BiH Nobelovac

   

BiH › Društvo 
Radmila Karlaš : Koja Bosna brate Ivo
Autor: Radmila Karlaš 
Objavljeno: 22.03.2011 u 10:18 
  
Moram li baš ovako da visim, Milorade? Svega sam se nagledao
za svog vakta i ne bih više. A ovako obješen ne mogu a da ne
gledam ove apatične, gladne i ponižene ljude. Razjedinjene
kao nikad u svojoj Bosni i Hercegovini, Milorade. Ne daš 
nikom da progovori, a kad se neko i usudi, saspeš na njega
kišu prijetnji i psovki. Vidim da upravo zabrani studentima
da prošetaju do tornja. Zašto, crni Milorade?

Neke godine, tragajući za osamom koju je najviše volio,
obreo se Ivo Andrić na odmoru  u Mataruškoj banji. Njegova
sjećanja sa tog odmora sačuvaće Enes Čengić, publicista,
novinar i književnik. 

„Odsjednem u banji i zaista, milina božja, niko da mi priđe
ni da me pozdravi. Petnaesti dan sjedim u ljetnoj bašti pod
nekom lipom ili platanom, kad evo ti prema meni krupnog
čovjeka. Ide prema meni i širi ruke:
‘Ej bre, koga ja to vidim, ma je li to moguće?! Ako smem da
pitam, jeste li vi gospodin Andrić?'
Šta mogu, rekoh – jesam!
On se predstavi – apotekar.
‘Smem li da sednem?’
‘Sjednite!’
‘Čime mogu da vas častim, jednu rakijicu, kafu, konjak...'
'Ništa, hvala vam, kafu sam već popio, a drugo i ne pijem.’
Gleda me dobrodušno krupnim očima ponad velikih podočnjaka,
te nastavlja: ‘Ovo danas neću nikad da zaboravim: Da sam u
Mataruškoj banji sreo našeg Nobelovca! Čitao sam vas,
pratio, znam sve o vama, proputovali ste mnogo, videli sveta
i najviše mi se kod vas dopada to što ste vi
internacionalista. I ja sam bogami - nisam k’o vi, ali sam
dosta sveta video - i ja sam internacionalista, volim ceo
svet. Ja naprosto ne znam da mrzim. Eto, recimo Švabe – znam
šta su nam zla naneli, ali ja ih ne mrzim. I zašto da ih
mrzim? Ali ove Hrvate, mamu im jebem, njih, gospodine
Andriću, ne mogu da smislim...“

Banjaluka, marta 2011. 

„A tek što ja Andriću mrzim ovu odvratnu i trulu Bosnu. A
kad malo bolje razmislim, mrzim i ove svoje podanike.“

Kišovito je jutro. Andrić tužno gleda sa bilborda u blijedo
podbulo lice i ponad njega velike svijetle oči s
podočnjacima. 
„Moram li baš ovako da visim, Milorade? Svega sam se
nagledao za svog vakta i ne bih više. A ovako obješen ne
mogu a da ne gledam ove apatične, gladne i ponižene ljude.
Razjedinjene kao nikad u svojoj Bosni i Hercegovini,
Milorade. Ne daš  nikom da progovori, a kad se neko i usudi,
saspeš na njega kišu prijetnji i psovki. Vidim da upravo
zabrani studentima da prošetaju do tornja. Zašto, crni
Milorade? I sam sam kao student zatvaran tražeći bolji
život. Da sam živ, imao bih materijala za nastavak svog
romana...“
„Na sreću, nisi i ćut’! I ne slinavi. Nastavak sad pravimo
mi. Ja i slični meni. Znaš li ti onu - sličan se sličnom
raduje. Vidiš, Ivo, mi tebe poštujemo taman toliko koliko si
mrtav. Kao takav si nam taman za dugoročna planiranja.
Vremena su se promijenila. Ko se još osvrće na književnost
kakvu si ti stvarao!? Niko pametan. Izuzev, ako ti ta
književnost ne donosi mnogo šuštavih novčanica. Zato ti ja
svako malo ovom svom glupom narodu uvezem onog što se ćera,
k'o velim, dok se moj narod ćera, ja ga handrim. Moraš, Ivo,
ćerati narod da utuvi u glavurdu da se pika samo Srpska. Bez
Srpske nema ni para. E sad, što u toj Srpskoj najmanje para
imaju Srbi je normalno. Baš sam koliko juče, zlu ne trebalo,
rek'o da Bosna koči napredak svake vrste u nas Srba i još
sam dodao, efekta radi, da će pući kao Jugoslavija. Bože,
što sam pametan i neprikosnoven! Dakle, u toj Bosni bi svi
imali, ali, brate Ivo, ko najmanje? Pa ja, dabome. A možeš
li ti mene da zamisliš kako živ dozvoljavam da mi neko pune
pare ispred nosa? Ne možeš, eto vidiš. Moja noćna mora je
jedna vlada, jedan predsjednik, lako uđeš u trag svakoj
kinti, ono ulaz – izlaz. Kontaš? Hajd neka mi ovako neko
stane u kraj ili da mi, nedajbože, zatraži neke račune. Nema
šanse, jer ja što sam rođen u carstvu livada imam
neprikosnovenu vlast i sve institucije su u mojim rukama.
Kao i moj mili luksuzni toranj, moj falus, ops lapsus,
pardona me, a i sadašnja rezidencija nije za baciti. Po
kakvim mi se samo foteljama dupe kliže, nije ni čudno što se
iz njih uvijek oglašavam iz ležećeg položaja. A tek moj
aviončić, helikopterčić, čas me vidiš, čas me ne vidiš. Od
pomena bilo čega zajedničkog, poput te prokletinje od Bosne,
dobijem osip i, među nama,  kaki mi se odmah... Uzgred,
oduševih se kad se moj sabrat Zove Se -  Ne zove se... Kako
ne znaš ko je to?! Pa onaj što se ne zove, dođe sam. Elem,
taj koji Se Ne Zove se dosjetio da nam baš ti možeš biti
Zlatna koka. 
„(...)“
„Naime, naša dva genija, sa akcentom na mom, jer pare su kod
mene, dakle, mi smo odlučili da dosadašnjoj Bosni nema
mjesta nigdje vizavi onog što ti ispričah, i sad pravimo
novu u kojoj nema Bosanaca. Ali ima Srba, sve s tobom mrtvim
i s našim sabratom koji Se Ne Zove. Takva nama zemlja treba,
gdje su i Hrvati i Muslimani zapravo Srbi. Ne buni se i ne
viči da nje ima, kao onaj ludi Pejaković. Vidiš, kad čovjek
zijevne, niko ga ništa ne pita. A ti si, hvalim te bože, 
već odavno zijevnuo u gospodu. Elem, moj sabrat  i ja
zaključismo da BiH nema ni u tvojim djelima, odnosno ima je
taman toliko da se pokaže da je zapravo nema. I da ti kažem,
više vjeruju nama, do tvojim pisarijama, ako ih više iko
uopšte i čita. Za svaki slučaj, sad ti dodajemo predgovore,
imamo cijele timove, a tek kritičari, najbolji su oni s
druge strane Rijeke. Znaš kakva je to sorta, kad krenu da
tabire, sve je jasno kad je kasno. Tako moj Ivo niko više i
ne zna šta si ti onomad htio da kažeš. A ono što narod ne
zna, mi popunimo s onim što smatramo da treba da zna. A to
je da Bosne više nema ni u peti. Eto, da ti se povjerim, ja
tvoju ćupriju nisam ni pročitao. Mrzilo me...“
„(...)“
„ Dakle, ti si nama došao kao dar s neba i taki mrtav.
Blagoslovljen neka je pomen na tvog Nobela. Baš nam dođe
zgodna ta pedesetogodišnjica. Taman na vrijeme da te
razapnemo, dobro, ne buni se, nećeš dugo visiti na tim
bilbordima, ‘vako negdje do ljeta... Dakle, tako razapet ti
nam dođeš k'o neki blagoslov za ovaj naš Kamengrad. Za
početak kampanje našeg neimarstva. Da se ne lažemo, moj
sabrat ima iskustva, ideja je njegova, ja uglavnom gradim
tornjeve, samo nek’ se diže, ali on više voli gradove, 
naravski, opet sam ja uložio nešto parica za promovisanje
prve cigle, a ne, ne u glavi Andriću, već u pravom gradu.
Zapravo, ne cigle, već kamena. Pa da, zato se i zove
Kamengrad. Među nama, već me svrbe dlanovi koliko će tu para
da se svrne.„
„(...)“
„Vidiš, ti si Ivo kao Srbin, što dođe baš zgodno. Moj sabrat
Ne Zove Se je takođe Srbin, što je normalno, o mojoj
malenkosti da ne pričamo. Najunosnije zanimanje danas ti je
da budeš Srbin u pravo vrijeme na pravom mjestu. I da imaš
nekog na vlasti. Moj sabrat je to davno zaključio. Meni dođe
da se upišam od sreće kad shvatim da sam i sam nastavak
tradicije voždova. I to i veći i ljepši od onog kome tako
zavidjeh nekada i koga on ljubiše do kraja. Ali, poslije
njega, ja. Stvarno ću se upišati od sreće...joj...joj...“
„(...)“
„A Ne Zove Se ti je barometar za veličinu voždova. Kad se on
negdje prikuči, znaj da para ima ili će biti. Od Drvengrada
do Kamengrada. Jebeš drvo, časkom plane ili ga napadne
crvotočina, a kamen je kamen. Počastvovan sam. Još kad
dobijem ulicu sa svojim imenom tamo...joj...joj....opet mi
se piški... “
„(...)“
„Slušaj, Ivo, nisam ja tebe razapeo da bi ti mene podsjećao
kako je potonji vožd završio.  Ma nemoj. E da mi ne trebaš,
znaš kako bi te sad razlijepio. Kotarisaću se ja tebe, samo
da mi njega izgradimo.  I šta onda ako si dobio Nobela, je
l' ti misliš da se to kod mene pika!? Samo budale dobivaju
Nobela, a pametni se znaju laktašati. Nisam mislio da se
hvalim, ali evo ti sad, u Lajpcigu sam bio najtraženiji
čuvar. Ne čuvar hale na sajmu, već čuvar Srpske. U knjizi
Ivo, ne misliš valjda da sam zaprave. Odaću ti jednu tajnu,
ovu Srpsku niko neće sačuvati od mene. Gdje ja prođem, tu
trava ne raste.“
„(...)
„Pitaš se kako Kamengrad može da bude srpski. Pa može,
brate. Kao što ti i onaj Ne Zove Se možete da budete Srbi,
može vala i kamen.“
„(...)“
„Elem, kad moj sabrat snimi film po tvojoj knjizi, kunem ti
se da više niko neće prepoznati šta si sam napisao. Ma kakva
Bosna, opet on po svom. Nemoj sad tu da mi se bečiš,  u
Kamengradu nema Bosne i mirna...mirna...uh majku mu, e nećeš
Milorade, šta mirna, mirna, irna, rna, na, a... Je l' ovo
bilo dobro.“  
„(...)“
„Ako ljudi piju da sam ja njihov čuvar, a nemaju šta da
jedu, e onda će popiti i priču da u tvojoj ćupriji nema
Bosne. Ili još bolje - da je Bosna najveći katil. Uh, vidi
se da previše gledam Šeherzadu. Pa Bosna je po naški najveći
ubica mojih interesa. I ako ja kažem da je nema – nema je.“
„(...)“
„Znam ja Ivo da si se ti bojao kako će neko nakon tebe
tumačiti tebe. E pa da ti kažem, s pravom. E Ivo, Ivo, ti si
bio veliki internacionalista. Vidiš i ja sam bio, skoro kao
i ti. Nikog ja ne mrzim, ali ovu Bosnu, mamu joj jebem, nju
Ivo ne mogu da smislim...“

http://www.6yka.com/karlasivo

Radmila, extra! :)
blagodarim.

Divan opis LAKTASENKA, odavno nisaam bolji procitao. Da je
polupismeni seljak smo znali i prije, pricalo se da u 2-om
poljoprivredne pao na popravni iz S-H, valjda zbog H mu nije
pasalo, tata platio popravni, ali sto zna krasti, e tu je
umjetnik poput Milorada Miskovica. Valjda su u talu,
Miskovic misli i planira, LAKTASENKO I KOPANJA provode, te
jos tuce odanih Velikosrba. BRAVO RADMILA; DIVNO NAPISANO;
ALI CUVAJ SE;LAKTASENKO je mafija!

Na  zalost, "malo je Radmila/Svetlana ,Behija/Ivana ali
ljepota je procitati, te upamtiti od nasih boraca zena
vecinom  volonterskih aktivnosti sto cine razum i
potenciraju zajednicu!! To nam je jedini spas, prosla su
vremena "SUMSKIH RAJHOVA", ta inercija vise nije aktuelna 
ni kod cobana, kamoli polupismenog(pismenog)insana", jer i
hajvanosi nemaju za papinga, uglavnom,,,krenulo je, "dolaze
lijepsi, topliji dani! Narod ce cijelokupan izaci i
normalno glavobolje slijede troglavoj (NEMANI),jer samo oni
imaju rezultate

"Stranka Kokuza"RBiH/Sarajevo/tola.

Ovo je suho zlato.Hvala Radmila na umjetnickoj dusi a prije
svega na DUSI!!!!!!seha bilo bi ljepo pozvati Radmilu na
ovogodisnji dream.Ona pripada tamo.Razmisli sta hocu
reci.Hvala

Dragulj, dokazno blago da umjetnost nema straha i da zene
imaju mnogo veca muda od mushkaraca...oso lepesh,sitnim
korakom,lakapone,sabur vala!Opresivne vlasti u bilo kojoj
verziji zele od "privatne stoke-market" cuti samo ono sto
njihovijem uhetima prija,sve ostalo podlijeze
sankcijama/sankcionisanjima,pa gladi doga niz dlaku,niposhto
uz.....pricaj kako je napisano i
zapovijedjeno,inache....prde metla.Njihova karta je STRAH
mase od armija,murije,suzavca pa su precutno radije rob nego
grob.Mashala,skupljam zivotinjsko carstvo.Draga Radmila iz
Radimlja,umjetnost i pasija pisanja je neobjashnjiva
ovisnost kojoj niko odolio nije,pa svako neshto shvrlja u
tajnosti ispod jastuka.Svako ima odlicnu pricu,ja lajem na
lemija,mi,vi,oni ne laju,lol!Jednog dana kada
odem/odemo,valja valjda iza nas nesto i ostati....neko
ostavi knjizutine,neko djecu,drugi
kamengrad,zaduzbine,chuprije i folove a energeticari
iskombinuju sve 
skupa.Zivot ima odredjen rok trajanja i svako bezuslovno
zeli ostaviti(citaj unovciti)nesto iza sebe.Kad god pisem
protiv Lemija,cinim mu besplatnu EPP uslugu.I za kraj malo
patetike ala Pecancheros........ta vasha levantska
prekooceanska carstva plaho suhveli iz ove perspektive.Posto
Marion Bartolli ima veci IQ od Eishteina trenutno sa Milevom
razvijam novu teoriju dela teravija.Draga Radmila,na knjige
i pisanija su se svi popalili,lafo kad ih napishemo onda smo
pametni,a niposto prolupali od knjiga.Drago mi je da smo na
istoj stranici.Uostalom ako me stizu sjecanja ti si bila
prvi BH knjizevnik koji je posjetio Harrisburg,bujrum
jopetkarice.Amebe se ismijavaju bespomocnim ljudima kojima
Lemi&Co odredjuju sudbinu.Odoh pajkit.......g

veoma lijepo receno,

Nešto što sam već napisao na jednoj drugoj temi:
"Moja mržnja do onih, koji BiH nanose bol već
dvije decenije, je povelika, ali je i moja ljubav i
poštovanje do onih bosansko-hercegovačkih Srba i Hrvata
(katolika i pravoslavaca, ateista, agnostika), do svih onih
drugih, koji ne pripadaju bošnjačko-muslimanskom
nacionalnom
korpusu, a koji cijene državu BiH, najmanje sto puta veća
od
one ljubavi koje imam prema svom narodu, koji svakako druge
opcije nema, pa sve i da ne voli Bosnu, na nju je osuđen.
Svi ovi koje sam nabrojao su izloženi takvim pritiscima
određenih krugova iz Zagreba i Beograda, da moja kapa seže
debelo do poda ako su i pored takvih "susjedskih
lobotomija"
uspjeli ostati ono što jesu. Bosanci i Hercegovci, kao i
mi,
sa svim manama i vrlinama.  Ja takve ne da volim, ja ih
obožavam, cijenim i štitit ću ih više nego ijednog Bošnjaka
na ovom svijetu."

Nemam što dodati. Samo još duboki naklon do autorice.

Svaka cast Radmila, ali cuvaj se. Sa mafijom ne vazi
pristojan razgovor i diskusija sa objasnjenjima. Divim se
humanistima koji imaju petlju da stave toliko mnogo na
milost i nemilost mocne bratije i njihovih mafijaskih
metoda.
Sve najbolje i mnogo srece u zivotu.

Veliki respekt i postovanje za nasu uvazenu sugradjanku.

Prelijepo napisano ali sta drugo i ocekivati od prelijepe
duse kao sto je Radmila. Mnogi ne vole imati tu ljepotu u
svom okruzenju jer kad se sa njom porede tek onda vide
koliko su ruzni i odvratni. Zato draga nasa Radmila cuvaj
se.Zelim ti puno srece i uspjeha u zivotu i radu uz jedno
beskrajno veliko hvala.

Pozdrav svim prekrasnim sirom svijeta
Amira

kapa dole

Ha,ha,haaaaaa Tolstoj haveru,ne ostavljaj me predugo da
zikriram bez tvoje poezije,doslo mi da zvrcnem
911,ha,ha,haaaaa.U tuznim vijestima pobrkan
nadimak,grrrrrrr.Divljaci love
Divjaka,potresi,tsunami,kanadska avijacija bombardovala oazu
u istocnoj Libya,sram ih bilo,ha,ha,haaaaaa.Nego starac imam
jedan najnoviji patent,formulu,rebus,jednacinu sa mnogo
nepoznatih pa neka pokushaju odmrsiti.Tola,Pecanac i Hempla
su jedini ljudi koji se nikada nece pojaviti u rubrici tuzna
vijest!Zasto?,hm..hm,shmrc....
JER RADOST JE SADA A ZA TUGU VREMENA BICE,g&sharlo
akrobata,kontrabas ucahvrndije....ska,ska,ska.......

i ja bih,ako sef dozvoli,nesto rekao(o)u svezi stovane
RADMILE.
ukratko,AFERIM djevojko,:)

i SVAKA TI CAST na hrabrosti(no,pas je pas,pa zipa...)

nego,koleginice(nesto se loma i ja,kao i ovije
goreka/minhauzen bavim spisanjem i pravo mi fajn
ide,ocam!pun sam stvaralastva itd.)zelim reci da,nako
hinjski,i ja cekam da se netko poput vas(tebe)javi,pa da vas
prvo malo pohvalim(red je red)i da onda,s rahatlukom pisem
prostoprosireno o sebeka.
(i svojim nastojanjima da me shvatite ozbiljno,ka
pisceta-samo mi fali izdavac:))
posto sam svjestan(veceras je iznimka:))da
sef(tj.suradnici)navlaci jorgan na nasega,gore spomenutog
kolegeta,a sve u svrhu da mu none ne nazebu,ovaj moj kom ce
biti zadnji(svegami,odvojeno)koji siljem na CK(veceras
prvenstveno u svrhu podrske tebi,DRAGA RADMIlA)

p.s.

od ponedjeljka:)prestajem s cuganjem,pa me tako nista vise
nece vuci ka ovijem CK-au i sikiraviji.ljevse je anamo...
da,skoro napisa onaj moj favorit,nr.2(vizavi bl stiva)jebi
se s...ako..,podpisujem!

  pivo voli ivo po mogucnosti sta veca flasa i punija

Bon zhur/bona ne zhuri.....antabus ante ponedzeljak

draga radmila stvarno si super ti dajes nadu ljudskom
rodu,bolesnici nece uspjeti dok je razumnih.

O tekstu nemam sta dodati ni oduzeti. Radmila je uvijek u
formi, britka, realna i ima sta reci, a ja bih o necem
drugom. Jos uvijek mozete naruciti njena dva umjetnicka
djela, "Cetvorolisna djetelina" i "Kad utihnu melezi". To je
najbolji nacin da ovakvom humanisti i covjeku pokazemo da je
volimo i postujemo. Izvini Radmila, ovaj moj komentar  nemoj
pogresno razumjeti.

ma ko to meni(opet:))guglala?neka te,maharadja!

p.s.

reko da iskoristim do ponedjeljka...

Podrzimo ovo svjetlo u tunelu nase Banjaluke! Nedajmo da
bude samo suplja nego stanimo uz nju, jer kad stanemo uz nju
stali smo uz jos puno buducih Radmila.Samo tako mozemo
vratiti nas grad iz mraka.

svi clanci, intervjui,video, radio,  i mnogo o Radmilinim
knjigama, na jednom mjestu

http://radmilakarlas.blogspot.com/

Čiji je Andrić?
27.10.2011 
Naš, vaš i njihov Ivo Andrić 


Ivo Andrić bi bio zbunjen kada bi vidio kako ga narodi bivše
zemlje svojataju. Za njega je nacija bila nevažna, a mi
danas iz toga gradimo pogled na svijet, kaže Boro Kontić na
prezentaciji filma "Bez naslova".
 
Prošlo je pet decenija otkad je Ivo Andrić dobio Nobelovu
nagradu za književnost. Tačno 50 godina kasnije,  26.
oktobra, u okviru Sajma knjiga, tim povodom premijerno je u
Beogradu prikazan film Bore Kontića „Bez naslova“, koji
govori o Andrićevoj posljednjoj posjeti BiH, te o tome kako
na njega danas gledaju u zemlji u kojoj se rodio.
 
„Ideja je bila da pokušam snimiti ljudi koji su Andrića
dočekali i ispratili kada je posljednji put dolazio u BiH,
zemlju njegove literature, zemlju u kojoj je rođen. To je
prvi dio priče. Drugi dio je šta nama danas znači Ivo
Andrić,  kako se odnosimo prema njemu. U nekoj duploj
ekspoziciji kad poklopiš dvije slike, gledaš šta se sve 
promijenilo“, pojasnio je Kontić.
 
Lešinari nad ostavštinom
 
Film „Bez naslova“ prati priču kako je nakon raspada jedne
zemlje počelo lešinarenje nad ostavštinom jednog od najvećih
pisaca bivše Jugoslavije i to na način na koji se i zemlja
raspala – svako ga je smjestio u svoju naciju, svako mu je
dao pripadnost kojom se za života nije kitio.
 
„Andrić se iz pozicije umjetnika, nobelovca, jednog od
najvećih pisaca i čovjeka koji pripada svima, odjednom počeo
doživljavati kao ’naš’, nije zajednički nego je ’naš’. Neko
ga u zagrljaju više lomi, a ima ovih drugih koji ga odbijaju
iz poznatih razloga. Tako svako počinje da ga posmatra iz
malog partikularnog ugla i iz toga izvlači, kao što se
obično dešava, dalekosežne i velike zalključke“, kaže
Kontić.
 
Andrić je jugoslovenski pisac
 
Nakon filma održana je tribina na kojoj se govorilo o
ostavštini i odnosu zemalja bivše SFRJ prema liku i djelu
Ive Andrića.  Žaneta Đukić Perišić ispred Zadužbine Ive
Andrića iz Beograda podsjetila je kako je tekao njegov
životni put, te kako su se na njemu oslikali svi politički i
ideološki potresi Balkana i zemalja u kojima je živio.
Pokušala je da pojasni, istražujući njegovo djelo i život,
da on nikada nije sebe smatrao ni srpskim ni hrvatskim
piscem, nego jugoslovenskim.
 
„U najvećem broju slučajeva Ivo Andrić je postupao čestito i
časno i sve one priče koje ga karakterišu kao čovjeka bez
morala  zapravo dolaze iz neke druge, a ne književne
kuhinje. Andrić je polivalentna pojava u nacionalnom i
književnom smislu. Na jednom mjestu, kada pisac Miloš
Crnjanski piše pismo Andriću 1939. godine kaže mu ’Hteo sam
da vam čestitam Božić, ali setio sam se da ste vi katolik pa
vidim da sam zakasnio. U stvari mogu da vam kažem, vi ste
više od svih nas i Srbin i Hrvat, i jedno i drugo zajedno.'
Andrić je sebe smatrao dijelom integralnog jugoslovenskog i
književnog prostora“, kazala je Đukić Perišić.
 
Ona je podsjetila i na dopisivanje sa hrvatskim piscem
Mihovilom Kombolom kada je tražio od Andrića 1933. godine da
se njegove pripovijetke objave u Antologiji novije hrvatske
pripovijetke: „Andrić je to odbio uz riječi da ne može,
dakle bivši mladobosanac još uvijek vjerujući u ideju
jugoslovenstva , ne dozvoljava da se njegove priče objave u
antologiji zbog toga što smatra da se troplemeni narod ne
smije dijeliti.“
 
Pisac Dušan Veličković istakao je kako je zanimljivo to
svojatanje pisca koji je zapravo pisao i latinicom i
ćirilicom, i ijekavicom i ekavicom, pisca oko kojeg se neki
otimaju dok drugi hoće da ga se odreknu.
 
„Ovo je manje film o Andriću, a više o balkanskom
identitetu, o tome kako narodi i narodnosti polude i kako to
ludilo negdje latentno stalno stoji“, kazao je Veličković.
 
Čiji je Andrić?
 
U filmu se vidi odnos sva tri bh. naroda prema njemu – od
svojatanja sa hrvatske i srpske strane do odbacivanja sa
bošnjačke strane. Tako se među sagovornicima nalazi i čovjek
koji je srušio spomenik Ivi Andriću na višegradskoj ćupriji,
pojašnjavajući to falsifikovanom  pričom  o Andriću koji je
„podržavao četnike“ i ističući da svetogrdi Most Mehmed paše
Sokolovića.
 

Sam autor, Boro Kontić, u pojašnjenju filma navodi da mu je
relativizacija Andrićevog knjiženog stvaralaštva bila
osnovna ideja vodilja za film.
 
„Andrić bi danas bio zbunjen i poražen činjenicom da toliko
kontroverzi rade o njemu, ali bi iz ugla pisca bio
prezadovoljan jer on 36 godina poslije smrti drži javnu
pažnju o sebi. Nisu to kontroverze oko njegovog ličnog
života, nego oko njegovog djela. Za njega nacija nije
značila ništa u ono vrijeme, a danas je to ključna tema i to
je možda najveći problem između nas i Andrića. Nacija je
bila toliko sporedna tema na koju on nije ni obraćao pažnju,
a mi danas zapravo iz toga gradimo pogled na svijet“, kazao
je Kontić.
 
Film je prije beogradske publike vidjela publika na Sarajevo
Film festivalu i na „Andrićevim danima“ u Travniku. Film
nosi naziv posljednje pjesme koju je za života napisao.
 
Autorka: Žarka Radoja
 
Odgovorni urednik: Azer Slanjankić
 

DW-WORLD

| www.dw-world.de | © Deutsche Welle


http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15491216,00.html?maca=bos-TB_bs_avaz_sve-4962-xml-mrss

Objavljeno 09.10.2012. 

Google odaje počast piscu

Prije 120 godina rođen je bh. nobelovac Ivo Andrić

Bosanskohercegovački nobelovac Ivo Andrić rođen je na
današnji dan 1892. godine, u Docu kod Travnika. Ovaj veliki
pjesnik, prozaik, književnik i diplomata, Nobelovu nagradu
za književnost je dobio 1961. godine.
 
Otac mu je umro dok je još bio dječak, pa se s majkom kao
dvogodišnjak preselio u Višegrad kod očeve sestre, a život u
tom gradu je ostavio traga i na njegovo pisanje. Nakon
osnovne, u Sarajevu je upisao srednju školu, Veliku
gimnaziju, a kasnije je studirao na Mudroslovnom fakultetu
Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu te u Beču i Krakovu. 

Nakon Prvog svjetskog rata se bavio i diplomatijom, obavljao
je poslove pomoćnika ministra vanjskih poslova i vanrednog
poslanika i opunomoćenog ministra u Berlinu. Andrić je nakon
1945. godine postao prvi predsjednik Saveza književnika
Jugoslavije, dok je Nobelovu nagradu za cjelokupno životno
djelo dobio 1961. godine. 

Neka od najvećih Andrićevih književnih djela su: "Na Drini
ćuprija", "Travnička hronika", "Prokleta avlija", "Omer-paša
Latas", "Ex ponto", "Put Alije Đerzeleza", "Gospođica" te
mnoga druga. 

http://www.klix.ba/vijesti/kultura/prije-120-godina-rodjen-je-bh-nobelovac-ivo-andric/121009002