Banjalukom,uzduz i porijeko...
 
 
 Kad zaspe dan,daleko,negdje ,predaleko od Banjaluke,kad zatvorim oci,kao da je grijeh,utonuti u san,bez ijedong,bar malog,sicusnog detalja,proslog zivota.
 Ponekad,tako,samo se pojavi,neki novi lik,odavno poznat u stvari,ali sakriven nekom mrenom,prohujalih dana,bez prisustva,na licu mjesta.
 Kako,sam mogla da,je ili da ga zaboravim?,i onda sve nailazi odjednom: kosulja omiljena,i osmjeh,i mjesto sastajanja,sve se pocinje da veze,i da se uplice,i
 da se razbristruje,kao vode,poslije obilnih kisa.
 Rodjena sam tamo,preko Vrbasa.
 I prica pocinje...................
U Sitarima,su najljepsi brzaci,koji zubore,skakucuci preko,kamenja,i odnose,vodu,dole prema Zelenom mostu,gdje smo,se uvijek,takmicili,da narastemo toliko,da mozemo,da plivamo s Druge strane.
Izmedju Sitara i Zelenog mosta nizale su se stijene:Prva ,Druga i Treca,koje su se samo vidjele,i na kojima smo sjedili samo dok,nije pustena brana .Na jednoj od tih stijena Nasiha je pisala knjige.
Vrbas se cinio,sa dajacima,svezanim,i u voznji,kao Venecija, bar meni.
Ispod Gradskog mosta isplivah samo jednom,bojeci se te dubine,a sve vise i  vise plivah u stranu,dok me je komsija vukao,ka sredini,jer su sa strane bili ostaci kolceva od gradnje,bili preostali,siljati,i opasni.
Meni se uvijek,obala cinila najsigurnijom,pa sam vodu na tom mjestu,kasnije gledala samo sa mosta.
Jugo vjetar,bio je moj omiljeni period za setnje Malom carsijom,koja je pocinjala:Mesnica kod Sakiba,mesnica kod Jove,Kiki slasticarna,a malo gore povise prodavnica Koka Varazdin,gdje su s prodavali "sitnisi",i knjizara Svejtlost,gdje sam kupovala pribor.
 Ispod nebodera Ugled,a preko puta prodavnica Kolonijal.
Pijaca,ispred supermarketa,uvijek je odisala,nekom zustrom atmosferom,pretprodaje,susreta,rukovanja,i poljupci,a i ponekom zustrom raspravom.Dole nize,reportoar za kino Vrbas.
Sahadzija Kucuk,i njegov precicni veliki sat,u izlogu.
Preko puta,frizerski salon Isma............i mjesna zajednica,jeda pa druga,obadvije Mejdan,i onda Gradski most.
Kastel,s desne,s lijeve strane Emina.
Luna park,ispred fakulteta.Onda opet urar.........i reklama".Kupite kais,da ne izgubite sat"
Prodavnica obuce Derventa,pa opticar Cengic.
Haniste,Ferhadija,Bulevar restoran.
Dole nize.................pijaca
Gdje si bila?
U Bezistanu,a ti?
Ja trazila neku sherpu pod "Plocom",pa idem u djeciji dispanzer.
Kako djeca,kolika su?
A,ona mladja,je upisala Upravnu,a onaj stariji,zavrsava Elektro fakultet.
Fino.
A tvoje cure?
Moje su zavrsile,sve tri,jedna upravnu,jedna gimnaziju,a ova najmanja,sad tehniku,sam da bude posla za nju,nece na masinski fakultet.
Bice,znas onu,svako dijete ima svoju nafaku.
Znam,al,ne znam,sta ce sa tehnikom,vazda cita neke knjige,sto veze nemaju sa tehnikom,od Branka Copica,pa do nekog Hessea.
Neka,hajd,nek cita,bolje,sve djevojke u komsiluku citaju ljubavne romane,a onaj moj Laso.......neke Vukove sa Ontarija,sve sripovi.
Ja cu kupiti Reviju usput,ima Tv-program.
Mi kupujemo As,onaj moj voli te traceve procitati,a ja sebi nekad kupim Bazar,pa sijem nesto po shemi.
Lijepo ovo jugo,razgaljuje,a kisa ce vidjeces,al neka ce,nek osvjezi malo.
Juce,kaze,meni mala ona,da se igrala u dvoristu,a da pije kafu,u avliji.Djece ove nase.
Pa,i oni stare,znas,a sto je covjek stariji,sve vise,trazi stare izraze.
I rekla mi je,da kad je bila mala,da ju je jedna kolegica zafrkavala,al,da je sad nebi mogla prevest zednu preko vode.
Kazem,ti stare i djeca.
Da,bas vrijeme prolazi,osjeti se,al,nekako sam sretna,sto zive u ovako lijepom gradu,bas imaju mogucnosti,za sve,nek su samo zivi i zdravi.
Eto,draga moja,ja zurim kuci,da odgledam Dinastiju,a ti mi ostaj u svakom dobru.
I ti meni.
Prodjoh,jos Gospodskom,kraj Gvozdjara,gdje je radila Amira,i Zenitom,gdje je radila Donata,i onda kroz Borik,onom stazom,poprijeko,pored restorana Borac(da,tu je radio Muho,i Rasim)prema Dvorani.
Na klupi ispred,dvorene,ili na ulazu ili samom disku,dole kod Stanka,i na zidicu od groblja,i po stepenicama,svih ulaza u dvoranu..............sjedili su.
Istvanic Silvana,Keserovic Darko,ALeksandar J,Zdravko C,Campara Dragan i Goran,Edvin,Jaca Osmancevic,Senco,Maja,Dajana,Musa,Jaso,Jaco,Mirzet,Pipe,Dusko Stakic,Ljila Kajkut,Amira Hodzic,Musa,Flora,Alfredo,Lazaro,Tereza,Damir Causevic,Aida i Galama,Enisa Julardjija,Dzuzel Elmir,Pjerka,Mesanovic I,Boric S,Doda,Hajrudin G,Nermin G,Arno,Meri...
Adem Cejvan,sjedio je pred Mostarom i govorio:"Volim da odavde gledam kako  prolazi Banjaluka"
Ja i Shuci,smo cesto,odlazili,precicom,prema Kajaku,i tu zastajali,a onda,pored Slavnog grafita "Volim jugu ,ali sretnu",odlazili preko Venecija mosta,kuci.Kako,im se nije dalo izbrisati grafit,zid su srusili.
Na linadi,ispred fakulteta tehnoloskog je cesto bio svezan konj,koji je pasao.
Shuci,mu je jedne noci,prisao,do glave konja,naslonio mu lice na njegovo,uzeo ga za glavu rukama i rekao,mu "Konju jedan".
Kad se je vratio,ja sam stojala zaprepasteno pitajuci ga,zasto je to rekao konju,kad konj,to ne razumije.
Rekao,mi je da je u stari,htio jednom momku,u disku,reci,da je konj,al da nije smio,jer bi bilo tuce,pa je nekako olaksao dusu kad je bar konju,rekoa,da je konj,jer se naravno,on nece naljutiti,jer je konj.
Onako sam u sali,kad smo prolazili pored nekadasnje djecije male bolnice,tadasnje psihijatrijske bolnice,rekla Shuciju:"Da te prijavim,sta mislis"?
Odgovorio,mi je da pristaje odmah,ako cu  ga posjecivati svaki dan.
Kako,na to nisam mogla pristati,nastavili smo prema kuci.
Svatismo do Fisera,gdje je jos na cesti,stajao dio lokalnog drustva kojim procaskasmo.
Da:Sjetila sam,se napokon!
U svojoj prugastoj plavo-bijeloj omiljenoj kosulji,prelijepog osmjeha,naglsene gornje dvice,i plavih ociju,prosao je Damir C,te noci.
Inace,je stanovao,u centru.
Odlazio je Damir,prema gradu,a ja i Shuci smo,nako cutali.
"Gore vise nema kafica,kako znam,njegovog ranga."-rekoh
"Mozda je bio u Bajkalu,kod Safeta."-rece Shuci
"Ma,nije,nije to njegov stil,sigurno je neku,otpratio,gore...."dobacih ja beznadezno.
Sutra sam,otisla do Damira,da provjerim..
"A,gdje si ti bio,juce?-,ja bila u dvorani."
"Pa,bio,sam u Dulcinei"-odgovori Damir
Bas tako!Dulcinea-slasticarna.
Eto,prodjoh je uzduz i poprijeko,tek,nako za tren,kako sam nekad radila setnajama,i satima,i uvijek nesto,iskrsne,i neko,novi,a stari poznat lik,il ´zaboravljeno  ime slasticarne,i sve,se nekako,otpetljava,zapetljava,pa se raspetljava,kao sto su bile zapetlajne,ulice,i ulicice,po Banjaluci,njene vode,i njeni sokaci,tarabe,i behari,i ruze,koje su se petljale po ogradama,prelazeci na ulicu,u miris slucajnom prolazniku......................a,moj osmijeh srece sjecanja,skakuce kao Vrbas u Sitarima,gdje voda s  kamencica,na kamencic,prenosi vodu,u neka druga sjecanja.
Tamo,kraj Safikade,bila ascinica....neki drugi put.Laku noc Banjaluko,ma gdje god ti bila.
 
 
Ovu pricu posvecujem svim mojim sugradjanima,koji posjecuju stranicu cafekajak.com.

 


 

 

Copyrights by Cafe Kajak 2001-2018. Sva prava zadržana