SEKINA NOVA KNJIGA-"TUDJINCI "

   

Kada smo jednog popodneva prije nekoliko dana prihajali s
posla, na stolu, izmedju ostale poste doceka nas paketic !
Knjiga. Okrenem debelu kovertu...Seima Visic,
Svicarska...Viknuh JEEE, znajuci koliko se truda i napora
ulozilo u ovaj njen novi projekat, koliko odricanja i
neizvijesnosti su nosile godine od one prve najave da se
sprema njena nova knjiga. I sada, vadim je iz koverte,
naslovna strana, Enko Kadenic i utisnuta slova..

                      "TUDJINCI"!

Knjiga je u nasoj kuci procitana. Tako draga, draga kao i
sama Seka Visic. Petnaestak prica i poslije svake malo
sjete, malo tuge, poneki smijesak. Daleko od rata, negdje u
'novim zivotima' bosanskog bica. Oslikavanje duse ljudi koji
nikada nisu pomislili da ce se naci tamo gdje ih konvoji
odvedose. Oslikavanje duse "Tudjinca" iz duse pisca koji
"Tudjince" za ruku drzi. Svakako procitati!

Knjigu mozete naruciti direktno od autorice, ako joj pisete
na njenu email adresu:

                 s.visic@hispeed.ch

Cijena knjige za EU je 10€, Amerika, Canada, Australia
$13...Tu treba dodati postarinu, tako da na nasa vrata
"Tudjinci" dolaze za otprilike nesto manje od $20!
Za BiH je posebna cijena od 10KM! Najjednostavniji nacin  za
sve iz BiH da licno odu u stampariju "Grafprom " na Ilidzi i
od direktora Smaila Vilica preuzmu knjigu. Tako ce bar biti
oslobodjeni placanja postarine.


Eto, ovo je samo intro nove knjige Seime Seke Visic! Vi koji
volite citati, narucite knjigu, vrijedi
svakog 'penija'! Mi cemo narednih dana intervjuisati
autoricu i pokusati saznati mnogo vise o ovom projektu!



Ugodan dan,


cK

Cestitam mojoj dragoj rodici Seimi Visic na jos jednoj
knjizi koja ce sigurno osvojiti nasa srca, jer Seimine
knjige, to smo u stvari mi. To je upravo ono sto se nama
svima otjeranim dogodilo.

Puno pozdrava od Ahmeta

Raduje me saznanje da je Saima završila knjigu i da je još
jednom svojom voljom i upornošću savladala sve prepreke na
koje nailaze oni koji na ovakav način pišu i objavljuju
istinu o našim životima. 
Svi mi raseljeni smo tudjinci za sve koji nas prihvačaju ili
ne prihvačaju. Zato je dobro da se oni koji nas ne poznaju
dovoljno i na ovakav način informišu o sudbinama mnogih da
bi nas razumjeli i što realnije prihvatili ono što je
uzrokovalo TUDJINCE diljem svijeta. 
hvala mojoj dragoj komšinici.

I nas je iznenadio paket ... hvala dragoj gospodji Visic !
Knjiga je ocekivano odlicna ! Zelimo Vam jos puno
objavljenih djela i jos puno, puno citalaca!
Vasi Tadzici

Procitala sam prijasnje knjige i radujem se ovoj
novoj.Cestitam.

I ja sam procitao knjigu odmah prvi dan kada sam je dobio, a
odmah zatim i moji ukucani. Znao sam nesto o Svicarskoj i o
strogoci tamosnjih policajaca i politicara ( zena mi je
zivjela tamo 18. god.), ali me je ipak jako dirnulo citajuci
ovu pomolo autobigrafsku knjigu. A i Neno Burda mi je ljetos
ispricao puno gadosti o Svicarcima. Velika podrska gospodji
Seki Visic sa sjevernog sarafa, oliti ga Norveske!

Docekasmo i trecu Sekinu knjigu.Procitala sam je
u istom danu; ne moze se ostaviti za kasnije.Pisana
je iz duse, i ne moze covjek da ne saosjeca s licnostima
iz knjige, pogotovo kad zna da su dogadjaji istiniti.
Mnogi od nas smo dozivjeli neke ruzne stvati u tudjini,
ali meni se cini da je u Svicerskoj bilo mnogo ruznijih
i bolnijih dogadjaja nego u drugim zemljama. A tek, kako
je Seka opisala u jednoj prici, kad te se odreknu najblizi
rodjena djeca, familija, to je stvarno jako bolno.
Knjigu Tudjinci su procitali i moji ukucanji, i svi mozemo
reci sve najljepse za Tudjince,kao i za ostale Sekine
knjige. 
Isktene cestitke nasoj Seki,puno pozdrava Nada

Veoma mi je drago za izdatu knjigu drage Seime Visic.
Ako se docepam knjige u Banja Luci sa zadovoljstvom
cu je rado procitati.Cestitam svojim srcem.
Ibro Cenanovic

Imala sam cast da procitam "Tudjince" mnogo prije nego sto
je knjiga izdata. Vec od samog pocetka price su me dodirnule
na takav nacin da ih nisam mogla ispustiti iz ruku dok nisam
procitala sve. 

Prevodeci knjigu na njemacki jezik, price sam iscitavala
vise puta i svi ti likovi postal su mi tako bliski i dragi,
kao clanovi porodice ili uzi prijatelji… Uvjerena sam da smo
se svi mogli prepoznati u nekoj od prica ili pronaci
situacije koje su se dogodile nama ili nama dragim ljudima…
Upravo ta cinjenica i cini car ovog rada, price su tako
realne, tako poznate, tako ljudske!

Drago mi je da ce i Svajcarci, Njemci i ostali koji su nas
primili u njihove zemlje kroz ovu knjigu imati priliku da
situaciju sagledaju iz naseg ugla, da "dozive" situacije sa
kojima se inace ne konfrontiraju, da shvate da smo mi imali
lijepe zivote prije nego nas je zadesilo to veliko zlo i da
imamo razloga da zalimo za prosloscu.

Uvjerene sam da ce price Seime Visic kod citatelja – kao i
kod mene – izazvati osjecaje poput ljutnje, nepravde,
sazaljenja, nemoci, ali i nostalgije, srece i ponosa… Jedno
je sigurno: One nikoga nece ostaviti ravnodusnim!

Cestitam teta Seki na ovom uspjelom djelu!
Aida Demirovic

Draga moja Seko! Cule smo se telefonom, ali hocu jos
jedanput da ti cestitam na tvojoj novoj - trecoj knjizi -
"Tudjinci"! Radujem se sto cu i nju, kao i one dvije
predhodne, sa posebnim uzitkom citati, iako i ova govori o
nama izbjeglim i protjeranim, ali sada o zivotu koji nam je
nametnut tim progonom. I mada su se mnogi prilagodili novoj
sredini i na razne nacine napredovali u zivotu, svima je
ipak ostao pri dusi onaj mucni osjecaj da to nije bio nas
izbor, nego samo nuzni izlaz.
Svoju knjigu cu, uz veliku moju radost, kupiti na Ilidzi! Ti
to razumijes! Voli te puno tvoja Semsa.

Dragi nasi Kajakasi,
 
Gledajuci sta ima novo na Vasim stranicama, naletih na
intervju sa nasom Seimom Visic a povodom njezine nove knjige
" Tudjinci ", koju je ilustrovao moj suprug Enko Kadenic.

Izmedju ostalog procitah i Kajakov komentar na naslovnu
stranu: " Enko ubija ".
Kada sam pozvala supruga iz njegovog studija i digla ga od
slikanja novog ciklusa slika pod naslovom    "Na kantaru
razuma ", na kojem upravo radi ovih dana i pokazala mu to ,
nasmijao se uz komentar :" Nikad nisam dozivio kracu i bolju kritiku u zivotu !
Pozdravi nase Kajakase i sve ostale, nase drage, Banjalucane
."
 
Srdacni pozdravi,
 
Jadranka i Enko Kadenic. 

Za ovu knjigu sam visestruko vezan. Kao vas komsija kojeg
poznajete od kad je bio "metar 
i cevap" te kao visestruki tudjinac, i na kraju brat Aide
Demirovic koja je uradila 
fantastican posao prevodeci vasu knjigu na njemacki jezik. 
Po meni do sada vasa najbolja knjiga. Tematika jako teska,
nesto o cemu se ne pise tako 
cesto. Uz Hemonovu "Covjek bez proslosti" i Bilicevu "United
stre$$ of America" vasa 
knjiga je jedna od rijetkih koja se bavi tematikom zivota u
tudjini. Onog dijela zivota kojeg 
se nerado sjecamo, punog tuge i suza, teskog zivota, teskih
odluka, poslova.... Siguram 
sam da se svako od nas koji je dosao u tudjinu moze
prepoznati bar u jednoj od vasih 
prica. Po mom misljenju vaznost ove knjige lezi u tome da
ona pomaze nama, mladjim 
generacijama, da shvatimo i jos bolje razumijemo nase
roditelje i njihove odluke i 
ponasanje iz tog vremena. Tezak zivot koji su vodili da bi
nama bilo bolje... Za nadati se je 
da bi ova knjiga mogla otvoriti oci nasim "domacinima" da
nas bolje razumiju i pokusaju 
shvatiti nas zivot i nase postupke.  Takodjer bi mogla
pomoci u stvaranju prave slike o 
zivotu vani, o kojoj mnogi u nasoj dragoj domovini imaju
nazalost pogresan dojam. 

Jos jednom i ovim putem iskrene cestitke, te sve najbolje u
daljem radu sa zeljom da nam 
podarite jos mnogo knjiga!

Vasi Seka i Mirza 

Teta Seko Evo ja kao i gore svi Hocu da vam se zahvalim na
jos jednom dijelu koje nam poklanjate.I vec odmah apelujem
da si ne uzimate veliki odmor nego da ovo nase djecije
cekanje smanjite i poklonite nam sledecu kazem djecije zato
sto mislim da samo djeca znaju tako slatko da se raduju
cekajuci nesto lijepo.sa vasim knjigama vi nama cinite tako
veliku uslugu tako da nasa svijest nece biti ne zasicena
niti nedovoljno upucena a svakako i naj vaznije necete
dozvoliti nekima da istinu pisu na nacin kako njima
odgovara.Draga teta seko ja htijeo na pocetku rec kako nisam
velik govornik a vec napisa citav govor jos jenem od dragog
boga trazimo za vas dobro zdravlje i lijep zivot!!!


Porodica Isakovic :)))

Draga Seko, knjiga je divno opisala jade svih nas tudjinaca.
Tuzan sam maksimalno poslije citanja svih onih tuznih
istinitih prica nasih sunarodnjaka tudjinaca. Posto sam ja u
dusi optimista, prakticar i realista koji zeli nastaviti
zivot dostojan covjeka, nadam se da ce Tvoja slijedeca
knjiga biti u veselijim tonovima, jer mi tudjinci, i pored
svega, smo se dosta dobro snasli u tudjini i ima se sta
pisati i o nasim dostignucima. Draga Seko, Ti filigranski
opisujes stanje nase duse bosansko hercegovacke i siguran
sam da ces na najbolji nacin opisati i mnogo toga sto smo mi
tudjinci u tudjini postigli. Ovo nije nikakvo prozivanje na
nove napore, ja znam da Ti razmisljas i o ovom aspektu naseg
zivota, pa se nadam da ces to nekada, na najbolji nacin,
prenijeti na papir. Mi tudjinci cemo svojim literarnim
prilozima pomoci taj vazni projekat.
Pozdrav od rodjaka Ahmeta

"Nekako s`proljeca", sa prvim beharom stigli su mi dugo
ocekivani Sekini "Tudjinci", knjiga napisana iz duse, nasim
jednostavnim, svima nama pristupacnim i lijepim jezikom.

Pocev od samog naslova knjige, zatim ilustracije naslovne
kao i drugih stranica (djelo naseg umjetnika Kadenica),dalo
se odmah zakljuciti da se radi o kvalitetnom djelu, sto se
nakon citanja i potvrdilo.
Tudjinci, tj. likovi koji su opisani i njihove sudbine smo
ustvari svi mi koji smo, ne svojom voljom rasuti po cijelom
svijetu.
Knjiga se sastoji od 14 zasebnih prica, ali teme su povezane
i govore o prognanickom zivotu, pocev od mukotrpnih izlazaka
do dolaska u sadasnje zemlje prebivalista, smjestaja i
boravka u sabirnim centima, dobijanja stanova, trazenja
posla, borbe za bolji zivot, situacija u porodicama, odnosu
djece prema starim i iznemoglim roditeljima,itd...

Posebno su me se dojmile dvije price i to Dedo sa Kupresa i
Mati u kojima su opisane sudbine nasih starih roditelja
kojima je ova nova sredina donijela velike nevolje.
U prici Mati govori se o majci koja poslije godinu dana
boravka u sabirnom centru "Gasinci" uspijeva stici kod djece
u Svicarsku, ali vrlo brzo sreci dolazi kraj, jer djeca
odlucuju majku smjestiti u sabirni centar.
Sto je jos tragicnije, rekli su joj da tamo ne kaze da ima
djecu. Majku je to boljelo i tistilo i kao sto Seka
napisa:"Vehnula je kao biljka bez vode.Sanjala je djecu nocu
i natapala jastuk suzama. Umrla je od tuge u bolnici i
sahranjena u obliznjem groblju katolicke kapele Humka bez
imena." Komentar na ovo suvisan.

Nadam se, dragi sugradjani, da sam vas i ja, bar malo (uz
prethodne komentare) zainteresovala i opisala djelic onoga
sto cete naci u knjizi nase Seke. Ostalo, otkrijte sami.
Hvala nasoj Seki sa zeljom da nam i dalje pise i stvara, jer
ona to moze i zna da radi.

Srdacan pozdrav svima.

U mome proslom komentaru ne napisah nista o posljednjem
odlomku o nasem Kajaku. E draga Seko, taj dio je jos jedno
istorijsko svjedocanstvo o vremenu kada smo svi mi nasli
utjehu i odusak u nasem Kajaku. Taj odlomak ce sigurno
ostati za sva vremena u nasim srcima, a i ja se pripremam da
u materijal moje neobjavljene knjige ugradim taj, za mene i
za sve nas, vazni period naseg izbjeglickog bivstvovanja.

ja bih da je kupim

kako ?

Sekina knjizevna djela prozeta ne samo pripovijedanjem kao
stilom, nego jednim sveobuhvatnim i istinskim hronoloskim
opusom, ostat ce neizbrisiv trag i zapis o onome sta je
zadesilo citavu jednu populaciju bosnjackog umeta.
Veliko ti hvala draga nasa Seko, za sav tvoj trud i napor,da
kroz knjigu bude sacuvano sjecanje na te teske i tragicne
dane.
Tvoji, Aida i Ibro

Ljubaznoscu gdje Seke, Tudjinci su sretno doplovili do
Australije. Uz to i dirljiva posveta na samom pocetku
knjige; toplo se zahvaljujemo na tome. Buduci da se i sam,
poslije toliko godina u Australiji, jos uvijek osjacam
strancem, imam potrebu, ali i duznost prema Seki Visic, koja
je gotovo od samog pocetka clan porodice Kajaka, da uoci
njegove desetogodisnjice nesto napisem o njenoj knjizi
Tudjinci. Na samom pocetku zamolio bih da se ovaj moj osvrt
na knjigu ne posmatra kroz politicku prizmu, niti da mu zle
oci sude na osnovu nekoliko licnih opaski pasioniranog
citaoca. Takodjer podvlacim da ovo nije knjizevna kritika,
jer su to sfere izvan mojih domasaja. Uostalom nema ni
potrebe za jednim literalnim pregledom ove knjige, kada je
ona u potpunosti ispunila svoju povjesnu zadacu
dokumentovanog zapisa o sudbinama prognanih Bosanaca. Pitam
se ko li je ili da li je iko pisao knjizevnu kritiku
Plutarch-ovog Pada rimske republike ili pak njegovih
Moralija?
Uistinu Tudjinci, govoreci o pojedinacnim sudbinama malih
ljudi u vremenu ratne kataklizme, imaju vrijednost povjesnog
dokumenta o demografskim pomjeranjima u Evropi ’90-tih
godina proslog stoljeca, prije nego stilisticku, formativnu
ili nekakvu drugu literarnu vrijednost, iako kroz citav
spektar pojedinacnih sudbina knjiga daje istancan socijalni
presjek prognane bosanske populacije. Svaka prica je
autenticna i na svoj nacin ocrtava dusu malog bosanskog
covjeka, zatecenog u vanrednim zivotnim okolnostima, tako da
svaki citalac, jednom zaglibio u istom, nalazi sebe u nekom
od likova tudjinaca. Posebna vrijednost je jezik kojim je
ispricana svaka od pripovijesti. Iako povremeno prosaran
slengom, koji je skoro dobio ulaznicu u jezik pripovjedaca,
zadrzao je punu autohtonost jezika bosanskog naroda s kraja
dvadesetog stoljeca. Zbog toga ova zbirka pripovijesti,
pored vec naglasene historijske vrijednosti, ima i zavidnu
literalnu vrijednost. Ipak, najjaci utisak kod citalaca
ostavlja ponos i nesalomljiv duh protjeranih Bosanaca, koji
se kao svilena nit diskretno provlaci kroz svaku od
pripovijesti, nalazeci junacima ovih prica siguran put iz
labirinta teskoca u kojem su se nasli po bijelom svijetu.
Tuzno je saznanje da neki od njih nisu nasli taj put. Zbog
toga ovo stivo inspirise i poziva na okupljanje, povezivanje
pokidanih veza, oprost ako hocete. Zajedno smo jaci;
pojedinacno smo nista, samo nezamjetljivi dim u nepreglednom
sivom oblaku pohlepe i mrznje, koji danas plovi nasim
svijetom. I na kraju, kao sto samo pisac moze biti dobar
citalac i razumjeti univerzalnu poruku Kajaka i njegova
znacaja kao plovila spasenja za banjalucke brodolomnike,
Seka jos jednom istice vaznu ulogu Kajaka i odaje mu
priznanje u ocuvanju banjalucke tradicije i kulture. Na sve
ovo, vanredno lijepe ilustracije Enke Kadenica cine ovu
knjigu izuzetnom.
S vremena na vrijeme srecem tudjince; oni se razlikuju od
drugih migranata; kada nam se pogledi na trenutak sretnu u
podzemnoj zeljeznici ili autobusu, jos uvijek u njihovim
ocima nalazim onaj melanholican pogled izgubljene
buducnosti.
Gospodji Seki Visic puno uspjeha u buducem radu,
banjalucanima ugodan weekend, a Kajaku sretan deseti
rodjendan!

Severin

 Ako se icemu radujem u dobi date,onda je to,da otvorim
sanduce,i 
nadjem pismo,a tek,da vidim lice lokalnog postara,koji mi je
urucio 
paketic,za novogodisnje praznike.
Seima Visic,napisala je posvetu:Mojoj dragoj sugradjanki
Azri Dedic
od srca poklanjam ovu knjigu,jer nas ona veze,buduci da
prezivljavamo 
slicnu sudbinu u tudzini.

Seimu Visic,poznajem,iz proslog zivota,kao komsinicu,koju
sam ponekad 
sretala,u obliznoj mesnici,i sjecam se da je uvjek odavala
zenu 
odmjerenu,i od svog posla.
Citajuci njenu knjigu Tudjinci,ostala sam zadivljena snagom
lakoce 
pripovijedanja,jednostavnog izrazavanja protkanog njeznim
svakodnevnim 
rijecima,obicnog malog covjeka,kao lika,svake od ispisanih
prica.Seima 
Visic,postoji u svakoj prici,ne kao pripovdjdac,nego kao
stvarni 
akter,koji je prezivio svaku situaciju,lika,i upustio se u
njegov 
dogadjaj,prezivljavajuci,tudje  sudbine u sopstvenoj.
Odusevila,me je njena poistovjecenost sa njenim
sugradjanima,kao 
dokaz,i ovo knjiga pokazuje,da su banajlucani,istkani nitima
,sa 
ponekim zavezljajem,koji se vezao,u susretima,i
rastajanjima.
Seima Visic,pisac istine,svjedok dogadjanja,i riznicar
ostavila nam je 
dokument,da covjek mali i obicni,gdje god,da bude 
istjeran,odveden,nastavlja svoj zivotni put,onog kojeg je
dostojan,i 
zavrsava u knjizi,a parplelno sa tim,izbjegnut je svaki
dodor,sa 
uzrocnikom,koji je ignorisan,totalno u knjizi.Nista tesko,i
tako 
jako,kao,banjalucka ironija,prema negativnom.
Jedna iskrena,ponosna,banajlucka knjiga,koja nas je
obiljazila,i dala 
dokument,o nasem trajanju,uprkos svemu.
Seimi Visic,zelim od srca puno zdravlja,dug zivot i susreta
sa 
prijateljima,i sugradjanima.i ispisanih redova.
I na kraju da kazem:
Seima Visic,hvala Vam za svaku ispisanu rijec neprocjenjive

vrijednosti.

         Azra Dedic