Edita je bila iz Nove Varosi i imala je jedanaest godina. Njeni roditelji su kupili malo janje, koje je postalo pravi djevojcicin ljubimac. Cak mu je oko vrata svezala masnu i svakog vikenda jedva cekala da se igra sa njim.Jednog suncanog jutra, Edita je istrcala iz auta, oko vikendice je bilo neubicajeno puno ljudi. Bezuspjesno je trazila pogledom svog ljubimca i na kraju odluci da pita za janje nekog gospodina, koji je bas vadio pivo iz vode.Covjek, sa dvadeset pet godina prvomajskog staza, bez razmisljanja pokaza na razanj, koji se vec 'okretao'. Edita je pala u nesvijest.

Ma koliko ova istinita prica izgleda okrutno, Prvi maj je uvijek, po misljenju vecine Banjalucana, za koplje(razanj) ispred ostalih praznika. U svemu poseban, kao pravi ritual "zrtvovanja" zivotinje, kao poklon proljecu, kao poziv na druzenje, kao susret sa prirodom, kao ludilo.I zbog svega toga, nikada, kao sto moze biti slucaj sa drugim zabavama i praznicima, tog dana ne moze biti los party.
Neka bude tako i danas.
Svima sa ove stranice, zelimo sretan Prvi maj!

Edita vise ne stanuje u Novoj Varosi. Udala se i sada zivi u Zagrebu. I zakleti je vegeterijanac.