pa jebo te nismo u partizanima"-samo je to
pomislila!
Komsije se usrale! Niko ni ne dise!
Hava , Treba - metar i zilet...a navalila radnicka regimenta
u kombinaciji sa banjaluckom murijom...kakav supacki
scenarij!
Jadna Hava!
"Gradjanko "IKS", pred vama je narodna vlast u liku
milicionara Mitra Medovica, sa zadatkom da razotkrije zlocim
hapanja kaputica iz hodnika ...druga Bronbranbrukaaaa!"
"Nije iz hodnika, vec iz prdsoblja", sapnu tiho, ko za sebe
Osman .
"Osmane,jebo ti mene...u predsoblju ili hodniku...prvom cu
tebi glavu otkiniti!" Zajapureno vrisnu Mitar!
"A ja mislim da se ne veli otkiniti, vec otkinuti...gospon
plicajac!"...snishodljivo rece Drug Aksman.
"A joj tebe Aksmane, sto sam se zajeb'o...strasno! Prvo cu
tebe ubiti, a onada Osmanu glavu otkinuti! Pa jel' vam
jasno...svima?"
"'volko konja nisam vidjo nidje , osim u Banjaljuci.Jebo me
Bog blesava, mog'o sam u Dragocaju sluzbovat ko ni jedan po
nijedan, al ' me ona moja zenturca nagovori na
Banjaluku!"...sevdahno izusti Mitar.

Sta meni da bude jasno? Ja se prislonio uz Saru, Sare se
prislonio uz tezgu...bos...samo frca pogledom i pita..."os
djanarike bijele ili plave, ili vise volis tresnje?"
"Tresnje!"

Samo da te pozdravim iz Canade i da ti kazem da me raduje
citanje nase proslosti.Izgleda da nam je samo to
ostalo.Bato, dugo sam se borio sa cudnim snom: Sanjam kako
onaj orah ispred kapije u P-3 pada i kako mi ne daju uci u
pogon.Kad sam otiso u Bluku i vidio da vise nema P-3 i san
se izgubio.Ne sanjam vise ni orah ni kapiju.Nadam se da me
sjecas bar ti.
Mersad.

Eh, Merso-razgali me ti!
Jos nikad nisam cuo od banjalucana da se neko sjeca nekog
starog oraha...a ti ga cak i sanj'o!
Tema za strucnije od nas dvojice!
Ja sam taj orah uvijek vidio kao "drvo"...ispod kojega
prolaze debelguze "sudijinice" banjaluckog Suda.
Kad jednom osjetis da ti se vraca sjecanje, onako kao ovaj
tvoj san,napisi koju ovdje za raju...napisi Merso banjalucku
pricu.
Voli te Toba!
PS. A zaborvit...to me Majka nije ucila!
Ne moze se zaboraviti...nikada!

Eh, mirom mirise...mirise, a Crkvena na prdez...kandise!
Ma kakav prdez...to je poezija!
Rasuo se miomiris Crkvenom iz "Kozzare", pa Banjaluka oko
pijace na govno mirise!
Tako je bilo, i nikako drukcije!
Samo mi smo tada govorili, da tamo ...smrdi!
Mi banjalucani!
Havu smo opkolili sa svih strana, odnosno samo sa tri strane
jer joj je iza ledja bila Crkvena.A to je to!
Sare me povuce za uho po malo unazad."Izvini, Jarane...nemam
izbora-moram za uho...sto nemas barem neki dronjak na
sebi!"
Jebo , uho...nije me ni zabolilo-pripio se ja uz Saru!
Stojimo u prvom redu, bas ispred Have! U stvari ja sam prvi,
sa Horozom u rukama, Sare me dibidus eksponir'o!
Sare je iza mene.Oslanjam se na njega kao na Kastel, na
njega tj. na njegovu trbusinu...sto je uostalom -isto!
"Drugar'ce Havo, isprsi se Mitar,imamo prijavu i dokaze da
ste "Ti" iz hodnika "provjerenog" druga Bonbrabnadran...i
toooo... hapili sako sa ofingera a sa govorom za druga
...ovaj... "
Mitar ne izgovori a nije ni smio... tu magicnu
rijec-...Tita!
" vako cemo...vracaj govor il' ti ode glava!"-skrati Mitar
svoje izlaganje.
Aksman primijeti:"Bas je koncizan!"
Sare rece: " Sta ovaj rece?"
Na to Mitar isuka pendrek i udari prvog seljaka da sebe,
onako po fesu, al' to ne bi po nacionalnoj osnovi, vec se
seljak sa fesom samo tu onako...nas'o!
Fes se udubi od udarca-ko srpska sajkaca. Aman ga je derno
po sred glave.
Samo da mu neko prilijepi "kokardu"...reklo bi se -isti
narod!
E, a i daleko je to bilo od istog naroda a i boje su bile
prilicno razlicite!

                                                            
               MISLI I ISJECANJA                            
                  


	Danas je dan predodredjen za sjecanja.Nisam siguran da znam
zasto? ali mi je izgledalo tako jer ni jednog trenutka,od
momenta ustajanja pa sve dok ne uzeh papir i olovku ,nisam
mogao da se koncentrisem na danas,na stvarnost,sav sam bio
preokupljen sjecanjima,ona me okupiraju,uvlace se u mene k’o
miris miloduha,
sukobljavajuci se,traze izlaz iz zaborava,traze da se stave
na papir,da ih nekad neko procita,upamti,da ne ostanu negdje
u tudjini zatrpana hrpom zemlje ko u kakvom
tabutu(sanduku).Znam da se  nostalgija opet otrgla od nekog
od mojih jarana  razbucanih po dunjaleku, dosla do mene i
necujno,u snu uvukla se ,ne znam kada,ni kako, ali znam da
je ovdje i u meni,neda mi mira a mozda je dolutala do
mene,bez dozvole,bez pitanja, citajuci misli onih po
svijetu,istih kao i ja,sto misle ko i ja i zive u vremenima
nase carsije,nase raje i nasih prijatelja kojih je sve manje
i manje.
	To su ta vremena kojima se vracam kad sam najtuzniji,zeljan
prijatelja,druzenja i raje,pun nostalgije za
sokakom,Studencom,Potokom,Kastelom,alejama,ebinim
hauzom,mirisom lipe i kestena a ponajvise mirisom i sumom
Vrbasa.
“Ima negdje jedna rijeka,ima negdje jedan sanjar(nije
sam)”cesto,skoro stalno misle jedno o drugom,on u snovima, a
ona- sumom i mirisom,bojom i zuborom svojim.
Vracam se mislima svojim,ahbabima svojim kojih vise
nema,roditeljima svojim,
bratom,sestrom mojom i oni su daleko,vracam se vama koji ovo
citate jer su i vase misli i sjecanja vasa, ista kao i moja
,pa stanite malo,zaustavite se i oslusnite im korake sto
dolaze iz daljine i davnine.Sjecanja su meni i meni su 
draga,znam da  sa njima dolazi smirenje,
dolaze moja draga vremena iz djetinjstva,naviru lijepe
uspomene,necu da ih zaboravim,necu da ih prekrije prtina
zaborava.
	Lutam slikama kroz vrijeme kojeg nema,zao mi je sto je
proslo,lebdim sokacima koji su nestali,sruseni nemarom i
nebrigom,izgubljeni i u sjecanjima.Sto nisam Evlija ,pristao
bih dobrovoljno da lutam po prostranstvima vremena,ostao bih
rado utamnicen u prostorima sjecanja,slusajuci protok mojih
misli,nek ih srce vodi,neka opustene,drage i smirene, plove
po dalekim sirinama proslosti u kojima su svi mrtvi-zivi,svi
izgubljeni-nadjeni, i svi su sa mnom,sretniji,ljepsi i bolji
jer ja tako hocu,bez mahana i nevolja jer su misao,uokvirena
slika moje maste, jer su moji.Vidim i oca i mater kako
nasmijani sjede u basci i piju kahvu u hladovini jabukova
behara pokraj rascvalog bascidzika prepunog zumbula i
lala,nedaleko i visnja procvjetala,sa Vrbasa vjetar nanosi
ostar miris bagrema,ovdje ga nema,ruze nabubrile,pupoljci
cekaju da se otvore,da ih sunce obasja,ljepotu da
probudi,razmahuju grane proljecem i budi nadu u bolje i
ljepse.
	Vidim i djecu kako se igraju,imena im nisu vazna,ja sam
medju njima,u nasem sokaku,uredno pocesljani i
dotjerani,Bajram je,hodaju od kuce do kuce,dobivaju
bajramluke,neko kolac-hurmicu neko kocku secera,dinar,zar je
vazno,svi smo zajedno i citav dzemat je nas.Mogu da vidim
brata i sestru,ebejku i dajdzu,amidzu i didu,rodbinu i
ahbabe,Vidim i Studenac,Potok,skolu,dzamije,vidim dane
drugacije nego danas,ljeta su vruca i draga,zime hladne i
duge ko iscekivanje.Sve je to u nekakvom cudnovato
ruzicastom svijetlu ko iz bajke,sve blista ozarenom ljepotom
umoceno u mirisljivi zambak,misli moje odjekuju ko slavujeva
pjesma kroz noc sve do u cik zore kad se iznad Starcivice
sunce pomoli,
okruglo,ruzicasto i bez snage, a kako vrijeme i jutro
odmice, postaje sve zuce,vece i mocnije.U tim momentima ne
mrdam ni tijelom ni duhom,ne zelim de se misao poremeti ili
izgubi,strah me izgubit cu i tu vezu,past cu ko
osusen,otkinut list,nestati ce beskrajno lutanje sto me eto
izdiglo u vis u nebo ko sto vjetar uzdigne pticije perce
poigravajuci se sa njim,nekad njezno a ponekad grubo.Pamtim
i tu ruzicastu svijetlost,izduzene sjene,
miris trave kad bi zalegli po noj poslije kupanja na
Medreskom brodu prepustajuci se toploti ljetnih vrucina i
suncu da nas “isprzi”.Trava je mirisala,mi bezbrizni,ljetni
je raspust,Vrbas mirno tece,mirise li iko tu travu sada ?
Ima li te trave po kojoj smo se danima izlezavali,igrali i
suncali?
I onda opet idem uz Vrbas,rijekom ,potokom,tamo su drugari
moji,love ribu,ja ih vidim,izgledju sretni,a ja im zavidim
sto nismo skupa.Ali neka,oni su i ovdje,prisutni i danas i
sutra,oni to i ne vide i ne znaju ali znam ja jer ja tako
hocu.Vidim i osuseno drvo obavijeno brsljanom,grane suhe,a
na grani crn gavran,crnji od noci.Glas mu hrapav i
promukao,a ja se svadjam sa mislima svojim.Kud to sad
idete?Gdje to ponovo bjezite?Kuda?Dolazi li to opet onaj moj
nemir ?sacekao me je i ja mu se ponovo vracam,kao jucer,kao
prekjucer kao lani.Tesko mu je odrediti uzrok,kao
snovima;ako je srdzba onda je nemir opravdan, a izgleda mi
da je srdzba.Je li ona opravdan bijes uzrokovan nemocnim
strahom koji se uvijek pomoli kad netreba? Moram li
stati,prekinuti ove snove,moram li pokidati posljednje niti
svilene cipke satkane od ovih misli sto ko duga svjetluca po
pokislom nebu ispod zatamnjenog kisnog oblaka obasjavajuci
svojim rumenilom sve oko sebe dajuci mu novu vedrinu,snagu i
znacaj a sav okolis dobiva novi izgled i jaci i
ljepsi.Osjetim i kisne kapi,nesto se radja,nova nada izranja
iz izduzenih i pojacanih sjenki da otjera taj iskrali nemir
i strepnju sto dodjose niodkuda i da ih ponovo pretvori u
lijepa ,svijetla sjecanja.
Cujem i sahat kako jednolicno odkucava PROLAZAK,odjekuje
njegov jasan hod,Vrbas ponovo tiho protice,zubori,osjecam mu
ledeni damar koji ko da se ubrzava,pojacava se zurba,a ja je
ne zelim,necu da i ovi snovi nestanu,ne zelim da se prekine
ova teska i duboka tisina u kojoj se samo cuje lagahno ali
sigurno proticanje vremena i misli.Hej daljino sto nisi
manja da budemo blizi i ti mrznjo zasto jednom ne
nestanes,ne potones u crnilo nepovratka,pa da progledamo
ponovo,vraceni u prostranstva djetinjstva,bez muke,bez
krivice u onom sto smo i ko smo,bez optuzbi da smo drugom
krivi,bez odbrane sakriveni iza memljive kapije
neznanja,ostavljeni necem najtezem,najtuznijem,nasoj
MUCI,zabavljeni sami sobom,neznamo sta ce mo,kud ce
mo,misleci da smo svacija smetnja,svacija krivnja,uvijek
duzni i nikad svoji.
	Znao sam i sada k’o i prije,k’o i uvijek,nemir je jaci,duze
traje, a dolazi sporo a savlada te cijelog,ne pusta k’o
prije,brzo,sad je nekako drugaciji,ostario,otezao,polja
misli su sira i njegovo djelovanje je
raznovrsnije,dugotrajnije,a ja nemocan da mu se
oduprem,stojim i cekam ko usamljena sedra na vrbaskoj obali
koju talasi i snaga vode uporno i neprestano nastoje da
razbiju i slome.Ne mogu nicim da mu se oduprem osim pustim
cekanjem nastojeci da svojom voljom bar odgodim to unistenje
koje me odnosi necujno i sporo kao sto noc odnese dan,kao
sto sunce,svojom zaparom,sasusi biljku bez vode.Odsjeceni od
svojih,ko iscupan kamen,nije ni cudo sto nam je nemir
vjeciti pratilac,sto s njim k’o sa zenom lijezemo u
krevet,nemir se uvlaci u nase snove,ni u snu ga se ne mozemo
osloboditi,vjeran nam je i budnima i usnulim,po danu i po
noci. Je li jekin ili sabur ili nam je neki sihirbaz uradio
cudan zapis pa sada ko pasvandzija lunjamo po ovom
dunjaleku,bez nade i zelje,a sa nemirom u sebi i oko sebe.
vjecitim i vjernim pratiocem sto nas ni’dje i nikad ne
ostavlja sama.
	Ali znam ja da se ne smijem predati,kukavna su to posla,akt
omalovazenja samog sebe,unistenje vlastitog postovanja
odraz,straha i ja opet iznalazim novu snagu,izdizem se jos
vise,jaci i snazniji,da ga preletim,odagnam od sebe,ne
zadrzavajuci se dugo na jednom mjestu,sa jednom misli,ponovo
se prepustam miru i smirenju,trazim i nalazim izgubljena
sjecanja,prijatelje,mjesta,dogadjaje,i ruzne i lijepe i
ponovo uzivam u svom povratku tamo gdje nas vise nema i
praznom bjelilu papira sto sve podnosi i pamti.
Za Batu i ostalu raju

A Banjaluka je bila u srcu Bosne...istna malo dislocirana.
Al' ko je ikad postavio sredinu Bosne?
Mozda onaj "lazov" Evlija Chelebija"
Dje to Bosna? Niko nije znao tacno?
Jednom jedan "Co'jek" rece:-"Bosna je u srcu!"
Mene je jebavalo pitanje...dje srce tacno!
A i onaj co'jek bio ...glumac-neki Adem Cejvan, a glumci
govore tudje rijeci. A i rek'o je to u banjaluckom
pozoristu!Znaci ne pika se!
Niko nije slu'o! U banjaluckom pozoristu publika je samo
cekala pauzu,da spontano odleti kod Slavka Zamole u biffe.
Vecina nije ni dolazila na drugi cin. Ovdje se misli samo na
muskarce. 
Zene su se uglavnom vracale na svoja mjesta.
Al' , jebaji ga ...to je druga prica!
Poslije, mnogo poslije kada sam sjedio sa tim Ademom u
nekakvom "Feniksu"-bivsa Pecina-disko klub koji smo
napravili Zeljko Smailagic, Sinisa Davidovic i ja, samo zato
sto su nas ispalili u vezi mog velikog sna "Sebastijana",
Dado Tutic, Vesko Vukajlovic i Darko Lovsin,ulazi Adem
Cejvan u drustvu sa Simom Bajicem i velikim zaljubljenikom
Banjaluke, Slavkom Podgorelcem (iste godine izbaceni iz
banjalucke Gimnazije i on i ja- to nas  veze),Adem svojim
basbaritonom predstavi me drustvu: "Raja evo nam Tobe,
covjeka za cijeg je Horoza i sam Tito pokazao veliko
interesovanje.Zamal'se Kominterna raspala!"-arlauce
Adem!"Oj, hahaha!"
"Ademe, Kominterna je pukla cetrdesedosme, a Horoz i ja smo
rodjeni mnogo kasnije!"...nisam ni ja mogao nista pametnije
da kazem.
"Pa nisi mi nikad dovrsio pricu...dosli smo do Have i
hapsenja na Crkveni...imal' nastavak?"-seretski ce ti Adem.
"Ima , Ademe, al' moramo sjesti ujutro-duga je to
prica!"-rekoh.
"Svanut ce i to jutro jednom, da i ja cujem...na tenane ,
kako je bilo, ' vako mi Zamola kad got se zapijemo, prica
uvijek iz pocetka! I Vazda stane kad se pojavi Mile sofer sa
Taunusom M-17"
"E , Simo moj ' vaki budala nema nigdje na svijetu!"-rece
Cejvan!
"Znas li ti da se po Beogradu prica za tu tvoju kokos i
Saru?", povjerljivo ce ti Adem.
"Ademe, nije kokos, vec Horoz, a to ti je velika
razlika"-rekoh pomalo ljuto!
"Jes', jes' tebe i Saru su zamalo, sa tom vasom zoologijom,
angazovali da Titu predate stafetu mladosti.
Idi Toba u pi'ku materinu...hodi da te poljubim.!"
 
"Imal' raja kak'a bosanska pjesma?" upita Adem.

"Ima, ima...rece Alaga Gagic, prvi glas Jugoslavije.
"De, onda Alaga!"...obrati mu se Cejvan.
"Ja Gos'pon Cejvan pjevam osamsto pjesama...pa cemo naci i
za raju jednu."
"Jebo te jesi'l ti spiker il' pjevac?- ne pricaj...razvali
Alaga!"
Alaga oplete "Aj odkakoooo je Baaaanjaluuuuka
postalaaaa..."
"Stani, stani...nemoj tu begovski Dzinicku...ovu pjesmu
treba zabraniti da se pjeva u Banjaluci.Pjesama je nastala
iz inata, sto ni jedan Dzinic nije mog'o hapiti tu udovicu,
nagonica za pokvaren svijet!" Izgovori Adem, nasu casu
crnoga vina...i eksira. 
Sa susjednog stola gdje su sjedili Hamdija Dzinic, Branimir
Kukic-Kukac i Danilo Poprzen...potiho se cu lagana pjesma.
Vjecni statista svih hrvatskih filmova, banjalucki Lee Van
Clif, Deni, - povede...
"Okreni se ...pogledaj me...pogledaj mi ruke same...Zumro
moja !!!"
"To...to...to...Zumro mooojaaa!"-Adem u sevdahu zapjeva sa
Denijem!
Pjeva cijela "Pecina"...pjeva sto ljudi , i vise...a sve
potiho, taman da svako sebe cuje!
Zumroooo moja...!
Simo Bajic, rasirio ruke u vis...ne pjeva , samo sapce-Zumro
moja.Niz obraze mu lagano suze klize.
Slavko Podgorelac, zabrinuto cuti, zakov'o svoj pogled u
casu, nit 
pije nit u koga gleda!Samo tu casu!
Eh!
Odjednom Alaga Gagic, pjevac sa osamsto pjesama i sa
mikrofonom u ruci prekide tihi banjalucki sevdah
recenicom:"Raja, znam ja i tu pjesmu!"
Alaga, zausti...ko biva zapjeva,neko mu ote mikrofon...u dnu
"Pecine" cu se glas:"M'rs mater ti jebem!"
"Ajde mi ti Toba, onu od Mise Shufitinskog...rusku...ti
znas!"-Adem prosapta  kao za sebe.
""Ademe, sutra cemo."-rekoh.
"Toba...nema sutra, sutra ne postoji!"
"Postoji, Ademe...uvijek sutra za nekoga postoji, kontas?!"
"Kontam...ku'ac...daj mi pjesmu!"
Sagnute glave, strpane gotovo u njedra,, Adem pozeli da cuje
jos jednom pjesmu o ruskim stepama, o ruskoj zimi o toj
Anastaziji koja nas je sviju tamo cekala, u nekakvom Sibiru,
prelijepa, Anastazija...
Zagrljeni...na uho mu pricam stihove Mise
Shufitinskom...preskacem dosadne dijelove pjesme i pricam mu
samo one koji su nas uvijek palili.
Simo sastavio ruke oko glave, naslonjen na sto, u njegovoj
velikoj doktorskoj glavi, samo oci zive...a oci k'o
oci...liju.
Slavko, nezziv...bez pokreta ne cuje sta pricam, ali napamet
zna svaki stih.Slijedi  ritam poslednje veceri.
Iz dubine sale Deni Poprzen lagano pjevusi na francuskom
"Nemoj poci sad"-Zaka Brela!
Alaga, samo zi'no!
Adem ustaje, polagano. Spusta svoju, valjda jedinu u zivotu
nedopijenu casu...mora se ...put u Ljubljanu je
dug...operacija , neizvjesna.
"Banjaluka je u srcu Bosne, a Bosna je tamo gdje se ti
nadjes...eto to ti je sredina...ili kraj...jebaji
ga!...kontas?"-rece.
Izlazi polagano Adem Cejvan iz "Pecine", Simo i Slavko korak
iza njega.
Okrene se lijeno...pogleda jos jednom u nasem pravcu ali ne
i u nas!
"Ovo je najljepsa dzenaza na svijetu raja!"...seretski
doviknu Adem!
Rece :"Kontas?"
"Kontam!"

"Ku'ac kontam!"...pomislih!

I Adem se nikad vise ne vrati u Banjaluku.

Ostao u klinicko-medicinskom centru-Ljubljana!

Kontas li ti, jarane!!!

Eh...kontas!?

Toba, rasplaka me......

Volim vas. Bato , Merso. Ovo malo slobodnog vremena sto imam
iskoristim da procitam vase price. Trenutno citam ponovo
'Tvrdjavu', 'Na Drini Cuprija' i jos jednu amricku limunadu
ali sve na pocek. Kad god imam malo vremena (tipicno: posao,
kuca, djeca, doskolovavanje) obicno petkom navecer, pocastim
se vasim pricama. Prekrasne su ,,,uzivam , ovo je za mene
knjizevna umjetnost. Puno hvala.

Bas si nedostajao i...nedostajes.
Zovi turu...case zveckaju...raja ceka!
Eh ti Dilberu stari!

I bez tog mog  banjaluckog ljeta,jednog i jedinog, i u te 
banjalucke snijezne zime...nista nije bilo normalno - sto bi
trebalo biti normalno...u Banjaluci.
Normalno je bilo...samo ono sto je nenormalno!
A mi smo se savrseno snalazili, savrseno slagali, savrseno
zivjeli.Ej, Jarane...zivjeli, ko bogovi!
Kad Beglerbegovica savije burek kofrce,po haustoru se
razvali miris. Vrata stanova svima sirom otvorena-ko biva,
ako neko bahne!"Idi SINE Faruke, pozovi komsije!"
Faruk leti niz gelender,sve guzicom pisti na okukama,
arlauce...zove Nana...zove  Nana na kofrce!"Oci mu k'o
fildzani...oni veci,k,o u hotel "Palasu"!Bijele se zubi mog
crnoputog druga-eto ga k,o u onog glumca sto je karn'o
Melani Grifit, al' sam mu ime zaboravio.Mislim,
glumcu-Faruku, dakako nisam, a i dje bi! 
E, isti takav je bio Faruk!Samo, normalno... manji.
Ide stampedo komsija, muskarci lete preko zena!
Gaze sve zivo!
E, i to se moze opravdati...sta su mogli znati ti cestiti
radnici.
 Film "Kozaru", jos nisu snimili, a o onom filmu "Titanik"
da i ne govorim.Tada smo prvi put culi recenicu:"Prvo zene i
djeca...!" Jebaji ga, da im je to neko rekao...mozda bi oni
malo i usporili?
A i ko bi tada mogao i pomisliti da nas brod moze da
potone.Brod koji nosi zastavu FNRJ ne tone!
Mozda?!
Sto rece nas predsednik Opstine (aktuelni)...sujmam!
Banjalucki "djentlemeni"!
Nas djecu, niko nije jobav'o!
Svedski odgoj...valjda se to tako zvalo!?
Eto Nasa "Avlija" u jednom trenutku je brojala oko 300
djece. Mladi "Cajevacki " radnici-vrijedni radnici danju
proizvode brisace za Fap-ove kamione, proizvode sirene (Mi
smo ih zvali svirene)...a i jebaji ga-kako je pravo?!Ja
mislim svirene jer sviraju...kako bi to bilo-sirene, ko biva
"siraju"-da ti neko u Banjaluci ":sirne" na ulici niko se ne
bi okrenuo, ali kada svirne svi gledaju, ko biva jel' njemu
to svira?! Ma ko bi nama svirao...niko od nas nije imao u
kuci sofera! A nocu...dosadno, a nije bilo ni
"Pinka"...valjda otuda male raje u Centru Banjaluke!Sto bi
rek'o Sare:"Ko govana!"
Falilo je uvijek vise nego sto pristojnom covjeku treba, a
nama je i tada bilo dovoljno, savrseno dobro.
Mozda nismo bili dovoljno pristojni, ali se znalo sta treba
povremeno raditi! 
A mi smo svi bili po malo nenormalni, dakako gledajuci iz
ugla naseg glavnog grada Sarajeva (koji nas iz ko zna kojih
razloga nije gotivio!?),
Ipak je ovo banjalucka prica!
A "On" opet rece...sujmam!
Pa "sujmaj'...jebem te!
Sujmaj, kol'ko hoces!
Unose zene u kucu Beglerbegovica sve sto je u spaizu bilo
neangazovano.
Muskarci nikad nista nisu donosili.Ja sam tada
shvatio...nase je bilo samo da dodjemo...i da se uvalimo.Mi
smo muskarci...jos malo eto i mene!Bilo je realno ocekivati
da budem ...muskarac. Jadnom!
Tada se nekako i razvila strasna banjalucka bolest nazvana -
uvalitis! Bolovali su samo jadni nasi Ocevi! Nema pravde na
ovom svijetu!
Nikad je nece ni biti!
Elem, zene svijetle obraze nasih casnih porodicnih imena.
Svaka nosi nesto sto prilici muslimanskoj kuci...sto rece
Adem...jal sudjuk, jal pastrvu...jal...muskatle I
saksiju...ako nema hrane!
Moja Majka izabrala svinjsku plecku...veliku...i pride
mladih cvaraka!
Ja sad neznam, nase niko nikad nije halis'o. Kad dernek
zavrsi, Beglerbegovica, Majci zapakuje one nase darove u
banjalucke novine, i samo veli...evo Zoro...preteklo je a ti
hranis pet usta-trebace!Grehota je od tebe uzimati.
Otac je onda drzao duga politicka predavanja Majci: "Aman
luda glavo...ona najgora -zenska,pa ja gorim ko sibica medj'
svom komsiluku!Znas li ti da ti je komsija "Bog", a ti
Muslimane 'ranis "svinjetinom"...joj tebe...ma znas sta-sad
bi te streljo, matere mi, ko onaj Svetozar Vukmanovic-Tempo,
sto ubi rodjenog brata, strelja ga, zato sto se dokazalo da
je bio u cetnicima!
Stari zauzeo revolucionarnu pozu, okrenut prema otvorenom
balkonu, pa jebli ga , rekli smo bilo je ljeto,ko onaj Klerk
Gebl (ili tako nekako) u filmu "Prohujalo sa vihorom"...samo
nas nije snimalo tada!
Duvnu vjetric, pomjeri pramen kose , mome ocu.On otrese
glavom, pogladi kosu rukom, i vrati svaki pramicak na svoje
mjesto!
Ljudima tako malo treba da ispune svoj ponos. Mome Ocu taj
vjetric je bio dovoljan da podvuce cijelu svoju
recenicu!Zato...usuti...zamisljeno!
"Samo te slusam kako seres!"...vrisnu Zora!
Koji ku'ac cetnik, bio covjek seljak,nikad nije mrdno iz
svog sela. A ti tom istom Tempu, drzis svijecu!" Ubila
budala brata zbog te vase Partije!!!
Stari se snadje , i zatvori prozore!
"Sta mislis kad sutra dodju oni tvoji  "ko biva" Komunisti"
iz Komiteta, na "savjetovanje",da ne kazem na lokanje,
da im punudim svinjetinu? Ku'ac ce to jesti ! 
Zato cuvam sudjuk, on ti drzi poziciju, budalo moja blesava,
sudjuk hrani ovu Bosnu!"-zavrsi stara u fazonu pravednika.
"Pa dobro , zasto Beglerbegovicima odnese tu usranu
svinjetinu?"
"Pa tako, oni to ne jedu...a ja donjela najveci
poklon,ostavila najbolji utisak,Beglerbegovicka ga vratila,
eto, sad mi imamo sta halisati. Jebo te jest' i to neka
mudrost."
Ja politiku nisam razumio, a tad shvatih da nikad i necu!.
Poslije mi je Sare, jednom, objasnio...kratko..."drvarska
skola,kuriru moj!"
Ja sam samo kont'o kako puno moras uciti da budes dobar
co'jek!
Ja to nikad necu moci biti!Nikad necu biti dobar co'jek!
 Nisam volio uciti...jebaji ga!
A i ona me moja uciteljica , Kumrle Dragica, uvijek jebavala
sa svaku sitnicu. Vise sam proveo vremena u cosku nego u
klupi.
Kada me jednom Direktor Osnovne skole "Petar Kocic" drug
Bogdan Gutalj,pitao...gdje ti sjedis dijete...ja mu pokazem
na cosak!
A ci'i si ti sine.
Ja rekoh!
On rece :Aj' ti zovni svoju uciteljicu...sunce joj jebem!"
Izbor je bio veom skucen...nisam ga imao-mislim tog
izbnora,odem pokunjen i k'o posran u zbornicu.
"Drugar'ce uc'teljice zove Vas onaj co'jek sto zalizuje kosu
unazad!"-rekoh i taman tu ostadoh bez glasa.
"I sta je rek'o, prezrivo mi se obrati moja uciteljica?"
Rek'o je :"Sunce joj jebem!"
Uciteljica nekako lagano kleknu, tek svoje guzice spusti na
prvu stolicu. Kosa joj se nadigla!
Joj sto bih zaplak'o kad bih samo jedan kutak imao, samo
malo da budem sam, da me djevojcice ne vide!Barem onaj moj
sivi cosak dje me salje drugarica uciteljica svaki dan.
 Joj sto mrzim skolu, i uciteljice sa uvrnutim savovima na
carapama...joj! Osuseno grlo moje...placi Toba,progutaj
knedlu...placi...placi, placi picko!
 (Sto rece jednom Imela u Kabareu Slavka Zamole, plakati se
mora! O's da zajedno placemo. Hocu, 'ajde ti prvi. Joj tebe
zahtjeva Toba,...ti zaplaci a ja cu te podrzavati!Jel dotle
doslo, Imela, da nemamo za cugu?" "Jest' sarmantno i umijato
rece Legenda moga Grada.Oci mu vrte prema plafonu, Zamolinom
trbuhu, njegovim supljim cipelama! Meni se otvori Srce.'vake
Raje nema na svijetu! Nigdje!". Gruhnuse suze, ko onda kada
je Simo Bajic kod Mire Bijelica prvi puta cuo pjesmu "Ne
klepeci nanulama"kada je cijela Banjaluka plakala, a Miro u
svom prepunom kafeu 988 tocio pice za raju...ne treba
platiti!!!)
Ko jebe sve one sto tada nisu naletili! Samo je Dzoko King
promolio svoju glavusu i pitao:"Toba treba li sta?"
Ja  podig'o ruke.
King...nestao!
Slavko Zamola , grdosija od covjeka, place bez glasa. Teku
mu suze niz debelo prlijepo lice.
Takvo lice su imali samo Sare i Zamola, mozda jos  Sredoja
Zekanovic. Al'eto vam Benesa neka kaze!
Lice ...poezija-tvrdi pogledi i u njima istina.
A , opet...nije svakome ni prici!
Prijateljstvo se odgaja,prijateljstvo se ne stice...to se
neko zajeb'o!!
"Toba,on ja sada sa svojim "Bambusom", nema mjesta nama
ovdje!
Pogledam Zamolu i znam da je Imela u pravu!
Bambus, njegov sin, zajebant na Babu, zajedno sa Akom, na
Ahiret otisao u bolje sutra u jednoj ludoj nocnoj jurnjavi
prema Beogradu.Ostao samo Cos, da po koju kaze, ali ni on
nije htio puno!
Zamola je znao sve i bez toga!
A i odvuce me prica...moja prica je drugi par opanaka!
Sto bi rekao Mica Orlovic...vjeciti voditelj svih 
jugoslovenskih kvizova: "Elem!"
E , tako "elem"
"E Imela , budalo...gje si ti tada bio.
" vato stiglice...garant!"
Eh da sam tada poznavao Balasaevica da mi sapne "Boze, Boze
di bas ja, 
od svih sretnih Cigana.
Bogdan postrojio moju uciteljicu, a meni rece ispod glasa,
kao niko do tada :"Sjedi ti Sine na moju stolicu."
"A sad slusaj, Dragice koga ti jebes u ovoj skoli, jebes
sina covjeka koga su zvali "Radnicka Majka" u rudniku
Banovici...istina do one teske nesrece kad je poginulo sto i
sta ja znam koliko jos rudara, Jebes sina kome je Drug Boris
Kidric licno povjerio izradu petogodisnjeg plana razvoja
DFJ, to jest kasnije FNRJ, a sutra sta ce biti...to se ne
zna, to ti jebes i razvaljujes, kucko ona uspaljena...da
znas-uspaljenuso ona najgora. Samo te gledam i pratim ! I to
dje...i to dje...u mojoj osnovnoj...u skoli Bogdana
Gutalja...izgovori glava crvena k'o cikla.Izgleda,bio je
vise bordo boje.

Takve su uostalom cikle tj. cvekle!

Bordo!

Ili mozda liht tamno ljubicasto,ko kad nekom pukne
hemeroid!

Uostalom ne znam, eto Vam Alije Saraca...on zna to o
bojama!

I bez tog mog  banjaluckog ljeta,jednog i jedinog, i u te 
banjalucke snijezne zime...nista nije bilo normalno - sto bi
trebalo biti normalno...u Banjaluci.
Normalno je bilo...samo ono sto je nenormalno!
A mi smo se savrseno snalazili, savrseno slagali, savrseno
zivjeli.Ej, Jarane...zivjeli, ko bogovi!
Kad Beglerbegovica savije burek kofrce,po haustoru se
razvali miris. Vrata stanova svima sirom otvorena-ko biva,
ako neko bahne!"Idi SINE Faruke, pozovi komsije!"
Faruk leti niz gelender,sve guzicom pisti na okukama,
arlauce...zove Nana...zove  Nana na kofrce!"Oci mu k'o
fildzani...oni veci,k,o u hotel "Palasu"!Bijele se zubi mog
crnoputog druga-eto ga k,o u onog glumca sto je karn'o
Melani Grifit, al' sam mu ime zaboravio.Mislim,
glumcu-Faruku, dakako nisam, a i dje bi! 
E, isti takav je bio Faruk!Samo, normalno... manji.
Ide stampedo komsija, muskarci lete preko zena!
Gaze sve zivo!
E, i to se moze opravdati...sta su mogli znati ti cestiti
radnici.
 Film "Kozaru", jos nisu snimili, a o onom filmu "Titanik"
da i ne govorim.Tada smo prvi put culi recenicu:"Prvo zene i
djeca...!" Jebaji ga, da im je to neko rekao...mozda bi oni
malo i usporili?
A i ko bi tada mogao i pomisliti da nas brod moze da
potone.Brod koji nosi zastavu FNRJ ne tone!
Mozda?!
Sto rece nas predsednik Opstine (aktuelni)...sujmam!
Banjalucki "djentlemeni"!
Nas djecu, niko nije jobav'o!
Svedski odgoj...valjda se to tako zvalo!?
Eto Nasa "Avlija" u jednom trenutku je brojala oko 300
djece. Mladi "Cajevacki " radnici-vrijedni radnici danju
proizvode brisace za Fap-ove kamione, proizvode sirene (Mi
smo ih zvali svirene)...a i jebaji ga-kako je pravo?!Ja
mislim svirene jer sviraju...kako bi to bilo-sirene, ko biva
"siraju"-da ti neko u Banjaluci ":sirne" na ulici niko se ne
bi okrenuo, ali kada svirne svi gledaju, ko biva jel' njemu
to svira?! Ma ko bi nama svirao...niko od nas nije imao u
kuci sofera! A nocu...dosadno, a nije bilo ni
"Pinka"...valjda otuda male raje u Centru Banjaluke!Sto bi
rek'o Sare:"Ko govana!"
Falilo je uvijek vise nego sto pristojnom covjeku treba, a
nama je i tada bilo dovoljno, savrseno dobro.
Mozda nismo bili dovoljno pristojni, ali se znalo sta treba
povremeno raditi! 
A mi smo svi bili po malo nenormalni, dakako gledajuci iz
ugla naseg glavnog grada Sarajeva (koji nas iz ko zna kojih
razloga nije gotivio!?),
Ipak je ovo banjalucka prica!
A "On" opet rece...sujmam!
Pa "sujmaj'...jebem te!
Sujmaj, kol'ko hoces!
Unose zene u kucu Beglerbegovica sve sto je u spaizu bilo
neangazovano.
Muskarci nikad nista nisu donosili.Ja sam tada
shvatio...nase je bilo samo da dodjemo...i da se uvalimo.Mi
smo muskarci...jos malo eto i mene!Bilo je realno ocekivati
da budem ...muskarac. Jadnom!
Tada se nekako i razvila strasna banjalucka bolest nazvana -
uvalitis! Bolovali su samo jadni nasi Ocevi! Nema pravde na
ovom svijetu!
Nikad je nece ni biti!
Elem, zene svijetle obraze nasih casnih porodicnih imena.
Svaka nosi nesto sto prilici muslimanskoj kuci...sto rece
Adem...jal sudjuk, jal pastrvu...jal...muskatle I
saksiju...ako nema hrane!
Moja Majka izabrala svinjsku plecku...veliku...i pride
mladih cvaraka!
Ja sad neznam, nase niko nikad nije halis'o. Kad dernek
zavrsi, Beglerbegovica, Majci zapakuje one nase darove u
banjalucke novine, i samo veli...evo Zoro...preteklo je a ti
hranis pet usta-trebace!Grehota je od tebe uzimati.
Otac je onda drzao duga politicka predavanja Majci: "Aman
luda glavo...ona najgora -zenska,pa ja gorim ko sibica medj'
svom komsiluku!Znas li ti da ti je komsija "Bog", a ti
Muslimane 'ranis "svinjetinom"...joj tebe...ma znas sta-sad
bi te streljo, matere mi, ko onaj Svetozar Vukmanovic-Tempo,
sto ubi rodjenog brata, strelja ga, zato sto se dokazalo da
je bio u cetnicima!
Stari zauzeo revolucionarnu pozu, okrenut prema otvorenom
balkonu, pa jebli ga , rekli smo bilo je ljeto,ko onaj Klerk
Gebl (ili tako nekako) u filmu "Prohujalo sa vihorom"...samo
nas nije snimalo tada!
Duvnu vjetric, pomjeri pramen kose , mome ocu.On otrese
glavom, pogladi kosu rukom, i vrati svaki pramicak na svoje
mjesto!
Ljudima tako malo treba da ispune svoj ponos. Mome Ocu taj
vjetric je bio dovoljan da podvuce cijelu svoju
recenicu!Zato...usuti...zamisljeno!
"Samo te slusam kako seres!"...vrisnu Zora!
Koji ku'ac cetnik, bio covjek seljak,nikad nije mrdno iz
svog sela. A ti tom istom Tempu, drzis svijecu!" Ubila
budala brata zbog te vase Partije!!!
Stari se snadje , i zatvori prozore!
"Sta mislis kad sutra dodju oni tvoji  "ko biva" Komunisti"
iz Komiteta, na "savjetovanje",da ne kazem na lokanje,
da im punudim svinjetinu? Ku'ac ce to jesti ! 
Zato cuvam sudjuk, on ti drzi poziciju, budalo moja blesava,
sudjuk hrani ovu Bosnu!"-zavrsi stara u fazonu pravednika.
"Pa dobro , zasto Beglerbegovicima odnese tu usranu
svinjetinu?"
"Pa tako, oni to ne jedu...a ja donjela najveci
poklon,ostavila najbolji utisak,Beglerbegovicka ga vratila,
eto, sad mi imamo sta halisati. Jebo te jest' i to neka
mudrost."
Ja politiku nisam razumio, a tad shvatih da nikad i necu!.
Poslije mi je Sare, jednom, objasnio...kratko..."drvarska
skola,kuriru moj!"
Ja sam samo kont'o kako puno moras uciti da budes dobar
co'jek!
Ja to nikad necu moci biti!Nikad necu biti dobar co'jek!
 Nisam volio uciti...jebaji ga!
A i ona me moja uciteljica , Kumrle Dragica, uvijek jebavala
sa svaku sitnicu. Vise sam proveo vremena u cosku nego u
klupi.
Kada me jednom Direktor Osnovne skole "Petar Kocic" drug
Bogdan Gutalj,pitao...gdje ti sjedis dijete...ja mu pokazem
na cosak!
A ci'i si ti sine.
Ja rekoh!
On rece :Aj' ti zovni svoju uciteljicu...sunce joj jebem!"
Izbor je bio veom skucen...nisam ga imao-mislim tog
izbnora,odem pokunjen i k'o posran u zbornicu.
"Drugar'ce uc'teljice zove Vas onaj co'jek sto zalizuje kosu
unazad!"-rekoh i taman tu ostadoh bez glasa.
"I sta je rek'o, prezrivo mi se obrati moja uciteljica?"
Rek'o je :"Sunce joj jebem!"
Uciteljica nekako lagano kleknu, tek svoje guzice spusti na
prvu stolicu. Kosa joj se nadigla!
Joj sto bih zaplak'o kad bih samo jedan kutak imao, samo
malo da budem sam, da me djevojcice ne vide!Barem onaj moj
sivi cosak dje me salje drugarica uciteljica svaki dan.
 Joj sto mrzim skolu, i uciteljice sa uvrnutim savovima na
carapama...joj! Osuseno grlo moje...placi Toba,progutaj
knedlu...placi...placi, placi picko!
 (Sto rece jednom Imela u Kabareu Slavka Zamole, plakati se
mora! O's da zajedno placemo. Hocu, 'ajde ti prvi. Joj tebe
zahtjeva Toba,...ti zaplaci a ja cu te podrzavati!Jel dotle
doslo, Imela, da nemamo za cugu?" "Jest' sarmantno i umijato
rece Legenda moga Grada.Oci mu vrte prema plafonu, Zamolinom
trbuhu, njegovim supljim cipelama! Meni se otvori Srce.'vake
Raje nema na svijetu! Nigdje!". Gruhnuse suze, ko onda kada
je Simo Bajic kod Mire Bijelica prvi puta cuo pjesmu "Ne
klepeci nanulama"kada je cijela Banjaluka plakala, a Miro u
svom prepunom kafeu 988 tocio pice za raju...ne treba
platiti!!!)
Ko jebe sve one sto tada nisu naletili! Samo je Dzoko King
promolio svoju glavusu i pitao:"Toba treba li sta?"
Ja  podig'o ruke.
King...nestao!
Slavko Zamola , grdosija od covjeka, place bez glasa. Teku
mu suze niz debelo prlijepo lice.
Takvo lice su imali samo Sare i Zamola, mozda jos  Sredoja
Zekanovic. Al'eto vam Benesa neka kaze!
Lice ...poezija-tvrdi pogledi i u njima istina.
A , opet...nije svakome ni prici!
Prijateljstvo se odgaja,prijateljstvo se ne stice...to se
neko zajeb'o!!
"Toba,on ja sada sa svojim "Bambusom", nema mjesta nama
ovdje!
Pogledam Zamolu i znam da je Imela u pravu!
Bambus, njegov sin, zajebant na Babu, zajedno sa Akom, na
Ahiret otisao u bolje sutra u jednoj ludoj nocnoj jurnjavi
prema Beogradu.Ostao samo Cos, da po koju kaze, ali ni on
nije htio puno!
Zamola je znao sve i bez toga!
A i odvuce me prica...moja prica je drugi par opanaka!
Sto bi rekao Mica Orlovic...vjeciti voditelj svih 
jugoslovenskih kvizova: "Elem!"
E , tako "elem"
"E Imela , budalo...gje si ti tada bio.
" vato stiglice...garant!"
Eh da sam tada poznavao Balasevica da mi sapne "Boze, Boze
di bas ja, 
od svih sretnih Cigana.
Bogdan postrojio moju uciteljicu, a meni rece ispod glasa,
kao niko do tada :"Sjedi ti Sine na moju stolicu."
"A sad slusaj, Dragice koga ti jebes u ovoj skoli, jebes
sina covjeka koga su zvali "Radnicka Majka" u rudniku
Banovici...istina do one teske nesrece kad je poginulo sto i
sta ja znam koliko jos rudara, Jebes sina kome je Drug Boris
Kidric licno povjerio izradu petogodisnjeg plana razvoja
DFJ, to jest kasnije FNRJ, a sutra sta ce biti...to se ne
zna, to ti jebes i razvaljujes, kucko ona uspaljena...da
znas-uspaljenuso ona najgora. Samo te gledam i pratim ! I to
dje...i to dje...u mojoj osnovnoj...u skoli Bogdana
Gutalja...izgovori glava crvena k'o cikla.Izgleda,bio je
vise bordo boje.

Takve su uostalom cikle tj. cvekle!

Bordo!

Ili mozda liht tamno ljubicasto,ko kad nekom pukne
hemeroid!

Uostalom ne znam, eto Vam Alije Saraca...on zna to o
bojama!

Bato aferim, halal ti cufta majstor si za price sto jest
jest.
Nego sta bi bolan sa Havom ja ovde ko na iglama sta se desi
sa govorom za Marshala.

Sare halise one tresnje sa tezge.Samo pljune peteljku!
"Jesul' dobre?"...punim ustima ,upita.
"Dooobreee!"-rekoh.
"A sto ti jedes kospice"...pitam naivno.
"Eto, jedem...jedi i ti! Ama ko ce to guliti u ustima,
jarane!
Ujutro ces vidjeti u canifi...sve se samo odvoji!"
Prvu sto sam probao pojesti sa kospicom...zastade mi u
grlu.Sare me opuca rukom po ledjima!Izleti rafal samljevenih
tresanja i kospica iz mene i to pravo na nogavicu onog
jednoobrvana Mandica.Normalno, ja sam ostao bez daha, pa mi
u tom momentu nije bilo do toga da zalim Mandiceve
nogavice.
Mandara zadig'o nogu i samo pendrekom otresa ispljuvke.Na
oko,mrtav ladan...ko nije mu nista, ubio bi me znam...samo
nije smio mrdnuti od Mitra! Cek'o komandu!
A ja cek'o da dodjem do daha!
I dodjoh...nekako.Od tada sam udlucio, nikad vise necu jesti
tresnje sa kospicama,narocito ne u Sarinoj blizini.
A jest' to jebenooo Raja!
Onaj jadni seljak sto je prodavao tresnje, ukocio se k'o
kakva vostana figura.Ne mrda ni mrdac, samo mu usta
otvorena...ko biva nesto je htio reci, pa zapeo.Tako i
ostao! 
"Daklem,Havo...papire na sunce", prostenja Medovic.
"Kak'e papire, bolan...ja ti radim sa kokosima a ne sa
papirom.To je , jadan ne bio, muski pos'o!"-mrtva 'ladna
rece Hava.
Pa i jest tako, pomislih.Vidjo sam svakodnevno kako Cigani
ispred granapa skupljaju kartonsku ambalazu i stari
papir.Poslije ga nosili u Park kod naseg bazena, tu ga dobro
prali vodom. Nisu htjeli valjda da na Otpad nose prljav
papir. Meni ih onda zao bilo, jer je papir bio dvostruko
tezi.Izgleda mi...bilo je tako ljudi koji su drzali do svog
ponosa! U Banjaluci!
"Havo ne podjebavaj,davaj licnu!" i dalje stenje Mitar.
"Pa sto tako odmah ne kases drug!" veselo Hava odgovori.
"Pa daj onda!" i Mitar se po  malo smiri.
"Pa nemam,onda!" istim tonom odgovori Hava.
"Pa kako nemas?!" usitni Mitar svoj glas, oci
iskolacio...malo fali da eksplodira.
"Pa, jebi ga...izgubila nedje!"...smijulji se Hava i sve
pogledom luta po vec razdraganoj raji. Dobro osjeca da su
simpatije na njenoj strani!
U masi se cuje po neki tihi jecaj, prigusen osmjeh, zlurad
kikot.
Mitar shvati da mu je autoritet bespovratno poljuljan, skupi
one svoje rasirene noge,mahinalno rukom zabaci kapu titovku
na tjeme, razvali usta ko biva u neki osmjeh,zakaci pendrek
za kajis, i lagano se okrenu trazeci Mandica iz svojih
ledja.
Istog momenta vrisnu ko oparen, iscupa zakaceni pendrek!
"Mandicu,sto su ti to noge krvave, rani li te neko od ove
bande, sunce im jebem?!"
Mandic, blago spusti pogled prema svojim nogavicama ljetne
uniforme, a onda, sekundicu iza toga okrenu se prema meni u
polozaju King Konga.
Dva pendreka u zraku...odjednom.
Ide Mandara jednoobrvan, ta mu jednoobrva postala jos
gusca...skupio je...valjda, i k'o u usporenom
filmu...lijeno,rasirenih nogu i savijen u trupu ide prema
meni.Me moze biti sretniji!
Oko nas pola Banjaluke, iza mene Sare, iza Sare tezga,na
tezgi tresnje, iza tresanja onaj mrtvi seljak otvorenih usta
sto stoji.
Iz daljine cujem glas Majke, ali je ne vidim od silne raje.
Samo glas..."dje kaput,dje plata,dje regres, dje K-15,dje su
bonovi za topli obrok...dje...dje...?"
Tek kad se Mandic priblizi metar do mene, provali
nerazgovjetni kasljuci glas iza mene.
"Staniiii!...dje si navro?!" nisam prepoznao Sarin glas usta
ponih tresanja.
Sare me skloni iza sebe.
"Nije ti ovo dijete krivo sto si usr'o 'lace!"
Za trenutak svi stadose, niko se ne pomjeri.
Mitar samo vrti onom svojim malom glavom lijevo-desno.
Spade mu titovka sa glave.Postade jos jebenije!
"Ovaj seljak je kriv"...rece Sare pokazujuci lijevom rukom u
mrtvog stojeceg covjeka otvorenih usta, a onda u desnu ruku
ispljunu
jedno pola kile zgnjecenih tresanja. Usta mu i brada
strahovito zakrvarise.Ruka takodjer..."krvava". Tek tada
progovori normalno!
"Ovaj seljak je kriv!" Prebaci Sare "krvave" tresnje iz
desne ruke u lijevu ruku.
I lijeva ruka "prokrvari".
Izabra zatim najvecu tresnju iz svoje sake i zafrljaci je
seljaku ravno u celo.Puce tresnja, a na celu seljaka pojavi
se crveni curak.Seljak samo klecnu nogama i pade k'o
snajperom pogodjen.Utonu ispod tezge preko nekakvih vreca
krompira.
A i to jos nije bio njegov krompir, nego od nekakvog Petka
sto je tu isto prodav'o!
MItar nikad nije bio u vecem cudu! "Sta ovo bi , narode?!
Sto ruke okrvariste?"
"Sta sto...pa zbog ovih hrusteva sto ovaj
prodaje...eto!"...rece Sare pobjedonosno.
"Nije ovo Mitre vidjelo tresnje...dos'o narod ovdje trovati.
Vidi ga samo kako se izvalio...ko mrtav!",glasom pravednika
i moga spasioca rece Sare.
"Pa jel mrtav, covjece!?" izusti Mitar.
"Pa nije!",rece Sare.
"Pa sto je onda pao?" opet ce Mitar sumljicavo.
"Pa usr'o se od straha!"

Film zvani zivot u pet minuta! (I dio)

- Vrbas, planina Zec, izvor i bistra voda.
- Kao Ikar, padam i letim.
- Vakuf, Jajace, tvrdjava, Bocac grad, centrale, vikendice,
ribari i Tjesno.
- Karanovac, nisko do vode, kao riba, kao drvo sto Vrbas
nosi.
- Seher- Ilidja, Rim i legije, tople vode, veziri i
talambasi.
- Kuca pradjedova, banje i basce, tekija i dzamija.
- Niz Carsiju, bukove, mlinove, usce Suturlije, raja sa
Sibova.
- Druga kuca pradjedova, plaza, mati kraj Vrbasa, Nana u
basci, mangala i daidzine tresnje.
- Borovi sto posadi djed, karaula i cardak u mislima.
- Dalje ka Alibabi, Stupnica i harem, Sehitluci gore, dajaci
i jednodjelni kostimi.
- Zeleni most, prvo ronjenje i usta puna vode, ocev strogi
pogled i meza na zeleni.
- Studenac, sedre, karte i raja, Abacija i izvidjaci.
- Gradski most i Ale na njemu pehlivani, kino Vrbas i tacno
u podne.
- Kastel katakombe i bronzana straza, Kula, Kazamat,
proljetni kros i tehncka skola.
- Hilmija, lepinje i Disco, Dario pa Seha, fliperi Edika i
Crkvena, opet Ale i ostrvo.
- Pijaca, bostan i Ferhadija.
- Desno djecija bolnica, pa ludara, vesla raja i bubnjar.
- Opet desno Fax, Korni i Yu grupa, ona u zelenoj haljini i
njena duga kosa.
- Venecija most, Kajak, Seha i jutarnja kafa, vece i raja,
fliperi i mjuza.
- Lijevo Borik, koja li ono V zgrada?, tenis i dvorana. 
- Disco i Zuco, raja i opet fliperi, vojska i bazen bez
vode. 
- Pola deset, spustene roletne, njen senzulni glas, Indexi i
sanjam.
- Vrtic, djeca i ljuljaske ispred zgrade.
- Bus 14, grad, posao i neke ozbiljnije teme.
- Dalje Incel, Ada, teferici i lonac.
- Pa Trapisti, centrala, most, samostan i suma.
- E onda mirna voda Lijevcem poljem do Save, mulj, pjesak i
granica.
- Uzvodno kao skobalj do savskog mosta, prijehavsi u
Zagreb.
- Tramvaj do Trga, dupli espresso, bus terminal.
- Pleso i karte bez povratka, celicna ptica i nebo.
- Nebo nad Balkanom i zvjezde nad Evropom.

!

Kad ce dalje...evo osijedih cekajuci

Mozda smo mi na krivo nasadjena Raja, ali ja sam odusevljen
vasim pricama.
Pravi dragulji.
E, sad ko sam ja da sudim?
Jednostavno, niko i nista, ali ovdje i ja laprdam...pa
kontam da imam pravo na malo ponosa, koji ste Vi unijeli u
Vase price.
Puno mi srce!
Inace, neki dan mi zena rece...samo lupas gluposti...docepas
se vina...i nema ti kraja...kako te vise nije sramota...kad
ces vec jednom odrasti...danas ti je i najmladji sin
diplomirao a ti...laprdas li laprdas!
Jest, moje najmladje dijete, Jan, postao gradjevinski
inzinjer-vec i posao dobio...plata ubi boze velika, auto,
laptop,placen benzin,uniforma itd...a ja se onda sjetim kako
smo Sinisa Davidovic i ja tek petnaesti dan stisli petlju da
odemo u Opstinu i prijavimo mu ime.
Ime jedva proslo...ali o tom cemo drugom prilikom.
Naime ,neko od opstinskih debeloguzana vidio maloga i
rekao:"Samo mu fes na glavu stavis, i pravi balilac!"
Eto Vam Sinise, nek ne da lagat'!
P.S. za Emiru
Ide nastavak...dok mi zena ne uleti.
Pustio sam Aznavura "She".
Lav, stariji sin rece:"Lijepa ti muzika Stari!"
Pa i jest'!

Banjaluko muko!
Banjalukoooo moja muko!
A ljeto svuda...banjalucko ljetno jutro na pijaci, il' kak'
bi rekli ,komsije Hrvati, ljeto na banjaluckom placu.
Jebote, ja sam uvijek Majku pitao zasto mi idemo na pijacu a
gospodja Ibrahimbegovicka na "plac". (Ibrahimbegovicka-Zlaje
Cacinoga majka). Gospodja znala shopovati.Imala one
plasticne prozirne cegere, pa kad ona prodje kroz
dvoriste...vidis sve.
Praziluk se presavio preko glavice zelene salate.U dnu torbe
crveni se paradaiz.U drugom cegeru (ili cekeru-mi smo
govorili ceker...al' sad jebajiga...to je izgleda taj
pravopis...ni sad ne znam sta je pravilno!)...dinja...i po
neka breskva...prosarana, crveno zuto!
Kont'o sam to je zato sto oni kupuju na placu a mi na
pijaci.
Moja Majka je uvijek vukarila ...kupus, a u kasniju jesen
grah i krumpir (taj krumpir nam je donosio onaj Petko iz
gornje price!,sta ces spontano se upoznali-a poslije i
zivotno vezali).
Uostalom kao i sa Havom!

"Razidji se bando razuzdana!"...dreknu Mitar.
Ide polako prema mjestu sa koga su se culi oni krikovi.I on
bi sam da tamo nikad ne stigne.
Raja se rasirila...napravio se sirok prolaz. Sad i ja vidim
Havu kao kleci i kupi one hrke sto je moja Majka
porazbacala.
"Znas sta Gospodja...je'em ti ja po malo mater onu tvoju.
Sta uradi od ove moje sirotinje?"-rece Hava.
Havine hrke Majka razbacala na sve strane.Na nedoraslom
drvecu vise necije duge gace, tamo opet nekakav zimski
dzemper, svuda okolo razne robe.
Bruka!
"Ma dje sako!?"...ne zbuni se Majka.
"Ma nema sakoa, je'o te on, eno ti ga dole u
Crkvenoj!"-dreknu Hava sva u ocaju, jadna prebiruci po
ostacima njenog kapitala.
"Slusaj , Zoro javi se glas Chebe,debele postarije lijepe
Ciganke...bacila Hava kaputic, jer niko nije htio da kupi
dronjak!"
"Eno ga dole, u Crkveni, kod onih kutija i kupusa...kako ne
vidis?"
"Koji dronjak, Chebo, ...sio to Ibro Karabegovic...zadnja
moda!"-veli Majka uspuhano!
"Sio, sio, Zoro , ali prije sto godina...i hajd' ne budi na
kraj srca, evo ti ja dam kaputic po mjeri i kakav
'oces...dzabe."-stalozeno rece mudra Cheba.
"Dje si sine Bato, zapomaze Majka?" "Odi Majci, magare moje
bosansko!"
Sare me samo malo pogurnu..."idi zovu te na intervenciju!"
"Molim Majo"...rekoh.
"Pusti tog Horoza, rode moj i Majci dohvato kaputic iz
vode."
Osmo predlozi da to uradi neko od seljaka, Aksman se zestoku
usprotivi.
"Znate' kaj tu bu mo mogli pozvati vatrogasce!"
"Aksmane, e ovo je prilika da tebe gurnem u "ponor" od dva
metra, i rijesim se svih svojih belaja! Usutiiii, vise konju
, onaj,...onaj... jedan!"-zestoko naredi Medovic."Nek ide
mali, sta mu fali?"
Ja se sav zacrvenio, toliko ociju u mene gleda...moj prvi
javni nastup.Uh jest' to jebeno Raja.Uhvatila me, sto bi
rekli pjevaci, ...trema pred izlazak na scenu.Isprsio sam se
iz sve snage...al' jebajiga bio malen...pa takav ostao i kad
se isprsim.
Malen!
"Ne mere on skakat!"...groknu poznat glas,..."vide stakla,
vide piva razbijenih!"
Ja se samo okrenem, i Sari dadnem Horoza.
"Joj, nemoj meni Horoza, kuriru moj, more me neko vidjet od
vidjenije raje sa kokoskom! Urinirat cu pos'o!"
"Daj vamo, reci Mitar,(bas onako kako normalni ljudi
govore,... tako da mu vjerujes-tak'a boja glasa)...ja znam
sa zivinom!"
Sare mu dade Horoza, a On ga (Mater mu je'em), uhvati za
noge i okrenu naopako!
Horoz zatalaha krilima, cu se tu i nekakav urlik...kokodak ,
sta li...a to je uostalom isto-kad si mali!
Kokodakkkk!
Sletim ja u opasne vode rijeke Crkvene. Nista se nisam
bojao, osim stakora, al' nekako taj dan ih nije bilo.
Uhvatim poznati i dragi sako moga Oca, za rukav, normalno,
jer je sve ostalo bilo natopljeno smradom Crkvene...hitnem
ga na obalu.
Sako poleti, i pade pravo u prve redove posmatraca, Mitru
Medovicu na glavu. Ovaj od velikog straha i soka, ispusti
Horoza.
Cu se jeziv vrisak, pomalo potmuo...a i kakav bi bio kad si
ispod mokrog sakoa?!Mislim taj vrisak!
Horoz odleti!
Ja sam u Crkveni...predstava gotova...niko u mene vise ne
gleda.
"Daj 'vamo , sta si spopo sako!?"...cujem Majcin glas.
Vrti sako , prevrce...kapa prljava Crkvena po njenim
nogama.
"Nema,nemaaaa, nema nista,...Havoooo!"
Debela ruka se spusta prema mojim rukama.Poletih u zrak ko
pilot, a slijedeci moment...trehnuh ponovo na banjalucki
asvalt.
Eh, tu se vec lakse snalazim!
"Svaka ti dala, kuriru moj...ne bi ja to smio, ni
p'jan!"...rece ljudeskara.
"Dje Horoz?"
"Eno ga sjeo na onog seljaka sa krumpirom."
"Uh, dobro je!" 
"Samo malo mjesta narode"...promuca neko.
Vidjeo sam tada , po prvi puta covjeka sa jednom nogom, kako
copa prema
centru situacije.
Bio je povisok, rijetke plave kose, zalizane unazad.Ona mu
jedna prazna nogavica pedantno zasnjirana sa pojas.Druga
nogavica, sa valjda nogom unutra...popeglana...da se
posijeces na nju.
Dvije drvene stake rasirio da bude stabilniji.
"Havo...prazno...Havo...gangisteru banjalucki...onaj
najgori...dje su pare"-vristi Mjaka.
"Joj, gospoja...nek me trehne grom iz vedra neba...ibreti se
Hava...evo sada...ako sam ja kopala po dzepovima i nesto
uzela! Ne daj bozzzzeee!"
Tek sto to Hava izgovori, nesto zestoku sjevnu...zaslijepi
banjalucku jaliju okupljenu na mjestu uvidjaja...i jos se cu
nesto kao potmulo...buuum.
Sad, mozda se culo i kao blllap...stvar je svjedoka, ali je
samo ostalo zabiljezeno da je sva raja polegala na zemlju. 
Moj Horoz samo kukuriknu...ko biva svanulo!
Ljudi stisli sake i trljaju oci. Sto vise trljaju, manje
vide.
"Jebote, sta bi ovo?!"...upita Osmo.
"Ja znam, ja znam...trljajuci oci vriska Aksman"
"To vam je najnovija rijec americke tehnologije...blic!"
"Gospon gdje ste nabavili tak jak blic, on bi mogel slikati
i vu mraku,a?"
"Sta nabavio,progovori covjek sa tri noge...zarobio od
mrskog nam okupatora...etoooo!"
" Uh da sam ja znal da ima takvih stvari vu ratu, isel bih i
ja!"...rece Aksman sjetno.
Pred nama stoji covjek bez noge u ruci mu nekakav aparat,
masina , sta li, a na njemu far ko u FAP-a. Ogroman i sjaji,
tj sija na suncu, dakako banjaluckom!
"Ajmo drugovi sada jos jednom...vi policajac stanite tu, vi
drugar'ce tu, ti mali u gacama tu, ti drug tu...e tako...a
sad vucite svi taj kaput...takooo, takooo, ti vuci jace, e
takooo!!Pa vuci ...konju jaceee!"
"Stani , bolan , slikar, rece Mitar, reci kad ces da osines
da oci zatvorimo!"
"Evo, sa'cu osiniti...zatvaraj oci! Ali vucite...takooo!"
I opet ...tres!!!
Osinu slikar ponovo.
Horoz kukuriknu!
"Kol'ko puta more svanut' u jednom danu?"
"More u Banjaluci svanut' hiljadu puta u jednom danu...sve
dotle dok ti ne smrkne.
A kad smrkne...onda vise ne svice...barem ne nama
banjalucanima!
Kad smrkne-ne svice!"
"Ja vala...kad smrkne...onda smrkne!"
Niz padinu Bezistana zacu se buka.Spusta se bijeli Taunus
M-17, sa sivim krovom i onim krivim farovima.Tresti limuzina
k'o tenk da ide.
Stade auto pred nasom gomilom.
Motor se ugasi ali auto jos jednom poskoci k'o konj kad mu
suknes ljutu papriku u prkno!

Vec je postalo poprilicno vruce.
Izlazi lijepi Mile sofer, ko narodni heroj, u kuznoj jakni,
zakopcan do vrata!
"Joj Mile, sta sam ti ja rekao za voznju...izusti moj
Otac."Kojom to brzinom ceras auto, os razjebat i kuplung i
diferencijal i bobine...i...i...i..
"Vrata!"-dreknu Osmo!
"Nemreju se vrata razjebavat kad nisi u propisnom giru!"
rece Aksman.
"Aj mene sto nisam u partizanima ...da streljam ovu
dvojicu...samo tako...takatakatakatak!"-sapuce Medovic.
A onda vrisnu..."ubit cu jednom ...matere mi!!!"
"Pa ti si mi rek'o Franjo kojom brzinom ides uz brdo, tom
ides i niz brdo. Jel tako!?"...cereknu se Mile.
"Tako je Mile,ali gdje ti je brdo od "Cajaveca" dovde.
"Pa nema , al' ja kako sam ubacio pred firmom u drugu,
kontam ima ova nizbrdica kod Bezistana...pa to ti je to. Ko
rekoh, da se pripremim! A i da ne mjenjam brzine svaki
cas...mogu nesto razjebat!
Maluzina ti je to!"

 
 

"I sta je sad ovo, Havo...prazni svi dzepovi?!"...ocajna je
moja Majka.
"Ama ,nisu zenska glavo-vidi u gornjem zadzepku...imal'
sta?" I Hava ko biva dize radoznalo svoju glavu.
Mitar otrgnu sako od moje Majke!
"Dje, velis...Havo?"
"U gornjem...dje ide maramica", hladno ce ti Hava.
"Ima , ima , ima ...pun je, pun je i suh, samo se na kraju
malo pokvasio! vristi Mitar.
"Jel' ovo druze Bnbrunbrandbrunke taj belaborat?", upita
Mitar Medovic sav zasijao k'o brigadir kad prima znacku
udarnika.
"Vala , jest'...smireno ci ti moj Otac!To je taj
belaborat!"
"To je to!"
"Pa onda idemo pred Marsala, narode!!"...zaurla Medovic.
"Boli nas ku'ac,...nemamo se cega bojat' - zadatak je
izvrsen, narode,i jos Franjice...sad samo ti da ne
zaseres...samo to citaj , sto si napis'o!"
"Do tebe je , Jarane, da Banjaluku osvjetlas!"
"Ljudi pozurite, vapi Mile sofer,poslao me direktno
Generalni Franjo Kalodzera po cika Franju i taj govor...i
dobro dje vas nadjoh...sretna mi bila moja
majka!!"..zakljuci Mile sofer. "Eno , Tita i Jovanke na
samim vratima Vabrike ...jebo te!" "Letite Raja!'
"Letimo,Mile!"...rece Osmo.
Djes ti letit' , Osmo, Majke ti?"...zlurado upita Medovic! I
baci smijuljak na raju...bas umiljato!
"Os ti bit' na galvanizaciji kad Stari naidje, kad nesto
...ko recimo-pukne...os ti bit' tamo...reci! More , Osmo
ostat' spavat', al'dje ce tebi glava krkane jedan, onaj,
bosanski.!"
"Ako nesto pukne!"...smireno zavrsi Osmo.
Moja Majka, sa Havom se zustrto prepire, Povlace se za
kosulje, tj. bluze...
Sare samo nesto prisapnu Havi i nesta graje.
I jos namignu Havi...i jos joj rece...sutra stara...i jos
rece, kod fijakera...i jos rece , idemo moj mali kuriru...i
jos rece , Zoro ne brigaj, i jos rece meni: "Svega ce biti
smo nas vise nikad nece biti!".

"Kolk'o ti siceva , Mile imas u autu?"-upita Mitar.
"Ima dva naprijed, i dva nazad!"-referira Mile.
"Onda'k cemo, 'vako...Ti Mile vozi,do tebe cemo Mandic i ja,
njemu u krilo Franjica...a ozad mozemo nagurat' Zoru,onog
pokvarenog Osmu, i onog supka Aksmana...jel ova
dobra?"-razdragan je Medovic.
"Ja bi i Petka"...veli Majka.
"Kojog Petka, Zoro , luda glavo?"-Mitar ce ti zabrinuto a i
otsutno.
"Pa ovog seljaka sa krumpirom!"...ne da se moja Majka.
"Dje cemo njega, blentava zeno?!"
"Joj , tebe , Mitre, konja...pa u peta vrata!"
"Otkud maluzini peta vrata luda zenska glavo?"...cereka se
Medovic,..nadmocno.
"Mili...pritisni peta vrata!"
Mile pritisnu...otvori se gepek!
Mitar i Mandic...usrali se od straha! Trebalo je to
vidjeti...jebo te, opis nista ne bi vrijedio.
"Neka udje Petko  u peta vrata"...rece Mitar!
Udje, udje al' sa krumpirom, isusti moja Mjaka!
"Pa koliko krumpira, Zorooo?"
"Pa to sto ima-dvije tri vrece...i gotovoooo!"
Jadni Petko strp'o krumpir u gepek, dvije vrece sa strane,
jedna u sredini  i na njoj sjedi, rasirio svoje duge noge
kao zabac, a onaj mu poklopac stao taman na sred glave. 
"Jel' 'vako dobro?"...kroz prozor Taunusa upita Medovic.
"Dobro!"...prolomi se hor seljaka..samo da se rijese
budala...bas dobro!
"Sare, vodi tog malog u dom sirocadi...i oduzmi mu
horoza,tamo ga razduzi...a onda  plaho leti u hapsanu.!"
"Jasno!"
I donesi ...Horoza u muriju...jasno!
"Ma jel' jasno?"...hoce Mitar potvrdu svoje naredbe.
Sari se nije dalo naredjivati!
"U kak'i dom...Mitre, budalino!?"
"Ma  u "Radu Vranjesevic...konju!"
"A , tamo da bacim malog...evo me letim!" "Jasno, jasno, ko
dan!"
"Ti, Mile pali i vozi samo prvom brzinom!"...naredi Mitar.
Mile krenu, Taunus poskoci, k'o oparen konj...zastenja i
autombil, vrhunac njemacke tehnologije poveze banjalucke
trudbenike u bolju buducnost.
Sare i ja smo stajali u banjaluckoj sadasnjosti...nije bilo
nade da nas neko pokrene u bolju buducnost!
Samo onaj Taunus,uz ogromnu buku penjao se padinom
Bezistana...auto poskakuje, kako poskakuje tako onaj
poklopac Petka lupa po glavi, a Petko noge rasirio,k'o
zabac, drzi onu svoju koznu kapu...i ne sluti kao je
najeb'o.
 A i koji mu ju je ku'ac trebalo da dolazi u Banjaluku.

"'ajmo i mi polako, kuriru moj...dug je dan."...rece Sare i
uhvati me za ruku.
"Jel' tebi nesto tukne?"...upita.
"Tukne govno...ovaj ...konjsko.":rekoh.
"E, onda smo blizu nase kuce...Fijakerske
stanice-Banjaluka!"
"Ne bil 't' bilo tesko skoknut do Milije u "Zupski podrum",
i uzeti za mene po litre rakije brlje,a sebi mozes uzet
...pivu! Veliku!
"Ne bilo mi tesko, ako ces mi cuvat Horoza!"
"Al', ja bi vise volio,...sladoled!"...rekoh blesavo.!
"Jebo te sladoled, os nesto da navuces na pluca?!"...
"A i cujes ovaj smrad! To Mujaga raspalio rostilje. Ode ja
po dvije velike...pa ko ce prije!"
"'os ti' Mali, s lukom?"
Jebiga, ja nisam znao sta da odgovorim...do tada sam jeo smo
cevape, bez cevapa,i kad Cika Mujo umoci...a za dvije
banke.
Mi smo to zvali mocha!
Stariji su govorili..."prazna sirotinjska lepinja"!.
Jebi je...bila dobraaaa!

...ako imas dvije banke...! 

Ooooo, Banjaluko...dje ce mi kraj.
Eto me vec 'ko mazdrman sa Manjace! Banjaluko, pa
Banjalukuooo! Ko da sam jucer u nju sljego...a ja samo
stalno bio Tu!
Stade Taunus 17 M, pred broj 9 u ulici Brace Lastrica.Da je
trebalo voziti jos dva metra-ne bi moglo. Pusilo se sa svih
strana.Putnicima u autu to nije bilo nista neobicno...pusi i
lokomotiva , pa ide.To je to valjda!?
Jedino, Mile sofer rece: "Ja pametna auta...sam stade dje
treba...jebote!"
"Ma , prokuh'o ti je Mile, some jedan, bosanski!"...prosapta
kroz zube moj Otac, rijetko nervozan.
"Prokuh'o!"
"Prokuh'o, jakako, blentovino bosanska!"...bio je zadnji
komentar moga Oca.
"Dje si ga to MIle ukljucio, da prokuha?"...zaprepasten i
radoznao je Medovic.
"Nidje,sve je sam uradio!'-rece Mile, i samo slegnu ramenima
i sam u cudu kako se to moglo desiti...a i najgore, sta to
znaci kad ti"maluzina" prokuha? Da li je to dobro ili lose
za auto? Jebeno pitanje,tada u Banjaluci.
Osmo kliznu svojim guzovima pravo prema haustoru.Tako i
treba, pravi majstor zna kad treba zbrisati.
Aksman stao ispred haube. Niko ni ne pomislja da se to moze
otvoriti...i samo rece :"treba kanta vode autu!"
"Cegaaaaa, Aksmane...budalino...vode autu ?!!!"
"Joj, raja, sto vi u Cajavecu zaposljavate budala...vode
autu, pa nije ti ovo konj, da ga napojis...sa's i zobi
traziti da ga nahranis, jeldeeee!"...Bio je Mitrov komentar.
Mandic se nije pomjerao.Drzao se za pendrek i samo ocima
zvrljao po okolnim prozorima.
"Jebo ovo, leti Franjo po onaj novi sako pa cemo do
Fabrike"-naredi Mitar.
Moj Stari se nije bojao nikoga i nicega...osim samog
sebe...jebiga...takav slucaj!
Zato nista nikad nismo ni imali, ni videndicu na Vrbanji, ma
ni bicikl i jos stosta sto je normalna raja imala. 
Udjose svi u boravak (trpezariju). Ceka se moj Otac iz
spavace sobe sa novim sakoom.
"Joj, Zoro u tebe nereda...eto ti i luster razbijen!"...ko
za sebe rece Mitar.
Majka ga samo presjece...dakako ocima!
Njemu to nista nije znacilo!Otac izadje iz spavace sobe u
onom nakaradnom saku.
"E,Franjo , sad se samo nakrivi...i eto te k'o
normalan!"rece Medovic.

"Druze Marsale, drhtavim glasom izusti Franjo
Kalodzera-Generalni, ovo je nas finansijski direktor Drug
Franjo Bodnaruk, ekspert za planove i finansije"
"Boga mu poljubim, Franjo,zar smo na tebe toliko
cekali?"...provali veselo inzenjer Babic alias, Josip Broz
(inace VK bravar...a u slobodno vrijeme, Predsjednik FNRJ).
Sa strane u cosku, kao Orao,strelja svojim UDBA-skim ocima
General Zezelj (bivsi kocijas iz Gorskog Kotara), sada Titov
adjutant. Sto bi Babe rekle:"jeben igrac".Do njega stoji
"Leka"-Aleksandar Rankovic (bivsi abadzija-za neuk
svijet...snajder seljackih gaca...onih bijelih...od
abe)...taj je jos jebeniji...taj je DB-eeeee
(prisluskivanje, Goli Otok i sl...)
Do Tita sjedi Predsjednik BeHa, Djuro Pucar Stari.Celav
covjeculjak, za masnim tjemenom...isto jeben igrac (bivsi
kovac...rucerde mu k'o u Schavrzzenegera-samo ih prikriva),
a do njega bivsa Titova sobarica Jovanka Budisavljevic, za
glavu visa od sviju,natapirana k'o ona Simsonova (samo taj
crtic se tada nije smio prikazivati-cak ga od straha nisu
jos ni izmislili)...a i ko bi?
Ajd' ti ako smijes?
Drug Mosa Pijade, je vec prije toga umro u avionu na svom
putu za Kairo  tako da nije mogao biti  prisutan. A ni
otrovan, kao se pricalo...kad je umro u avionu! Cudno!?
Osman Karabegovic, naocit...mudro cuti i gleda u mog
Oca.Reklo bi se da je prvi uocio neke anomalije, ali cuti i
dalje. Zna on svoj red kad treba da progovori.Snajderski sin
i brat...nikad ne bi lano kad ne treba.
Edvard Kardelj, popravi svoje naocale na nosu i tiho se
zakaslja...kao ono khkhkh...u smislu...kreni i pocni!
Pepica Kardelj, sa sjajem u ocima vrisnu...:"Franjo, ti li
si to...i potrca (poleti), mom starom u zagrljaj! 
Zagrli ga!I joj rece:"Druze Nas!"
Svi bijelo gledaju tu scenu, jedino se Generalni Kalodzera
vrti na stolici k'o da ce mu hemeroid vrisnuti!
"Boga ti poljubim, Franjo i meni si ti nesto
poznat"...razdragan je Marsal!
Moj stari zapoce igru asocijacija..."Druze
Marsale...Drvar...desant...pecina...
Marsal se ibreti...nesto mu to nije dovoljno...duboka rupa u
sjecanju!
"I?"...rece Marsal.
"I...padobranci njemacki...SKOJ...moja zena Zora...Pop
Banjac...rakija, popovska...onaj Englez sto je sa Tobom pio
tu rakiju...ko vam je pokaz'o put iz Pecine...o joj kako ne
znate...eno vam to u svakoj Citanki!"
"O, moj Franjo trebao si dovesti Zoru, Marsal bi se sjetio
garant!"...izusti Pepica Kardelj.
"Eh, Pepice, moja ostala ona zbog vaznijeg posla,zbog
nekakvog Horoza, Sare , Have i ostalog!"...ujede se Otac za
jezik, ako i nije ...trebalo je!

"Dobro, Franjo, Boga mu poljubim...da cujemo plan i pravce
razvoja nase vojne Fabrike, koju sam ja svojim Ukazom,
osnovao, da vidimo kako i koliko Marsal moze da grijesi...da
budemo samokriticni...pa naka kosta , koliko kosta!"...veseo
je Marsal, a i lako mu...njegova casa uvijek puna, drugima
niko ne dosipa.
Moj Otac podize svoji praznu casu u vis...ko biva da
nazdravi tolikoj samokriticnosti...a onda je onako praznu
nagnu, kobiva da saspe u usta...te izusti
razocarano...Praznoooo!, Druze Marsale".
Titu se jako svidi taj covjeculjak, em je manji od njega, em
nije Marsal.
"E moj Kalodzera , slab si mi ti domacin...slabo sluziz
svoje podredjene -strucnjake !Da je Franjo moj covjek...casa
bi bila puna,...i mogao bi nazdraviti svome Marsalu!"
Kalodzera skoci ko Bruce Lee, i jos u skoku nasu Ocu tri
kapi  viskija u casu!
Otac pogleda casu, malo je nagnu i rece...ima ovdje crta
neka...treba li ispod nje...treba li do nje...treba li preko
nje...vjecno pitanje Druze Marsale...U smislu nase politike
"Stabilizacije",mi bi smo morali praviti manje case...da
stane, koliko drugi sipaju.
"Normalno, Franjo...dobar zakljucak...naspi Kalodzera svima
pune case!"..."Boga ti poljubim!", rece nas Marsal.

"Pa dje cemo ondak led?"-razrogacenih ociju upita Dosta
kuvarica (promovisana za ovu priliku u prvu damu
Cajaveca...posto drugih dama nije ni bilo!)
"Pa , Dostana moja, led sipaj u prazne case...vidi koliko ih
je!"...zakljuci Otac.
Kalodzera samo prevrnu ocima!(Bilo je tio u smislu...jebat
cu ti ja Mater,kad-tad).
Morem ja i ne sipat, nek' budne u bokalu pa vi sami
uzimajte!"...rece Dosta.
Eh, onda nazdravise posteno!
"Zivjeli, moji dragi radnici, zivjeli!!!"...zagrgolja
Marsal. 
"Da cujemo Franjo, izvjestaj o poslovanju!"...stalozeno ce
ti Marsal.
Otac se namjesti na sred prijemne sobe. Zaboravio Mitrov
savijet da se prikloni nekakva zida ili komode, nagne na onu
drugu stranu gdje mu je sako kraci...i tako razmahan razmota
onaj svoj skraceni govor.Mislim, ono samo o brojevima...sto
Mitar rece "a i ko ce to slusat?"
I bla bla bla...onda la bla bla...i poslije...mi
moramo...bla!
Bez onog drugog bla...tao da su pazljivi slusaoci bili
uskraceni za jedno ...bla.
Ali, rekosmo, niko to nije ni slusao! I bla...
Jovanka Budisavljevic-Broz, okrenuta ledjina mome Ocu, nesto
sapce Titu na uho, i sve malo-malo pogledava u mog Starog.
Tito, raspolozen, medju tolikim drugovima ne obraca paznju 
ni na sta.
Jovanka mu onda prstom pokazuje na mog Starog, tj na njegov
kaputic, a sve se nagela prema Titu ko nekakva kvocka, em je
visa, em je zajebanija!
Stari u strahu od hapsenja...eksira, jebiga da se ne baci!
General Zezelj, sagnu se prema Jovanki.Ponovi se ista
scena.Jovanka gleda u pod a prstom pokazuje na
Staroga.Zezelj, samo svoju glavu okrece prema covjeku koji
stoji na sred sobe, ali nista ne primjecuje.Jovanka je
uporna, a Zezelj i dalje ne shvata...no svejedno-povlaci se
"diskretno" prema sredini sobe, prilazi Starom , ali svojim
tijelom zaklanja tijelo moga Oca...te ga diskretno podize za
kravatu, onu njegovu, jednu i jedinu...jos od vjencanja-i
iznese iz sobe.
"Mater ti jebem , onu ustasku...vadi bombe,
bando!"...prosikta Zezelj.
"I sto ti je govor pri dnu bio mokar...pokazuj!"
Oci krvave...kako i prilici bezbjednjacima!
Stari upravo njegove visine, a kako i ne bi bio kad ga je
ovaj drzao za kravatu pola metra od zemlje...guseci , pokusa
da mu objasni.
Otac je uvijek uspijevao svima sve da objasni...kako ne
znam...meni nikad nista nije objasnio!
"I zato ti je kaput kraci sto ga je sio Karabegovic, Osmanov
brat-snajder-jebote!" zakljuci tihano Zezelj.
"Pa zato, jebem te blentava...dje bi ja sebi nesto tako
narucio!-rece Franjo."Potkrala se neka greska u kroju...a
cijelu pricu znas...Horoz, Sare,ono moje bosansko magare (to
sam bio ja),Hava i ostalo...Eto, tako im reci!"
"Hodi , Franjo sjedni do mene...i sad mi pricaj po redu o
svemu"...rece Stari (Tito).
"Ma sad se ja tebe sjecam, Boga ti poljubim, ti si bio moj
ministar za "Ugalj"...do one nesrece u Banovicima, ma sve
znam, znam da ti je Boris Kidric rekao da skaces sa prozora,
a tebi se ucinilo visoko...priznaj!"
"Pa...povisoko mi je bilo skakati a treceg kata!"...skruseno
rece Otac.
"Pa i jeste...ne bih ni ja skakao...nego zivio ti meni, moj
Ministre!"
"Ko je Sare, ko je Hava,kakav je Horoz, jel Dudjan ...ko ti
je taj sin,Franjice...ajde pricaj, pricaj,a ti Generalni
donesi vino...eno ima u nasem protokolu! Leti!"
"Hocu li crno ili bijelo?"-naivno upita Kalodzera.
Dva covjeka se samo "zgledase"!
Mozel' biti u Banjaluci gluplje pitanje od pitanja koje cete
vino piti...crno ili bijelo?
"Crno!"...rece gospodin sa leptir masnom.
Otac samo klimnu glavom.
Crno jakako!
"Pisi Zezelju, cim pogine Drug Djuro Pucar Stari, postavit
cemo Franju za predsjednika BeHa!"...izgovori Tile
konspirativno svom Generalu.
General se snebiva, polako saginje i sapce Marsalu nesto na
uho.
"Uh, uh mene...greska, greska...greska do greska...boga mu
poljubim!"
"Cim umre Djuro Pucar Stari a pogine onaj Dzemal
Bijedic...ti's biti Predsjednik Be Ha...valja' li
ova?"...pobjedonosno prosaputa ili zamisli Marsal, a ja
mislim da zamisli...ali...culo se!
"I sad idemo svi u Bugojno...ides i ti Franjo!"
"Ne mogu Druze Predsjednice, vece  obaveze me cekaju, Ujutro
moram dati izjavu Mitru Medovicu, vis-a-vis onog Hroza, a
volio bih naci i svog sina, medju onim
kocijasima."...rastuzeneo rece moj Otac.
"Pa dobro onda, mozemo se naci u Beogradu...na
Skadarliji...jednom!?"
"E to vazda moze, kad mene i tebe zene puste!-rece Otac
"Onda se ti i ja nikad vise necemo vidjeti!"....sjetno rece
Marsal.

"A sta ovo tukne na paljevinu druze moj?"...upita Stari.
"To je Tile ,moj Mujo raspalio rostolj , sad ce i cevapi!"
"Cevapi !...jel u lepinji, sa lukom?"...razrogaci
oci...covjek , ime mu ne smijem spomenuti.
"I tak'i ima"...rece Otac kao za sebe.
Ona Jovanka mu samo baci mig (Ko biva meni veliku).
"Salji Franjo kurira, meni dupla, Joco(Jovanka) stas
ti...isto dupla,sta ce protokol...duple, Zezelju ti ce
sigurno poduplat duplu...i jos za usput nek nam u novine
zapkuje jos toliko !"...naredbu izda Stari.

"Nego, Franjice...aj ti probaj ovaj moj sako , a ja cu
tvoj!"
Kako su razmijenili sakoe to sam bog zna!
Al' moj Otac nikad nije postao Ministar-ponovo.

Mujo je umro, i nikad nije saznao koga je sve hranio!
Mozda ce jednom Irfo napraviti evidenciju?
 "Sujmam!"
Jednoga dana dosao nam je racun iz "Lovca"!
150 porcija cevapa-velikih (sa lukom) plus (+) tri
sindikalne!
Jebote, ko je jeo sindikalne, mater mu!

I sta je dalje bilo ?

Dalje bilo nista nije!

Osim...!

Tetura Otac sa crnim sakoom preko ruke, a na njemu zlatna
dugmad presijavaju se , kako got se Starom zamanta, digmad
sjajnu ljepsim sjajem.
"Dje si dosad bio...nesreco moja bosanska ?...iz potiha
upita Majka.
"Dje si se napio, barabo...eto te ne mozes stajati na
nogama?"
Stari nesto promrmolja...kao mijenjali sakoe i bla,
bla,bla.
"Haman da vidim sako!"...vrisnu majka.
Vrti Stara sako, kao Hava onu nasu robu sto je odnijela
jedanput- nikakve razlike...te ko za sebe rece..."nije ovo
Titovo, jarane!"
"Kako nije , Zoro, ludaco ona drvarska...licno mi Broz
poklonio...ovaj, nije bas djaba, nego smo se mijenjali za
sakoe.."-u polupanici rece Otac...i u nevjerici-mozda je
onaj njegov , sto ga je nakaradno sasio Karabegovic-ipak
bolji?
Stara prevrni dzepove...izvadi cevap i nesto luka.
"Jel ovo tvoj cevap u zadzepku...matere ti?...upita Majka.
I podize lagano cevapcic, sasusen i nikakav, prena nasem
razbijenom lusteru...okrece ga u zraku...i sva se snebiva.
"Aj ti Stari probaj taj sako, da ja nesto vidim." Rece,
mudra moja Majka.
Stari navuce sako!
"Ajd se sad ti okreni...i zakopcaj puljke!"
Stari se okrenu, i nekako zakopca dugmad.
"Okreni se jos jedanput, i spusti ruke!"...e tako. Rece
Majka.
Nasta tisina!
Stari se okrenu, jos jednom, ko za svaki slucaj.
"De, ne okreci se vise...budalo!" Izusti Majka...sva
zamisljena.
"I skidaj to sa sebe!"

Poslije duge tisine Majka tiho upita: " I velis nije se
sjetio MENEeee, nije se sjetio Drvara, Pecine, nije se
sjetio ko mu je pokaz'o put kuda da pobjegne od
Njemaca...?!"
"Nije se sjetio ko mu je donjeo Srpsko-engleski  rijecnik,
da prica sa onim Englezima!? Aaa!?"
"Nije!...nista se nije sjetio"...rece moj Otac.
"E, onda , Franjo...ti se nisi napio sa Titom, nego sa nekim
petokolonasen!...kad ti ja kazem!"-prosapta Majka.

"Tis nas budalino, na Goli poslati, cijelu familiju, ceri
moje i ovog tvog jedinca, zajedno sa njegovim Horozom-ako
horoze budu primali na Goli!"...skoro zaplaka Majka.
"Slusaj, Franjo, taj sako bi bio Titu k'o sinjel...pa i sam
znas koliki je bio Stari...ovo je neka podvala, rekoh
ti-nije to Tito, a i jos se nije sjetio meneeee!"
"Franjo...odavno ja sumnjam u sve to!"...tuzno izusti Zora.
"Vidis, ona Herta Hes, Titova zena,Svabica, ona sto smo je
svi bas obozavali, odjednom je nestala sa Bijelog
Dvora...odnekud se pojavio tukac Zezelj, a ona mala Licanka,
sto im je spremala krevete...Jovanka...zamijeni Hertu!Moze
li to tako?
E , Franjo...i ja sam zena, ali onakvog co'jeka nikad ne bih
mogla dopasti...JA, a kamo li Jovanka!"...
"I sta hoces da kazes sa svim tim?": Otac upita tonom
Kolumba kad je vidio Ameriku, ali ne i otkrio!
"Ovo hocu da ti kazem...nas Josip Broz, ozenjen Ruskinjom
Pelagijom, sa kojom je imao onog sina Zarka, skenjan je u
Sibiru...onda su Amerikanci i Rusi skontali i poslali nam
novog Broza,a taj je "nash", njega smo izvlacili iz Pecine,
iz Drvara...jebo te gdje ti je mozak? To je za nas bio pravi
Tito koji je sa sobom u Jugoslaviju doveo i svoju zenu Hertu
Hes! Kad se on poceo "kurciti" protiv Rusa 1948, skenjali su
i njega i Hertu.
Onda su nam poslali treceg Tita, ali engleskog, al' posto je
taj bio najobicnija drtina, uvalili su mu Jovanku...a njega
je bolio ku'ac koga kara!
E, Stari ...s tim si ti Titom pio!"


"I ,jos daj mi dva dana i orkrit cu ti svu "masonsku
istoriju". balkanskih previranja.!"
"A sako baci,sto dalje od nas!"
To je bio to!

Pa sta bi sa Horozom? 
Da li je Bato otisao na godisnji ili je Horoz zavrsio u
loncu pa bi prica imala pravise tuzan kraj?
Hvala Bati za price.

Bato moje su price malkice drukcije od tvojih ali
nase,Bajalucke price.Nadam se da nasi jarani i citaoci
uzivaju:Dakle evo jos jedne ali ova ce biti u nastavcima:

S A B E S A  I  K I T I R I

	Vruc i tezak augostovski dan,zega pritisla dzehenemskom
vrelinom pa neda ni disat’,nista se ne mrda,ni hajvan ni
insan,ni ‘tica, ni list.U bistroj i zelenoj povrsini Vrbasa
oslikavalo se nebo i drvece;nebo bez oblacka dok su vitki
jablani stajali sutke,poredjani k’o straza ispred Kastela,a
zalosne vrbe,s obje obale umocile su donje ogranke u vodu ko
da se tako hlade i brane od nesnosne vreline.Usamljena i
pogurena figura covjeka sa crvenim fesom na glavi i dva
teska bakrena dzuguma u rukama mirno je prelazila carsinsku
cupriju hodajuci lagahno k’o da je sjena.Rijecno korito je
bilo opasano rasutim stablima zalosnih vrba u gustoj ali
sada sausenoj i podobro pozutjeloj travi,a iz daljine je
dopirala vesela graja i cika djece koja su se kupala i
suncala na Abaciji,Studencu i Potoku.Ni hladna zelena voda
nije mu mogla rashladiti osjecaje tisine i usamljenosti dok
je mirnim, ujednacenim koracima skrenuo ulijevo uputivsi se
uskom stazicom koja se lagahno penjala na brdasce gdje se
nalazila vel’ka opstinska zgrada a odmah iza nje i malog
perivoja,nalazila se i vel’ka Hamzagina kuca i imanje.U
visoko ogradjenoj avliji bila je smjestena lijepa i
prostrana Hamzagina kuca sa bascom i sadrvanom u sredini
koji je krasio i hladio prostranu bascu i bascidzik u
njoj.Voda iz kamena isticala je u bezbroj sitnih i bijelih
kapljica koje su se rasipale ko rosa po mehkom i zelenom
travnatom tepihu i raznobojnom cvijecu medju kojem se
narocito isticale tamno crvene djule.
	Djombavim puteljkom punim sitne i uzarene
prasine,polijegali vrapci pa se sepure i otvorenih kljunova
rastresaju perje i prasinu,godi im vrucina,zrikavci
umukli,po okolnom bagrenju lisce usahlo pa tuzno visi
skapavujuci na ovoj nesnosnoj zegi.Hamzagina ogromna kuca,ko
kakva stara tvrdja strsi i dominira ovom mahalom, a njena
jos veca sjenka bacila hlad na obliznji perivoj cija trava
lezi tuzno sprzena ocekujuci prestanak zege,i zeljno
cekajuci kisu koja danima ne dolazi.Hava teska i
zeze,bagrenje,skakavci,zrikavci,kamen,prasina,dzombavi
puteljak i sasusena trava i sve uokolo sto se vidi,zeljno
kise,suti i skapava na ovom dugom udaru vreline i suse.
	Zadihana umorom dok se uspela uz neveliko brdo,mozda
umorena godinama,a mozda i teskom zaparom ovog ljetnog
podneva,prilika se tromo i necujno uputila prema klupi koja
se nalazila u debeloj hladovini sevlija sto su rasle odma’
uz ogradu Hamzagine avlije.Dosavsi do klupe ,umorom i
godinama pogrbljena,prilika zastade i spusti dzugume koji
muklo zveknuse prilikom udara u sitno kamenje razasuto oko
klupe.Otpuhnu nekoliko puta blagosivljajuci onog ko klupu
napravi,sjede i razmaha crnim cohanim jelekom da se
rashladi,zatim skide fes i stavi ga na jedan od gvozdenih
nosaca klupe.Ukaza se prorjedjena i sijeda kosa ,bijelo
tjeme.godinama skrivano crvenilom fesa,a bjelina tjemena i
sijede kose neprirodno je odudarala od tame izboranog i
neobrijanog lica.
Smireno i na tenane ,jos uvijek glasno otpuhujuci,uze cistu
i uredno savijenu mahramu,obrisa znojavo celo i tjeme a
zatim je ponovo slozi po istom kalupu i vrati nazad u dzep
njegova mrka jeleka ukrasena zutim gajtanima.Prebaci nogu
preko noge i izvadi iz pojasa duhankesu i skvrcenim prstima
smota cigaru i zapali je.Dok je sa velikim cejfom uvlacio
dim za dimom,trseci se da je razgori,na njegovu ionako
mrsavu licu ukazale bi se duboke rupe u obrazima,cigara je
duboko uronjala u njegova skupljena usta,a brojne sitne bore
oko usana kazivale su da pogrbljena i umorna prilika nema ni
jednog zuba u glavi.
Nastavit ce se....

Bravo Merso...legendo!
Reci jos !!!

Dragi Toba i ostali Banjalucani
Evo i nastavka:
  2.Tamne oci skrivene sjenom obrva cije su dlake rasle bez
nekog reda iznad ocnih kapaka,mirno su posmatrale tiho
dogorjevanje cigare izmedju skvrcenih prstiju.U tom pogledu
bilo je neke sjetne tuge sto oslikava usamljenost duse ovog
starca sto mirno sjedi na klupi u hladu sevlija pokraj
Hamzagine avlije.
Odsjaj sunca na rijeci kao dragulj sija dok umorne sjene vec
razmirisanih sevlija mirno leze na pozutjeloj travi.Tamo
dole nizvodno,oko Halilovca,talasi Vrbasa huce ko da tom
hukom kazuju o ljepoti i prolaznosti zivota.Odmarao se
starac sve dok mu se nije povratilo jednolicno i stalozeno
disanje i nestao znoj sa njegova potamnjela i ko oskorusa
naboranog cela.
	Euzubillahi……irahim…….
Sve je svoje poslove i radnje zapocinjao sa molitvom pa i
sada kad je koscatim rukama vracao fes na glavu i s dubokim
uzdahom ustao i uzimajuci teske dzugume vjestim i uvjezbanim
pokretima od kojih ni jedan nije bio ni suvisan ni
nepotreban.S vidljivim tragom umora sto od godina,sto od
zege uputi se do kraja ograde ovom malom uskom
stazom,posutom sitnim tucanikom te onda zakoraci na prasnjav
i dzombast sokak okupan vrelinom ljetnjeg sunca.Po ivicama
sokaka vidjele su se zgrudvane kaplje prasine koja je ostala
tako zgrusana od jutarnjeg polivanja sokaka
“spricom”mahalske “Cistoce”koju je sa dva konja vuko ,uvijek
nasmijan,ciganin Ramo sa Veselog brijega.Prasnjavi rubovi
sokaka bili su obavijeni sjenama starih kuca koje su
godinama uporno odolijevale vremenu i njegovim
mijenama.Snena i nijema tisina k’o da osluskuje vjetric
kojeg nema i ne dolazi.Koracao je tom tisinom i sokakom
obradovan sto je sam i sto nikog nema da ga bihuzuri svojim
zahtijevima i pitanjima,a on se pogotovu obradovao vidjevsi
da je i obliznja “Gradja”pusta.
Kocijasi,utovarivaci,rezaci,cjepari i ostali besposlicari
lezali su cosku,na samom kraju “Gradje”u debeloj hladovini
ogromnog oraha,jeli su,drijemali,pusili,kako ko od njih
bataleci pos’o po ovoj nesnosnoj zegi i sparini.Prosavsi
pored velikih kapija Hamzagine kuce koracao je misleci o
teskim oziljcima na dusi koje mu je proslost ostavila,na
mladost koje vise nema,na buducnost kojoj pute ne zna,ali
ovaj sokak je znao napamet,bezbroj puta je ov’da prolazio i
ko zna koliko ce jos puta njime proci noseci svoje dzugume
koji su svakim danom postajali sve tezi a musterija sve
manje.Ugledao je visoku kapiju Afgan begove avlije,kapija
oronula,drvo,crvima pojedeno,truhlo,oko pohrdjalih mandala
ufatila se paucina,osjeti se zapustenost i nebriga ali njega
se netice,poguren,usitnio korak te zamace iza visokog
ciglenog zida u uzak,preuzak sokak uronuvsi u duboku
hladovinu Jovkina sljivika.Osjeti olaksanje jer ni sparina
niti sunceva vrelina jos nisu uspjeli razbiti jutarnju
svezinu koja ga doceka u dubokoj sokackoj sjeni koji je
krivudo izmedju kuca i basci,skriven i zasticen sjenama
vocaka i visokog duvara Afgan begove avlije.Ozdo od Vrbasa
dopirala je graja djecurlije koja je bezbrizno provodila
ljetnji raspust uzivajuci u kupanju i rashladi ledene
rijeke.Putic se strmo spustao prema Studencu prolazeci
izmedju visokog duvara i Sahurica kuce,ogromno stablo
bijelog duda pojacalo je sjenu,zreli plodovi su lezali
okolo,neki tek otpali,neki ugazeni i on se mahinalno sage i
pokupi nekoliko zrelih,otpalih dudova ,puhnu u njih da
ocisti prasinu i prinese ih ustima.Slast i mehkoca zrelih
plodova razgali staracku dusu.Bezbroj muha,osa,pcela zujalo
je uokolo uzivajuci u slasti razgazenih plodova.Podize glavu
i kroz zaokruzen otvor izmedju duvara i dzanarike ugleda
komad rijeke prepun dijece koja su skakala,trckarala,i
vriskala po velikoj zutoj sedri na Vrbaskom dnu.Prosavsi
kroz prirodnu kapiju satkanu od ispletenih grana dzanarike i
gustog vocnjaka kajsija u Beslagica basci zakoraci na prvi
od tri basamka koji su se spustali na neveliku travnatu
plocu odakle se ukaza cist i lijep pogled na
Studenac,Abaciju i dole nize niz rijeku,na gradsku cupriju
preko koje je upravo presao.

Merso, krasno! nestrpljivo ocekujem nastavak. :)

Tula, strpljena malo molim te.Nije hitnje ni srkleta.Mi smo
poznati po strpljenju i merhametu.Prica je napisana,samo je
saljem u nastavcima da bude zanimljivija.Nego da ti ispicam
jos jednu ali u kratko:-Birvaktile, Mujo se ozenio pa zena
zatrudnila i on poleti da nabavi stalak(dje je dijete
stajalo po cijeli dan dok mati radi po kuci).Navrati kod
Hase,hababa mu, pa veli:Evo ti Dukat pa mi boga ti napravi
stalak za dijete,uskoro ce mi zena roditi.Uze Haso dukat i
poslije toga Mujo navraco po stalak,doduse,kad god se
sjeti,a Haso mu kaze:Hani bolan nije hitnje ni srkleta,bice
bolan,bice.Vrijeme proslo, odraslo dijete,pristiglo za
zenidbu,ozenilo se,zena zatrudni a njegov se babo prisjeti
da je narucio stalak za njega kad se on rodio pa mu rece da
navrati do Huse upita jel'gotov onaj stalak sto je babo
narucio kad se on rodio,a Huso,ljut,potegnu kesu sa dukatima
i baci jedan na hastal i rece:Evo brate vrati ocu dukat i
poruci mu da me ne pozuruje,reko sam mu nije meni ni do
hitnje ni do srkleta.
Cujemo se uskoro
Volim vas
Merso

Bravo majstore samo nastavi

pozdrav darkod

Bravo Merso !
Koji fini opisi,bas kao i ona pisma.Kao da virim odnekud.
Pozdrav tebi,Ljilji,djeci i unucadima.Dobar dan.

Merso, znam da je tako. sa merhametom nemam problema,
naprotiv. medjutim, na strpljenju me zapalo raditi cijeli
zivot, izgleda. :-) mada, popravljam se - svaki dan ga bolje
dominiram. al' kad se docepam dobrog teksta namah me
groznica uFati! a prica o stalku mi se cini Bosanska
adaptacija stare Sufi price. ;-)

lijep pozdrav, volimo i mi tebe - ipak pozuri loma sa
pricom. :-)

Evo i nastavka:
3.Vrbas izmedju njih klizi ko zejtin,glatko i besumno,a samo
je mirnoca velikog tisaka iza velike sedre i brane
oslikavala njegovu prozirnu bistrocu s kojom se nebo stapalo
svojim azurnim plavetnilom dajuci time rijeci njenu posebnu
boju i bistrocu.Tu mirnocu ponekad bi poremetio poneki
plivac koji bi zurno uplivavao u njega vracajuci se sedrama
i ganji po njima.
	Silazio je niz basamke,od kamena isklesane,a koji su se
spustali prema,pjeskom 
nasutoj ploci,metar izdignutoj i podzidanoj obali iznad
nivoa Vrbasa i sedre,starac se uputio prema glavnom izvoru
na Studencu.Taj se izvor nalazio uzidan u visokoj
obali,nadzidanoj kamenom,koju je Afgan beg napravio jos
davnih godina prije rata i okupacije dajuci Studencu
sadasnji izgled i ljepotu,pretvarajuci ga u jedno od
najljepsih i najuredjenijih kupalista na Vrbasu.Studenac je
sav opasan kamenom,obala visoko podzidana,cvrsta i
sigurna,odolijevala brojnim napadima pomahnitala Vrbasa koji
bi ga plavio u vrijeme proljetnih ili jesenjskih poplava,a
tim podzidom,ujedno stitio je kuce i basce koje su lezale
iznad samog Studenca.
Kamenim basamcima se,iz basce silazilo do velike betonske
ploce koja je sluzila za ribanje cilima,pranje
ponjava,postekija i drugih kucnih prostirki.Ta je ploca
skoro uvije bila pod vodom samo sada,za vrijeme velikih
vrucina i susa,pomaljala se glatka i klizava.Basce su bile
ogradjene niskom zeljeznom ogradom bogato ukrasenom
cvijetnim motivima,sa vrhovima siljatim i ostrim kao
koplja.Na centralnom i najvecem zidu nalaze se uzidana “tri
tocka”,tri zeljezne cijevi iz kojih je neprestano curila
bistra,ledena i mekahna izvorska voda.Iznad cijevi se
izdizao kameni portal u obliku kapije sa zasvedenim lukom na
cijem se vrhu nalazila,metar siroka i oko dva metra duga
kamena ploca na kojoj su se suncala djecurlija tek izasla iz
Vrbasa.U unutrasnjosti tog portala,u vjecitoj tami i
hladu,nalazio se izvor ,a samo ponekad,trun svjetlosti
doprla bi do njega kroz cetvrtast otvor dovljan da se dijete
provuce kroz njega.
Iz cijevi,izvorska voda je curila u uzidanu betonsku kadu sa
jednim basamkom u sredini u kojem ima izbusena rupa kroz
koju voda otice u Vrbas.
	Ehej,merhaba Abdulahu…kako je?-povika neko od djecaka sto
su lezali i suncali se na betoskoj ploci iznad starca.
	Ima li sabese?…Abdulahu,..Ima li himbera,limunade???dodade
drugi,a starac smireno podize glavu i samilosno pogleda u
djecake sto su mu se obracali.
	Bice…djeco…bice..samo bu’te dobri i ne pravite pasjaluka i
zijana..bice nesto i za vas od Abdulaha,roba
bozjeg.-odgovori starac sjedajuci na ivicu cetvrtaste kade.
Sazu klompe,ukaza se se poneki prst kroz rupe u
carapama,zatim ih skide pa zadize nogavice do kolina te se
sage da sapere i rashladi oznojene i umorne noge.Fes mu
poleti sa glave,on ga ufati i stavi pored sebe na usku
betonsku ivicu.Djeca su se slatko i grohotom nasmijala, a
taj smijeh je Abdulahu djelovao ko ruganje:
	Neka djeco …neka….-mrmljao je starac zavrcuci rukave od
kosulje.
-Bismillahi irahman…. zacu se jedva cujni sapat njegove tihe
dove, a ostatak se izgubi i nestade u glasnom zuboru
izvorske vode sto je kroz tri cijevi isticala padajuci na
izdubljeno dno rasprskivajuci se u bezbroj kapljica
obasjanih duginim bojama na ljetnom suncu.Umio se nekoliko
puta ledenom ljepotom,mokrim rukama preso preko bijela
tjemena i znojave kose,raskopco prsluk i kosulju,pomolise se
mrsava i bijela smezurana prsa rijetko prosarana bijelim
dlakama.Dobro oko je moglo i rebra izbrojati.Drhtavim rukama
sastavi sake,nasu vodu u njih i zapljusnu se njome po vratu
i njedrima:
-Allahu dragi,samo saka ove studen-vode i sve se
promjeni.-promrmlja starac pa nastavi onako ko za sebe
samoga da ga niko ne cuje.
-U te gledam izvor vodo i samo se tebi izjadat mogu jer me
samo ti razumijes.Ti mi dusu umornu razgalis i obeselis srce
moje.Godine smo mnoge proveli zajedno,skoro svaki dan se
sretali,ja te koristio vise neg’ ti mene.uziv’o sam u tisini
slusajuci tvoju pjesmu ,tvoj zubor,mekahan i topal i za oci
i za dusu,cesto te gledo udavljena nadoslim
Vrbasom,bespomocan sjedio i dove ti ucio da ne nesatanes,da
te ona mocna azdaha svojom snagom ne proguta i satre u ovom
kamenju,radovo ti se kad se svojom bistrocom pomolis kroz
onemocalu i mutnu neman koja usahne u snazi,predajuci se
visoj sili te se vrati i zalegne u kor’to svoje,a ja te
radostan operem,ocistim od mutnih biljega njegovih.A ti
propjevas,probudjen, umiven i slobodan,te svojim ledenim
dahom dodirnes i raskravis moje kosti ko sada u ovo
dugacko,beskrajno i zaporno podne.Samo jedan djelic tvoj,sto
u saku stane,ko mehlem ragali insana.Ko te se jednom
napije,sve mu postaje drukcije,oplemenjeno,lijepo,muke
nestaju odnesene dahom studeni tvoje pa se svi ope’ i ope
vracaju na tockove tvoje da oceraju te svoje muke……
“Nastavit’ce se” kaze Abdulah.

4.Godinama tako Abdulah navraca na Studenac jer se
prehranjivao praveci i prodajuci sabesu,himber ili limunadu
u ova teska i sparna vremena ljetnih zega i vrucina.Tesko je
radio,tragovi tog rada su se osjetili u pogrbljenim mu
ledjima, mrsavu,izboranu licu,reumom pokupljenih prsta
,njegovom sporom i sitnom koraku,a najvise u njegovoj
usamljenoj dusi.Dugo on hoda mahalskim sokacima od Studenca
do Bezistana,do Govedarnice noseci teske dzugume sa
sabesom,himberom ili limunadom.
_Haj’ sabesa…Haj’ himber….limunada….slatka,ledena ..friska  
sad sa Studenca,samo dinar …haj’ narode navali ..jos malo pa
nestalo.
Hodao je tako zadovoljan sa onim sto zaradi,sto mu se
dadne.jer je bio site duse i nikad se nije cijenkao za svoj
pos’o,taki mu adet,site oci jarane,site oci.Kol’ko ima
tol’ko mu je bilo dosta.Pa bilo je potrebe za vise ali ko bi
nase zahtjeve i zelje namirio jer je insan prokletinja kad
ne zna kad je dosta A kad ne znas za granicu  postajes
proklet i od prokletinje se treba uklanjati.
Abdulah,mehka ali velika srca,ustvari nije nista drugo ni
zelio osim da je na sokacima,prisutan i da pomaze ljudima da
utole zedj,da ga zovnu kad im je poteban i on i njegova
staracka usluga.Samo tako,osjecao je da nije bezvrijedan i
da nije nikom muftac.Hodao je mahalama,carsijom ko privid,ko
da ga nema,a bio je svudje u svako doba dana,u svakom
sokaku,prolazeci tiho ko sjena,ko privid ko obmana, a samo
njegovo staracko i promuklo grlo obznanjivalo da je tu i
ovdje medju nama.
		Haj’     himber…..haj’  sabesa…..
Nije to bila molba za kupovinu,nije to bio vapaj za
musterijama nego prosto prizivanje njegove prisutnosti tog
momenta i na tom mjestu,nesto kao rijecit govor:
	-Evo,ja sam ovdje,sad idem dalje i nema me do sutra,ko
kupi, kupio je i dobro dos’o ko ne kupi neka ceka do sutra
ili kasnije,jer njemu je svejedno,gdje je u kojoj mahali u
kojem sokaku.Od nafake i od smrti se nece i ne moze uteci.
Kad se njegov opori glas razastre sokakom ko glas kakve
ostarjele trube,ko eho odbijen od kakve stijene,ko udaljena
jeka daleke grmljavine koja nekako izaziva insana da se
pomoli na verandi,u avliji,na pendzeru, da kupi himber ili
sabesu da razgali i svoju i starcevu dusu,cija je dobrota i
cestitost bila cuvena i pratila ga ko nevidljiva sjena svuda
kud je prolazio nudeci svoje ledene napitke.
	Prolaskom ljeta i ljetnih sparina sa dolaskom
jeseni,Abdulah se mogao vidjeti kako prodaje iskrizanu
pecenu budimku noseci kriske poredjane na daski koju je
uglavnom nosio na svojoj glavi.Prolazio je vjesto kroz narod
i guzvu pijacnih dana,
utorkom i petkom posebno,kad se okupe svi oni iz okoline
Banja Luke sto bi dosli da ponude i prodaju
voce,povrce,mlijecne proizvode,stoku 
	Haj’vruce .. haj’ slatke…haj’ budimkaaaa,..suha ko pecen
k’ompir,sladja od secera,u ustima se topi lakse od
gurabije…….orilo se carsijom do kasno u aksam sve dok je
bilo naroda da hoda i musterija da kupe koju krisku.
	Jesen bi kopnila dolaskom onih dugackih i ledenih kisa koje
su obicno ispracale regrute u vojsku da bi se kasnije kise
pretvarale u mokri snijeg i zime bi obicno,vrlo rano
zalazile u ove krajeve,nekad i sredinom novembra,trajale
dugo,bile ostre i ljute a Abdulah bi se tada sreto po
sokacima kako raznosi i prodaje vruc salep.
	Haj’salep…haj’vruci….haj’ salep.
Ali pored salepa prodavao je Abdulah i djeciju radost,slatke
rumenkaste lopte kitira.Ne rijetko,skoro svaki dan,bez
obzira kakav se kijamet na njega srucio,ljuta
studen,poledica ili mecava on bi se redovno pomalj’o kroz
sokake u svom dugackom grahorastom kaputu sa ogromnom
pletenom korpom,zataketom u zglobu desne ruke a prepunom
grudvi djecije radosti.
	Kiiiiiiitiiiiirrrrrrr….haj’ slatki ….haj  
kiiiiiiiitiiiiirrrrrrr.
Najavljivao je svoj dolazak dugackom i prodornom vikom kroz
usnule, snijegom prituljene i zatrpane sokake koji bi odmah
ozivili djecijom grajom,na trenutak bi se poremetila ta
tisina,a zatim , kao i prije zivot se vracao svakodnevnom
sivilu,
camotiji i monotoniji.Samo gusti oblaci dima iz kucnih
odzaka davao je znake zivota i kazivao svojim signalima da
zivot ide dalje.Svakim danom djeca bi ocekivala pogurenu
priliku koja im je donosila ruzicaste grudve skrivene u
velikoj”pleti”ispod bezane krpe,pokrivene komadom najlona i
tako danima i godinama koje su neumitno promicale kroz
carsijske sokake ko i Abdulah sa svojim ponudama.Djeca su ga
sacekivala,radovala mu se i pamtila ga kao nesto normalno i
prirodno sto dolazi sa snijegom i zimom.On je bio njihov kao
i zima.
	“Nastavlja se “kazu dijeca,…..

5.A on sada sjedi na Studencu,drijemljivim ocima bulji u
bistru izvorsku vodu koja istice iz tamnih otvora cijevi
uzidanih u kamen.Uspomene naviru i nestaju u starcevim
mislima,rastacu ga ko razbucane kaplje vode sto se odbijaju
od ledene stranice kade i kao prasina,nestaju negdje na dnu
ili u zraku.Ustade.Zacu se pucketanje starackih kostiju i on
dohvati dzugume te stade ulijevati vodu .Sapirao ih je
nekoliko puta dok se nije mirisom uvjerio da su oprani i
cisti,a onda iz pojasa izvadi bijele kesice i njihovu
sadrzinu sasu u dzugume.Potom nasu vodu pa ih teskom
mukom,zbog tezine,promucka da se sadrzina rastopi i dobro
izmjesa.Zatim nasu crvenu tekucinu u casu sto je na kanafi
visila na rucki dzuguma i oproba.Caknu dva-tri puta
ustima,obliza usne jezikom i dosu jos malko vode.Isto je
uradio i sa drugim,samo sto je iz drugog dzuguma isticala
zuckasta tekucina.Kad je ocjenio da je kvalitet limunade u
drugom dzugumu zadovoljavajuci,zaklopi ih i ostavi na dnu
Studenca da se hlade dok se on spremi.Spusti rukave
kosulje,zakopca se,nazu klompe i sa teskim teretom u rukama
uputi se prema basamcima.
	-Kad ce biti kitira?-povikase djeca,a on se hodajuci i ne
okrenu,pa odgovori vise za sebe nego da ga oni mogu cuti:
	-Bi’ce djeco i kitira..bi’ce…sad ce zima….nece omanuti….evo
bostan vec sitg’o na Govedarnicu…eto i jeseni .. a sa njom 
i zime,   nece omahnuti,..onda  eto i kitira.
Nije znao cuju li ga djeca,nije ni hajo zbog toga,borio se
sa basamcima i vlastitom nemoci,od siline damara u grudima i
usima jedva je cuo sam sebe.
	-Ne’am ja bog’me vise kuveta za’vo;pomisli on,  otezali
dzugumi..jal’je voda teza,
sta li je?-sejtan ce ga znati-razmisljao je Abdulah o teretu
koji nosi,a kriveci sve drugo osim istine da su godine i
patnja uzimali svoj danak.Ali je znao, i to dobro znao,da on
nejma odmjene,nema ni kuceta ni maceta,niti bilo koga da se
brine o njemu pod starost,ost’o je sam.Ona koja se brinula o
njemu,ona sto ga je drzala ko malo vode na dlanu,je davno
otisla,susica je odnese ko vjetar sto list odnese. Hecimi
rekli:-Nema pomoci,Abdulahu za tvoju Mejru,galopirajuca
susica brza i neizljeciva.
Od kako se Mejra preselila na Ahiret tuga se,istog
dana,uselila u njegovu dusu,sve mu je postalo svejedno,ali
znajuci da nafaka ne pada s neba nastavio je da radi ono sto
je radio citavog zivota.Znao je da Mejru svojm tugom neci i
nemoze povratiti,ali je znao i da ne treba kukati za onim
sto je bilo pa proslo,jer da nije tako trebalo biti,ne bi se
ni desilo i on tu nista nije mogao promjeniti.Radio je
koliko je mogao ne misleci na godine i njihov teret.
Izisao je ponovo na isti sokak,sunce je pokazivalo svoje
zube przeci nesmanjenom zestinom,sparno podne se oteglo u
nedogled pa mu se i sokak nekako izduzio,ucinilo mu se da mu
nema kraja.Vrelina titra u zraku i izgleda da sve drsce i
treperi.Pluca su se nadimala ko kovacki mjeh,hava se
rijedila i nestajala bjezeci ispred njega.Nekakvi
crveno-crni kolutici skakucu ispred ociju,zbog njih mu se
pogled muti i on zastade da odagna tu tesku muku sto mu
sjela na prsa pa ne da disat’i zbog koje ne moze da razazna
sokak od kuca ni nebo od zemlje.Sve mu se pretvorilo u vrelu
bol sto dodje odasvud i zavrsi u njegovim prsima i svu ovu
tisinu i mir svali na njegovu glavu.Cudna se muka slivala sa
svih strana na njegovo mrsavo tijelo,osjecao je blizinu
kraja te pokusa da se smiri,i sebe i ove tegobe koje ga
nemilosrdno satiru i lome.Nekakva samrtna tisina se spustila
ozgo s neba,pa ga svojom tezinom pritisce gurajuci ga u
nekakvo cudno rumenilo.Naslonio se na duvar i mutna pogleda
se osvrnu oko sebe:tisina mukla i vrela,pomrcina iz koje ko
pendil sahat ,izbijaju ubrzani otkucaji njegova srca.Uranjao
je u tu patnju i ko da je pije,a ona nikako da stane,pa
nadolazi ko mutan Vrbas poslije nevremena,bjezao je od nje
ni sam ne zna gdje,vise nista nije ni cuo ni vidio,samo je
plovio prema zeljenoj mladosti, u slobodu koja ga ceka dole
na Studencu,ispod kamena zida,ispod iscvalih bresaka.Iznad
bresaka na demir pendzeru ugleda Mejru kako mu mase s
mahramom u ruci,on sretan sto je vidi i gleda kako odleprsa
sa vjetrom koji nanese miris behara dok je on cucao i pio
bistru vodu kao da je nikad dotada,nije pio.I nije mu bilo
dosta.I nije prestajao piti.Miris behara pomijesa se mirisom
Vrbasa i on je udisao tu mirisnu ljepotu koja ga je
opijala,pa mu se ucini da se valja obalama Vrbasa,po mehkoj
travi,zeljan da je dotatkne. 
Oko njega ustreptali sokak pust,dva reda kuca cutke
stoje,nikog nema kad treba.Niko da zaluta ovim,suncem
zapaljenim sokakom,bas sada kad mu je neko potreban.Bilo
KO.A nikog nema.Tako je uvijek u zivotu,kad nekog
trebas,njega nema,ni da ti pogleda,a kamo li da ti pomogne.

Pomoc i kraj u slijedecem nastavku.

Evo dragi moj Bato.Danas je zadnji nastavak i zelja mi je da
i drugi napisu nesto iz njihovih sjecanja,nesto sto im je
ostalo urezano u misli a vezano je za BANJALUCKE PRICE.
Pozdrav svima i sve vas volim
Merso 	

6.Mutna pogleda,smrtno umoran,snaga mu pojedena,a samo
komadic duse sto je ostao u njemu posta svjestan da se nesto
sa njim desava.Nije osjetio kad su noge popustile i on je
cucnuo oslonjen na duvar sve teze udisuci ovaj teski zaparni
dah ljetnog podneva.Usne su se jedva primjetno micale
pretvarajuci se u necujni sapat molitve koja budi nadu.
-Dragi Allahu uslisi ovu moju molitvu i Dzenet mi podari
kraj moje Mejre.!sapnu on,a niz ostarjelo,smeruzano lice
kliznu jedna suza,ko da hoce i nece,zbog dubokih bora da
klizne dalje prema bradi koja se ovlas,naslanjala ne
starcevo lijevo rame.Ta suza ko da ponovo ozivi proslost i
on nije vise znao sta je java a sta san,osjeti da se vuce
kroz tu proslost teska koraka,spoticao se i padao pa se
dizao i onda ko da je letio iznad
Sehera,Sehitluka,Starcevice,obilazio
Mejdan,Potok,Hiseta,hodio alejama iscvalih i mirisnih
lipa,bijelim cvatom okicenog kestenja,vracao se Pobrdju i
Sitarima,Medreskom brodu,bio je svugdje u istom momentu i
znao je da je umro:
-Ako je ovo smrt i nije tako teska.-saptao je dok gledao je
ispred sebe vitku munaru Ferhadije pa i Arnaudije,onda se
nasao ispred Halil-pasinog turbeta pa svojim sokakom krenuo
uz Potok na Tekiju gdje ga je cekala njegova niska kuca
sagradjena od cerpica.Sve se izmjesalo i nije cuo nista,sve
je zamrlo i glas i vjetar pa i muke je nestalo.
Nekakvo staro strpljenje i pomirenje vratilo ga je ponovo u
hod zivota.Vratio se ponovo Studencu i njegovim izvorima.
Naslonjen na vreli duvar,Abdulah je cucao u njegovoj
sjeni,ko drvo kome se korijen sasusio;blijed,umoran,zeljan
sna i odmora,pored njega je lezao izvrnut dzugum iz kojeg je
klokotom isticala tek spravljena sabesa.Suha zemlja ju je
gutala ne dajuci vremena lokvi da se siri ali Abdulah nije
za to hajo,a nije ni mogao jer je sve dublje tonuo u
ruzicasti kovitlac hajra i ljepote,hodio je beskrajnom
zelenom po Zelencu i Abaciji slusajuci vlastite korake kako
suste po mehkoj i sausenoj travi.U daljini ponovo ugleda
Mejru kako stoji na Studencu,ruku izduzenih ko labudji
vratovi,ruke bijele ko snijeg,a sa njenih mehkih dlanova, a
niz laktove,tekla je bistra i hladna izvorska voda.
Piiiii   Abdulahu       piiiiiii    bolan      ovo ce te
povratiti      dusu razgaliti     cuo je Mejrin glas .On ga
je cuo,jasno i razgovjetno ali mu se ucini da dolazi iz
daleka,ko iz dubokog sna,a Mejrine ruke su bile vitke i duge
i bile blizu,tako blizu da ih je osjetio,
osjetio je njihovu studen, tu kraj sebe a i osjetio je i
slast vode koja se slivala niz njih.On je pio   pio    brzo
i hlapljivo.Cijelim tijelom je osjetio prijatan i
okrepljujuci dodir toliko zeljene studeni koja povrati i dah
idusu i on progleda.Iznad njega,saget,umjesto njegove
Mejre,stajao je plav djecacic i drz’o u ruci casu sa
njegovom limunadom.
	-Deder,    popi jos malko  cika Abdulahu.!!-progovori
piskav djeciji glasic i on ponovo prinese casu sa limunadom
njegovim ustima i on je hlapljivo popi ko da je abuzemze.
	-Nek’ te dragi Allah sacuva i zakloni od svakog zla   
drago dijete moje   ciji si kad si tako pametan     i  
dobar   -isprkidano,ali dolazeci sebi iz tog cudnog stanja i
bunila,tog lijepa i nestvarna sna koji mu je eto licio na
umiranje,na njegov vlastiti odlazak.
	Ovdasnji sam,iz ovog sam sokaka i pos’o sam na kupanje pa
te vidjah kako tude cucis i jauces,pa stadoh da ti dadnem
malko serbeta,jer i moja mati to uvijek daje ebejki kad
njojzi bude slabo.
	-Deder naspi i sebi jednu casu pa popi    ma  piii..popi
kolko mores- uvrati starac i polako poce da se uspravlja.
	-Neka   fala ti  , ja sam vec popio jednu dok si ti dolazio
sebi a i raja me ceka da idemo sa camcem do prvih Mlinova
–vikao je djecak dok je trceci zamicao iza duvara i nestao
niz puteljak prema Studencu i Vrbasu.
	U silnoj vrevi,guzvi i stisci ljudi konja,kola,goveda,ljudi
sto su dosli prodavati i onih sto su dosli
pazariti,izmjesanih mirisa i smradova hajvana,znoja i
balege,narod se tiskao izmedju drvenih kola i konja
natovarenih sepetima,sklapale su se pogodbe o
kupoprodaji,odmahivalo se rukama,rukovalo u znak pogodbe,a
drugi,najvise zene,sa zembiljima,cekerima ili pletenim
korpama u rukama,hodale su u toj i takvoj guzvi trazeci
jeftino paprike,paradajz,krastavce,jabuke ili kruske sve to
vrijeme promicuci izmedju kola i hajvana koji su glasno
zobali iz zobnica natknutih na njihovim glavama,dok su drugi
mirno jeli sjeno baceno na kameni plocnik Govedarnice.Neki
hajvani,mirno su stajali klateci glavom ili mahajuci
repom.tjerali bezbroj dosadnih muhetina koje su narocito
bile napasne i dosadne u vrijeme ljetnih zega,seljaci su se
nadvikivali nudeci svoje proizvode a njihova galama mjesala
se sa blejanjem zednih ovaca,mukanjem teladi pripetim za
kraj drvenih kola.Poneko bi glasno prokleo ili opsovao kad
ugazi u hajvansku balegu ili nagazi ustajalu lokvu njihove
mokrace zastale izmedju velikih kamenih ploca carsinske
Govedarnice svakog utorka na Pazarni dan.U toj haoticnoj
vrevi i mjesavini ljudi ,hajvana,glasnih ponuda i cudnog
dovikivanja i dernjave,samo jedan glas bio je svima drag.
	Haaaj sabesa    haj’    himber.....limunata.......
i svi su kupovali jer su svi jednako bili zedni i iz jedne
iste,Avdagine,case pili.
	Vec dugo neima visoke ograde Hamzagine avlije,sevlije su
davno posjecene,a ni one stare klupe neima.Ni sokak onaj
nije vise presnjav ni dzombast,ravan je i asfaltiran,al’su
kuce iste i sad,u dva reda stoje.I danas.I sute.Mozda vise
nego prije,ako se sutnja sutnom moze mjeriti.Zao im je jer
nije ko prije,neima one piske dijece,a ni duda onog vise
neima u Afgan begovoj avliji.Kapije su da vno nestale,a i
sokak za Studenac u korov zarastao i nije vise prostran kao
prije.Ni Beslagica kajsija neima vise,a ni one njihove
haslame.Ni Govedarnice vise neima jer nema kome da sluzi.Oni
sto su Utorkom dolazili,sad su svaki dan tamo a Avdagin avaz
davno zamro jer niko sad ne pije sabesu a ni himber.
Samo je STUDENAC osto isti,nije se promjenio,prkosi i
vremenu i promjenama oko sebe,ne mijenja se i ost’o je
onakav kakav je bio.Kamenom i ljubavi ozidan.
Vjecan.U kamenu.I vremenu.

Mersad Rajic
U Torontu 1996

 Predivno, aferim ti Merso.

Dragi moj Merso, jedino sam u ove tri naprijed napisane
rijeci siguran.Sve ostalo sto ti kazem, moze biti
neprimjerno mome gradu, nasoj Raji, mome umu.
Da te hvalim-ko sam ja da te hvalim!? A ja te hvalim!,uprkos
mome principu da se nikad ne postavljam u ulogu
"kriticara",... jer oni koji kritikuju (smatra se da znaju
najvise!).Glupost!
Ja nisam taj. Ja nista ne znam!
Ja samo znam da me je tvoja filigranski suptilno brusena
prica vratila u Banjaluku.Ne kazem u djetinjstvo-kazem u
Banjaluku...a Banjaluka je bila moj Grad.
Nas!
Prasnjav i dzombas...sa Vrbasom...u daljini!
Hvala, moj Merso!
Citam tvoje stihove i miru, citam tvoj bosanski jezik
neiskvaren uz znatizelju prvacica koji otkriva prva slova,
prve istine...i zivot po malo.
Slusam Hendla, a to mi nekako najbolje pase uz tvoju
mladalacku tugu!
Navij i ti Xarxes-Largo (Handl),vidjet ces o cemu ti
pricam!
Zivio mi ...Mersooooo!
Voli te Toba i banjalucka familija!

Eh...ovaj me Merso sjeba 100%!
Zanjeo se ja ko Dilajla...i samo cekam sta ce Merso reci.

"Suti, Zoro ne laj pred djetetom!"...kofrci se Otac.

"Ma ko laje,mater ti onu sokacku...os da ti glavu
otkinem...istina je tebi lajanje! Ma znas sta,...ti se usr'o
od straha pa ne smijes da vidis ono sto vidis! To je to!"
Zajapureno,izgovori moja Majka.
Stari sageo glavu...suti...prevrce onaj mijenjani sako...sad
polako i on zavlaci ruke u dzepove...ali-prazno!

Moj Horoz naslonio svoju glavicu na moje ruke i ...reklo bi
se spava.
Spavaju li horozi, ni danas ne znam.
Sagnem se, i poljubim ga u glavusu!
Isti sekund me obli crvenilo,obuze me stid (sreca niko nije
vidio)!Ja sam garantovano-perverzan!
Ko  je ikad poljubio Horoza, i kome je poljubljeni Horoz
kljucnuo ruku?
Nikom normalnom!
Sreca, Halid jos nije zapjevao onu svoju "himnu"..."Prvi
poljubac"...inace ja bih pravo u "reeeku" ...dakako od
stida!
Jebo te , to je bio moj prvi poljubac...poljubac Horozu u
glavu. Njeznost za nezaborav, sramota za cijeli zivot.
Mogao sam i ja poljubiti neku djevojcicu, tako...kad
naleti...ali meni nikad nista nije naletalo, pa ni
djevojcice...sve do jednom!!!

"Slusaj me Franjo pazljivo, da ne ponavljam, i zapamti
jednom za sva vremena...nek' i ti nesto znas...al' ne upadaj
mi u rijec," rece Majka tonom mocnika koji ne podnosi
prigovor!
"Onaj prvi Tito, to zaboravi...to je Kominterna-Pariski
dzak,mozda i kumrovacki zagorac, al' taj nije vodio rat na
Balkanu.
Dje nesto, Bog zna...izgubio se u Majci Rusiji zajedno sa
svojom Pelagijom sto mu je rodila onog Zarka. O njemu ti
nista necu govoriti, znas i sam!Prica se da je ost'o u
Sibiru zajedno sa Pelagijom.
Garant!!!
Tito koji nam je u Drvaru bio gost je potpuno drugi covjek,
slican ovom prvom i jos k tome znao je nas jezik.On ti je
njemacki dzak, ozenjen Hertom Hes,, on ti je "import
prodact".
Al' sto jest jest,...znali smo zasjest! Pa sjeti se i sam
"Dedinja" i "Bijelog Dvora"...tu te je on sa onim Kidricem
imenovao za Ministra!
Jel' bilo tako?!"
"Jest'"...nerado potvrdi Otac.
"E , tako ...a sad mi reci oko moje, koliki je bio nas
"drvarski" Tito?",upita Majka njezno, kao "teta" djecu u
vrticu, a bogami tako nezno i smireno i pogleda Oca.
"Pa bio je ovoliki"...podize Otac ruku u visini svoje glave
i sam u cudu od paradoksa koji ga je snasao.
" E, to sam htjela cuti i vidjeti, samo si Stari malo nize
stavio ruku.
Tito je bio za dlaku visi od tebe, al'...jebaji ga
...razumijem ja i to...i tebe!". "I koliki je bio ovaj Tito
danas, reci!"
Stari podize ruku, al' znatno iznad glave.
"O tome ti pricam, Franjo...covjek kad stari se smanjuje,
ovaj nas Tile , kad stari se povecava! Moje veze mi kazu da
je to engleski agent!"
Otac otrese glavom, k'o ronac kad izranja iz nekakve
vode...

"Sta pricas , zeno luda...os da nas sve sahranis...pa Zezelj
je bio u obezbjedjenju...jebooo te!"...iskolacio oci Otac
sav unezvijeren!

"Pa objasni ti meni onda, kada si tako pametan...kako se
neko u socijalizmu zeni tri puta sa tri razlicite zene, bez
brakorazvodne parnice,...bez brakorazvodne...!...to je
krivicno djelo-poligamija- i dje bi Tito ozenio onu seljanku
Jovaku?" "Ajde reci, bolan...ti si bio ona hrvatska
popina...pa znas o tome sve!"
Izgovori moja Majka teske rijeci...a Horoz i ja , pod
stolom...k'o pod zemljom.Sve se rusi...i nek' se rusi...nas
dva smo, svejedno, vec na dnu. A i ko nas jebe!
Otac se nekako odjednom otrijezni! 
Smireno i vrlo tiho progovori: "Majko moja, Zoro...jedina
moja, vidim i ja sve sto ti vidis, ali to kao da me se ne
tice...hrani moja plata pet usta, a ja bolje ne
mogu...pobogu vidi me kakav sam i koliki sam!"
Ispod okvira naocala zasija se suza, kliznu mokra izdajica
po obrazu izboranom...reklo bi se zaplaka Franjica...al' ne
place se jednom suzom...nikada!
"Kako si ti , duso moja, iz te tvoje kuhinje saznala za sve
to?"
Majka pogodjena pravo u zivac...kao pobjednik, kao
gladijator nad svojom zrtvom, skruseno...ipak u maniru
pobjednika rece:
"Evo ti stari dokaza, Tito je Mason, sin Randolfa
Churcila...i one austrijske kurvertine...vanbracno dijete,
polubrat Winstna Churchila...(pa zar ne vidis koliko lice?)
...rekao mi je licno onaj bezbjednjak,...eh tu se meni
prispavalo, pa to nisam cuo-a izgleda nije bilo ni vazno.!I
jos je dodala da je taj Randolf umro od nekakvog safelesa,
ili sifilisa...sad ne zna tacno.

"Drugi dokaz, nastavi Majka...Tito je u Banjaluci uvijek jeo
rostilj najveceg posljeratnog gurmana i umjetnika Giovania
Klasera,rostiljdjije "Hotela Bosne", covjeka koji je
izmislio i napravio kalup banjaluckog cevapa,Mujo tada nije
ni znao sta je cevap, jarane moj, eno i original kalupa
cuvaju u Australiji!"
"Dje bi Tito, Franjo moj ,pit'o sta to tukne...pravi Tito bi
odmah znao da se ugalj raspalio i da ide banjalucki cevap!
Ide Giovani Klaser u bijeloj kosulji , svjeze
ostirkanoj,podignute bijele kragne, visoko iznad galve
noseci srebrenu tacnu mirisnih banjaluckih cevapa,oko struka
mu opasana kecelja crna...duga sa zadzepkom za tefter i
olovku, a na kojem je pisalo "Paris".
Milkan Bojic, direktor Hotela Bosne, razvalio svoju
trbusinu...sa mislima...ko primjedbu imao -supak je...il'
nije iz Banjaulke!
I treci dokaz...Franjo ... i najvazniji...
nije se sjetio meneeee!!"

Ocu kliznu suza i na drugo oko ...reklo bi se... neko
zaplaka!

A moja se Banjaluka razguzala k'o kakva udavaca,k'o kakva
ljepotica, k'o kakav ozbiljan grad...dolinom nasih rijeka i
rijecica.

Tukne Celuloza!

Sare otvori "Banjalicke Novine".
"Muhareme, Bog te boje...evo nas u novinama !"
:Ma dje , Sare...koga ...nas ?"-poskoci Muharem!
"Imal' idje - mene na slikama?"...upita Muharem, sa
uzbudjenjem u glasu.
"Djes ti biti kad nisi bio sa nama!"
"Vide, mi moga kurira kako drzi Horoza...e to ti ja cijenim,
vide ovih zenturaca kako se lemaju, ....Oj -ha...vide Mitra,
budaline...kako je oci razrogacio...vide, na ovoj drugoj
sliki...pala mu kapa...
Ooooo, jebo te ...tenike-bas je 'vako bilo!", zakljuci
Sare.
"Mogli su i mene turiti u novine"...rezignirano rece Muharem
i pri tom baci pogled pun mrznje prema meni.
"Pa nisi bio tu , konju, ne mere haparat uhvatiti koga
nema!",bijesno rece Sare.
"O, joj, ti to Muhareme nikad neces shvatiti!" Rece Sare
...i uzdahnu - beznadezno!
"Konj si ti, konjino...rece Muharem...a njemu je mo'go
slikar uslikati i Horoza...samo Muharema nidje nema...konda
nisam ni zivio u Banjaluci... ma znas Sare, oduvijek sam ja
mislio da si ti Supak!"...rece brzinom vjetra
Muharem...podbode konje...i odjuri ulicoma Vladimira
Nazora.
Ravno prema Bolnici!
"Dedooooo...uziknu Sare, pozivajuci "Gospodina covjeka"
medju kocijasima...oder Dedo, procitaj svom Sari i mom
Kuriru sta pise ovo ispod slika!"
Dedo, sutljiv covjek-gospodin izgledom i ponasanjem, uredno
osisan,cist,uvijek u ustirkanoj bijeloj kosulji,sa najboljim
fijakerom u Banjalici...uvijek upregnuta dva bijela
konja...nije nikada obracao paznju na nas.Reklo bi se
...bilo ga je stid!
Ja sam mislio, Dedo je Beg...najmanje...Beg, ako nije bio i
nesto vise!
Sad nije mog'o biti Sultan,...al' , Vezir, e to bi mog'o
biti...jakako- bivsi! 
Mene nikad nije jebav'o ni za suvu sljivu. More biti sto je
Muharem rek'o da sam Vlah...a more biti samo zato sto nije
volio prljavu djecu?
Ko zna, valjalo bi pitati njega! Dedu!

Dedo, lijeno sidje sa svog fijakera, pomilova oba konja
svoja!Njezno, ko kad bi tebe neko po glavi pomilovao. Ali to
ljudi ne rade!
Sa dva prsta uze one "Banjalucke novine"...valjda zato da se
ne prlja...razgrnu obe strane novina...pogledom prosara po
novinama ...i rece : "Sta da vam procitam?"
"O, Dedo , jebem te pametna...citaj o meni i mom Kuriru, nes
valjda na sportsku stranu? Vidis te slike,e , citaj sta pise
ispod njiha !

Pa da bih mogla pratiti sve sto pricas trebao bi mi
godisnji. Spavas li covjece?
Skolska

Ama spavam, moja skolska anonimna jaranice...nego mi ti
nesto sporo citas!

Citam, zabavan si, ali pitam se ciji li si ti,  Bato?
Skolski

"Banjalucka Milicija, dohakala Kriminalcima!"
Procita Dedo, smireno-naslov.
Sare, otvorio sirom usta. Nema teksta!
Pogleda u Horoza, pogleda u mene...kod nas dvojice nije bilo
nikakve reakcije...nit' znamao sta znaci "dohakala", nit'
"kriminalcima"!
Dedo, jebo te , ti citas politicku stranu-garant...pa, ispod
glasa skruseno dodade...jelde?!
"Ma citam Sare sta pise ispod Tvoje slike!" Rece Dedo sa
zadovoljstvom u glasu.
"O's ponovo...evo , banjalucka Murija , dohakala
kriminalcima"-procita Dedo, a u glasu mu sve ko "nakav"
smijuljak...al' svejedno, za smijuljak, al' su mu se obrazi
razguzali...reklo bi prsnut ce od smijeha!
A Dedo nije bio takav covjek,nikad se nije rugao tudjoj
nevolji! 
Stara banjalucka skola-taj Dedo!Sav simiren , i sve
polhako!
Kasnije su to Karjsnici preveli na svoj jezik..."u sali, pa
zavali!"
Jebaji ga... mjesale se "kulture" u Banjaluci!
Svako dao svoj doprinos!
"Bolan , Dedo sta me mucis...citaj tacno ispod slika, nemoj
okolo...Matere ti...Dedo, Konja ti...sta pise o nama
dvojici, al'tacno!?...rece Sare vrlo nerazgovijetno-kao
covjek koji nikad nije naucio da nesto moli, niti je ikad
ista molio!(Al'sad ja to ne znam tako i opisati)...Pa nek
Raja zamisli-mislim ...ko moze!
Da zamisli!To mislim!

Uglavnom, bilo je to vrlo "ljudski" !

"'Vako, pise:"Banjalucka Milicija, dohakala
Kriminalcima!...po malo je nervozan Dedo, al' vidi se da
uziva.Mlatara rukama, ko i njima docarava, kakvi su to , ovi
, Kriminalci!
"Dobro, Dedo...to je naslov al' sta ima dalje...uzdahnu Sare
i u pola daha dodade, "daj citaj sta to sitno pise pod
slikama, Boga ti, Dedo!"
Ja se sav smrz'o...vidim najebat cemo svi...i Horoz i Sare i
Ja ...najvise!
"Ma sitna su ovo slova za mene , Sare, a i ovaj ti je dalje
tekst na Cirilici, pa ti se ja najbolje i ne snalazim, nego
odoh ja do svog fijakera da nabacim "monokl"...pa cemo
citati, mislim kad nabacim monokl...i jakako kad
sjednem"...rece Dedo hadzijski.
"Jebo te "Molokl"...citaj sta pise...ko sad gleda sta ti na
oci navlacis!" "Nama je svejedno, o's citat sa moloklom ili
bez njega...samo citaj!" rece Sare.
"Ama , Sare...Cirilica...mora monokl!"-uzdahnu Dedo, i rukom
zavrti prema nama dvojici. Bilo je to u fazonu da smo
malo...sumase!
A , jebajiga , trebalo je zivjeti u Bluci , da znas sta je
-sumase!
Ko ne zna, ne vrijedi objasnjavati!
"Znas , sta , Dedo...samo seres, a cijeli Grad zna da Ti
znas i arapski i pricati i pisati, a to znaci da mozes
citati i Cirilicu"! rece Sare vrlo logicno.
"Isto su im slova zavrnuta!'...dodade!
"Ocu, Sare samo da nadjem , monokl!" rece Dedo vec ubijedjen
a i rijesen da nam na miru, sjedeci na svom fijakeru procita
tekst u Banjaluckim Novinama.
Kud se i mi nismo ranije sjetili...dje Beg moze ista da radi
a da nije ...sjedeci!?
Ne lezi vraze...od pravca Titove u tom momentu nailaze
Gospodin Doktor Pisteljic i Pisteljicka (Tako je Grad ,
nazivao njegovu Suprugu-Pisteljicka)-Zena , prelijepa,
smedje kose , po tjemenu zacesljana glatko,vidi joj se
"razdeljak",  a onda joj se kosa , ta smedja kosa , spustala
u dugim valovima sve do ledja, i to mozda samo u pet do sest
valova.
Sare je uvijek znao reci:"Dje nadje tako dugacke
viklere,matere ti?"
Ja sam mislio...u onom Zagrebu-a i dje bi?
Moja Mater je motala kosu u one male bosanske viklere-ko
sarma, pa joj je i glava bila uvijek, k'o cicak...kao i u
vecine banjalucanki-gospodja...jakako zene prvoboraca i
boraca , motale su pletenice- a i sta bi drugo!?
"Gospodine, vlasnice "nase dilizanse snova", obrati se
doktor Pisteljc Sari, da li bi ste bili ljibazni da
zapovijedite Vasim Pegazima da nas odvezu do nase kuce."
"Aaaaa???"...bilo je Sarino.
"Doktore, ne zajebavaj...eto te stanujes sto metara dalje,
sto da palim konje?"
"Pali, Sare rece Doktor Pisteljic...sve ce ti se samo
reci!"...sa smijeskom rece Doktor.
"Pa pred kucom smo Dragi,izustise medna usta Gospodje
Pisteljic.", Oni kofrci od kose joj se samo
zatalasase...svaki na svoju stranu!Jakako!
"Doktore...ozbiljan je Sare...znas li ti Cirilicu?"
"Po , malo Sare...po malo...veselo odgovori banjalucki
doktor...i dodade, ha ha ha...jel' neki medjunarodni problem
da ga ja moram rjesavati ?"
"I gore od toga , Doktore...izgleda smo
najebali?"...spustene glave rece Sare.
"Daj novine, i sta da ti citam?"-veselo ce ti Pisteljic.
"Evo , ovo ispod slika, " Zabrinuto mu svojim velikim prstom
pokaza Sare"
"Evo...pise...banjalucki kriminalci i kradljivci kokosaka i
muskih sakoa, organizovano su pred licem ovog naroda , na
banjaluckoj pijaci preprodavali ukradenu robu, ali na srecu
uz pomoc savjesnih banjaluckih Roma, svi su pohapseni i
odvedeni u stanicu milicije "Centar".Gazda maloljetnih
"delekvenata" i najvjerovatnije "Mozak" cijele akcije
bespravnog otudjivanja pilica i kokosaka je debeli Glavonja
(slika br 2), uhvacen okom kamera naseg lutajuceg reportera
i Prvoborca...Druga...bla ...bla ...bla-Glavonja je
seljacima, individualnim poljoprivrednicima krao tresnje , a
kospice pljuvao , rafalno,i po nogama ispucavao na mladu
neiskusnu policiju.Na taj nacin je skrenuo paznju sa cijele
akcije, i dok su neiskusni policajci otresali nogavice i u
"strahu od bljuvotina"...neimenovani maloljetni delikvent se
na znak "Gospodina" sa naocalama...(Moj Otac na slici,
razdragan kad je vidjeo svoj sako)...iznenada bacio u
nabujalu Crkvenu...a sve u potrazi za vecim plijenom.
Banda je organizovala spektakularan biljeg "Taunusom M
17"-pravo uza Bezistan, a i jos su "kindapovali" seljaka
Petka u gepeku.
Mitar Medovic,milicionar na zadatku...izjavio je da nije
htio pucati zbog mnostva stoke...a i ljudi!."
"Pametno, Policijo banjalucka!, ali rat protiv organizovanog
kriminala je definitivno dobio svoje ime!
Nista nas ne smije iznenaditi!"
Doktor Pisteljic , procitavsi tekst,se zavalio od smijeha,
predinfarktno stanje...nema boljeg
objasnjenja...urlice...ahaha, ohahaaa-suze mu potekle!
"Zeno, vidi "Ministra Franju", kako krade tresnje, ovaj
sakoe, ovaj...organizuje bijeg...hahahahaha!Ubit cu se,
majke mi,ne moze ljudsko srce podnijeti vise od ovoga...vozi
Sare, ojhaha, vozi...uljepsali ste mi najljepsi dan u
zivotu, najljepsi moj dan!"
Bilo je to zadnje sto je izgovorio Doktor Pisteljic!

"Ja bi rek'o , Doktore da i ti jedes po malo govna...Da
prosti Gospodja,jebes i mene i ovo dijete sa Horozom...sta
si ovo navaljo da pise u Novinama...bolje je Dedo cito
Cirilicu od tebe!"
"Fijakeristo moj, ne brigaj, tjeraj konje...a ujutro cu ti
ja sve srediti!"...rece Pisteljic.
""Ma , necu , ceraj Ti, a ja cu ujutro sve srediti...samo
kad uhvatim onog copavog prvoborca-ma on nas jebe stalno,
nije mu ovo prvi put!"...bijesno utpuhnu Sare."Otkinut cu mu
glavu...za pocetak!'

"U redu, daj kamdziju, rece Doktor!I sjede na kocijasevo
mjesto! Zeno sjedaj do mene,...letimo!
Doktor zagrli i poljubi svoju zenu, pred nama svima-pravo u
celo...Sare se strese sam od sebe,ja ost'o pogleda zakucana
tamo gdje Doktor dodirnu usnama svoju zenu, Horoz samo
prhnu...letimo banjalucka rajo...letimo u Seher...Sare i ja
smjesteni na udobnom zadnjem sjedistu fijakera, ko kakva
gospoda,meni samo cebe fali, raj,... a i u Seheru nikad
nisam bio!
"Sare otvori tu torbu, i otvori tu flasu, taman su ti tu i
tri case, nek pukne sanpanjac veceras...zasluzili smo
!"...rece Pisteljic.
"Jesil' naso , Sare...pita Doktor tjerajuci fijaker Titovom
prema Seheru?"
"Nas'o, nas'o, Doktore ali nema cetvrte case!"...razocarano
rece Sare.
"Sto, cetvrte, jarane, oglasi se Doktor?"
""Pa za mog kurira i njegovog Horoza...brez toga ne
valja!Doktore!"
Doktor tek tada ugleda na zadnjem sjedistu mene.Prva
reakcija je bila prilicno normalna,samo je glavu okrenuo
prema drumu, a onda se naglo okrenu...k'o u soku-potpuno
drugi covjek...oci iskolacene,glava leti lijevo i desno, a
jebi ga , kome ne bi!
"Sare, Sare"...vristi Doktor, a kako Doktor vristi konji
trce brze i brze...
"Sare, Novine su u pravuuuuu!"
"E, jebem te ja Doktore, sta su novine u pravu da ja kradem
tresnje,aaaa?...vozi ti lakse , a i navuci ceradu nama
trojici, da nam ne duva."...rece Sare ocinski.
Utom odvrnu onaj cep na onoj flasi...flasa deknu k'o
petrda...Sare opsova nekom mater, ja skliznuh sa secije,
Horoz kukuriknu!
"Evo za mog "kocijasa i kocijasicu" po casa ovoga sto je
bilo u flasi...mazno rece Sare, ovu trecu casu dajem mom
Kuriru, ali samo pola, a ja cu raja ostatak iz flase...valja
l' ova?"
"Valja, vicu Pisteljici,zagrljeni na prednjem sjedistu"
Konji , smireni lagano kaskaju Banjalukom.
Zaljubljeni Pisteljici ispijaju,zagrljeni svoj
sanpanjac.Doktor sigurnom rukom tjera stari banjalucki
fijaker i konje koji sami znaju put.
Iz pravca Sehera lijeno nam se priblizavaju ceze (kocije na
dva tocka)
i Gospodin Asim Dzinic sa Suprugom, skida svoj bijeli sesir
pozdravljajuci fijaker koji mu dolazi u susret...pozdravlja
nas (sad, jebi ga mene nije vidio, al', bio sam u fijakeru
Sarinom)-jednom cu mu to i ispricati, ali u mnogo tuznijoj
prici!
A cika Asim ce meni, zato ispricati pricu o Kaduni, o onoj o
kojoj svi pjevaju u Banjaluci.

"Ma ovo, sprica, Doktore, ovo je pokvareno...vrisnu Sare,
ispijajuci prvi gutljaj sanpanjca...pogleda u mene i
upita:"sprica li tvoje?"
"Sprica!"...rekoh, a i spricalo je, pa ti ode sve u nos.

Pravo, jebeno!
"Evo , tebi Doktore ovo spricajuce, ja cu po malo ove svoje
rakije , brlje...pa neka nam je Bog na pomoci!" ...rece Sare
i blagonaklono pokloni Doktoru njegovu vlastiti flasu
sanpanjca.
Doktor i "Doktorica", zagrljeni, veseli do besvijesti!

I, klaj, klaj, klaj,...vratismo se taman odakle smo i
posli.
"Sare, da platim...sta smo imali, Rece Doktor Pisteljic!"
"Imali smo voznju do Sehera za dvoje, rece Sare!"
"Grijesite, gospodine fijekeristo, imali smo voznju za
troje!"...sa smijeskom rece Pisteljic.
"Neka , Doktore, ovaj sa Horozom ionako meni pripada, ne
treba za njega platiti!"
"Ne govorim o njemu, placam za ovog sto smo popili sanpanjac
u njegovo ime, rece Doktor Pisteljic, i blago spusti ruku na
stomak svoje Supruge!"
"Ma , jok, ja to nedozvoljavam!...uzbudjeno rece Sare...ja
nikog treceg nisam vidjeo sa vama.A ti Kuriru moj...presjece
me letimicno!
"Ni ja, rekoh!"
"Dvi banke , Doktore!"...autoritativno i po malo ljuto rece
sare-valjda zbog unih baloncica u cugi.
"Evo, pet...i hvala puno!"-dade pare Dokor Pisteljic, njezno
pruzajuci ruku svojoj zagonetnoj lijepoj zeni, da sidje sa
fijakera.
Odose zagrljeni ulicom Vladimira Nazora!
Gledamo za njima!
"E budala na ovom dunjaluku, ne zna izbrojati koliko je on i
zena-kaze tri, a Doktor, jebo te pitaj dijete koliko je
jedan i jedan, svak zna...a on meni Tri! Tri?
"O , Sare konjino, ojebem te p'jana...ooo ,ooo, budalino
banjalucka."...Vrisnu iz sve snage...i onda
dodade...DOKTORI...nek vam je sretno sta god bilo, muski ili
zenski...sretno!!!
"Doktori", zagrljeni...ne okrecuci se svaki podigao po jednu
ruku u zrak, u znak razumijevanja, u znak pozdrava...

"Sare, kako odmah nisi prokuzio da je trudna?"...upitah
naivno.
"Eh, jebiga, kako da prokuzim, Kuriru moj, znas ti od kad ja
nista nisam jebav'o?"

Pa fino da se i odmaras godra mi. No ne vrijedjaj:)
usporenost valjda s godinama ali neka jos ih nije tesko
nositi.Zar ne? Moja generacijo........
Pozdrav od skolske iz susjedne Svedske hehhe

...da bi ovdje moglo biti kao u skoli "Kasim Hadzic" sa
Camilom i Camilom..A Toba?

Nespretno i naivno, ulazeci na Kajak, napisao sam i svoju
E-mail adresu!
Ne kajem se zbog toga, iako me svakodnevno "razvali"
pedesetak E-mail poruka.!
Nisu sve poruke ugodne!
Neke znaju dobro da mi pokvare dan!
Bas, dobro, bas momacki!
Banjalucki!!!
Al'...jebajiga..."malo je malo, dana ostalo" (Halid)!
Pa nema ni zamjerki!
"SkolskI" me pita: "Ciji si ti Bato?"
Sta da ti kazem "SkolskI"?...mora da me znas vrlo dobro!?
"SkolsI"...moj...Ja sam ti ni- "Carski ni Spahijski", ja sam
samo svoj-banjalucki krkan!
I oduvijek , takav bio!
"SkolskA"...posla poruku..."Moja generacijo..."...dvije
rijeci...dvije velike prelijepe rijeci, sav zivot sadrzan u
njima, ali moja Australija je ipak podaleko od Vas!
Za mog Druga koji mi spomenu "Camilom ili Camilom...ostao
sam -PAF!!!
Stari konj, pa to ne razumijem! Napisi, Jarane tu pricu na
ovoj stranici, a Sheha  ce je garant objaviti.
Predivne price Mersine, steta da se ne nastave.
Merso mora pisati! Ili ("Prozor, mora nocas pasti!")

Jednom me je,na nekom YU derneku neka Gospodja upitala:"
Gospo'n, Bodnaruk, kaj je , sve istina kar ste vi napisali u
Vasim pricama?!"

A, kaj sam joj ja mogel rejti...neg'...:Gospodja,sve je 150%
istina, ali sam ja slagal' 50%!
"Je, ondak ,...ostaje da je to 100%...istina!
"Tak' nekaj!"
100%, ma koliko ja lagao!


"Laz nas je odrzala, njojzi treba reci Hvala!"

"Nije, nije...nije tako Bato...vristi moja zena, sa peglom u
ruci...grijesis!"
"Ide, ovako; "Pjesma nas je odrzala, njojzi treba  reci
hvala!"
"A, tako, izvini!"
"Pa , dobro , Zoki , to sam i ja rekao...samo se zajeb'o  za
prvu rijec!"

Raja,potpisite se kad mi se obracate, zbog toga je i ovo sve
gornje laprdanje!

Inace , radosna vijest,jos par nastavaka...i moje pricanje
zavrsava!

Sve ostalo ce biti u "KnjiGi"..."Kako smo Aziz i ja dosli u
Australiju,eksidently!"
Voli Vas Vas Toba!

Skola Brace Pavlic. Dragica pa potom Pantovic.
Pozdrav

ja sam odgovoran za camila i camilu.nije bila namjera
provocirati.to su dvoje iz teme kasim hadzic koji su se
dopisivali ali ti mozda nisi citao.podsjetila me ova
prepiska 'skolske' s tobom.sve je bilo u sali.izvinjavam se.

Sto me bolan naiska'es da pisem,mozda nas ova nasa djeca i
ne razumi'u dok citaju nase "stories" of "Banjalucke
price":jebaji ga imam problema :svoj jezik pos'o
zaboravljati,a ovaj jos ne nauci.Znas kad Haso veli Husi:Sto
su ona djeca u Engleskoj pametna....Svi znadu i govore
engleski.Ama sigurno nije Haso mene sreo.
Citam one Ibrine komentare i sjecanja o "piruz pali" i
"truloj kobili"igrama kojim je nase djetinjstvo bilo
ispunjeno od jutra do mraka pa me sjecanje vrati do mog
sokaka i avlije dje su rasle dvije sljive(bjelice).Oh sto
sam ih mrzio zbog onih njihovih ravnih grana"mladica"sto
izniknu u proljece.
U najljepsoj igri"spasa" u sami mrak kad bi se neko od nas
naslonio na banderu i poceo sa odbrojavanjem dok se ostala
djeca ne posakrivaju i onda satima trazio nas po dzematskim
avlijama i supama iza kanti,kokosinjaca,supa i da ne
nabrajam.U najvecem zaru igre cesto zacuo bi se glas nasih
matera sa pendzera:
-Merso,Dzevdo,Hamdija,Zijo,Rade,Stefo... ulazite u
kucu....odma....koja su doba????? a vi jos na'vliji.
-jos malo mati...sad je najbolje za igru...odgovarali smo i
nastavljali sa igrom, sa trazenjem ili krijenjem.
Kad bi se igra oduzila onda bi nase matere,raljucene,
izlazile iz kuca i mi smo morali prekidati sa igrom i
polaziti kuci.Prolazeci pored onih sljiva uzbirale bi one
tanke "mladice"i odma' smo mi znali sta nas ceka ko i ona
cura sto se "jadala" prijateljici(cim je on meni gace
skinuo,ja sam odmah znala sta on hoce).Tako smo jednog
dana,sva djaca iz sokaka,odlucila da poduzmu"mjere"protiv
onih sljiva
i svi se popeli na stabla,zaljuljali ih sve dok ne
popucase.Nije nam bilo zao tih sljiva-ionako smo ih
"Drickulje"zvali.Kad ih se zelenih najedes,pa se onda vode
napijes-eto ti "brzoleteciniskospricajuci"zahod.
Samo da vas malo drmnem iz svakodnevnice i sve vas volim i
mislim na vas ma dje god bili i kojim god jezikom govorili.
A ti Bato,hrsuze jedan,spremaj novi prostor za novu pricu
Voli te Merso

"A bil' ti meni skokn'o do "Gosp'oske" u "Zupski podrum"' po
jednu politru...haman!?"
Sjetno upita Sare, taman takvim glasom...k'o kad se sjetio
one svoje zadnje recenice povodom voznje sa
"doktorima"...sjetnim i tuznim... glasom,...pogledom
spustenim ka zemlji!
Velika glava, se onda lagano podize, oci se zakovase u mom
pravcu, al' me ne pogleda...
"Eh...kako bih ja volio, kad bi mene neko volio!... i kako
bi ja "to" volio!" "Kad bi mene "to" volilo!"
"Pa ja te,... ovaj...gotivim!" Rekoh.
Htjeo sam mu pomoci,reci da ga volim, ali i meni je bila
teska rijec...reci nekom...Volim te. Meni to niko na ovom
svijetu nikad rekao nije, a mislio sam, mozda sam mali...pa
jos nije red da te vole...mozda ce da te zavole, kad im
odjednom, nekako...zatrebas!?
"Mozda se to zove ljubav?"
Prenu me glas Sarin!
"E, Kuriru moj...Alah i Bog su veliku zajebanciju napravili
sa nama ljudima. Eno ih gore na "Nebu", valjaju se od
smijeha, gledajuci u nas male ljude...u nas male...kojima
nisu podarili ljubav...u Mene kome su dali u amanet da
Konjima virim u guzicu cijeli zivot...i sa strane gledam ,
kako se ljudi maze, vole, ljube...jeboteee!
Ljube...a ja nikad nista ne poljubih...samo karaj
i...rokaj!...k'o konj!
Jebo te 'vakav zivot! Jebo te zivot, kad ja nikog ne
pomolovah...jebo te zivot kad mene niko ne pomilova! Sto mi
Bog dade ruke k'o lopate, da zensko ni pomolovat ne mogu,
sto Bog izmisli lopate, kad su moje rucerde mogle da mu
urade posao, kad zatreba! Sto mi ne podade neku zenu kao
Doktorka Pisteljicka, njeznu,lijepu, namirisanu...Sto...?"
Uzdahnu Sare tesko! Spusti se sa svog fijakera i zagrli
"Sabana", jedino bice na svijetu koje je ikad volio.
"Saban"...ovan sa crvenom maramom oko vrata, vezan spagom za
prednji tocak fijakera, samo ga glavusom njezno odgurnu.
"Eto, vidis kuriru moj,o tome ti pricam!"
"'Aj' sad po rakiju, al' poleti!"...rece.
Znao sam sta misli , znao sam na sto misli, znao sam na koga
misli...
znao sam da to "nama" ne pripada!

Letio sam bos , prema "Zupskom podrumu"...ko neko kad nekoga
spasava.U ruci mi mlatara flasa "polovka"...normalno ,
prazna.
Tako se mora...zbog nekakve "kavucije"-sta li?"

U sred "Gos'poske" u jednom prolazu, pa dole u podrumu,
smjestio se vinski "podrum".
Sve je smrdilo na prosuti alkohol, na blato, na siromastvo,
...na jad.
U dnu podruma, k'o drveni sank, pod od nabijene zemlje, ili
se to blato godinama nahvatalo na patos. Ista stvar!
Isti smrad!
Rekao bih ja i dobar dan, da je bilo koga da mu se to kaze.
'vako , nista ni ne rekoh!

Iza reda vinske i rakijske buradi samo se vidi velika guzica
cika Miloja!
Presipa, Miloje, nagnut nad nekakvu serpu, vino i rakiju u
prazne flase.
Miloje je jos deblji od Sare, al'nekako uvijek ljut!
Djecu ne voli-garant!
Glava mu ogromna,  celava, al' sa jedne strane mu kosa bolje
raste, pa je sve to prevr'no, na drugu stranu.Onda je sve te
dlake morao zaljepiti nekakvim ljepilom...samo to tako ne bi
moglo stajat'...garant!
I jos je sve to na glavi bilo masno, zaljepljeno, samo mu se
po neki krajicak dlaka uzdigao iznad ostalih...sto mu je
davali "mladalacki" izgled.
"Sta 'os , ti Supak?"- upita cika Miloje, pokusavajuci
lagano i stenjuci da se ispravi.
"Posl'o me Sare da mu napunis rakije!"...rekoh u dahu i u
strahu.
"U ovu flasu!"-toliko sam uspio stisnuti petlju da
izustim.Da me je masni Miloje jos nesto pitao...ja bih umro
od straha!
"O, ko biva ti si mu novi Kurir?"-rece zagonetno Miloje.
"Daj flasu, ovamo...jel' ko obicno...pola ljute, pola
brlje?"
Sutim-ne znam ni sta je ljuta ni sta je brlja, no sutnja, je
kazu  ...odobravanje.
Tako je i Miloje shvatio.
Opet ode iza one buradi, naguzu se , i sve stenjuci, Boga
spominjuci, uspije nekako da napuni flasu.
"Na, jebla ga rakija!"...rece, i kako to rece, tako tresnu
onu flasu o pult...kako flasu trehnu, tako iz nje izleti par
kapi , tacno meni na glavusu.
Jebi ga, sta sam drugo mogao, nego mahinalno, poletih tukom
da obrisem to "mokro" meni sa glave.
"Ohoho, vidi mu frizure, posprdno rece Miloje!"
"Sine, ko te to siso?"...ko radoznao je banjalucki
pipnicar.
"Siso me cika Smajo!"...a i ko bi drugi, rekoh.
"O, joj, dobre frizure-dela, dela pridji cika Miloju da to
bolje vidim...pridji, pridji  jos blize, eh tako, jos samo
malo blize!
Takooo!"
I tras, bas tras pravo u glavusu, ni Marijan Benes me ne bi
mogao zesce utresti...odvali mi cika Miloje "olimpijsku",
pravo u glavu!
Zatrese se cijeli moj svijet ...(mislim , ja ovo onako-moj
svijet, jer svi znaju da ja nisam imao svoj svijet), ali
ljepse je kad nekom pricas, ko biva...zatrese se sav moj
svijet, a u stvari nista se nije zatreslo, samo sam ja u
jednom trenutku vidjeo sve zvijezde ovoga svijeta!
To je bogatstvo boja,bezbroj zvijezda...ali poslije sve
nestade...samo mi se vrtilo u glavi!
Idem "Gosp'oskom", sa flasom u ruci, samo u onim sirokim
gacama, gol do pasa i bos. Ljudi mi se sklanjaju s puta.
Flasu drzim za grlic, taman ispod cepa od kukuruzovine.
"Nije li to sin od onog bivseg ministra, one "budaletine",
kao u bunilu cujem muske glasove!
Cujem i zenske, koji jedva dopiru do mene..."Ljudi, mozda se
dijete zaljubilo...pa pati i ...pije"
Mozda sam i licio na nekoga ko pati i pije, taman mi se i
suze kod Rahmanove slasticarnice pojavise u ocima...a
poslije nisu stale sve dok ne udarih u Saru.
Sreca, na Kastelovom nisu montirali semafore, "Nagiba" ni od
traga...zaglavio u Trapistima...tako da sam uspio pretrcati
do kocijaske stanice, i tu udarih u Saru...kao vec rekoh!
"Na!" Toliko sam uspio izustiti, pruzajuci mu onu flasu
rakije!
Na Sarin fijaker nogu svoju podigao Mitar Medovic, 'oce da
pravi neki zapisnik.
Kad me ugledase, oba odrasla covjeka i Sare i Mitar, samo se
zgledase.Cinilo se ...isto misle!
"Ko te dirno Kuriru moj?"...razgalami se Sare i ispusti
kamdziju iz ruku, ispusti i one "Banjalucke novine", sto je
drzao pod miskom, dize ruke prema nebu...al' kako
zakljucismo jednom...tamo nikad nije nikog bilo, mislim gore
na nebu...barem za nas.
"O, Miloje , mater ti jebem sosnu...eto me da ti naplatim
ceh za rakiju!...jeknu Sare, izu zepe, i poleti, bos prema
Kastelovom cosku.
"Stani , Sare ovo je u nadleznosti Narodne milicije"...ote
se Mitru!
"Neka te , Mitre, cuvaj mi konje...i to ti je u
nadleznosti!"...odgovori Sare.Onda naglo zastade,okrenu se
prema nama i rece: "Kuriru moj, hajd' i ti samnom...da vidis
kako na svijetu ima pravde.!"
Ja potrcah, a i sta bih drugo!
Mitar Medovic, potapsa konje, i rece: "Sare, kad se ti
vratis, eto mene da napravim zapisnik...i normalno isuka
svoj pendrek...sav u zelji da nesto i on napise!
Makar Miloju po ledjima!

Taj dan mi se ucinilo da sam i ja postao
banjalucanin...jebiga!

U Bugojni osvanu maglovito jutro!
Iznad onih razguzanih planina i planincina, spustili se
niski oblaci.
Rosa pala na sve strane.Mokro sve!
Ustaje Tito iz kreveta u pidzami "Borac-Travnik"...razvuce
ruke, ko da se protegne, ali ga nesto jako zignu u glavi!
Jeknu, Stari..."Uh , Boga mu poljubim...Boga i bosansku
rakiju!", a onda rece Jovanki, :"Ustajete li vi Gospodjo,
ili sta li ?"
"Ustajem, Stari...a i sta bih drugo...kad me vec tako mazno
budis,k'o one Stuke, sto bombardovase Beograd!" Rece Jovanka
, sva zapletena u one svoje ruse kose, jer pundjosavu
(pundju) sinoc od onih silnih rasprava , nije stigla
raspremiti.
Legla sa sminkom...sto bi rekle banjalucanke!
"Gdje mi je Zezelj, gdje mi je jutarnja "Politika"?
"Gdje mi je kafa?...i sto je u Bosni uvijek ovako hladno?"
"Pa ovdje ne griju nikada, Boga im poljubim, nikad bosanci
nece shvatitit sta je toplina Dedinja-nikad!"
Nikad...a to ce ih jebat...kad -tad...garant!
Ulazi Zezelj u sobu, podocnjaci mu se navukli, ko kakav
rakun!
"Druze, Predsjednice jutarnji "avtobus" iz Beograda nije
stigao..."gumi-defekat" kod Sida,...nema jutarnje
"Politike", a'l sam uzeo "Banjalucke Novine"...nek' se ima
za informaciju".
"Pa , dobro, Boga mu poljubim,...daj i te "banjalucke", rece
Stari smireno, i dodade...Zezelju, nalozi neku
vatru...hladno je u Bugojinu i u sred ljeta!"
Vatrica zapucketa u lovackom kaminu...Stari otvori
Banjalucke Novine!
Sirom!
"Ko je ovo pisao, sunce li mu poljubim!"...vrisnu Stari ko
omadjijan!
"Gdje sam ja na "naslovnoj"?
"Sta je ovo...Horoz...banjalucki kriminalci...ko je ovaj
Glavonja ?...vidi mog Ministra ! ...Romi u borbi protiv
organizovanog kriminala...pa Zezelju- jesi li ti normalan-
sta ti se desava sa narodom?"
Stari zguzva banjalucke novine i baci ih u lovacki kamin.
Vatra se raspali jos jace.
"Jesam li se jednu noc opustio...i vi vec pravite sranje!"
Bijesno ce ti Marsal.
"Zezelju, hapsi...vodi na "Goli"!
Naredi Stari!
"Pa, ne moremo dva puta istog covjeka slati na
Goli...zbunjeno ce ti Zrzelj. Mislio je na mog Starog!
"Dobro,onda ga krizaj sa liste...nikad mi taj nece biti
Ministar...vidi ga samo na slici- krade kokoske i sakoe!"
odbrusi Tito.
Jovanka mu samo dodade:"Ma ...Ustasa, uvijek sam ti govorila
, da je Ustasa!"

Na ulazu u "Zupski Podrum"...Sare rece:"Sacekaj!"
"Oj, Miloje jesil' mi doleeee!...zapjeva seretski Sare.
"Dolje, doljeeee!"...cu se glas iz podruma.
"E, pa ide ti inspekcija , Milojeeee
Iz podruma se niko ne oglasi.
"O, ho , ho , koga vidimmmm!?"...posprdno rece Miloje.
"E, pa vidis, onog koga si najmanje pozeliooo!"...rece
Sare.
"S'a ima, moj Miloje, radi li se?"...upita Sare.
"O, crko od posla, moj jarane!"...zapjeva Miloje.
"Neka , neka, nek se radi...loce narod, ko nikada.
jeldeeee?"...veseo je Sare.
"Ma sta to pretaces u te prazne flase, Miloje, moj
jarane?Bil' se dalo to pogoditi kad' bi se probalo? A?"
"Eto , tebeee, ti si "eksperat" za cugu, pa
vidi...probaj!"...prijateljski i namrgodjeno rece Miloje.
Sare, nategnu!
Ko svaki iskusan borac i degustator, promrlja tekucinu po
svojim ustima, prevrnu ocima, pa ih zaklopi...ko biva uziva
...i analizira...a onda se naglo ispravi i sve ispljunu u
pravcu Miloja! 
"Fujjj, fujjjj...otrov!,Sta si Miloje turno u flasu...i 
pivu i brlju i crno i "belo"...dod'o si i himbera zbog
boje,haman si turno i one "kokte"...a ja bi rek'o ,da si na
kraju , i prn'o u flasu! Fujjj!"
Zajapurena glava Sarina spusti flasu na pult, i kao umorni
borac...naivno...Sare upita Miloja.
"Miloje , rode sta to pises u tu tvoju teku?"
"Pisem, jarane -prihode i rashode!", rece Miloje.
"Ohohooo, , eto ti se greska potkrala, tu kod zbrajanja!",
lupnu Sare svoj debeli prst, taman po sred teke.
"Ma, dje...Sare, dje greska?", natakari zbunjeno  Miloje
svoje naocale blehajuci po teci.
"Evo , tu...jebem te corava!", i kako to rece, trehnu prstom
po sred teka-zamalo probi teku i sank...zajedno!
Miloje nabio svoj nos pravo u teku, noge mu pravo stoje, a u
ledjima se savio prema teci, tacno u 90 stepeni. Dalje nije
mogao! Taman tako!
"Tu, tu , tuuu", lupka Sare prstom po teci.
Miloje dodiruje skoro nosom teku, a tada Sare zategnu
"Duplu" "Olimpijsku"...i razvali Miloja u glavusu sa dva
debela prsta tako zestogo, da se samo cuo potmuli zvuk, k'o
kad neko zvekne nogom u prezno bure.
Miloje se strovali u svom polozaju od 90 stepeni, bez ikakve
nade da se uskoro ispravi. Trehnu guzicom na blatnjavi
pod,...odvali glavom u prvo rakijsko bure.Zveknu i bure!
Bang!
Tako i ostade...zakovan.
Sare, ljutito zgrabi onu degustiranu flasu "pica" i
dodade..."Ovo ti je "konsfiskovano", i nosi se u "Opstinu"
na analizu...Miloje...picko...pr'no si u fenjer! Ima da ti
opstinarka Hajrija guzove razvali!" 
"Pisi, Miloje...radnja ti je zatvorena!"...kroz smijeh
dodade Sare.
Miloju, oci staklene, smijulji se, ne zna gdje je.

Na izlaski iz "Podruma", Mitar Medovic sa isukanim
pendrekom!

"Jel' na mene red, Saruljo?"...sav uzbudjen upita Mitar.
"Jest , na tebe je red, al' nemoj ga jako...van sebe je
vas!"...promrmolja Sare.
"Ma branimo, veceras naseg Kurira Sare, ne bih se ja bas 
stedio!...kroz smijeh rece Mitar.
"Kurac , je on nas Kurir...on i Horoz su moji, moja
briga!"...obrecnu se Sare na    na Mitra.
"O, jeste , vi banjalucani zajebani...sve do
jednoga!"...rece Mitar, slecuci u
"Podrum"..."Zupski"...jakako!

"Bit ces i ti Mrkelja, banjalucanin...ako ikad uspijes izaci
iz tog mraka...kao covjek!"...rece Sare, uze me za ruku i
povede Gospodskom, pravo prema Rahmanovoj slasticarnici.
Samo da je ne preskocimo...a hocemo...garant.

Rano, slijedeceg jutra, postar Ostoja, zvoni na vrata.
"Evo Zoro, imas telegram iz Sarajeva.Pise ti Ivica!"
"Ti si to cit'o, Ostoja?!"...Mater ce mu sumljicavo.
"Nisam, Zoro, ociju mi ...a i nema nista vazno...samo Ivica
javlja da je Franjo pr'no u zizak...eto!...a,i jos evo me
zaskoci neka Ciganka i dade mi nesto umotano u novine da ti
predam.
Stara razmota "Banjalucke novine"...vidi sebe na
fotografijama, vidi Staroga, vidi mene kako me Sare dize iz
Crkvene...vidi postara Ostoju kome se oci sire na pare koje
se prosipaju po podu!
"Jebo te ,Zoro, kol'ko para!"...izusti Ostoja otvorenih
usta.
"Da ih pokupimo, Zoro?"...rece zblanuti Ostoja.

"Ma, kurac, kupiii...zovi komsije...leti po Paulu, leti po
Djadju,  leti po Nadu, leti , bolan po Nadju,leti po
Anu.Bosu, Daru,leti jadan po Fabicku,Hankicku, aman leti i
po oni prdaru , bla , bla , bla,...leti po one
oficiruse...leti po Picija ili Paju Jona-da nam kokos
zakolju-pohat cemo i supe praviti,aman, Ostoja, sta se
stis'o...nisu ovo tvoje pare...leti!!!Surta i mi idemo na
more sa svim' ostalim "cajevcanima"! Ima Boga, ima Boga, ima
pravde...o Sare , konju stari, hvala ti dje cuo i ne
cuo!"...suze frcaju iz ociju moje Majke. Vise i ne zna za
sebe, slafrok joj se otvorio...Ostoja se paralizov'o!
Unezvjero!
"Ma , hajde, bolan konju, sta si blehn'o...leti Ostoja!"
"Letim, Zoro al' ako ces mi pricuvati torbu...unutra su
penzije!"
"Jeble te penzije, da znas...ko ce ti to dirati?"
"Zovi Picija i Paju da kolju kokosi...eno ti "sikira" u
podrumu!"
"O, Moj Boze...ovak'e srece nidje nema,...hvala ti Havo,
cigancuro ona jedna najgora,hvala ti Sare...spasitelju
nas...sto naredi Havi da nam vrati nase pare ...hvala ti...o
jebo te hvala ti....O, Ostojaaaaa, ne dolazi mi kuci bez
Sareeee !

 
 

Probudila me je velika galama  u kuci. Jutro u ulici "Brace
Lastrica , u to banjalucko ljeto mirisalo je na rane
kestene. Znao sam, ljeto se razvalilo po nasim ulicama.
Sve je mirisalo na svjez sapun, posteljina, moja soba , pa i
ja! Majka me je okupala sinoc kasno kad me je Sare
"Razduzio".
Bunovno pogledah po sobi. Bijeli plafon' bijeli zidovi i
bosanski cilim na podu...a onda kao u kakvom losem hororu
ugledah Mitra Medovica u civilnom odijelu, sjedi za stolom
naspram mog kreveta...i smije se...do njega Sare, uz Saru
Saban, sa onom crvenom masnicom oko vrata.
Sanjam?
Sare i Saban se ne smiju.Samo gledaju u mene!
"Budis li se ti to Kuriru nas, il' jos samo sanjas?"...rece
milo Sare.
"Sanjam...garant!"- pomislih.
Ali, miris bijele kafe za cikorijom, ne da lagati...ipak je
to samo zivot,a ja danas stvrano ne sanjam.
"Eto, mili, rece Sare svojim nenadmasnim poderanim
basom,...nasla se lova, Hava vratila sve do u dinar...a i
morala , znas kad sam joj ono prisapn'o na pijaci...tako ,
sad smo mirni. Ici ces na more i ti."
Mitar me gleda , razoruzan, u civilu...nesto bi rekao, ali
iz njega ne izlazi...samo dodade: "Jebajiga!"
Velika , zabranjena rijec, bosanska- u sebi , ne
knjizevna...bogata rijec, koja objasnjava sve...dakako,
onima sto znaju prastati.
"Morski voz", sa onim dugim lijepim vagonima polazio je iz
Banjalike oko devetnaest casova.
Razdragana raja se ubacuje u vagone kroz prozore, hvataju se
bolja mjesta. Voz nigdje ne zuri. Na tenane smo mogli birati
gdje ce mo sjesti...ali ipak mi smo banjalcani, mi moramo
kroz prozore.Koferi se takodjer ubacuju kroz prozore,meni iz
nepoznatih razloga. Bit ce da je sve to jednom tako vidjeno
u americkim filmovima.
Sve je popraceno velikom vikom i grajom.
Jedva smo se ukrcali u "nas" kupe, moja Majka i moje dvije
sestre. Sare nam je kroz prozor ubacio nase platnene
kofere.
Na peronu stoji Mitar Medovic, kao vostana figura!
U uniformi i sa "titovkom" na glavi.Pomislih...'Poslednji
Mohikanac"...rekoh u sebi..."poslednji banjalucki
policajac".
Oca nigdje ne vidim, a cekam ga. On bi trebao bit taj sto
iskace iz voza na malim prljavim zeljeznickim stanicana i
puni nam prazne flase vodom, onda ceka da voz dobro
krene...te se u zadnjem trenutku hvata za poslednji vagon.
Taj film nisam vidjeo u svom zivotu.
Moj Otac je ostao na banjaluckom peronu, ali sa druge
strane, u dogovoru sa Majkom...da ga ja ne vidim.
Dan prije. postar Ostoja nam je donjeo i jedan racun iz
banjaluckog "Lovca'...navodno neki supci na Ocev racun
pojeli 150 i nesto porcija velikih cevapa, i to Mujinih,
plus jednu sindikalnu!
Mater mu jebem, ko je jeo sindikalnu?
Kad smo platili "Lovcu" ceh,ispalo je da Otac ne moze na
more.
Badava je Hava vratila sto je spontano i u neznanju
"hapila', badava se Sare trudio da se sve nadomiri, badava
je Mitar Medovic odlagao hapsenja.
Love nije bilo!
Sef stanice zviznu u pistu i podize nekakvu malu lopaticu.
Voz cugnu, naprijed, pa nazad, mi se posudarsmo glavama!
Ojhaaaa, idemo na more, neku uzviknu.
Faruk izvadi trubu i zasvira,"Samo jednom se
ljubi"...dohvati ga njegov bend, i nasta opsti rusvaj.
Voz se lijeno pokrenu, i cu se oka takatak, takatak,
takatak, i sve brze i brze , takatak.
Priljubljen nosom uz prozor, ugledah na peronu Oca, kako sam
stoji,sam i napusten, sam... sa teta
Zdenkom,...jadnicom,raspustenicom i udovicom, onom sto ju je
imitirala Lepa Brena,, samo je Brena imala manje sise,i
krace noge od Teta Zdenke, a o guzovima i da ne govorimo.
Da sam ja imao takve guzove...ja nikad po Banjaluci ne bih
prohodao!
Sram i stid...ides ti sa takvim gozovima, a ono svi rokcu,
hrcu...narocito muskarci,sramota od Boga Jebiga, jadna
zena...ta Teta Zdenka!Moj Otac nije imao predrasuda...uvijek
je govorio...vazno je da je ona dobar radnik.Zato sam i
gotivio mog Oca...sto je bio hrabar i ...posten!?
Sva sreca da mi je Majka jednom objasnila da moj Babo, Otac
, Cale,Stari...gradi nekakav komunizam...pa mi je sve onda
bilo i po malo lakse.MIslio sam uvijek...dok se mi kupami,
moj Stari...radi!

I ode moj voz, ode daleko od Banjaluke.
Sare i Mitar krenuse prema Aleksincu
Horoza i njegovu sudbini nisam namjerno pomenuo, ali sam
pomenuo Picija i Paju...i sjekiru u podrumu!
Piletinu nikad nisam poslije probao.
Stoka smo mi svi...ima dokaza sijaset...i jos uvijek se
dokazujemo!

"Koga najvise volis...taj ce te prvi naguziti...a to najvise
boli...i kada te taj nategne...vatas se noza i rakije...Alah
il' Bog rece da oprastas...Eto i mene, maleni moj da
oprastam...i oprastam sve...samo nevjerstvo nikada!
 I necu...jebo te pa nisam ja konj!
Pa nek je i protiv dragog Kurana , jaci je moj bol od svih
vjera. Zato i jesam Budala!...rece mi Sare.
I znas sta...ajd i ti u pizdu materinu!

...e ,a sad leti po rakiju! 

Posvecujem ovu pricu jednoj zguzvanoj kustravoj djevojcici,
koja me nikad nije upoznala, koju sam volio cijeli svoj
zivot:

Posvecujem ovu prostu pricu banjaluckoj djeci,generaciji
James Dean-a, Tomi Baloneku, Kiki Halvadziji, Zoranu
Balabanu,Bati Roguljicu,Piciju, Paji Jonu,Braci Jon,Misi
Repu, Ljubisi Konju, Cetoji,Braci Hafizovic, mome dragom
Ahmetu Hankicu, Robertu Kamnatniku, Oliveru Gelineo, Angelu
Rosinicu,Alidinu Tahirovicu i Dindi, Ratku i Neli, Melihi,
Dusanki,Goci Janjic, Milijani,Hamdiji Dzinicu-velikome,Mersi
Raicu, Mirsadu Zilicu, i nada sve velikoj braci Adi i Emiru
Ferhatovicu, njihovoj majci,Nadji, Salihu, Aksmanima,
Osminima, Zoricima, Cvetkovicima, Vulinima, Ajderima,Asimu
Dzinicu,Miri Sojtaricu,Filiju Vukmanovicu, Djuri
Stanojevicu, Zoranu Todorovicu, Mandi, Paci,Ivi
Nakicu,Irfanu Kapetanovicu, Ademu Cejvani, Zorici i Sinisi
Protic,Vladi i Mari Zeljkovic,Slobodanu i Marini Radlovic,
Tamari, Sasi, Olji, kumu Borisi Kragulj, Tahiri, Cani
Miki,Vanji, Olji,Braci i Zemki Slipic, Suadu Dedicu,Sinisi
Davidovicu, Milenku Madzaru, Zeljku Smailagicu, Drugu Titu i
po malo Jovanki,Mirsadi Smailagic,Arifu Sehovicu,Maloj Raji
iz Cajevackih Zgrada, Dadi Tuticu i Dzimiju iz
Interestrade,ZrinkuTuticu, Vesku Vukajlovicu,Darku Lovsinu i
Snjezi, Braci Basic, Caji i Emiru,Toniju i Vesni Anusic,
Porodici Canak,Majkiju,Dzoki Kingu,Ljubi Trubi, Beci, Sasi
Sunkicu, Kocki, Nadi,Miliju Crljenici,Cafe Kajaku,Bari,
Tubinu,Fikretu Hozi, Zlaji Halilivicu, Mirku Mrkicu, Atifu ,
Ibri, Sehi,... jabaji ga raja kol'o vas je !

bravo Toba, aplauz!!!

TOBA,SVAKA VAM ČAST,DIVNI STE ...U SRCIMA BANJALUČANA ZAISTA
IMATE POSEBNO MJESTO...HVALA VAM...

Bato,
Aferim.Podsjeca me na ono:"Sta cito..bolan...Hod'o po
njoj".Tako i mi, citajuci Te, vratismo se u proslost da
"ucestvujemo" ponovo u dogadjajima u kojima nismo bili
prisutni.Ali zivot je takav i pun dvoumica i dilema :kojim
putem krenuti,koji pravac izabrati jer nema vracanja i
kajanja.Nema ni popravnog.Ali ima sjecanje.A mi te se
sjecamo i pamtimo.I zahvaljujemo.
Merso

Hvala mojoj miloj Raji...gradjanima svijeta!
Hvala na bezbrojnima E_mail-ovima!

Evo , za Vas ...rahmetli Vida Pavlovic..."Romska Dusa"!!!

Voli Vas Toba!

Merso i Mirso(XXXL), Emire moj(Ferhatovicu), i Sinisa
Davodovic-u(Download-Vida Pavlovic) "Romska dusa" ...lako
!...i bit cemo opet zajedno!
Neka Sojtara (moj Miro), navije do daske, ...eto nam i
Shehe, cut ce se ...nadaleko!!!
I kaze Vida :
"Moja je ljubav ...
gola ko Sunce...
dadoh ti , mladost i 
dusu i srce...
a ja kazem..."ojhaaaaa!"

Hvala na E-mail-u podrske Emiri & Sasi Dzindic.

Eh , sad bih Raja  nesto i popio...lagano!
I odoh da ...popijem...a Vida mi pjeva...Bolja od Himze
100%

Mutno benkovacko "belo", ovdje ne prodaju...to je samo
"Lina" za ratnu Banjaluku!
"BUT!"

Izmaknu mi se Banjaluka, nekako "spontano"...ko svaka dobra
"Treba"...
izmaknu mi se sve...ode moj VOZ na jug...na taj jug- jug
....mater mu jebem -dje taj JUG!?
A ja u ...Australiji...Raja!?

Jebajiga...podaleko!

A i jel' to taj jug?

Australija!?

Aferim , Merso i Tebi...
Velikom banjaluckom, sevdaliji i ribaru...!
Piscu , i dobrom covjeku!
Toba!

Gdje god se okrenes na Kajaku imas sansu da nesto lijepo
procitas. Ljudi pisu dusom i mastom i citajuci ih osjecam
veliko zadovoljstvo i snagu bica banjaluckog! 
To je moja nada, moj povratak u Banjaluku.

Toba, hvala za price, uz jos jednu nadezdu da cemo ih jos
citati i stalno se vracati u Bl.

Shex

Znas procitah ja ipak ovo sve.Istina na rate jer posao kuca
pa uz to jos sto-sta.
Svakako neces se ljutiti sto ti se ovako obracam, no pokusaj
tumaciti u pozitivnom smislu ( a sigurna sam da hoces ).
Bio si skoro malo ljutka sto ti se raja javlja ne
predstavivisi se pa sam tu u izvjesnom smislu svrstala i
sebe.Ali ima jedno ali. Prvi put kad sam te vidjela ovdje a
to je bilo i tvoje prvo obracanje na ovoj stranici bilo mi
je zaista drago i odmah se javih sa punim imenom i
prezimenom. Pa stoga valjda sumnjajuci da si me se uopste
sjetio nastavih samo kao skolska. Napokon dosta je vremena
proslo pa samim tim obrano toga se i zaboravilo te nije niti
za zamjeriti.
Sta bih mogla jos da ti kazem. Bilo kako bilo drago mi je
sto si se pojavio i drago ce mi biti ako bitises i dalje.
Naravno da cu te pratiti i citati tvoje price.
Puno zaista puno onih svesrdnih pozdrava od mene. Moja
generacijo.

Ovo je nova Banjalucka prica za Batu i njemu slicne koji
srcem i dusom vole nas grad.

	C  U  P  R  I  J  A


	1.-Sjedio je na seciji i tupo zurio kroz zamagljen
pendzer.Lijeva noga je bila skupljena pod njim a desna,
povijena i ispravljena ispred njega i ujedno sluzila k’o
naslon za lakat desne ruke u kojoj je izmedju,od duhana
pozutjelim prstima,dogorjevala jos jedna od
bezbroj,ispusenih cigara.U lijevoj ruci drz’o je fildzan i
lagahno,sa cudnim mirom i cejfom,ustaljenim
pokretima,naizmjenice, srkn’o bi gutljaj mirisne
kahve,pomjesan sa ukajmacenim mlijekom i zatim povuk’o bi
dubok dim,jednako uzivajuci i u jednom i u drugom;i kahvi a
i cigari.Pri tome nije skid’o pogled sa
ustreptalog,najedralog Vrbasa,pomahnitalog od klete kisurine
koja hametice pada vec peti dan bez prestanka, a sto je bilo
jos gore,bez ikakvog vidljivog isareta da ce skoro stati ili
bar malo uminuti.
	Na seciji,ispred njega nalazila se bakrena mangala sa
zerom,a u njoj je bio poveci,nagorjeli ibrik pun njemu drage
,vruce kahve,ciji se miris sirio po malom sobicku,kuhinji, u
kojoj je svakodnevno protic’o njegov jednolican zivot.Iz
coska,iz starog bosanskog sporeta koji je licio na
fijaker,culo se veselo pucketanje razbuktale vatre.U
rerni,koja je zjapila otvorena,culo se jedva cujno pistanje
iscjepanih drva iz kojih se lagahno,uz taj pisak cijedila
vlaga.Ispod rerne na debeloj dasci,drva i klade,cutke su
cekale svoj red i put do rerne,dok je stari zuti macak je
mirno spav’o na toj vlaznoj kamari uspavan toplinom iz
sporeta.Bilo je veoma ugodno i toplo,dzenetski mir i
rahatluk,pa sav dunjaluk i vakat k’o da su zastali i stoje i
nista se ne mijenja.Ustaljeni klokot kisnice koja se cijedi
niz oluk,rumorenje kapi po ceramidi krova,sivo i jednolicno
nebo,mutni i zahuktali Vrbas,lokve po sokaku, crno,ogoljelo
i mokro drvece,bez lisca ili neke zaostale vocke na sebi, a
tek poneka promrzla i pokisnjela ‘tica,sleti na
njih,rastrese perje i mokrinu i nestane ostavljajuci
dogadjanja i vakat da se vrati  onom istom miru i
nedogadjanju sto je bilo-prije sahat ili dva,jutros,jucer
ili prekjuce.Nikakvog znaka ni isareta na
promjenu,nista,nista sto bi ukazalo da ce ova kisurina
stati,da ce se vrijeme i insan razgaliti.Spustajuci prazan
fildzan na mangalu da bi dosuo drugu,lijevom rukom ponovo
obrisa staklo pendzera,zamagljeno i ovlazeno od topline sobe
i njegovog daha,trazio je pogledom po sokaku sta se desava
napolju,ispred njegove kuce,nece li kogod naici sokakom da
ga upita za haber,sta li je novo u carsiji i ima li izgleda
da se vrijeme uljepota i da se izvuce iz vlastite
zatocenosti od kise i ovog kijameta sto dodje sa njom.Danima
slusa dumbaranje kapi po komadu starog,odbacenog i
pohrdjalog pleha a po tom zvuku,njegovoj jacini i
jednolicnosti ocjenjivao je da li je kisa jaca,slabija ili
ne jenjava.Znao je da kisa nece uskoro stati,a Vrbas ionako
prepunjen vodom i muljom prijeti da se izlije iz korita i
poplavi komsiluk i basce i avlije onih koji svoje hudjare
izgradise na njegovim plodnim obalama.Muka ga je ufatila na
pomisao o nevoljama koje dolaze,nije ni osjetio ostar bol
medju prstima,od dogorene cigare i tek kad ju je prinosio
ustima da povuce jos jedan dim,osjeti da ga nesto przi i on
je brzo baci u mangalu ljutito mrmljajuci neku kletvu.Uze
komadic jelove klipe i zatusi opusak u ohladnjelom
pepelu.Zle slutnje vrzmale su se kroz njegov mozak,znao je
da je Vrbas vec podbocio Suturliju i vratio je nazad skoro
do “Secija”te da ce Vrbas zapucati niz Sitare i Tabake prema
Halil-pasinom turbetu,da ce se otisnuti kise i vode sa
obronaka Sibova,Mocila i potokom preko Pecina i Caira sliti
kroz Hiseta i Medreski brod da se srtenu sa pomahnitalim
Vrbasom cineci ga jos mocnijim,goropadnijim.

Kad bih ja znao ista opisati tako kao ti, ja bih se odmah
prijavio u prvo drustvo knjizevnika.
Nastavi, molim te!
Ja sam se inace malo preselio kod "Aziza", a valjala bi mi i
tvoja pomoc!
Sretno Toronto!
Toba!

Znam da ce se Shex ljutiti, nije ovo forma za direktna
obracanja...ipak...obracam se  "Svojoj Generaciji"...nekome
iz onih davnih davnina (vremena)...kad smo sasvim mali
bili.
Imam slike nasih malih dana, ucenicke slike...svi
besprekorno postrojeni, po malo prazni... i "skljoc"-uhvati
aparat Pantovica djecu koja ce kasnije postati ljudi!
"Ljudi?"
I sta nas to jos ceka "Generacijo moja"?
Toba!

Vrati klipu pod mangalu,sage se i uze kesu sa duhanom,otvori
je i zagrabi pregrst.Visak duhana otrese nazad u kesu, a
ostatak stavi na bijeli papir koji je drzao u lijevoj
ruci.Ravnomjerno rasporedi duhan cijelom duzinom
papira,smota i onda ga ovlazi ispucalim usnama te pripali
opet jos jednu,ko zna koju po redu cigaru.Istovremeno dok je
palio cigaru,pogledom odluta kroz pendzerski dzam i ucinin
mu se da neko prolazi sokakom i on se priblizi da ga ocisti
da bolje vidi,ne bi li prepozn’o ko to hodi po ovom
nevremenu.Razocara se kad prepozna Redzu,komsiju kako se
pijan,tetura ozgo niz sokak.
	-Kako moze 'vol’ko pit,neide mi u glavu,pa bas....svaki
dan,pa i danas po’vom kijametu,prokiso do koze,Boze ti
sacuvaj i zakloni.Ali sta me briga,ne pije moje,al’zao mi
one mu zene i maksuma,i goli i bosi,mozda i gladni,ali eto
uvijek se nadje hedija za cokan ili dva- mislio je i u
mislima govorio sam sebi Zatim se vrati na isto,ugrijano
mjesto,dje je prije sjedio i sjede na isti nacin k’o i
prije.Uze onu klipu sto je stajala ispod mangale,poturi je u
zeru cakajuci da se plamen pojavi da bi odmah zatim pripalio
novu cigaru.Sve to vrijeme pogledom je pratio Redzu dok nije
dos’o na cosak sokaka gdje bi obicno zast’o ispred Munirine
kuce i dugo mlatar’o rukama pokusavajuci da objasni,nesto
sto ni sam sigurno nije razumio.Nakon izvjesnog
vremena,zadovoljan,klimnuo bi glavom i uputio se niz Potocko
brdo gdje mu je bila kuca.Munira mu je sestra i vec dugo
godina oni ne govore zbog njegovog pijanstva.Pokusala je i
razgovarala sa njim nekoliko puta,danima,mjesecima,kumila ga
i preklinjala da prestane ali dzaba trud,dzaba molbe i na
kraju odustala je i onda prestala sa njim govoriti.Redzo je
i dalje trazio nacina da se opravda osjecajuci se uvrijedjen
i zato bi svaki put zast’o kraj njene kuce mlatar’o rukama
gledajuci u njene pendzere.Ali se sestra nije pomaljala a ni
hajala sto on govori.I tako danima i godinama.Ali kad bi,sto
je bila rijetkost,
trijezan prolazio kraj sestrine kuce,nikad nije zastaj’o
niti se osvrt’o na nju,k’o da ne postoji.
	2.	Lagahno i necujno aksam se prikrad’o u mahalu i sokake i
vec su se vidjele prve upaljene zarulje,skiljave i
zatomljene,a skrto svijetlo sa ulicnih bandera lijeno je
osvjetljavalo sokak i mahalu koji su smjerno ali sigurno
tonuli u jos jednu dugu,petu po redu,kisnu noc,punu
neizvjesnosti, zebnje i iscekivanja,a
ocima nesvjesno uprtih u u nebo i oblake,sa molitvom na
usnama da ovaj kijamet prestane i umine strah od
poplave.Vrbas,koji je u normalana vremena tuda tek’o
hucno,pjenusavo,pun brzaka i bukova,sada je licio na
ravnu,zutu,pokretnu plocu koja svojom snagom i velicinom
gazi,valja i nosi sve ono sto joj put preprijeci.Nije se cuo
huk talasa,nije bilo nikakvog znaka da tu pored sokaka,kroz
carsiju i mrklinu noci,tece nasa draga rijeka,mocna i
silovita sad spremna da svakog casa da porusi,raznese i
odnese.Samo oni koji su se radjali i stanovali u njenoj
blizini znali su dobro Vrbasku,plahovitu cud i sa zebnjom u
srcu,obhrvani brigom i nespavanjem,budno pratili pobodene
klipe koje su jedna za drugom lagahno ali sigurno nestajale
u mutnoj rijeci.

Fala Ti jarane stari,ali nisi ni ti nista slabiji,cak i
bolji od mene,ali jedno nam je zajednicko:"Banjalucke
price".Ima ih bezbroj i sve su lijepe samo ih treba
napisati.Stil nam je razlicit ali ljubav nam je ista-Banja
Luka-Vrbas-i nas(banjaalucki) zivot u nasem
gradu,Vrbasu,komsiluku.....Tvoja ideja je moja inspiracija a
trebala bi se prosiriti na mnoge druge da se "ideja"ne
ugasi.jer ima toliko toga dozivljeno a ne napisano.Sve sto
nije zapisano nestaje u zaboravu.
Merso
P.S.
Molba.imam sam druga (Adem i Mira Malkocevic)zadnja adresa
je iz Canbere.Ako mozes da nabavis adresu ili Telefon da se
cujemo I will appretiate that.Pozdravi i Aziza mozda se
sretnemo i na onoj temi.

Rasla je i njihova zebnja i strah jer dan tone u aksam,u
mrak,u crnu mrklu noc kad je sve teze,opasnije i crnje.Miris
raskvasene zemlje i ilovace pomijesan sa mirisom trulezi
mokrih i nabreklih panjeva,a vlaga i tonja se sve vise
sirila mahalom,uvlacila se u nju,a gomile nanesenog
smeca,klipa,granja,kanti,drva,dasaka i ko zna  cega nije
bilo i kruzilo Potockim sokakom poplavljenim nabujalim
Vrbasom.Nadosla neman udarala je u povisoku obalu i zidove
Beslagica basce ,zavracajuci se prema kucama u ravnici ispod
obale i polahko,jedna za drugom nestajale su tarabe avlija
koje su prve dolazile na udar mutne vode.Prva na udaru bila
je Zumrina avlija i kuca, a breskva koja je rasla ispred
same kuce vec je dopola nestala u vodi sto je jasno govorilo
da ce sva basce i kuce,one blize obali,a ujedno i najnize
lagahno,jedna za drugom, nestati u nadirucoj vodi.Tuzna
slika taraba koje se guse u nabujaloj rijeci,vika i galama u
komsiluku postajala je sve glasnija i u njima se osjecala i
panika i strah koji su zavladali Potokom.Vrbas je postajao
sve siri i mocniji,brzi i nemilosrdniji,Abacija se cinila
k’o kilometrima daleko, a od jedne obale do druge,cinila se
citava vjecnost.Vec je i donji boj Cimine kuce bio u vodi,a
Sabanovca  koja je u njemu stanovala  utekla je sa djecom u
gornji boj ,kod Cime,da se zastiti i sebe i djecu.Zatim je
na udaru bila Hajrina kuca i dunja ispred nje,pa Nerkina
kuca sa cvijetnjakom koji je vec davno nest’o pod vodom i
tako redom.Vrbas je neprestano rast’o,a odozgo iz Kozarske
ulice nadirala je voda sa Caira i Mocila i tu se sastajala
sa mocnom rijekom plaveci Pasalica bascu i sve kuce
uokolo.Jedino sigurne, bile su kuce na brdu,njih desetak sa
nisanom i turbetom(nikad nisam saznao ko je u njemu
sahranjen) na samom pocetku i vrhu  brda, a ono je
izgledalo,ovako opasano vodom ,k’o kakav parobrod sto plovi
mutnom rijekom.
I dok su se mahaljani borili sa nadolazecim Vrbasom i
potokom vode koja se slijevala kroz sokak iz Kozarske,on je
i dalje sjedio pored pendzera, na seciji zaokupljem mislima
o cupriji povise njegove kuce.Tada k’o nikad dosad’,osjetio
je cudnu strepnju u srcu pomislivsi o cupriji.Hoce li
izdrzati to staro,crvima i vodom izjedeno drvo,trulo i
oglodano brojnim poplavama,sibano vjetrovima,okivano ledom
za dugih zima ,przeno suncem za ljetnih zega, godinama prije
njega, ko zna kol’ko puta i za kol’ki vakat sto prodje
otkako je podignuta?Hoce li moci izdurat jos jedan nalet
stihije i opstati,spajajuci dvi
obale,komsije,rodjake,ahbabe,a sto je najvaznije,cuprija je
godinama omogucavala svojim dzematlijama i njemu samom da 
idu u dzamiju,u koju je on gled’o sa pendzera svoje
kuce?Hoce li to i tako ostati,onako ko sto je i dosad
bilo?.Godinama.
Dzamija je bila u pravcu njegove kuce samo na drugoj stani
,Vrbas ih je djelio a cuprija spajala,da on brzo i lahko i
cesto ide u nju  zajedno sa ostalim mahaljanima,da se
smjerno i tiho mole .Nikad nije ni pomislio da bi ta
veza,njega,dzamije i cuprije, mogla jednog dana nestati jer
ih obadvoje gleda otkad zna za sebe.Oni su tu ko
jekin,stalni su i 
nepromjenjivi,ali i ne unistivi.Bili su i postajali prije
njega i ostat ce i poslije njega.Tako je bar mislio.Obladan
mislima ,pit’o se,sa pravom,kakav je to on insan kad vise
brine i strahuje za cuprijom nego za zivim ljudima,ahbabima
i mahaljanima koji se tamo dole,u Potoku,bore sa Vrbasom bez
ikakvih izgleda na uspjeh.
	-“Sto mi se cuprija uvrzla u glavu i ne da mi mira, a eto
Redzo prodje prije po sahata ,p’jan ko zemlja i ode kuci, u
Potok, a ja mislim o cupriji, a ne o njemu,nesreca
jedna,…znam dje mu je kuca i hoce li se ziv dovuci?…hoce li
se smandrljati u vodu?…sam dragi Alah zna”? borio se sa
mislima povlaceci jos jedan dim iz cigare.
Kruzio je pogledom kroz opustjelu,skrto osvjetljenu
mahalu,trazio znakove ikakvog zivota,ali dzaba,sve je
utihnulo,zamrlo,guseci se u ovoj kisurini,pokoji curak
nagomilane vode skizne niz dzam ostavljajuci trag k’o skijas
kad se otisne sa Begova ostavljuci trag u prtini.Po
lokvama,gusti nizovi kolutica od kisnih kapi koji su se
radjali i gasili neprekidni u trajanju,trepernje listova
bokvice,crnog sljeza i ponedje repuha,koji su podrhtavali
pod udarima i naletom kisnih kapi,jednolicna i uspavljujuca
lupa vode u oluku,po plehu bili su jasni znaci da kisa i
dalje pada,jednako jako k’o i prije i da ne misli stati.
	Sjecanja se vratise,dodjose iznenada i on im se iznenadi
jer se vrati u mladost kad je skak’o sa cuprije,najprije na
“noge”,a onda na “glavu”-“Sejtanski sin”-govorili bi stariji
a oni drugi,mladji,htjeli biti k’o i on.Sjec’o se u
tancine,kad se sunovrati k’o u hendek,prema smaragdno
zelenim dubinama iza srednjeg kosa,odmah pored direka i
sedri.Sjec’o se straha kojeg je osjetio kad je prvi put
skocio,a mozda i nije bio strah ali neko cudno,neprijatno
osjecanje slicno ovome koje sad nosi u sebi.Mucnina u
stomaku,srce k’o da hoce da iskoci,usi tutnje zacepljene,a
vanjski zvukovi ko da dolaze iz daleka vremena i ne ticu se
tebe.A onda odskok i let kroz havu,prazninu,vrijeme i sve
sto je prije osjec’o nestaje.Zna.Povratka nema.I vidi vodu
koja se primice,siri i nestaje ,udar rukama,da lakse
uroni,da glava ne osjeti udarac i bol,da razbije tu mirnu
smaragdnu plohu koja se strelovito priblizava..I poslije
toga smirenje,zavrsetak i izronjavanje.Pade mu naum i Sajo i
njegov skok kad mu lijeva noga zape za jedan od direka,te
osta invalid za zivota.
Nastavit ce se
Merso

Pun pogodak, vrhunski stil!
Australija!

MERSO JE DIVAN ,ALI JA BIH I "STRIČEK" TOBU....

Uskoro ide prica o Imeli, Zamoli, Franji Jajcevicu, Semari i
Miri Sojtaricu...banjaluckom kabareu..."Sebastijanu",
"Lovcenu" ...dakako opet uz veliko laganje...i po malo
banjalucke romantike, more bit' i kratka prica sa Omerom
Berberom...iz davnih sedamdesetih!
Citaj , Mersu...veliki stil...ima se tu stosta nauciti!

"Stricek" Toba!
S ljubavlju, svome gradu!

Bati i raji iz Bluke
Molim vas potrazite "sajt"Senko Rendulic i poslusajte pjesmu
"Studenac" za koju smo je i moj brat Mada napisali
tekst.Necete se pokajati.Ima super pjesama.
Pozdrav.
Nastavak "Cuprije" slijedi
Merso

Sjec’o se i ciscenja koseva od granja i drveca koje bi tu
zastalo poslije iznenadnih ljetnih pljuskova i
poplava,ponekad je znao sakupiti i camcem prevuci
drva,dovoljno za cijelu zimu,jer su, pored uobicajenih klada
i dasaka medju kosevima zastajali cijeli balvani,po nekoliko
njih,sto je obicno bio znak da se nedje gore ,u Krupskom
kanjonu ili Tijesnom razbio splav kojim su splavari
prevozili te balvane dole kod Gradske cuprije, u
Pilanu.Razbijeni splavovi bi cesto znali usmrtiti nekog od
splavardzija sto nije bio rijedak slucaj.Otisnuti i otkaceni
balvani slobodno su plutali niz Vrbas,zastajali,otiskivali
se,odlazeci ko zna dje,noseni vodenom stihijom.Poneki bi
zapeo za jedan od tri kosa,isprijecio se i prikupljajuci
ostatke granja i dasaka,pravio neprirodnu branu ujedno
donoseci dodatni teret cupriji.I tako je to
trajalo.Godinama.Prije njega a i poslije njega.
Sumorni,kisni dan zamjenila je maglovita,memlom i vlagom
omirisana noc,kad je ust’o osjetivsi hladnocu i jezu u
krstima,pris’o sporetu i masicama razgrno skoro usahlu i
ugasenu vatru.Procistio je pepeo kroz djevdjir,stavio
nekoliko suhi,jelovih klipa,a povr njih dva bukova
drveta,puhn’o dva-tri puta u vatru koja se veselo
pucketajuci,ponovo razbukta i razgori.Ust’o je i
stao,skriven kuhinjskom tamom,nezaintersovano pogleda u
plafon po kojem su sjenke vatre igrale sejtansku igru
narandzasto zutih boja..Pogleda uokolo po zidovima,od
dosade,neznajuci ni sam u sto gleda i sta trazi,pridje
seciji i opet sjede.Ovoga puta sjeo je sa druge strane
mangale odakle je kroz pendzer ,mog’o bolje vidjeti i Vrbas
i cupriju a i dzamiju.Iako je u normalna vremena mog’o
vidjeti samo komadic toka Vrbasa,sada je ,u odsaju 
mahalskih zarulja vidio ogromnu,zutu vodenu traku koja se
neprestano vukla ispred njegovih ociju.S vremena na vrijeme
trakom klizne pokoja crna mrlja,veca,manja,sto je jasno
govorilo da se Vrbasom valjaju balvani,klade i sve ono sto
je zastajalo na njegovim obalama i nije moglo izdurati
navalu vode.
	-“Sta pusta drveta odnese ta vodurina i dje ce to sve
otici,dje ce zastati,ko to zna?i ko bi ga znao”?-tiho je
govorio a istovremeno pomislio kako bi bilo dobra da zastanu
ovdje,na njegovom brodu,ispod kuce,pa da ih on pokupi
iscjepa i slozi u supu.
Skrta svijetlost sokacke zarulje smjestene na samom cosku
sokaka priguseno je osvjetljavala,svojim,kisom izmjesanim
zracima,raskrsnicu, koja se jednim krakom pruzala sokakom
ispred njegove kuce, a drugim,onim duzim, isla pravo na
cupriju.On je dugo sjedio razmisljajuci o
insanima,zivotu,proslosti i sve se to preplitalo jedno s
drugim,
izmjesano,ispleteno, a pomisao o Vrbasu,cupriji,mladosti
izmami lagahan osmjeh ali ujedno i sjetnu tugu koja ga vrati
u starost,sadasnjicu i samocu i sabur.Pozeli da legne,zaspi
i sve ovo zaboravi,sve ovo o cemu je
ramislj’o,samoci,hastaluku,bolovima u nogama,krstima,sve od
Vrbasa,kupanja,camca i skakanja sa cuprije.
	-“Mlad delija ,star prosijak”-govrila bi mu mati i cesto se
sjetio tih rijeci pogotovu kad ga ufate bolovi u krstima
znajuci sada da je to istina kojoj nije pridav'o paznje.
Vec je davno prosla ponoc kad je zasp’o sjedeci na
seciji,kraj pendzera,glave naslonjene na ispruzenu desnu
ruku i rame, sav nagnut na bezani jastuk,kisa je i dalje
padala, rumoreci k’o jednolicna uspavanka, k’o serenada,k’o
majcina pjesma kojom uspavljuje svoje cedo.
I sada,k’o i svudje,k’o i svagda od kako je svijeta i
postanka, bilo je onih koji nisu spavali zbog, samo njima
poznatih razloga ali bilo je i onih koji su spavali dubokim
snom,bezbrizni, k’o sada on, koji spava ko usnulo dijete dok
se oni u Potoku bore sa pobijesnjelim Vrbasom spasavajuci
zivote i svoju imovinu.Ali ni jedni ni drugi nisu primjetili
kad se jedan ogroman,dugacak i sirok balvan ,zab’o usvojom
uzom stranom medju grede srednjeg kosa, a zatim nosen jakom
strujom izdig’o uvis,pa udesnoi krenuo prema desnoj obali te
zasto ukljesten izmedju njega  i obale.Cuprija zaskripa i
zastenja kao insan,uboden nozem u ledja.Pojavi se balvan
nekoliko puta iznad vode pa ponovo uronu u nju,ko plivac
koji hoce da zaroni,pa udise havu.Niko od komsija,budnih i
zaspalih nije cuo kad su donji,noseci direci pukli,jedan ili
dva,popucase i pohrdjale klamfe,prosiri se do tada uski
prostor izmedju direka i balvan se uklijesti jos cvrsce
izmedju njih.Tako uglavljen, bio je pocetna poluga i
prijetnja za rusenje i lomljenje direka srednjeg kosa,a svo
smece sto je dotada obilazilo koseve,bivalo je sada
zaustavljano i gomilalo se predstavljajuci dodatnu prijetnju
sigurnosti cuprije.
	Jutro koje je osvanulo najavljivalo je buran i dugacak
dan.kisa je samo malo uminula,izmaglica se lagahno
prikradala sa Grabske visine,Sehitluka,Starcevice,
niski i tamni,k’o olovo teski oblaci,zasjeli na njihove
vrhove i pritisli su mahalu i sokake k’o mora i predznak
svega onog sto se tog dana dogodilo,a dalo se naslutiti,od
sinoc,od jutros,od prvog dana i momenta kad je kisa pocela
padati.
Nastavlja se
merso

Cuo sam jednu BL pricu od raje koja je bila u ratu po
frontovima.Premda je jako bizarna nasmijala me.VRS opkolila
nekakvu carsiju i treba da padne.U jedinici i pokojni Jovica
Kesic,Charli.Vojska se prekontava kako ce po uzimanju
carsije da navali na robnu kucu i pohapa bijelu
tehniku,motokultivatore itd.Charli okupio svoju grupicu
narko komandosa pa im veli.
Naprijed braco u juris,u gradu nas ceka gotivna
apoteka.......

                      
             (iz rubrike "Pisma Kajaku")


U mislima, staza je lezala ispred mene pusta, krivudava ko
zmijsko tijelo, moje stope su prvi otisci zivota u ovom
osvitu junske zore, nikog nema da se krece, nista se ne mrda
u okolisu obavijenom iskonskom tisinom radjanja novog dana.
Nista ne remeti tu tisinu,samo moje koracanje, cuo sam joj
blage uzdahe, nema jos ni pticijeg cvrkuta, usnule livade
zagrnute bisernim zarom rose, snivale su jos
nerazbudjene.Udisao sam punim srcem ove nezaboravne
trenutke, uzivao u prapocetnoj tisini,zastao na trenutak da
odmorim, da joj damar cujem.

Negdje dole Vrbas sporo i bez napora klizi kroz livade u
dubokoj sjeni hladovith obala. Osjecam njegovo proticanje,
cvjetov pognuti, ucahureni, drijemaju zajedno sa livadom i
obalama cekajuci prve zrake sunca da ih sve zajedno razbudi
i raskravi iz nocnog drijemeza. Rosa i jutarnja svijezina
izmamili su lagan drhtaj moga tijela, poneka kaplja rose
otkine se sa okolnog lista vrbe, ljeske i bukve, zastajuci
na mojoj ribarskoj bluzi, mom sesiru, a poneka seret,
pronadje svoj put izmedju sesira i kragne i onako mokra i
ledena sjuri niz moj vrat, niz ledja uzrokujuci lagani
drhtaj i jezu moga tijela. 

Bijeli oblaci stajali su ko zakucani iznad Bocacke tvrdze,
nista se nije micalo stvarajuci privid da i rijeka u snu,
miruje .Samo sam ja u pokretu gazeci vijugavom stazicom
prema rijeci nosen carima i raskosi osvita junske zore u
Bocackim stijenama na obalama Vrbasa.

I nije to prvi put i nisam samo ja dozivljavao ove ugodne
trenutke, vec su nebrojeno puta ovdje, sa mnom ili bez mene,
sami ili u drustvu sa nekim ribarom, prosli ovuda moj brat
Muhamed, pa Reso Kobaslic, njegov brat Adem,Mirko-Zigi, Kemo
Graho, pokojni Aco Kovacevic, Zlaja Cacin, Pepi-Dzevad
Husedzinovic, Niko, Dzemko, Zvonko, Meho Durut,
Zdravko,braca Mesinovici,, Nale, Mado,Krejica, Dzemil, Mujo
Filip, braca Jahici, professor Koka, Faruk, Goran, Seranici,
Avdo, Besim Tufekcic,Demko te mnogi drugi (neka mi oproste)
ovdje ne spomenuti, a koji su dusom i tijelom volili Vrbas,
aksamluke jednako kao i ove uranke i tom svojom ljubavi
obiljezili jednu nepovratnu eru ljubavi prema rijeci, vodi,
Vrbasu te ribolovu i prirodi, stapajuci se sa njenim
okolisom,postajali su i sami neizbrisivi tragovi ovih obala
utrtim u Vrbaskim stazama.

Svaki kamen, panj, travka nose na sebi tragove njihovih
stopa, koraka ljudi za koje je svako jutro bilo isto, a
drugacije, sve se ponavljalo ali na drugi nacin,
raznovrsnije, uzbudljivije,nikad isto, nesvjesni toga
postajali su, a i ja sa njima, neodvojivi dio Vrbaskih
obala, kanjona, livada kao drvece, stijenje, mahovina ili
granje sto ga Vrbas nanese uz obale, k'o talasi sto u obale
pljuskaju.


Usprkos zurbi i vrevi zivota, guzvi, radosnih ili zalosnih
smijenjivanja, nase su staze lezale pred nama utrte od nasih
oceva, starih Banjaluckih ribara lutalica, sanjara i sereta,
onih istih sto kupise stari autobus radi zajednickih izlazka
na vodu,u ribolov samo da bi otkrili raskosnu ljepotu ovih
uranaka u ocvalom maju, vrucem julu, zlatno-zutom septembru
ili maglovitm oktobarskim jutrima. Nije im smetala ni
ljutita studen sjeverca u decembru
kad se sjuri kroz kanjone sa okolnih brda pa uskovitla
snijeg po Krupskim poljima ili Rekavickim livadama, te ih
osine svom zestinom obarajuci naslage snijega sa ogoljelih
grana vrbe, hrasta ili bukve sto su posrtojeni na obalama,
stajali u velicanstvenom stroju mrtve straze, odajuci pocast
ovom,ponegdje tihom a ponegdje bucnom protoku vode i
vremena.

Mozda je bilo vise sarma u njihovom utiranju ovih staza jer
su zapocinjali, istrazivali, mi usavrsavali i dotjeravali
ali su nam staza ostale iste, utabane i nepromjenjene

Nema vise na tim stazama ni jednih ni drugih, prvi
pomrli,drugi po dalekom svijetu, opustjele su nase utrte
staze, ostali su nedovrseni puti, izgubljeni mnogi snovi,
nestali ko kaplja rose na vrbinom listu stresena vjetrom sto
zapuse kroz Tijesno.I dok koracam u mislima stazom koja
postaje sve uza,oborene vlati trave u noge se petljaju,
mirisom osjecam blizinu vode,uzbudjenje raste,blizina rijeke
ubrzava mi kolanje krvi u tijelu,srce jace udara, u usima
osjecam njegov ubrzani damar kao i uvijek i pri svakom
susretu sa rijekom,Sjenka ove
strasti pojacava se svakim korakom sto smanjuje razdvojenost
mene i vode,mene i drage mi rijeke,drhtim osjecajuci se ko
momce kad prvi put prilazi njemu dragoj djevojci noseci u
sebi hiljade pitanja i nijedan odgovor...

Ne znam ko posla ovaj moj tekst iz "Pisma kajaku".Ja
nisam,iako mi ne smeta,ali  hvala mu.
Merso

Nije se tacno mog’o sjetiti kad je leg’o ni kad je zasp’o
ali se dobro sjeca studeni koju je osjetio i groznicu koja
ga je protresla i probudila.Umotan debelim vunenim salom oko
pasa i krsta,da ublazi bol i zigove u ledjima,pris’o je
sporetu,jedinom prijatelju,
s kojim je,pocesto usamljen,eglendis’o,slusajuci njegovu
umilnu pjesmu.Podlozivsi vatru sa malo suhi’
klipica-potake,nabaci dvi jelove daske,nekol’ka bukova
drveta i zatvorivsi vrata,njezno ga potapsa po desnoj strani
mumljajuci
:-“Hajde stari moj jarane,zapjevaj mi i zagri mi dusu i
kosti prozeble”-
Nedugo zatim zacu se tutanj vatre i pjesma plamena i mali
sobicak se brzo zagrija.
Ustaljenim pokretima,iz ciste navike,uze kahvenski
ibrik,fildzan i sud za mlijeko,sapra ih u mlakoj vodi  u
skafu koji je stoj’o na sporetu.Iz dzuguma nasu taze vodu u
dzezvu i pristavi novu,onu jutarnju “razgaljusu” kako ju je
on od milja naziv’o.Ta se kahva pila odmah po ustajanju,da
te razbudi i dusu razgali dok se isplanira sta ce se
raditi,sta prisaviti za rucak.Medjutim on nije puno uzbij’o
sta ce pristaviti za rucak,zivio je sam,otkako se lani,u
prolice,njegova draga hanuma preselila na Ahiret,sto ga je
jako pogodilo i on je izgubio volju za sve sto se desavalo
oko njega.Jednostavno receno zivot mu je tekao od danas do
sutra ili kako je on obicavao da
kaze:”Smrkni-svani,lez’-ustani”.
Sve mu je postalo svejedno,nista ga nije bihuzurilo,a u
carsiju je isao samo onda kad mu ponestane kahve,secera i
duhana.Usput bi tada kupio stogod za rucak,a najvise je
pravio 
“tarhanu”corbu koju je najvise i  volio,nesvjestan da
ustvari nije volio da sprema niti da kuha jer je to po njemu
bio “zenski pos’o”.Ponekad bi pristavio grah sa
“pastrmom”ili bamnju sa sicanim mesom.I to bi bilo sve.Za
veceru bi udrobio malo pogace u mlijeko ili u bijelu kahvu
sto ga je odrzavalo i nije ga zahmetilo sa puno pranja
sudja.Ponekad bi ispek’o jaje sa povlakom,toliko da
promijeni jelovnik.
I dok je cek’o da voda prokljuca,pris’o je prozoru ,obris’o
ga i baci pogled na Vrbas koji mu se ukaza,ogromnim,mutinim
i prijetecim.Ne sjeca se da ga je vidio ikad veceg i
silnijeg.Ponovi sve isto od jucer,skuha kahvu,stavi zar u
mangalu,stavi mangalu na seciju i sjede na isto mjesto dje
je jucer sjedio i skoro na isti nacin,kao i jucer.Nije
znao,niti bio svjestan ponavljanja ali je znao da nista
drugo nema i ne moze da uradi,zato nije nista ni mijenjao od
svojih navika.Pogledavsi kroz pendzer ugleda kako komsinska
djecurlija trce uz sokak,prema carsiji,vicu,galame
dovikujuci jedni druge,stalno pominjuci cupriju.U pocetku
nije obrac’o paznju ali misao na cupriju povrati mu onaj
njegov,samo njemu znani,cudnovati,nelagodni osjecaj od jucer
kojeg je bio zaboravio.Postade mu jasno da se nesto desava
sa cuprijom ili oko cuprije.Taj ga osjecaj nikad nije
prevario pa ni lani kad ga je kona Zuhra docekala i rekla mu
tuznu vijest o njegovoj hanumi,a taj ga osjecaj prati jos iz
djetinjstva kad je izgubio oca,mater,amidze i sve one njemu
bliske.Ali zasto on da zali za cuprijom,mozda je taj ruzan
osjecj vezan za nesto drugo,nesto sto on ne razumije i  sto
za sad,ne vidi,ali pomis’o na cupriju vrati ga u
razmisljanje;da,za njega je cuprija bila i ostala vjecni
spomenar njegove mladosti ko biserna niska uspomena iz
djetinjstva,
stasanja i starenja,a sama cuprija im je bila nit
vezilja.Nit,sto je te uspomene na zivot,
proslost i mladost,glatko i nesvjesno,uvezala.Po njemu
,cuprije su oduvijek bile ona nit sto
spaja,ljude,vremena,vjere,narode.Da ih je samo vise!!
	Razmisljajuci,ugleda da pored djece i poneko stariji zuri
prema carsiji i cupriji,
ugleda i neke od njegovih ahbaba i komsija,neko se zagrnuo
kaputom preko glave,neko uz’o kisobran,a poneko bez
icega,pomole se i zurno nestanu uz sokak iz njegovog
vidokruga.Videci da svijet sve vise i cesce prolazi, on
otvori pendzer i zovnu Zuhru koja je upravo prolazila pokraj
njegove kuce.
	-“Sta se to bolan dogadja,kud ovaj narod leti?-upita je,a
ona mu sva uzdihana, kaza:-“Izgleda da ce voda odnit
cupriju,onaj srednji kos popuc’o i jedva ce izdurat,vele mi
djeca ,pa ja evo hitim da vidjam i to cudo”.On brzo pritvori
prozor govoreci joj:
-“Sacekaj da se obucem,eto i mene”- ali ona,k’o da nije
cula, jer je zurnim korakom nastavila uz sokak.On uze kaput
koji je visio na ekseru ukucanim na vratima,zatim potrazi
fes i ko furija, izleti iz kuce.Iznenadio je sam sebe,snagom
i brzinom kojom je doletio do okupljenog komsiluka i
poznatog svi’ta koji je,podijeljen u dva tabora, govorio o
cupriji.Jedni su tvrdili kako je samo pitanje vremena kad ce
se cuprija srusiti u vodu dok su drugi tvrdili da ce cuprija
izdurati:
-”Nije ovo prvi put,ni prva poplava da vidjam,doduse nikad
‘vol’ki Vrbas nisam upamtio ali ni ‘volk’o granje da se
nafata na koseve”govorio je Sulejman,jedan od najstarijih u
gomili pa nastavi:-“Izdurat ce ona, znam ja to,nemajte
brige”.
Svi prisutni su sumnjicavo klimali glavom,a neki su samo
odmahivali rukom tvrdeci da cuprija nece izdurati ni sahat
vremena.On je i srcem i dusom bio za one sto su govorili 
da ce cuprija opstati ali u potaji,u dubini duse,znao je da
su oni drugi u pravu i da je samo pitanje vremena kad ce,
nagomilani panjevi,debla,daske i poneko,skoro cijelo
stablo,
kisom sneseno ozgor sa brda, pokrsiti ostarjele koseve i
polomiti cuprijske direke.Nad’o se da ce starina
izdurati,odoliti,da nece dozvoliti toj silini i snazi koja
koja navire i nastoji da je srusi,raznese i potpuno iscupa
iz njezinih korijena,ili bolje receno ,da je izbrise sa lica
zemlje.
Merso 

	

Joj jarane kolki' je Vrbas odobale do obale.
Evo haman do praga mi doso'.Hocel cuprija
izdurat,ocel' malo ugrijat..
Samo nastavi super je.

Znao je da bi cuprija mogla opstati ako kisa prestane sa
padanjem,bilo bi mozda nade da Vrbas prestane rasti i
donositi sve ono sto pokupi sa svojih obala ali danas nista
nije sigurno pa ni njegove misli.Iako okruzen velikom
gomilom naroda,poznatog i nepoznatog on, k’o da nije cuo ni
vidio nikoga,vodio je svoju vlastitu borbu,moleci se za
ostanak cuprije,za njenu postojanost i opstanak.Ispred njega
i dzematlija vodila se neravnoprana borba izmedju
nemocne,ostarjele cuprije koja mirno stoji i podnosi i sve
goreg i rabijatnijeg Vrbasa koji svom zestinom i snagom
nadire ko da mu je namjera da je porusi a ciji ishod postaje
sve jasniji,iz minuta u minut,iz sahata u sahat.On je uziv’o
u prkosu i borbi ostarjele cuprije, njenoj snazi i volji da
opstane.Prkosi ona toj sili,
odoljeva,nagiba se i skripi, kako koji balvan ili panj
naleti i uglavi se u gomilu.Na  njegovu radost, poneki od
njih, manji i brez granja na sebi, samo se strese, zaokrene,
poneki izdigne i onda se prepusti vodurini da ga odnese
dalje i u njemu se tada probudi nada da ce cuprija
izdurati.
	Tamo negdje, sakriveno i sudbinskim tokovima zivota,
postoji ono sto se zove nepredvidivo, a predodredjeno, ono
sto znamo da bi se moglo dogoditi, a mi ne zelimo da se
dogodi.Insan je ziv, bozji rob, razmislja, snuje, zeli, voli
i nada se boljem, traga za tim
boljitkom, lutajuci mnogobrojnim mogucnostima i
isprepletenim stazama zivotnim, trazi srecu ne ocekujuci, da
cesto puta, prst sudbine sve preokrene i sunovrati u
neocekivane i nezeljene tokove.Zivot je ko basca i njegovi
plodovi zavise od sjemena kojeg posijemo.
Sjeme ljubavi i druzenja, ubiru plodove te ljubavi i
suzivota dok sjeme mrznje i pakosti 
ubiru iste takve plodove;mrznje i zavisti.Ako insan nije
spreman, ti ga plodovi melju, taru
i mrve pretvarajuci ga u prah, pepeo u treptaj zivota,
usahlu biljku koju satire prst sudbine. Nekad, a to je
najcesce, stalna borba za goli opstanak, prezivljavanje i
oni koji se opstaju u toj borbi, prihvataju je, kale se
sibani vjetrovima sudbine, sticu nova iskustva koja se zovu
zivot.Od prvog momenta, spoznajom svijetlosti, kad se pomoli
iz tame majcine utrobe i udahne prvi gutljaj vlastitog
zraka, novi zivot zapocinje svoju svakodnevnu borbu.Kasnije
kako odrasta, okom uhom i mozgom sve zeli da vidi, cuje i
zapamti utiruci svoj vlastiti put, svoju stranu kojom ide
krceci se usput, na sebi svojstven nacin.Dijete nista ne
zna, cedno i nevino, sve sto nauci i vidi, nauci i vidi od
nas starijih.Svi putovi i staze u prvi mah nam se cine
slicnim, skoro istim, a ustvari osim zajednickog imena
nista, ama bas nista nije isto.Usput, kako zivot odmice,
insan nailazi na zamke i prepreke koje zivot namece, spotice
se, propada, ustaje i nada se, umoran i ponekad razocaran
tolikim tegobama, postaje spreman da se preda, umoran
neravnomjernom i neravnopravnom borbom, a onda ugleda tracak
tinjave svjetlosti, nade, zaboravlja sve i krece dalje u
zivotnu borbu, sve dok ne naidje na onu poslednju koju ne
moze da savlada koliko god bio spreman.Necija staza nije
tako krivudava, strma, ravija je i sa vise svijetla, a manje
tegoba i boli ali na njenom kraju, bez obzira cija je staza
i kakva, zavrsetak je uvije isti i neminovan.
	A njegova staza je na izmaku vidi joj kraj, iako izbrazdana
mnogim nevoljama, stupicama, jasno se ocitavala na njegovu
izboranu licu, povijenom tijelu, umornim bolesnim nogama i
zuljevitim rukama.Iako je cesto mislio da je miljenik srece
i sudbine, rodjen pod sretnom zvijezdom, on ustvari nikad
nije pokazivao da pati i tuguje, a bio je ponosan sto je
uspijevao da sakrije, tugu-pjesmom, brigu-rabibrigom, a u
isto vrijeme znao je da podijeli i veselje i zalost, jednako
sa ahbabom i sa dusmanom koji je cesto puta, zavidjeci
njegovoj plemenitosti, merhametu i dobroti, svoje zle misli,
vjesto sakrivao.Nije nikad svoj nemir pokazivao i prenosio
na druge ne dajuci im do znanja da je i on zivo bice, obican
smrtnik, koji voli, misli, pati i tuguje i da zivot nije
samo sevdah i veselje.Pa i sada dok je stajao okruzen
znatizeljnom ruljom, skrhan unutrasnjom strepnjom i strahom
za sudbinu cuprije, niko iz te gomile svijeta nije mog’o
primjetiti sta se trenutno desava u njemu i sa koliko bola i
zalosti, a istovremeno i ljubavi,  prati i suucestvuje u
dogadjanima oko njega.
Merso
	

Koji sam ja mali kurton da ocjenjujem tvoje prelijepe
valere?!
Sazeo si Banjalucke price u toliko perfidno sitno, da niko
politi time ne moze!
Filigranski vezeno, prelijepo , Merso!
Aferim!
A sa moje strane Bravo Stari!
Voli te Toba!

Cuprija skripi i ugiba se,drsce pod naletima siline i
kolicine vode i onim sto ona donosi,cini se da ce svakog
momenta puci,raspasti se i podleci toj neravnopravnoj
sili.Sve vise svijeta,okupljenog na obje obale postajalo je
svjesno da ce cuprija popustiti
i da ce je voda netragom odnijeti.Ispredase se cudnovate
price,sjecanja su navirala bez najave, a sve je bilo vezano
za i oko cuprije.Poneki od njih govorio je i da je vrijeme
da
cuprija nestane jer je stara i dotrajala i da  je davno
trebala biti srusena i na njenom mjestu izgraditi novu,bolju
i ljepsu.Drugi su opet govorili ako ova nestane nikad se
vise nece nova izgraditi.Treci su je cutke,sa suzama u ocima
sazaljevali,bas onako kako su istinski osjecali,sa suzama i
molitvom na usnama za spas cuprije.Neko od prisutnih pomenu
i njega,cuo je da se njegovo ime spominje,njegovi skokovi sa
cuprijske perde i 
on duboko uzdahnu ko ranjenik kome bol umine i
olaksa.Medjutim taj uzdah nije bio isaret olaksanja nego
njegove iznenadne odluke, njegova spoljasnost,izraz
lica,kamenit i cvrst i sva pojava odavale su smirenost,mir i
savrsenu ravnotezu duse i tijela.Stajo je ko kip uklesan u
kamenu,osjetio ponos sto ga bas sada spominju jer je znao da
ce postojati sjecanja na njega sve dok postoji i
cuprija.Njenim nestankom i ta sjecanja i pomen ce
izblijediti i jednom nestati.Osjetivsi nekakvo
olaksanje,valjda umiren ovom odlukom,mislju koja je iznenada
iskrsla ispod naslage sjecanja on postade svijestan
cinjenice da ne mora i ne smije umrijeti nesto sto je
proslo, a zasto te vezu drage uspomene.Usne mu se razvukose
u jedva vidljiv smijesak koji je samo on osjetio.Stajo je 
sam,iako okruzen gomilom naroda i komsija s cudnim osjecajem
ciji uzrok nije mogo odrediti,mozda zbog nemoci da nesto
uradi,da nesto pokrene, osjetivsi svu bespomocnost i zlu kob
trenutka u kom se nasao.Znao je on izlaz iz ovakvih
situacija i trenutaka i on ponovi utonu u more
sjecanja,lutajuci mislima kroz mladost,protekla vremena
vozeci svoj camac prema
Mlinovima,Seheru,Novoseliji,slusajuci ujednacen tok
Vrbasa,njegovo jednolicno tupkanje po dnu camca,treperenje
vrbinih listova na lagahnom i besumonom povjetarcu dok je on
mirno gledo u bistri,zeleni Vrbas,sedre,kamene oblutke
,bijele i glatke po plitkim brzacima, a tamne,modre i travom
zarasle po Vrbaskim dubijanima.
Vrbasko dno prepuno raznih riba i dugacke lelujave
trave,obojeno svim nijansama zeleno zute boje.Ko da i sada
osjeca dah vjetra koji mu raznosi kosu po oznojenom celu dok
camac nosen jakom strujom Halilovackih brzaka i jos vise
ubrzan njegovim snaznim veslanjem,veselo poskakuje po
njegovim bukovima  ploveci prema mirnim vodama ispod
“oraha”i plicacima Rebrovca i Ade.Razmislja on je li moglo
biti drukcije pa da bude bolje.Ili gore.Ali njegova misao ga
napusta i odlazi,nastavljajuci da luta sa njim ili brez
njega i on je vise ne moze da kontrolise.Ili nece.Osjetio je
napore napregnutih misica u nogama i rukama dok je plucima
trazio da udahne novu havu,ustjeravajuci camac uz legenarni
Halil,pa Studenac gdje bi ga kupaci uz
gromoglasno..Hoooo…ruk….bihuzurili 
i onemogucavali da savlada Studenacku branu da bi ga
aplauzom ispratili dok je vozio prema novim
preprekama,Tvornicke brane,Prvom i Drugom mlinu, pa dalje
prema Seheru.Sjetio se bezbroj izvora mekahne ,slatke,hladne
i bistre vode,nacickanih sa obje strane Vrbasa,uredjenih i
onih divljih,kada umoran od voznje i oznojen vrelinom
suncevih zraka,nasuce camac na obalu ili neku od bezbroj
sedara,potrzi jednog od njih da okvasi osusena usta i ugasni
nesnosnu zedj.Nikad se nije mogo dovoljno napiti te bistrine
i studeni jer je uvijek izgledalo da:sto je vise pijes, to
vise zednis.Pred ocima poskakuju sitni zrnasti
kamencic,bijeli ko snijeg dok oslonjen na jedno koljeno i
obje ruke spusta glavu prema toj uzavreloj igri sljunka i
vode,iscekivajuci s nestrpljenjem da uroni osusene i
ispucale usne.Vozeci camac potrazio bi hladovita
mjesta,najcesce u hladovini cuprije,nasuko bi camac na jedan
od direka i lezeci u njegovom spicu pito se kakvo je to
majstorstvo pobolo tolke direke i iskovalo cupriju  sto
prepojasa Vrbas.Lezeci u toj hladovini pogledo bi dole u dno
vode gdje su mirovale brojne mrene,skobalji i poneki klen a
jata sitnih zekica nemirno su uplivavale u brzake izmedju
koseva,nikad zasicen posmatranja njihove igru i plesa.Dno
tihaka koji se stvarao iza srednjeg kosa bilo je puno
pokreta riba,tamnih kamenih oblutaka,travom opasanih
direka,njenog lelujanja, te opalog i potonulog lisca i klipa
i stalne promjene na tom dnu bi ga opcarale svojom igrom i
neponovljivoscu.
I dok je tako lezo,zasticen cuprijskim hladom,zanjet ovom
ljepotom i udubljen u njegov gluhi sapat,opijen njegovim
cudnim mirisom anduza,uspokojen i umrtvljen ravnomjernim
pljuskanjem naborane vode o dno camca,zaspo bi sretan i
zadovoljan sto je rodjen i sto zivi i uziva u ovako
darovanoj dzenetskoj ljepoti.Budili bi ga grasci znoja
uzrokovani jakim suncevim zrakam, neizdrzivom julskom
zaparom i zegom od koje se zemlja i obale upale pa gore, a
vidljivo talasanje toplote nad carsijom usuti i ticu i
insane pa svi potraze hlada ispod kakve
vocke,vinograda,jorgovana ili na obalamo njima dragog
Vrbasa.
U sjenovitim obalama,zasticeni hladom zalosnih vrba,breza,i
jablanova baskarile su djematlije,a remetila ih vriska i
galama djecurlije s kojima je otpocinjala i zavrsavala svaka
sezona kupanja.Ljeto uveliko traje.Sirio se miris
rostilja,cevapa,izmjesan sa mirisom kahve, a gusti
plavicasti dim koji se izdizo iznad krosnji su ujedno bili
jedini oblacici na plavom nebu.
Kraj u iducem nastavku
merso 	

Buka koje se stvorila oko njega,graja,vika i plac stvorila
je cudnu mjesavinu sjecanja i stvarnosti,sna i jave tako da
nije mogo sa sigurnoscu da odredi jel’ u proslosti ili
sadasnjosti kad je vidio onaj dugacki jablan sto se razastro
od jedne do druge obale.Sve se izmjesalo,kosmar sna i
ozbiljnost jave,i opasnost koja je prijetila cupriji
nailaskom tog ogromnog drveta.Osto je miran,naizgled
sabran,sa onim nejasnim i cudnovatim osmjehom koji nije
nestajo sa njegovih usana,ne ucinivsi ni jedan pokret,mig
ili isaret kojim bi narod oko njega mogo skontati sta se
odigrava u njemu samom.Iz njega je izvirala stara zelja da
ostane nevidljiv, a prisutan, krijuci svoje osjecaje duboko
u sebi i za sebe.Iznenadjen onom mislju koje se javila iz
daleka, iz naslaga potsvijesti iz potaje,zapito se sta mu je
raditi?,poslusati je ili ne?a znao je da je misao njegova,ne
tudja,njegova, u njemu rodjena,iz njega iznikla i bila dio
njega i sudbe.Je li znak?,isaret?ali kakav?,ciji?,a onda je
zacuo poznate mu glasove.To su pozivi proslosti.Cuje se i
materin glas i ocev.I njegove hanume.Ali odakle?Odakle oni
to dopiru do njegovih usiju?Sjetio se.Dole su,na vodi,mati
sapire ves,cuje i lupanje daske.Cuje i vrisku komsinske
dijece koja se kupaju i skacu sa skakala napravljenog od
daske i sedara.On ode na cupriju da ih bolje vidi.Od nedje
dopire pjesma :
–Je’l ti zao Banjaluke,banjaluckih teferica….ko je pjeva?pa
zna se njegova hanuma je uvijek pjevala dok bi ispirala ves
na Vrbasu,s pjesmom.Njegova najdraza pjesma.Pogleda u cudnu
svijetlost koju on do tada nije vidio.Je li to sunce
iznenada zasija? ali cudna mu je boja.Nije ko
nekad.Narandzasta je,zarka i przi.Ne da gledati u se, pa i
Vrbas je nesto cudnije boje,plavlji,modriji,a trava na
obalama duza,veca i sva leluja na nekakvu vrucu
vjetru.Zlatno zute trake svijetlosti,vise narandzaste nego
zute, prosule se dole pod njim,po plavetnilu tihaka, ispod
srednjeg kosa cuprije.A on stoji na perdi i mase materi i
zeni koje su sa koritom u ruci i bose gazile po dubokom i
gustom zelenilu visoke trave.Stajo je i spremo se za jos
jedan skok.Zadnji.Za njih.Cuo je zabrinute glasove matere i
zene:
-Sta ti je bolan sta radisa???ku’ces sada skakati…nije
vrijeme….jesil poblentavio…sta li je.
Ali on nije vise ni sluso, a izgleda nije ni cuo.Stajo je na
perdi,visok,usprava i lijep,ponosan,
u atlastim gacama,kose crne ko zift i koja je zaleprsala na
vjetru padajuci mu na celo i obraze.Narod, okupljen dole na
obali nesto vice,masu mu i dovikuju, a medju nepoznatim
glasovima cuje i one njemu drage.Zvali su ga i bodrili da
skoci.
	-“Ovo ce biti najljepsi skok za moje,za one prije nijh a i
one poslije njih.Skok za sjecanje i nezaborav.Neka me vide i
zapamte.”
	Strasan prasak i lomljava,skripa i buka spojili su se u
jedno.ON I CUPRIJA nestase zajedno.Svi su nijemo posmatrali
kako cuprija puca po sredini tacno na mjestu gdje je on
stajo, a onda  su polomljeni njeni krajevi i Vrbas ju je
ponjeo sa sobom.I njega sa cuprijom.Plac,kuknjava,dozivanje,
nisu pomogli.Ni molitve.A on? On je cuo taj strasan prasak i
lomljavu vode i veliki talas sto se izdigo i bio je siguran
da je dobro skocio.Po Vrbasu se  prosuo tespih njegovih
uspomena i  sjecanja, a plavetnilo vode se zatvorilo u jos
jedan krug dok se u daljini cula pjesma-“Dosla voda od
brijega do brijega”
Na komadu papira, negdje, osta zapisano:
“-Na dan njegove smrti,kad bude nosen njegov tabut,on nece
osjecati bol za onim sto je ostavio i nece nestati ko sto ni
sunce ni mjesec ne nestaju kad zadju.Postat ce sjeme
posadjeno u zemlju da ponovo nikne jer je njegova dusa sad
konacno slobodna i LUTA.

Mersad Rajic 	
U Torontu 1996godine.

BAJRAM MU BAREK OLSUN.

Bajram Mu Barek Olsun !

Ja , Nevjernik...svome Drugu Mersadu !

Pika li se ova ?
A, i ako ne pika...ostaje ona...svome "Drugu Mersadu"!
Pisao, kako napisao...postat ce "muzejska" vrijednost
autenticnog bosanskog govora i nada sve ...bosanske duse !
Sve "Polahko", ali sve doreceno! Taman kako treba !
Ni jedne viska!
Kad bi mladji htjeli ovo Tvoje citati...naucili bi vise od
svih Dzamijskih i Crkvenih skola.

Zao mi je sto Shex na ubaci ovdje svoju predivnu pricu o
Bajramu !
Podsjeti me na "Malu Carsiju"!

Na "Teta" Selmu i njene baklave i na ono cuveno :"Sine bil'
jos jednu...malu ?"
"Ne bi Majka Selmo, uhvatit ce me...ta tvoja baklava...ja bi
radije jedan "Rubinov" ...ako nije to nesto protiv vjere.
"Cuj budalice,Mjesec Ramazana, haman proletio...naci ce
Selma nesto za mog junaka! Haman , kako protiv , vjere!?"
Nadje, rubinov!
Mi posjedali,donese Selma "saz", svoga rahmetli djidije!
"Bil mog'o Mali na ovome nesto?"
"Bi'!"
Slagah!
I ja stimaj i stimaj, ali ne odgovara ni jednom stimu! Tek
zategoh zice kako sam mislio da valja,klepnuh trzalicom !
Johny Gitar!
"Joj nemoj mi toga "KlAptona",matere ti, pomalo razocarano
rece Selma.
"More li neka od Himze?"
"Koja, Selma?"
"Ah meraka u veceri kasne...
sastala se grupa ..."

Nosi Selma, bolje nego ona Hanka sarajka,
podvila noge pod nove dimije...
Ja ufercio saz...mislim ono za raju...nije za javnog
nastupa!
Candrkam!
Ojha...Selma...eto i tebe k'o has Muslimana...pravo u
dimijama!
"Nije, raja, Matere mi, nego sam kontala doci ce i Vlasi i
Sokci i ti "Nevjernice pusti"...a znas mene, znas da ja
nemam farmerke...a pravo brate ne bi ni isle na 'volku
guzicu!"
"Isle bi , Selma...cim odem u Trst , kupit cu ti jedne
XXXL!"
"Aj, jadna , imal' tolkih gaca?"

U sobu ulazi Suad, dobro p'jan!"
Tetura, sta tetura...valja se! Glava mu sva , nekako otekla,
oko vrata se nahvatale "brizle".
"Sta rade ovdje Vlasi i Sokci, na nas najveci
praznik...Majka Selmo?!"
"Vidi i ovog supka sa sazom !"
"Ajiiii!"
"Selma, ne valja ti ova...nimalo!"
Selma ...sokirana!
Ostala bez teksta!
Onda se Suda nasmija, pokaza niz besprijekorno bijelih zuba,
zagrli Selmu i "nekako" je podize u zrak!
Bajram mu barek Olsum...Majkara!
"Nece , Sutko nikad u tvoju kucu uci pijan...a izaci...do
tebe je Majkara!"
"Bajram!" , rece Selma sva u soku.
"Jebi ga raja, nisam mogao doci ranije, te peci ovo ,te peci
ono, ali za Selmu ide "glavusa"!
Ulaze zatim Sutkovi momci i nose plehove od skoro metar,nema
tu cega nije nared'o "stari" Kurton!
"Selma,Majkaro...evo i jedan paketic za tebe!"
Selma prekrsti ruke na grudima...sve nevjerujuci!
Razmota sareni papir, otvori malu kutijicu...a onda vrisnu,
koliko je grlo nosi!
"Jel' ovo moje, Sudo budalino ona banjalucka?!"
"Tvoje!"
"A zlatno , plus ...biser...Sudo?!"
"Majkara, Ramazan mi se otegao...post jeben bio...deder
svome Sudi malu casu, da se sa ovim banjaluckim supcima i
Tvojim sinovima (Isto supcima) ljudski sastanem!"
Padose zagrljaji, padose bajramski poljupci, padose velike
rijeci zakletve na prijateljstvo,... poneko i zaplaka,...saz
odvali lagani ton,Selma u cosku zaplaka...stiscuci grcevito
zlatni lanac...svoje prvo zlato u zivotu!
"Bil' neko , baklave?...culo se ispotiha!"

Liso, Ese Kurjaka

Ramazan je za nas mahalsku djecu bio pocetak necega sto
donosi nagradu za svako glasno objavljivanje da su kandilji
na Jama-dzamiji oglasili iftar. Obicno bi se sjurili niz
Hadzincin sokak glasno vicuci da je, „puklo". To „puklo" je
stara navika jos iz vremena kada je top sa Okrete oglasavao
vrijeme zavrsetka dnevnog posta. I jednostavno mahala za
upaljene kandilje usvoji da je „puklo" i tako to generacije
prenosise godinama.
Samo cekanje za nas djecu je bilo nesto posebno. Jer obicno,
skupljeni na zidu podno Tuzline basce, pokusavali smo
vrijeme skratiti igrom, pricom. I, ne rijetko bi se, otud sa
Begine Gise oglasio rezak lavez lovackog kera i svi bi mi  u
glas pogodili da je  to Liso Ese Kurjaka. Znalo se reci da
Liso „ne rasipa" kad laje, pa se olahko i pogadjalo da je 
on u pitanju. Meni to nikako nije bilo jesna ali jednostavno
i ja usvojim da Liso „ne rasipa"  i pocnem raspoznavati
njega od Gare  Bege Turcinhodzica.
A taj Garo je bio  citavo proljece i ljeto tu sa nama, pod
zidom. Lijeno neuredno pasce ali posebno cijenjeno u mahali.
Nocu bi on obicno docekivao po kojeg momka sa Graba ili iz
Sehera, prateci ga pod pendjer kakvoj lijepoj Imamovki ili
Begovicki. I kazu da Garo nikad nije pogrijesio vodeci gosta
neosvjetljenim sokakom. Onaj momak koji je trebao pod taj
pendjer, tu je i stizao. Jest da je jednom Tonju odveo
Stevki Filomeninoj i kad hoce sreca, oboje njih ostave svoje
prijasnje i veoma brzo orode familiju.
 Do Gare pod nasim nogama  bi se najcesce u prasini valjo
Brnjo-Grmalj, jedini ker u mahali koji nije imao ime po
onome ciji je kao, Harkin Puti,  Bolicev Rex. Jednostavno
jednog ljeta, Salko Halkin donese sa Rajne iz Badena lijepo
malo scene, nekakve lugave boje. A Salko je vec dugo radio u
Badenu i mi smo svi ocekivali njemackog ovcara ravnih usiju.
I sam ne znajuci da je dobro prevaren, Salko natakne takvom
scenetu  brnjicu, kao radi sigurnosti a mi djeca odmah scene
nazvasmom Brnjo. E taj Brnjo opet bijase posebna prica.
Izraste u pravog kera avlijanera, neobicno brzog a u lavezu
je „rasipao“ , te smo ga svi poznavali kada se oglasi iz
bilo kojeg dijela mahale. Brnjina posebnost bijase
netrpeljivost prema grmaljima, siledzijama i mnogi su se 
´Sa Manjace  vuci´ dobro nabjezali proganjani od Brnje.
Obicno bi takve Brnjo  pratio do mostica u Carsiji pa bi se
i sam Grmo cudio otkud takva snaga i brzina u tako
neuglednog pasceta. I mi smo bili upozoravani od 
predsjednika mjesne zajednice druga Mitra, da utorkom i
petkom Brnju vezemo, kako bi posteni vrhovac pazarnim danom
stigao do Placa. To smo postovalia i obicno ga vezali spagom
od ambalaze sto je  njegovoj i onako cudnoj figuri davalo
jos gori izgled.
 U takvom drustvu i atmosferi mi mahalska djeca uz Ramazan
cekasmo zuti kandilj koji bi na trenutak opustio sokake, a
poslije iftara opet bi sokaci ozivjeli sada i sa nasim
roditeljima uz kahvu i serbe. Na sokaku bi ostajao samo
stari Halko, kraj kojeg je stajala flasa sabese. Mi smo
znali da ono bistro nije sabesa vec domaca sljiva. Niko nije
starom zamjerio znajuci njegovu  tezak zivotni put. Jednom
ce neko priupitati straoga hoce li na dzenazu komsiji, na
sto mu je stari Halko kratko odgovorio da nema potrebe jer
ni taj nece njemu na dzenazu stici. Uz straog Halku ostajao
je i Brnjo-Grmalj jer se za Salkina odsustva Halko o njemu
brinuo.
Prosle su godine. Evo meine  vec preko deset, lutam bogatim
Badenom. Opet je Ramazan. Ovdje nema kandilja a i kerovi
imaju  samo ime. Hilda, Misi...a vlasnice ze nazivaju
njihovim mamama. Ipak ja njih zovem Frau Hofman Tina, Herrn
Schmit Rauber. Oko vrata imaju posebne ogrlice i patent
kaiseve. I cudo jedino moju kucu ne zapisavaju. I jave mi
se, tako da vec mnoge raspoznajem. Ima ih pa „rasipaju“ a
ima i da nisu. Njemicama drago  sto mene prepoznaju i sto mi
se lavezom jave.U novoj mahali, ovdje, radi toga imam
poseban status kao ugledni  bosanski umjetnik. A to je 
rijedak epitet za stranca.
Samo, mnogo se toga promjenilo. I to naopako. Ja tabam
Badenom  a  Dodik (onaj nekadasnji laktaski komitetlija,
glavni, glavati) ´oda Banjalukom. Vjerujem da on nema pojma
kad zalaje  Liso Ese Kurjaka. Valjda navikao od  domacih sto
svojim kerovima navlace brnjice, a  ljiljane imaju jos samo
u fildzanima. Meni, cudno. A on se sepuri ulicom Kralja
Alfonza. 
I jednu noc sanjam, kao skupili se mi na onom zidu podno
Tuzline basce, i cekamo kandilje. Jer Ramazan je. Ja, Aso,
Ahmo,  Bozo, Sejo, Ismet Panter... Pod nasim nogama mirno
spava Garo Bege Turcinhodzica, u prasini se valja
Brnjo-Grmalj Salke Halkinog. Predsjednik Mjesne zajednice 
drug Mitar javlja da ce drug Mile  (onaj glavni, glavati)
preko Gornjg Sehera u Teheran (Sarajevo). Brnjo-Grmalj vec
rezi a ja Allahu dragi nemam one spage od ambalaze da ga
svezem...
Grof
(bilo kakva slicnost s nekim, nije namjerna)

Bajram je a ja ko dijete hodam od kuce do kuce,ljubim ruke
po komsiluku,-Bajram mubarek-i skupljam gurabije,kocke
sekera,poneki dinar ili secrlamu.Majka me uredila,jedva sam
se prepozn'o u spiglu.Kosa zalizana,pocesljana a ja i moja
raja sretni idemo od praga do praga.Taman izasli na sokak
kad ide coek pjan i pjeva.Zaboravih mu ime ali znam da smo
ga zadirkivali:"Upala Pasa u bunar"a on bi nas pocero niz
sokak.Taman je tad naiso i Mitar Medovic na svojoj bacikli i
sustavi se pa se izdera na pjanca.
-Suti druze i ne pjevaj danas,znas li da je zalost.
-Kakva pusta zalost,danas je Bajram nejma zalosti.
-Pa znas li da je umro Mosa(Pijade).
-Ma jebote Mosa, cifut ko i svaki cifut,odgovri"Pasa" i
zaglavi u cuzi cijelu heftu.
Merso

Nastavite samo tako.Price su prave.Banja luka nekad.
Buget moze li jos.

Aferim Buget, bas me pogodi.

Neka prica ko sta hoce,neka pise ko sta hoce,neka misli ko
sta hoce ali ovo je :

MOJA  DRAGA “BANJALUCKA  RAJA”


“Svako od nas kruzi svojom putanjom do odredjenog mu roka”
.Ovo sam negdje cuo ili procitao ali je velika istina i nema
te sile koja tu putanju moze prekinuti osim smrti.Jedino je
umiranje i smrt stvarnost koju niko ne moze izbjeci niti joj
umaci.Ona cuci na svacijem ramenu i ceka svoj trenutak.Nekom
ranije,nekom kasnije,nekom bolno,nekom u snu ali
dodje.Svima.Niko joj nije utekao pa ni oni koji se jos nisu
ni rodili, a i oni ce se roditi zbog smrti.A svako od nas
,od onih prije nas,od ovih danas i od onih od sutra,svi ce
ici svojom putanjom prema dva kvadratna metra
zemlje,nisanu,spomeniku sa zapisom ili bez njega i to je
sve,izuzetka nema,bijega nema, i pobjeci se ne moze, a sve
drugo sto radimo dok smo na tom putu, samo je priblizavanje
kraju,nikad udaljavanje.Svaki udisaj je samo jos jedan
manje,nikad vise,sve dok ne potrosimo svoj zrak i udahnemo
onaj nas poslednji iza kojeg nema nista osim smirenja.Neko
opet kaze da ne umiremo,da ne nestajemo nego se samo selimo
iz jednog loseg,u drugi,bolji zivot.Ne znam,jer niko se nije
vratio da nam kaze.A jos kazu:da to nije prestanak nego
pocetak.Ali cega?.Ali kakav? I gdje.???
	    Je li to u malom uskom sokaku?,izbrazdanom mnogim
rupama i jarkovima stijesnjenog medju tridesetak oniskih
,osindranih kuceraka na dvije i cetiri vode,osvijetljenog na
pocetku i na kraju skrtim malim zaruljama posadjenim na
zakrivljenim, drvenim i uljem premazanim, banderama.Tu,u tom
sokaku, u njegovoj sredini nalazila se mala kafana skriveno
ugurana ispod dva naherena i ostarjela stabla jabuka.Nije
bila ni velika, a ni malehna.Osam stolova rasporedjenih po
coskovima sale na crnom,drvenom podu koji jos miriso na
razmazano masinsko ulje.Mali sank sa lijeva strane ulaznih
vrata,sporet sa nesto malo drva smjestenih ispod njega,dva
pendzera i puno svijeta,
raje,drugova,komsija,ahbaba,poznatih i nepoznatih jedni
drugima.Na sanku uredno slozene jedna na drugu,zutile su se
izrezbarene i “sidolom”uglancane tacne, a pored njih po dva
,jedan na drugom,poredjani su fildzani i male porculanske
tacne i kutija “rahatlokuma”.Sa lijeve strane, u velikoj
tacni cetvrtasta oblika bile su smjestene male
case,zamagljene od hladne vode i toplote koja je dahtala iz
sporeta.Na sporetu nekoliko lonaca sa vodom tako
rasporedjeni da je uvijek bila spremna voda :od najhladnije
do one kljucale kojom se zakuhavala kahva i servirala
gostima koji bi navracali da je popiju.Lonci su bili otezali
od zute sedre koja se nafatala od duge upotrebe i
neprestlnog presipanja i dosipanja vode u njih.Vlasnik
kafane Asim sa pomocnikom Nedzadom je od ranog sabaha do
kasno u aksam usluziv’o putnike namjernike koji su tu
navracali da okrijepe duse.Asim je visok,razvijen,prosijede
kose sa jednim,bijelim ko snijeg,pramenom smjestenim na
desnoj strani njegove glave,fino njegovanim brkovima iznad
tankih usana koje su se cesto razvlacile u prijateljski
smijesak ko siguran znak njegove dobrote,otvorenosti i
ljubaznosti.Nedzad zvani “Cika”je susta suprotnost,nizak,crn
ko “arap”tamne frckave kose koja je padala nisko i slijevala
se u  njegove, skoro uvijek neobrijane i bradate obraze, a
sa crnim, dugackim brkovima licio je vise na dosljaka sa
Istoka nego dijete tog sokaka.Bio je nizi od Asima ali
jednako dobre duse ko i sam Asim koga zbog njegovih pazljivo
njegovanih brkova nazvase “Brka”a bas tako i ta mala
kafanica dobi ime “Kod Brke”Za vrijeme dugih zimskih
dana,zameteni snijegom,okovani studenom i hladnim ko zmijski
pogled nocima, kafana se zagrijavala “bubnjarom”,okruglom
plehnatom peci koju bi Brka posadio na sred sale na komadu
cinkanog lima i drvenim sandukom pored nje u kojem su se
nalazila drva za lozenje.Svi oni koji bi ulazili u kafanu,sa
vrata,odmah bi prilazili peci prinoseci smrznute ruke na
okrepu i zagrijavanje,blagosvljali su i nju i vatru u
njoj.Ujutro rano,a nekad i pred noc sakupljala bi se raja
ali i gradski hamali,skitnice i beskucnici,da se
zagriju,okrepe pred odlazak za besciljno lutanje carsijom u
potrazi za besposlicom,kakvim lagahnim ili brzinskim poslom
da zarade za vruc somun ili tanjur corbe kod Ajdina u
ascinici.Poneko bi ostaj’o ovdje, unosio drva,cjep’o
ih,brino se o vatri,grijuci se usput i ocekivajuci da mu
neko zovne kahvu,podari cigaru ili koji dinar za sicar.Iako
je kafana bila uvijek puna gostiju,odavala je izgled
mirnoce,ravnoteze,prijatnosti,
ponekad mi se cinilo, ciste ravnodusnosti, a takom dojmu
doprinosila je ustvari harmonija odnosa medju stalnom rajom
i slucajnim gostima te kafane.Miris ustajalog duhanskog
dima,pozutjeli plafon,slike po zidovima,davno uvehlo cvijece
u saksijama na pendzerima,ni jaka ali ni slaba svijetlost
kojom se kupala unutrasnnjost kafane,sve je to nekako bilo
normalno,naviknuto,godinama ne mijenjano,ustajalo, ko da ne
trazi i ne zeli promjenu.Cekalo se proljece da
seokreci,pobijeli,opere,
sredi iobuce u novo ruho da bi tako cisto i uredno,trajalo
do prvih jesenjih kisa kad bi ponovo, sve postajalo isto.Cak
bi i one dvije slike starine iz carsinske proslosti
,ozivjele i s jeseni ponovo se vracale na svoja mjesta,kad
je sve opet postajalo isto ko i lani,preklani ili proteklih
godina.Na zidu desno od ulaznih vrata, dominirala je velika
slika dzamije “Ferhadije”ispod koje je zlatnim slovima bilo
ispisano:
-Bit ce nesretan onaj ko svoju dusu okalja-mudrost koja
nikom nije mogla nauditi, a svakom moze pomoci.Na suprotnoj
strani,na zidu iznad sanka visila je slika starog salebdzije
ispod koje je krupnim slovima,vidljivo i sa najudaljenijeg
mjesta u kafani,a  nevjestim rukopisom, bilo  ispisano:
	-Insan je veliki nasilnik,a nasilnici su najdalje od
istine-
Iz ova dva zapisa napisana na komadu papira,oslikavala se
dusa kafane,njenog vlasnika al i gostiju,raje koji su
svakodnevno zalazili i sjedili u njoj cineci,pored
stolova,stolica,sanka, i ostalog pribora,svakodnevni
inventar kafane “Kod Brke”.Ona,kafana, je oduvijek bila
mjesto ljudskih lutanja,putanje,mjesto
sastanaka,rastanaka,tuge i radosti,uspona,padova i
ponizenja,mjesto gje je zapocinjo hababluk i druzenje, a
nestajali bi,pakost., zloba i dusmanlek.Kafana je oduvijek
bila mjesto gdje su svi izgledali,makar privremeno
isti,jednaki, bez obzira jesu li ih dijelile novcane ili
vjerske razlike, a po kojima su ljudi sami sebe
vrijednovali.Ovdje u ovoj kafani tih razlika nije bilo, a
ako je i bilo onda se nisu primjecivale,bile su dobro
sakrivene jer su se svi gosti i posjetioci poznavali izmedju
sebe i drugovali dugi niz godina i njihove putanje su se tu
u toj kafani sjedinjavale i bile zajednicke.
Nastavit ce se.

"MI smo isli putem,
put je bio dug...
Kasno spoznasmo, da bio je
krug!"
Tin Ujevic "Fis Harmonika"

Kafazali, stof

Dosla reda da idem u red te ja uranih tamo. Vec ima reda pa
ja zadnji.
U tome debela  Njemica viknu : 
"Nechste!", i mi se pomakesmo.
Ja se fatih zida, pogled mi odluta niz hodnik i utonuh
lagahno u izbjeglicke misli.
"Nechste!", ponovno se oglasi  ona debela Njemica.
Otvorim oci, sto od debele, sto od hrapavog zida, i ugledah
kako sarmantno njisuci   kukovima niz hodnik prilazi
susjeda, profesorica  povijesti sa Sirokog brijega.
“Allahu dragi,  pa zar sahovnicu na guzove! 
U naopako.Tek sad vidim da je susjeda u helankama (uske
hlace) od pepita. Moja mati Fadila bi rekla, kafazali.Na
kockice. A kockice, crveno pa bijelo. Oprostite susjedo sto
nakratko pokvareno pomislih na domoljublje, jer vasi obli 
kukovi, napuhane sise i nadignuta usna ipak zasluzuju
drugaciju analizu.
To ja sam i za sebe, kad
"Nechste!", zaharlauka opet ona  debela Njemica.
Neko se pomake, mene dofati cekerom ali ne pomete, niti
skrenu sa planiranog mi  nauma. 
I ja otpoceh. Ono, sam i za sebe...pokvareno.
Noga desna kao Dalamacija. Pruzila se. Do kuka.Kao do Istre.
Preko trbuha, kao Zagorje, vode mene one crveno-bijele
kockice susjedinih pepito helanki.Do pupka. Zagreb. Lijep
Zagreb ali lijep i susjedin pupak, pa u molitvi trazim spas
da debela ne vikne,               
"Nechste!" 
I spustim se dva pedlja nize pupka gdje "nebeski narod"
napravi kninsku drzavu.Ja cudna mjesta za drzavu.A i jebene
drzave.
"Nechste!", javi se ona, i mi se odkoturasmo naprijed. U
tome stize i susjeda.Mene vidi i kao za sebe doda:
"Sad mi 'Rvati dva Kardinala imamo".
Ne volim nepravdu. Kazu mi da sam sangvinik. Moze biti, jer
u meni na nepravdu  nesto uskipi. Pred oci mi  dodje zivotna
saputnica sa filozofskim fakultetom i savjetom da u duele
idem intelektualno i vise "hoch".Oprosti voljena zeno, to je
u sebi, a onda profesorici susjedi  na tecnom Bosanskom i na
glas:
"Grdno ste se zajebali gospodjo. Vi bosanski katolici, ako 
ste slijepi pa ne vidite gdje vas turaju , niste gluhi da ne
cujete sta vam gospodin Sveti Otac Papa govori.A nama
Bosancima i Hercegovcima na cistom latinskom  i Bosanskom
ustolici najmladjeg Kardinala.Bosanskog i Hercegovackog. I
to zemljaka. Iz Motika,  od matere Kate. Pa ako su Motike
mjesna zajednica Kapitola ili Vatikana,  imate pravo.
"Nechste!", sreca viknu debela Nijemica.
 Sad se niko ne pomake. 
"Na kojem Bosanskom. Koji Bosanski.Vi govorite varijantu
'rvatsko-srbskog sa dodatkom turcizama i arabice", vec pjeni
profesorica susjeda sa sahovnicom preko guzova.A ja, hladan,
mirno odgovorim da je to tacno ali po Jozi sa Sveucilista za
gangu u Grudama. I jos dodam da je zaboravila na dio
germanizama u bosanskom jeziku, i to istih onih sto ih 
preko Save svojataju kao naslijedje od potomaka kurvi Marije
Terezije, sto dobijase posjede na Balkanu kao zasluge za
promidzbu Habsburgskog carstva.
Da je moja mati govorila germanizme i pravila slozenice i
prije nego je Sabor naredio Hrvatski jezik, naglasio sam
posebno. Jer otkud bih ja znao za, drvocip, spilhozne i
f(v)asungu.
Pa i banjalucka legenda Osmanda kada 1943. Hitlerovog
oficira na Ilidzi uputi prema Hausu rijecima:
"Zvaj hundert meter zvaj, Camilagino kupatilo draj"! 
"Nechste!", zagalami debela Njemica  a  ja vidjeh  kako
pepito i susjeda promakese pored mene. I normalno prije
reda, udjose tamo odakle ona debela proziva.
U tome cujem neko daleko iza vice: 
"Grofe, izgubi ti red dokazujuci...A dama prodje..."
Sjetio sam se Krleze... i docekao red...
I Muje Pandre, kada mi onomad na Motelu rece,
“Mali, upamti. Dame imaju prednost. Ti si  dijete banjalucke
skole kulture; i to istureno odjeljenje. Seher, jahacki
smjer... 
...pa sto susjeda sa sahovnicom preko...
Grof

Lijepa prica Buget!
"Dje" nastavak?!

Nastavak:
Odrastanje i druzenje omogucavalo im je da ta
prisnost,bliskost i razumijevanje ide tako daleko da su se
ovdje djelile sve zivotne radosti i tegobe ne misleci da
nece biti prihvaceni ili s'vaceni od ostali' koji su se tu
nasli ili nalazili u tim sretnim ili nesretnim momentima za
pojedinca.Bili su jednaki i u tuzi ali  i u radosti.Sve ih
je krasio merhamet,jaranstvo,odanost i privrzenost sredini,
tiha nenametljivost, a druzenje je bilo neoptereceno bilo
kakvim sumnjama ili pakoscu.Cijelo druzenje bilo je
zasnovano na dugogodisnjem medjusobnom povjerenju i
poznanstvu,izgradjenom
zajednickim izlascima,sjedenjima,egleni ali i uzajamnom
postivanju i popustljivosti.U njoj,u kafani i Asim i Zoka i
Zvonko bili su jednostavno jarani,a “buraz”je jedan od
najrasprostranjenijih nacina medjusobnog dozivanja u kafani
“Kod Brke”.Ako nisi znao necije ime dovoljno je bilo
reci:-”Sta ima buraz?  -ili jednostavno:-“Buraz, ima li
mjesta”i to bi bilo dovoljno za zapocinjanje razgovora i
druzenja.Sam Asim je cesto obicav’o da kaze:-“Neda Bog Brke
svog”podsjecajuci i sebe i druge da samo dobrota ,uzajamno
uvazavanje i postenje je garancija
sloge,harmonije,opstanka.A ovi prostori su bili ovakvi od
vajkada,nasi i svaciji,tvoja muka je bila svacija muka i svi
su je dijeli s tobom.Tako smo bili vaspitani da cijenimo
svoje uvazavajuci razlicitost drugih.Ovdje niko nije vag’o
nicije jer su znali(a mozda i nisu)da je jadan onaj kome su
mjere nebo i zemlja, a ne postenje jer su znali da ce bit’
ono sto mora bit’,htjeli mi to ili ne, a to niko i nista, ne
moze zaustavit’.Tu ispod dvije nakrivljene jabuke smjestena
je istorija jednog vremena,smjestena su dogadjanja,ljudske
sudbine,putovanja i staze cije trajanje jos traje(neke su
zavrsene ali sjecanja ostase) i ne zna se kad ce,a tako je i
bolje jer je zivot siri od bilo kakvog interesa,zakona ili
pravila, a moral se stvara u nasim mislima k’o privid koji
pripada pojedincu ili grupi i namjerno ili nenamjerno se
provodi ne znajuci da nista nije vjecno i da svak’ zavrsava
na isti nacin,jednak za svakog od nas i svak’ je na kraju
gubitnik.Sve ostalo je sjecanje.
Bila je to prva poslijeratna generacija, iz vremena kad su
se nasi ocevi vratili,neko iz rata,neko iz
zarobljenistva,neko sa uobicajenog posla i svi su se vracali
sa nadom u bolji i sretniji zivot.Sve je u tom sokaku pocelo
dobivati uobicajenu sliku,tokove bez ratne napetosti,
mrznje,straha,izdaje,sumnjicavih pogleda uz samo jednu
zelju,nadanje, da se siromastvo i patnja tih godina podnese
zajednicki,da se podjeli i sto je najvaznije, prezivi.To su
vremena u kojima se sapucuci govorilo, skriveno u dubokoj
zastiti kucnih zidova,medju rodbinom ili najiskrenijim
prijateljima.Nisu to bila vremna izazivanja sudbine,nego se
tacno znalo ko,sta,kako,kada i kome moze
reci,povjeriti,izjadati se, a da to ne bude zloupotrebljeno
ili krivo s’vaceno.Bila su to vremena kad je “jezik glavu
si’ko”,a rijec bila ostrija od maca,otrovnija od zmijskog
otrova,kad je cutanje bilo “zlata vrijedno” a kajanje je
bilo ono sto si kaz’o ,rijetko ono, sto je ostajalo u tebi.
U vremenima “Sagni se nize da prodje brze”kad su nasi stari
placali svoju zabludu(a ko nije bio u zabludi)jer su drugi
tako htijeli,rasla je i stasala,druzila se i ucila ova moja
raja,moja generacija koju sada cesto gledam kako sjedi u
kafani,a cije druzenje traje preko trideset i kusur godina
Rasli su u tim teskim vremenima ne osjecajuci ih da su takva
i da su teska,jer su bili roditeljski zasticeni i sacuvani
,bili su jednaki u svom svijetu: dijetinjstva i bezbrige.Svi
jednaki i svi isti.
Nastavit ce se

svi jednaki, i svi isti !

To, Merso, legendo ona banjalucka!
Slazes rijeci ko sam Ivo Andric!

Molim  Upravu Kajaka da se ne ljuti na "moj" komentar.
Mersine price su stvarno led!

Nastavak:
Bili su vezani nekim cudnim,slozenim i zamrsenim unutrasnjim
vezama i odnosima madju njima,isprepletenim i povezanim ko
paucina,ko tanke niti svilene paucine koje i kad puknu brzo
se spoje i spletu nanosene povoljnim vjetrom zelje ili
nemoci da se trajnije rastave,razidju ili raspuknu.Zivjeli
su, a i ja sa njima, istim zivotom , govorili istim jezikom
, njima tol’ko dragim , ponosili se sa njim i svojom
dobrotom , gostoljubivoscu,trosili iste recenice u
razgovoru, njima drage i milozvucne ,rijeci su nadirale sa
usana ko izvorska voda “Studenca”u podzidu na samoj obali
Vrbasa ispod male kafane “Kod Brke”.Bili su vezani tim
prepoznatjlivim govorom i jezikom ko mater i dijete pupcanom
vrpcom,bio je njihov i niciji vise,a bili su ,i ostali mu
vjerni,iznalazeci nove rijeci i izraze samo da ostane
njihov,auohton,neprikosnoven i neotudjen.Uz sve to
poprimajuci lagodan zivot proslosti,istvremeno mastajuci i
govoreci o rahatluku i visokom standardu,bogatstvu svijeta
na dalekom Zapadu,rastrzani izmedju htijenja ,zelja i
mogucnosti,zelja i “love”prepustali su se ovom
zajednistvu,neobaveznosti i uzitku u sitnim,malim
beznacajnostima koje su znali,na sebi svojstven
nacin,preuvelicati,samo da pokazu i dokazu kako je njima
najljepse i najbolje i da bolje “nemere bit’”Radovali su se
sitnicama,tjesili se u tuzi,istovremeno trazeci svoje
vlastito mjesto u vremenu,boreci se opstanak, i mjesto koje
im s pravom i pripada.Ovisni ili ne ,odgovorni ili
lahkomisleni,vrlo cesto su se davali nagovoriti, da bi nakon
odredjenog vremena s kontali da su prevareni,sve bi to
pretvarali u dzumbus,preokretali,suprostavljajuci  se
prijasnjem i istini ,trzeci izlaz iz nastalog,nalazili
uvijek one zajednicke putove,a sve to zbog merametluka i
nezamjeranja , a i da bi sacuvali cist obraz i neokaljanu
dusu.Nije bilo vazno sta kosta i kol’ka je cijena , vazno je
jaranstvo ,a time su  nesvjesno, ustvari ,zanemarivali svoju
vlastitu vrijednost.U neznanju i nezainteresovanosti ali sa
ponosom bili su u zabludi da nisu niciji , a ustvari ,bili
su svaciji,svakom loncu poklopac,svakoj rupi zakrpa,misleci
da time sticu svoje mjesto pod suncem,nezavisnost i
besmrnost ,nikad ili rijetko su zavrsavali zapoceto i
izgovorom ostavljali to za “bolja vremena”.Nikad nisu
zavrsavali visoke skole, a mogli su,zadovoljavali se
osnovnim znanjem,zanatom koji su jako volili i cijenili te
ga izucavali do savrsenstva.Ali svaki od njih je im’o zanat
i bio majstor tog zanata ali pomazuci drugima obezvredjivali
su i sebe i  svoj zanat.Ponosni na umijece uzivanja,teferica
i meraka , a posebno pjesme,nisu ni primjecivali kako ih
vrijeme gazi,melje i mrvi, ostavljajuci ih godinama na onom
sto su bili , imali i stekli,ne pomicuci se dalje od svog
mjesta,navika i jednostavnosti ustaljenog nacina zivota,samo
njima svojstvenom,prepustali su se uzitku razgovora,eglene i
ciste rijeci,ne trudeci se ali ne zeleci , ustvari, da ista
promijene.
Nastavit’ ce se.
 P.S.Molim sve one koji ovo citaju da se ne ljute i da
shvate da je ovo SAMO moje vidjenje “moje raje” sto ne znaci
da - Vase misljenje i vidjenje- moze biti ili je  istovjetno
mome. 
Merso 

Prije bi oni htijeli da zaustave vrijeme (kad bi mogli),da
sve stane i ostane kako je bilo,ne vole da se ista desava
sto bi poremetilo ono sto je bilo
ustaljeno,uobicajeno,naviknuto,ziveci uvijek na granici
izmedju proslosti onakve kako su je oni sebi predstavljali i
buducnosti kojoj nisu htijeli da pripadnu a samim time nisu
pripadali ni jednom ni drugom,zivjeli su za jedan dan,onaj
koji traje i neka je tada lijepo a sutra je novi dan, nova
nafaka.U svojoj naivnosti postajali su i zalog i zrtva u
sprovodjenju necijih lukavo i perfidno pripremljenih
igara,padali zbog te svoje glupave dobrobitnosti koja se
nekad granicila sa totalnom naivom i opet nakon svega ,nista
ne uceci iz iskustva proslosti,padali u iste greske,cineci
to, iz samo njima znanih razloga.Licili su na starinjske
junake iz pjesama koje nista nije moglo prepasti,iznanaditi
ili ustrasiti , a ustvari padali su na koljena ufaceni u
zamku lijepe rijeci,fale,velicanja,gubeci cesto svoju
vlastitost,licnost,sliku i naviku samo da bi dokazali svoju
cast,postenje i obraz.Postajali su sluge,nikad gospodari,
vlastitog zivota koji je samo bio privid,iluzija jer su
drugi zivjeli bolje a zrtvu vlastite zablude o ljepoti
zivota uz kahvu i pice i egleni u kafani “Kod Brke”ispod
dvije ostarjele,nakrivljene jabuke,placali su i podnosili,
samo oni.
Sjedili u kafani ,uvijek na svom mjestu za istim stolom,na
skoro istoj stolici.Bila je to ustaljena navika koja nikom
nije smetala , a svak je nastojo’o da  sjedi na svojoj
stolici,za istim stolom jer time, jednostavno ne bi remetio
rahatluk i adet drugih.Napolju proljece,divno jutro okupano
svjezinom,mirise omamaljujuce , trava u basci ispred kafane
pokrivena cudnim,
treperavim kapljicama rose,blista i iskri na jutarnjem suncu
nalik na tespih rasutih bisera koji se bjelasa na otsjaju
suncevih zraka.Vjetric lagahno popirkuje razgaljujuci dusu
ukocenu od neke cudne napetosti i zle slutnje koje se uvukla
medju sve nas u kafani pa i ne primjecujemo raskos i ljepotu
aprilskog jutra u basci ispred kafane “Kod Brke”.Umjesto
Bajramskih radosti i slavlja carsija je osvanula
opkoljena,zauzdana,opasana i oskrnavljena za jednu radost i
svecanost trenutka koji su oni dugo cekali nadajuci se da ce
biti ko lani preklani ili ranijih godina.
Razmislj’o sam ja cesto o toj dugo pripremanoj i vjesto
uradjenoj zamci koju su Srbi spremili i isplanirali mnogo
godina prije nego se desilo.Bajram 1992 godine nasli su k’o
najpogodniji trenutak da sprovedu u djelo dugo pripreman i
vjesto skriven plan o ciscenju carsije od nesrpskog
stanovnistva.Sve je to bila igra u kojoj su zrtve naivno
bile i ostale dosljedne sebi i svojoj tradiciji.Za stolom s
desne strane ulaznih vrata sjedili
su;Pepi,Ciro,Huso,Sandor,Cule a odmah do njih, za drugim
stolom ja, Dido,Srele,Buco i Pica.Preko puta nas za duplim
stolom spojenim od dva manja,sjedili su
Brka,Jadro,Teta,Crnogorac,i neki njegov poznanik koji je
dotjero sa sela bure rakije da je proda na placu.Kaze da mu
je rakija ostala od lani,dobra, zuti se ko dukat.Za sankom
Cika kuha kahve a istovremeno vrti dugme radija uzaludno
trazeci lokalnu radio stanicu koja evo vec,cetiri-pet sati
bespomocno tuli na dajuci nikakva znaka da ce
proraditi.Doduse, sa drugi stanica culi smo ono sto smo
znali,da smo opkoljeni,ali “niko” bas “niko” pa cak ni
milicija nije znala ko je i zasto opkolio i zauzeo
carsiju.Kolika je bila naivnost da “niko” nije znao pokazat
ce se ubrzo,nakon dan,dva,a svi mi platit ce mo tu svoju
naivnost i vjeru u ljude veoma,veoma skupo.Sa drugi radio
stanica saznali smo da su blokirane sve saobracajnice,TT
mreza,sve drzavne ustanove,
banke,bolnice i svi privredni objekti a radnici koji su
prosli kroz punktove su vracani kucama ali NE SVI.Neki su i
zadrzavani.To sto smo culi ,dobro smo znali, jer smo bili
legitimisani nekoliko puta na putu do kafane.Srpske zasatve
viorile su se na svim mogucim i nemogucim mjestima a ispod
njiha patrole sa oznakama SOS koje su nosili-kako smo
kasnije saznali- pripadnici tkz.srpski oruzani snaga.Bila je
to jadna,cemerna slika ,prljavih,neobrijanih,nanaspavanih
,jadnih huligana,
pokupljena sa svih okolnih brda(ali i nekolicina iz Banja
Luke),naoruzani do zuba, zla izgleda, jos zlonamjernijih
manira i odnosa prema onima koje su kontrolisali.Dovedeni su
da sprovedu u zamisao ideju o totalnom ciscenju carsije od
nesrba.Grubi,nevaspitani,neotesani,jadni ali oholi
zaustavljali su sve redom pa i “miliciju” kojeg cuda,trazeci
dokumente,preturali po tasnama,
dzepovima,zavirivali u unutrasnjost
kola,prtljaznika,prevrtali su sve sto im se cinilo sumnjivo
a sve im je bilo sumnjivo.Autobusi gradskog saobracaja
stajali su parkirani ko prepreka na svakom raskrscu, a
prolaz je bio omogucen samo jednim kolima.Svi su nosili
automate,pistolje,poneki od nji i rucne bacace, a bombe
kasikare su visile na svakom od njih.Bez uniformi,u
farmerkama ili obicnim hlacama,neobrijan,blatnjavi od
skrivanja po sumi izgledali su “strasniji” od bilo cega i
bilo koga.
	-“Sta je ovo ljudi..kakva je ovo zajebancija?-prodera se
Kuka sa vrata koje se otvorise naglo i ljutito ko i sama
osoba koja ih je otvorila.-“Cika pristavi mi jednu ali
jacu.Ljut sam ko pas.Tri puta me legitimisu,nedaju mi na
pos’o….jesam li ja to drzavni neprijatelj....sto li…na
svakom su cosku i jedva me pustise”-rastrgano i nervozno
nastavlj’o je Kuka odlazeci za sto kod Brke i grubo povuce
stolicu i sjede.
	-“Nisam ni ja bolje proso”-rece onaj brkajlija sto je
donjeo rakiju da proda dok mu je gls zvucao vise ko
opravdanje i izvinjenje.
	-“Zna li iko sta se desava”-nastavi Kuka ko da nije ni cuo
sta mu brkajlija govori , onda se okrenu prema Jadri koji je
stajo za sankom i pio svoju drugu jutarnju kahvu i upita ga
ljutito.
	-“Jadro,matere ti ,ovo su tvoji…znas li ti ista  o
ovome.…sta im je ovo.?”
	-Ma jeebi iii,..otkud bi ja znao….i meni uzese kamion ali
ja ne dam..pa pregledase me i moj kamion,valjda traze oruzje
..ko ce ga znati-odgovori Jadro koji je stajo za sankom
lijevom stranom naslonjen na njega a u desnoj ruci
,istvremeno drzo upaljenu cigaru i fildzan sa kahvom.I dok
je on objasnjavo kahva se prosu po ruci i oprzi ga a on
opsova i Kuku i one sto su kontrolisali na punktovima,
ostavi fildzan i baci ugasenu cigaru.
	-“Kazu da su to nekakve srpske oruzane snage i  da su dosli
da zastite grad od ustasa-“progovori Pepi koji je mirno
sjedio u cosku kafane ispod velike dzamijske slike.
	-“Ma kakvi ustasa…sranje…to je protiv nas ..muslimana…kako
bas Bajram izabrase da nas  brane od ustasa..?-odgovori Kuka
ko za sebe ali dovoljno glasno da ga svi cuju.
Nastavit ce se.

Ima li nastavak, Merso, srce lupa sve jace!

Molio bih Mersu da mi se javi na gore navedenu adresu ili na

647 869 2450!

Seha

-“Ma nemoj tako Kuka…sta pricas..pa i sam znas i vidis sta
se radi po Slavoniji i Hrvatskoj od srpskog stanovnistva 
“-umijesa se Srele koji je do tada mirno sjedio ,ko da ga se
nista nije ticalo.
	-“Kakve veze ima to sto govoris.. sa SOS-vcima i Bajramom?-
ljutito odvrati Cule sa potpitanjem.Ovaj nista ne
odgovori,promrmlja nesto sebi u njedra da ga niko ne cuje i 
ne razumije,prebacujuci nogu preko noge,nervozno se nage
preko stola dofati Hecegovinu i zapali je.Mukla tisina kojom
se ispunila kafana,ko oblakom dima,govorila je vise nego
hiljade rijeci.
Iz ove male eglene mogla se objasniti cudna napetost i
atmosfera prisutna u zraku,u kafanskom dimu,u suncevoj zraci
koja je sjala kroz vinogradske supljine i probijala se kroz
kafanski pendzer
titrajuci,muklo i besumno po zidu i kafanskom podu i koju
niko osim mene nije ni vidio a ni pridav’o joj
paznju.Uznemirenost,nesigurnost,nepovjerenje,osjecaji dotad
strani medju njima,polahko i neumitno uvlacili su se do dna
njihovih dusa.Ali to niko nije htjeo da prizna.Radije su
zasutjeli.
Izbaceni iz dotadasnje lezernosti i ubijedjenja da se ovdje
nista nece i ne moze desiti,svi su ustvari bili
zateceni,nespremni,opet prevareni ili cak bi se reklo
,iznenadjeni ocekivanim dogadjajem kojeg su svi
predosjecali,naslucivali ujedno nastojeci da ga
odbace,zaborave ko ruzan san,ko nesto sto nije njihovo i
njih se nije ticalo.A jeste.
	-“Znao sam ja ….znao od ranije.. da ce do ‘vog doci-“zacu
se Pidin glas koji nastavi:-Jos onog dana kad su me pozvali
u “Mjesnu“  da podijele oruzje…meni ne dadose…kazu:Tebi ne
treba ..tebe ce mo mi stititi…ko to mi-?  pitam ja….a oni
kazu : mi Srbi…tvoje komsije…nista se ti ne sekiraj….ajde
kuci i budi bez brige dok smo mi ovdje sa oruzjem….
	-“Stan’te ljudi ..sta vam je…koji vam je klinac…sta vas je
spopalo?...prodera se Dido,vjerovatno i sam iznenadjen
jacinom svog glasa, pa onda smirenije nastavi:
	-“Nije ovo nist’,pijte kahvu i neka sve ide svojim tokom.Mi
i ‘nako nis’  nemeremo promjenit …a i da moremo……sta…
	-“Kazem ja vam’da ce carsija pasti u njihove ruke brez
ispaljenog metka…niko nije kriv osim nas sami’….upade Didi u
rijec Kleja i prekinu ga da zavrsi ono sto je naumio da
kaze.
Kleja,miran i cutljiv,dobrocudan ,a koga su svi znali ko
vrlo nervoznog bolesljivog, i slabi’                        
     zivaca,pomalo cudnog raspolozenja koje se cesto
mijenjalo i sa vremenom,ponakad na ivici normalnog,u sustini
je bio cestit,vrijedan,vrstan majstor svoga zanata u Cajevcu
ali sa cudnom navikom da dugo i neprestano govori sam sa
sobom ili sa drugim ne pokazujuci volju da stane ili
prekine.Cesto je govorio nevezano,ponavljajuci jedno te isto
po nekoliko puta,bez obzira na to da li ga neko slusa ili
ne.
	-“Samo ti nemoj PAMETOVATI-“ usuti ga Buco i tako ponovo
zavlada ona ista napeta tisina koja cesto puta govori svojim
mukom vise nego ijedna izgovorena rijec ili recenica.
TISINA JE ZNACILA USTRUCAVANJE,UVLACENJE U
OKLOP,UCAHURENJE.ZNACILA JE I POCETAK RAZMISLJANJA.A ja znam
kako oni misle.”Kome treba rat i dusmanlek kad se more
lijepo zivjeti u miru,rahatluku i slozi.Pa dje bi
Jadro,Srele,Zoka,Dule sada mislili drugacije i razlicito od
Pepija,Huse,Ede,Buce.Zar je moguce da ce oni drugacijim
zivotom zivjeti sutra,nego sto zive danas?...Zar je moguce
da sjede ovdje sa njima, a misle kako ce im biti bolje kad
budu ovdje sjedili bez i njih i sami?….Zar  sada misle da ce
bolje i dalje vidjeti kad poruse ono sto im smeta da VIDE
dalje?...Zar ima nafake u onoj sreci koja se zida na tudjoj
nesreci?...zar ima dobra u zidovima ozidanim zlom….zar se
more vlastita sreca graditi na tudjoj nesreci??Zar je
moguce, to sto misle, da nije moguce, a vec se desava i
njima i oko njih.Da, to je ono o cemu oni sada razmisljaju
dok gusti oblaci tisine ispisuju hiljade rijeci u kafani
“Kod Brke”ispod dvije ostarjele i napustene jabuke. 
	Sjedim i gledam ih i razmisljam kako ni sada nece i ne mogu
da shvate da su u stvarnosti ,davno bili otrgnuti ,odbaceni
od vremena i ljudi,neprirodni,neshvaceni i
neprihvaceni,lagahno su tonuli u ponor vlastitog
samounistenja dajuci drugima snagu, svojim odbijanjem i
negiranjem buducnosti,svojim vjecitim povratkom u u
romanticnu ali varljivu proslost,ostavljajuci jucer
zapoceto, za danas, ne zeleci da dodje sutra.Na tom poimanju
njihova zivljenja lomile su se grane njihova zivota i
putanje ciji sudbinski tok je isao kako su drugi odredjivali
ne obaziruci se na njih.Licili su mi na uzaludno zrtvovanog
pjesaka koji treba da spasava izgubljenu matnu poziciju.Ceh
su placali, a i sada placaju samo oni.To su cinili svojom
nezaintersovanoscu za vlastitu sudbu(odredjeno je sta ce
doci ali se i ti moras spremiti)svojim nemarom i
nehatom,postali su svakom krivi,svojom
sutnjom-sumnjivi,svojom dobrotom-tuzeni,svojim
nemjesanjem-odredjivani,voleci sebe i svoje, nisu znali
mrziti druge,velicajuci svoje, nisu nipodastavali licemjernu
razlicitost drugih.
Godinama koje su prolazile, postajali su
grubi,pusti,neotesani,svojeglavi,neskolovani i zadrti,a bilo
je tu i neceg u njima sto drugi nisu mogli da prihvate
istovremeno im zavideci na svemu tom,pakosno i podlo,sto i u
njihovim zilama ne tece tak’a krv i sto se tak’a dusa ne
odmara u njihovim tijelima.Ali moji jarani tome nisu
pridavali nikakvu vaznost,pokusali su, pored svega da i
drugima pokazu, a i nauce ih tom i takom nacinu
zivota.Cinili su to posteno i od srca.Bez zlih namjera.Ali
su oni drugi, nenaviknuti i nanauceni, zavidjeli njihovoj
smirenosti,mirnoci i strpljivosti na cekanju da se sve uradi
kad zato dodje vrijeme,kad bude odredjeno da se
uradi,njihovoj mudrosti prezivljavanja i
zivotarenja,njihovom nesalomljivom optimizmu u prihvatanju
svega sto dolazi i sto je odredjeno da dodje.
Nastavit ce se
SRETNA VAM NOVA 2007 GODINA!!!!!!!
PUNO ZDRAVLJA I SRECE OD MERSE I NJEGOVE RAJE

Nasavak i kraj;
Bili su ljubomorni sto ih nicim nisu mogli ustrasiti: ni
jezikom,ni prijetnjom istovremeno zavideci im na njihovoj
naivnoj hrabrosti suprostavljnja svemu sto je novo i sto
dolazi ili sto drugi namecu.Nista nisu prihvatali sto im se
nametne da urade sa nekom namjerom i odredjenjem,svejedno im
je sta se oko njih desava sve dok ih ne diraju ili uplicu, a
kad se odjednom probude, sve isprevrcu,izokrenu pa se ponovo
vrate onom SVOM,njima tako dragom zivotu u kafani “Kod
Brke”ispod dvije ostrjele i naherene jabuke.
Vrate se ponovo zivotu punoom inata i suprotnosti,sevapa i
pjesme,surove blagosti koja je usadjena u
njima,nepokretni-cekaju da skoce poput munje,spremni da
polete brzinom strele,otvoreni u svojoj
zatvorenosti,tajanstveni ko otvoren bukvar za onog ko zna da
cita,istovremeno, ocevi,sinovi,braca,ludi i pametni,glupi i
bistri,mudriji nego sto izgledaju,zaljubljeni u ljepotu
izvora svijetlosti,aksama na Vrbaskim obalama,plemeniti
hrabri i ujedno sve izmedju toga.
Ali moji su,ja sm njihov,jedno smo ko voda i kaplja,ko more
i so,slani i mokri,istovremeno dragi i voljeni,potrebni i
okrepljujuci iako surovo odbaceni i neprihvacani u svojoj
ranjivoj dusi,veoma plemeniti i dobri, a sto je
najvaznije-korisni i neiskvareni.
Bili su jedna krv,ja njihov dio,njihova kap,sa vrlinama i
mahanama;prvih vise a drugih manje ali i jedno i drugo je
bilo njihovo,nase,posteno,cestito i neiskvareno.
	To je bila moja RAJA sto je stasala i rasla prvih
poslijeratnih godina pokraj Vrbasa na Studencu i Potoku u
malom iskrivljenom sokaku izbrazdanim lokvama i usjecenim
rupama,sokacetu usadjenom i zarobljenom izmedju dva vremena
i svijeta.Rasla je moja raja odmah tu iznad srebrenaste
bjeline smaragdno zelene rijeke.
	Ja sam za njih onaj koji sve zna,ja sam njihovo sjecanje i
svjedok dok ne umru uspomene na njih, na kafanu,na zivot,ja
sam njihova potvrda da su bili stvarnost i postojanje,ja sam
njihova nagrada za dugo ,pustinjsko cekanje da su jednom
nekad i nedje postojali,zivjeli,druzili se i nestajali moji
dragi ahbabi,jarani iz malog skokaka kraj Vrbasa, sa
Studenca,iz male kafane “Kod Brke” ispod dvije ostarjele
neherene jabuke.
	Takvih RAJI je bilo svugdje u carsiji;u
Navoseliji,Seheru,Sitarima,Hisetima,Maloj
carsiji,Abaciji,Potoku,Mocilama,Lausu,Pobrdju,Rosuljama,Budzaku,i
drugim poznatim Banjaluckim naseljima,
Raja koja je znala i umijela da zivi i cijeni zivot i
druzenje.


 	Posveceno:Radi,Emki,Bati,Hamdiji,Edinu.Petru,Ziji,Dzevdi,
Asimu-Brki,Seji,Vladi,Namiku,Pici,Paji,Beski,Hasanu,Husi,Muhamedu-Madi,Kubi,Asimu,Ramadanu,Dipi,Begi,Ciki,Omeru,Seji-Kuki,braci
Hozo,braci Saltagic,braci Kozaragic i svim dragim jaranima
iz Medreskog Potoka.
Mnogi od njih nisu vise sa nama pa neka im je lahka crna
zemlja i neka ovaj zapis ostane njihova trajna uspomena.
 KRAJ..

Stgla mi Raja iz EX Yu!
Citamo tvoje price, mjesaju se stilovi...svrstavaju te u ove
ili one knjizevnike!
"Lahka"...stvar sto bi ti rekao...iz srca je sve to
napisano, rukom covjeka istancanog ukusa!
I, sad , da ne bi vise srao,
veliki pozdrav od Tvog druga iz Australije!
Toba!

Stgla mi Raja iz EX Yu!
Citamo tvoje price, mjesaju se stilovi...svrstavaju te u ove
ili one knjizevnike!
"Lahka"...stvar sto bi ti rekao...iz srca je sve to
napisano, rukom covjeka istancanog ukusa!
I, sad , da ne bi vise srao,
veliki pozdrav od Tvog druga iz Australije!
Toba!

Velika ti fala na podrsci i koristim ovu priliku da
Tebi(Tobi) i tvojoj familiji pozelim sve najbolje u Novoj
2007 i da ova rubrika nastavi uspjesan put kroz mnoge godine
koje nam dolaze.
Takodjer zelim SRETNU NOVU GODINU svim KJAKASIMA i onima
koji uskoce na ovaj "sajt" i zaveslaju Kajakom kroz nase
price i sjecanja i apelujem na njih JAVITE SE nista ne kosta
a LIJEPO JE procitati i sjetiti se svega.
POZNAVATI DRUGE JE MUDROST
POZNAVATI SEBE JE BLAGOSLOV
Merso

aferim vam banjalucani za sve ove price!sve najbolje pa 
da citamo i u 2007.

"Pa dje si kreno, mali?"
"Garant u stiglice!"
Cutim, ne znam cak ni sta su ti stiglici!A gdje sam krenuo
to nikad nisam znao!
Ne znam ni danas!
Uostalom , ko to danas zna svoj put?

"Nemoj vise ovuda ici, jer ti mozemo Memon, Neja i ja ,
njonju razbiti!
Navukoh do iznad struka svoje kratke hlace, sasivene od
restlova majcina kaputa.
"A sta je to njonja,?"...upitah!
"Njonja ti je picka!"...rece nevelik djecacic plave kose.
Bio je znatno visi od mene! Sekundicu!
Ali taj Memon i Neja, ta njihova imena izgledala su mi
opasno!
Zato mi je i rijec "Picka", takodzer izgledala opasno!
"Ja nemam picku a ni tu tvoju njonju, a i sto bi ste mi je
vi razbijali!?"
"Memon je rekao da sam ja danas redar, i da svima koji tu
prolaze to kazem, eto tako!"...rece plavi ljuti djecacic.
"Mi hvatamo stiglice na imelu i prodajemo seljacima da im
zvocaju oko kuce! Razumijes!"
"Ne , razumijem,ali se ne ljuti...idem samo u granap kupiti
mermelade za banku, evo vidis , majka mi dala tanmjuric, da
teta na njega izreze mermeladu za banku!"
Plavi djecacic se pocesa po glavi i rece : "ne znam ti ja ni
sta je mermelada, ni banka...ali bolje ti je da te Memon ne
uhvati!"
"Ne bojim se ja Memona, mene je jedino strah vucijaka!"
"Mislis pasa?"
"Aha!"...rekoh.
"Pa , Memon ti nije pas, on ti je djecak takodzer, ali je
opasan!"...ljuto rece plavi djecacic.
"Ja se ne bojim djecaka!"...rekoh.
"Pa dobro, neka se ne bojis, ali vise ne idi nasom ulicom,
zato sto se ja bojim Memona!"
"A kako je tebi ime decko?"...upitah.
"Ismet, ali sam ti ja Raja i redar, pa ti vidi!"
"Sta da vidim , Ismete?"...zapitah izgubljeno.
"Vidi sta hoces, ali bjezi iz nase ulice, eto to!"

Bato,
Molim te javi mi se na moj mail.Ja trebam tvoju e-mail
adresu da ti posaljem nesto od Zlaje.
Merso

Krasna ti je prica. Vrati me u djetinjstvo, Banja Luku. Evo
ja naprimjer pravim odlicnu pitu od jabuka, bas mislim sto
bi bilo dobro da ti zahvalim za ove price pitom. Ali ne ide,
zivim na drugom kontinentu. Sto bi ti rek'o "jebajiga".
Zakljucujem iz tvojih prica da si starija generacija,
znatno, (ja sam imala cetiri kad je stara Gimnazija
srusena)ali ne smeta. Tvoje price su mi toliko banjalucke da
su generacijski neogranicene. 
Mislim neki dan sta da kupim prijateljici za rodjendan,
Banjalucanki u Americi. Sve ima. Onda mi padose na pamet ove
tvoje price. Jooj, da mi je da nisu 'vako razbacane po
raznim temama foruma na Kajaku ja bi joj kupila Tobine
price. Eto, tako pa ti vidi...

Hvala Jaco...samo da se malo presaberem...pa idemo dalje!
Pozdrav Toba!

Dragi Bato,
Ako nisi zaboravio,sad te podsjecam na onu pricu sto sam ti
poceo pricati dok jos smo bili zajedno u Cajevcu pa nas rat
prekinu i evo sad bih je nastavio ali cu poceti ispocetka
jer si sigurno zaboravio:

Bio sam nekako momcic, zamomcio se, “ugledo se podase”kako
mi je mati imala obicaj reci, a ja nisam pridav’o neku
paznju tome.Za mene, rodjenog kraj Vrbasa, na Studencu bilo
je vazno ici na kupanje, biti sa rajom i ujedno “kibicoveti”
lijepe nase banjalucanke kako se suncaju, kupaju ili
vozikaju u camcima sjedeci u njihovim spicevima.Ljeta su
bila topla, suncana i bezbrizna, raspust dugacak i lijep,
kupanje i ribolov cinili su mi uglavnom najvece
zadovoljstvo.Ali se nesto u meni promijenilo, onog lijepog,
zaparom utuljenog suncanog jula kad sam hodajuci ispod
obale”bagremova”, kako smo je od milja zvali, ugled’o nesto
o cemu sam dugo, dugo razislj’o.Dan je osvan’o suncem
okupan, Vrbas malen i bistar, ja sam na Studencu sjedim sa
“tekom” na koljenima i pisem.Kako je sunce sve vise
pojacavalo tako se i moja volja za pisanjem topila i
iscurila ko znoj sa mog cela.Ohladio sam se umivanjem sa
njegovih tockova, voda ledena ko zmija, gali dusu i mozak,
prikuplja misli i vraca volju, a ja se vracam ponovo “teci”
i pisanju.Vrbas ko Vrbas, tece mirno pored mene, ne haje sto
se borim s rijecima, trazeci one najljepse, najbolje da
opisem ono sto mi je na umu.Raja polahko pristize, udarci
dajaka od kamenje na vrbaskom dnu  odjekuju njegovim
obalama, dah vjetra polahko i tiho rastjeruje zegu, razgoni
je na obe strane da ni jednoj obali nije krivo.Tamo na
Abaciji mami me hladovina, gusta ko jesenja magla, vitke
grane se njisu ko djevojacki kukovi, ja ih gledam i zalim
sto nisam tamo.
	-Sta je Merso….opet pises….jesil’ to tresno na
popravni….cujem neciji glas, ali ne hajem jer ne
vrijedi.Potvrdno klimnem glavom, zatvorim “teku”i sakrijem
je u supljinu kamenog zida Studenca.Znam da je niko, od ovih
koji se okupljaju, nece dirnuti jer niko nije zeljan, a ni
poletan da se “fati”knjige, a kamo li pisanja.Pokupio sam
svoj stap i krenuo da potrazim skakavce pod obalom iznad
Gradskog mosta.Prosavsi glatkim betonskim zidom ispod Husine
basce, usput sam tresko lisce “lijana”sto su, guste,
ozeljenele, rasle tu i prekrivaju cijeli zid njegove basce,
od zeljezne ograde pa do same vode.Trazio sam “letece
visce”na koje bi se mog’o ufatiti krupan klen.Nista.Odlazim
na obalu u nadi da cu biti bolje srece.I jesam.Kren’o sam od
vrha obale, od hladovine koju su pravili mnogi bagremi sto
su tu rasli, cije smo plodove, mirsne cvijetove, s proljeca
brali i jeli.Cusk’o sam travu, borio se da sustignem onog
djavola sto iznenada iskoci i nestane pa ga trazis, trazis,
a njega nema ko da je u zemlju prop’o.I dok sam tako
trckar’o po obali, odbijo prste od skriveno kamenje, tabani
gazili po neprijatnim”bocama”ciji su trnovi danima ostajali
zabodeni u njih, sve dok ih iglom nisam iskop’o i rijesio se
belaja.
Vidim i ovdje se svijet poceo okupljati i ja, sav izboden i
izranjavan gubim nadu da cu naci i ufatiti bar jednog od
njih.Sjeo sam na izgorenu travu, ugazenu i pozutjelu, da bar
na miru iscackam udicom onaj trn koji najvise boli.A on
“cafir”se zalomio i ne da se iskopati.Pomalo ljut, vise
razocaran odust’o sam od kopanja po mom tabanu i ust”o
spreman da krenem kuci po iglu, kad sam ugled’o kako o’zgo,
kroz bagreme dolazi vitka figura u bijelom slafruku, sa
crvenim peskirom pod pazuhom.Kosa crna ko “zift”brizljivo
zacesljana i podvezana maramom, a poduzi rep se njise k’o i
njena bedra dok je lagahnim koracima, ko srna, silazila dole
prema obali Vrbasa i meni.
Sjecas li se Bato???? hocu li nastaviti???

Sjecam, Merso...sjecam, al' sve kontam , Tvoja su sjecanja
svjezija!
Ako nesto propustis, u svoj toj ljepoti...bit ce izgubljeno
zauvijek!
Ozivi to, svojim dobrim opisom!
Nestrpljivo cekam, 
sve dok Shex trpi!
Toba!

Bato molim te,
Nemoj nikom kazati za ovo sto ti pricam, ne bih volio da se
cuje i uokolo prica.Ali, ja imam povjerenja u tebe, i da
nije tako, ne bih ti ni kazivo.Nego, ja je nazvah
-SUDBINA-
	Slafruk slobodan i leprsa, vise otkopcan nego zakopcan, i
to samo u sredini, preko trbuha, gornja dva puceta, daleko
jedan od drugog jer su medju njma dvije obline, bjele ko
snijeg, a donja puceta ko da i ne trebaju, jer noge, duge i
vitke, ko jablanovi ispod Gradskog mosta, ravnomjerno
promicu izmedju krajeva slafruka igrajuci se sa njima,
potiskujuci ih cas na jednu, cas na drugu stranu.
Prodje pored mene, ja je gledam, ona ne haje, sidje prema
Vrbasu trazeci mjesto pod suncem.Gracioznim pokretima,
svojstveno zenama, izvuce crveni peskir ispod pazuha i
razastra ga na pozutjelu travu.Zatim pogleda lijevo, desno,
primjetivsi me tek tada, kako zabezeknut, iskolacenih ociju,
sjedim, umilno mi posla osmjeh, mozda iz samilosti, valjda
svjesna da je gledam ili je bila ponosna sa onim sto je
nudila svacijem oku pa i mome, i podje skidati bijeli
slafruk ispod kojeg se ukaza tijelo u zutom bikini kostimu.
	-Boze…..sto je lijepa!…..a ja dijete!!!
pomislih i zazalih sto nisam stariji.Ne znam je li ova
iznenadna vrucina sto me obli, od sunca ili od prizora sto
se ukaz’o ispred mene.Cijelo njeno tijelo, cijela njena
pojava zracila je ljepotom, skladnoscu: i glave, i lica, i
ociju, i kose, koja je zategnuta i zacesljana savrseno
pristajala njenoj pojavi, vrat, prsa, a kukovi i bedra,
siroka ko Vrbas na Zelencu, obla ko svodovi “ebinog”hauza.
Gledam je, a sramota me, nije lijepo, zaboravio sam
stidljivost, vaspitanje, zaboravio sam i na trnje u nogama,
podbijene prste, stap, skakavce i ribu.Sve.Kome je do ribe
kad je ‘vaka ljepota ispred ociju.Mislim, a misli pomucene,
ja je pogledom pratim;
	-Kako je nikad dosad nisam vidio, ni ovdje pod obalom, ni
na Studencu, a niti na Abaciji ili Medreskom potoku-.
Ali sta bi vrijedilo i da sam je vidio.Ja sam samo
dijete.Ona, moja masta.Ziva.Ali postojana.Pratim svaki njen
pokret i divim se njenom skladnom tijelu, tesko je rijecima
opisati ljepotu zene, to treba samo vidjeti i uzivati,
priroda joj je sve darovala, najbolje, najljepse.
	Gdje si Mikelandzelo da joj tijelo iskleses u kamenu, pa da
vjecno stoji ovdje, na obali Vrbasa, u hladovini ovih
bagremova sto u proljece zamirisu, pa cijela obala i Vrbas
mirom mirisu, ko da su se umivali bjelinom bagremova cvata,
miris mu je tako jak,da se uvlaci u skrivene pore i nadosle
misli koje nikako nemozes zaustaviti jer se miris razlije po
dusi, ko radost, a njena bi ljepota u kamenu uklesana,
nijemo stajala, i nepomicna i usamljena.Ne znam ti ni ime
lijepa banjalucanko u hladu rascvjetalog bagrema.
Gledam je i divim se, banula je ko dasak vjetra, ja dotad
miran, bezbrizan, dijete, pretvorih se u drhtav, listic sto
plovi njegovim dahom sa zeljom da se spusti kraj njena
peskira.Vidim, staza kojom je sisla ostade pusta, obala
miruje u sparini ljetne zege, Vrbas i dalje nezaintesovan
tece, iznenadi me pjesma cvrcka, sad je lijepa, prijatna za
uho, ni kricanje skakavaca nije vise neprijatno, sigurno
znaju da ih vise ne jurim, ne trebaju mi, nije mi do
ribarenja, jer ona je sjeda na peskir i iz skrivenog dzepa
vadi kremu i poce da se maze.
Sumovi ljeta na obali Vrbasa iznad Gradskog mosta postase
prijatna muzika.Ja je slusam jer mi godi, a Nju gledam jer
to hocu.Sve posta lijepo, ljepse nego prije.
Dlanovi joj klize, ko moje misli; prvo po rukama, sporo,
graciozno, nema zurbe, nikuda ne zure, ko moje zelje, onda
dlanovi kliznuse prema nogama, ja im zavidim sto nisam oni,
ali ja sam samo dijete koje se muci na ovoj teskoj sparini
ljetnog dana.Sve sto bih kaz’o ne bi se culo, govorim sebi i
u sebi, sa strahom da me ne cuje, da ne procita moje misli,
grijesne su, a ne bih zelio da je povrijedim jer ja sam za
nju samo nepoznato dijete sa bujnom mastom.
Srecom ona to ne zna i ne sluti.Tako je bolje, oboje smo
sretni i oboje smo na svom.

Tako smo sjedili jedno pored drugog, sutke, ona blista na
suncu koje ne zali sto odmara na njenom tijelu, ja se kupam
u znoju, zao mi otici, rashladiti se, izgubit’ cu
dragocijeno vrijeme, ja se patim, ona uziva, a ljeto je
jednako i meni i njoj.Ah, ko mi je kriv sto sam samo dijete,
zalutalo sudbinom na obalu Vrbasa, iznad Gradskog mosta, tog
vruceg, zaparnog ljetnog dana.Ne znam koliko sam dugo
sjedio, zar je vazno, uziv’o sam u toj patnji i ne zalim.A
onda, iznenada, kako je naglo dosla, tako je naglo i ustala,
navukla svoj slafruk, pokupila peskir, savila ga i gurnula
pod pazuh, nazula papuce i krenula uz obalu. Nestajala je iz
mog vida necujnim koracima, prigusenim i utuljenim
pozutjelom travom, njena se sjena izduzila, postala tanja, a
tisina snena i nijema, u mojoj glavi tutnji jedno, jedino
pitanje-
	O   Boze    hocu li je opet vidjeti?
Gledam, u Vrbasu se oslikavaju tamne sjene drveca i rijetkih
oblaka, pcele zuje uokolo skrivene u
obalskoj”hantragi”(zbunju)ja ustajem i odlazim uz nadosli
Vrbas prema Studencu i raji koja se sakupila na
poslijepodnevne skokove.Gazim Vrbasom po betonskoj ploci,
glatkoj i klizavoj, oko mene graja, neko skace, neko
uplivava u tihak, ja zurim ko da me neko goni,a neznam
razlog zurbi, penjem se na Studenac, a raja me docekuje:
	-Pa dje si dosad, ko da si u zemlju propo, trazili smo te
svudje, pa i kod kuce, a mati kaze da nisi dolazio cjeli
dan.Sta je bilo da se nisi izgubio-??
	-Ne nisam, bio sam pod obalom trazio skakavce i fato
muhe-lazem ja i njih i sebe.
Sutradan sam poranio i sjeo visoko gore u Husedzinovica
basci u hladovinu obliznje sljive, uzeo svoju teku poceo da
pisem, ali nije islo.Znam.Ceko sam da se ona pojavi.Kad je
dosla sve se isto ponovilo.Samo, ovaj put je imala plavi
slafruk i crveni kostim.Sve ostalo je bilo isto.Kradom sam
se spustio na svoje mjesto, nedaleko od nje i tako sjedio ko
i jucer.To se nastavilo kroz nekoliko dana sve dok jednog
poslijepodneva ne banuse oni moji “hahari”i zagalamise:
	-A tu si tico,…tu smo te cekali….Paris oci, ha …ma kakvi
skakavci kakvi bakraci…znamo mi da se nesto krije iza tvog
nestanka-….galamili su u jedan mah i Pefta i Hamdija i
Namik, a ja izgubljen od stida, vjerovatno pocrvenio u licu,
nisam imo, ni mogo, da bilo sta kazem.Samo sam usto i krisom
pogledo u pravcu gdje je ona sjedila.Srecom nije se ni
okrenula, ali ni pogledala u mom pravcu, a da cula njihove
komentare u to sam bio potpuno siguran.
Krenuli smo zajedno kad je Pefta zagrlivsi me, najavio nesto
sto sam u dubini duse ocekivo, ali me je ipak iznenadilo i
razocaralo.
	-Ona je udata i ima dijete, coek je puno striji od nje i
rijetko dolazi sa njom na plazu, vidio sam je i  ja nekoliko
puta, pa sam se raspito ko je? jer nije prije dolazila pod
obalu, a ni na Vrbas,da se kupa-…
Ko vjetrom odneseni, moji snovi postadose nemila stvarnost,
moje raspolozenje tmurno i mrzovoljno, sakrio sam ga od
njih, htjeo sam da se obranim i da im kazem da me to ne
interesuje, 
-samo sa htjeo malo mira i tisine, da zavrsim svoj”dnevnik”-
reko sam im, a to je bio siromasan razlog s kojim sam se
opravdavo i oni su znali da lazem.
Uzdrzana tuga, razocaranje, snovi istopljeni ko lanjski
snijeg, iako u dubini duse znam da su ti snovi bili pusti,
jalovi i bez osnove, ipak ih nisam mogo sakriti, od sebe
samoga, to je bila moja kazna, meni samom, dijete sam i
nista ne razumijem pogotovu zivot, u zivotu nije nista
predvidljivo i sve se dogadja kako to sudbina odredjuje.To
cu saznati kad odrastem i sazrijem.Tada sam osjeco da se sve
nekako suzavalo oko mene, postalo tijesnje, obala, dotad
siroka i prostrana, nekako se skupila, postala strmija nego
prije, nisam to do tada primjecivo, a mozda me ova
(ne)ocekivana vijest dotukla.Poslije saznanja koje mi je
Pefta reko, samo sam u nekoliko navrata proso obalom,
posjetio je, sjedeci nedaleko od nje, ne svaki dan, ali sam
dolazio da uzivam u gledanju njenih oblina kako se polezace
na peskirima koje je donosila sa sobom, lezeci, nekad na
ledjima, nekad na stomaku.Prorjedjeni dolasci su ucinili
svoje, moji snovi su poceli da blijede, nestajali u
vremeskom kovitlacu, nasi putovi su poceli da se razilaze,
vodjeni razlicitoscu nasih zivotnih sudbina.Ja sam samo
dijete, ona je zena.
Jednog dana se pojavila sa cerkicom i bilo je zaista
uzivanje posmatrati kako brizno pazi na nju, igra se sa njom
ponosna i sretna sto je ima i sto joj je majka.Bilo mi je
nakako lakse, razocaranje je slabilo da bi vremenom nestalo,
dijete se ponovo probudilo u meni, vratilo me stvarnosti,
drugarima, Vrbasu, igri i nasim nestaslucima.Ljeta su
prolazila ja sam je potpuno zaboravio, oboje smo otisli
svojim stazama, kako nam je sudbina odredila.Nikad je vise
nisam sreo, niti sam silazio na Vrbas, pod obalu, da vidim
ima li je tamo? Prosle su mnoge godine.Mnoge.
Vrijeme cini svoje, zaboravio sam je, zaboravio sam
sve,obalu, Vrbas, njen lik, zaboravio sam da je ikad i
postojala, sve sam zaboravio osim njene pojave, njene
ljepote, sve dok se jednog dana, sudbina, nije ponovo,
poigrala sa mnom

      

Ustvari, ova prica je nastala i izazvana je nekim cudnim
osjecanjima u meni i onim predivnim uspomenama na vrijeme,
koje se valjda nikad vise vratiti nece. 
Prica o onim prelijepim „banjaluckim vremenima“, prica o
divnim ljudima……i o onoj najboljoj na svijetu, TETA NURINOJ
BAKLAVI !!!!!.

Ta, svima nam znana poslastica, vrijedi u nasim zivotima jos
od samog djetinjstva, kao nesto posebno i izuzetno. U tom
neopisivom i jedinstvenom ukusu baklave smo cesto uzivali i
po banjaluckim slasticarnama, ali najvise smo je kusali po
kucama kod komsija, poznanika, rodbine ili u sopstvenoj
(kako ko….). 
Moja majka nije nikad pravila baklavu (nije znala ili nije
htjela sav onaj haos sa jufkama po kuci…a bila je vise
orjentisana na Sacher, Linzer, Vasinu ili Malakov tortu, pa
razne kiflice, Kasato, Salnjake, Marcipan i tome slicno).
A najbolju baklavu koju sam jeo u svom zivotu pravila je
rahmetli teta Nura sa Hiseta. 
Odlazili smo cesto kod nase teta Nure i cika Hamdije u
Kozarsku ulicu, na Hisete. 
I uvijek smo znali da ce nas docekati tanjiric sa hurmicom i
onom  fantasticnom baklavom, te casa prave limunade. Sjetim
se cesto, pogotovo uz Bajram…..kao evo i sad, moje drage
teta Nure. Sjetim se onog blagog pogleda i milog glasa te
predivne zene, kao i onog njenog osmijeha i topline kojom
nas je prihvatala, kao svoju djecu (  sama ih nije mogla
imati…). Sjetim se one njihove avlije sa malom fontanom u
sredini i njihove kuce u Kozarskoj ( odmah uz Sarinu).
Sjetim se cesto svega, a naravno i one njene, najbolje
baklave na svijetu !!! Teta Nurine baklave !!!

Zimus mi, dok sam boravio dolje u Bosni padne na pamet jedna
interesantna ideja. 
Naime, bili smo u posjeti  kod nekih poznanika i probali
odlicnu baklavu, sto me opet podsjeti na onu teta Nurinu.
Progovorih o tome sa domacinima i rekoh da bih volio i sam
znati spremiti kod kuce pravu i orginalnu baklavu. 
Izvinuh se i rekoh da ne zelim uvrijediti domacicu, jer sam
svjestan da je to pravo umijece, te da ja necu sigurno
uspjeti napraviti onu istu, kao sto smo je to vece probali.
Rekoh i to da imamo u Austriji na raznim mjestima kupiti
upakovanu baklavu, ali da nije to ono sto zelim. Ni blizu. 
Rekoh i da imam afiniteta prema kuhanju, vrtim se vikendom
stalno po kuhinji, pa mi to nece biti nikakav problem, vec
samo zadovoljstvo.
A domacica me presjece i rece mi kako to ustvari nije
nikakvo umijece. Neki “bauk” se oko toga pravio prije, zato
sto su se razvijale jufke i susile po cijeloj kuci. Ali,
danas je to puno lakse. 
Kako bolan lakse!!!??

Eh....odvezem se slijedece jutro u “Tropik” i kupim, sve po
spisku. Dakle, sve sto treba za baklavu, orahe, secer,
buter, limun…..ali i ono najvaznije  -  JUFKE ZA BAKLAVU 
( proizvodjac neka firma iz Beograda, pa ih zovu BEOGRADSKE
!??). 
Donesem sve to kod gospodje Sadije (one domacice od sinoc)
koja me cekala u stanu sa svojom sestrom Sadikom. Dvije
stare i iskusne Muslimanke (jaaako vazno…za baklavu), kao
“pokazivaci “ i instruktori…. i ja, Karapandza bosanski !!!
U okruglu tepsiju ( htio sam da je sve onako, kako je onomad
bilo… birvaktile ) slagali smo red jufke, red oraha sa
secerom… i sve tako, do vrha. Onda smo izrezali one rombove
odnosno baklave, te odozgo zalili rastopljenim buterom, pa
pekli u rerni, cirka sat i deset minuta…..pa uskuhali
serbe…..njime zalili vrucu baklavu, poklopili je drugom
manjom tepsijom (da se “ne dizze”) i stavili u spajz, da se
hladi i stegne. 
Gledao sam cijelo vrijeme, pomagao im, te sve “snimio”,
zapisao cak one neke male, ali bitne finese… te smo na kraju
popili u miru  kahvu. Ali, onu nasu pravu bosansku. S
kockom. 


Ubijedile su me na kraju njih dvije da ponesem u Austriju
preko grane, sve onako original, u tepsiji koju cu im
vratiti kad opet dodjem. I tako i bi.

I cini mi se da nikad nisam iz Bosne donio nesto tako mi
drago, znacajno i posebno, nesto stvarno dragocjeno, kao tu
tepsiju baklave.
Seanse i ceremonije sto sam ih uz orginalnu banjalucku
baklavu i domacu limunadu tih dana priredjivao drugima ( a
najvise ustvari, samome sebi…) bile su nesto sto me jako
radovalo. Pricao sam gostima ( uglavnom Austrijancima…ali i
nasoj djeci, pa supruzi Dajani, po deset puta….) o svemu. 
I o nasim obicajima nekad , i o mojoj Bosni i Banjaluci, o
Bajramu, o tefericu, o seirenju, o ispijanju kahve…..i o
ljepoti svega, sto je bilo tad. 
I naravno o teta Nurinoj baklavi.

Rahmetli cika Hamdiju su neke godine u njihovoj sopstvenoj
kuci u Mostaru “namrtvo” pretukli neki bijednici i zli
ljudi. Umro je slijedeceg jutra.
Teta Nura se jos neko vrijeme patila, pa nedugo poslije od
tuge i zalosti i sama na Ahiret posla……. za svojim
Hamdijom.
A ja ih nikad necu zaboraviti, Rahmet im veliki. 

Nisam mozda trebao „pricu o baklavi“ zaciniti ovim na kraju,
da ne kvarim ovu, meni izuzetno dragu themu….ali, to je jace
od mene.
Pamtim ta predivna vremena, pamtim sve te dobre ljude,
pamtim moje Banjalucane i sve te nase lijepe obicaje, samo
po dobrome. 
A htjedoh ustvari samo ispricati, kako sam naucio praviti
baklavu.

Radujem se vec sutrasnjem danu. 
Kupio sam sve sto treba, a “Beogradska jufka”, ceka vec dugo
u zamrzivacu. 
Radujem se sutrasnjem danu, jer sutra pravim……..TETA NURINU
BAKLAVU !!!.

Pozdrav, g 

Čitajući ovu priču o baklavi, pade mi na pamet baklava mog
brata. U našem komšiluku (Ekonomska škola) stanovala je
porodica, ne znam prezime znam da je glavna akterka priče
bila Mirsada kod koje je moj brat visio, jer je žena pravila
baklave i ostalo samo tako. Jednom će ti moja majka i tetka
pričati o kolačima i u toj priči pomenuše kolače sa
zaljevom. Jedna od njih reče: "Ma takve kolače samo
Muslimanke znaju napraviti ". Tad moj brat (tada je imao
negdje 8 god.) reče : " Ma teta Mirsada nije Muslimanka, ona
je podstanarka, al kad napravi baklavu.. Prste polizati" I
danas se tome nasmijemo.

Vala, Merso pas bio ko te ne pohvalio!

Nije do mene da ti rep dizem...ali,sve si bolji i bolji!
Haman, lijepo je citati u miru bozijem, sta ti tabiris!
Bunaraj jos dublje!
Bunaraj , i dje nas nikad nije bilo!
 Tvoj Toba!

P.S.
 Ljudi se ne javljaju, ne daju komentare, u virtualnom
svijetu, svijetu gdje mi zivimo...oni samo vire!
Vire i  skilje!
Nas svijet ce se jednom pokazati u punom sjaju!

Toba!

	Kanada.Obecana zemlja, ogromna i po duzini i sirini,
tesko nadjes prijatelja ili poznanika ciju adresu imas u
ruci, na komadicu papira.Zemlja jezera i hladnoce.Nikad nisi
siguran sta i kako se obuci, ni u sred ljeta, ni u po
zime.Ljuta zima, ljuti snijeg i vjetar.A vjetar, brate,
stalno puse, ko da se svi vjetrovi svijeta ovdje radjaju ili
sakupljaju.Ali i ljudi ko i klima.Hladni i stalno pusu.Sute
i kuntre.Niko ni s kim ne govori.Mozes se voziti
“podzemnom”cijeli dan da te niko i ne pogleda, a kamo li,
pozdravi.Nije to ko kod nas, da te i nepoznat upita i nazove
dobar dan.Ali ja “naviko”pa i ja sutim pored njih i postajem
ko i oni.Proklet, valjda uklet nekom indijanskom kletvom
kojom su ih indijanci prokleli.Ne znam je li istina, ali sam
cuo da su im kazali:-Dabogda vam hrana ukusa ne imala,
cvijece vam ne mirisalo, i zene vam vladale.Ima dosta istine
u ovoj kletvi.Bar za mene.Niti im hrana ima ukusa, nit im
cvijece mirise, a zene su gospodari kuce.Jedes, ko da slamu
trpas u se, za sahat opet gladan.Nije ni cudo sto su
pregojeni.Ali najzalije mi je jadne djece.Ja kletih
igralista, na svakom cosku, park, zelena, ljulje, tobogani,
pijesak, kucice, klackalice.Ali dzaba, nejma djece.Ako i
ima, onda su, ili matere, ili babe, ili ocevi pored njih.Ali
sta ja to mogu promijeniti.Nista.Ova mi sutnja dobro dodje
pa mislim i razmisljam i sjecanja se vracaju ko i novi
dani.Covjek nikad nije siguran da je zaboravljeno ono sto je
proslo, a ta proslost ti se vrati kad joj se najmanje nadas,
kad ti uopste nije potrebna i kad je najmanje ocekujes.Tu su
medjutim, neizbjezni prsti sudbine koji se umijesaju i moram
reci da u zivotu nije nista predvidljivo, sve se dogodi
onako kako subina odredi.
Bilo je to prije nesto vise od sest godina.Vrijeme nije
vazno.Putujemo ja i Ljilja kod naseg jarana kome sam pomogo
da dobije poso u mojoj firmi(kompaniji).Zena mu je
banjalucanka, a on radio u “Cajevcu” i vazio za dobrog
inzenjera elektronike.i stvarno je i bio i “doguro” do
direktora.Ovdje je, u Kanadi, u obecanoj zemlji, bez
kanadskog iskustva, tri godine razvozio “PIZZU”sve dok ga ja
nisam preporucio i garantovo za njega da dobije mjesto.Nije
ni cudo kad i za cistaca moras imati kanadsko
iskustvo.Medjutim moje se obecanje ostvarilo, on dobio poso
i eto tog smo dana bili pozvani na cast i sijelo kod
njegovih.Druzili smo se mi i u Banja Luci, posjecivali smo
se, i tamo i ovdje, u Torontu, ali ovo sad, to je bilo nesto
posebno, nesto sto treba da se proslavi.Penjemo se liftom do
njihovog stana i domacini nam otavaraju vrata sa osmjehom na
licu i toplom, ljudskom
dobrodoslicom:
-Bujrum, hajde ulazite, cekamo vas vec dugo.Nesto se oteglo
pa vas nikad.-govore oboje u isti mah.Ljilja ulazi prva, ja
za njom.Iz sobe dopiru glasovi odraslih kako nesto govore,
djeca gledaju TV i mi poskidasmo nase kapute koje domacin
objesi na ofinger na vratima.Ulazim u dnevnu sobu i gledaj
cuda, da ne povjerujes vlastitim ocima.Prvo sto sam ugledao
je bila ONA.Sjedi na cosku tamnog trosjeda.
5.	Noge su mi zadrhtale, srce zalupalo, oci iskolacene od
iznenadjenja, nisam siguran da li se to vraca i budi ono
djetinje u meni ili je nesto drugo?Razmisljam groznicavo
gdje i kako se zavrsilo nase sretanje? a gdje i kako se
nastavi.Je li to sudbina?ili nesto, sto moje skromno zivotno
iskustvo i znanje, jos nije dokucilo i ne moze da
razumije.Sta je to u zivotu sto nam priredjuje ovakva
iznenadjenja?ja odgovor ne znam, ali svjestan, da sam
trenutno osto zarobljen probudjenim sjecanjima, njenom
ljepotom trazio sam izlaz iz nastale stvarnosti.Je li me ovo
zivot nagradjuje sto sam pomogo prijatelju?ako jeste, fala
mu i halal, ili se sudbina i dalje poigrava sa nama?.Ne
znam, ali zbunjen, trazim odgovor.
Da li vide moju zbunjenost? da li vide izraz moga lica? cuju
li otkucaje moga srca? vide li moje grijesne misli?Nema
straha u meni, samo sram, isti onaj koji sam osjeco kao
dijete, ne smijem mu dozvoliti da me izda.A onda, srecom, ko
iz dubokog sna, doletjese rijeci ko da su donesene vjetrom:
	Ovo su mi prijatelji iz Banja Luke, morate ih se
sjecati.Sigurno ste se sretali dole u gradu.Ja sam im sve
ispricala o vama i eto, samo da vas jos i upoznam-
progovori domacica, a sto sam ja jedva cuo.Ljilja se prva
predstavila i rukovala pa onda ja. Sad sam tek posto
svjestan da tu ima jos jedan par, ne samo ONA, i kakav sam
ja gost kad vidim samo ono sto hocu da vidim.Nepristojan i
nevaspitan, igrom slucaja, ili igrom sudbine.Rukovo sam se
prvo sa parom koji je sjedio, opet srecom, na drugoj strani
sobe, i onda, prisao sam k njoj.Ustala je i nasmijesila se,
isti onaj osmijeh sa kojim me je samo ponekad pocastila,
nekad davno, sjecam ga se.Ruka joj je bila mehka i topla,
stisak jos meksi.Je su li je godine omeksale? ili je zivot
ucinio svoje.Jos je uvijek bila lijepa, u godinama je, ali
tragovi nekadasnje ljepote se jos naziru u njenoj pojavi,
licu i tijelu.Lagao bih ako kazem da se nije promjenila, jer
smo ipak u godinama kad nas zivot mijenja.
Prosjeda kosa nije vise onako crna ko prije ali je frizura
ista, zategnuta, u rep smotana.
	-Cini mi se da se znamo- 
zapoce ona da presijece muklu tisinu koju sam ja prouzrokovo
drzeci njenu ruku u svojoj duze nego sto obicaj
zahtijeva.Nesvjesno sam tako htjeo.
	Ne vjerujem- 
odgovorih ja bezobrazno jer lazem, brzopleto, jer mi je
govor brzi od misli, a tek onda bez razmisljanja dodadoh, sa
kajanjem.
	-Takvu ljepotu bih sigurno upamtio, ne vjerujem da smo
imali prilike da se sretnemo jer ja dobro pamtim likove i
sjecam se svake lijepe zene koju sam, u zivotu sreo-.
lazem ja ali se i kajem jer ne mogu da joj priznam iako
gorim od zelje, da joj kazem:-
Hej ja sam onaj djecak sto je danima sjedio nedaleko od tebe
i posmatrao te kako se suncas na Vrbasu, pod Hamzaginom
obalom-.
	-Eh moj sinko, nekad sam ja bila lijepa ali sad, vidi na
sta licim, zivot me satro, nije mi ni do mene, a kamo li do
ljepote, postala sam i baka, imam unuka sa cerkine
strane-odgovori ona i sjede na isto mijesto na trosjed.Glas
joj se utiso, osjetio sam sjetnu tugu u njemu, tesko je se
moze osloboditi jer je ocigledno da pati. Ja sam sjeo na
cosak “Love seat”a-ili dvosjeda, kako bi mi rekli, a izmedju
Ljilje na desnoj, i nje na lijevoj strani.Jasno mi je da se
sudbina i dalje igra sa mnom.Nikad dotad nisam sjedio blizu
nje.Ni u snu.Cak sam joj i disanje osjecao, a cini mi se ona
je mogla cuti damare moga srca.Ne mogu se oteti utisku da
vidim njen lik, onaj iz moga sjecanja, dugo nije bio u meni,
a sad se probudio usadjen u meni, ko sehitlucki spomenik u
plavetnilu neba.
	-Kad ste dosli u Kanadu ?-odakle ste vas dvoje? mislim iz
kojeg dijela grada? gdje ste zivjeli prije nego ste dosli
ovdje?-ponovo ONA prekinu nastalu tisinu.
	-Ovdje smo od aprila 93-odgovori Ljilja, a ja brzo dodah da
smo zivjeli u Boriku.Ali to nije bilo sve, nije to kraj
mojih muka jer, Ljilja nastavi:
	-Ja sam rodjena i odrasla u Nemecovoj ulici u Ciganluku,
vise Dolca a Merso je rodjen na Studencu kod Gradskog
mosta-
Nisam ovo ocekivo, ni sam ne znam zasto.Ustvari, htjeo sam
da sakrijem bilo kakav isaret 
koji bi joj povratio sjecanja iz proslosti.Bilo sta sto bi
je podsjetilo na Vrbas, na ljeto, na obalu i djecaka koji je
sjedio nedaleko od nje.Uzalud se nadam jer joj cujem glas.
	-Kod Gradskog mosta?...moje omiljeno mjesto gdje sam isla
na kupanje, uzivala u hladovini pod onim prekrasnim
bagremovima.....oh Boze kad je to bilo.....i ne sjecam se
vise ....ko da je proslo....sto godina.....a opet, ko da je
bilo jucer-.....govori tiho sa prizvukom sjete.
	-Kupo sam se na Studencu na, Medreskom potoku, na Abaciji 
ali najvise na Studencu- dodajem ja, izbjegavajuci da
pomenem Hamzaginu obalu, sve u nadi da ce se tako razgovor
zavrsiti, ali vidim da joj se lice ozari, osmjeh ukrade i
ona nastavi
	-Znas, potsjecas me na jednog djecaka kojeg sam ga cesto
nalazila da sjedi nedaleko od mene i uci...uvijek je nesto
ucio...zapisivo...mora da je velike skole izucio.
Eto, sjeca se.Zapazila me je.i sjeca se.Nakon toliko
godina.Znam ljudi obicno, vrlo brzo zaboravljaju stvari koje
ih se ne ticu i nisu im interesantne, potrebne, tako sam i
ja mislio da sam zaboravio na nju, ali izgleda mi nista se
ne zaboravlja, sve se pamti i dovoljna je rijec, pogled,
slika i sve se vrati, ispletena sjecanja izmile iz klupka
zaborava i ko nit, tanka i krhka ko paucina, sto zasvjetli
na jutarnjem suncu zasvjetluca i blista ono kratko vrijeme
dok je posmatras ili mislis na nju.Iz tog klupka umotanog u
nasoj svijesti svako od nas ponekad, izvlaci neku svoju
tanku nit sjecanja, vrati je iz zaborava, nevazno je kakva
je, ruzna, lijepa, tuzna, radosna ili strasna pa je ponovo
umota u isto klupko pohrani, cekajuci vrijeme da proleti ili
znak s kojim opet tu nit izvlacimo iz klupka umotanih
sjecanja.
Sta da odgovorim, sta da joj kazem?-to sam ja....ja sam
taj...ja sam sjedio tamo...pod obalom....na suncu se przio,
..radi tebe....nisam ucio nego piskaro, djecijom mastom, sve
ono sto mi je bilo na umu....hajde Merso, saberi misli i
kazi nesto, pametno i lijepo....
Dok sjedim i borim se kako sacuvati uspomenu neotkrivenu,
cistu i netaknutu, spas dodje.
	-Kasnije on je presto dolaziti i ne znam sta je bilo sa
njim ali bila sam navikla na njega ko i na sve sto insan
navikne- nastavi ona, sprjecavajuci me da progovorim.Sve sto
bih reko ne bi imalo smisla, ni istina ni laz, bilo bi
najpametnije zasutjeti, precutiti njene rijeci sto sam i
uradio i time se tisina smeksala, nije vise bilo napetosti,
osim u meni, ja sam je krio, vjesto, slikajuci iznova
vrijeme iz proslosti.Samo za sebe i u sebi.Gorio sam od
nestrpljenja i htjeo sam joj ispricati o svemu, tokovima
nasih sudbina, bar moje, njenu jos ne znam, da je upitam da
li ona zna zasto su nam se staze ukrstile, makar na kratko,
nekad davno, na Vrbasu, razisle se i sad se ponovo sastaju,
nakon 30 i kusur godina.Je li to samo slucajnost ili se samo
ispunjava moja sakrivena, djecija zelja da ne ostanem
uskracen.Zelja je dugo tinjala u meni, zelja da sjednem i
popricam sa njom.Bar jednom. Eto sad se zelja
ispunjava.Ovdje, mnogo kasnije, u tudjem svijetu, nesanjano,
neocekivano.
Srecom vrijeme je bilo za kahvu i svi su zapoceli ragovore o
danasnjici i zivotu u Kanadi.Novi vjetrovi koji ponovo
zapuhase u mojim mislima, odnesose dane i godine proslosti i
ja se vratih u stvarnost.Bio sam miran i stalozen iako se
nisam mogo osloboditi muke koja se uselila u mene i ne
odlazi.Nisam mogo povezati svoje rastrgane misli. da
odgonetnem sudbinsku svrhu naseg ponovnog susreta izazvan sa
pitanjem koje me muci i dan danas.Zasto?Ali zivot i sudbina
imaju druge planove.Razgovor je poteko drugacijim tokovima,
a pogotovu kasnije, kad je dosla meza i pice i taj se
ragovor iskrenuo u razlicitim pravcima, kidajuci se izmedju
nekad i sad.Vise se pricalo o nekad, preturalo se po cudnim
razlozima koji nas sastavise, sudbinama, Banja Luci,
alejama, sjecanjima i kobnoj sudbini koja nas odvoji od
naseg grada.Na rastanku izmjenismo telfonske brojeve uz
obecanja da se opet vidimo na sijelu kod nekog od nas.Nikad
je vise nisam vidio!!
6.	Kasnije, mnogo kasnije, saznao sam da je bolesna.Htjeo
sam da je obidjem ali mi je receno da nikog ne prima u
posjetu.Oboljela je od najstrasnije bolesti.Rak.Uzasna
bolest, ko i ime joj.Nema lijeka koji joj moze pomoci.Svi
znaju, znam i ja ali, zna i ONA.Zato nije dozvoljavala da je
iko vidi nije htjela ni da je iko posjeti.Sigurno je zeljela
da je svi pamte po ljepoti, iz mladosti, kad je bila
ljepotica.Nepomicno je lezala kod kuce, u tisini i samoci,
patila i na kraju, umorna posustala.Umrla je i sahranjena
ovdje u Kanadi, daleko od grada i zemlje koju je jako
voljela.Rahmet joj dusi.
Zasto sam ovo napiso? Ne znam! Mozda da se rasteretim, mozda
da joj darujem ono sto nije trazila, ni ocekivala, ali
priznajem da je zasluzila.Ne samo ona, nego mnoge druge
banjalucanke slicne njoj, sa sudbinama slicnih njenoj,
prevarene i umorne, u dalekim zemljama, otrgnute od dragog
grada i rijeke, djetinjstva i predaka, prvih poljubaca koje
su im darivali njihove prve ljubavi.Nase sudbine su htijele
da se sretenemo, nekad davno na Vrbasu, pod Hamzaginom
obalom, iako sam bio dijete, da se njena ljepota usjece u
moje srce ko sto se Banja luka i Vrbas uvukli pod nasu kozu,
pa ih ne zaboravljamo, osudjeni da patimo daleko od
njih.Pisuci ovako, ja mozda trazim utjehu jer hocu da
zaboravim ruzna sjecanja iz 90 tih godina.
Zlobnik ce reci-Kad je tako, najbolje je da se vratite.Ja cu
mu odgovoriti –najbolje bi bilo da nismo ni otjerani.Sit sam
prevara, laznih obecanja i lazne nade.Ali to je samo u meni
i ne vazi ni za kog drugog.Mozda su ove moje misli grijesne,
ali ne zaboravite, misli su ko san, u cudno klupko zamotane,
ali ko vjetar, tesko ih je zaustaviti kad se pojave, jer
dodju naglo i iznenade nas.Ne kunem, ne jadikujem, samo jed
i cemer istresam da mi bude lakse.
Ali sam na kraju, sretan i zadovoljan jer sam konacno nasao
odgovor za razloge nasih susreta.
U Torontu-nekog ljetnog dana 2000god.

Eto dragi Bato konacno sam ti zavrsio ovu pricu zapocetu jos
u Cajevcu, u nasoj B.Luci.Nadam se i vjerujem da ces tajnu
sacuvati i nikom ne kazati.Budi mi pozdravljen i zdrav
bio.Voli te tvoj jaran.pozdravi familiju i nasu raju “dole
ispod” 
Merso

Sta se desi sa zavrsetkom one Mersine price? Gdje nestade?
Vratite ju molim vas jer tako je dirljiva i lijepa... Vratih
se da ju jos jednom procitam a nje nema, a tako bi godila u
ovo "gluho doba". Ne nalazim zadovoljstvo ni u alkoholu ni
cigaretama al' sam postla ovisnik o ove vase prekrasne price
dragi moji. Ja ne znam tako lijepo da pisem kao vi ali znam
da citam i osjecam.

E bas vam hvala sto vratiste pricu.

Postovani ali i dragi Bato stvarno neznam sta se desava ali
na ovoj stranici jako dugo se nista nemijenja.MOLIM te
nastavi sa pricama iz Vladimira Nazora ulice mojeh prvi usi
u kosi sto sam dobila od nasi cigana to nikada necu
zaboraviti,ja sam ih voljela ali zabranise mi da se druzim
sa njima , molim te Bato samo nastavi  lijep pozdrav od
Marije iz Vladimira Nazora br  18  to je kuca u kojoj je
zivio pokojni Umicevic Vojo nadam se da ga se sjecate   do
skorog susreta na Kafe Kajaku     

Marija

Ne znamo o kome govorite kad kazete "pokojni Vojo
Umicevic"...mislite na Voju sto je radio u Boski???? 

Da mislim na tog Voju sa koim sam ja provela dio svoga
dijetinstva u istoj kuciu Vladimira Nazora

Svi kazu da je ziv i zdrav, bas mi danas covjek rece da je
bio s njim prije nekoliko dana...da vi niste ipak(na srecu)
nesto pomijesali...?????

pozdrav

Greska molim za izvinjenje velika greska i krivo
obavijestenje iz Banja Luke molim vas izvinjavam se svima
jako mi jezao i drago da je greska pozdrav Marija

Htjela bih samo da uputim pozdrav i zahvalnost Mersi za ovu
predivnu pricu, suze su mi krenule!
Hvala!!!

22.00 navece,u pozadini svira Toma, stari uz crnu kafu i
tanjir trahane sa paradajzom na stolu, sjedi i razmislja.
Umoran pijan onako sav slomljen zove me i kaze Ti imas
brata. Ja zgrozena, ljuta vicem, kakvog brata, kazem ja,
jeli ga moja mati rodila ako nije to nije moj brat!!!
Zalupim vratima sjedim u svojoj sobi, suze liju, pokusavam
da se smirim, da mamu ne probudim. Mislim pijan prica
bezveze, ali opet davo neda mira i odnese misli negdje par
godina unazad.8 mi je godina i sjecam se papira onako starog
malte ne pocjepanog i dobro sakrivenog u nekoj ladici, a od
mene nesto sakriti bilo je nemoguce, rjesenje sa suda. Kaze
donesena odluka da je taj i taj sin tog i tog, ime prezime,
ime majke. Ja dijete zgrozena, preplasena mislim ma to je
nesto onako bezveze, vracam u ladicu i zaboravljam. 
5 godina kasnije sjedim u svojoj sobi placem i gusim jecaje,
istina je, sve je bilo istina, ja jedina cerka svojih
roditelja imam ono za cim sam uvijek ceznila, imam brata.
A moj otac uvijek pijan nikad nasmijan, sjedi razmislja. Tek
mi onda sve bi jasno, zasto se svadaju, zasto tata voli onu
pjesmu, koju sam mislila da zbog mene slusa, "ucini mi zivot
sretnim sine moj..."
Sve misli ne da lete sinjaju kroz moju glavu, i boli sve me
boli, muka mi znojim se i razmisljam sta sad.

2 mjeseca poslije u Novoseliji kod nekih rodaka, setam ljeto
je sve mirise a u meni neki nemir, ko da znam sta sad
dolazi, ko da osjeca moja dusa da se nesto veliko sprema.
Kroz maglu se sjecam lika njegovog, stvorio se kao da je s
neba pao, stao ispred mene i malo drhtavim glasom rece" Ja
sam tvoj brat".
A ja smusena, pruzam ruku vicem drago mi je sto smo se
upoznali, pa se nasmijah onako lagano da ga ne bi
uvrijedila. Nasmija se i on i pocinje pricati, da on zna za
mene vec godinama, zna ko sam u koju skolu idem, gdje zivim,
skim se druzim. On prica ja klimam glavom i razmisljam "Ovo
je moj brat, svijete gledajte cujte, ovo je moj samo moj
brat, i lici majke mi lici na starog, pokreti, govor, grada,
on je jeste on je moj brat......

A stari, e to je druga prica.....

Eh, "L", mila i mala, mala  za moje puste godine...suzu sam,
bas suzu
pustio, ja stara baraba, vrsnjak Oca Tvoga!
Tri puta sam citao Tvoj tekst.

Kako si ga razumijevala...potiho!
Kako si ga voljela...potiho!

Mi muskarci smo velike Barabe, pijemo , cutimo, haman ,
nikad nam nije nista potaman!
Udji u Taj Svijet, nadji Brata svoga, nadji sestru...

Babo, sam sjedi, uz kahvu i pice...!

Ne diraj ga, prisloni se...ne vjeruj da ces ,u njegov svijet
ikada uci!

A, ja ti kazem...ti si dio tog svijeta!

Voli Te Toba!

Ja nikad nisam pisala dnevnik, nikad nisam otvorila srce kao
sto sam to uradila ovde, i drago mi je sto sam otvorila
pipu, drago mi je sto sam podjelila misli koje su me mucile
godinama, lakse mi je disem na drugaciji nacin...
Ali prica jos nije gotova...

Od tog dana kad sam upoznala svog polubrata, zivot je krenuo
nekakvim drugim tokom, ja 13 godina imam odjednom toliku
odgovornost. Ipak sam ja starija sestra....
Bili smo nerazdvojni, trebalo je nadoknaditi sve te
izgubljene momente, sve dogadaje ispricati, sve uspomene
podijeliti. A moj brat, mada dosta mladi od mene( 11
mjeseci)nekako ozbiljniji, stroziji!
Djetinjstvo je proveo u kuci svoje majke, mati mu se udala
za tamo nekog, a stari, a ko svi nasi, navrati onako ponekad
sa kesicom bonbona, pomiluje ga po glavi i nestane.
U meduvremenu moji roditelji odluce da se razvedu, alkohol i
slomljeno srce moje mame nije vise moglo da izdrzi, cekala
je( rekla mi je jednom prilikom prije par godina) da ja
odrastem, pa da onda uzme taj korak. Ona je mene htjela da
zastiti, da sakrije od sveg tog zla.
A ja nemam srca da joj priznam da je u mom sjecanju ostala
svaka noc, svaki dan svaki razbijeni tanjir, svaka prolivena
suza, svaka prazna flasa nadena na kuhinjskom stolu kad
krenem u skolu. Svaka pjesma koju je slusao, svaki korak
koji je napravio, rijec koju je rekao....
Sve sve je ostalo i nikad se nece zaboraviti, a mama ona
misli i neka misli da me zastitila od sveg zla u nasim
zivotima. Bolje je neka misli...
NA rastavinskoj raspravi, sjecam se starog na drugom kraju
hodnika, spustene glave, cuti, suta neku nevidljivu mrvicu
po podu, nervozan, umoran i trijezan.
Nismo prisli jedno drugom, drugi nam nisu dali, tek smo
progovorili pri ulasku u salu.
Gdje si sine?
Evo me tata!
Sjedamo, mama na lijevu, tata na desnu stranu ja kao i
uvijek u sredinu i rijeci, samo rijeci, sa svih strana,
dolaze, prolaze, vise ni ne slusam, gledam kroz prozor i
pravim se da to nisam ja u stolici, to je neko drugi, meni
nepoznat...
25 %!!!
25% od plate ide za alimentaciju, jeste li vi normalni!
Vracam se u stvarnost, to je tata nesto rekao, sta 25%?
To je previse, ja nemam tih para, to je previse nemoze nema
sanse!
Stara se dize sa rijecima:
" Kad tvoje dijete trazi leviske, tvoje dijete ce dobiti
original leviske, jesi li cuo?"
"Kupi joj leviske na pijaci, sta to njima fali, kad drugi
mogu moze i ona!"
A ja izgubljena, leviske kakve leviske, briga me za leviske,
hocu napolje, muka mi je, lose mi je!
I tu se zavrsi, ne sjecam se sta je bilo, tu mi je kako kazu
pao mrak na oci i gubi mi se sjecanje.
Najsmjesnije par mjeseci poslije, probali su da se pomire,
izasli kao fol na pice par puta, da bi ga stara uhvatila sa
zenom zbog koje je pio, zbog koje je ostavio sve, zbog koje
su zavrsili. Stari je svih godina mog zivota ocajnicki volio
i patio za tom zenom, mamom mog polu brata!
Zenu koju je ozenio 6 mjeseci poslije razvoda, zenu s kojom
je stekao jos jedno dijete.
Zenu koju sam ja mrzila, pljuvala, klela godinama...
Kakva je to zena, kakva je to mati....
Kakva je to supruga...
Kakav je to covjek...
Kakva je to sudbina...........

Hvala na prici L.

Te godine 1993 kad se rodila moja polusestra nekih par
mjeseci prije odluci moja mati da je vrijeme da idemo, da se
spasimo. Ona je vec odavno ostala bez posla, ja u skoli vec
srednjoj, drugi razred, slusam i trpim sve uvrede sve
prijetnje, pokusavam da presutim, u vecini slucajeva nemogu
da drzim jezik za zubima i cekam da se nade neko ko ce da mi
zacepi usta.
Odluka da odlazimo mi je pala tesko, kako da ostavimo
mamine, oni nezele da ostave sve i krenu iz pocetka, ali
receno je idemo i tacka.
Odem da se pozdravim sa tatinim roditeljima, majka i dido,
tetka, sjede kazu nek ti je sa srecom i to je sve sto se
sjecam. Nesjecam se ni zagrljaja ni suza samo prazni, drveni
oprostaj kao da sam komsija neko onako bez veze, sa strane.
Dido mi je ostao tada nekako drag, ne sjecam se ni sta je
rekao ili uradio znam samo da sam ga uvijek postovala i
voljela, i nikad nisam promjenila misljenje o njemu.
A starog, e njega nisam sretala cesto, pogodilo ga je to sto
smo mu ja i moj brat nepozvani dosli na vrata u posjetu
njemu i njegovoj novoj zeni, majci moga brata.
Necu nikada zaboraviti njegovo lice i njegovu facu kad nas
je ugledao zajedno na vratima, nije mu bilo jasno da smo
saznali, da se znamo i znamo sve vec godinama.
Citava ta posjeta je bila veoma napeta, ja sam koristila sve
i jednu mogucu sansu da uvrijedim njegovu suprugu i da
kritikujem oca za sve odluke koje je doveo u vezi mog i
bratovog zivota.
Rekla sam ono sto jedno dijete od 16 godina moze i hoce da
kaze, ono sto me interesovalo pitala sam i bila sam grozna,
zla, pokvarena.
Otisla sam ponosna sa suzama u grlu i bilo mi je drago sto
sam je uvrijedila, ponizila, njegovu suprugu, zenu koja je
mojoj majci nanjela nista drugo osim bol i suze.
I starog nisam srela dugo vremena do jednom, jednog jutra na
ulici.
"Eto tata moram ti nesto reci, znas ja idem, ja i mama
odlazimo za Svedsku za 3 dana!
"Svi vi idete samo ja necu nigdje ja ostajem, ovo je moj
grad"
Ja gledam u njega nevjerujem da je to sve sto mi ima reci, i
stojim sa ocima punim suza i molim pogledom da me zagrli
jako i da me nikad ne pusti, jer ja odlazim, mozda se nikad
necemo vise vidjeti.
A on hladan, kao uvijek isto kao da mi nevjeruje, pozdravlja
se samnom i ja se okrecem i odlazim, placem, suze ne mogu da
zaustavim. Idem kuci, ne znam ni gdje idem, zaboravila sam
gdje zivim, nije mi nista jasno, suze liju a ja gusim
jecaje, ljudi prolaze pored mene, gledaju a ja i ne vidim
niti cujem samo mi rijeci odjekaju u glavi, svi idu a ja
necu nigdje.
I odlazimo 6 maj 1993, u Svedsku, kazu u kojoj su ljudi
hladniji od klime i pocinjemo sve iz pocetka.....

Citajuci vasu stranicu na internet odlucio sam se da vam posaljem jednu istinitu salu koju je smislila raja sa Malte.

 PRVI MOBILNI TELEFON U BANJALUCI

   Nekih davnih godina,kada su vozili po banjaluckim ulicama
cuveni,,londonci,, ili kako sui h banjalucani
zvali,,nagibi,, , dosjeti se raja sa Malte da napravi salu
sa banjalucanima. Akteri te sale su bili Ivo
Gveric-Gvera,Rajko Pusic,Bosko Stanisljevic-Bole i Mile
Maric-Lemi.

   Sjedeci povazdan u basti,,Mljekare,, padne nama na pamet
da Gvera obuce ono svoje jedino odijelo,a mi da obucemo ono
najpristojnije sto imamo.Nadjemo u medjuvremenu solidnu
koznu tasnu i u nju stavimo budilnik(vekericu) i telefonsku
slusalicu sa gajtanom.Cim je dosla noc odemo na korzo
cekajuci da se korzo pocne prazniti i da se ljudi pocnu
vracati kucama ko pjeske,ko autobusima.Odemo na autobusku
stanicu(gdje je sada RK,,Boska,,) i udjemo u autobus za
Trapiste,koji je,kao i obicno,bio pun putnika.Kada smo
prosli pozoriste navijemo onaj budilnik i negdje oko Fabrike
Duvana  pustimo ga da zazvoni.

Svi putnici se okrenuse prema zvuku cudeci se otkud to u
autobusu.Ja otvorim tasnu,ugasim budilnik i izvadim
telefonsku slusalicu govoreci:,,Alo,ovdje sekretar druga
Gvere,ko ga treba?!?,, Mozete misliti  kakvo je
zaprepastenje bilo na licima banjalucana, jer,ruku na srce,
u to doba nije bilo bas previse telefona ni u kucama,a
kamoli u autobusu za Trapiste.

Gvera od mene uzima slusalicu i ljutitim glasom
vice:,,Alo,jesam li vam rekao da me ne uznemiravate na
vaznom sastanku!?!,, Vraca mi slusalicu galameci na mene sto
sam podigao slusalicu.Tesko je za povjerovati,ali je i sofer
zaustavio autobus zeleci da vidi odakle telefon u
autobusu.Mi smo i dalje sluzbeno izgledali ne obracajuci
paznju na zabezeknute putnike koji su nas u cudu gledali sve
dok nismo izali na stanici kod Mljekare.

Godinama se po Banjaluci prepricavao taj stos sa
telefonom,pa ga ja sada vadim iz naftalina dag a i mladji
cuju.

Eto,tako je raja sa Malte imala prvi mobilni telefon u
carsiji.Sto bi Corba iz serije,,Slozna braca,, rekao:,,ne
moze to bez kabla,,.

Rajko Pusic

   

Dobar fol Rajkane.Pravi.Pokusajte sad ponovo.Moze i na
3-ci,8-ci ili 13-naestki.Putnici su iste fele.

RAJA SA MALTE I JO[ NEKI DRUGI

  Nekada je pored ,,Mljekare,, ,na samom uglu gdje ulica
Mladena Stojanovi}a savija na banjalucko polje,bila
takozvana ,,malta,, , to jest velika vaga na kojoj su se u
pija~ne dane vagali poljoprivredni proizvodi poljoprivrednih
proizvoca~a(seljaka) iz okoline Banjaluke.Kasnije je tu bila
stanica milicije u koju smo mi kao klinci privodjeni zbog
kradje voca i igranja poklape u sitnu lovu.Na tom uglu je
postavljen i prvi banjalucki semafor pomocu kojega smo
zbijali sale na racun onih koji su prvi put vidjeli
semafor.Kao mi cekamo sa ostalim gradjanima i onima iz
okoline da se upali zeleno za pje{ake.Onda mi prvi krenemo
na crveno,a svi ostali za nama.Onda se mi sa pola pjesackog
prelaza vratimo,a oni koji su posli za nama ostanu nasred
prelaza praceni ljutitim povicima rijetkih vozaca i sirenama
rijetkih automobila i autobusa.U blizini semafora je bila i
klupa na kojoj smo mi povazdan sjedili i smisljali
marifetluke.Sjedimo mi na klupi,a ispred semafora po
tri-cetiri automobila cekaju crveno.Mi se zagledamo u neka
kola pa pocnemo vidljivo pokazivati prstima na zadnji tocak
kola,kao izduvala je guma ili je otpao auspuh.neko od
saputnika u tim kolima vidi kako mi pokazujemo pa to ka`e
vozacu.E,onda vozac iza|e i obidje oko kola da vidi {ta to
nije u redu.Dok on obilazi utom se upali i zeleno
svjetlo.Medjutim,vozac i dalje trazi ,,kvar,, ne osvrcu}i se
na ljutite voza~e iza sebe,ali ni na milicionera koji vadi
tefter iz dzepa da naplati kaznu zbog ometanja saobracaja.

   U ta lijepa doba na klupi su stalni,,gosti,,bili Branko
sestic-sesta(autor grba Banjaluke),Rajko
Pu{i}(karikaturista),Mico Kenjalovi}-Buco(prof.muzike i {ef
sastava,,Stari znanci,,),Vin~evi}
Muhamed-Ture-Vine(neshva}eni pjesnik iz Gimnazije),Bosko
Stanicljevi}-Bole(vo|a Turnira u malom fudbalu u SD
Borik),Mile Maric-Lemi(dugokosi zavodnik cura u
INCELU),Zlaja Milovac-Salgija(suvlasnik kafea,,Ring,,),Vojo
Stajcic(prva gitara VIS,,Vandali,,),Zijo Dervisevic(nesudjeni
bubnjar),@are [trki}(velemajstor za kamine),Stevo
Katic-Slatki(najve}i {eret na Malti),Zika Vo}ar(neustra{ivi
golman i motociklista),Bozidar Petrovi}-@obi(nesu|eni
kondukter,mekada{nji trener FK Krajina,a sada njen sportski
direktor)...i jo{ mnogi drugi.

   Neki od nas su,nazalost pokojni,neki su jos u Banjaluci,a
neki su rasejani po svim kontinentima.Medjutim,kada
se,narocito ljeti,sretnemo,onda je to obavezno u
restoranu,,Roda,, koji se,normalno,nalazi na ,,malti,,.Pa se
tu,dragi moji Banjalu~ani,sastanu Paso Becirbasic,Sojtaric
Cadjo,]one Condri},Be}a Bali},pa Vojo Stajcic uz pratnju
muzicara Zlaje Midje i Atifa,pa prof.Zele,pa Fajki,pa uz
njih i Pop i Boban Dodig da odigraju partiju ,,remija,, ,pa
Bozo Vukadinovi}(neustra{ivi voza~ motora u,,Zidu
smrti,,)...pa jo{ million poznate raje,koji uz obaveznu
pe~enje ili ~orbu,koju velemajstorski kuvaju Bole i Makso
Maksim~uk,ostanu do sitnih sati.

   Tako smo se i mi 29.09.2007. okupili da okrenemo ne{to na
ra`nju i da uz pivo,doma}u rakiju,mezu i muzi~ku pratnju
maestra Voje i maestra Atifa provedemo dan i ,,treniramo,,
za nedjeljnu utakmicu Krajina-Ravan(Druga liga RS) na kojoj
je majstor-kuvar Makso sa svojim pomo}nicima kuva vojni~ki
pasulj za ~itavu Banjaluku.Bilo je ludo,bilo je nezaboravno
i mamurno(sutradan i prekosutradan).

 

Rajko PU[I]

  

....a Imela kaze:"Ne po bijelim,ne po bijelim"

Hocemo Tobu!Hocemo Tobu!Hocemo Tobu!Hocemo Tobu!

Nastavljam se na Dacu... Stvarno gdje je Toba...Toba falis
nam...

Eto vam Tobe pod "Aziz i ja, eksidentli u Australiji!

Eh, vraca se banjalucka Gimnazija te 1970 iz Crikvenice,
naseg egzila, rasklimanim autobusima banjaluckog
Autoprevoza. Leti kolona djaka izbjegla poslije
katastrofalnog zemljotresa...leti kolona djaka u svoj Grad!
Duga kolona autobusa, broja im se ne zna, a trebalo je
prebaciti oko hiljadu dusa...i vise... koliko je to
autobusa?
Koliko , uostalom stane ljudi u jedan autobus!? Pedeset?!
Sezdesed- ne vjerujem!

Mnogo , mnogo vise nego kada su se vracale Hadzije sa
hadza.
U Banjaluku...normalno!

Grad je slavio!

Na Borcevom stadionu se skupio cijeli , jedan Grad,
grad...najjaci na svijetu! Grad, koji docekuje svoju
prezivjelu djecu!

A prolazili smo ravnicom od Okucana ka Bosanskoj Gradisci!
Svuda okolo voda, samo mutna voda i samo  jedva vidljiva
cesta!
Sofer vozi sredinom, toliko mu ostalo!

Poplava je te godine bila veca nego ikad! Cijela Jugoslavija
se digla da pravi "na'kve zecije brane"...da voda ne ide
dalje.

Niko normalan ne bi dao , pod tim okolnostima da se propusti
konvoj djece, ali zelja je bila jaca...da li je to ljubav u
pitanju bila, ne znam, ali znam sigurno da nije bio nikakav
politciki potez!

Ne to nikako!

U Zagrebu na Kenedijevom Trgu, ...tada najveci parking na
Balkanu,okolo fakulteti,... zagrepcani su nas docekali
velicanstveno!

Banjalucani, banjalucani...uzvikivali su !

Nekome i suza poleti!

Svako je nosio nesto u rukama zamotano, a i Juga je spremila
velicanstvene sendvice! Osjecali smo se Velikima,
nezasluzeno istina,...a mozda ipak i nije bilo po mome!?

Mozda smo i bili "veliki", i hrabri, sami daleko od Mame i
Tate,...sami bez Babe i Nane...bez ikoga!
Vukli Banjaluku sa sobom...sto 'no kazu , u srcu...sad ,....
jebajiga,.... to je fraza, ali ipak ... vukli taj jadni
Grad, u srcu u sjecanju svom za u beskraj!

Znam da je gramaticki , neispravno reci , "Za u beskraj",
ali tako ...mora!    Za u beskraj!

I Tacka!

Jebajiga!  Ipak je ovo moja prica!

Tu se ne mozemo lagati...mozda smo i bili veliki,... a mali,
nezreli,...a Veliki!

Ja, naslonio glavu na mokri prozor autobusa , orosen, nikoga
ne vidim! 
Placem k'o picka, suza suzu stize...usekn'o bi se , al'
nigdje maramice!

Ima zato rukava! Ej valaaa!

Necu o rukav...nikad ja, ...necu, pa makar  svi vide da
placem ko picka...neka vide, vracam se kuci, a zato , valja
i zaplakati!

Ispred ogromna voda, poplavljena polja zita, poneki krov
sirotinjskog kucerka proviruje kroz vodu!

 Sirotinja pojela govno ...opet!

Eto mog autobusa kao gliser, reze sredinom ceste, a valovi
od tockova razvaljuju preostale crijepove po krovovima!

A oni masu.pozdravljaju djecu Banjaluke!

Meliha Bhtijarevic, poskoci...to je ta pjesma, slusajte
svi!

"Luciana"...Ljupka Dimitrovski i Ivica Serfezi!

Zeljka Bajic, povede pjesmu...glasno ,
Pero Zec, dodade basa,
Zoran Provic, nista...crnogorci niti znaju pjevati niti...
Ratko Danjanovic, promrmolja, L...
Baja Niskanovic, basom udari po njemu...
"Goca Janjic"...samo sapatom - daleka...
Hamdija Dzinic, ustao tapse rukama...
Mandic Milenko...vodeci vokal, oplemeni pjesmu, samo tako!
Miro Sojtaric, napuca fudbal kroz prozor autobusa,
Imela , uleti k'o iz nekog filma: :Jel' neko vidjeo Hajru!"
Pop Dusan, raja more li cuga za sve,
Miso Ajder, jeli vas ko dirao,... i gdje mi je Darin...
Darin,prelijep slobodan covjek,...
Tubin.... 
 Mili Crljenica, koji nije stigao na diplomu ,...

Djoko Grgac, Hada, Delija , Suljo i Dragan...kosmopoliti!
Univerzalni jugosloveni...najbolji igraci! Postava koja se
ne mijenja! Nikada!

Njima uz rame Djemalfonzo...pjesnik, pacenik, Omarska,
Manjaca...to majka vise ne radja!

"Azra"... "Branimir Stulic"...nista bez Djoke Grgeca...ime
im je dao "Djoko Grgec"...banjalucanin!
Pomogla Majka Katica...pomalo!

Onda, Oliver Gelineo, pa Robert Kamnatnik, Djoko King,Alica
Tahirovic i Dindo,
Medo Kovacevic, Abid Kovacevic...
Emir ,majstor milimetar, najljepsi fudbaler Borca, ... Paso,
Kusmo, ...pa i onaj Sulejman H., (Tako se potpisivao), a
Gradu dao vise od mnogih!

Zorana Vulin...i njeni nokti u mojim venama...u mojim
venama, ruke najljepse gimnazijalke na svijetu, do krvi...
do vjecnosti,

a ja placem...placem zaboden u prozor autobusa, celom...!

Supci tako ljubav iskazuju, ljubav i svoj jad!

Eto ,... neka sam supak, najveci na svijetu, ne dolazim ni
ja svaki dan svom porusenom Gradu u pohode!


Doci cu  ja jednom u Banjaluku, vedar, hrabar i jasan...ali
me danas nemojte jabavati, hocu da udjem u svoj poruseni
grad, tiho i na prstima, da obidjem mjesta kojih vise nema!

Jebajiga!

Do mene je Raja!

Izgleda mi da nista nije isto, ili sam se ja izmijenio!?

Jel'  Banjaluka ista , tamo negdje , gdje je ostala?

Eh...!?

A i Jebajiga!

                                                           






Postoje u zivotu svakoga od nas neki posebni momenti,
dogadjaji, neki trenuci i lijepa ili tuzna sjecanja na sve
to.
A postoje u zivotu svakoga od nas i LJUDI koje nikada necemo
i ne mozemo zaboraviti !!!
POSTOJI U SVAKOME OD NAS JEDAN TREN, PREZVOREN U VJECNOST
!!!
POSTOJE LJUDI, KOJI SU VJECNI.

Danas je godisnjica smrti moga oca.



                        

                            NOVEMBAR



Ne volim novembar.
A cini mi se, nikad ga nisam ni volio.


Htjedoh tada, u to nedjeljno novembarsko jutro, po prvi put
nakon dugo vremena, opet prosetati zajedno s majkom ulicama
i trgovima,  rodnoga mi grada. 
Ali, padala je taj dan neprestano, ona neugodna i hladna
jesenja kisa, a na ulicama Banjaluke bijase nekako
deprimirajuce i pusto, pa odlucismo odmah otici u hotel
„Palas“, na kafu. Tamo smo se svakako, vec otprije
dogovorili naci sa gospodjom Olgom i Azrom, pa poslije svi
zajedno otici i posjetiti grob, pokojnog mi oca.
I iako je tog jutra, u toj dobro poznatoj mi hotelskoj sali
Palasa bilo nekako mracno i zagusljivo, osjecala se ipak ona
ugodna i tiha atmosfera „nedjeljne jutarnje kafe“….k`o
nekad. 
Ja, ustvari i ne mogu puno pricati o tim cudno lijepim
vremenima, kad je hotel „Palas“ bio omiljeno sastajaliste i
mjesto izlaska mnogih uglednih Banjalucana,  kao i neko
kultno mjesto. Kad se valjda znalo, ko je gdje prispio, a ko
u Palas dolazio. Bilo je to prilicno davno, bio sam tada jos
premlad i o tome su mi pricali samo drugi, oni stariji. 
A pricala mi je tog jutra i moja majka.


U Palas je, kako mi rece nerijetko odlazila subotom i
nedjeljom, sa ocem. Na jutarnju kafu ili na veceru. Sami
njih dvoje ili sa drustvom, sa prijateljima, rodbinom,
radnim kolegama iz skole….sa rajom svojom, banjaluckom. U
Palasu su vise puta docekivali i Nove godine, obiljezavali
razne jubileje, rodjendane, godisnjice….i uvijek, sve uz
pjesmu, ples i veselje, dozivjese tamo mnoge predivne
momente, sto majci ostade, kako primjetih u ugodnom i
lijepom sjecanju. Onom nezaboravnom. 
Jedino sto joj ostade u neprijatnoj uspomeni bijase ono
kobno jutro sezdeset devete, kad se u Banjaluci desio onaj
drugi razarajuci zemljotres. Otac i mati ga dozivjese,
upravo tamo u toj istoj sali gdje sjedili smo tog jutra,
skoro cetiri decenije kasnije, sada nas dvoje. I pricala mi
je majka o svemu. I o onim ogromnim lusterima sto se nad
njima njihase, prijeteci da se svakog momenta obruse dolje,
po raji…i o nekakvoj vitrini sa casama, sto se u tih desetak
sekundi prosetala salom lijevo-desno, i one potmule
tutnjave, i panike medju svijetom, i onoga obaka prasine
napolju, ispred Titanika…...i svega se sjecala. Ali, kako mi
na kraju rece…. jednom bilo, ne ponovilo se, nikad vise. 
I promijenismo temu.



Ubrzo po nasem dolasku u salu udjose, ali nekako tiho i
nenametljivo dva starija gospodina. Obojica bijahu prikladno
obucena, u ona klasicna crna odijela, ispod tamnih
elegantnih kaputa i sa sesirom na glavi. Bas onako, kako za
tu priliku i dolikuje. Prilikom odlaganja kaputa na ofinger,
sto stajase u nasoj neposrednoj blizini, nekako nam se
susretose pogledi, klimnusmo jedni drugim mahinalno glavama
i gotovo necujno se pozdravismo, pri cemu se njihovi pogledi
malo duze zadrzase na starackom i vec izboranom licu moje
majke. I u cijelom tom ritualu, u toj gestikulaciji bez
ijedne jedine rijeci, u cijelom tom susretu koji trajase
svega dvadesetak sekundi, prepoznah u njima Banjalucane. 
I bi mi nekako drago.

Nedugo zatim, u salu udje isto tako obucen i sa sesirom na
glavi, i treci postariji muskarac, te se pridruzi ovoj
dvojici, za stolom u cosku. I taj treci gospodin me tada,
tog jutra neodoljivo podsjeti na mog pokojnoga oca.
Ponasanjem, izgledom, manirima, pa cak i nacinom na koji je 
drhtavom rukom, polagano primicuci usnama soljicu i uvijek
blago sagibajuci glavu nadole, ispijao kafu i pusio. A
pusili su uz tihu besjedu, ustvari sva trojica. 
I kroz onaj oblak dima sto neprestano stvarao se nad
njihovim stolom, i kao kroz neku izmaglicu sto i inace
lebdila je tog cijeloga jutra i treperila neprestano po sali
Palasa, vidio sam onaj isti prizor iz dalekog, vec davno
proslog i sretnog mi djetinjstva. Vidio sam tada onu istu
nezaboravnu scenu u ta neka sretnija banjalucka jutra, kad
bih vracajuci se s majkom iz Kastela, navracao u tu istu
salu, te prilazio onome stolu u cosku, gdje obicno nedjeljom
sjedili su i kafendisali, moj otac i njegova raja. 

Gledajuci to jutro, tu trojicu, zakleo bih se onih `umrlih
komunista`….sjetih se tada i dragih mi rahmetli Vehida
Campare, profesora Kustric Ismeta i brata mu, doktora
Alije…..sjetih se i vec dugo pokojnih i dragih mi, Ljube
Tesanovica, Save Bokana, pa onog nekad priznatog politickog
radnika i sekretara MZ Centar II, Babic Steve ili onoga
uvijek sa lenjinovim kacketom na glavi  i cesto prisutnoga u
nasoj kuci, druga Cosic Drage….sjetih se tada i mnogih
drugih, iz djetinjstva i mladosti poznatih mi likova, kojima
vise ne pamtim ni ime. A sjetih se, naravno i mog pokojnoga
oca, mog jedinog Starog.
Prisjetih se tada i onih nezaboravnih nedjeljnih popodneva u
onom nekom dalekom i ljepsem novembru, kad smo stariji brat
mi i ja, sa ocem odlazili na fudbalske utakmice, na Borcev,
odnosno Gradski stadion u Banjaluci.

Sjecam se dobro, poslije rucka bi nas Stari oblacio, jedno
od onih crnih odijela, na cijem je reveru uvijek bila
zakacena neka znacka Lenjina. Otac je, inace bio veliki i
nepopravljivi rusofil, ostalo mu valjda jos iz onih
studentskih dana u Beogradu. A i oni drugi, svi ostali s
kojima bi se sastajali, vec par sati prije same utakmice u
predvorju Palasa, nosili su odijela na kojim bi se obavezno
isticala neka znackica ili bilo kakvo znakovlje i obiljezje
Partije. A najcesce smo  na njihovim reverima, prepoznavali
lik druga Tita ili onih ozbiljnih i skamenjenih faca
ideologa toga vremena. I tu bi u toj istoj sali, vec pocela
“zagrijava pred tekmu”, uz casicu Rubinovog vinjaka ili
Dalmatinske loze. Mi djeca bi obicno narucivali Naru ili
Coktu u onim neobicno oblikovanim flasicama, te sjedili u
cosku, zainteresovano slusajuci price i legende o Beari,
Vukasu, Knezu ili o nekoj “istorijskoj utakmici”, otprije. 
I ta bi se nezaboravna atmosfera nedjeljnog nogometnog
popodneva, poslije  prenijela dalje na Tribinu Gradskog
stadiona. Tamo bi brat i ja neumorno navijali, masuci
neprestano onom zastavom skrojenom od nekakvog crvenog
platna, sto nam ga je skrojila i na staru oklagiju nasila
komsinica Suada, te izludjivali  “penzionere” i raju na
tribinama, zveckajuci onim danas pomalo neobicnim navijackim
rekvizitom, kamenjem napunjenom konzervom graska, Vitaminke
Banjaluka. 
Zvizduk sudije da je zavrseno prvo poluvrijeme, bio je
ujedno i znak da se ide u Bife pod Tribinu, opet na lozu ili
vinjak, opet na naru ili onu nezaboravnu Coktu,. Svejedno. 

A poslije tekme, u ta danas mi nekako cudesna i nestvarno
lijepa banjalucka popodneva i predvecerja, bi se obicno islo
kod “Dole” ili “Mujcina”, gdje se nastavljala ta fudbalska
prica. Ali sad, naravno uz dobru mezu i sofru pravu. Brat i
ja bi i dalje neumorno navijali i masuci onom crvenom
zastavom,  trcali okolo stolova. A Stari nas povremeno zvao
i nakratko smirivao govoreci kako ce nas, ako budemo
slusali, voditi na krempitu i sampitu..... kod Sukrije. 




U tom me nekom sanjarenju i ponovnom izletu u proslost i
djetinjstvo, prekide dolazak  gospodje Olge i Azre,  u
hotelsku salu Palasa. Te se ubrzo potom razbila i razvedrila
ona neka, dotad pomalo cudna atmosfera za nasim stolom, a na
nasim se licima pojavio osmijeh. Na mom je doduse ostao samo
na kratko i pojavljivao se samo povremeno. Tek iz uctivosti
ili samo neke navike u takvim situacijama. 
I dok su njih tri, nekad dugogodisnje radne kolegice i
nerazdvojne prijateljice razdragano ozivljavale uspomene i
sjecanja na sretnu im proslost, ja sam uglavnom sutio i samo
se uctivo osmjehivao. A vracale su mi se i dalje u
maglovitom sjecanju i budile sve one slike iz djetinjstva, a
pogled nehotice lutao po sali, izmedju stolova. 
I uvijek se nekako mahinalno zaustavljao, te dugo zadrzavao
kod one trojice,…. za stolom u cosku.



I nije mi bilo lijepo tog sumornog novembarskog jutra u
Palasu. Osjecao sam se nekako cudno i neodredjeno, ali
nikako lijepo. Naravno da to nisam nicim pokazao, niti
rekao, jer znao sam i primjetio vec , da je majci ipak drago
sto smo tu. Nisam htio da joj kvarim te prijatne momente,
sto joj se inace u zivotu desavaju sve rjedje, gotovo
nikako. Ali meni ostade nesto strasno turobno i mracno u
sjecanju na to jutro u Palasu. Na to nedjeljno jutro, u toj
staroj polumracnoj auli hotela, gdje se doduse osjecao i
onaj dah lijepe i nezaboravne proslosti….ali i dah
prolaznosti svega, dah otudjenja, zaborava, sumorne i otuzne
stvarnosti, pa cak i dah smrti. Sjedio sam u sali, gdje osim
te tri osobe za nasim stolom, nisam poznavao nikoga. Sjedio
sam u najstarijem hotelu rodnog mi grada Banjaluke, svega
stotinjak metara udaljenom od mog rodnog Hanista, ali sam se
osjecao kao stranac, kao zalutali i slucajni gost, kao
prolaznik bez ozbiljne namjere ili samo nakratko zastali
putnik, na putu bez cilja. 
Ustvari, osjecao sam se tog jutra i tamo, sasvim sam. 


A pristizali su u salu Palasa i novi gosti. Uglavnom u
grupama po troje-cetvoro, veselo i bucno komunicirajuci
medju sobom ili glasno dozivajuci konobare. Sala se uskoro
napunila, pa se i ona prvobitna prijatna atmosfera
“nedjeljne jutarnje kafe”izgubila i pretvorila u onaj
neugodni zamor, smijeh, vrevu i graju obicne kafane.
Primicalo se podne i trebalo je vec polako poci, posjetiti
naseg Starog, te ubrzo napustismo hotelsku salu i odvezosmo
se gore, na groblje.


A vani i dalje rominja ona neugodna i dosadna jesenja kisa,
sto cinila je taj ionako vec otuzan ugodjaj u gradu, jos
ruznijim. Ruzno i depresivno, do ocaja. Na ulicama gotovo
pustim, nikog mi poznatog, ne prepoznajem cak ni aleje i
ulice kojima se vozimo, sve mi nekako strano. A gore na
groblju, jos ruznije i jos tuznije, naizgled sablasno pusto.
Ali, samo “na prvi pogled”. Naime, mnoge drage mi ljude iz
onog “prosloga zivota”, kao i gotovo sve one likove iz
nezaboravnih nedjeljnih popodneva mojega djetinjstva, koji
su mi tog jutra nedostajali dolje u sali Palasa, pronadjoh
popodne upravo gore, na ateistickom dijelu Gradskog groblja
Banjaluka. 
Tu, gdje pored svih njih, vec poodavno sahranjen je i moj
otac. 

Setam okolo, pronalazim ih, obilazim…razgovaram s njima. A
na kraju setnje zastajem kraj jednoga groba i stojim dugo tu
na kisi, samo nijemo i odsutno buljeci u onu bezlicnu sivu
nadgrobnu plocu na kojoj uklesano je ime mog pokojnoga oca.
Moga dobrog Starog, koga ustvari i ne nalazim vise tamo na
tom jezivom i sablasnom mjestu, vec samo jos u svojim
lijepim sjecanjima i divnim uspomenama. Stojim tu, u zbilji
potpuno sam…..a u mislima sam opet negdje tamo daleko,
negdje  u nestvarnosti….. opet sretan, i opet sa ocem.
Stojim tu kraj njegova groba, pokisao i ojadjen, u nekakvoj
kaljuzi i blatu sto ucinise ga oni, neki drugi. Oni sto sad 
prolaze tuda umjesto mene….i umjesto nas. Stojim dugo, a
usput razmisljam i uporno se pitam……a zasto je sve, bas tako
jadno moralo zavrsiti ili uopste biti. Toga jutra, tog
popodneva, te jeseni… ili inace. I mislim se, u svoj toj
nemoci i neznanju, a mozda je za sve kriva samo ta dosadna i
hladna jesenja kisa. 
Ili mozda samo taj zalosni i sivi novembar.




Neki dan u nedjelju, u jedno kisno i pospano austrijsko
popodne, preslagujuci onaj “svoj dio” regala u dnevnoj sobi,
izvadim poslije duze vremena ponovo, onu svoju izblijedjelu
saharu,  omanju sarenu kutiju u kojoj ljubomorno cuvam neke
drage mi sitnice, s kojima unutra pohranjena je, cini mi se
i sva moja proslost. Gotovo pola ljudskoga vijeka, u jednoj
obicnoj sarenoj kutiji.

I vadim polagano, prevrcem po rukama i zagledam dugo sve te
uspomene i ta svjedocenja  moga postojanja i jednog davnog
vremena. Vracam opet taj ogromni tocak prohujalog vremena i
prisjecam se ponovo svega. A u sahari , odmah na
vrhu….pozutjeli i jedva citljivi Rodni list iz Banjaluke, 
pa zatim Uvjerenje o drzavljanstvu, zelena Vojna knjizica i
crvena Zdravstvena, te Stedna knjizica Osnovne banke
Banjaluka; tu je i onaj, pecatima silnim i datumima raznim
isaran, crveni pasos SFRJ, a isto tako i onaj plavi BiH;
dalje iz kutije izranja ponovo fotografija djaka-prvaka iz
OS “Zmaj Jova Jovanovic”, pa trokutasta crvena zastavica
“Borac” Banjaluka, sto se vjecno klatila na retrovizoru nase
folcike, ujedno i moga prvog auta, sto ga naslijedih od oca
i ciji je rezervni kljuc, isto tako pohranjen u sarenoj
kutiji; milujem sat marke “Doxa”, uspomenu od mog Starog, na
cijoj je poledjini ispisano 22.april 1980.; gledam
fotografije sa oceve sahrane, zagledam razglednicu
Ferhadije…. pa se onda smijem, kako mi danas cudno
izgledaju, onaj moj zadnji ishabani “cener” i “petak”;
prisjecam se zadnjeg odlaska na koncert u Jugi, David Bowie
na Maksimiru; prevrcem i citam falsifikovanu potvrdu Vojnog
odsjeka Banjaluka o mojoj demobilizaciji; gledam dugo onaj
izbjeglicki karton, iz Crvenog krsta na Novom Beogradu i onu
voznu kartu u jednom pravcu, Belgrad-via Budapest-Wien…...
Gledam, razmisljam i sjecam se svega.

A na samome dnu sahare, nekako sakrivena u jednome cosku,
lezi plavo-bijelo-crvena plasticna kutijica. 
Otvorih je, te u mnostvu kojekakvih broseva i znackica
ugledah jednu, neobicno mi dragu.  Ugledah ponovo onaj dobro
poznat mi lik, uvijek smiren, dostojanstven i
ozbiljan…..Vladimir Iljic Lenjin. I zakacih znacku odmah za
rever jedinog mi crnog “nedjeljnog” odijela, da ne zaboravim
kad uskoro podjem u Banjaluku.


Da, spremam se vec polako, namjerio sam i odlucio, uskoro
opet otici u moju Banjaluku !!! Pa se u jedno nedjeljno
popodne ispeti ponovo gore, do onog ateistickog dijela
Gradskog groblja Banjaluka, da obidjem mog Staroga i onu
njegovu raju, iz coska Palasa. Onu njegovu, ali i onu moju
raju. 
Otici cu opet da obidjem one nekadasnje prvoborce i heroje,
one nekad ponosne i casne komuniste, one moje iskrene
Banjalucane i zauvijek Jugoslovene. 
Idem da im odam pocast i jos jednom izrazim svoje
postovanje. Da im se jos jednom zahvalim za sve i kazem im
koliko mi je bilo lijepo, nekad s njima. 
Doduse, presuticu im da nema vise ni Partije, a ni 29.
novembra, da nema vise dobrih tekmi na Gradskom stadionu,
niti onih nedjeljnih popodneva, k`o nekad, da nema vise ni
Dole, ni Mujcina, a ni one prave raje, na jutarnjoj kafi u
Palasu……ali idem da im kazem koliko mi sve to i svi oni
nedostaju, u ova isprazna banjalucka popodneva, danas. 
Idem da im jos jednom kazem, kako ih se zauvijek rado
sjecam.  
I da ih nikad necu zaboraviti !!!

A Starom cu svome reci, da evo i ja sad za reverom imam
znacku Lenjina, istu onakvu, kakvu je i on imao nekada. I da
me vjecno sjeca na njega i na ona nasa, nekad suncem okupana
 nedjeljna popodneva. Nekad davno, u njegovoj i u mojoj
Banjaluci…..nekad davno, u nekom puno ljepsem novembru.



Ne volim novembar.
A sad mi se evo cini, da nekad sam ga ipak volio.


                                                            
                   Goran Campara

Gorane svaka cast na ovoj lijepoj i dirljivoj prici!Isplakah
se ja i za teta Nurom i za cika Hamdijom i ako ih ne poznam
kao ni tebe!
Veliki pozdrav iz Svedske!

Dragi moj Chombe, decace jedan neutesni...joj,joj kako volim
da citam tvoje price i pricice...ova me dotukla...al
Toba,moj andjeo, i Olgica, moja andjelka, znaju zasto a ti
mozes da pretpostavis...Nisi ti slucajno ovde, na Tobinom
terenu,kog obozavam...nemoj da zaboravis da pobacas latice
cveca,decace moj, dok koracas ovim forumom...ovde ti je ,
ipak, potrebna ulaznica,...koju ti Toba velikodusno upravo
ispisuje,he,he..evo, kaze da si ok...doduse Olgica je bila
veza...Prica ti je divna...prica je iz centra srca i duse i
ja te, decace, pozdravljam iz istog tog centra...

Dragi Gorane, sreca je na tvojoj strani bila, vazda!
Toplo pismo, nekome koga nema, necemu cega nema!

Bit ce to i razlog, da idemo dalje!

Okaci znacku "djetinjstva", na rever svoga besprekornog
odijela...uspomenu u sebi nosi dok je tebe!

"Znas li kako se to zove!?"...

"Ljubav"

Lijepo je imati takva Sina

Toba!

Da, Toba jarane, u pravu si  ….LJUBAV !!! 
To je ljubav.
Ja volim svoga oca. Volim ga, neizmjerno.
Volim ga sada, cini mi se,  vise nego ikada….. iako je vec
dvadeset godina  proslo, kako je otisao. 
A zelio bih da mu ispunim jos neku zelju, da ga poslusam,
sad. 
Sad, kad je vec kasno…..sad, kad vec nisam htio onda  i
nekada, kad je bio ziv, a ja bio mlad, premlad…..sad, kad
sam valjda malo pametniji i zreliji…..sad , kad potpuno
shvatam svaku njegovu rijec, svaku opomenu, svaki savjet i
svaku onu prazninu i sutnju, izmedju nasih razgovora……sad,
kad ga volim  i  potpuno razumijem.
A onda  to nisam shvatao.

A volio bih da mu sad kazem ko sam i kakav sam….volio bih i
da mu se izvinem za mnogosta, volio bih da mu stisnem ruku i
zagrlim ga, da mu kazem da ga volim,…..da mu kazem da mi je
zao, da mu kazem da je u pravu…..da mu kazem ono sto za
njegova zivota nisam rekao, nikada  !!! Volio bih da mu
kazem ………sve !!!
…..ali, nema ga vise. Ne cuje me.
Ili me ipak cuje !!!??
Boze, pomozi  mi !!!.......

Dragi Toba,  svako dobro ti zelim !!!
Pozdrav, g

P.S Daco, Aida.....srdacan pozdrav.... pusa.

Cuje on tebe Gorane, cuje itekako...jer ljubav ne
umire...nikad

Chombe,citajuci tvoje pismo prosle godine,nesto mi to
zvucalo...kasnije otvorim jedan svoj rokovnik,i tu je
pisalo:
       nikada nisam voljela zimu,
       ali tu jesam,
       u tvom kaputu,
       u jednom trenutku,
       zivota svog....
   Volio si ti novembar,sve ijedan,izuzev tog,a i svaki
sljedeci bice.....meni isto tako septembar,kad je mati
umarla,tuzan je,nemoguce jesensi,tmuran,nek ima sunca.
Kad vratim neke slike,pa prodjem kroz Nikole Bokana,mislim
da mogu i danas dan da vratim tu zimsku atmosferu,koju smo
zivjeli osamdesetih.
Puno srece i pozdrav tebi stari dobri i mojoj dragoj
Dajani.Azra Dedic

Zdravo jarane,
Nismo se odavno culi pa evo da ti se javim sa malom
vijescu.Naime u nedelju zvoni telefon,Ljilja se javi i cujem
raspricala se nadugo i nasiroko.Pa na kraju dade i meni da
malo popricam.Ko je? Selka.Iz Mineapolisa se javlja i malo
po malo skrenusmo na cafekajak i ja pomenu tebe a ona sva
sretna da cuje bar malo ovih noviteta o kojima sam joj
ispricao-Tvojim temema i pisanju i zamoloila me da prenesem
puno pozdrava tebi i cijeloj tvojoj familiji pa evo
izvrsavam tu malu zamolbu.Naravno, primite puno pozdrava i
od mene i moje familije i da ste nam zdravi i veseli
down-under i da ti pisanje ne presusi na toj australijskoj
vrucini.
Voli te Merso

Dragi moj Merso,dok je takvih kao Ti, bit ce i "one
Banjaluke"i "onih" banjalucana.
Selka, gradska ljepotica, generacija
hiljadudevetstoidanelazem, plavokosa, setnja korzoom, i
poneki uzdah!

Nismo li svi bili blizi jedni drugima u proslom vijeku?
Tvoj Toba!

Hello Toba, tvaoja e-mail adresa ne "sljaka". Pozdrav Mladen
Jorgic iz ledene Kanade.

Kad bi ti jos jednom samo mogao zasvirati svojom cuvenom
trubom "Juris"na "Zbornicu", banjalucke Gimnazije, ja bih
ponovo osvan'o!
Probaj: bodnaruk@tpg.com.au

Bas mi nesto nedostajes...'nako!

Poz. Toba

Izvini, zeznuo sam se ni ovaj Mail mi nesto ne fercera!
batoapril@yahoo.com.au, to ti je pravo!
Poz. Toba!

                       Sjecanje na Hanau 


Prije nekih desetak i vise godina sam sa familijom cesto
odlazio u za mene najljepsi njemacki grad Tübingen,
posjecujuci tamo iz Bosne izbjegle prijatelje i rodbinu moje
supruge.
Na samom pocetku izbjeglistva, prve godine su svi oni
boravili u jednom Heimu (stara francuska kasarna,
preuredjena za prihvat i smjestaj izbjeglica i azilanata)
zajedno sa drugim izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine. 
I tu, sjedeci navecer na klupama pored fudbalskog igralista
poslije tekme i uz pivu, upoznah mnoge ljude i saslusah
svakojake tuzne ispovijesti i sudbine. A upoznah tu, izmedju
ostalih i dvojicu predivnih momaka, Jasku i Djanu o kojim su
mi drugi poslije ukratko ispricali svu golgotu koju
dozivjese u ono „krvavo kozaracko ljeto, devedeset druge“.
Izgubili su tada njih dva i oca i mater, te zajedno sa
mnogim drugim Kozarcanima proveli punih devet mjeseci u
zloglasnom konc-logoru „Omarska“. 
Nisam dalje previse ispitivao, a nisu mi puno ni rekli. Ali
sasvim dovoljno, da tu pricu ne zaboravim nikad u zivotu.

A sjecam se dobro i jednog interesantnog detalja iz svih tih
prica o svemu, sa klupe u Tübingenu. Sjecam se da ta dva
osamnaestogodisnja momka, Jasko i Djano nikad nisu niti
jednom jedinom rijecju prokleli svoj Kozarac !!??! 
I sjecam se da pored svega uzasnoga sto dozivjese tamo u
ratu, ne rekose o svom Kozarcu niti jednu jedinu ruznu rijec
!!!?

Slijedece godine me ta ista raja u Tübingenu pozove da
podjem s njima u Hanau, gdje se organizovao „Susret
izbjeglih Kozarcana“, a ujedno i fudbalski turnir na kome ce
nastupiti i njihova ekipa iz Tübingena. 
Sjedio sam poslije turnira i osvojenog prvog mjesta, u to
suncano popodne na nekoj improvizovanoj terasi kraj stadiona
u malom njemackom gradicu Hanau…..i slusao neko vrijeme
govornika sa bine ( bio je to ustvari Predsjednik „Udruzenja
izbjeglih Kozarcana“ u Njemackoj ) koji je raji okolo
svecanim glasom govorio svasta-nesto, a izmedju ostalog
spominjao i nekakav povratak u Kozarac ???!!
Sjedio sam tu sa rajom zamascen janjetinom, glodjuci rebarca
i zalijevajuci izvrsnim njemackim Beck`s Bier, te slusao u
nevjerici sta to taj govornik sa bine, uzvisenim glasom
porucuje raji. Smjeskao sam se samo, klimajuci glavom u znak
„odobravanja“, razmisljao sam i kontao u sebi……. ali
naravno, nista nisam rekao.


Te iste godine, vozeci se iz Sanskog Mosta prema Banjaluci,
svratim na benzinsku pumpu, u blizini samog ulaza u Kozarac.
Neposredno prije toga prodjoh „zlocinackim Prijedorom“, a
nedugo poslije i pokraj zloglasne Omarske, izmedju kojih se
u predivnoj dolini podno legendarne Kozare, smjestilo nekad
malo i pitomo, a tad razruseno, opustoseno, devastirano i
sablasno pusto mjestasce, Kozarac. Odmah uz benzinsku pumpu
ugledam i neki neukusno napravljen, ali ogroman objekt na
kojem ogromnim slovima pise Motel „Peti neplan“, a u
prizemlju, mali Snack-bar. 
Ispijajuci za sankom prazne kafane produzenu sa slagom i
praveci se “pomalo lud”, priupitam konobara (mladjeg momka,
tupog pogleda i telece face….), sta je s Kozarcem, vraca li
se narod tamo….i tome slicno. Rece mi da pojma nema, pa se
nasmija i vrteci glavom dodade:
“ Ma koja bi se samo budala tu vratila !??! Prpa burazeru… i
usrane gace !!!“ 
I nastavi se krelac smijati, a ja se prisjetih svega onoga
sto sam slusao o zlocinima na podrucju Kozarca prije par
godina, pa se gotovo i slozih sa njim. 
Ma, ko bi se bolan tu vratio ???!!! Da mi ga je samo vidjeti
?!!
I sjetih se tada onog govornika sa bine na Susretu izbjeglih
Kozarcana, u malom njemackom gradicu Hanau.


Prodjose otada mnoge i duge izbjeglicke godine. Mi vec
odavno ne odlazimo vise u Tübingen, posto su svi vec nekud
otisli i po bijelom svijetu se rasuli. A ne vidjam vise
godinama ni Jasku, ni Djanu, a ni one druge Kozarcane.

Prosle godine u ljeto, najbolji jaran Djuza i moja stara
banjalucka raja s kojom sam nekoliko dana boravio u
Banjaluci, mi rekose da idu sa djecom na bazen u Kozarac. Te
mi predlozise da podjem i ja s njima. Imao sam taj dan neke
druge sheme po Banjaluci, pa se tek negdje predvece povezem
onom Prijedorskom cestom, put Kozarca.
I cim se priblizih samome mjestu, vidim jedan za drugim,
pomalo cudne i neocekivane prizore. Izbrojao sam najprije
cetiri minareta sto uzdizu se i paraju nebo nad Kozarcem i
sto se vide, vec izdaleka. Na ulazu u sami Kozarac, parkiram
ispred modernog i novog objekta, ulazim na bazen, napravljen
rekao bih po nekim evropskim normama i standardima (nemaju
ga ni Banjaluka, a ni Prijedor takvog…) i pronalazim raju
kako uziva na ugodnoj i  prelijepoj terasi, kraj bazena.
Taman narucili kvrgusu.
Navece se vozimo sa bazena, u nepreglednoj koloni vozila (sa
stranim tablicama…uglavnom njemackim…), u sam centar mjesta.
A tamo, k`o u Bombaju ili Kalkuti. 
Novoizgradjeni trotoari su preuski za svu onu raju i
uzavrelu masu sto korzira i valja se glavnom i obnovljenom
dzadom, gurajuci se izmedju auta. Na hiljade ljudi !!!
Posvuda se osjeca miris janjetine, cevapa i meraka…..kafana
do kafane, terasa do terase….sevdah i muzike svakojake  sto
stizu jedna drugu, pa se u momentu sve zajedno mijesaju u
jedan neopisiv splet …i u onu neku  najljepsu  Balkansku
rapsodiju. A vidim usput i nove  ogromne kucerine, predivne
objekte, banke, prodavnice, poslovne zgrade i kafice. 
Gledam sve to i pomalo se pitam….gdje sam ja ovo, ustvari
!???!

Sjedim opet sa svojom rajom na prekrasnoj terasi u Kozarcu,
i u srcu moje Bosne. Sjedim i gledam sretni narod, gledam
opet  ljude nasmijanog lica, gledam svoje sretne Bosanke i
Bosance……vidim, srecom ozarene momke i djevojke iz cijeloga
svijeta.  Sjedim sretan i naglas se smijem, kao pijan. Ali
ne od rujna vina, vec od srece i radosti sto obuzima me
cijelog.
I sjetim se tada opet Hanaua.

Nisam naravno mogao, u svoj toj masi ljudi i u toj silnoj
svjetini vidjeti ni Jasku, ni Djanu, a ni sve one druge
Kozarcane iz Njemacke. Ali sam znao i osjecao, da su tu
negdje. Znao sam to tada, sigurno vec.
A oni su znali, jos davno prije. Znali su vec  prije desetak
i vise godina.
Znali su to jos onda…. onog davnog suncanog popodneva, u
malom njemackom gradicu Hanau.

Jedne ljetne veceri u Music Hallu ja i mala prokuhali. ono
gola voda.
Predlozim da malo izadjemo na vazduh pored Vrbasa.
Tako i bi i nadjosmo se na zeleni ispod pekare. Jugo
povjetarac nas opalio, pocnemo se grliti i ljubiti. Nadjosmo
se na travi. Poslije izvjesnog vremena ja podize pogled u
zbunje ispred i kad me slag ne strefi. Dvije glave od kojih
jedna ogromna. Mi brze bolje na noge i 
lagano voz odatle kad Said ustade i onako tiho ce: Gdje cete
bolan evo vam deka/ u kontextu nece vam dlaka s glave
falit.
Penjuci se prema Hallu primjetim na plazi kamp prikolicu.
Ispred rostilj.   Barabe se tu usidrile......

Preneseno sa www.Boracbl.net
Nekad sam živio u najljepšem gradu na svijetu, u gradu koji
je nosio epitet "Ljepotica s Vrbasa".

U toj Ljepotici su živjeli i moji mnogobrojni preci, kažu
neke knjige, još od početka pra-dalekog 17. vijeka iliti
soljeća. I kroz sav taj period, kroz mnoga turbulentna
vremena, kroz mnoge ratove i prirodne katastrofe uvijek je
neko od te moje porodice uspijevao da ostane i opstane u
'Ljepotici s Vrbasa', Šeher Gradu, zanimljiva osobnog imena
- Banja Luka.

Mnogo puta sam čuo, pročitao, o nastanku tog imena mog
Grada–od narodnog prepričavanja, legendi, pa
do'naučno-historijskih/istorijski/povjesnih' činjenica,
tvrdnji.... I saznao za nekoliko varijanti porijekla imena
Banja Luka. a onda...!



Onomad pročitah priču, legendu, koja kaže da je Šeher Grad
dobio ime po nakom divovom djetetu koje se zvalo
BANJALUKAN!!!

"Davno još, dok su zemljom hodali divovi i patuljci, Vrbas
je krao srebrnu krljušt sa zmajevih krila, žednih čuvara
mašte i velikog blaga u brdima, dok bi jednom godišnje
silazili iz skrovišta na kamene obale rijeke da piju zelenu
vodu. Baš tako, u to doba na brdu pored sadašnjeg grada
živio je jedan takav div sa svojim novorođenim sinom. Pošto
je bilo vrijeme da zemlju nasele ljudi, Bog posla veliku
vodu, a brdo na kom je div živio odluči pretvoriti u vulkan
koji spali sve ono što voda nije progutala. Ipak prije kraja
svoga svijeta i života, stari div predosjeti nesreću i
napravi čamac u kog stavi novorođenče. Sinu dade ime
BANJALUKAN. Zatim pozva orla i reče mu da ga odnese na neko
sigurnije mjesto. Orao ga posluša i čamac sa djetetom
prenese na visoki greben kojeg voda nije potopila, a ispod
kog će mnogo vijekova kasnije niknuti veliki grad. Voda se
povuče, vulkan utihnu, Banjalukan odraste i osnova naselje,
orodi se sa ljudima a čamac koji mu napravi otac sa grebena
kog su otomanski osvajači kasnije prozvali Šehitluci, spusti
na Vrbas. Za svakog u spomen osta po nešto. Vulkansko brdo
ljudi prozvaše Tutnjevac, naselje Bajalukanovo- Banjalukom,
a čamci koje gradiše na Vrbasu nalikovaše prvom Vrbaskom
čamcu divovskog djeteta. Špic čamca imao je oblik orlovskog
kljuna u čast ptici koja spasi dijete od potopa. Ljudski
potomci Banjalukana koji su vozili čamce imaše krupnu građu
i divovsku snagu, Vrbasa se ne bojaše, vremenom ga dobro
upoznaše i toliko zavolješe da ta ljubav traje i danas...."



Priča mi je bila istinski simpatična iako nisam sklon
legendama, bajkama, pogotovo mitomaniji.



Kažem bila, jer u ludilu rata koji je 'krenuo' iz Belog
Grada i zahvatio bivše republike SFRJ, a najduže i najžeće
nesretnu Bosnu i Hercegovinu, ta priča, ta pomalo jedna
djetinjasta bajka dobi novu dimenziju!



U Banja Luci, na koju za troipogodišnjeg krvavog rata niko
ni metka ne ispali, u moru ljudske nacional-šovinističke
pomahnitalosti čuh od, do tad, vrlo ozbiljnih ljudi,
intelektualaca, da je ta priča ustvari "čista istina" (kao
da postoji i 'prljava istina'!?) i da je taj mitski dječak
Banjalukan, sin diva, Srbin 'jedan kroz jedan' (1/1)!!!



Kako je u to vrijeme već popriličan broj Banjalučana,
ne-Srba, morao dobrovoljno napustiti svoj grad (i imovinu),
a oni preostali su čekali na svoj red, ta legenda, u to
vrijeme, dobi i "naučno-stručnu" potvrdu i spoznah da mit
nije mit, da legenda nije legenda, da bajka nije bajka, nego
da je (ne)sretni Banjalukan pripadnik mitskog, nebeskog,
naroda i to dokazano i potvrđeno od "belogradskih"
debeloumnih akademika iz Francuske 7 i njihovih apartčika iz
Banjalukanova grada!



Elem, i ja prihvatih, u tom periodu, tu nepobitnu, 'naučno
dokazanu istinu', jer najjači argument s kojim je ta
''istinita'' priča bila poduprta su bile duge, i kratke,
cijevi u rukama 'Banjalukanovih' potomaka, a to su argumenti
s kojima nema rasprave.



Pomislio sam, ma dobro, i to će proći kao i svako ljudsko
mahnitanje, jer ljudi će 'doći pameti' i zaustaviti virus
zla koji je vješto i smisleno ubačen među dojučerašnje
komšije, susjede, drugove, prijatelje, kumove... Međutim,
zaboravio sam na mudrost Albera Kamija da “Varvarstvo nikada
nije privremeno - To je prirodni pratilac ljudskog
postojanja kroz historiju”.



Prodje i rat, prođoše i mnoga 'mahnitanja', prođe mnogo
štošta, ali ta nebulozna, 'istinita', priča je i dalje
aktuelna u postdejtonskoj Banja Luci, etnički "očišćenoj" od
ne-Srba, sa nekolicinom uzoraka drugih naroda, drugačije
vjere, ili nevjere! Samo što nije više, baš, 'top priča' i
što glavni argumenti nisu više duge, i kratke, cijevi. Sad
su argumenti apsolutna većinska vladavina mitskog, nebeskog,
naroda koji opet, eto, ima svog vožda - 'brdo od čovjeka',
po gabaritima mogućeg potomka divova djeteta, mada se neke
geografske lokacije iz voždove biografije baš ne uklapaju u
svu tu priču.



Da, moji preci su od početka 17. stoljeća/vijeka opstajali i
ostajali u svojoj Banja Luci bez obzira na sve prirodne i
svjetovne katastrofe koje protutnjaše proteklih
vijekova/stoljeća.

Sve do 1995. godine, ljeta Gospodnjeg!

Od tad u Banja Luci, u 'Šeher Gradu', u 'Ljepotici s
Vrbasa', u 'Banjalukanovom gradu', nema više nikog živog od
moje 'loze'. Ostali su samo mezari, grobovi, i to oni koji
nisu u međuvremenu zatrti raznim urbanističkim planovima.

Zadnje 'ljudsko' mahnitanje niko od moje porodice, moje
'loze', nije uspio prebroditi, niko nije uspio opstati i
ostati, i pored najbolje volje! 



Banjalukan, porijekla srpskog, je ostao i opstao. Mit je
mit, odnosno mit je istina!?



Blizu stotinjak hiljada Banjalučana, po rođenju i izboru, je
'dobrovoljno' napustilo 'Ljepoticu s Vrbasa'!

Nazivali su ih, i još ih nazivaju: izbjeglice, raseljena
lica, pobjegulje, humano preseljeni, dijaspora....

A ja znam da smo svi PROGNANICI. Za sebe sam apsolutno
siguran. I za ostale, ma šta oni sami mislili o tom.

U Banja Luci u ratu rata nije bilo!

Zašto bi onda neko iz Banja Luke bježao, iseljavao se,
preseljavao se...?

Ne, svi smo mi prognani i to planski, izvanredno
isplaniranim 'aktivnostima', baziranim, temeljenim, na
raznoraznim načrtanijama! 



A crveni kombi više ne šparta banjalučkim ulicama i
sokacima. Završio je svoju zadaću. A i nema više razloga za
svoje špartanje i ulogu koju je, istine radi, majstorski
'odradio'. Čudi me da nije napravljen spomenik 'Crvenom
kombiju'!?

Crveni kombi, 'Mali logor', Radovanov kazamat u Kastelu,
agencija 'Perka', pa 'Agencija Glogovac', pa...

Svi smo mi Banjalučani bez svoje Banja Luke PROGNANICI.



Nažalost, mnogi nisu imali tu sreću da budu prognanici, ili
barem ostanu prognanici–oni su odavno pokojnici. Laka im
zemlja ovozemaljska.



I šta sad?

Faktičko stanje je faktičko stanje. Banja Luka i Bosna i
Hercegovina, nisu nikakav poseban izuzetak. Od pamtivjeka su
ljudi mahnitali i činili što su činili. Kad bi bili
sitničavi lako bi došli do 'zaključka' da smo mi, homo
sapiensi, svi prognanici!

Jesmo li? Ne znam, ali garantovano znam da nisu svi homo
sapiensi zločinci, niti njihovi prećutni saučesnici ili
odobravatelji, ali i da mnogi to jesu.



A Vrbas, kojemu još niko nije uspio definisati jedinstvenu
boju, i dalje teče.

Kakve je stvarno boje Vrbas?

Zelen, smaragdno zelen, modar, mrk, biserli...? Sve pomalo
od toga.

Neko je jednom kazao da je Vrbas vrbasli boje! To mi nekako
najbolje i zvuči. Vrbasli boje.

Baš tako, a ko ne vjeruje, ili mu to nije baš jasno, neka
dođe i prođe od Tijesnog do Ade i sve će mu se samo
(u)kazati.



Godinama slušam, čitam, gledam kako se postdejtonski
''Banjalukanov grad'' izgrađuje, širi, šminka.. i pomno
upijam sve informacije, slike, tv-snimke...



I onda prelomim i nakon više od desetak godina stignem u
Banjalukanov grad.

Uđem na sjeverna gradska vrata a na južna iziđem. Između
toga prođe nekoliko dana, sedmica/tjedana/hefti, i zato
vrijeme prođoh sve što se moglo proći. U prsima neka
neobjašnjiva 'punoća', u stomaku vrlo objašnjiva mučnina.



Grad se podosta izmjenio a opet mi sve poznato!? 

Ipak su moji tabani prošli uzduž i poprijeko, kako urbani
tako i periferni dio moga Grada, i doline i brda i šume i
šumarke i parkove i livade, svaku ulicu, svaki sokak... a
gaće (moje) su se smočile u svim banjalučkim
vodotocima–Vrbasu, od Tijesnog do Trapista, Vrbanji od
K.Varoša do ušća u Vrbas, Suturliji od gornjeg toka do ušća
u Šeheru, i Crkvini (dok nije postala 'kanalizacija') u
kojoj sam se kao klinjo kupao u vještački napravljenom
'bazenu' (popriječiš vodu kladom i granjem) tamo gdje se sad
nalazi nova Gimnazija još u vrijeme kad Bulevara nije ni
bilo 'na vidiku', pa i u prekovrbaskom Potoku, kasnije skroz
prekrivenom, isto kao i Crkvina.



Vrbas i dalje vrbasli boje, putanja mu ista. Samo, nekako mi
djeluje tužan. Usamljen. Nigdje niti jedne glave u njemu, a
ni na njegovim obalama. Dobro, još je prehladan, još nije
'sezona', ali sjećam se da je nekad i pred sezonu bilo
'glava' u Vrbasu, šlaufa...



Nigdje ni onog našeg čuvenog (Banjalukanovog) čamca znanog
pod nazivom dajak. Znam, dajak je ona 'pritka' za
odgurivanje čamca ali svim Banjalučanima, onim 'starim' je
dovoljno reći 'dajak' i sve je kristalno jasno, baš kao što
je i sam Vrbas.

Vapi Vrbas za svojim kupačima, šlaufima, dajacima,
kajacima... Vapi i slap u Novoseliji, vape i Kazan, Liman,
Vručica u Gornjem Šeheru, pardon–Srpskim Toplicama, vape i
Medreski brod, Abacija, Studenac, Zelenac, Halilovac,
Venecija, Ada...



Nijemo vapi rijeka vrbasli boje, teče i šuti, ponegdje malo
žuborom promrmlja nešto, valjda čeka „dijasporu“-prognanike
da popune i njega i njegove obale, barem tih nekih
cetrdesetak dana u godini.



Niže Gradskog mosta ugazilo u vrbasli rijeku nekakvo
armirano-betonsko-drveno čudovište za koje kažu da se zove
splav-restoran! Viđao sam mnogo splavova-restorana po
rijekama mnogima, ali ovo mi nikako ne liči na splav, jer
nikad i nigdje ne vidjeh toliko betona, čeličnih sajli,
konstrukcija, koje 'čuvaju' splav!? 

A možda to i jeste pravi splav samo što ga moraju dobro
čuvati jer za Vrbas, jednu od rijetkih muških rijeka, to je
strano tijelo, a Vrbas ima veoma jak imunitet. Da li će
Vrbas jednog trena pokazati svoje čudi, svoj imunitet i
dohakati tom splavu (sto sliči najprostijem sanduku) i
njegovom splavaru, kad-tad. Možda hoće, a možda i neće!
Možda "Banjalukani" dohakaju Vrbasu!? Možda, sve je moguće
kad je nebeski narod u pitanju!



Danjašnji Banjalukani ne znaju sve čudi Vrbasa, ali je očito
da ga se plaše. I ne vole ga! 

Šta to bi s onim 'Banjalukanovim potomcima', s kraja
priče-legende, koji se ...Vrbasa se ne bojaše, vremenom ga
dobro upoznaše i toliko zavolješe da ta ljubav traje i
danas....!?



Hm, gdje je greška?

U mitskoj priči ili današnjim stanovnicima Banjalukanova
grada koji, moguće, nisu njegovi istinski potomci!? Ali
imaju dokazi i tvrdnje dokazanih umnjaka o 'istinitosti'
mitske priče o Banjalukanu (Srbinu 1/1) i nastanku imena
grada na Vrbasu!?

Da možda ljudski potomci Banjalukana, nekad divovi, ne
postadoše, danas, patuljci!?

Ili su oni koji Vrbas rijeku vole i dan danas, i ni slučajno
je se ne boje, pravi divova potomci, danas daleko od svog
Vrbasa i svog Grada? Potomci Banjalukana odavno su
prognanici! 

Ma, nema nikakve greške. Mit je mit, legenda je legenda... a
istina je istina, jedna jedina i svi je znaju ali je svi i
ne priznaju!



Hodim čaršijom, mahalama, kvartovima, ulicama, sokacima... U
mojoj glavi sve poznati krajevi, imena stara još uvijek
znana bez obzira na nove, vidno obilježene, nazive toponima,
ulica, kvartova, mahala... Doskora: Gornji Šeher, Šehitluci,
Novoselija, Hiseta, Mejdan, Budžak... odskora: Srpske
Toplice, Banj brdo, Kočićev vijenac, Kočićevo, Obilićevo,
Lazarevo... 240 novih naziva ulica, hipte imena kojekakvih
vojvoda, svetaca, junačina, mitskih likova, kraljeva...
naravno, 'jednonacionalnih'. Da, nadje se i poneko
'drugačije' ime, onako za 'uzorka', zbog svijeta... He,
Banjalukani (patuljasti) su zaista nenadmašivi! Kreativni
dozlaboga.



Gledam i vidim i lijepih noviteta u gradu. Nikli i novi
kvartovi, mnogi stari kvartovi se dogradjuju, šminkaju.
Istina, ima podosta kičeraja, urbanističkog i građevinskog
šunda. Svidjelo mi se novo naselje na mjestu nekadašnjeg
Malog logora, "čuvenog" s početka devedesetih prošlog
stoljeća. Sređuje se fino i dio između Rebrovačkog i
Venecija mosta, tamo ispod Starčevice. Centar plaho
ušminkan, čist, puno novih građevina... po krilatici: "gdje
god prazno mjesto vidiš ti drvo (zgradurinu) posadi
(uvali)..."! Gradski park, ispričavam se - park "Pere
Kočića" (po novom) za ne prepoznati! Kažu prelijep je. Možda
i jeste, ali meni je onaj 'stari Gradski' nekako bio ljepši,
pitomiji, miliji.



Zastadoh kod mjesta gdje je nekad bio simbol grada - džamija
Ferhadija. Mjesto ograđeno darama, obnavlja se banjalučki
vjekovni simbol. Obnovljene su skoro sve bezrazložno (da li
baš bezrazložno?) porušene džamije. Fino je to, red je to. A
ima li ljudi-vjernika u tim džamijama? Popravljene,
obnovljene, su i katoličke bogomolje. I treba da su. Nisu se
same od sebe urušile, uništile. A ima li i u njima ljudi,
vjernika?



Čuvenih banjalučkih aleja u čaršiji i dalje ima. 

Ali mi se vilica ukočila kad sam hodio glavnom džadom! Nekad
je od Malte do Halil-pašinog turbeta u Gornjem Šeheru bio
'tunel' od kestenova i lipa (sa kratkim prekidom od Palasa
do Kozje ćuprije)!

Danas, nigdje 'zelenog tunela', samo nekakvi patrljci od
stoljetnih stabala, nove mladice okružene metalnim šipkama
kao da su na robiji... Pitam neke stare znance - "Šta je
ovo, majko mila?"

Ma pusti, kažu mi, obrezali sve do balčaka, mnoge kestenove
iz korjena iščupali... vele da tako treba, da će biti još
ljepše nego prije! Hoće li, i kad će to ljepše biti?

Eto, pored ljudi, starih Banjalučana, stradaše i kestenovi i
lipe, nekad ponos Banja Luke.



A, što se čudiš hablečino jedna? Što ti se vilica ukočila?
Šta ti sebi umišljaš? Nije te bilo desetak godina i shvati
već jednom da je ovo NOVA Banja Luka, 'njihova' Banja Luka,
Banjalukanov (1/1) grad!



Lijepa je Banja Luka i danas. Lijepe žene, i dalje, prolaze
kroz grad. Vrbas prelijep, lijepo je 'zelenilo'
banjalučko...

Ali sva ta ljepota mene nekako podsjeti na ove današnje,
svjetske, mlađahne djevojke - 'silikonske' ljepotice. Naoko
sve divno, krasno, a sve lažno, vještačko, bez istinskog
prirodnog sadržaja.

Na ulici, iz kafića, slastičarni, restorana, automobila...
sve neki čudni, nekadašnjoj čaršiji neprirodni, zvukovi,
glasovi, akcenti, običaji, ponašanja... a iz
stotinudecibelnih zvučnika trešti 'turbo-folk' i dragačevski
trubači. Udara seljakluk, sa svih strana!



A ljudi!?

Danima sam hodio i džonove trošio al' poznatu facu nisam
sresti mogao, poznati glas nisam ćuti mogao!



Saznah da sad u Banja Luci imaju 'mjesta' gdje se isključivo
skuplja 'stara banjalučka raja–domoroci' i htjedoh ih obići,
ali!

Sretoh jednog od 'povratnika' koji mi je lijepo pojasnio sve
o tim 'mjestima' i opet mi se vilica ukoči, presječe me
nešto preko prsa! Svi stari Banjalučani 'stali' u 6-7 kafana
(kafića, restorančića, čevabdžinica...) i to opet svak' u
svom, po ''nacionalnom ključu''!

Preko Vrbasa ima 3-4 mjesta gdje se skuplja preostala
domicilna raja, i povremeni gosti iz dijaspore, velikom
većinom klasirana raja. Slično je i s drugim 'domorodačkim
okupljalištima', i tu klasirana raja!

Ko benda čovjeka, pojedinca, građanina? Sve je sadržano u
'etnosu', u 'nacionalnim torovima'. I ti klasirani domoroci
su danas u ogromnoj manjini u svom Gradu, ali i pored toga
su i dalje 'klasirani', na pristojnoj međusobnoj distanci!?



A Majke ne rađaju Srbe, Hrvate, Bošnjake..., već DJECU koja
će kasnije postati Srbi ili Hrvati ili Bošnjaci ili ....



Nakon tog saznanja prođe me želja za obilaskom 'rajinskih
mjesta'. Ipak nisam mogao odoliti i posjetim neka od njih i
uvjerim se da me stari znanac, povratnik, ni sekunde nije
slagao. Nažalost. I sve mi je to ostavilo gorčinu u ustima
kao da mi se vlastita žuć s jetre premjestila u ždrijelo,
makar sam se s radošću susreo s nekoliko starih, poprilično
letargičnih, sugrađana, drugara, znanaca...



Nakon landranja po čaršiji srećem, nailazim, na neke stare
znance, bivše komšije, školske drugare i drugarice, bivše
kolege i kolegice, one koji nisu morali 'dobrovoljno'
napustiti Grad i koji nisu abonenti onih desetak 'mjesta za
domoroce'.

Svi mi se nekako previše obraduju, posebno oni koji žure da
me zahvate 'grčko-rimskim' stilom i po svaku cijenu tri puta
poljube!

Uspjevam vještim eskivažama, kao nekad Rubelj, Joković i
Smajić, da izbjegnem te pokušaje poznatog hrvačkog stila i
taj 'tro-poljubac', ili, u 'najtežim' situacijama kad me baš
iznenade, uspijem im uvaliti svoj četvrti poljubac! Majko
moja, dokle smo 'stigli', na što sam/smo spao/li'!

I onda slijedi verbalna i duhovna tirada! Poslije
standardnog 'uvoda' ide konstatacija tipa "šta nam je sve
ovo trebalo" (!?), pa onda ono čuveno - 'blago tebi, da znaš
kako je ovdje teško živjeti', nema ni raje sve neke nove
face, pa... bla, bla, bla...!

Šutim, kao smiješim se (a to je više neki grč na licu, jer
upravo mi je takav i osjećaj) i s ''razumjevanjem'' slušam
njihove 'muke'! 

"Šta nam je sve ovo trebalo?"

To me izuzetno nervira, jer mu dođe da ja i mnogi sličnih mi
sudbina, da svi snosimo isti dio odgovornosti! Ogavno mi je
to izjednačavanje nevinih i krivaca, žrtve i krvnika.
Odvratno



I tako, ja opet srećković, oni nadrljali, oni jadnici... Ko
je u svemu ovome lud, ili možda bezobrazan?



Kad su me, na pravdi Boga, protjerivali samo zato što sam
imao ime drugačije od njihovog, kad sam s ženom i djecom
mašući rukama, izvrnutih džepova, utovaren u nekakve
autobuse, na 'carini' ispred nekadašnje Lesnine dole niže
Mlate, kretao u nepoznato... kad su se neki isfrustrirani,
pobješnjeli, marginalci (znani i neznani) derali na nas, i
prijetili nam mašući oružjem bez ikakvog razloga, nama do
'zuba nenaoružanim', kad su znani i neznani prolaznici
okretali glave kao da ne vide šta se događa, kad su skoro
svi (s časnim izuzecima) svojom šutnjom odobravali sve što
se radilo 'ne-Srbima' ali i nelojalnim Srbima, kad su neki,
šapatom, sve to pravdali šupljakom: "šta ćeš, rat je, isto
to rade i 'oni tamo'...", kad su... 

Dobro je to opisao Meša Selimović: "Svaka vlast pa i ona
najokrutnija uvijek ima svojih pristalica u svim slojevima
društvene zajednice." 

Ma neću više, neću dalje, i ovako mi je MUKA!



Koji me đavo pokrenu da uopšte dolazim u mjesto svog rođenja
i najvećeg dijela življenja svog života, u mjesto svojih
pra-pra-pra predaka!? Nostalgija, radoznalost? Ne znam,
stvarno ne znam.



Još sam u nekoliko navrata morao 'bježati', mijenjati smjer
kretanja, od nekih likova koji su takvo nešto sami
zaslužili, koji zbog svojih zasluga iz ratnog perioda (a
bogami i poratnog) ne zaslužuju ni da nam se pogledi
susretnu. A mnogi od njih su već bili krenuli sa 'širokim
osmijehom' prema meni! Znam da moji postupci nisu bili
kulturni, niti su imanentni mom biću, ali to je bilo jače od
mene, to moje ne-htjenje da se uopšte sretnem, i pogledom, s
tim likovima, mojim nekad vrlim prijateljima. Zapitao sam
se, ne jednom da li sam ja bio i tad, u vremenu prošlom, u
zabludi glede našeg prijateljstva ili su oni bili
fenomenalni 'glumci'!? Ko će ga znati, a to više nije ni
važno.



Skrenuo sam u prvu apoteku i kupio nekakve ćirilićne
lijekove protiv glavobolje i protiv žgaravice, jer organizam
više nije mogao izdurati. Da, srećom sam imao kod sebe i
Apaurin i nakon mješovitog medikamentnog 'dopinga' sjeo sam
na obalni zidić kraj Vrbasa, na Zelencu, i čekao da se
koliko toliko vratim u 'normalu'!

Dok sam čekao svoju 'normalu' u meni je sve vrištalo,
jaukalo, plakalo, a istovremeno se i smijalo!

A onaj Celzijus podigo temperaturu na svoju 36. crtu i samo
povisio cijenu Vrbasu!



Zagledan u vrbasli rijeku čujem u glavi pjesme: Vrbas voda
jablana nosila, Otkako je Banja Luka postala, Put putuje
Latif-aga...

Čujem i glasove svojih starih jarana, havera, komšija,
kolega, drugova, zovu me u kino - igra film Herkules sa Stiv
Rivsom, a karte 'cjepa' Ješo kojem možes i komad kartona
uvaliti umjesto tiketa....

Pa onda vidim kako se na binu KAB-a popeše VIS Vandali sa
Šemarom i VIS Meteori sa Gagijem... Počnem plesati u Domu
Kulture i Čajavecu, po onom podu-parketu višeslojno
namazanim lanolinom i tekućinom ''četiri asa''... 

Haška Čelebić lupa po bubnjevima, Nandi, Braco, Ekrem,
Čisko, Vojo, Zlaja... zabavili se svojim instrumentima,
Sandra Kulijer i Enes Bašić uštimavaju svoje glasne žice,
''Hodža'' Budimlić razvači harmoniku kod Alibabe, a Bure
priprema svoju ekipu za noćne serenade uz obaveznu 'Mala
genija....'.

Odjednom ugledah Čitu kako skače savršenu banjalučku lastu s
Gradskog, a Zlaja kajakom sječe plahovitu rijeku a za njim
braća Babić u svombratskom dvosjed-kanuu, dok Krle, jednom
rukom, gura dajak po tihi uz Hadži-Ivzinu... 

Ale, legenda, 'šeta' na jednoj nozi po ogradi Gradskog mosta
i dijeli čokoladice ''životinsko carstvo'' a sličice
zadržava za sebe.

Vidim Mirsu Galijaša koji jedini uspjeva poduže plivati uz
Vrbas... Smjenjuju se slike i zvukovi u glavi svjetlosnom
brzinom... 

Prolazi na svom motoru, bez rukometne lopte, Džoker (Dr.
Jerko Karadža), najbolji banjalučki sportista svih vremena,
a iza njega sjedi Pero Perović, zagrlio ga oko struka.
Protrčaše uz obalu bokseri bez rukavica Marijan, Bašić,
Košpa, Barba, Ante, Homa, Lila, Mačak, Rubelj, braća Pale...
valjda imaju kondicioni... 'Na male' razbacili Knez, Papek,
Sombolac, Bida, Hune, Špica, Jusići, Kime, Bobi, Kara,
Agara, Bato, Sojtara... Vidim i ne mogu da vjerujem a u
Vrbasu Gele, Borko, Škljoja, Šopen, Eso, Bojer, Šuci, Prle,
Aco, Lena, Vera, Rada, Šipka, Mersada, Slađa... igraju
košarke, a na drugoj strani rukometaši Ako, Kekera, Kara,
Koso, Maca, Sarač, Boba, Pop, Pipe, Geroj, Momo, Boro...
treniraju pod budnim okom Voje Misaljevića i Hamdije
Kadunića.

Joco pjesnik Bojović diže tegove izlivene od betona na
gornjem zidu Kastela a Pero Popović juri na motoru, ispred
Bucala i Bevande, prema vrhu Šehitluka, dok Tane preko
'Gradskog' gura bickl - točak otišao u 'osmicu', guma
riknula a bajlaga nema, a Bilal na svom 'kontrašu' vozi neku
svoju trku.... 

Na Studencu kartaju, u šengolje naravno, Nenči, Fajki, stari
Graja, Troko, profesor Bekir, Ibriš, Stehlik, Zele, Franjo
doktor, Franjo advokat...

Pod vrbom zavaljeni u travnati tepih sve 'nadgledaju', meze
i laganini cugaju, Meho Pupak, Ljuba Truba, Bude, Nurko
'Čoro', Mujo Koljenović, Besko, Nale, Cera...

Odjednom niz Halil proletje vrbaska sirena profesorica
Dragojla, za njom čuvena ljepotica Bedra Kušmić, tu je i
Rakić Nidžara... 

Začuh odnekud tenor Orobović Boška a terca mu Škarica...

Pojavi se neprevaziđeni Hasanaga, Adem 'Kvak', a za njim ide
Hasanaginca Džemila Delić. Učini mi se da vidjeh, po ovoj
vrućini, i neprikosnovenog Djeda Mraza Džonlića Envera, a
niz Begovo i Dole se spuštaju, na drvenim skijama, Ishak,
Jelača, Babin, Ido, Lule, Dum... 

Ispred Kastelove kule sjede i nešto umno pričaju, ili se
šegaće, Tunjo Filipović, Aco Ravlić, Žile Živanović, Irfan
Horozović, Coco, Ibro Tabaković, Šindić, Milkan, Džinić,
Milanović Branko, Bekrić, Zamola, Vezuv, Alkap... Konobar
Laci pomno prati da nikom ništa ne fali.



Gledam kako po zraku slikaju, bez boja, s kistom, od vrbovih
grančica, u ruci Lojzo, Štaljo, Špiro, Misirlić, a Berber
nešto u zemlji urezuje, Bešić slaže neko granje i kamenje,
biće neka skulptura garant.

Idu s fotoaparatima, marke 'Lajka' i 'Zenit', Jakić i
Hodžić, a u bašti kod Hilmije zadali se nad šahovskom tablom
Fahro Šuvalić i Enver Bukić a sve budno prate Mihajlo
Mihaljčišin i Vlado Kozomara.

Vehab nudi kitire a Saltaga špice i friško pečenu budimku.
Odnekud naiđe i Šukrija s nekoliko flaša boze, zamirisaše
Mujini ćevapi, Harbaševe lepinje.... 

Tica uporno zabacuje udicu u vrbasli vodu. Samija, non-stop,
šiša ('na ćasu') i suneti usput. Sabah uštimava sve satove
pod 'sekundu'.

Čujem iz Kastela ciku gimnazijalaca iz Realke, mora da su
markirali s časa... začuh i bas-bariton profesora Nakare,
đačka cika utihnu. 

Viktor sve nadlijeće zakačen za svoj padobran.



Gledam u tihu na Zelencu i vidim u biserli vodi kako raja
kupuje u NA-MI, kod Bibe, razne štofove, cicove, basme... a
u 'Drini' rum pločice i frtalj polubijelog.



Na Kastelovom ćošetu standardna 'špica'–Parero, Kuhar, Dado,
prof.Novaković, Benco, Maše, Kapetanović, Loga, Top, Kubura,
Habula, Pican, Rola, Roli, Štader, Šunka, Nale, Lala... 

Kod parka, prema stanici, valjaju šibice i bacaju 'trojana'
Kemica, stari Đemo i Šoba, dok mali jalijaši Bare, Bajbaga,
Bane i Jošin 'prepadaju' finu mladju raju, žicare ih... Pred
'Kozarom' Šesta viče: 'karta viška'... Mitar, 'plavac',
ganja Šaru, poznatog vozača zaprežnog vozila, a Raskan
Suljić taman završio presvlačenje nekog antikvitetskog
kauča. Šoške za bickle prebukirane, poneki fićo, a bogami i
'Princ', na parkingu...



Raja s korza - Bato, Paja, Dragi, Kiko, Balonek, Bekara,
Puta, Ćevap, Fare, Duco, Maka, Keca, Žikica, Sejo, Krupić,
Željo, Nino, Martak, Mirso, Koja, Papec, Osman-Ćoro, Cacin,
Slobo, Dževdo, Trampa, Čado, Koka, Toni, Ibrica, Zoka, Sule,
Buco, Tefa... muhaju se gore-dole, od Haništa do pozorišta,
od Aleje do 'Partizana' i troše kisik kojeg u izobilju
proizvode banjalučke lipe i kestenovi.

Korziraju i Nada, Rada, Emira, Slavica, Berina, Azra, Jaca,
Aida, Dijana, Asja, Vesna, Alma... Pa sestre Ibrišagić i
sestre Morača, prohujaše Aida i Sabina Katane... a
Smiljčica, preteča svih "Fashion guru-a" na ovim prostorima,
neprestano komentariše, kritikuje, savjetuje... kako i šta
treba odjenuti, obući... 

Vidim u vrbasli vodi i kultne kafane, s onim kockastim
stolnjacima: Lovac, Zora, Mostar, Soko, Aleksinac, Snack,
Sana, kod Aziza, Halime, Tice, 'Šokara' u Bosni, Drava,
Rorovi na pijaci, Tri fenjera... a odozdo, s oblutaka,
proviruju 'Lovački' u Trapistima, 'Mrki ponedjeljak',
'Marakana', Šibovi, Šehitluci, Brijuni (gornješehorski),
Željeznička... zaduženi za noćni život 



Ko je bio voljen, zaboravio je. Uspomene imaju samo oni koji
su voljeli! - Zašto li mi ova lijepa izreka dođe u misli?



Gledam u vrbasli vodu i vidjeh svoj lik kao kameni spomenik,
ukočen, lice boje duvara, pogleda staklastog. Moguće da sam
nekom slučajnom prolazniku izgledao kao "pukovnik", (čovjek
sa slomom živaca), nijemi ludak, a nemaju pojma da sam u tom
kratkom vremenu proživo 'dva života' u svojoj čaršiji, u
svojoj mahali, kvartu, Vrbasu i njegovim plažama. Toliko
raje, prave banjalučke, odavno ne sretoh na jednom mjestu u
jednom danu, u kratkom polusatnom trenutku! Šta i koga sve
čovjek može vidjeti u vrbasli vodi, čudo pravo!

Bio sam i sretan i tužan istovremeno! Dušu sam svoju Vrbasom
natopio, ali prožme me misao onog "Švabe" Getea - Ništa ne
boli više nego kad se u nesreći sjećaš srećnih trenutaka.



A onda me trže nečiji glas, pomalo čudan, akcenat mi
neprepoznatljiv, banjalučki garant nije. Pita me je li mi
dobro! A odmah zatim malo tišim glasom me upita imam li da
mu dam koju marku!?

Pogledah ga, ni sam ne znam kako, a vlasnik tog glasa malo
ustuknu, odmahnu rukom sigurno ubjeđen da sam stvarno
'puko', i ode obalom niz Vrbas prema mjestu gdje se ulijeva
Crkvina, a ja se već mašio za džep....



To me 'probudi' iz mojih sanja, vrati mi se i boja u lice
(osjetih naglo toplotu i žmarce), i htjedoh krenuti kad
začuh, opet neki neobičan, 'stranjski' glas, s 'podlogom'
trubača iz Guče, kako mi ljutito, za oktavu previsoko i
preglasno, govori:

"S'vati da nema više banjalučke raje, nema građana, nema
vrbaski' teferića i vodeni' zabava, ma'ala, kvartova, tvoji'
ulica i sokaka... NEMA više Gornjeg Še'era, Še'itluka,
'iseta, Mejdana, Budžaka, Poljokanovog parka, Kul Ma'ale,
Titine, Martićeve, Maglajlića ulice... Nema više ni škola
Braća Pavlić, Kasim 'adžić, Drago Lang, Esad Midžić,
Realke... Nema više ovdje ničega tvoga, zapamti to! Eno ti
harema, mezara, grobova, što je još preostalo. Idi tamo,
sjedi i plači, umri!

To bi bilo najbolje i za tebe i za 'nas'! Šta treba više da
vam uradimo da konačno skontate stvarnost, realnost... i
istinu, jednu jedinu - ovo je ''sveta srpska zemlja''! Još
od vremena divova i potopa! Od vremena Banjalukana!“



Poslije toga u glavi mi muk, u prsima ogromna praznina. Uze
me MUKA, mučnina, pomalo slično kao onog Sartrovog Antoinea
Roquentina...



Polako, nogu pred nogu, znanim Kastelovim stazama, krenuh
prema parkingu dole prema pijaci gdje su se nekad istovarale
i prodavale lubenice, gdje je dolazio cirkus 'Embel Riva'...
Sjedoh u svoju limenu konzervu, unutra kao u sauni (opet mi
naumpade Vrbas) i krenuh.



Vozeći, zamišljen, samo sam mahinalno registrovao tablu s
prekriženim natpisom 'Područje grada Banja Luka', ali sam,
nešto kasnije, naišao na upečatljivo vidnu tablu s natpisom
'Republika Srpska' i kad je prođoh sjetih se
sarajevsko-crnogorskog pjesnika Vešovića Marka i njegove
Jutarnje molitve - "Da sam vjernik, imao bih samo jednu
molitvu: Bože, ukloni Republiku Srpsku. Ne dozvoli da
barbarstvo, zločini i etničko čiščenje ostanu trajno
nagrađeni."



Osjetio sam neko olakašanje u tijelu, pojačao muziku u
autu... Štulić pjeva '...kurvini sinovi...', pojačam, k'o
papak (Banjalukan!?), muziku do daske, pritisnem gas do
daske i odoh svojoj, novoj, kući. U Bosni je, naravno.



Banja Luka je i dalje moj Grad, ali tamo više nije moja
kuća, što da se lažem - to je istina, to je reala. Faktičko
stanje na terenu! 



A Banja Luka danas?

Klasična 'silikonska ljepotica', kao preslikana sa tv-ekrana
raznih ružičastih, novih, bm, atv, dm... i sličnih tv-kuća
po čijim studijama (i ekranima) se non-stop lomataju, i
krešte, napumpane silikonske, turbo–folk, ''ljepotice''.

Silikonska ljepotica - spolja lijepa, iznutra (is)prazna.
Prazna bez svojih starih, autohtonih, građana–rasutih k'o
biseri po svijetu - kako je, nešto slično, odrecitovao
'pjevač' Momčilo!



Banja Luko i ta tvoja sela....

Banjalukan II



Banja Luka, juni 2008.



preuzeto s bloga: 

http://banjaluka1.blogger.ba/
start vijesti intervjui knjiga gostiju galerija linkovi
kontakt forum video 
 
 banja luka
 
 fk borac
 
 vulturesi
 
 rk borac
 
 kk borac
 
 fk bsk
 
 fk naprijed
 
 slavija
 
 borik
 
 ostali klubovi
 
 price navijaca
 
 vaša pisma
 
 komentar
 
 vremeplov
 
 ankete
 
 interview
 
 
 
Banja Luka
 
Priče Banjalučana....
Banjalučki Sportski Portal

Copyright © 2001

Bravo Majstori!
 Bravo "price"!
Bravo "Said & Niko"

Bravo " Coberu"... banjalucka legendo!
Nastavite Raja...pisite!
Banjaluka u nama zivi!

Voli Vas Toba!

Davno je to bilo rahatkuk,ljeto ono kako samo moze
biti,mjesec juli
sjedimo u parku,ja Puc Esef,Rizo puskar,alah rametelje
obojici Boro Tdorovic,Pop ni njega vise nema i zezamo se
pola jedan je vece tiho,samo se mi u parku cujemo i nas
smijeh,sa nama  Dadi Zipa djale,i nailazi Marijan Benes tada
je bio kralj Balkana i ostao,pridruzio nam se i on se zezo
sa Dadijem i kad nas je pozdravio krenuo da ide neko je
razgovarao sa Dadijem,i viknu mu Zipa djale, Dadi ko iz topa
opali Marijana u ramenu tako brzo da nije mogao
izbjeci,nastade smijeh a pijani Dadi poce se smijati
histericno,u tom trenu naidje murija i pravo njemu,sta zar
mene da on tuzi,pita murija sta se desilo,a Dadi ko iz topa
opalio sam Marijana Benesa pesnicom,foliro se,i prvi put sam
 tad Mandica murijasa vidio nasmijanog,i njegov zeljezni
osmijeh.

Rodle 
(Rodel, Schlitten, der Schlitten=saonice)

Ove godine je snijeg ispod Svarcvalda pristigao dosta rano.
Neobicno za Badensku ravnicu pored Rajne. Jednostavno,
osvanu u jedno
oktobarsko jutro. Primjetio sam   da komsije spremaju skije
i rodle. Jer prognoza je tako nesto i predvidjala, a kod
pedantnog Germana, ta ne masi. I obavezno jutarnje ciscenje
snijega ispred tvoga praga, isto ne masi. To jutro sam i ja
razbaco podebeo sloj ispred moje kapije. Bio je tezak i
mokar. 
Davnih sezdesetih u mojoj mahali na Kurjakovom Kamenu u
Gornjem Seheru, Mujo Pandro bi obicno rekao,
-veceras ce zec traziti matere...
...pitao sam Muju jedne priliki sta bi mu to znacilo, nasto
mi Dobri Bosnjo odgovori,
-bi´ce gur gusci...
i ja vise nisam pitao  ali sam znao da mi u tim trenucima
snijeg skripi ispod bakandzi...
 A Enes dajdzin bi obicno rekao, da se taba. To je znacilo
da snijeg nije sipak, da se lijepi za skije i rodle. A kad
Enes tako konstatuje, onda je tako, jer je isti vazio za
dobrog poznavaoca skijaske vjestine. I bio je jedan je od
rijetkih koji je imao skije sprinterice sa patent vezovima.
Te su se skije obicno kupovale na Vojnom otpadu. Po sredini
skija su se pruzala rebra, a sam spic je imao i mali kljun.
Mi ostali smo skijali na raznolikom arsenalu rucno
pravljenih skija od bukove letve ili duga od kakve stare
bacve, opkovanih sa malo koze i komadom zice kao vezovima.
Medjutim sa rodlama je bilo nesto drugacije. Obicno su se
kupovale u nekoj od Slovenskih radnji, bilo je i dosta
banjaluckih stolara poznatih po dobrim rodlama a banjalucki
kovaci su pravili posebno dobre rodle od glatke gradjevinske
armature ili celicne cijvi. Drvene rodle su  opkivane
zeljeznom flah-trakom radi klizavijeg kontakta sa snijegom,
a one pravljene u kucnoj radionici seherlije su obicno
potkivali sa  uskom limenom trakom koju je maksuz za takve
potrebe ostavljao seherski trgovac Rifet. On  takvu traku
nije duzio jer  je njome  bila obicno opkovana drvena
ambalaza od mermelade i zutog sira. Takva traka namazana 
tankim slojem ovcijeg loja rodlama ja davala dovoljnu
brzinu, koju smo mi djeca htjeli.
Jednog zimovnog jutra, poznati banjalucki kovac Abdulah
Buhic obradovao je i  meine, tada osnovca, brzim rodlama
napravljenih od osamnaestke koja je  preostale prilikom
gradnje  moje nove kuce. Tako sam i ja bio spreman za brze
seherske klize, kako smo mi djeca nazivali sankaske staze.
Centralno sankaliste-kliza je bio Karapovac, nastavak glavne
Seherske ulice gore prema Hadzi-Begzadinoj, Grabskoj mahali.
Brza kliza iz tri dijela i povelikom okukom u srednjem
dijelu. Oni najhrabriji su spust pocinjali odmah gore sa
Raskrsca i to su bilili obicno Kerani, Semizi,  Djindici,
Osmancevici, Icegici i ostala vrlo spretna djeca grapskih
famulija. A Grab i jeste bio najvisa Seherska mahala. Mi sa
Kurjakovog Kamena, Carsijani, Sitercani Ilidzani, kako koji.
Najcesce od kuce tetke Hadze, tamo gdje je Karapovac bio
najstrmiji. Ispod Karapovca, ovamo gdje se skrece
Numanovicima ili tamo Okreti obicno su kretale Seherske
djevojcice. Nakicene pletenim kapama jarkih boja i sarenim
salovima oko vrata. Mustajbasicke, Medicke, Galesicke,
Demirovicke, Frcicke. Rijetko je koja kretala ispod Eljine
kuce tamo gdje pocinje okuka. Odatle se nije mogla dostizati
zeljena brzina, pa bi obicno, oni koji startuju sa tog
mjesta smetali nama ostalima. Vecinom je sankano-klizano u
sjedecem polozaju, sjedecke. Oni zeljni vece brzine, lezeci
potrbuske a oni sa malim ligurama vecinom Grabljani lezecki,
slicno danas sankanju kao Olimpijskom sportu. Rodle
Sariceve, Bore Gracanina, Sindraka Gojka, Save i Javorca
bile su slicne rodlama Tirolskih austrijanaca, i obicno su
saonici bili nesto duzi, savijeni prilicno visoko. Sluzile
su i za pomoc u domacinstvu a normalno je i bilo da bilo
koja Seherska familija brasno, gajbu ulja,  krompir rodlama
vukari putem preko mosta. 
A oni malo stariji, zamomceni, i zadjevojceni, znali su
kretati od  Babe-Andje. Gore sa Sestog kilometra. Stara
Andja je najcesce iznosila caj, a zagrijana mala prostorija
njene Krcme djelovala je vrlo prijatno. Znala je Baba-Andja
gotovo sve Seherske familije, pa ponekad ako neko zaboravi
dvobanku nije Baku brinulo. Platit ce drugi put. Nekad i
slijedece zime.
I tako generacijama. Samo je gustina redovnog saobracaja u
dvije tri godine, vrijeme klizanja pomjerala koji sahat
kasnije. Pa se klizalo uz predvecerje, nekad i kasno u noc
uz skiljavo svijetlo sa drvenih bandera.  I rijetko je ko
remetio dugogodisnji ritam Seherskih kliza.
Ovog jutra ispod Svarcvalda nekako kao da  sam osjetio miris
Seherskog snijega. I zvuk brzih rodli Safeta Frce. Resko
rezanje leda Avdijinih ligura. Vidio spretno preticanje Gare
Osmancevica. I ciglasto-bijele pruge sala Sabine Galesic.
Prvi put razmisljao o nazivu, rodle. Jednom od mnogobrojnih
germanizama u mom bosanskom jeziku, pa mi  zbog toga ni ovaj
jutrosnji snijeg, koji se tako lahko taba, nije  izgledao
toliko stran. A neki novi su ucinili  mnogo toga da mi
snijeg iz rodnog kraja naprave tudjim.
Pricalo se da je nekom prilikom jednog banjaluckog slikara
koji je gledao u nebo banjalucki milicioner Mitar priupitao
sta trazi, kad tako unaokolo zvirnja. Kazu da je mastoviti
umjetnik odgovorio, da trazi izgubljeno djetinjstvo. Prvi
put poslije progonstva prije mnogo godina jasno mi je da 
moje djetinjstvo nije izgubljeno. Meni je djetinjstvo,
ukradeno.
Moj skolski, Safet Frco je umro prije ovog belaja. Zalosni
smo bili i ja i drugi skolski, Bogdan Saric. Avdija je
poginuo. Od neljudi. Kazu da je Zoka plakao. Cuo sam da je
Garo negdje u Svedskoj. Sabina u Americi. O potomcima Babe
Andje, sa Sestog kilometra, malo znam. Cak na upit ljudima
sa Nule nisam dobio odgovor. Ili nisu htjeli reci...  Donja
Kliza niz Mustajbasica  put, sada je Jesenjinova. Gornja,
Nadezde Petrovic. Drago mi je da neki novi kumovi seherskih
ulica izgleda nisu znali mnogo o ove dvije  sjetne
inventivne licnosti. Jer da su znali, vjerovatno bi i ulice
moje mahale dobili imena onih,  koji u ovom multikulturalnom
svijetu ne znace mnogo. Kliza povise moje kuce, ona niz
Ragibov putic, danas je Jovana Cvijica.
Kad sretnem Djoku Balasevica moram mu reci da sam i ja
rastao  u Cvijicevoj...i da ce kako predvidjaju njemacki
meteorolozi ove zime biti, gur gusci... 
...a ovi ne mase...
Grof   

zdravo bato.citam te,i sjecam se cajevceve raje[mnogo ih je
umrlo zoka,paja,kiko,moj kum dragi,tomo,damir
fabic...].sjecas se kad smo medovicu i mandicu vezali
novcanik na silk pa ga kad oni krenu prema stanici u
komsiluku a mi krijuci se u parku vucemo novcanik a oni za
njim haha.ko milicija.ima tog jos.toliko za sada.veliki
pozdrav svim banjalucanima iz irske od hafiza e-mail
zekiraimuharem@gmail.com

O jesi me obradovao moj Hafize, moj Muho...obradovao sto si
ziv,
obradovao sto zivis banjalucki zrak, mada ...koji ces ti
kurac u Irskoj!?

Ima li tamo Raje?

Sve svoje price oslanjam na Kusmin kafic i tebe, onih
"nasih" , jebenih godina!Godina prozivljenih u mraku
i...strahu!

Onda kada sam fenjerom lutao Gradom!
Onda kada si me ti, kao nemuslimana, dusom primao!
Popili pice u polumraku svijeca! Kod Kusme!

Tvoj stoicizam, tvoja hrabrost...ma jebi ga nismo pricali ni
svojih pet minuta,...bilo mi je prelijepo!

A, jebajiga, ja i danas ostao "nevjernik"!

Moje je, da je Boga bilo, ne bi dao da izginu sva ona
djeca!
Onda kada je Granic, vikao cugu Raji, a dzepova
praznih...Kusmo se samo nasmija i nosi...jebajiga!

Neko ce jednom Kusmi platiti, castan obraz...i ono njegovo ,
"Ide cuga Raja, Hecimi placaju!

"Ma jebala te lova, platit ces jednom!"

Emir Jusic, naslonjen na sank, dugonog, ozbiljan!

Granic i ja bacili raspravu o slikarstvu!
Poslije jos vina kod Granica!

Ujutro, Murija (saneri i dzilkosi)..."Mali Logor" , pa
"Manjaca"!

Batine! Jebajiga!

Nama batine nista nisu mogle, Hafize...tuklo nas kad se
moglo i ko je mogao! Sjecas li se A zgrade i ulice Brace
Lastrica?

Jebajiga, druze moj!

Napisi koju! Zaboravio si Senku Fabic!

Pozdrav od Tobe!

Srdacan pozdrav Grofu.  Predivna sjecanja... aferim !!!
A pozdrav, naravno.... i u Australiju. Svako dobro, Toba.

Jako lijepo i pomalo dirljivo.Pazite se i postujte,kako to i
dolikuje staroj gradskoj raji.Nama mladjima je bilo pravo
zadivoljstvo,stasavati i rasti u vasoj blizini.Bili ste i
ostali pravi,Bato pita Hafiza sta ti tadis u Irskoj,imali
raje?Poznavajuci Hafizove ljudske kvalitete mislim da nije
problem za njega naci,odgovarajuce drustvo.Starog ste vi
kova i stara Becka skola,pravo je bogatstvo poznavati
vas.Iskren i topal pozdrav Salko.

Topal pozdrav.Hafizu zelim svako dobro,lijepo je procitati
obracanje Tobe Bodnaruka prijatelju Hafizu.Dirljivo i iznad
svega posteno i komsijski,sto bi se reklo.To su lijepi
Banjalicki maniri,puni ozbiljnosti a istovremeno i
jebe/sale.Naprimjer koje lijepo pitanje Bate za Hafiza: Koji
ces ti kurac u Irskoj? te Imali tamo raje? Ja,ja to vam je
raja iz Cajevcevih zgrada,raja Banjalucka.Iskren pozdrav i
svako dobro.
Ps.Za zainteresovane preporucujem procitati pismo koje je
Bato uputio komsiji Hafizu.Tema:Aziz i ja .......Lijepo i
tuzno,grije  malo u prsima.Zna Bodnaruk znanje,zna i pise
veoma lijepo  za svaku pohvalu.

Kakav je Miro bio, Sojtaric...covjek !?

Malo je takvih casnih familija u Banjaluci bilo!

Malo se ko imao roditi uz Oca "Narodnog Heroja"...borca za
pravdu, onu vjecnu! Nasu!

Hranimir je volio svog Oca, strasno!

Miru, tj. Hranimira upoznao sam u "Cajevcu", noc kada je
razvalio Zoki Todorovicu vilicu,noc kada je Bajbaga dosao iz
Zenice, i kada ga nesmotreno trehnih u bradu...sakom,
jebajiga.
Slavko "sofer" vikn'o gajbu pive, a Cacan dosao da se
kurci!
Pokupili Cacana...aj sto je imao srece, da ga Slavkan ne
nagazi!

 Miro je bio  kratkog fitilja!

Ko se kurci i ne razumije...saka u glavu!

Pravda je bila uvijek na njegovoj strani!
Zato smo ga o voljeli!
Fajter, ali uvijek odmjeren. Eh, Hranimir, igrac nad
igracima!

Plavokos, plavook, povisok, prelijep...zaljubljen u
muziku...i fudbal, iznad svega!

Kombimacija Pola Newmana i Robert-a Redfortda .

Golgeter, prznica, PAS, ....sta pas,....PSINA  najveca...kad
igra za Taj  svoj Tim!

BSK!

Nesto nije volio "Borac", a "Borac" ga je "iskao"!

"Miro, lova je veca u BORCU!"...jednom nesmotreno rekoh!

"Jebo te Borac, oci mu plave , jos vise
poplavise,..O.....Toba, o jesi me razocar'o!"

Od Babe naslijedio, iskonsko postenje...poetsku dusu i
hrabrost!

Miro se nije bojao nicega i nikoga! Valjda smo zato i
postali Raja! ...Jebajiga!

Ganjali smo zajedno Trebe, ali Trebe nisu nesto htjele nas!
Nista Miro i Ja nismo uhvatili tih godina!

A, da mi je bilo Nadu ....apotekaricu! Ali nisam! Jabajiga!
Poslije Bore Surle, karno je Fista!

 Ja dekn'o, onu debelu iz Potoka, a to svejedno niko ne bi
ni kara'o, onu frckavu sa Caira, pa onu malu debelu Plavu,
na Koncertu Dade Topica,....jebajiga!
"Toba, morat cemo jednom o ovome ozibiljno popricati!": rece
Hranimir  !
"Hocemo, Miro....evo danas!"
"Popusti me Jarane, znas da ne znam sta radim!"
"Nabijem na kurac tvoju tugu i Sabahu, shvati ....nema
je....i gotovo! Drugi je guzi, i tacka!": rece Miro mirno.

"Tacka": promrmoljah  i ja!

Kod Gradske Poste poredali se momci iz okoline, pljuckaju na
sve srane, isapljuvane spice, gomila slajmara!
Krkan , metar i devedeset,pljunu pred nas.
Hranimir se zaledi!
Stani , Toba matereti,... stani!
Stadoh!
Matere mi!
"Supak jesi li ti to pljunuo na moj Grag!?": tiho mu rece
Miro.
Rokan nas i ne pogleda, nego hraknu jos jednom, slajmaru na
banjalucki asvalt.
"Ova ti je zadnja u zivotu!"....razdrkano rece Miro!

BSK-ova legenda , Hranimir, Miro Sojtaric, k'o pred praznim
golom, zategnu saku, izvi se u najljepsu piruetu na svijetu,
i svom svojom muskom snagom , otrese Grmalja po sred brade!
Sakom , jakako!
Grmalj odleti u simsir!
Taman do one kutije gdje se ubacuju pisma !

Prhnu krv !

Okrenu se prema meni, :"Toba , hocemo li u Palas na po jos
jednu cugu ?"

"Necu, moj Hranimire, odoh ja u Zagreb!"

"Noc je moj ,Toba, nemoj, ne mozez takav voziti!"

"Noc je uvijek , Hranimire, cuvaj mi Banjaluku, PICKO STARA
MOJA,Jarane moj, a voziti mogu, uvijek sam vozio...vozio s
Tobom, Crljenicom, Tubinom,Adom,Arifom,Ratkom , sa Gocarom,
sa Hozom,Mrkvom,Icanom,...vozio do svoje PRDARE, da joj kao
Pas pod prozorom zavjam,...ajajajajjah kantare!"

Nikada vise nisam sreo Miru.
Kazu da je negdje  u Svedskoj!
Ja daleko u Australiji!


"Ali hrakati  po banjalucki plocnicina ...to se nije
dalo....onda kada smo mi hodali po njemu....Mirio i Ja!

Miro i Ja!

Jebajiga!

Tak'a Raja!

I danas, Pljuni , Materi svojoj, ako smijes na banjalcki
plocnik...pljuni supak,...ako smijes!

 Mater ti jebem!

PS.

Dobri duh Banjaluke , Hranimir, cuva svoj grad!

PLJUNI , AKO SMIJES! PICKO!

Dragi moj Toba, zelim  da ti se sve zelje na ovom svetu,
koje pozelis , ostvare...zasluzio si, brate...Veeeliki
pozdrav...Daca.

Hvala , moja Daco!
Zelim i ja Tebi i Tvojima, bas sve najbolje!
Poljubac!
Toba!

ZA TOBU
Kad sam bio u BL cesto sam bio sa Mrkim /Banjcem/. Cesto Te
spominjao i rekao mi da Te pozdravim. Posto sam se ja malo
kasnije ukljucio, taj pozdrav Ti prenosim sa zakasnjanjem,
ali ipak prenosim.
U kom gradu zivis? Ja sam u Kanberi, pa ako Te put nanese u
glavni grad budi moj gost. Puno pozdrava Tebi i Tvojoj
porodici.
                                                            
SESTA

Ulazi Laka legenda jednom u Alas
osamdeset i neke.
Iza ponoci u pratnji lijepe djevojke.
Narucili po ribu, par butelja
salate folove.....U restoranu 
mirno ja (konobar) sjeo za sank
kad ide Laka u wc i u prolazu ce:
je li koliko ce ono kostati?
Tridesetak maraka (tada u DM)
odgovorim.Slusaj, tiho mi rece 
da na racunu stoji sto marona vise pa cu
mu ih kasnije vratiti ili sutra...
Kad je djevojka u pratnji ugledala cifru umalo mi oko ne
iskopa. Laka izvadi samo 150 DM i baci ih na stol uz
smijesak i "u redu je"!
Cujem poslije u separeu kikotanje, smijanje
i neko vice: POJACAJ MUZIKU!

Dragi moj uvazeni Toba.
Sta je ba zapelo? Ja bio u nasem gradu na kratko ali ipak
bio.Sada cu ti reci dragi moj koga sam sreo nakratko u
haremu pod Pecinama gdje je nasa mama nasla valjda svoj
mir.Imelu sam sreo onoga naseg drugara,Ismeta Zeljkovica Icu
sina oca rahmetli Mehmeda Mehe i majke mu Fikrete(neznam
jeli ziva)Znasli dragi moj Toba sta mu ja rekoh? onako iz
duse impulsivno ono moje znasti vec?Ismete ja te volim isto
onako kako sam te i ranije volijo kada smo djeca bili i
bezbrizno rasli i pravili jebe po gradu.Neznam gdje mu
Nasiha/Siha ona fina sestrica zivi te dali je jos uvijek sa
Borkom  MIljevicem onim starim kosarkasom Borca?Neznam
Bodnaruk da li sada svacas zasto ja nisam regirao na tvoj
lijeoi tekst o nasem druzenju i lijepim vremenima.Znas ti
Toba da ja nisam nikada prvi zapocinjao jebe vec uvijek neki
jebeni zastitnik slabiji te "borac" za nekakvu pravdu pa i
veceras kada ovo tebi pisem dobri moj svjestan sam da ce se
naci neko iznenadjen pa mozda i ljut na mene zbog moga stava
i ponasanja.Ja sam Imeli rekao samo ono sto osjecam a to je
jace od mene,volim ga zbog svega onoga sto smo skups
prozivjeli a dragi Bato toga je bilo puno,jako puno i samo
pozitivno izmedje Ice i mene.Postovani moj Bodnaruk poslao
sam ti i BozicnoNovogodisnju cestitku te se ptam da nije
zajeb oko e-mail adrese,vazi li ona stara od prije 2
godine???? Tebi dragi Bato netrebam nista
objasnjavati,razloge mojega odsustva na kajaku je bilo
putovanje u nas lijepi grad poslije 16 godina mami na
djenazu/sahranu bio sam samo 10/12 sati a 10 dana u
Croatiji.Moj Davor znas ti njega odvaljeni golman pomogao mi
puno,jako puno oko transporat i izvodjenja cijele akcije,2
sata pred sahranu a plan je bio vratiti se za Zg isti
dan,medjetim zanocio sam u porodicnoj kuci poslije dugo,dugo
vremena.Toba ja nastavljam garant ovo pismo poslije sada me
san shrvao kao da se stari dobri moj a tek je 2i50 minuta
cetvrtak izjutara.S postvanjem tvoj Miro.Pazi se i
cuvaj,svako dobro.Ps.Umalo da ne zaboravim znas sta on meni
kaze?Dragi Miro i ja tebe volim! Malo su nam se zamutile oci
dragi Bato.O susretu sa nasim Hamdijom Dzinicem u Zagrebu
drugom prilikom u nastavku ovoga pisma ako se Seha ne
ljuti?Vozdrica.........

Postovani Toba poslao napokon mali osvrt na tvoje i moje
zajednice dozivljaje u dobra stara vremena.Period od 100
godina skoro star ali lijep i istiniti mi ,male korekcije
sam napisao ali se desilo nesto za mene pomalo cudno skoro 4
dana proslo a nista na tvojoj lijepoj temi,velim da nisam
profulio tipkicu ili vec sto nema pa nema dobri moj.Ako sam
profulio tipku bilo bi mi jako drago jer dozvoli Toba nisam
ti ja bas vican ovim masinama a tipkica se zacas
profuli.Spomenuo ja malo onoga nasega staroga druga Imelu
Kelu Zeljkovica mojega brata po segi/jebi legendarnog sereta
par ekselans sa 2 milona viceva dozivljaja i prica pola a
mozda i vise saraena laga/fina onako nasa Banjalucka za
razbibrigu lagana,lagama polagana kao kod Akija i Parnoga
Valjka.Sreli se dragi moj Bato u Nasem lijepom gradu ali
povod je nepopularan djenaza/sahrana moje mame Hadjere u
haremu Podpecinama.Dosao moj drug Ismet Z.Imela da kaze
poslijedne zbogom drugovoj majci hvala mu veliko hvala,znas
Bato nisam dole bio od 12.septembra 1993 godine.Joj,jebote
pa to sam ti vec kazao u ranijem privatnom
dopisivanu,jebaiga izgleda i ja prolupo.Znas Toba moj sta
sam mu rekao?Rekao sam mu da ga volim isto onako jako
jaranski kao sto sam radio kada smo bili djecaci pa
odrastali skupa.Pogled mojega/tvojega prijatelja Toba sve je
kazao/odovorio mi je Miro i ja tebe volim.Srecom pa sam bio
narokan dobro sa lilulama,jer jebiga Toba nije bas sala
poslije 16 god.otici u nas voljeni grad.I ako sam ja jebeni
borac za istinu i pravdu i na sportskom i privatnom planu
ipak sam ja insan od krvi i mesa Jebeni emotivac.Jako sam
zadovoljan a to sam vec i kazao ovdje cini mi se na kajaku
joj Toba koliko je bilo nase raje svih fela i religija na
djenazi/sahrani nase dobre majkice.Svima im veliko hvala sto
su dosli u velikom broju da sa nama podjele tuzne
trenutke.Hvala.Tebi je sada dobri moj Bodnaruk jasno zasto
ti se nisam odmah javio sa malim komentarom o nasoj
zajednickoj prici/dozivljaju mamino plemenito srce je
prestalo da kuca 25.decembra Volit te i postujem  isto kao
prije tvoj Hranimir Miro Sojtaric.Pokusacu sada pogoditi
pravu tipkicu!!!!!

bato-upozorio bih te da o samiji duni vise ni rijeci ne
napises-jer u mojoj mahali kad se duna spomene i curice se
razbjeze-sjecam se da me je i sisao do moje sedme
godine.znao je samo na jedan kalup poznata casa frizura-a ja
placem ko godina.kaze meni samija -sta places to je
fudbalerska frizura-sad ces brze trcati.sad idem kod super
frizera al ona fudbalerska frizura sama od sebe dosla.haman
godine

        Adem
	1.-Uski puteljak, koji se opružio desnom obalom Vrbasa od
Šukrijinih kuća iznad Zelenog mosta, preko Abacije, Plaže,
pa pored  Dječije bolnice i Džinovih bašći vijug'o sve do
Rebrovačkog mosta je post'o ustaljeno šetalište, ranom
zorom, s izlaskom sunca, a posebno u akšamske sahate kad se
sjati raja, staro i mlado, kad se izvuče iz svojih
ustaljenih bajti i krene tim puteljkom uz prijatnu pjesmu
Vrbasa. Valjda je puteljak mnoge podsjeć'o na nekadašnje
šetnje Korzom od Narodnog pozorišta do hotela Palas. 
	Staza, na kojoj su ljubavnici u kasne akšamske sahate, tiho
i nježno šaptali prve dokaze ljubavi svojim djevojkama, te
sladostrasne riječi pomame i ljubavi, je numitno pamtila
izlive nježnih riječi ljubavi. Staza je ni uska, ni  široka,
za dvoje široka, za troje uska, poneđe se rastegla i miruje
okupana suncem koje raspe svoju žarku svjetlost kroz
nebrojene i raskošne krošnje obalskog drveća, a poneđe uska
da se jedva dva insana mimoiđu na njoj. Duž staze, obale
Vrbasa su obrasle šarenilom zohve, divljeg kestena, lipe,
jablana i posebno žalosnih vrba i bagrenja koje u proljeće
uzmirišu i obale i sam Vrbas pa ne znaš šta više i jače
miriši, bagremov cvijet il' rijeka. Samo ljubav prema rijeci
i njenim obalama može izmamiti insana da hodajući njezinom
obalom, uživajući u mirisu vode i drveća, utaba čvrstu stazu
pored voljene rijeke. A za uzvrat, sama rijeka se pobrin'la
da izrezbari i isplete neobičnu harmoniju staze, drveća i
vode na desnoj obali Vrbasa. 
	Prašnjava stazica je utabana ljudskom stopom, čestom
šetnjom uz čašicu mirnog eglena, druženja, aš'kovanja,
odmora i razbibrige uz prijatan dah vjetra i meliodičnu
pjesmu rijeke, čija se studen uskrade obalom, pa orosi i
list i travku dajući joj onaj zagasiti, tamnozeleni sjaj. U
tami i zelenilu, sa obje strane Vrbasa, s prvim danima
proljeća iscvate zohva pa se po njoj skite sitni i
krošnjasti bjeli cvjetovi i uzmirišu cijelu stazu i vrbaske
obale, a bijeličasti grozdovi zohvina cvijeta svojom
bjelinom prošaraju dotad jednoličnu modrinu obala. Svojim
mirisom cvjetovi izmame prve ljubitelje zohvinog čaja i
slatkog soka koje su naše majke pravile sa dolaskom zohve i
proljeća.
 Staza je umivena svježinom rijeke pa zalutali šetač,
ljubavni par, penzioner, ranoranilac, nenamjerni putnik, il'
bilo ko drugi što se zadesi na uskom prašnjavom puteljku,
nesvjesno udiše darovanu svježinu , taj prirodni spoj
hladnog, pomalo tonjavog mirisa vlage s Vrbasa i blagog
toplog mirisa s drveće zohve i bagrenja pa mu duša nesvjesno
upija ove prijatne mirise k'o sunđer vodu i samo vrijeme, pa
čak ni ono, nekad nije u stanju da miris iscijedi i ishlapi
iz duša insana.
Bezbrojne sudbine banjalučke su utkane u stopama utuljenim u
ovaj uski životni prolaz, a samim tim i bezbroj riječi
ljubavi,radosti, brige, utjehe, razočaranja, tuge i ko zna
kol'ko moćni' i obični' tajni krije svaka stopa utabane
zemlje koja nestašno vijuga ispod krošnji drveća, neumorno
prati studeni Vrbas provlačeći se pored taraba i obale, kroz
gustiš šiblja i stabala divljeg kestena, oraha, bagrenja, i
žalosni' vrba čije izdužene i olistale vitke grane, k'o
djevojačke kose, žalosno se lelujaju po uzdrhtaloj površini
zelene rijeke. Ko li je prvi pro'šo ovim uskim puteljkom i
utro stazu koja posta vječna?
Nastav'će se
merso

Ovo je akvarel pejsaza naslikan rijecima. Prelijepo! Uzivala
sam citajuci. Hvala.

Nastavak:
2.-Dal' je to bio neki bjegunac od nekoga il' nečega, il'
vel'ki zaljubljenik Vrbasa, ribarenja, bagremovog i zohvinog
cvata, il' je sasvim običan insan, nehotično šetajući 
obalom, započeo ovu stazu koja evo dočeka da i moje stope,
po ko zna koji put, hodaju po njoj, utiskuju tragove mojih
tegoba i radosti sa dolaskom još jednog proljeća. Izgleda,
stazu je nesvjesno započeo običan insan, banjalučanin, koji
je šet'o zelenom od Zelenog mosta tražeći hlad pod obližnjim
orasima iznad Hadživzine sedre, od Kulenovića kuće preko
livade na Abaciji odlazio prema Gradskom mostu i tržnici, a
od mosta šetnjom, odlazio po kruh u Harbaševu pekaru, pa
dalje niz Plažu prema Halilovcu. Možda su tom stazicom
hodile mnoge banjalučanke da u Dječijoj bolnici pripomognu
uvećanju čaršije s donošenjem na svijet mlađeg naraštaja.
More bit' da su stazu utrle noge banjalučke djece koja su
išla u "krađu" kukuraza iz Džinovih bašći il' donos'li
kućama studenu vodu sa brojnih studenaca i izvora načičkanih
ispod obala Vrbasa. Možda su je utrle noge brojnih kupača sa
vrbaskih obala u vrijeme ljeta. Il' je stazu utrlo vrijeme
koje protiče k'o i zelena rijeka pored nje. Mnogo je vode
proteklo, mnoge su banjalučke stope utisnute u uski putić.
Korač'o sam stazom lijeno, nerado i bezvoljno osječajući
želju da je to koračanje po prošlosti koja više ne postoji,
osjeć'o želju da me današnje koračanje niđe ne odvede i da
su ova dešavanja samo ružan, neželjen san. Osjetio sam sav
teret moji' koraka i hodanja bez želje za hodanjem, bez
cilja, svrhe, bez nade. Sve je odjednom pretvoreno u ništa,
i misao i želja i budućnost dok je prošlost, istovremeno
postala teret, osuda i patnja. Osjetio sam da je ovo moje
razmišljanje počelo u meni stvarat'  besmisao postojanja,
življenja jer je teško objasnit' samom sebi da više nismo
ljudi, da smo predmeti, oruđa u tuđim rukama, sredstva za
iživljavanje, igru smrti, da smo samo brojke bez prava.
Postali smo bezvrijedniji, jeftiniji i lakši od komadička
olova. Odjednom smo postali mržnja jer nas ustvari, nisu
nikad ni volili, postali smo stranci u vlastitoj zemlji jer
rekoše da smo Turci i mudžahedini. U svojoj teškoj nemoći
postadosmo i sila jer kažu prijetimo svjetskom miru i
poretku, a ustvari ostali smo niko i ništa jer opet kažu:
nismo ni postojali, da smo nečiji dijelovi, samo nekad
odbačeni. Hodam i prebirem po osjećajima, tražim istinu
kojoj odgovor ne znam.
Zar ova ista staza nije ista k'o prije, zar su ovo više nisu
isti ljudi što su po njoj gaz'li, a i sad gaze, zar isto
sunce ne grije jednako svačiju dušu? Jel' se to izvratio tok
Vrbasa, zar ovo drveće nije više zeleno k'o što je bilo i
prije, zar su obale promjen'le svoj oblik? Puno pitanja, đe
su odgovori? Ružno doba nastade, govorim u sebi, nedoumica
se skup'la u meni, ružna i prostrana i lebdi nada mnom u
havi, skriva se po grmlju i krošnjama ovog nekad lijepog
drveća. Šta se desi pa se više ne osjećaju prijatni mirisi
bogatih vrbaskih obala? Onda sam se bolje zagled'o i vidio
sam da je sve ostalo samo prividno isto, slično je, al'
drukčije, u drugačijem svjetlu, čudnovato treperi, puno neke
napete neizvjesnosti, išćekivanja, prijetnje i straha. U
havi, umjesto mirisa proljeća, bagrenja, lipe, zohve i
Vrbasa, osjeća se miris zlobe, laži, zla, straha i baruta.
Osjeća se miris sile nad nemoćnim, nejakim, osjeća se miris
terora. U ljudskoj oluji što predstoji i prijeti naziru se
neobična svetlucanja, mučno čekanje puno ružne napetosti i
skriveni' laži što nasrću jedna na drugu i stalno su nam sve
bliži. Gomilaju se uokolo tako da se već osjeti njihov
neprijatni zadah.
U turobnim mislima što nadolaze k'o bujica u proljeće,
nesvjesno osjetih da su mi usta odjednom postala suha,
suhlja nego ikad prije, osjetio sam žeđ, možda iz navike da
pijem vodu sa izvora, grlo mi je grko, a nejma pljuvačke da
okvasim napukle usne, da bar pročistim olujnu grkoću što me
ne napušta. Kroz svu gadost okoline i osjećanja, osjetio sam
da se primičem dragom izvoru na kojem sam tol'ko puta utolio
nesnosnu žeđ. Ubrzah svoj nesigurni korak, kažem nesiguran
jer je u ova vremena sve nesigurno pa čak i korak, i
vrijeme, i razmišljanje, i nisam više siguran ni kako se
zovem, ni jesu l' dani istog imena k'o prije. Sve se mijenja
po njihovoj volji i planu. Sve, pa čak i imena. Sve hoće da
promjene. Zbog nas, i samo za sebe. 
Dođoh do malešnog kraka putića koji se odvaja u lijevo, uzak
je, pamtim ga i znam da je dovoljan samo za jednog insana, i
spuštajući se niz strmi uzani prolaz, skren'o sam k izvoru
smještenom u dubokoj hladov'ni ogromne vrbove krošnje da
potražim nekadašnji mir, a nisam siguran da više postoji.
Strmina me dovukla do niskog, davno betoniranog,
polusrušenog zida, kamene ploče iz koje je isticala dobro
poznata hladnoća izvorske vode, bistre i ledene tekućine
koja mi je tol'ko puta, svojom mehkoćom i studenom,
razgalila dušu. Ne samo meni nego i svim onim koji su svojim
navraćanjem do izvora utrli stazu od Rebrovačkog mosta do
ovog lijepog dara prirode. Siš'o sam dole, a bolje da nisam,
kad ugledah dva uniformisana čovjeka, jedan je stariji, a
drugi vrlo mlad, ima možda svojih dvadesetak godina, a koji
su sjed'li na travi pokraj izvora, jedan iznad drugog, sa
puškama položenim na koljenima. Klobučanje izvora, nekad
drago i milo, najednom posta udaljena misao, hava natopljena
nasiljem njegova klokota. Nespokojstvo me iznenadi, jer me
moja muka čekala na izvoru života. Ne znam jel' se žeđ
pojačala il' nestala u buci lupanja srca.
Nastav'će se
Merso 

Za Tijanu,
Zahvaljujem sa na toplim riječima koje su uvijek lijepa
podrška da istrajem u pisanju i opisu našeg grada a nastojat
ću da pišem još bolje. Velika hvala.
merso

Zahvaljujem se Tijani na lijepim riječima koje su uvijek
podstrek da pišem bolje i ljepše o našem lijepom gradu.
Velika hvala
merso.
Evo i nastavka priče.
2.-Dal' je to bio neki bjegunac od nekoga il' nečega, il'
vel'ki zaljubljenik Vrbasa, ribarenja, bagremovog i zohvinog
cvata, il' je sasvim običan insan, nehotično šetajući 
obalom, započeo ovu stazu koja evo dočeka da i moje stope,
po ko zna koji put, hodaju po njoj, utiskuju tragove mojih
tegoba i radosti sa dolaskom još jednog proljeća. Izgleda,
stazu je nesvjesno započeo običan insan, banjalučanin, koji
je šet'o zelenom od Zelenog mosta tražeći hlad pod obližnjim
orasima iznad Hadživzine sedre, od Kulenovića kuće preko
livade na Abaciji odlazio prema Gradskom mostu i tržnici, a
od mosta šetnjom, odlazio po kruh u Harbaševu pekaru, pa
dalje niz Plažu prema Halilovcu. Možda su tom stazicom
hodile mnoge banjalučanke da u Dječijoj bolnici pripomognu
uvećanju čaršije s donošenjem na svijet mlađeg naraštaja.
More bit' da su stazu utrle noge banjalučke djece koja su
išla u "krađu" kukuraza iz Džinovih bašći il' donos'li
kućama studenu vodu sa brojnih studenaca i izvora načičkanih
ispod obala Vrbasa. Možda su je utrle noge brojnih kupača sa
vrbaskih obala u vrijeme ljeta. Il' je stazu utrlo vrijeme
koje protiče k'o i zelena rijeka pored nje. Mnogo je vode
proteklo, mnoge su banjalučke stope utisnute u uski putić.
Korač'o sam stazom lijeno, nerado i bezvoljno osječajući
želju da je to koračanje po prošlosti koja više ne postoji,
osjeć'o želju da me današnje koračanje niđe ne odvede i da
su ova dešavanja samo ružan, neželjen san. Osjetio sam sav
teret moji' koraka i hodanja bez želje za hodanjem, bez
cilja, svrhe, bez nade. Sve je odjednom pretvoreno u ništa,
i misao i želja i budućnost dok je prošlost, istovremeno
postala teret, osuda i patnja. Osjetio sam da je ovo moje
razmišljanje počelo u meni stvarat'  besmisao postojanja,
življenja jer je teško objasnit' samom sebi da više nismo
ljudi, da smo predmeti, oruđa u tuđim rukama, sredstva za
iživljavanje, igru smrti, da smo samo brojke bez prava.
Postali smo bezvrijedniji, jeftiniji i lakši od komadička
olova. Odjednom smo postali mržnja jer nas ustvari, nisu
nikad ni volili, postali smo stranci u vlastitoj zemlji jer
rekoše da smo Turci i mudžahedini. U svojoj teškoj nemoći
postadosmo i sila jer kažu prijetimo svjetskom miru i
poretku, a ustvari ostali smo niko i ništa jer opet kažu:
nismo ni postojali, da smo nečiji dijelovi, samo nekad
odbačeni. Hodam i prebirem po osjećajima, tražim istinu
kojoj odgovor ne znam.
Zar ova ista staza nije ista k'o prije, zar su ovo više nisu
isti ljudi što su po njoj gaz'li, a i sad gaze, zar isto
sunce ne grije jednako svačiju dušu? Jel' se to izvratio tok
Vrbasa, zar ovo drveće nije više zeleno k'o što je bilo i
prije, zar su obale promjen'le svoj oblik? Puno pitanja, đe
su odgovori? Ružno doba nastade, govorim u sebi, nedoumica
se skup'la u meni, ružna i prostrana i lebdi nada mnom u
havi, skriva se po grmlju i krošnjama ovog nekad lijepog
drveća. Šta se desi pa se više ne osjećaju prijatni mirisi
bogatih vrbaskih obala? Onda sam se bolje zagled'o i vidio
sam da je sve ostalo samo prividno isto, slično je, al'
drukčije, u drugačijem svjetlu, čudnovato treperi, puno neke
napete neizvjesnosti, išćekivanja, prijetnje i straha. U
havi, umjesto mirisa proljeća, bagrenja, lipe, zohve i
Vrbasa, osjeća se miris zlobe, laži, zla, straha i baruta.
Osjeća se miris sile nad nemoćnim, nejakim, osjeća se miris
terora. U ljudskoj oluji što predstoji i prijeti naziru se
neobična svetlucanja, mučno čekanje puno ružne napetosti i
skriveni' laži što nasrću jedna na drugu i stalno su nam sve
bliži. Gomilaju se uokolo tako da se već osjeti njihov
neprijatni zadah.
U turobnim mislima što nadolaze k'o bujica u proljeće,
nesvjesno osjetih da su mi usta odjednom postala suha,
suhlja nego ikad prije, osjetio sam žeđ, možda iz navike da
pijem vodu sa izvora, grlo mi je grko, a nejma pljuvačke da
okvasim napukle usne, da bar pročistim olujnu grkoću što me
ne napušta. Kroz svu gadost okoline i osjećanja, osjetio sam
da se primičem dragom izvoru na kojem sam tol'ko puta utolio
nesnosnu žeđ. Ubrzah svoj nesigurni korak, kažem nesiguran
jer je u ova vremena sve nesigurno pa čak i korak, i
vrijeme, i razmišljanje, i nisam više siguran ni kako se
zovem, ni jesu l' dani istog imena k'o prije. Sve se mijenja
po njihovoj volji i planu. Sve, pa čak i imena. Sve hoće da
promjene. Zbog nas, i samo za sebe. 
Dođoh do malešnog kraka putića koji se odvaja u lijevo, uzak
je, pamtim ga i znam da je dovoljan samo za jednog insana, i
spuštajući se niz strmi uzani prolaz, skren'o sam k izvoru
smještenom u dubokoj hladov'ni ogromne vrbove krošnje da
potražim nekadašnji mir, a nisam siguran da više postoji.
Strmina me dovukla do niskog, davno betoniranog,
polusrušenog zida, kamene ploče iz koje je isticala dobro
poznata hladnoća izvorske vode, bistre i ledene tekućine
koja mi je tol'ko puta, svojom mehkoćom i studenom,
razgalila dušu. Ne samo meni nego i svim onim koji su svojim
navraćanjem do izvora utrli stazu od Rebrovačkog mosta do
ovog lijepog dara prirode. Siš'o sam dole, a bolje da nisam,
kad ugledah dva uniformisana čovjeka, jedan je stariji, a
drugi vrlo mlad, ima možda svojih dvadesetak godina, a koji
su sjed'li na travi pokraj izvora, jedan iznad drugog, sa
puškama položenim na koljenima. Klobučanje izvora, nekad
drago i milo, najednom posta udaljena misao, hava natopljena
nasiljem njegova klokota. Nespokojstvo me iznenadi, jer me
moja muka čekala na izvoru života. Ne znam jel' se žeđ
pojačala il' nestala u buci lupanja srca.
Nastav' će se.
Merso

Veliko hvala,jos jednom hvala dobri nas Mersade.Sto li je sa
Batom da mozda nedaj boze nije hasta?Nadam se da nije i
zelim bar mali haber onako komsijski,kao tu sam i nije bas
sve ok ali se gurao,jebajiga tako je to normalno u pojedinim
fazama zivota.Kako nas dobri Mersad nacrta u pisanju to
putovanje stazom od Sukrijinih kuca pa do naseg
Rebrovca.Ja,ja i razno razni pobuda i potreba smo hodili i
mi mladji 100 puta,jal nizvodno jal uzvodno s ovisno o
potrebi i prilikama.Tobi i Mersadu jos jednom hvala za
lijepa kazivanja i svako dobro za sve dobronamjerne gradjane
Banja Luke ma gdje bili..Salko. MS. br. 5 78000 Vozdrica!

Dragi Salko
Zahvalan sam ti na toplim riječima i samo da ti kažem da
znam da si i ti trčkaro po toj stazi ko i svi banjalučani
koji su voljeli i danas vole Vrbas i njegove obale.
Ja se nadam da Toba nije hasta a možda ga brinu one vatre po
Australiji pa nejma kad da se javi. Ne brini jav'će se on
kad malko popihne vina. Budi mi podravljen kao i svi
ljubitelji Banjalučkih priča.
Pozdrav od 
merse

Nastavak:
3.- U desnoj ruci su držali flaše sa poluispijenom pivom, u
lijevoj tek zapaljena cigara bez filtera, a na dnu izvora,
puna vode, ležala je bijela najlon kesa sa dvije preostale
još neotvorene flaše Nektar piva. Oko njih, razbacane po
travi, ležalo je desetak popijeni' i prazni' flaša. Osjetio
sam nelagodnost, javio se nemir izazvan slikom koja mi je
oduzela snagu, stazica se gubila u ledenoj pustoši
hladovine, napregnuto sam se opir'o stidu koji se pomolio,
valjda zbog straha koji mi je otsjek'o noge, il' je nešto
drugo buknulo u meni, nešto neobjašnjivo i što dosad nisam
iskusio. Iznenedio sam smog sebe jer nisam stao, nisam ni
korak usporio, valjda je inat potiskiv'o onu nelagodnost i
stid, što mi to treba, pitam se, al' nastavljam koračati
istim tromim, opreznim korakom, malo nakrivljenim zbog
nizbrdice i brižljivo prilazim izvoru, zaboravio sam što sam
doš'o, nevoljno sam pogled'o prema izvoru, znam da sam ovdje
zbog njega, post'o je običaj, lijepa navika, al' mi iznenada
nije više drag k'o nekad. Dok sam im prilazio; dvoj'ci
nepoznati' vojnika i poznatom izvoru, posmatrao sam ih
istovremeno, i njih i vodu, povezujuči dvije misli u jednu,
u ljudski život i izvor koji teče i prolazi. Povezuje ih
mnogo zajednički' niti; i jedno i drugo se stvara, rađa,
teče, posluži i prođe. Nestane, presahne, ugasi se k'o da
nikad nisu ni postojali, a od nekadašnjeg života, lijepog
il' ružnog il' izvora koji usahne, ostanu samo vlažne
zatamnjene mrlje postojanja koje će jednom, napadnute zubom
vremena, nestati prekrivena velom zaborava i nebrige. Korak
mi fali do izvora, a ja bi se žedan vratio!
Rastrgan različitim razmišljanjima silazak mi se oteg'o k'o
glad, koračanju nikad kraja, nesvjesno sam otrg'o grančicu
vrbe, ne znam zašto, bio je to nesvjestan i nepotreban
pokret, možda sam htjeo da otkrijem il' prikrijem bojazan
što se sukobila u mojoj utrobi, iznenađen njezinom pojavom
koja se razastirala po meni k'o eho ponoćne eksplozije u
zaspaloj čaršiji. Pojavila se i odmah nestala, istog momenta
kad je tišinu uzavrelog proljetnog dana propar'o glas koji
je bio istovremeno prijeteći i osoran, grub i pijan. Ledena
pustoš prodornog glasa i studene vode zapahnula me s muklom
prijetnjom stežući moje mišiće, lik mi se odjednom izmjenio,
osjećam srdžbu kako nadire u obraze, crvenim, al' nastojim
da ostanem miran i pribran u želji da vladam svojim
osjećanjima, njih je mnogo i razdiru se među sobom. Ovo je
momenat kad sam poželio da nisam ovdje. Ništa se nije
pokrenulo, samo moji koraci utišani i neodlučni i topot
damara moga srca.
-A šta ti vođe tražiš?- čuo sam bahati glas, nije bilo
potrebe da pogledam iz koji' usta dolazi, znao sam da je
onaj mlađi progovorio, glas mu je vojničko-seljački grub,
prijeteći k'o i sam izgled onog što je izgovorio upitnu
prijetnju upućenu meni, iznenadio me je iako sam očekiv'o da
će nešto reći, ako ništa, ono bar pozdrav'ti me. Njegove
riječi, njegov izgled i pojava natjeraše mi krv u glavu,
up'o sam u nevolju ne tražeći je, ona me sustigla sama od
sebe, zurim u blistavu vodu Vrbasa kroz zelenilo lišća, samo
da se smirim, da povratim dah. Kako je vel'ka zabluda kojoj
sam se trenutno ponad'o. Očekujem pozdrav, a dođe gruba
prijetnja. Ne znaju ni ko sam ni šta sam, nikom na čelu ne
piše ko je i šta je. Očigledno, on sam il' obojica traže
kavgu. Raskopčana bluza, koš'lja razdrljena, ispod nje viri
potkošulja, nekad bijela, više nije, neobrijana lica, a što
bi se brij'o kad ovako izgleda strašniji, bez opasača, sa
jednom polovinom košulje izvučenom iz hlača, neočešljane i
zamašćene kose koja k'o skuhani rezanci visi oko njegove
sitne okrugle glave. Ispod gusti' crni' obrva što su se
nadvile iznad njih, k'o crna streha ispod krova, vire dva
zakrvavljena oka. Dvije prijeteče crne tačke zlokobno zure u
mene dok sam ja pogledom i pamćenjem ispisiv'o dugo nošenu
sliku njegova izgleda. Drugi je bio tih, nenametljiv,
izgled'o je malo uredniji od mlađeg, al' je i on bio
neobrijan, raskopčane bluze, miran i zanemarljiv, njega
nisam primjećiv'o, osjetio sam da mi od njega ne prijeti
nikakva opasnost. Za sada. Poziv'o sam izgubljeni mir što
nestade u klokotu vode protjeran sirovom prijetnjom. Šta ja
tražim pored izvora? A što bi inače insan potražio izvor ako
nije žedan? Da se rashladi il' da se napije i utoli žeđ!
Njegova prijetnja me odvajala od izvora i hladne vode, od
želje žedna insana.
-A šta bi umoran i žedan prolaznik mog'o da traži na ovoj
iznenadnoj žegi nego dobar i hladan izvor bistre vode u
debeloj hladovini.- odgovorio sam onol'ko hladno kol'ko sam
se mog'o pribrati od njegova prijeteća glasa i još goreg
izleda. I puške na koljenima. 
-Znaš ti da je balijama zabranjemo pit' vodu sa našije
izvora?- odgovori on pitanjem na moj odgovor. Šta je sad
ovo, mijenjaju imena, brane hodanje, negiraju nam
postojanje, a sad prisvajaju i ono što je uvijek bilo
ničije, samo obalsko, vrbasko, banjalučko, bilo je svačije,
narodsko, svakog šetača što je gazio uskom stazom do ovog
izvora i tražio mali predah kraj ovog izvora. U meni se
javlja i gori želja da se vratim, tjera me razum da se
okrenem i zaboravim što sam doš'o, da izađem iz zamke u koju
su me uvalile žeđ i sudbina, svjestan sam da je kasno, sve
je počelo i sad treba čekati kako će se završiti.
-A, kako ti znaš da sam ja balija?- hladno sam uzvratio
novim pitanjem na njegov upitni odgovor, pribrano i smireno
gled'o sam u njegovu pravcu, iako me b'jes od nemoći da
nešto uradim, a zbog njihove nadmoći, tol'ko zaokup'la, da
sam samo ček'o da nešto o'suje pa da skočim na njega i na
pušku što drži na krilu, znajući kakav bi ishod i kraj bili.
Vrtio sam otkinutu grančicu vrbe, nervozno, nad'o sam se da
ne razmiju znake moje nervoze, bio sam u zabludi jer je
njima svejedno, saznao sam to uskoro po njegovom odgovoru.
Bio je ružan al' je dolikov'o njegovu vlasniku.
-Po mirisu... po šmeku, a i na čelu ti piše. Ja nji'a
nanjušim...po mirisu i' ošjetim ...jebem im šjeme nji'ovo!-
govor mu je spor, reklo bi se govor pijanca, glava mu se
klati lijevo-desno, desna ruka prijeteći mlatara iznad sitne
glave, svaku riječ posebno naglašava, sladi se s njima,
dajući svakoj od njih poseban značaj određenim prizvukom.
Al' je i to zabluda. Nije on p'jan od rakije, njega je opilo
nešto drugo, jače, moćnije i njemu slađe.
Nastav'će se
merso

Nastavak,
4.- Ništa nisam uradio iako sam bio spreman da skočim,
ufatim ga za gušu, da ga udavim mislima, hujom, zubima, zbog
njegova prostačka odgovora i izazivanja. Umjesto toga, kaz'o
sam mu što sam mog'o mirnije, opet iznendivši sam sebe. Od
prvog momenta sam znao da ovaj razgovor ide njihovim tokom,
njihovom voljom, onako kako oni žele. Bili su mlađi,
naoružani, u uniformi, na vlasti i pijani, a ja sam bio sam
i bespomoćan, nejmam ništa osim jezika, pameti i razuma ako
se isplati, da mi se bar pribranost povrati, al' nisam želio
da im popustim, protiv njegove prijetnje mogu se posluž'ti
jedinim oružjem koje imam, svojim jezikom koji je bio brži
od moji' misli i ono što sam rek'o išlo je njima uz dlaku.
Al' nije ni meni puno koristilo. A lijepo mi je mati
govor'la; "Ispeci pa reci".
-Samo hajvan more da nanjuši i osjeti prijatelja il'
dušmana!- odgovorio sam i istog trena se pokaj'o što sam to
kaz'o. Insan se često kaje i ispašta zbog onog što kaže,
sluš'o sam govor duše, a ne govor razuma, kazah ono što mi
leži na srcu pa ni sad ne poslušah  mater koja mi je lijepo
i često govor'la: "Svaka riječ je zlatna kad ostane ne
kazana". Možda sam im ono kaz'o u želji da prkosim, iako
nije bilo vrijeme ni mjesto za inat, al' šta sam mog'o.
Izlet'lo je i više se ne vraća, a ja sam za divno čudo
staj'o miran, pun neodređenih želja, a samo nas je izvor
djelio, hladna voda bistra k'o suza, po njoj poskakuje
zalutala sunčeva  zraka, sad je vidim i primjećujem, a čini
mi se da jednim okom gledam i u njega, nevoljno al'
nestrpljivo, očekujući njegovu reakciju. Šutio je. Šta li
misli ovog trenutka koji je k'o ponor staj'o između nas? On
je naoružan puškom i silom, ja oprezom i razumom, ako su
moji osjećaji oružje u ovakvim trenucima, njegovo je oružje
jače od moga, al' se ni ja ne predajem. Pitam se odakle
izvire ta snaga iz mene? Nepoznato mi je ovo osjećanje! I
drago, ojačava me i vraća vjeru u moj ponos. Hrabri me da
istrajem iako osjećam zebnju u duši. Biće kako je određeno
da bude, ja tu mogu malo pomoći.
-Hoćeš reći da je on životinja!- upade u razgovor onaj
stariji koji je sve do tada sjedio miran, gotovo
nezainteresovan. Eh, sad je gotovo, moje su ga riječi
probud'le. Dosad se nije se mješ'o, bio je prijetnja samo
zbog mlađeg, s njim je u društvu, i on je dosad mirno sjedio
zaokupljen slušanjem našeg razgovora, izgled'o je razumniji,
stariji i iskusniji. Moje su ga riječi trgle iz nemješanja.
Iako sam bio siguran da je razuman, tek sad sam shvatio da
je ovaj opasniji od onog mlađeg i da nisam bio u pravu
misleći da se on neće umiješati. Na njegov upad i mlađi se
trže, valjda nije znao značenje riječi hajvan, što za mene
postade još opasnije iako sam, od momenta silaska na izvor,
bio svjestan opasnosti u kojoj se nalazim. Tad je planulo,
bilo je za očekivati. Izazv'o sam buru. 
-Vid' ti njega, doš'o na naš izvor  pit' našu vodu i još
balija vrijeđa!- reče i potom,  skoči na noge zgrabivši
pušku lijevom rukom, baci cigaru u potočić što je od stare
kamene ploče izvora, tek'o prema Vrbasu. Izgled'o mi je
visok k'o jablan s one strane Vrbasa.
Čudnovati su putevi sudbine i ljudskog razmišljanja. U
teškim momentima u kojima sam se naš'o, prilici koju sam sam
izazv'o, možda su mi ovo zadnji časi na ovom svijetu,
pogledom i mislima ja sam pratio let nedopušene polov'ne
cigare koja je do malo prije imala svoju namjenu, služila
svojoj svrsi stvarajući mu užitak pušenja a sada, bačena u
vodu, mokra i ugašena, liči na bezvrijednu i nepotrebnu,
mrtvu stvar, koja pluta po površini plitke vode prepuštena
njenim hirovima, šutkana i odbijana zaostalim granjem i
sitnim oblutcima bjeličasta kamenja. Pomislio sam i na svoju
sudbinu povezujući je sa polov'com cigare, možda ću se i ja,
k'o i ova bačena pola cigare, slijedećeg trena naći u ovom
istom potočiću opružen, mokar, bezvrijedan i leden.
Nasatv'će se
merso

Sedam spavaca
(Dereklija)
„Bio jedan car koji se zvao Dikjanos.  Zivio je u gradu koji
se zvao Efesos, koji se sad zove Tarsos. Dikjanos nije
vjerovao u Boga, vec je bio nacinio  kip (put) i njemu se
molio. Imao je sest vezira koji su bili Grci (Rum) i koji su
se zvali: Jemliha, Meksalina, Meslina, Mernus, Debernus i
Caznus. Prva trojica sjedila su desno od cara, a druga
trojica lijevo. Veziri su vjerovali u Boga i prepirali su se
sa carom o pravoj vjeri. Car se zbog toga naljuti na njih i
htjede ih pogubiti, ali oni pobjegnu u jednu planinu. Tu
nadju jednog cobanina koji se zvao Cefestatajus. On im dadne
hljeba da rucaju. Poslije rucka oni  krenu dalje. Sa njima
podje  i cobanin i njegov pas koji se zvao Kitmir. Iduci
tako dodju u planinu Rekim. U planini nadju jednu pecinu, pa
se sklone u nju, pomole se Bogu da ne padnu u ruke cara
Dikjanosa i legnu da spavaju. Sa njima je spavao i pas.
Tako su u toj pecini godinama spavali, samo su se svake
godine onoga dana kada se vari asura (asura djini) prevrtali
sa jedne strane na drugu. Za vrijeme spavanja niti su sta
osjecali niti opazali, iako su im oci neprestano bile
otvorene. Naposlijetku se probude. Kada su legli bilo je
podne, kada su se probudili bila je ikindija. Pitali su se
koliko su spavali. Neki su govorili da su spavali dan i noc,
neki da su spavali duze, ali niko nije znao koliko. Kako su
im kosa i nokti bili vrlo narasli, oni zakljuce da su morali
spavati vrlo dugo. Najzad Mekselina koji je bio reis
(starjesina, predsjednik) naredi Jemlihi da ide u varos da
kupi hljeba i drugih potreba. On uzme jednu paru, na kojoj
je bilo ime cara Dikjanosa, pa se uputi u varos. Tu svrati u
jednu furundzinicu, uzme hljeba i pruzi novac furundziji.
Furundzija pogleda novac i vidje da je star pa pomislivsi da
je Jemliha iskopao negdje starih novaca, prijavi ga vlasti.
U to vrijeme vladao je u toj varosici car Bidros, koji je
vjerovao u Boga i koji je bas drzao medjlis, u kome se
govorilo da li poslije smrti ide na onaj svijet samo dusa
ili i dusa i tijelo. Car je bio misljenja da idu i dusa i
tijelo, a clanovi medjlisa da ide samo dusa. Usred ovog
razgovora prijavise Jemlihu. Car ga upita kakva mu je to
para, i on isprica sve kako je i sta je bilo. Na to se car i
medjlis uputise onoj pecini, da vide ostale spavace. Kada
spavaci potvrdise Jemlihine rijeci, caru bi milo sto su
primjerom pokazali, da na onaj svijet idu i dusa i tijelo.
Poslije ovoga spavaci zamole Boga da umru. Bog im uslisa
molitvu i oni umru, a car im kod pecine sagradi turbe i
dzamiju, a na jedan kamen zapisa njihova imena da im se ne
izgubi uspomena. Imena sedmorice spavaca i danas hodze i
dervisi zapisuju na zapisima (nushama), koji se nose kao
hamajlija protiv nesanice, zlih ociju i drugih bolesti, ili
se bacaju u pozar da se lakse ugasi. Zajednicki grob
sedmorice spavaca zove se Esabi Cef (ashabi Kehf-Grob
drustva iz pecine).”
Nebrojane godine banjalucani hodise banjama Ilidzi u Gornjem
Seheru, i bijase to poseban kult prema vodi koja se svojom
ljekovitoscu procu na daleko. Pa i davnih pedesetih, kada
gotovo svaka kuca od Novoselije do Vakufske palate namjesti
vodu po kucnim kupatilima, a bakreni ibrici ostadose  sjetni
suveniri u coskovima drvenih hamama. Banja Dereklija bijase
posebno na glasu. Prirodno izdubljena u ostroj krecnjackoj
stijeni uz skiljavu gaznu lampu i jak mlaz mineralne vode iz
tocka, dojmila se neobicno tajanstvena. Vise vrata
izdubljenih sa dovratnikom na cemer, vjestom rukom bijahu
uklesana slova koja meni kao djetetu privlacise posebnu
paznju. Jednom sam starog hadziju, koji je kucanjem u vrata
od grubo tesanog drveta opominjao de je vrijeme banjanja
proslo, upitao o tekstu na starom cemeru. Iznenadjen
pitanjem, hadzija se prvo namjestio na debeloj ovcijoj
postekiji, priupitao ciji sam i konstatujuci da cu dogurati,
kako rece, daleko, kratko rekao: 
- Jemliha, 
te da se to meni jos ne moze kazti, niti ja to mogu
napamtiti. Bas zbog neobicnog imena ja zapamtih.
Prosle su godine. Stari hadzija vec dugo lezi u haremu kraj
Halil-pasinog turbeta. Ni njemu ni turbetu neki novi ne daju
mira. Ilidzi i Seheru promjenise ime u Toplice ali Bosnu ne
dokinuse ni olovom ni vatrom. Jemliha (sedmi spavac) sa
starog dereklijskog cemere (luka) i danas cuva Bosnu da je
vatra, zle slavenske oci i bolest ne dokusure. A svakom
Bosancu i Hercegovcu, Bosna i Hercegovina je postala
hamajlijom, ne o vratu, vec u srcu...

Grof

Svratim ovdje i citam,i citam,i divim se i pamcenju i
sjecanju,i ovim  divnim recenicama,prelijepih opisa.
Ovaj put cu da se zahvalim,gospodinu Mersi na ovim
prelijepim pricama,koje mogu da procitam ovdje.
Jest,da ja kad ovo citam,kazem sebi,"veze ja o pisanju
nemam"
Hvala gospodinu Mersi,Azra.
----------------
Ova prica od Grofa,je nesto,neobicno,zaista
interesantno,aferim.

Pozdrav Grofu od jedne sa Karapovca-do Eljine kuce.Babo Zico
nabavio velike rodle.Sjednemo Ja,Semsa,Asima,Namka.Od
Hamkine kuce pa do Isine slasticarne, kad tamo svaki put
Bera murjas.Za usi i mars nazad.Puno pozdrava iz Danske.

Dragi grofe,
Molim te pisi jos.Tvoje price su veoma
neobicne,interesantne,
kao i tvoj stil pisanja.Uvijek si bio originalan i poseban.
U tom se i ogleda tvoj kvalitet.Svi mi iz Seher Banjaluke,
treba da budemo ponosni na tebe. 
Cula sam da si doktorirao i kao strucnjaka da su te
zadrzali
u Njemackoj.
Aferim za sve.
       Tvoja komsinica Belkisa,Texas USA

Draga neispavana Azra,
Drago mi je da ti se dopada moje pisanje i mogu ti obećati
da ću i dalje nastaviti sa javljanjem sve dok postoje
sjećanja.Neko može da zamjeri što pišem o onome što je nekad
bilo pa prošlo ali je takva prošlost ostala u mom sjećanju
duboko urezana.Žao mi je što i mlađe generacije(one rođene
oko 1975-te, pa dalje) nisu imale priliku da u potpunosti
prožive svoje najljepše dane mladosti pa da i oni pod
starost imaju lijepa sjećanja.Ovim razmišljanjem se
vjerovatno neki neće složiti jer je teško porediti prošlost
i mladost različitih generacija. Ja jedno znam, a to je, da
je djetinjstvo moje generacije bilo zaista vrijedno sjećanja
i zato nastojim da ga tako i opišem. Tebi dajem jedan
savjet, SAMO PIŠI, unesi emocije u svoja pisanja i NIKAD
NEMOJ reći da da ne možeš.I ja sam samo jedan sitan i običan
amater u pisanju.
A sada evo i nastavka:
5.-Kroz daleke šumove, nejasne i mutne, šumove u kojima se
mješ'o huk Vrbasa, žuborenje potoka i trepravo šuštanje
lišća na proljetnom vjetru, začuo sam svoj vlastiti glas
kako odjekuje ovim skučenim prostorom oko izvora. Tijesan je
post'o, jedva se diše.
-Ja kazah istinu, pa ako ona nekog vrijeđa, ja tu ne mogu
ništa uraditi. Jedino što znam je to, da insan nije hajvan,
pa da otkrije nešto njuhom. Samo hajvani imaju tak'u
sposobnost.- rek'o sam to dolazeći sebi, slušajući pojačano
lupanje svog srca, ono me vraćalo iz pleten'ce misli. Uz
pojačani damar srca, svi su se šumovi pojačali, postajali
tegobni i neprijatni. Nekad mili, krhki i prijatni, sad su
izgubili svoju draž. Šum vode koja sa točka izvora, s
pohabane kamene ploče pada na zemlju, se pojač'o praveći
buku plivskog vodopada, sluš'o sam i fijuk vjetra, nalik je
na buru, a na njem' se lišće jedva micalo. Čuo sam vlastite
riječi kako odjekuju prazninom neznanja i nerazumjevanja. Ko
ih čuje? Oni?
-Ti mi izgledaš mudar i praviš se da s' pametniji od nas.
Nisi! A ja sam te ope' prepozn'o...to da si balija!- nastavi
da govori i vrijeđa onaj mlađi stojeći i gledajući pravo u
mene. Nastoj'o je da me još više ponizi i izazove. Cijev
puške je ličila na cijev topa. Tamna i crna k'o noć. Kad je
završio to što je kaz'o, vidio sam podsmjeh na njegovu
licu.
-Mudrost je u praštanju, a snaga je u mudrosti!- rek'o sam
ni sam ne znajući zašto i odakle se pojavila ova misao.
Htjeo sam valjda time ostaviti na njih utisak mudra i hrabra
čovjeka iako sam znao da moj govor njima ništa ne
predstavlja, čak im daje suprotan efekat izaziva u njima
kompleks niže vrijednosti a time sam samo dovodio sebe u još
teži položaj. Ova ružna i napeta situacija nije išla u moju
korist, a ja se ope' inatim i junačim. 
-O čemu ti to govoriš, kakva snaga, kakva mudrost?- obrati
mi se onaj mlađi sjedajući na svoje staro mjesto položivši
pušku na travu pored svoje desne noge, nadohvat desne ruke.
Nisam mu odgovorio, ćut'o sam, treba malo koristiti i
mudrost jer je i stariji  zašutio iščekivajući moj odgovor.
Da li srećom, da li čudom, nije ništa kaz'o gledajući u
prazninu iznad moje glave. Odnekle doleti i zaklepeta 'tica
i sva trojica pogledasmo u nju. 
Osjetio sam olakšanje, al' samo trenutno, iščekujući šta bi
se moglo dalje dogoditi. Ček'o sam na njihovu reakciju koja
nije dolazila. Ponovo sam osjetio bolnu žeđ, bio sam
neizdrživo žedan. Gušio sam je u sebi, suhim jezikom vlažio
ispucale usne. Uzalud, bili su suhi i jezik i usne, a niz
lice mi kipti znoj, lije niz leđa, ispod pazuha, sve je na
meni mokro pa i ja sam, jer sunce tuče, nije mi jasno kako
se probilo kroz gustiš vrbe i ludo me prži  nekakvom
neobičnom bojom, bije me k'o da je samo mene trebalo da
grije. Niđe ni malešna oblačka da mi pomogne svojom sjenom,
da me zakloni i sačuva od muke žeđi. Stojim, čekam i gledam
u njih, gledam u izvor, slušam huku vode, patnja se
pojačava. Žeđ je strašna mora, razmišlj'o sam na trenutak i
donio odluku da idem do izvora da se napijem vode makar mi
to zadnje bilo, makar tamo ost'o k'o ona odbačena cigara, da
bar ne umrem žedan. Iako sam bio kraj vode, razdvojen od
izvora jednim malim korakom, hrabrio sam se i odobravo svoj
pokret, bez čvrste zaštite, muka odlučivanja je bila u meni,
nova misao se pojav'la, oslobod'la me, iznenada je u meni
zaiskrio i bukn'o nekakav plamen ponosa u kojem je ovaj
usamljeni korak predstavlj'o slobodu, k'o da sa njim
preskačem visoku i teško savladivu ogradu. Priš'o sam
izvoru, prinjeo ruke mlazu vode i spustio glavu uronuvši
usne u sklopljene dlanove i počeo piti, piti, piti.
Blagoslovljena, blažena hladnoća izvorske vode koja se
slijevala niz moje grlo, po mojoj utrobi, otklonila je
turobne misli položaja u kojem sam se naš'o. Zaboravio sam
ih , bar za trenutak. Pomis'o na to kolk'o je puta ovaj
izvor razgalio umorne i ožednjele duše iznud'la je u meni
neizbježno pitanje. Da li je još neko prije mene pio ovu
vodu ne znajući hoće li se uspraviti, hoće li mu to biti
zadnji gutljaji u životu i hoće li mu pogled u protok vode
biti zadnje viđenje u životu? Ufatio sam se za tu misao k'o
davljenik za tanku slamku, zajedno, misao i voda su mi
davale novu snagu da pijem, izvor mi pomaže da opstanem bez
obzira na samrtnu prijetnju koja je polupijana, bahato i
raskalašno sjedila na uzbrdici iznad mene i posmatrala me
kako pijem njihovu vodu sa njihovog izvora i čvrsto sam
ubjeđen da su razmišljali, kol'ko ću dugo izdržati sa
pijenjem njihove vode. Možda bi bili sretni da se vodom
udavim.
Nastavće se.
merso

http://www.youtube.com/watch?v=eYcKbw-iAho

JEDNA PRICA IZ PARKICA


Svaki put kad bi moj voljeni rekamo meni jedina moja,ja bih
se nadovezala.......Ma nemoj,a sta ti je sa onih pet
ostalih.Pricalo se tada u Banjaluci,da nas toliko ima na
jednoga.A ja opet bila iz Male carsije,pa nikad jezik nego
pravo.
U nasim onim traganjima,posjecivali mi diskoteku Borik,pa se
pokasno vracali kuci.
Na pola puta,obicavali mi da odmorimo u parkicu.
Ja jedva docekam,da skinem malo cipelice,i odmorim noge,a
dragi da odmori,do pola puta,vazda me pratio kuci.
A sta cu mu ja,sto je trazio curu iz Male.
Tako,te ljetne noci,sjednemo na klupu u parkicu,a nigdje
nikoga,za cudo.
I francuski se mi ljubimo.Ja ga uvijek privoljavala da
okrene glavu prema opstini,ne bil dobio,kakvu
ideju,ozbiljniju,za onu kancelariju 13.
Ja,opet gledala u Dom kulture.
I tako,u francuskom,uzdahnem ja previse americki,i njemu bi
cudno,ko veli,u sta ova gleda.
A ja stvarno,one tri zastave,sto se viore ispred Doma
kulture,na jarbolima,gledam,i na dalekovidno,vidim,pamuk,a
ima i lana.
One dugacke tri metra,siroke jedan i po,crvena,zuta,i
bijela,i sa cvjetom u sredini svaka,bordo boje,promjera
sedamdeset centimetara.
Zna,on a sta ja ludiram,i kaze meni,jedino sto imam nove
farmerice,i pridjemo mi,i skine on meni onu jednu zutu
zastavu.
Vratimo se opet na klupu,zbunjeni u kradji,a ja malo
drhtavim glasom rekoh,cvjet cu iskruziti za stoljan okrugli
tvojoj majci,a od ovog materijala nista drugo nego
kosulja,sa francuskim stepom.
Jeste,francuski step za francuske poljupce.
U tom,stade auto,ispred Zenita,al me dragi umiri,kaze to su
samo Seha i Dario.
Seha,se naslonio na zidic,a Dario pustao muziku,iz auta.
Ona stvar iz Borika,pjevusi dragi a ja cutim,veze ja
engleski nemam,a sve cujem..............ani nau.........ili
Ani nau.........ma lijepa pjesma,hit osamdesetih,malo
skriveniji hit.
Tako,ja iste noci,iskrojim kosulju,po kroju butika BIG iz
zanatskog centra,kolegica mi donijela sutra i tiketu,onu
crvenu,a kaze,nemoj da dragi to nosa po zanatskom,ljutice se
gazda.
A ja udri po tiketi oparam BIG a stavim EDO.
Moj momak jeste bio big,ali bolje mu pristajalo EDO,ako
misli nositi kosulju,slobodno i sa svojim nadimkom.
Sutra uvece,prostrem soljnak po stolu,njegove majke,koja sva
ozarena,kaze,ne vidjeh ljepseg.
A na njemu kosulja,da ne pricam....i mi do grada.
Sastenemo se sa drustvom ispred Doma,a tamo dva milicionara
cuvaju one dvije preostale zastave.
Mi stojimo do njih,ali oni ne kontaju materijal.
A i da smo im rekli,da je to ta treca,uhapsili bi nas za
ometanje straze i remecenje mira,pa se samo vrtismo tako,u
smjehu oko njih.
Drustvo pak navalilo,gdje je kosulja kupljena,a onaj moj,sve
govori,ma ona sila.
Ne sjecam se gdje smo zavrsili,ali mislim negdje na
predgradju nekog manjeg francuskog mentaliteta,po
poljupcima.
Dragom,nekako bilo krivo,sto nije ukrao sve tri zastave
izlozbe cvijeca te godine.
A meni ostalo krivo i do danas dan,sto ne zapamti koja je to
pjesma.
Al jeste nesto islo kao ANi..ili kao aninau...ne znam.
Curica moja,istrenirala engleski do maksimuma,prica ga bolje
nego englez prirodni,pa ja sve oko nje,hajmo na
Youtube..............nije jurutmiks,nije ovaj,nije
onaj...............i mala vise nece da trazi.
Kad je poslije nekoliko pokusaja odustala,i cak mi rekla ne
budi dosadna,ko to jos slusa,muzika osamedesetih.....ja
njoj..evo Kemal Monteno i njegova Ana.....imamo mi svoju
Anu....Ani nau.................i moja  mala,a i niko od
njene raje...ne konta stih
Napisi jednu ljubavnu nek nesto novo bude
samo nek nema suza na to smo navikli ljude

A ja kontam.Ma,i vi kontate.S toga ova prica

               Vama,vasa neispavana

Draga rajo,
Dugo se ne čekalo na povratak banjalučkih priča. Da li se
čekalo da se neko prvi javi i otpočne ili je nešto drugo u
pitanju.Pa eto, čekalo se i dočekalo i ja se javljam sa
jednom meni neobično dragom pričom a koju je napisala
gospođa Sejida Ćehajić i nadam se da se neće ljutiti što je
objavljujem ovdje na stranicama Kajaka. Meni se neobično
dopala a ne znam hoće li se vama dopasti? Evo i priče:

ABDULLAHOV SOMUN 

Otkako zađe u godine, Hadži-Abdulah je običavao svratiti do
čaršijske česme, sjesti na brvno pored korita, razmotati
duhankesu i drhtavim prstima polahko smotavati cigaru. Čim
bi prozirni dim ovio ostarjelo lice, pogled bi mu se gubio
negdje iza gusto zasađene drače, a sjetan osmijeh, poput
jašmaka(koprena-zar), prekrivao mu je bore. I tog
predakšamskog sahata, Hadži-Adulah sjedi na brvnu pored
česme, miluje pogledom rascvjetanu draču i u mislima se
vraća u prošlost. Odozdo, od vode, dopire blaga svježina i
pršte kapljice po oblom kamenju. Davno bi....petak, vrijeme
iza džume, kad zateče u budžaku odaje djecu, posjedala i
šute. Žena pognula glavu kraj ognjišta, mašicama džara lug i
pirka u prituljenu žeravu. Najstarije dijete ga upita:
- Babo, jesi li nam donio brašna?-
Abdulahu niz krsta studeni trnci siđose. Kako objasniti
djetetu da je, dok se vraćao s džume, zatražio od Selima
zajam, a on ga prezrivo odbio? 
I juče je išao sahadžiji Pašanu i rekao mu kako je
česetluk(kriza) neki u dućan udario pa ni za golu prehranu
djeci zaraditi ne može! Pašan ga pažljivo saslušao, klimnuo
glavom nekoliko puta i otarasio ga se s izgovorom da mu
gomila para u zajmovima leži. Abdulah djetetu ne odgovori
ništa, nijemo pogleda u ženina pognuta leđa i u sebi
odluči:
- Otići ću iza akšama somundžiji Ćamilu pa zatražiti džak
mliva u zajam! I rahmetli babo je davao na veresiju, Ćamilu
pogotovo.-
Ćamila zateče u kući za sofrom, večera. Pred njim tepsija s
pečenim čejrekom(komad mesa) i uzvršena činija kiselog
mlijeka. Pored sinije, na bijeloj bošći, razlomljen vruć
somun i uz njega drugi, čitav, nenačet.Čak ni u sali,
somundžija ne pozva Abdulaha za večeru. Mljacka ustima i
pijuće braveče košćice, a umašćenu bradu povremeno obriše
navlaženom krpom. Kada Abdulah zatraži mlivo u zajam, Ćamil
iz ruke ispusti komad mesa u tepsiju, proguta nesažvakan
zalogaj i dahčući odgovori:
- E moj Abdulahu, u mene se čitava magaza na ovom nenačetom
somunu okreće! Da mi zub potegneš, mliva našao ne bi!-
Abdulahu noge otežaše kao da mu neko olovne bukagije
priveza. Rado bi Ćamilu rekao svašta, ali ne reče ništa osim
tihog pozdrava. Somundžija odmahnu rukom, primače tepsiju s
mesom bliže i reče ženi da čahiju podobro ohladi.
Abdulahovoj čeljadi posla čitav somun i pregršt selama. Po
kaldrmi se lome odsjevi džamlija(staklo) i prosute
mjesečine, a klimavi Abdulahovi koraci neznatno remete
tišinu. Niz lice mu se otrgle suze pa kaplju poput natruhle
strehe na jesenjoj kiši. Uvukla se Abdulahu muka u damare,
te ga čemer pustoši i iznutra glođe. Somun vreo, prži pazuho
i mirisom nosnice draži. Kad izbi pred čaršijsku česmu,
zastade iznenađen prizorom. Nad koritom, kao da se noć
razlomila pa komadići mjesečeva sjaja bljeskaju u nemirnoj
vodi. Trakasti odsjaji popali po rascvjetanoj drači uokolo,
mliječi se podzida i put. Pored vode, nemarno pokrivena,
sjedi žena i ljuljka dijete u krilu. Dubokim uzdahom prekida
jednoličan šum oticanja vode, nakratko zašuti, pomiluje
dječije čelo pa još dublje uzdahne. Preko ispucalih dječijih
usnica, jedva čujno, izmigolji glas i nestade u sumorenju
vode:
 - Majkooo!-
Potpuna bliskost majke i djeteta zbuni Abdulaha u naumu da
priđe, selam nazove, pa se okrenu i pođe dalje. Udaljavao se
tiho i polahko, a kada htjede hod ubrzati, žena iza njegovih
leđa poduboko uzdahnu. Kao da štuca, dijete promuklo zajeca
i oporo se zakašlja. To Abdulaha u mjestu zaustavi, pa se
okrenu i pažljivije pogleda ženu. S čela joj mahrama
skliznula i otkrila posivjele pramenove kose. Koštunjavo
lice isturilo jagodice i blijedilo nudi mjesečini. Na leđima
joj klupčasta izbočina, grba, te izgleda kao da je neko
omalehan samar uz njih prislonio. U Abdulahu se javi neko
izmiješano osjećanje jeze i srama te gotovo posrnu od njega.
Izvadi somun ispod pazuha, pogleda ga, i krenu nazad prema
česmi. Zastade ispred žene i djeteta boreći se s navrlim
suzama. Pognuo glavu i krije orošene oči, a dušu mu ženin
čemer pritisnuo. Stidljivo joj pruži somun i, upirući pogled
u izmučeno dječije lice, pomisli:
- Njihova je muka veća nego moja! Allah je milostiv prema
meni, dao mi je zdravlje pa ću zaraditi! Preče je da ovaj
somun oni pojedu nego moja čeljad!-
Dok je spuštao somun na brvno, učini se Abdulahu da mjesec
jače prosjaji te pogleda u visinu. A gore, u nedogled, svod
se okitio nebeskim sufurinom i zvijezdama - sjajnim
treperavim u tami. Žena treptajima rastjera suze u očima i,
milujući otanjalom rukom dječije lice, priguseno prošaputa:
- Neka te Allah nagradi-...
Drača na vjetru zašumi, klepnuse nečije ne pritvorene
vratnice, a voda u koritu mreška i otiče preko kamenog ruba.
Mahala utihla i sasvim opustjela, samo iz daljine dopire
nečiji promukao glas, a drugi mu, još udaljeniji, otpjevom
odgovara. Putem, kroz pomrčinu, promiće Abdulah i stope u
travu utišava kao da po mehkim ćilimima gazi. Pogledom traži
neutrnutu lampu na svom doksatu i misli šta će ako ga djeca
čekaju budna. Primiče se kapiji, a noćni povjetarac nanese
val svježine i u njoj sladunjavi miris ocvale drače. Abdulah
za sobom pritvori vratnice, podvuče rozgu pod gredu i,
gledajući ozvjezdan svod, polušapatom veli:
- Allah je milostiv pa će nafaku i nama dati-...
Sutradan, u sabah, kad svitanje ispi blijedu mjesečinu,
Abdulah, tužan i nesanicom smoren. Sjedi na doksatu i luta
pogledom niz avliju. Otud, s druma, dopire zvuk drvenih
točkova i dubok kočijašev glas koji požuruje konje. Ubrzo,
ukazaše se natovarena kola i na njima upaljen fenjer koji se
jednolično od drmusanja klati. Gledajući svjetlost, čas
jasnu, čas maglom prigušenu i osluškujući škripu točkova pod
teretom, Abdulah osjeti jos veću tugu.
- Zar još ne spavaš? - začu se ženin glas.
- Ne spavam. - odgovori Abdulah ne osvrčući se. Žena zašuti
a on nastavi posmatrati kola na drumu. Približila se zaprega
vratnicama i tek što će za Jusine parmake zamaći, kad čovjek
ustavi konje i pođe prema Abdulahovoj avliji. Abdulah
ustade, siđe niz basamke i, ne gledajući u lice čovjeku,
prostodušno reče:
- Sigurno si prvi put u kasabi, inače u moju avliju tovar
dovukao ne bi! Ja, ahbabu, za toliku robu para nemam!-
Čovjek ga pogleda otvoreno i ozbiljno, malo zastade kao da
razmišlja, pa će povjerljivo:
- Jesi li ti Abdulah, sin Omerov?- 
Abdulah šuti. Gleda u čovjeka pa na natovarena kola i fenjer
kako se umirio pa oko sebe rasipa mutnu svjetlost.
- Jesam, ja sam Abdulah. - usiljeno i ravnodušno odgovori, a
iznutra mu drhtaj podraži damare.
- Pa reci slobodno ahbabu! - uzviknu čovjek i, prilazeći,
izvadi iz njedara smotak papira i u gutu svezan rubac pa
pruži Abdulahu.
- Evo ti vraćam zajam koji je rahmetli Omer, tvoj babo, mom
babi dao! Dukati su u rupcu, a kola žita ti moji ukućani na
peškeš(poklon) šalju!-
Abdulah zbunjen, okreće se i gleda u začuđenu ženu, trepće
očima kao da sumaglicu ispred njih razgoni i, kleknuvši na
orošenu travu, ponizno izgovori:
- Allah je Svemoguć i Milostiv-..
I tako po ko zna koji put, prebire Hadži-Abdulah po
prošlosti, a jacijsko doba već se primaklo. Njega je obuzela
slutnja o istrošenom dunjalučkom vremenu pa koštunjavu ruku
prema vodi ispružio, čini mu se da prikuplja rasprhnute
kapljice, tako je i prispao. A u snu, duša mu se s tijelom
rastavila i krenula prema nebeskoj ledini. Prepukla čistina
u beskraj i na njoj zvijezde o krak osovljene, žmirkaju.
Iznad zvijezda, u modrilu nebeskom, stoji Mizan-terezija
(mjerenje dobra i zla). Prazni tasovi miruju, leluj ni od
kuda ne dopire. Uz desni tas sjedi melek(anđeo) pod bijelim
turbanom. Pred njim pozlaćen ključ i peruška bijelog
lejleka(roda). Uz lijevi tas melek u tamnom ogrtaču drži
čađav kalauz i zlobno gleda. Kada Abdulahova duša ispred
njih stade, meleki pogled podigoše i Hisab otpoče. Sedam
decenija Abdulahovog života pretočilo se u srebrne
maštrafice(čaše) i jedna po jedna kroz hisapsko sito
protiču. Gleda Abdulah kako mu učinjena djela i naumi
mizanske tasove pune i očekuje prevagu na desnu, džennetsku,
stranu. Kada se poslednja maštrafa istoči, prevagnu lijeva,
džehennemska, strana. Zatečen, Abdulah uplašeno prozbori:
- Zar onoliki hairovi koje sam na dunjaluku ostavio, džamije
i škole, ćuprije i hanovi, ne zaradiše džennetske bašče i
izvore?- Lijevi melek mu odgovori:
- Sve što si činio, nisi u ime Allaha činio! Gradio si i
dijelio da ljudi o tebi pričaju i tvoje bogatstvo hvale-...
Abdulah zanijemi, a desni melek treptavo osmotri tasove pa
milozvučnim glasom prozbori:
- Prisjeti se Abdulahu, imaš li neko djelo koje si samo u
ime Allahovo učinio?-
 Dušu Abdulahovu obasja ružičast sjaj. Pričini mu se da
stoji ispred čarsijske česme, a somun vreo, toplinom grije
pazuho. Niz ženino lice liju krupne suze i kaplju po
dječijem licu. Melek dohvati majčinu suzu, spusti je na
desni tas, a on šumno prevagnu. Dok se džennetska kapija
širom otvarala, melek prošaputa:
- Suza nemoćne majke i jetima koje si nahranio, veći je hair
od svih građevina koje si podigao na dunjaluku! Bujrum u
bašče edenske!-
Svježina noći i udaljen huk buljine razbudiše Abdulaha.
Protrlja ostudenjelu ruku i utrnule noge pa ustade i krenu.
Odozdo, ispod zemlje, ću se tupi otkucaj kudret-sahata.
Abdulah pogleda zvijezdama nađiđan svod i tiho prouči
šehadet.*** 

Sejida Ćehajić

Drago mi je da si vratio ovu Temu!

Jednom cemo sjesti i ponesto napisati.

Eto Merse, za sada...neka pise...najbolji je!

Kad zavrsi...eto i nas!

Lajat cemo na zvijezde, i pickarti!
Ako se ne ljutis!?

(Jebo pricu bez pickaranja)
!
Potpis "Charles Bukovski".

Ako "Kajak" ima nesto protiv,... onda se necemo
javljati...jebajiga!

Pozdrav Toba!

  JAHAC NA ZELENKU  

Da je Turbe mjesto malog hodocasca muslimana sa sireg
podrucja  Bosanske krajine, agresoru je bilo poznato.
Stizalo se Turbetu sa mnogih strana i bijase to jedno od
dovista, kakvih je Bosnom bilo malo. Po velicini i namu ne
bijase u visinu jednom dovistu na Ajvatovcu,  ali lokalnom
stanovnistvu je zasigurno znacio mnogo. Kao sto Bjeljincima
bijase Dzamisce, mjesto kisnim dovama ili doviste
„tresnjevoj nedjelji“ u Pocitelju vrijednom hercegovamkom
imanu. Turbetu se hodocastilo vecinom radi zdravlja, jer je
Krajinom kruzila legenda o mogucnosti izlijecenja onoga ko
kod Turbeta dovom Allaha dzs. zatrazi zdravlje. I
prispjevali su mnogi. Sa sviju strana,  raznih
vjeroispovjesti, sami sa svojim bolom i tugom. Mnogi su
dozivljavali olaksanje, prenosili srecu drugima, ovi u zelji
da pomognu rodjaku i komsiji sirili dalje pa tako godinama
sve vise i vise. Nikome taj vec tradicionalni i
multikonfesionalni kult Turbeta nije smetao niti je bilo ko
pokusao nesrecu hodocasnika iskoristiti u materijalnom
obliku. Sa Turbeta hodocasnici nisu pokusavali kao relikviju
uzeti kamen ili bilo sta drugo, jer je prica o nevoljama  i
nesrecama onome ko oskrnavi Turbe bila jaca od zelje za
hamajlijom. Cak se pripovjedalo da je novi put trebao preko
Turbeta. Medjutim nije se mogao naci bilo koji majstor koji
bi Turbe poceo rusiti radi trase novog puta. Jednostavno
cesta je Turbe zaobisla.
Ko je i kada namjestio Turbe pouzdanih podataka nije bilo.
Sa tariha vise vrata bijase nemoguce bilo sta saznati, ispod
alema nije bilo  ukucane godine gradnje. Sa pokoljenja na
pokoljenje je prenosena legenda o gaziji koji se  na ovom 
mjestu uhvati u megdan sa troglavom azdahom. Nosali su se 18
dana, devetnaesti, u oci utorka oboje iznemogli, padnu
zemlji zagrljeni.  Ova prica i dade najrazloznije tumacenje
hodocascu jer mnogi kojima pomoc bijase potrebna, potajno se
nadase gazijinoj snazi.
Kao gradjevina Turbe bijase poligonalne osnove, ozidano
nepravilnim tesanim kamenom a pokriveno kursumli kubetom,
kubetom zasticenim olovom. Kube je raslo iz niskog tambura
koji bijase opervazen uskom znjurom u krivo. Na malim
prozorima bijahu namjestene gatre od kovanog zeljeza, a vise
ulaznih jakih drvenih vrata, tesanih u grubo i ukrasenih
jednom guzvom, bijase prigradjena mala olovna ulazna
konzola.
Kabur u turbetu je bio okrecen bijelim kalkom, prednji nisan
sa turbanom od bijela damasta. Pod je bio zastrt sarenim
cenarom, a do prozora Kibli bijase prostrta i jedna
postekija.
Tu noc, te pogane ratne '92, takvo Turbe doceka rusitelje.
Silne, osorne, ohole. Za rusenje nisu bile potrebne bilo
kakve posebne pripreme. Ni kolicina eksploziva nije morala
biti nista jace. Trebalo je samo uznemiriti nepravilni
klesanac. Pomjeriti ga sa dugo godina zagrljenog lezista,
odlijepiti ga sa specenog starog maltera, jer  vijenac ipak
nije stegao kamen tako, da bi se mogao usprotiviti
rusilackoj namjeri. Kamen nije bio vezan ni zeljeznim
kernovima ni zaliven olovom. Sve su to silnici dobro znali.

epilog
Dobro utvrdjenoj maloj Osnovnoj skoli, sada stabnim
prostorijama vojske koja sebe nazva ”vucijim imenom”,
kretala se u crnini, crnom mahramom zabradjena starica.
Trazila je ulaz koji je bio dobro sakriven iza naslaganih
jakih bukovih balvana, maskiran sivomaslinastom mrezom. I
ako na skoli  nije bilo vrata starica je refleksno rukom
potrazila steku, jer je tim vratima prolazila nebrojano
puta, jos za onog rata kao bolnicarka u maloj bolnici bas
smjestenoj u ovoj skoli. Tetovaza u obliku sestorokuta na
desnoj ruci jasno je govorila da se radi o izuzetno poboznoj
osobi a  vec u velikom izborana koza stare ruke,
geometrijskom liku je oduzela simetricnost. Knjiga Novog
Zavjeta koju je starica  cvrsto stiskala pod miskom bila je
markirana malim koznim povezom, uredno smotanom hamajlijom
protiv nesrece. Na jednoj od markiranih stranica pisalo je o
Jahacu na zelenku:
”Kad Jaganjac otvori cetvrti pecat, cuh glas cetvrtoga
zivoga Bica kako vice
-Dodji!
- Tad pogledah i, evo, konj zelenko, a onomu koji je jahao
na njemu bilo je ime Smrt, a pratio ga je Had. Njima bi dana
vlast nad  cetvrtinom zemlje da ubiju macem, gladju, kugom i
zemaljskim zvijerima.”
Novi zavjet
Otkrivenje, 6,7-8
Otvaranje sedam pecata

Starica je trazila glavnog. Uredno obrijan, kratko podsisan
oficir sa ”vucjim znakom” na rukavu slusao je staricinu
pricu. Baka je iz sarene vunene torbe izvukla povelik
zavezljaj, otvorila ga  i pred oficirom je zablistala teska
guzva  zlata i nakita. Starica je trazila da se sruseno
Turbe odmah obnovi i to istim kamenom jer to trazi citava
Varos. I placa. Nesreca koja je zadesila njenu kucu samo je
trabala biti pocetak kataklizmi koja je slijedila Varosici.
Drugu noc na utorak  iza Jujrjeva kasno pred ponoc, na njena
kucna vrata zakucao je covjek u zelenim haljinama. Rukom je
drzao uzde konja zelenka. Cudo, ostar lovacki ker nije se ni
oglasio i starica je primjetila da mirno lezi pored
dosljakovih nogu. Covjek u zelenom je trazio da vidi njenog
sina, i razgovara sa njim o unistenom starom Turbetu. Znao
je i sinovo ime. Osjetivsi da je u opasnosti jer je i sam
prisustvovao rusilackom cinu na Turbetu, iz sobe je sa
isukanim nozem istrcao njen sin, potegnuo nozem na
pridoslicu. Ostrica noza je samo prosla kroz tijelo covjeka
u zelenom. Noz se okrenuo  u silnikovoj ruci, i udario njega
samog ispod srca. Tajanstveni dosljak je uzjahao konja
zelenka, lagahno se okrenuo i odjahao tamo negdje Turbetu.
Kada su pripadnika „vucje vojske“ pripremali za sahranu, na
tijelu su mu prebrojali 19 uboda koje je on sam sebi nanio,
zavrsila je pricu starica.
Varos se cudila kako je stara skola brzo napustena. I kako
je Varos pritisla neka cudna omora i neugodna tisina.
 Daleko od Turbeta iz tudje je zemlje kroz Varos naisao 
putnik sa kapom sajkacom na glavi. Nudili su mu odmor,
osvjezenje. Sa strahom je gledao domace i sam se cudeci, kud
i kada zabasa ovoj Varosi. Ime Varosi mu je bilo poznato. U
ovoj Varosi za upravo proslog rata je vojevao njegov
sinovac. Rezervist. Poginuo kada se vratio. Tamo daleko u
nekoj sumi, u nekoj zemlji sto se zove Sumadija. Od sjekire
bradve. Sjekira se okrenula sama. Pricali su da je prije
toga pored drvosjeca prosao neki nepoznati Jahac na
zelenku.

Grof

(Novi zavjet, Otkrivenje, 6,2-8. Bijeli  konj je simbol
pobjede, ridjan nasilja, vranac gladi,  zelenko raspadanja.

Broj 19 je posebno naglasen broj medju muslimanima. Sa
brojem 19 je djeljiv ukupan broj sura  (144) u Kur´anu.
Tetovirani znaci po rukama vjernika cesto su bili astroloski
znaci, znaci iz  geometrije, kabalisticka slova.
U juznoslavenskih naroda utorak se racuna za nesretan dan. U
taj dan vrsili su se religiosni i magijski cini, da bi se
odagnale zlokobne sile)

Dragi moji sugradani price su super i ja bih  nesto napisao
ali ste postavili jako visoke standarde tako da je sada jako
tesko napisati
nesto sto bi licilo na pisanje grofa i drugih kvalitetnih
tekstopisaca.
Ja znam ko je grof.I ja sam iz iste carsije i poznavali smo
iste ljude.
Mujo Pandro je moj favorit i drago mi je da ga grof spominje
ali ima toga jos.Ja sam neodluca i fali mi podsticaj.
Voli vas Garo.

Dragi Garo,
pusti standarde, bar ti Odozgo imas sta reci.
Nostalgiju ostavi po strani i trazi paraleluTu i Tamo.
U ljudima, u  stvarima i samo ces primjetiti da je Tebi i
meni samo nakratko izvuklo Sofru ispod gusce.
Slobodno pisi tecno kao kad si se puscao od  Spilje
Limanu. Doceka i po koji cvrtak ali ja sam uvjeren
da ti znas i kroz...i kada  bi u pisanju htio biti zesci,
ostani svoj.
Sjecanaja na male ljude cine te  ljudskim...
A ove iz  moje mape “Seherska groteska”  dobro si poznavao.
Pa ko ce njih spomenuti ako necemo mi..?

Pozdravi
Grof 

Kod babe Andje, na sestom

Na sestom kod babe Andje
snijeg se bijeli, cista klima  zar.
Bilo ga je i po metar
a u kafanici svako kutak nadje.

Kod bake nije bilo bitno.
Ko si?
Sta si?
Nekad i ne platis, ako nemas sitno.

Pa onda odozgo, gou rolle.
Sa strane prtine red,
pod rodlama, stegao led
sve dole do Nule.

Onako hladan
u Motel brzo.
Jer, gotovo si smrz´o
a i gladan.

A za stolom, u svoj toj tvojoj muci,
sjede Stefko, Mujo Pandro,
Dajdja i Dzandro,
i pitaju je´l gur gusci.

(I nikad od Andje bake
nisu porucivali Vuci,
da se u Seheru cuvaju Turci
i ako je bilo, od zumre svake.)

Grof

 I ja sam iz iste carsije,i ja sam iz Seherske avlije...
 Znam odlicno i Grofa i Garu ...
 Grof ima poseban stil pisanja,i moram priznati da
 me svaka njegova prica odusevi i odvede u djetinjstvo...
 Dragi Garo,evo dajem ti podrsku ja,ako ti to nesto znaci.
 Jedva cekam da cujem koju tvoju pricu.
 Ja znam da je to prica iz Sehera i da je napisana iz 
 dubine duse....

 Pozdrav Grofu i Gari od Belkise.

MORSKI PAS

Ljeto sezdeset i neke, uz kafu predlozi zena Muji da i oni
krenu na more
jer su mnogi otisli i bolji i gori od njih pa nebi bilo lose
malo radi djece.Ovaj put imas pravo priznade Mujo i rece da
se spreme  sutra u jutro polazak a ima se i auto.
Stigli na more oko podne, a tamo svjeta da nemozes proci,
neka guzva mnogi se pakuju odlaze,al se niko ne kupa.Sta je
ovo pita Mujo gazdu gdje su se smjestili.Pojavili se morski
psi pa niko nesmije u vodu.
Pa sto ne tucete pse, pita Mujo dalmatinca.Nusu to ovi
obicni psi nego morski, veli dalmatinac. Bez beli da su
morski,na more sam doso veli Mujo.Znas li ti sta o tome,
pita gazda Muje Znam veli Mujo samo 
za te stvari treba imati opremu nije to bas tako
jednostavno.
Pa sta treba brate reci, pa ce mo vidjeti sta imamo a sta
nemamo.
Pod broj jedan,brz cemac gliser.Valja li onaj tamo pokaza na
jedan lijep, tanak, brz. Valja rece Mujo. Broj dva, konopac
dvadeset metara.
Nema problema ima sto ako treba i crvena lopta pod broj
tri.
Nemamo loptu al kupcemo novu.Jel to sve, pita
dalmatinac.Nije.Nadi mi jos pet sest jaci momaka i neka
svaki ponese po toljagu.A sta vam je to toljaga, pita gazda
Muju.Jarbol,  da mu boga opsova Mujo, nezna 
sta je toljaga.Sad znam u redu je.Kad krecemo, sutra u
jutrou u pet 
sati.Da nije rano, nije,moramo to srediti prije kupaca u
redu dogovoreno.
Prica Mujo;
Dosli smo u zakazano,camac spreman, konopac dvadeset metara,
crvena lopta i dalmatinci sa toljagama.Pitaju oni sta cemo
mi raditi stojte na obali i cekajte.Sjednem ja 
u camac a on lijep neda gledat u sebe. Svezem loptu za camac
pa na otvoreno more i pravim krugove al polako i gledam u
loptu kad vidim ja
peraje, desetak metara dalje. Kruzim ja tako i pojacavam
brzinu postepeno a i psina pojacava i tako drzim ja njega na
odstojanju dok ga dobro ne razljutim i nebudem siguran da je
dobro za junijo a brzina
je maksimalna onda ja okrenem prema obali koliko god mogu
brze i kad sam dosao skoro do obale naglo skrenem a zmisli
psina nezna skrenuti u velikoj brzini pa izleti na obalu po
daset metara,vicu dalmatinci
sta cemo sada,ma udri toljagom nedaj da se vrati nazad.Taj
dan devet komada, zapravo nije vise ni bilo.Kazem gazdi da
ih negdje odvezu,nije
dobro da djeca gledaju te mrcine, mogu se prepasti i oni se
slozise samnom.Drugi dan sve normalno raja se kupa djeca
vesela niko se vise nebrine.Kaze meni gazda, gospon Mujo
hvala vam gdje culi i neculi
spasili ste nas velikog belaja i u buduce uvjek ce te biti
rado vidjen gost u ovom mjestu.Onda se i ja zahvalim na
lijepim rjecima i dam im do znanja da sam ja dosao zbog zene
i djece a mene sto se tice imam ja moju ljepotu sto tece
ispod kuce.


PS bice mi drago ako sam uspio bar nekoga nasmijati

svima pozrav Garo Grab

Garo,
prava stvar...dobar si.
E sad,  za one koji ne znaju  a da nebi
povezali bilo sta sa likovima Muje i Sulje
iz BiH viceva, mladji si pa napisi malu biografiju
ili objasni o kome se radi.  Normalno ostavi Muju 
bez orginalnog prezimena ipak je privatnost, stvar
familije.
I nastavi, ima stranica koje njeguju staru Banjaluka...
Mjesta i likova sa Graba i sire o kojima se ima sta reci je
bezbroj.
O Dgoj ravni, Siljku, Jajckoj stijeni... Grabom ja prolazio
Rimski put spajajuci Solin sa Servitijumom, 
a strai naziv Hadzi Begzada-mahala je prelijep...

Iskreni pozdravi 
Grof  

KUHANO JAJE

Prica Mujo a ja i Diga nedisemo.
Vozim ti ja avtobuz iz Jajca za BanjaLuku, zima srce puca.Ja
u Rekavicama stoji zena i ceka,u rukama drzi korpu.Stanem ja
otvorim vratu
ulazi, kazem joj,a ona se necka,ulazi bolan a ona nako
stidljivo,nemam ja
para.Ma ko te pita za pare, bjezi sa te hladnoce i ude ona u
avtobuz.
Vozim ja dalje kad sam bio negdje u tjesnom zveknu nesto ja
pogleda ona
zena spustila dvoje jaja na haubu od motora.Gledam sta
cu,dignem haubu
iubacim jaja u vodu sto hladi motor i vozim dalje.Kad sam
stao u Karanovcu dignem ja haubu izvadim jaja gotova.
Mi se zgledamo, ozbiljni niko ne negira.
Pita Diga,jesi li ikad probo sa krompirima jesam sto puta al
to moras odma u Jajcu da ubacis jer krompiru treba puno vise
da se skuha.
Jesi li nekad probo pomjesati malo mrkve pa melo kupusa malo
mohuna.
Jesam rece Mujo i zastade.Ma nisam, budalo jedna, to je
bosanski lonac
nemoze to u masinu, ma sta ti znas o masini, sta si ti po
zanimanju
pita Mujo Digu, elektricar  veli Diga,nije ni cudo veli
Mujo.

Puno pozdrava svima
grofe hvala

Evo i da ja ispricam jednu banjalucku pricu, koja moze
opisati poznati tzv. banjalucki damar.

Ja tih godina perko ljeta radio u BSK-ovoj kafani da zaradim
sta za ljetovanje. Radeci tako u BSK-ovoj kafani, koja je
opet posebna prica za sebe, dogodilo se mnogo lijepih
dogadaja, ali jedan mi je ostao u sjecanju. On upravo
docarava sve banjalucko u sebi: o raji banjaluckoj i onima
drugima koji su u to doba samo u Banja luku dolazili utorkom
– kad je bio ”Pijacni dan”.
Naime, dogodilo se to jednog vruceg ljetnog utorka 80-tih
godina prosloga vijeka. Ljeto vruce, onako kako samo u Banja
Luci moze da bude. Sunce u vrh neba iznad Banja Luke, oko 13
sati. 
Radeci u kafani u to doba je bila moja obaveza da skupim
kahvenjake (dzezve, fildzane i ostalo) po zanatskim radnjama
u okolni Ferhadije dzamije i kafane BSK. 
Tako u tom cugu zaredavsi od limarske radnje Martinovica, do
opticke radnje Cengica, nakupih pune ruke kahvenjaka.
Izlazeci  iz opticarske radnje Cengica, punih ruku tacni sa
kahvenjacima, bacih pogled na cesmun, na cosku ispred
dzamije Ferhadije, iz koje je tokom vrelih banjaluckih ljeta
stalno tekla voda. 
Ispred cesme stoje trojica banjaluckih zafrkanata –
banjalucana i jedan za drugim piju vode. Osvjezavaju se. Dok
su oni tako jedan za drugim pili vode, nailaze dvije zene
koje su dosle u Banja Luku zato sto je bio pijacni dan i
koje su neznam kako sa pijace nabasale na ovu cesmu. Jer
njihova relacija je bila od autobuske stanice do pijace i
obratno. Hoce i one da se osvjeze. Stadose u red da piju
vode. Opet ova trojica se nesto pogledaju i pogledima se
dogovorise. Primjetih i ja tu njihovu igru ociju i vec
znajuci ih od prije da ce biti neka zafrkancija, stadoh i
ako su mi ruke bile pune kahvenjaka, da vidim sta ce biti
dalje. 
Tako prva dvojica se napise vode, ove dvije zene strplivo
cekaju u redu da se poslije njih trojice i one napiju. Dode
na red i onaj treci – pij, pij, pij i kad se i on napi –
malo se on izmace u desnu stranu i kao preko cesme onako
glasnije povika u pravcu avlije dzamije Ferhadije: ”Efendija
hvala, sad mozes da zavrnes vodu – mi smo pili”. 
Opet ove dvije zene vide sta se dogada, da ce ”Efendija da
zavrne vodu i da ce one ostati zedne” zavikase u panici, obe
iz sveg glasa u isti momenat: ”Efendija nemoj zavrtati vodu,
samo jos nas dvije da se napijemo”.
Ja kad sam to vidio, umalo mi nisu iz ruku poispadale sve
one tacne, dzezve i fildzani. Nas cetvorica hocemo da umremo
od smijeha, a nijima dvjema nista nije jasno. Gledaju u mene
pa u njih trojicu zbunjeno nista u prvi mah ne kontajuci.
Poslije par sekundi skontase i one kako su se ”provalile
k̒o cir” pa i nepopivsi vode uzurbano po vrucem
banjaluckom danu se uputise u pravcu centra, valjda odose na
autobus. 
Opet nas cetvorica nista nerekosmo jedan drugima, a i sta da
kazemo, sve je videno i receno.
Eto, to je moj mali prilog ovoj temi, da se malo nasmijemo,
a da ispricam i jednu od miliona malih banjaluckih prica o
banjalucanima i onima koji su nekada dolazili utorkom u nas
grad, a sad nazalost oni, iz tih vremena sad ”kolo vode” u
Banja Luci.

Pozdrav Svima i Sretna nova 2010 godina.

Dragi moj Andjele, ....Sve najlepse na ovom svetu sto
postoji ja ti zelim...
Pre neko vece sam slusala pricu o prvom zvuku sa
granafora...joj, ljudi su se otkacili kad sam im procitala
tvoju pricu...
Volim te i mislim na tebe ....Tvoja Daca...
Srecna ti Nova godina...moj Toba...

U kafani na Ilidi koju je tada drzao neki Vahid sjedi Mujo
za jednim stolom, Diga i ja za drugi pijemo caj s rumom pred
Mujom konjak i tanjiric sa mezom.Znam da smo mu bili dragi
jer smoga pazljivo slusal kad bi on pricao svoje dozivljaje.
Mujo je bio penzioner a mi djeca.
Prica Mujo mi netrepcemo:
Drugi svjetski rat,nedaca svjetska.Udario njemac svim i
svacim, sve
nekako, al avioni najgori bombarduju ruse ljdi ginu, stvore
se najedanput,urade to sto urade i nestanu.Kako im
dohakati,cime kad nemas nista.I onda sjetim se ja halke na
ilickim pecinama, velka halka kazu da su se za nju nekad
vezali brodove kad je nekad bilo more
Na drugoj strani Jajacka stijena otisla u spic, dusu dalo sa
svezat
sajlu.Razapnem ja sajlu, jedna strana za halku, druga za
Jajacku stijenu a onda rastegnem ribarsku mrezu po sajli a
ona se fino otegla
i zatvorila sve od Sehitluka do Jajacke stijene.Nije proslo
puno vremena
nalet neprijateljska avijacija bas iz pravca niz Vrbas u
brisujucem letu al nisu vidli mrezu, ja kad su se posli
zapetljavat i padat na
zemlju pravi rusvaj,krila, motori,repovi bilo ih je dosta u
Vrbasu,
taj dan ni jedan nije proso svi zavrsili na zemlji.Gledamo
mi, sta reci.Malo nam je nejasno koliko je to moglo biti
avijona znal se broj
makar od prilike,i upita Diga Muju to oko broja bil se moglo
znati ofrlje.Mujo se zamislio konta prebire po sjecanjima
ikaze.Ja neznam
tacno koliko je bilo al znam sigurno da sam ja dvije godine
samo propelere lozio, majcin sine.

Poz.Svima

....zin-spulna pod visokim iberlaufom.

...a slijedece jutro, tamam cu ti ja fildzan primaketi
Majki...zamalo se ne oprzi, kad cujem, zakajla zin-spulna
pod visokim iberlaufom.  Tamo negdje oko Kurjakovog kamena.
Pitam Majku,  bi li po sorvan da ce za koji minut stati pred
Skolu.  Ja ti necu ni zavrsiti, kad  bubnu neko kurblom u
vrata i jos veli..,
-sreca Mujo pa mi se zadefekta pred tvojom kapijom...evo ti
tringelt unaprijed, znam da ce Ford-ajfel biti opravljeno a
ja odo kod Buce na gemist, zavrsi samnom onaj od Avgana,
znas ga ozenio Hajrinu balduzu...
-Zdogovoreno. Samo ako ces Buci, nema sode, zafati Ilidze
kod Mlade, pase kao mliko, ja cu ti njemu...
-Medo, trinaesku i vidi prvo liht-masinu....semering
pritegni, osrednje a stal-platnu nad  druk-lagerom ne diraj
bez mene...
Otici ce ti Medo i ja ti necu ni turit ciplju u sporet,
vrati se, pita
...-babo mugu li ja isprobat...?
Upali Medo, kurblu kulturno pripe gdje joj je mjesto, sjede,
dade gas, a Majka zajauka,
-Ah, dragi Mujo sta uradi od djeteta...
Dok cu ti ja njoj odgovarat do onoga, sto se treba reci
zeni, cujem ti ja neko zabremza.
Izaci cu ja na Cestu, ide Savo Kusmo, veli
-...Mujo, neko kraj meine prodje tako brzo, okrenu me
durcugom tri puta, idem li ja ovo Spilji ili Zbani..?
U tome ce ti iz Ford-ajfela izaci Medo, nosi dvije kile
rakij, zuti se i meni ce ti reci,
-Babo evo ti poslao Meho iz Hadrovaca...
Da nije donio rakiju, djaba sto sam mu otac, ja mu ne bih
vjerovao da je bio u Hadrovcima...
E ovako je bilo nesto slicno, hoce li biti cetdeset
trece...nece,
...prija ce biti cetrdest druge....moglo bi, prije biti
cetrdeset trece. Nije bilo tada Mede...Bio Dzado i Kuka, a
cikurja u kahvenjaku...ja sam tada pritegao dekl od zelenog
fiberglasa na americkom Tunderu. Stao general Ajzenhauer
isored Demerovica kuca... ni maket....americka vojska...I
tada ce ti on meni reci,
...Mujo hajde snama, nekako sam uz tebe siguran da necemo
stati do Berlina. Ja, budala umjesto da krenem, zao mi
Sehera...
...vratim se da nastavim kahvu kad stize partizanski kurir i
veli,
-...Mujo, evo ti stigao poziv za Igmanski mars....

(po sjecanju zapisao) Grof

fine price ali de nam toba jednu veselu da razbijemo bijelu
sjetu.pada vec 4 dana.

Garo samo nastavi pisati 
Posebno me raduje sto pises price vezane za Seher i ljude 
koje poznajem pa mi je jos draze citati

pozz

Da li si mislilia na mene  Tobu, kad si rekla"toba"?
Pickarati uvijek mozemo!

da na tebe ali ne moras najavljivati, hahahaa

DROB
 
Bila je 1943, rat sa svim svojim problemima.Potrosilo se 
sto se imalo,
pomoci niotkuda sto uberes to ti je.Ljudi vise gladni nego
siti u granapu prazno.Ima para kakvi hoces,al kupit nesto,
tesko.Smjenjuju
se vojske.Njemci pa ustase pa cetnici pa paparizani svi
traze hapo a niko ne donosi.Na  selu je bilo bolje al ko
smije otici na selo, nit smiju
seljaci u grad nit smiju ljudi iz grada na selo pa ti vidi
kako je.
Moj se otac od vajkada drzo dobro sa nekim mlinarom iz
Pervana koji se zvao Simeun al kako  je rat poceo ni traga
od Simeuna, on nesmije dole
mi nesmijemo gore i tako je to.U kuci se spomene  cesto
mlinar al hajd
stisni pa otidi u Pervan.Doduse niko nikog ne nagovara al
vidim ja da je domene.Krenem ja jedno jutro da stignem za
dana pa sta bude,bude.
Zaso sam za Jajacku stijenu pa hajd hajd hajd i stgnem ja
pred Simeunovu kucu.Bogami nikog nisam ni vidio ni trefio za
nevjerovati, al tako je.Pokucam na vrata, kad neko otvori
Simeun, ziv zdrav.
Mujo jesil to ti, jesam bez beli da sam ja.Vidim i njemu
drago a imeni
Pa sta ima dole u seheru, ima svasta al nema hapo.Potrosilo
se i kapak.Sjedio sam ja kod njega dva tri sahata ispricali
se bas onako dobro o svemu i svacemu.Natrpo je Simeun
kuruzova brasna, senisna brasna, sira kajmaka oraha, rusak
pun ima jedno cetrdeset kila.
Mujo nije  da te tjeram al vrijeme je da krenes znas trebobi
stici za dana nebi volio nedaj boze, da ti se nesto
desi.Pozdravimo se i ja krenem.Iso sam ja tako iso, nosim
onaj rusak drago mi st nosim kuci
hrane, ima bar za desetak dana.Kad sam isao pored nekog
sumarka izadose iz sume dva cetnika u rukama drze nozeve a
ruke im krvave do
lakata, stadose ispred mene.Odma ispitivanja ko si, sta
si,odaklen si, gdje si bio, sta si radio i tako.Oni pitaju
ja govorim sve kako je nista ne lazem,kako je tako je.Kazem
ja njima da je glad i tako kao sto i jest.Ma znaju i oni sta
je u pitanju, al eto opet pitaju.
Sad ides sa nama, jedan ispred jedan iza mene i pravac dole
u neki potok meni su se noge odsjekle od staha al nema
druge, idam.Kad smo
stigli imas sta da vidis.Njih trojica zaklali tri vola i
peku digarice na sisu.Taj sto je bio treci on im je valjda
glavni skida
one komade digarice i nako lagano jede a usput i on
ispituje.Pita brate sve sko mu padne napamet a ja odgovaram
onako kako jest.

Dok ja tako prica sa njm onaj jedan od njih uze noz i poce
sjeci jasenic pravan ko strela.Kad ga obori izmjeri duzinu i
oguli koru sa njega, bogami moga pravi razanj,Mujo gotovo je
sto bi bi.
Gledam sta ce biti, kad zamisli majku mu, uze onaj razanj i
nabi na njega ona tri droba i kaze Mujo nosi ovo dole znamo
mi da se nema sta jesti.Gledam ja ona tri droba golemi ima
tristo kila u njima ma da je makar razrezo da ona govna
izadu bilo bi lakse al hajd sad reci da neces odma kec
basuna.Imo bi sta konj nositi.Rusak je stalno na
ledima.Lapim ja one drobove i krenem, kontam kad izadem iz
potoka
i kad malo odmaknem bacit cu ja njih negdje u jarak.Kad sam
izasao na put mislo sam sad ce zapucati i gotovo.Maga mi
boga nepukose fala bogu

Nosio sam ja to jedan kilometar ihtio baciti al bojim se da
me drze na nisanu pa ako bacim zna se,okreniti se
nesmijem,nosi i duraj.
Kad sam jos dobro odmakeo dodem na jedno mjesto vidi se
seher, e sad nema bacanja,sve se mora donijeti.Ilidani su me
docekali na nogama.
Cijela Ilida je mjesec dana kuhala drobove i sto je
najvaznije prezivila!


PS.Hvala na podrsci
Puno pozd. raji iz Gornjeg i Donjeg sehera
Garo Grab

Bravo Garo,bravo Grofe/Buget!
Nastavite tako sa dobrim pricama.
Pozdrav i dobar dancic.

Bravo Garo,Iskreno se nasmijem tvojim lijepim pricama.Lagano
i za opustanje pogotovo u ovim dugim zimskim danima,fino
stivo nema sta mora se priznati.Mene kao tvoga susjeda i
komsiju intersira jedno pitanje o starim kazivanjima :Da li
je istina da za vrijeme Stare Jugoslavije 30/40 godina za
svijedoka na sudu nisi mogao pozvati ljude koji su
zivjeli/stanovali od Kurijakovog kamema pa skroz gore iznad
Navoselije? Dugacko pitanje priznat ces dobri moj Garo,
razlozi za nesto tako se prepoznaje i u tvojem lijepom
opisivanju "Istiniti" dogadjaja Koji su se
dogadjali????????? "Drob ko pernati jorgan"???????" Toliki
je golem drob da si mogao zimski kaput od njega
sasiti"????????  Puno toga sto sam i sam slusao od divnih
ljudi sa nasega Graba u dobra stara vremena, nazalost jedan
dio ti dobrih ljudi nije vise medju nama.Pozdrav, malo sale
nije na odmet!!!!!!!

Dragi moj komsija(nepoznati)hvala na lijepim rjecima i
podrsci.Kao djete
Ja sam volio slusati ove price i trazio sam zgodne prilike
da ih slusam.
To nije bilo uvijek lako jer  pripovjedaci nisu uvijek bili
raspolozeni
za tekve price.Sve ove price su iz prve ruke i nisu rekla
kazala,meni su drage i ja ih pokusavam prenijeti sto
orginalnije.Nemislim da su price istinite ali su mi
simpaticne i dobre da se covjek malo opusti.

Sto se tice pitanja za svjedoka,cuo sam nesto ali nevjerujem
u to puno finog svjeta je zivjelo u tom djelu tako da
nevjerujem u to.

Ps.Jos jednom veliko hvala na podrsci
Ibri i svima koji podrzavaju
Garo Grab

Hvala Daco, na svim tvojim komentarima...hvala ti za
novogodisnju cestitku!
I ja tebi i tvom Suprugu zelim sve najbolje...ma...mada nase
zelje, ponekad se izgube u stvarnosti!
Neka ovog Kajaka, Sheksa ... kad sve pozavrsavamo, okrenemo
se kraickom oka ka Banjaluci...Raji, Vrbasu...svojim
izgubljenim ljubavima, mladosti!
Pisu ovi momci...zestoko, pise i Azra fenomenalno!
To je Banjaluka, srce od Grada, Majka junaka i
ljubavnika...pjesnika!
Virtualna Banjaluka, svakako...na to sam mislio!
Svijet u nasim dalekim raseljenim glavama!

MOJA ULICA

Duga..mokra ulica Avde Karabegovica sa svojim
avlijama,rascvijetalim vocnjacima i kucama uz samu ulicu 
bez trotoara,zamirisala je beharom u ove proljetne dane 
poslije kise. Izbeharana jabuka savila se iz Babickine 
avlije preko ulice pa sve do nasih prozora u svim bojama 
i mirisima,budeci nas iz djetinjeg sna u mirisno jutro...
Pred Saracevom kucom treperi visoki jablan 
svojim zelenim liscem...glasno...i strazari nad malom 
rajom koja se igra na prasljivoj ulici,nehajuci na sunce,
koje svojim toplim ljetnim zrakama grije njihova slabasna tijela....
Gore vise u mojoj.. nocima sanjanoj ulici Avde 
Karabegovica u Verinoj neogradjenoj avliji,rasirio svoje 
grane gordi orah,da primi malu raju u svoja zelena njedra,
a veliku raju,koja sjetno svira na staroj ohrndanoj 
gitari slusa..i pamti njihove pjesme,da bi nas u tmurne 
jesenje dane nahranio svojim bogatim plodovima...

A preko ulice u Fikrincinoj avliji sa jedne strane kuce
vitke jele,zimi prekrivene snijegom,pricaju price o 
maloj raji,iako ih oni uz vrisku i galamu gadjaju 
grudama snijega,a svaka pogodjena grana odskoci,
kao da ozivi ispod cistog bijelog prekrivaca koji 
se svjetluca na promrzlom suncu...Sa druge strane 
vitka munara okruzena baslucima posivjelim od vremena 
izvila se u nebo ne sluteci sta je ceka.... 

posveceno maloj raji,
Vera,Hikana,Azra,Fika,Emir,Bum,Biljana,Fiza
Zoran,Braco,Spomenko,Zdenka,Hasan,Irfo.....

Nije bitno za ono tvoje "jebiga ovo ne znam kako se pise
-topal ili topao?", 
bitno je da si ti uz Spasu Puljica ushao na velika vrata u
svet tvoje "omiljene" nauke koja se zove - FIZIKA :)

Drago mi je da sam te iz-google-ovao trazeci datum susreta
gimnazijalaca prigodom mature koja bi, prema mojim
saznanjima, trebao da bude 29.5.2010.

Dragan Djukic - Djuka

Ima jedna prica banjalucka,neobicna,i
istinita,njezna,daleka,al zapamcena,i nek se dalje
prepricava:


                               Sedam trava


   Po njenoj besjedi,izjutra,na sabahu,izlazile bi one iz
kuca,i posjedale po basamcima(basamacima),i
raspetljavale,svoje duge ,lijepe i sjajne djevojacke
pletenice,i rascesljavale kosu gustim cesljevima.
   Sve su one stanovale blizu,jedna druge,kuca,do kuce,ili
jedna preko puta druge,pa su se mogle,izjutra
odmah,dogovarati,kako ce provesti slobodno vrijeme
zajedno,druzeci se.
   Iznad mahale,propinjalo se brdo koje se zvalo Velika
strana.
  Po njihovom djevojackom adetu,odlazile su one,izjutra
rano,cim se kafenjaci odloze cisti na mjesto,i cim se
roditeljima,ucini sve sto ih sljeduje,u poslusanju.
   Kroz gustu sumu,silazio je potok,u svojim brzacima,i
prolazio pored kuca,a svaka kuca,imala je bunar,ili izvor.
   Uprkos tome,imale su one svoje tajno mjesto,gdje su
odlazile skupa,noseci sa sobom sepete,u brdo.
   S lijepa vremena,ljeti,kad vrucine brzo krenu,krenu i one
sto ranije,u pohode brdu,koje je skrivalo tajno mjesto,za
koje su one vjerovale da samo one znaju za njega.
 Ili se to samo tako njima cinilo.
  Na vrhu brda,okruzena gustom sumom,nalazila se livada
ogromna,sa sumskim jagodama,gdje su ih brale,i brizno
spustale,u svoje staklene tegle,a u povratu,sa strane
livade,zbrale bi,one vrijedno i marljivo,njeznim
rukama,sedam trava.
 Sabirale su one,kad zberu,hajducku
travu,kamilicu,kantarion,diviamu,travu od sunca,majcinu
dusicu, bosiljak,podjednake,pregrste trava,i
odlazile,radosno,u trku,na potok.
 Na njihovom mjestu,bilo je prosirenje potoka,kao malo
jezerce,gdje su se one zajedno,okupljale,i polage trave u
vodu,pa se ondje s obadvije ruke,zanosno,umivale po licu.
 Jedna trava je bila da lice bude bijelo,druga da bude
njenzo,treca da koza bude barsunasta,cetvrta da dadne
svjezinu,peta da  tjera rumenilo u obraze,sesta da mu daje
cvrstinu,a sedma,sedma trava da zamirisi lice.
I dok su se tako umivale,one su i pjevusile.........Mila
majko,salji,me na vodu...
 Kazu,da pjesma potice,od tih djevojaka.
Ja vjerujem.
 Onda,su se one,tako mirisne,vracajuci uz put,razdragane u
djevojackom cistom zanosu umivanja,skupljale potpalu,koju
bi,stavljale,u sepet.
Poneka,bi,stavljala,i korpu,na glavu,a ispod korpe vijenac
od peskira,da ne zulja glavu.
Kada bi stizale u mahalu,svaka,bi zusto,odlazila svojoj
kuci,i jos u tihom dovikivanju,dogovarala,se,kad ce u
mahalu,izac na mejdan.
 Uvece,u aksamu,skuplaje,bi se one,mirisne na sedam trava,i
nosile sa sobom maramice.
Ak,je koji,momak asik ,dodirnuo maramicu,jedne od  njih,one
ostale bi odmah pravile krug oko njih,iz kojeg bi tesko
mogao ko izaci.
Iz jednog od tih krugova,poticem,i ja,a iz nekih,i vi.
 Ovu malu,pricu,uspomene,na Njenu  besjedu,poklanjam,svim
djevojkama,i njihovim potomcima,koje su se umivale sa sedam
trava,na Velikoj strani.

   VAUUUUUUUUUUUUUUUUU...totalno sam oduzet i obuzet pricom
...nesto najzrelije sto sam procitao na Kajaku...eee, ma za
antalogije je eee, pa pravi profesionalci se mogu diviti a
kamoli ja..Bravo AZRA !!!
.....Jest ima samo jedna mana sto nije objavljena na Arifu
!?...he, he, heeee...malo lokal patriotizma...
                                     ....Gero

Moj mili Djuka, otkada je banjalucka Realka postala, nije
zapamceno da je neko na popravni iz Geografije okin'o...osim
Tebe i mene!

Na popravnom Komisija sebi nije mogla doci, slusajuci nase
"brilijantno" znanje!

Kakvi smo mi "jebivjetrovi" bili... i ko je ikad normalan
pao iz geografije i to kod Zlate Beganovic?

Pozdravlja te Tvoj "Geograficar" Toba!

                RUCNI MLIN ZA KAFU


Ne sjecam se gdje je kupljen,bila sam zaistaa mala da to
zabiljezim,a bilo je i previse vaznijih detalja za
pamcenje,pa mi je izostalo,ali jeste negdje...ili pod
"Plocom"ili u Bezistanu.
Dugo,smo to ljetno prijepodne tragali,za najljepsim,ja i
mati,sve dok nismo nabasali na jedan,sivi metalik boje sa
izrezbarenim motivima fildjana i djezvi.U izlozima,stajao je
i elekrticni mlin za kafu,ali moja je mati,trazila rucni,jer
je stari vec imalo neku falinku,i okretao,je kao pokvareno
biciklo,imao je prazan hod.Mljelo se i okretalo,al nista
nije ispadalo samljeveno u njegov bunker.
Imali smo uticnica elektricnih bezbroj,kako je ono Ismo,bio
elektricar,i u to vrijeme stanovao kod nas,gdje god je bilo
zgodno,ugradio je po jednu.
Nekako djeciji,ne rekoh majci nista,al potajno
negdje,razmisljah sto kupuje nesto sto joj pravi dodatnog
posla,kad onaj elektricni samo upalis i gotovo.
I jos,kad zena za pultom rece cijenu,meni oci stadose.
Bio,je par puta skuplji,od onog elektricnog.
Majka,je brizljivo stavila mlin u svoju tasnu,da ne bi
slucajno u prolazu nekog udario,i odbi moju ponudu da ga ja
ponesem.
Neka Bela,mama sine zna da si vrijedna,al mozes nekog
udariti slucajno,majka ce ga ponijeti,a ti ces jagode,koje
cemo kupiti usput,u povratku kuci.
Usput smo sreli,u hladu Kastela i nekoliko majcinih
prijateljica,pa su one zasjele na klupi,a ja sam se
poigravala sa parkiranom lokomotivom,iz drugog svetskog
rata,i pokusavala da zapamtim sta na njoj pise.
Zene su dolazile na kafu,majka,se nije bas hvalila
mlinom,nije bilo ni potrebe,on vec kad bi dosao na sto,bio
je u centru paznje.
Same su pitale,gdje je kupljen ,koliko je kostao,i sve
najljepse govorile o mlinu.
Sjedeci na stepenicama,u odmoru svoje igre,cudih se i trazih
odgovor na pitanje,koje nisam ni znala,tad da postavim:
-Zasto se svi dive i prave pricu od mlina,kad je on samo
jedno jos dodatno orudje za rad,narocito mojoj majci,koja je
uvijek imala posla preko glave.
Medju spakovanim stvarima,nasao se i mlin za kafu,onda kad
je moja mati,napustala svoju voljenu kucu.
U izbjeglistvu,smo,i kasnije,kad smo se konacno
smjestili,rijetko to upotrebljavali,sluzili smo se 
elektricnim,al onaj mlin,je stajao,na posebnom
mjestu,specijalno sakriven,za nedaj boze.
Tako,kako u Dansoj,nikako,ama bas ni jednu minutu,nismo bili
bez elekrticne energije,mlin,nikad nije upotrebljen.
Prije neki dan,spremah kuhinju,da promjenim,parire,koji su
se nekako vec zguzvali po ladicama kuhinje,i koji su mozda
mi vise dodijali,po dezenu,i naidjoh na mlin.
Moja sivaca masina,bas kao da je imala neki dogovor sa
zenama,uvijek,kad sam na njoj nesto prepravljala,one dodnesu
na poklon,uvijek bosanske sitno mljevene kafe,pa ja skoro da
nisam nikad palila ni elekrticni mlin,,a kamoli rucni.
Medjutim,kako imah velikih rezervi,podijelih ih,i ostavih
sebi,ali nedovoljno,i uvece tako,doje komsinica na kafu,a ja
sva zatecena,ni trunke mljevene.
Paket kafe u zrnu,smijesio se,i ja nekako stiljivo izvadih
mlin za kafu,i rekoh:
Sacekaces bogami kafu,ovaj put,stavrno nemam mljevene
kafe,moram samljet,na rucni,a elekrticni mi je zauzet,jer
sam samljela secer neki dan u njemu,i ne cisti mi se,nisam
imala staub secer za kolac!
-Blago meni,ljepoto moja,casti li,pa otkad ja nisam popila
kafu,tako samljevenu.
Sjedoh preko puta nje,i trzoh se naglo,uzimajuci kuhinjsku
krpu,i stavljajuci je ispod mlina,preko maice,rekoh:
Mati,je uvijek stavljala,krpu kuhiljsku ispod njega,da joj
valjda,ne ostane neki trag na bluzi,jest da ja nemam
potrebe,nit je moja vrijedna,i vec sam je upljala,al eto
stavicu,kao ona,nekad.
Komsinica,kao nekad,one mamine komsinice poce da postavlja
pitanja oko mlina.Ija odgovarah,i ispricah joj svu pricu o
rucnom mlinu za kafu.
Utom joj postavih i pitanje,premda onako,nonsalntno,ne
direktno,ili bolje reci,nisam ga ni formulisala ali,ona
ponudi,zaista zadovljavajuci odgovor svojom pricom
Eh..........Bila su to vremena
Zene se vazda skupljale,oko hurmasica,jedna pravi agdu,dobra
za nju,jedna daje savjete,a tek oko baklave,ima tu
posla,musko vazda zahtjevno bilo,sve moralo biti kako treba
i u kuci,i oko kuce,pa se zene dovijale,dovijale,kako su
znale.I,sad ja tebe gledam,kako ti taj mlin okreces,eh.....
Pa,reko,hoces ti da okreces,ponudim joj
Hocu
Sad,mi lijepo objasni,kakva je tajna u tom rucnom mlinu za
kafu?
Moj Azra,zene su se za njega otimale,da sjednu Azra,da
sjednu napokon od posla Azra,i da koju minutu odmore
Gledah u nju,kao da mi je rekla najvecu istinu do sada
cuvanu,negdje u nekom zavezljaju,i odvezanu samo meni
Sjedeci tako,preko putanje,gledah je s divljenjem,kako
okrece mlin,i sjetih se majke,sjetih se Nure,kad smo ono
prolazili kraj njene kuce............
Nuro moja sta radis?
Evo,naradila se draga moja,pa sam sjela pod vinovu lozu,da
odmorim-rece Nura,a u ruci,je zista okretala rucni mlin za
kafu.
Njen je bio zut,sjecam se i nije bio rezbaren,a nas je bio.
Vjerovacu,dok sam ziva,da je rucni mlin za kafu,bio i
ostao,neka privilegija,medju zenama,bar privilegija njihovog
radnog odmora,jer drugi nisu ni imale.

           Ovu malu pricu posvecujem svim banjaluckim
domacicama
                 
               

Sve su price divne i dirljive...neke citam i po dva puta
da dobro utvrdim...a ova sa Rucnim mlinom za kafu me
odusevila,
vec sam vidjela svoju majku i nanu kako melju
kafu...stavljaju krpu
koja se obavezno stavljala ispod mlina...hvala Azra

Sječam se svoje mladosti i nikako da zaustavim suzu jer
osjeti miris pite koja je samo moja nana znala da
napravi,svaki put kada sam u šeher krenuo kod nane i  prije
dolaska osjetim taj miris pite a moja nana trči niz basamake
da me zagrli i kaže da mi je pitu spremila,sječam se a imao
sam samo 12 god.Još uvjek osjetim taj miris šehera i
banjaluke a suze liju i kriju se od prolaznika.

e, vala Azra,svaka cast za ovu pricu sa mlinom za
kafu.Zaista imas 
dara,pa rekoh,ako imam pravo na bilo kakav dobronamjeran
savjet;"NIKAD 
NE PRESTAJ PISATI",prica ti je predivna,dirljiva,odusevila
me i ima onaj 
pravi bosanski duh u sebi.Treba te sitne stvari znati
primjetiti,te 
sitne stvari koje su bile sastavni dio naseg zivota,a zatim
znati to 
prenijeti ovako.Sve pohvale na tvoj racun...PREDIVNO
Mnogo pozdrava.....................bxl

Dragi moj Toba, andjele moj, zelim ti sve najlepse u novoj
godini.
 Voli te puno tvoja Daca....cmokete, cmok

Segrt Hlapic
 
Te ce godine pripreme za Novogodisnju skolsku priredbu
krenuti dosta rano. Bar za nas, iz dramske sekcije. Jer 
komad o Segrtu Hlapicu sjetna prica o teskom zivotu kalfi i
zanatskih pomocnika uklapala se u potpunosti u zivotnu
zbilju humanog bezklasnog drustva kakvog su popularizilari
partijske i ostale Vodje tog ipak idealizovanog Drustvenog
uredjenja. A izbor glumaca pazljivo su proveli direktor drug
Ridvan i  drugarica Dilka. Glavna zenska uloga 
gazdarice-Majstorice, sjetne zene olicene u liku  tadasnjih
majki, lika koji je susterskog (obucarskog) segrta Hlapica
uzela u zastitu od surovog Majstora, dodjeljena je Sabini.
Posteno recno dosta nas se i upisalo u Dramsku ne zbog
ljubavi prema glumi...vise prema Sabini. Muska glavna uloga
segrta Hlapica dodjeljena  je meni. Cisto prakticno jer u
istinu, daleko bolji glumac-amater od mene bijase moj
najbolji drug Bekir. Medjutim prelijepi mladic duze plave
prirodno uvijene (ufrckane)  kose  i nebo plavih krupnih
ociju nikako nije pasao u lik ranog adolescenta  naviklog na
zuljave ruke namirisane voskom. Ni ja.  Ali sam ja 
jednostavno vanjstinom, garav, vise odgovarao polumracnom
enterijeru klasicne stare obucarske radnje. 
Probe su se odrzavale u donjoj ucionici Male skole na Ilidzi
a posto se dramaturski Komad odigravao gotovo u dijalogu
Majstorice i segrta vecinom smo na probama  bili nas troje.
Drugarica Dilka, Sabina i ja.
A takvih snijegova nije bilo. Jer vec pocetkom decembra
snijeg zaspe Glavnu ulicu. Bijeli cisti snijeg i ulicna
prtina sa strane. Onaj snijeg i prtina, sto skripe. Dzebica
sljive savijene pod teretom snjeznih stalaktita obasjane
zutim  skiljavim lampama sa bandera,  stvarno docaravase
zimsku idilu opisanu i naslikanu od Svjetskih umjetnika.
Scenografija kakvu je mogla samo uraditi priroda...u Gradu
kojeg volis. Pri povratku sa probe Sabina bi obicno isla
lijevom a ja desnom stranom ulice jer i moj put prema
Kurjakovom kamenu isao je preko Carsije. Bez rijeci, samo
laganim okretanjem glave, pa brzo glavom nazad. Razmak  u
kome metar nije znacio nista. Simpatije, vjerujem. Onda se
Sabini pokliznulo pa smo do Priredbe isli istom stranom,
jedno uz drugo...
Sala Doma u Seheru bijase puna. Majki, neni, baki, tetki,
amidza, ujni, striceva, balduza, jetrvi, snahi...program
pedantno i vjesto vodjen od drugarice Sunite. Recitacije,
hor dobro uvjezban od drugarice Edite pa Dramski dio  veceri
Sabina i ja.
Na pozornici osvjetljenoj skljavom gaznom lampop sjedio sam 
ja, na obucarskom tronozcu uz obucarski radni sto koji je za
scenu posudio dobri Seherski suster Dzanic. Alat i fertun mi
je dao moj buraz, tetke Hadze. Avdo. U monologu govorim o
patnjama i nepravdi koju prema meni kao uceniku na zanatu
provodi Majstor. I jos tome, ja sam bez roditelja, dovoljno
da vec u prvom redu teta Zilha, otpocne sa suzama. Iza
forange ce tad na binu izaci  Sabina (Majstorica) i ona ce
mene pomilovati po glavi pa mi dati komad kruha. I na probi 
Sabinina ruka nikad nije stigla na moju glavu ali valjda sto
je glavna predstava pomilova me po glavi, stvarno. Jest da
je Sabina okrenula glavu i od meine i od Hadine bakandze u
mojoj ruci...citava sala place dirnuta scenom. Vise nego
kada je Refik prikazivao film Tahir i Zuhra. Ruce,
zene...kazu da je stari Halko zbog nepravda i pickarao...jer
ja sm mu bio prvi komsija. Nikad Halko nije dao na mene.
Vele da ga je Eba gurala objasnjavajuci da to nije oprave.
Vec gluma. A Sabina ce, meni pruziti, polubijelu lepinu
(mali somun) koji je za scenu poklonio moj tetak pekar Asim.
Izgubio sam se ja od Sabininog dodira. Valjda je to bilo ono
sto su stari pricali „ da musko osjeti za se“ . Jesam li ja
onu bajatu lepinu  poceo jesti...nisam siguran, samo znam da
ce brzo kraj da eto i mene siromaha neko stiti u drustvu
koje je prije Tite bilo  nepravedno. U sali prestade zenska
suza a otpoce aplauz. Glasan. Dug. Ovacije mojih komsija,
rodjaka, poznanika. Sjetnog naroda, vrijednih radnika,
sutradan rasutih po gradilistima Krajne, halama tvornice
Obuce,  Cajevca i tvornice Duhana...
Samo je Reska laktom podbola  zaspalog Muju a ovaj vidjevsi
kraj seba Stefka a misleci da igraju munte dodade,
-...dalje.

Grof

Sabina je u Americi. U rodnom Gradu je dozivjela   veliku
nesrecu. Jednom smo se culi telefonom...rekao sam da
vjerujem da ce ona naci nacin za dalje...ima unuke... a i to
sto sam bas  nevjesto rekao, zna Sabina da je iz srca.
Nikada ja nisam bio glumac.
Cuo sam da je i direktor Ridvan tamo. Nisam napisao drug.
Ako se nekome moze reci gospodin onda to stvarno pristaje
nasen direktoru Ridvanu.  Mislim da ce nasem direktoru biti
drago ako zna da je vecina nas, vecina njegovih ucenika iz
nevaljalog  „vremena“  izasla uzdignute glave. Covjecno,
ljudski...
Sa  mojim Bekirom se cujem. On je nesto sjevernije od meine.
Cekamo jos koju godinu i valjda ce ostati snage za po koji
izlet malim biciklom. Bekir vozi, ja na guvernali.
Cesto sam na Rajni. Imam i kajak...

In memoriam: Đoko Grgec Anarhist (1949 - 2012)
Odlazak Jablana iz Štuliceve pjesme
Pripremio: Kruno Petrinovic

Svojoj kceri dao je ime Azra, kao i Johnny bendu. Štulic mu
je posvetio pjesmu Jablan. Ipak, na prste jedne ruke mogu se
nabrojati ljudi koji legendarnom Đoki Grgcu znaju
prezime. Svi su ga znali po nadimku - Anarhist. I, znalo se,
gdje god se Đoko pojavi, bit ce frke, murije i
prekršajnih prijava. Đoko je bio poznat po još necemu:
kad god bi se napio, a to se dogadalo svaki dan, padao je
ravno na glavu. Kao klinac, naime, nije stekao taj obrambeni
refleks da se doceka na ruke, jer je zbog rijetke bolesti
kralježnice prohodao tek u desetoj godini. I njegova životna
prica nije bitno razlicita. Za grad je, kaže, mrtav od 1991.
kad je dobio otkaz u banci (poslodavci su mislili da je
Srbin, a vjerojatno i nije bio baš najuzorniji medu
službenicima) i skinuo se s cuge i dopa. Otad prakticki ne
izlazi iz stana, a jedini razlog za život bio mu je da još
jednom vidi svoju Azru. Kci mu se, 22 godine od njihova
posljednjeg susreta, javila iz Splita, gdje ga je s deckom
vidjela na televiziji, u filmu Kad Miki kaže da se boji. U
rukopisu pjesme “Reket roll iz šume striborove” Johnny
prijatelja izrijekom spominje: “Hej, djevojcice, koje ti je
ime? Dodi, ako stigneš, veceras u Blato Mali Đoko za te
maligane slaže, truca glupe spike, al glavno da ne laže.
Reket roll iz šume striborove, iz magle smoga, ruži do boga,
ljudi su samci, defloranti, samoupravci….” Ovdje donosimo
njegovu životnu pricu
Kad smo kao ultraljevica pocetkom sedamdesetih preuzeli
studentsko vodstvo na fakultetu, mogli smo neko vrijeme
djelovati politicki. Kad nam je taj nacin djelovanja bio
zabranjen, jedini preostali nacin borbe, kojim smo mogli
animirati širi krug studenata, bio je putem kulture. U
studenom 1972. Slobodan Drakulic, moja malenkost i još neki
drugari organizirali smo Tri dana kulture. Tada je pokrenut
i casopis Grah, glasilo revolucionarnih anarhista Hrvatske,
u cijem uredništvu je bio i književnik Milko Valent.

U sklopu ‘Tri dana kulture’ nastupili su grupa Time, clanovi
grupe Bijafra, došao je kultni tip Harry, koji je snimao
vesterne pa Bosni, pa neki lik iz Koprivnice, koji je bio
potpuno istetoviran... Uspjeh te manifestacije zapravo je
uvjetovao ideju da se na fakultetu pocne svirati. Bobo
Drakulic, koji je uz sve svoje druge kvalitete, fantasticno
pjevao i izvanredno svirao gitaru, jedne je veceri uz
svijece izvodio irske revolucionarne pjesme. Pridružio mu se
i Miljenko Mayer, najbolji muzicar u našoj generaciji. Dobro
je krenulo, pa smo i nastavili. Poslije nam se pridružio i
Štulic, kojeg sam prozvao Cupko, zbog kratke, vojnicke
frizure.

Najvrednija stvar bila mu je fender gitara, a osvojio nas je
svojim temama, interpretacijama i obradama narodnih pjesama.
Posebno je volio makedonsku i vranjansku muziku, ciji je
melos upio za odsluženja vojnog roka. No, te su pjesme u
njegovoj interpretaciji imale rokerski štih. Spontano se
prikljucio svirkama, a izmedu nas je na prvi pogled
uspostavljen odnos enormne simpatije. Razlikovao sam se od
drugih po tome što sam brkao, kao što i sad brkam, ekavicu,
beogradski sleng i kajkavštinu. Tako da smo se zahvaljujuci
mojoj neposrednosti, koju sam tada posjedovao, i njegovoj
neposrednosti, našli kao ljudi. Prva stvar koju je profurao
bila je Balkan: svirao ju je na akusticnoj gitari svima koji
su ga željeli slušati. Osim toga volio sam njegove obrade
narodnih pjesama poput Hajduka Veljka, Dimitrije, sine
Mitre, Klincec stoji pod oblokom i, naravno - Kraj tanana
šedrvana... Bilo mi je jasno da je muzika njegov život, iako
ga je i studij zanimao. Mnogo smo razgovarali o povijesti i
anarhizmu. Cupko je bio totalno iskren. Pjevao je život koji
je živio, a svoje je stavove znao iskazati rijecima bliskim
širokim masama.

Kad je mater nakon oceve smrti i zemljotresa u Banjoj Luci
odlucila da se preselimo u Zagreb, ja sam bio protiv.
Odrastao sam na beogradskom asfaltu i u Banjoj Luci. Tako da
mi je taj mentalitet bio blizak. No, mama Licanka (otac mi
je bio Zagorac) smatrala je kako je najjace Sveucilište u
Zagrebu, a htjela je biti i bliže svojima. Medutim, Zagreb
je mene osvojio: imao je kozmopolitsku dušu, nevjerojatna
mjesta, tople i iskrene ljude, boeme... Imao je Mali Kavez,
stari Corso, Blato... Na kraju krajeva, imao je i Filozofski
fakultet, gdje se po mom bezobraznom sudu okupilo ono
najpametnije što je u ovoj zemlji mislilo. To su moji
profesori i drugari na katedri za filozofiju i sociologiju,
okupljeni oko casopisa Praxis. Zagreb me jednostavno morao
osvojiti, jer je imao sve što je meni kao buntovniku
trebalo.

Od svoje druge do desete godine života bio sam nepokretan.
Danju sam ležao potrbuške u gipsanom koritu u Djecjoj
bolnici u Rovinju, a nocu su me okretali na leda. Prohodao
sam u desetoj godini u Beogradu, kamo smo se preselili zbog
oceve vojne službe. Bio sam neiživljen i znatiželjan, život
sam tražio na ulici. Družio sam se s mangupima, a autoritete
nisam podnosio. Na kvalifikacijskom ispitu za studij
filozofije profesor Branko Despot me pitao što je mišljenje.
“Kretanje”, odgovorio sam i bio primljen.

Kad je Cupko kretao s Azrom, ja sam se oženio s Kejt, svojom
najvecom ljubavi. Istovremeno nam je negdje palo, a meni se
trebala roditi curica (Azra Grgac-Vukovic rodena je 25. 8.
1978., nap. a.). Kejt i ja nismo bili sigurni da ce biti
curica, ali nam je palo na pamet da joj damo ime koje ce
znaciti ‘cista’, a da ne bude Katarina, što na grckom znaci
‘cista’ (ime Đokine majke i supruge, nap. a.). Ne znam
tko nam je rekao što na arapskom znaci ‘azra’, da je to
najcišci pijesak, nastao nakon pješcane oluje, koji još
nijedan novi vjetar nije dodirnuo, ni ljudska, ni
životinjska noga. To je opisni prijevod, a konkretno rijec
‘azra’ znaci ‘cista’. S druge strane, taj sevdah o plemenu
starih Azra, ciji pripadnici umiru kad ljube, strahovito je
dobra stvar. I onda smo se složili kako je pametno da ja dam
ime Azra kceri, a on bendu. Jednostavno nam se svidalo:
lijepo zvuci Azra, kako god okreneš.
Živio sam boemski i postao ovisnik. Zbog alkohola mi se
raspao brak. Tada nisam shvacao da su mi Kejt i Azra mnogo
bitnije od mog nacina života. Živio sam divlje, u skladu sa
svojim filozofskim i politickim stavovima: smatram se
anarhistom u smislu Kropotkinove definicije komunistickog
anarhizma. Jura Stublic je bio moj prijatelj isto kao i
Cupko. Obojica su mi cesto dolazila kuci, mama ih je mnogo
puta ugostila, pocastila... Dolazili su i Miljenko Mayer, te
Darko Rundek, koji je vrlo interesantna licnost, nadaren za
mnoge stvari. 
Filozofski fakulteti bio je intelektualno ishodište svega
što se u gradu dogadalo. Ja sam puno znao i umio sam to
jednostavnim rijecima prenijeti ljudima: bio sam dobar
animator. A da smo bili vizionari pokazuje i Ljubljanska
rezolucija, u kojoj su Lino Veljak i Mario Rebac iz Zagreba
zajedno s prijateljima Zoranom Đindicem, Miodragom
Stojanovicem i Jovom Vukelicem iz Beograda, te Vinkom
Zalarom, Darkom Štrajnom, Cirilom Zlobecom i Bogdanom
Lipovšekom, najznacajnijim slovenackim anarhistom, iz
Ljubljane, te drugim drugarima, kritikujuci dosljedno
tadašnju vlast najavili i predvidjeli raspad Jugoslavije u
krvi, gradanski rat. I zbog toga je ta rezolucija bila
zabranjena. No, štos je bio da policija nije mogla
identificirati vode pokreta, pa su osudeni ljudi iz
verifikacione komisije. Slucajno nisam osuden, jer je Mario
Rubi (legendarni urednik Studentskog lista, nap. a.) rekao
da ne mogu ucestvovati u sastavljanju - bio sam mrtav
pijan.
Zbog mog nacina komuniciranja, totalnog približavanja
ljudima, sa mnom ste mogli biti prijatelj ili ne, ništa
drugo nije bilo moguce. Bio sam mangup i imao cuku, ali se
ne mogu pohvaliti da sam bio neki štemer, jebiga. Ipak,
štemeri su me prihvacali. U Zagrebu sam bio dobar s deckima
iz Trnja, s kojima sam igrao nogomet, a posebno dobar sam
bio sa Željkom Frelihom - Bakalarom, legendarnim
‘marticevcem’ (tako se u Zagrebu zovu pripadnici klana iz
Marticeve ulice, cija je specijalnost u vrijeme Đokine
mladosti bila prodavanje cigli prolaznicima, nap. a.), s
kojim sam završio u ‘Versaju’ (duševnoj bolnici u Vrapcu,
nap. a.), na lijecenju protiv ovisnosti. Nama je recimo bio
gušt na Gumici, na Autobusnom kolodvoru, nervirati makroe.
Pozovemo sve te jadne žene na pice, a oni šize što one piju
s nama i zezaju se, umjesto da privreduju. S druge strane,
ne smiju nam ništa, iako su šestorica, a Bak i ja sami.

Volio sam nogomet, u duši sam i danas ‘grobar’, navijac FK
Partizana. I Johnny je sjajno igrao nogomet. Bio je napadac,
fantastican dribler, bogomdani talent. I tu smo se našli,
iako on nije ni za koga navijao. Cupko je uživao u ljepoti
igre. Naš zadnji susret bio je 1989. u Zagrebu. Ugledao sam
ga u bijelom odijelu, kako sjedi sam u OKC-u, prilicno
neraspoložen, utucen. ‘Ne sluti na dobro’, rekao je, a isto
sam osjecao i ja, jer sam se još više od njega kretao po
birtijama, gdje sam slušao što se pjeva i govori. I nije
moglo biti dobro. Razgovarali smo kako od našeg sna o
ljubavi medu ljudima na našem prostoru, izgleda, nece biti
ništa.

Cijela moja generacija je na ovaj ili onaj nacin
eksperimentirala s drogama. Ja sam eksperimentirao sa
halucinogenima najviše. Znao sam tocno što je heroin, što su
derivati, no bio mi je dovoljan jedan neprijatelj - kralj
alkohol. Skinuo sam se jer sam shvatio da ne mogu biti
anarhist, ako postoji gospodar. A alkohol je bio gospodar,
jer bez alkohola su mi se u zadnjoj fazi tresle ruke. Ja sam
bio drugi u bivšoj državi po broju prekršajnih kazni. Prvi
je bio Jakov Grobarov iz Beograda: on je kad smo se zadnji
put vidjeli imao 40 kazni više od mene. Svaki od nas je
nakupio više od petsto prekršaja.

*Tekst preuzet sa portala Lupiga

...tetak i „amidza iz Njemacku“

 ...Avdo tetke-Hadze, vise je prilicio Felinijevim filmovima
nego obali Karapovca. Onako sitan, frizure na „sop“ a tankih
brkova „ala Sicilija“ bio je moj dragi stariji „buraz“
(brat=burazor, bl zargon), kojeg sam kao dijete volio
sresti. Nadimkom „lav“ a nisam siguran da mu se taj nadimak
dopadao volio ga je i Seher. Po prici  onomad a malo u
veselom stanju zaspe, neko ga probudi da bi buraz
„serdjoleonovski“  zaprijetio,
„...ne diraj lava kad spava.“ 
Moj bi buraz-Avdo, vidjevsi mene, zaustavio crni Rog i
priupitao, da li je tetak (moj otac Nail) gore, a na moj
odgovor bi slijedilo i pet banki za koje sam ja mogao
gledati i „Herkulesa“ i „...u tri i deset za Jumu“ kod
Refika-Ruje. Ako je tatak kod kuce, kratka posjeta uz  flasu
kokte napunjene rakijom iz bureta za popove Miladina Kutica 
i mezu od bijlog Rifetovog sira  koju bi brzo pripremila
mati.
Kada je Gliso Jovic poceo zidati kamene soklene zidove nase
kuce i to kamenom „cilcom“ iz kamenoloma „ispod babe Andje“,
pa trebala pomoc, buraz Avdo tetku doveo pola Tvornice obuce
„Bosna“. I ja sam znao da su „tetak“ i „amidza“ vazna
stvar...
Mene tetkom naziva  Ehlimana iz Mostara.Profesorica
engleskog. Ima Campara u naslijedju, tradiciju cijeni... i
otegne po mostarski „teeetak“ a meni drago.
A amidzom me naziva mala Kjara  u Sarajevu. Ja dodam „iz 
Njemacku“. Kjara preuzela gene matere Dzenane docenta muzike
na Akademiji (sevdah-geni) i oca Dzemsa (geni delta-bluza),
kud ces meni „ohrdanom hipiku“ draze.
Pa kad iz Bosne krenem kuci sve sabiram da li sam dovoljno
puta spomenuo buraza Avdu i imao bar malo tuge i dobrote
amidze-Idriza prema Ehlimani i Kjari.
Grof
( Toba meni je Franci buraz pa...)

E, Mili, ako je tebi Franci buraz, onda smo Ti i ja uza
Familija.

Franci je i moj Buraz!

Samo nastavi pisati, lijepo se zavaliti u fotelju i citati
banjalucka 
sjecanja.

Pozdrav, Toba!

KRAVATA

Prica Avdo Lav a mi slusamo:
Tako jedne prilike sretnemo se Kriza i ja na Ilidi kod
motela i lako se dogovorimo da svratimo na motel na po
jednu.(tako se kaze) Sjeli mi i uz mezu pijemo konjak.Prica
je komsinska i tu se lako razumijemo i uglavnom slazemo.
teren poznat obadvojici.Poslije nekoliko sati sjedenja
dode na red situacija na globalnom planu.To je bio moj teren
i driblam ja bolje.Ja nako sitan a Kriza preko sto
kila.Popilo se i bog zna koliko,uhvatilo nas obadvojicu ali
se drzimo jos dobro.
Na njegov prijedlog krenemo kuci on prvi a ja iza njega.Nema
price idemo kuci preko mosta, onom stazom za pjesake. Kad
smo bili na sredini mosta okrene se Kriza lapi mene za vret
jednom rukom i prebaci me preko ograde mosta i kaze meni
Avdo, puno seres.Gledem ja Vrbas ispod mene i
pecine.Otreznim se za sekundu i molim komsu da me vrati da
ja njega volim,da ja nisam tako mislio ijos tih fini rjeci
sto su  u tom momentu frcale iz mene.Prebaci me preko ograde
i spusti na most.Kad sam ja strugno preko ceste pa uz
Brig.Tek me kasnije  straha uhvatila sta je moglo biti.Udem
u kucu i pravac spavaca soba.
Otvorim orman i prevrcem po odjelima trazim kravate,
ova ostaje ova ne, ova ostaje ova ne,ova ostaje ova ne,i
tako ja na kupim cetiri il pet kravata koje nikad vise necu
nositi dok sam ziv.
Zeno daj  makaze ude ona pita stoce ti makaze, sta te briga
daj makaze.Donese ona makaze a ja one kravate isjece na
komadice, Gleda zena i djeca  sta ja radim nista ne pitaju
ibrete se.Ni nama sto slusamo nista nije jasno pa cet Diga
upitat zasto. Avdo prica:Znas tad kad me Kriza lapio i
prebacio preko ograde mosta ja sam tad imao onu kravatu sto
se veze i to me je spasilo, da je tad bila kravata sa
gumicom ja bi se otego ko bobica i gotovo za sva
vremena.Zato sam ja kad sam dosao kuci odvojio sve kravate
koje su bile sa gumicom i isjeko na komadice da slucajno
nebi doslo do zabune.

Svima Pozdrav: Garo Grab

Garo,
Seher i Banjaluka su imali i imaju dragih ljudi.
Dobrih komsija i sugradjana. Veselja, tuge, anegdota,
mudrosti...kao i ostali gradovi, sela u BiH. I ovdje
gdje smo danas.
I isto se cuva, prenosi ne zabiravlja.
Zivot se kotura... 
Grof

za NISKU.
Mislim se kako da te ososlovim i sto bi god napisao ti to i
jesi.
Rodjak preko matere a Ade je moj tetak a i tvoj,onda starija
raja iz skole osnovne,pa Avdo Lav tvoj buraz, amoj komsija
kojega sam ja volio
toliko da i danas pamtim njegove price,a one su potvrda toj
tvrdnji,i osjecam se pomalo duzan da ispricam ponesto sto ce
produziti njegovo trajanje na ovom svijetu.Okruzenje u kom
smo rodeni imalo je puno tih
interesantnih ljudi.koji su voljeli zivot na svoj nacin i na
zivot gledali iz svog ugla ne kopirajuci nikoga i bez zelje
da lice na bilo koga.Ti i ja smo Voljeli iste ljude (Mujo
Pandro, Saro Lih,Frco Tice, Dusko Kec,Ado Hotlovac, Reka)i
to je jos jedno vezivno tkivo izmedu nas.Ovo nekoliko prica
sto sam napisao su price koje su  pricane direkt i nisu iz 
druge ruke.Kako su oni vjesto slagali te rjeci a bili su
soferi,obucari,tesari i tako nesto.Opsjednut sam jednom
recenicom koju je Mujo Pandro rekao kad je on vozio
autobus:UDE U AUTOBUS MLADZA ZENA,NIJE NI RUZNA.

Nadam se da nisam bio plaho zamoran
poz.Garo

dragi moj Toba godinama ja zuljam ovu stranicu nadajuci se
da 
ces se probuditi. Hvala za javljanje.Javit cu ti se
opsirnije 
mislim da cemo imati dosta toga za izmjeniti kako o Alici
tako 
i o drugom. Zamolio bih te da ponovo aktiviras ovu stranicu

kako u svoje ime tako i u ime drugih.
          Obradovao si me.Grlim Vas

2022 godina, mjesec juli, a ja pricam o davnom 
vremenu kad smo mi picili po Jadranu!
Dragi moj Semsudine, gdje god te nadje ova 
poruka,ako si jos ziv, znas da se stara Raja nikad 
ne zaboravlja!
Napisao sam "jeba" text o nama, kod Canka na 
"Parkicu".
Bio si i ostao leganda nase Banjaluke, bio si nasa 
Raja!
Spomenuo sam i naseg jarana pokojnog Alicu, muziku 
i svirku po Jadranu! Naravno,kako smo mi zivjeli a 
sve kroz jebu ... jer i zivot nije neko vece cudo!
Nadam se da se ne ljutis!?
Voli te Toba!