""SJECANJA-2 nastavak""

   

Sjecamo se dobro serije POVRATAK OTPISANIH,zahvaljujuci
nazivu te serije,prihvatijo sam,da se ponovo ukljucim sa
temom SJECANJA-2. Svjedoci smo sisanja i "nestanka"nas sa
liste,nastade nekakvo gluho zatisje,kao da su sve veze
pokidane,smanjile se mnoge prozivke,zavlada tiha podmukla
monotonija.Nestade onog safta,nestade sjaja i temperamenta u
odazivu na kojeg smo navikli.S postovanjem i svim
uvazavanjima,prihvatili smo ono sto je napisano,ekipno
gledajuci,bili smo uhodani-teme su bile solidne,no pokazalo
se suprotno.
         MOMO
Jednoga ljetnog dana,u davnim poodmaklim godinama,nadzem se
na plazi ispod Kastela na kupanju.Slusam komentar velike
raje,a u prisustvu: Dzemil Gutlic,Vili-sa Studenca,mog brata
Faruka,zatim,Faruka Muhsimovica i brace:Henija i Mirka sa
Bulevara(Ciganluk)i cujem,da se utusijo Momo i to u virovima
ispod Kastela. Buraz mi rece,utusio se Tamba nas Momo i to
naivno,kao navodno,par djevojaka u vodi igrale odbojke,i
jedna od njih udari loptu malo jace,tako da je zahvatijo
brzak,a Momo da se pokaze kavaljer-krene za loptom,a nezna
plivati,korak po korak i upadne u dubinu.Svi njegovi
pokusaji da se iscupa iz zagrljaja aveti,bili su za njega
kobni.Matica koja vlada tim terenom,povukla ga je dole u
svoje odaje.Momu sam licno poznavao,on je volijo drustvo mog
Parera kao i mog Faruka bio je omiljen i drag iako dijete sa
sela nije nam smetalo da se zdruzimo.Imao je nesto u
sebi,osvajao je simpatije u drustvu sa svojim ponasanjem,to
je jedne prilike i moj Faruci rekao. Slusao sam sa paznjom
sta stariji pricaju,tj.kako Momu izvaditi iz vode.Prisutnost
BLucana bila je prisutna u velikom broju sto na obalama
Vrbasa,isto tako i na Vrbaskom mostu. Vijest o utopljeniku
se brzo procula BLukom,s toga je mnoge i navelo da se
ukljuce u tok dogadzaja.Primijetijo sam prisutnost policije
i vatrogasaca. Heni napusta plazu s namjerom da mora ici
kuci,ali on dolazi cim nesto sredi. I tacno,oko 15-est
casova Heni se pojavljuje i ulazi u razgovor sa policijom
kao i sa dvojicom vlasnika camaca,da ce on pokusati da
pronadze utopljenika,ali,Heni zahtjeva da se povezu dva
dajaka da se iz camca ispita dubina tj.ima li dna.Zamolijo
je sve prisutne da se uzdrze od kupanja sve dok on ne zavrsi
sa ovom pretragom. Heni je usao u camac uz podrsku sa jednim
u camcu,dok je drugi sa camcem vec stigao na
odrediste.Gradzanstvo je uz muklu tisinu nijemo    
promatralo ishod dogadzaja. Heni je uporno i pazljivo
ispitivao teren,no i ta dva dajaka koja je on uporno gurao
dole u vodu da bi osjetijo dno,i ocijenijo dubinu,nije
urodilo plodom. U jednom momentu Heni zaroni s namjerom da
sam svojim ocima ispita teren,i nakon kratke pauze njegova
se glava pojavi na povrsini,ali toliko samo da uzme zraka i
opet zaroni. Nakon nekoliko trenutaka Heni se pojavi,a iz
njegovih usta culo se,evo ga,brzo camac. Osoba sa camcem
brzo se nasla kraj Henija,zajednicki su nastradalog ubacili
u camac.Nastradalog su iz camca smjestili na obali i
prekrili ga novinama. Posmatrajuci Momu,bio je u ledzima
malo zguren i rukama spojenim,gdje nam Heni rece,da ga je
nasao u grcu tj.Momo se uhvatijo za stijenu,i tako,da je tu
ostao. Iz Momini usta je potekla pjena. Nakon izvjesnog
vremena,pojavila se seoska kola sa dva konja,a kocijas niko
drugi nego Momin otac. Momu su smjestili u ta kola,otac ga
je odvezao u svoje selo da ga sahrani.
Mozda nije trebalo da ovo pisem,slazem se,ima ljepsih i
vedrijih tema iz moje mladosti,ali,druzenja sa Momom,ostala
su u sjecanju,Momo je svojim ponasanjem ostavijo nekakvog
traga-volijo je carsiju,volijo je raju.
Kad se pise o proslosti,onda i proizilazi opravdanost naziva
SJECANJA-2.

Zamoljavam i ostale,da se ukljuce u rubriku SJECANJA_2,da
svojim doprinosom obogatimo rubriku koja je svakom
dostupna.


TAMBA

            Stari evo ti jednog teksta iz tvoje pošte na
hotmailu, nadam se da mi dotični neće zamjeriti što ga ovako
javno objavljujem ali moram se ispričati jer Tamba još nije
došao do tog poglavlja radnji na računarima pa se nadam iz
istog da ćete se ovim putem još bolje zbližiti, unaprijed
hvala i puno pozdrava Šehi i svima koji se bore da ova naša
stranica ostane u životu.
Banjaluko vozdra gdje god da si...
Mufta.
     Stovani gosp.Tamba …

 

  carsijiski bi se trebao predstaviti ,ali to vise i nije
vazno.Procitao sam Vas osvrt

 na posijetu nasoj Banja Luci,4.ozujka ove godine.Ali, kada
ste napisali da ste

 vidjeli Svetu Dubaju,bolesnog,noge su mi se skratile.

           Prica moja ide ovako …

  U subotu,11.travnja na vrata mi kuca prelijepa mlada
djevojka i … ja se imenujem

 Manja,ampak,sam unuka Svetislava.Posto znam Slovenski,ja
njoj po naski,bujrum

 mala,a gdje mi je stara mrcina.Kad mi izadje Sveto iz
auta,mozak mi stao da radi.

 Dragi jarane,kost i koza,jedva dohaka uz basamke.Morao sam
na jebu,jer sve ostalo

jos vise ubija.

   On ce ti meni … jarane gotovo je,doso sam da se
pozdravimo.Ja njemu … znam

 sve i prestani srati.On ce ti meni,kako znas kad se nismo
vidjeli po godine.

  Kazem mu da sam procitao na internetu.Zamislio se i ko iz
topa .. to je moj Tamba.

 U to,zvoni mi mobitel,zove me Sejo Druzic Muco,radio u
knjizari Mladost,ima rak,

 i na zracenju je u Beogradu.

       Inace Sveto i ja smo sjebali jedan Bocac,sto vina,sto
rakije,sto Nektara…ali

 dosli Orhideja,Tri fenjera,Tica,Alibaba po svoje….jebiga.

   Odose mi ovih godina moji jarani Kemo Taslidza,Cirko
Nosonja,Omer Maglajlic..

 … ode carsija.

 

      Budi mi ziv i zdrav …

 

         Arnan Noni Jusufagic , Istra ,Rep.Hrvatska

Lijepo se sjećati nečeg.to znači da nam rat nije ubio razum.i ja imam lijepih uspomena sa Vrbasa.pozdrav

Moj TAMBA,ja se molim"BOGU"za dobro zdravlje nama svima. ,JA
se puno bolje osjecam kad se ne sjecam apsolutno nicega ,jer
tad postajem stvarno MAZGA! ,pa bar zeni mojoj
JASNI"odvratan do maximuma a sami smo ja i ona,rado citam
sjecanja drugih,ali poslije to su traume,depresije,
stresovi uzasni,jer mi stari se nikako ne mozemo asimilirati
bez obzira sto imamo pred uslove i dobro nam je ,.Sretan sam
,pa nam bar dijeca i unucad nece imati slicne more,a"MI!jos
koja/nema nas,lijep ti pozdrav moj ljepotane ,tola.

Tola moj, u potpunosti te razumijem,nek si ti meni ziv i
zdrav,to sto se ti meni javis i to sa lijepim
rijecima,vjeruj mi da sam ugodno pocascen.Mozda,da opali
kec,pa da se i vidimo Tola moj.Pozdravi mi svoje ukucane,i
poljubi male garibe.
Tamba

           Tamba sta nam je sa Tolom pa ovako razmislja,
           bez obzira na godine covjek treba da se osjeca
           uvijek kao da mu je 30 godina ,jer samo tako
           moze da se osjeca i da razmislja o nasim lijepim
           vremenima provedenih u nasem gradu.
           Alejskih ljubavi,voznje dajakom,prve cigarete,
           prvog bjezanja iz skole,prve igranke,naravno i 
           prvog plesa kada su se noge tresle kao da je 
           zemljotres iz 1969 godine,prvog poljupca,korza,
           slatkog coseta,derneka i ima toga puno da 
           covjek ne bi stao zadugo.
           Tamba sretno sa drugim sjecanjima a mi cemo se
jos
           cuti,mnogo pozdrava iz toplog Saint Louisa. 

U PRAVU SI NERKO.NEMOZE SE TOLA ZABORAVITI I BITI
"MORA"NESTO STO JE BILO LIJEPO PA I RUZNO,STO RECE
NERKO;PLES,IGRANKE,CIGARE[KUPOVANE NA KOMAD]PRVE LJUBAVI UZ
KASTEL[SA NOVINAMA "OSLOBODJENJE",JER SU BILE VELIKE ZA
PROSTRTI],PA PRVE RAKIJICE,PA GRAHA NA PREDGRADJU, I ONDA
SJESTI U PRVI VOZ KOJI IMA BIFE VAGON MA GDJE ISAO,PA
SJEDANJA U AUTO I OTICI U TRST NA EKSPRESO I NE KUPITI NI
FARMERICE NA PONTE ROSU,PA ICI SA NASIM "BORCEM"U
CACAK,OSIJEK,PA NEKAD KRENEMO SA PAR AUTA I UDRI OD
BENJULAJA DO GRADISKE 48 KM A 48 BIRTIJA I U SVAKOJ DOBRO
DOSLI,PA SUTURLIJE I SECIJA,PA ADE,PA SIBOVA,PA DOMA
FERIJALACA U SEHERU,PA HAUSA U SEHERU[GDJE SMO KAO DIJECA
VIRILI SA KROVA KAKO SE HANUME KUPAJU],PA CRKVENE GDJE SMO
HVATALI RIBU SA VRECAMA,PA.....TO JE BIO ZIVOT.SAD BI DAO
10[SLOVIMA DESET GODINA OVOG ZIVOTA] ZA SAMO 5[SLOVIMA PET
GODINA]ONOG IZ MLADOSTI.TAMBA I OSTALI PISITE I SJECAJTE
SE,BAR CEMO UZIVATI CITAJUCI.POZDRAV SVIM BANJALUCANIMA
SIROM SVIJETA.BIT CE JOS.HAFIZ IZ KISNE IRSKE

Pa prijatelji moji ,nije tola isao nikog da uvrijedi a
pogotovo ,TAMBINO"pisanje  jer mi je Tamba sigurno od malih
nogu nesto posebno,a ,ako mene neka pisanja malo bace u
opsajd to j e do mene nije do vas,zelim vam puno srece u
pisanju i nemate razloga na mene skakati uostalom ako sam
koga uvrijedio,duboko se i izvinjavam ,pozdrav vam svima a
poseban mome TAMBI,tola.

TAKO JE NERKO COVJEK UVJEK TREBA DA JE MLAD DUHOM,BEZ OBZIRA
NA DRUSTVENE OKLNOSTI I GODINE UVJEK ME NERVIRALO ON JE STAR
PA SAM SVATIO DA JE POD PREDRASUDAMA STO MOR BIT ,PA KOLIKO
MOZES, MIROSLAV KRLEZA U  JEDNOM SVOM ESEJU, BOGAT JE ONAJ
KOD KOGA RADI MASTA I PRISUTNA FANTAZIJA, A NE KO IMA A JA
SAMO SAM OPSJEDNUT CAROLIJOM ZIVOTA NASEG ALE,NESTO DATO
NAMA NEPOJMIVO TAJANSTVENO,A TOCA SAMO POMISAO POBUDI SMJEH,
MISLIO SAM DA CE MU OSTAVIT TEMU BOSNA I HERCEGOVINA RAZVOJ
I PRIMJENA  TEHNOLOGIJA I NAUKA VRLO BITNO I OZBILJNA TEMA
ZA DISKUSIJU POZDRAV ZA HAFIZA MIRU SOJTO BRKU CICU I
OSTALE,JA OD MILJA I EMOCIJA  KASZEM DRINCERE 

IVO BALIC

DRAGO MI JE KAD NEKO SPOMENU PODUZETNIKA BORU ANTUNOVICA 
NAVRU MEMOCIJE ,JA I MOJ DRAGI KUM DEMIR ZLATKO ZVANI NADZI 
ZNALI SMO KOD NEGA  ZARADIT KOJI DINAR JEDAN JAKO
DRAGOOSEBUJAN TIP ILI LIK UVJEG MI GA JE BILO DRAGO SRESTI
ISPRICAMI KAKVU SALJIVU ANEGDOTU  ETO NEMA NI MOG NADZIJA A
NI BORE...

IVO BALIC

u pravu si, sad vidio...


cK

Trla Tamba sto ti neradi telefon jesili promjenio broj?
De nazovi me cim procitas poruku Mujo iz Lippstadta
hocu da mi doneses STIGLICA

VOZDRA HAVERU.HVALA NA POZDRAVU.DOBRO SI REKAO ZA NASEG
BORU,BIO JE LJUDINA SVAKOME JE POMAGAO.POZDRAVI MI MACKA I
RAJU ISPRED STAROG ATLASA.HAFIZ IZ KISNE IRSKE.VIDIMO SE
USKORO

         Davnih sezdesetih godina,imao sam tada 6-7 godina
         mi raja sa Hanista[od hotela Palas pa do ulice Ive
         Mazara] najvise smo voljeli kada vidimo ne mogu se
         sjetiti  njegovog imena pa vas molim da mi
pomognete
         u imenu tog covjeka,visokog mrsavog covjeka,sa
korpom
         preko ramena koji je prodavao kitire.
         Crvene loptice pravljene od kokica,za koje smo
tada
         svi govorili da su od fesa koji je on imao na
glavi.
         Kada vidimo njega da dolazi bila je trka u kucu za
         novcem.Mami sam uvijek obecavao da cu biti dobar  
         da cu je slusati samo da mi da pare za kitir.
         Kao dobar sin naravno dobio sam pare za kitir
         koji sam znao jesti po 2 sata,priznajte niko od
         nas u ono doba nije bio bogat,pa za nas sviju
         kitir je mnogo znacio.
         Kako je to bilo lijepo vrijeme,vrijeme bezbrizne
igre
         kada se covjek radovao sitnim stvarima,i zivio za
         sitne stvari,jer nije bogastvo sto cini covjeka
         radosnim.
         Molim vas da mi pomognete da se sjetimo covjeka
         prodavaca kitira,ja otprilike znam njegovo ime
         ali necu da lupam kao sto stari ljudi su imali
         obicaj reci ko maksim po diviziji.
         Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
         P.S.Tola nemoj da se ljutis pa svi mi tebe znamo. 

       

Dragi Tamba, tvoja tema je izvanredna i potpuno se podudara
sa mojom temom. Iz tih razloga ja ne pisem u tvojoj temi,
ali ako citas moju temu, nadam se da se slazes da smo 100%
na istim talasnim duzinama. Dragi moj komsija, hvala ti jer
upravo tvoja uspomena u kojoj si jednom pisao o Hisetima me
je podstakla da i ja sa mojim uspomenama uzmem ucesca u ovoj
nasoj svetoj misiji da se ne zaboravi. Nadam se da se i nece
zaboraviti, jer mi pisemo u jednom sjetnom, ali vedrom stilu
koji ima za cilj nastavak boljeg zivota u buducnosti. Sile
mraka nam to nemogu oduzeti. Nasa ljubav prema zivotu je
jaca od svih pokusaja da se izbrise trag o nasem lijepom
zivotu u nasoj Banjaluci. Prijatelju, nastavi tako, ja sam
uvijek s tobom.
Pozdrav, Ahmet.

Dragi  NERKO,ja se nikada na vas nisam ni ljutio,ali sad
momentalno sam ocajan ,bijesan,uzasan?Da se ovo desava
drugim narodima tobi iz istih stopa bilo na svim svjetskim
mediskim kucama(PA ZVIJER JE KOMPLIMENT)u
kakvoj je zalosti i tugi danas nas VISEGRAD.Sjedim sa
AKADEMIKOM DANCOM
////////////////////////////////////////////////////////////////
cestiti" DANAC "jeca place ,pa ovo i da je montaza ovo je
UZAS,divim vam
se" s kakvim ste KRVOLOCIMA ZIVJELI.Da ne citiram taj sramni
 cin gospodo ,procitajte u AVAZU o KABURU VISEGRADZANKE male
dijevojcice u 
koji  jos nije usla,koje skrnavljenje,MA TO JE  SAMO ZA
FUJ,prokleti bili.Ja zalim i to jadno kuce,psa,kera kojeg su
zaklali i bacili u kabur te nase lijepe
VISEGRADZANKE"DABOGDA IM NA SAN DOLAZILA.Gospodo
to vjerovatno i znate, nase NAJEMINENTNIJE "osobe na vrhu
politike,oni se vesele INZGOVOM"deficitu,ali staje se i
njima u kraj?
Svako dobro INSANIMA ,cestitim ljudima a ,HAJVANIMA
,ZVIJERIMA cetrnaesti vijek LOMACA,PROKLETI BILI.trnovac
nedzad tola.

Dragi  NERKO,ja se nikada na vas nisam ni ljutio,ali sad
momentalno sam ocajan ,bijesan,uzasan?Da se ovo desava
drugim narodima tobi iz istih stopa bilo na svim svjetskim
mediskim kucama(PA ZVIJER JE KOMPLIMENT)u
kakvoj je zalosti i tugi danas nas VISEGRAD.Sjedim sa
AKADEMIKOM DANCOM
////////////////////////////////////////////////////////////////
cestiti" DANAC "jeca place ,pa ovo i da je montaza ovo je
UZAS,divim vam
se" s kakvim ste KRVOLOCIMA ZIVJELI.Da ne citiram taj sramni
 cin gospodo ,procitajte u AVAZU o KABURU VISEGRADZANKE male
dijevojcice u 
koji  jos nije usla,koje skrnavljenje,MA TO JE  SAMO ZA
FUJ,prokleti bili.Ja zalim i to jadno kuce,psa,kera kojeg su
zaklali i bacili u kabur te nase lijepe
VISEGRADZANKE"DABOGDA IM NA SAN DOLAZILA.Gospodo
to vjerovatno i znate, nase NAJEMINENTNIJE "osobe na vrhu
politike,oni se vesele INZGOVOM"deficitu,ali staje se i
njima u kraj?
Svako dobro INSANIMA ,cestitim ljudima a ,HAJVANIMA
,ZVIJERIMA cetrnaesti vijek LOMACA,PROKLETI BILI.trnovac
nedzad tola.

Dragi Nerko ja mislim daje AZIZ i ja nisam siguran  ali  ma
kose njega nesjeca i njegove korpe,pune kitira   kandit
carolija,svileni bonbona,sjecsm se lule ga zagovara neko
pokusava ukrasti,a on kao da mlati napastne ose  vitla
korpom oko sebe,doci dogospodske s malte uu

Ivo balic

Halo Ahmete,
Drago mi je, da si mi se javijo,realnost i iskrenost u tvom
tekstu,stavlja pecat karaktera jednog covjeka,koji nesebicno
djeli zajednicku temu.
Tebi i tvojima,iskren pozdrav od Tambe

    IBRIS I NJEGOVA PRICA
Izbjeglicki zivot Ibrisa,i moje familije,je htjeo,da se
ponovo sretnemo u Njemackoj-u gradu Kerpen.
U Kerpenu su smjesteni; IBRIS, MARKAN KOMARICA,
ASIMA(rahmetl),kao i moja majka.Obilasci moje majke,Ibrisa i
Asime,koji su bili udaljeni oko 40 km.i koristeci svaku
posjetu u prisustvu mog brata Faruka,a sa nama u drustvu se
znao ukljuciti i Enes Jelaca,koji je zivijo nedaleko od
nas-tacnije u Nojsu pored Disseldorfa. Ibris je znao
cijeniti nasu posjetu,i uvijek je znao biti uzbudzen,sa
raspolozenjem je nama pricao svoje dogodovstine.  Samo,da
napomenem vezano za Markana i Ibrisa koji su zajedno
dijelili sobu,njihovom druzenju je brzo dosao kraj,a razlog
tomu-politika.
Markan se jednog dana spakovo,i bez pozdrava uputijo na
adresu svom bratu Ivici,i cuo sam,da je u tome uspijo.
Po Markanovom odlasku,Ibris se prosirijo,napravijo drugi
raspored u svojoj sobi,Asima ga je posjecivala,a Seri se
pravila da ne zna nista(Seri je tad sa boravkom bila u
Kelnu). Igranke su bile interesantne,sve dok se jedne
godine,Ibris nije odlucijo za povratak u Bosnu i to pravac
za Sarajevo.Kasnije po njegovom odlasku,cuo sam,da je
realizirao penziju,a kasnije u BLuci povratijo i kucu u
kojoj se smjestijo,da bi konacno nasao svoj mir.
No sudbina je odigrala svoje,da je BLuka izgubila miljenika
koji je iza sebe nama u amanet ostavijo finih tragova.
Njegova prica o tefericenju kod Hajre Tice,zapocinje prvo u
blagom tonu,da bi Enesu, mom bratu Faruku i meni kazivalo,da
ga s paznjom slusamo, sto smo i prihvatili.Ibris pokusava,da
nam slikovito docara kako se to odvijalo,i konacno njegova
prica, polako dolazi do svog izrazaja.
Nadzem se ja kod Hajre Tice,kafana puna gariba,ja u drustvu
i to prvi sto do ulaznih vrata,sta ces kad je to
puno-saburi,a u saboru je spas-veli nama Ibris.Gledam ispod
sanka,sjedi CIRO u drustvu i razvuko nekakav paldum,ja
kontam,ovdje svak cavrlja i duma-a bogami i ja sam
razvuko,al jebajga,znate sve je to pjanska.U nekom
poodmaklom vremenu,prozva mene CIRO i to bogami grlato,raja
se umirise,a on ce ti meni,znas ti Ibris onu,majku ti
jebem-pa zastade,znas ti Ibris onu majku ti jebem pa
zastade,on to ponovi jos jednom,ali sa onim znas ti Ibris
majku ti jebem,ali onu boziju.Raja popada od smijeha,no
nakon 15-est min.sad ja njega prozva: Jel majmune CIRO,znas
li ti onu,majku ti jebem i malo zasutim,pa mu vrisnem-ali
onu pravu. I tako,raja popada od smijeha,smije se i CIRO,on
meni boziju,a ja njemu pravu.Nema ljutnje,pice stize,a
neznam od koga.
Kad se sjetimo onih divnih vremena-vremena kafancenja,mnoge
dogodovstine u kafani kod Hajre Tice,dogadzale se upravo
zahvaljujuci pravoj BLuckoj raji,koja je znala nesebicno da
se pozabavi u svojoj opustenosti,u svom jezickom zargonu,a
nema ljutnje. Njihova ucestala sijela,sto iz ribarenja,sto
iz lova stavlja pecat na druzenja i to samo kako su to oni
znali.
Na zalost,svojim tihim i laganim odlaskom sa scene i
spustanjem zavjese,Hajro Tica i ostali,a nama jako drage
osobe,ostavili su nam u amanet,da ih se ponekad sjetimo,i da
ih ne zaboravimo.
Bila su to nezaboravna vremena-vremena lijepog sjecanja.
TAMBA

Taj visoki mrsavi covjek se zvao Vehab.Sta sam grudvica
pojela iz te korpe.

DA BANJALUCANKA, VEHAB...

IVO BALIC

PRVO ZDRAVO  TAMBA DALI TI NAVIRE U MISLI KAKVA ANEGDOTA O
BRANI ANTICU FRAKASU KOJI SE DRUZIO SA TVOJIM BRATOM
BUBNJAREM,I NUDZOM ISTO JEDAN ZANIMLJIV LIK 

IVO BALIC

Ova tema je stvarno prava.Mislim da se trebamo sjetiti svih
nasih banjalucana.Divni ljudi, nasi prijatelja iz
mladosti.Ja bi spomenula mog prijatelja Djonu koji je bio
divan covjek.Otisao je i nek mu dragi alah podari vjecni
rahmet.Bio je nasa prava banjalucka raja.Radio u
Cvjecaru.Ima divnu suprugu Veru i sina Damira koji se treba
ponositi sto mu je takav covjek bio otac.Hvala mu za sve
bukete cvjeca a posebno za sve bratske savjete u najljepsim
i najgorim trenutcima.Veoma mi je zao sto do sada nisam
mogla saznati gdje je sahranjen, pa bi molila sve koji nesto
znaj da se jave.

    BRANE FRAKAS-FRAKI
O Frakinu,u knjizi BANJA LUKO OPROSTI autora uvazenog g-na
Simare,stoji zabiljeska lijepog sadrzaja.
Frakina smo poznavali iskljucivo kao sarmantnog tipa,njegova
visina i ugladzenost,sa bujnom i dugom kosom ispod koje se
krila dva lijepa nebo plava oka,kao i njegov zanosni hod,sve
je kazivalo,da se radi o covjeku intelektualnog
karaktera,kao i boema u gradu na Vrbasu.
Fraki je imao svoj stil govora,njegov osmjeh nikad nije isao
u prazno,komentari su imali svoje mjesto,kao i njegovo
nasmijano lice.Druzeci se Frakinom,bila je
privilegija.Kvartet, na relaciji nasega druzenja,a to su:
NUDZA, moj brat FARUK, FRAKI i ja.To je trajalo godinama.
Mog buraza i mene ,Fraki nam se obracao sa npr.Faruka je
zvao stariji Crni Narednik,a mene mladzi Crni
Narednik,uglavnom,to bi uvijek prolazilo i to sa nekakvom
dozom simpaticnosti. Za razgovore uz krizaljku,i nocne
sate,obicno smo provodili u Hotelu Palas,a uz dogovor,znalo
se skoknuti i do Penzijonera na partiju remija. Frakinova
relacija kretanja,uglavnom se zasnivala na relaciji;Banja
Luka-ZG i obratno. Fraki je volijo alkohol,mi BLucani smo ga
poznavali po tome,a narocito kad nema novaca.On je dosta bio
snalazljiv da ga neko pocasti,imao je pricu,a pricom je znao
da te osvoji,u svakom slucaju bio je nas miljenik,drag i
prihvatljiv za druzenje. Stari vuk,nema sta. Za pocetak,evo
jednog interesantnog slucaja,sto mi Fraki jedne prilike
isprica pred H. Palas.  E Narednice,zamisli,nadzem ti se ja
jucer za sankom kod Hemerika u PALASU (PS.ako je greska u
imenu Hemerik-izvinjavam se)nemam kinte,a meni se cuga.Vidim
nigdje nikoga,onako skvrcit,upadam u razgovor sa Hemerikom
ne bi li od njega cvokno jedno pice,kad iza mene pojavi se
covjek ,i na francuskom pozdravlja,Ja ga kuzim i pitam
ga,znas li njemacki,da malo sprehamo,a on meni da ne
zna.Razmisljam, kako da ga zapalim,i tuc muc bogami padose
Narednice 2 pica.Kontam,evo ljepote,kad on otrze se,plati i
naguli.Ja onako iz voleja zavrnu mu na francuskom M I S J E,
on se trze,i izusti na francuskom,UI;a ja njemu P O M F R
I,i to Narednice,pruzijo sam svoju ruku napred da vidi,i sa
kaziprstom u pravcu njega savijo prst napred  nazad. Onakvom
zbunjenom,jos kazem na nasem,ispade ti britva,on bleno u
mene ja u njega,i bogami otrze se. Fraki je,kao sto sam i
rekao,imao svoj stil ponasanja,narocito kad prica,koristijo
je obe ruke tj. svoje prste za upotrebu gestikulacije,to je
bilo jako simpaticno posmatrati ga.Fraki je bio visok,imao
je dugacke prste,prosto receno on je svoje ruke koristijo uz
objasnjenja,da je to postalo vec i kronicno.  I evo pa da
zavrsim,jos jedna upadica,a meni jako simpaticna prica od
strane Frakasa,a pocinje ovako: Fraki jedan od
Musketira,tacno 1968-sme god.nadzemo se u H.Palas kad Fraki
mi zapoce, kao navodno, svoju danasnju zalopojku.
Narednice,zamisli,imao sam ti danas sudar sa fotografom,znas
slike-pasos,kuzis. Odem kasnije po slike,on mi ih servira
ukupno 6kom.tj.3vece i 3 male slike,i rece mi cifru. Ja ga
mutno gledam i kazem,znas sta majstore: Ti meni daj samo
2-je,a sebi uzmi 4-ri,jer meni trebaju 2-je i naplati.Vidis
ti moj Narednice,i sta sad.Pitam ja njega,pa dobro Fraki,a
gdje su ti slike,no on lukavo me pogleda i izusti,izgleda da
ti mene nisi dobro shvatijo. I sta mi je drugo preostalo
uhvatim se dzepa,dadnem mu za slike,a on meni za uzvrat
nesto kasnije pokloni jednu od slika,koju cuvam i dan
danas.
Ovo sto napisah o legendi,to je samo mali dio iz njegovog 
burnog zivota,njegov lik i njegova dobrota,ostat ce duboko u
mojim sjecanjima. U nekom teskom vremenu,boemsko srce nije
izdrzalo,tiho i necujno,jedna legenda,otisla je zauvijek.
Tamba

       Vratimo sjecanja u godine krajem 1969-1980,na
licnosti
       koje su nam bile simpaticne u ono doba,i bile osobe
bez
       kojih se nije moglo zamisliti to mjesto.
       Rijec je o nasim kinima u ono doba,imali smo tri
kina,
       ponekad smo imali i cetvrto kino,a to je bila sala
       Rudi Cajevca.
       Kino Kozara nije se mogla zamisliti u ono doba bez
jednog
       gospodina,uvijek obrijanog,crnih pantalona,bijele
kosulje,
       crne leptir masne,uvijek sredjen za najvece plesne
veceri.
       Taj gospodin preko ramena nosio je korpicu sa
kikirikijem,
       u malim bijelim vrecicama,u kojim smo uzivali u toku
trajanja
       filma.
       Kikiriki sa ljuskom pecen da samo uzivas jeduci
ga,poslije 
        toga vjerujte mi nikada poslije nisam probao tako
divno
       carobno pecen kikiriki.
       Sjedeci u 15-tom redu uzivao sam gledajuci film a
jos
       vise uzivajuci u okusu kikirikija koji nisam mogao
prekinuti
       sa jelom i okretao se kada cu vidjeti u sali da kupim
jos
       vrecica.
       Taj gospodin zvao se SKORUP i nikada necu zaboraviti
ukus
       njegovog kikirikija.
       Druga osoba koja je rano umrla,a koji je radio na
ulazu
       provjeravajuci nase ulaznice.
       Uvijek je imao crveno lice,stanovao je iznad Hiseta i
uvijek
       se hvalio da ima kravu i da pije svjeze kravlje
mlijeko.
       Iznenadio sam se kada je 80-tih godina umro.
       Vjerovatno znate o kome se radi.
       Rijec je o nasem Hajri neka mu je lahka zemlja.
       Staro kino Vrbas iza gradskog mosta,na ulazu
provjeravajuci
       ulaznice radio je Miso,covjek koji je imao slusni
aparat,
       i cesto nas ganjao kada smo upadali u kino,iako smo
imali
       novce za ulaznicu svi smo uzivali upadati u kino.
       Kasnije kada je Miso otisao u penziju cesto je
dolazio
       u 'Bosna Auto' gdje sam tada radio i pomagao nam je
na istovaru
       vozila,i cesto puta vozio ja za nas vozila iz
Sarajeva da bi
       nesto zaradio.Njegova supruga radila je tada u
'Incelu' inace
       rodjena madjarka,ah sto je ta zena dobro kuhala,jer
je cesto
       Miso donosio njene specijalitete,u kojima smo svi 
uzivali.
       Miso je u drugom svjetskom jedan dio svog zivota
proveo u
       koncetracionom logoru 'Ausvic",gdje su mu nijemci
slomili
       vilicu sa kundakom,i on nije uopste nikada u zivotu
osjetio
       svoju bradu.
       Pocetkom 91-92 godine bio sam uporan u tome da
ostanem u 
       Banja Luci,tako pored dva dana provedenih u malom
logoru
       i Sup-u samo zbog toga da mi uzmu golfa koji je imao
samo
       1200 kilometara,kojeg su naravno uzeli,radio sam oko
dvije
       godine na Radnoj obavezi.
       Prva radna obaveza bila je na ekonomiji,djecjim
vrticima da bi
       zavrsila u Glasu i 7.novembra 1994 izlaska iz Banja
Luke,ali
       nije o tome rijec nego o nasem Misi.
       Misu sam sreo 1993 godine kada mi se zalio da ne zna
sta ce  
       sa jedincem sinom posto nema novaca da ga izvuce iz
Banjaluke.
       Njegov sin vrtio se po gradskoj pijaci prodavajuci
povrce i 
       voce da bi pomogao roditeljima.
       Jedan dan vojna kontrola ga hapsi i salje nakon
odredjenog
       vremena na Gradacac ratiste,gdje nije ni prenocio,a
granata
       je pogodila kucu i njegov sin je bio na mjestu
mrtav.
       Taj dan kada je bila sahrana njegovog sina kojega sam
znao
       od malih nogu imao sam radnu obavezu u djecjem vrticu
na 
       pocetku Borika,ustvari iza Borickog groblja.
       Poslije dugog razmisljanja odlucio sam otici na
sahranu.
       Dolazeci na groblje 80 posto naroda bilo je u
uniformi,    
       ipak smogao sam snage da prije pokopa njegovog sina
predam
       saucesce njemu i njegovoj supruzi.
       Bio sam iznenadjen njegovim odgovorom u tom
momentu,kada
       mi je rekao 'Nerko znao sam da ces doci pored svih
problema
       koje momentalno imas ovdje,hvala ti i nekada se sjeti
moga
       sina koji je stvarno bio dobro dijete,zar ne'.
       Te recenice sjecam se dan danas,ja sam od srca jer
stvarno
        znao sam njegovog sina odgovorio da moze biti
ponosan na 
        svoga sina,a onda je bilo brzo bjezanje sa groblja.
        Molim Vas da li zna ko kako je i da li je ziv
Miso,volio bih
        to znati.Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.  

     Vratimo sjecanja na jednu osobu koja je privlacila
     nas sviju a to je Jozo.
     Koliko se sjecate toga covjeka koji nije bio normalan
     a mozda je bio pametniji nego sto mi mislimo.
     Izmedju 1968-1980 taj covjek se vrtio od pijace,Palasa
     i Hanista.Svi smo ga voljeli zadirkivati,a on na to
nije obaracao
     paznju,i radio je svoj posao.
     Cesto puta je znao vrsiti veliku nuzdu ispred hotela
'Palas'
     gdje se znalo okupiti veliki broj gradjana,i jednom
poslije
     te predstave nasao novcanik sa otprilike 800 dolara,i
kada sam
     se raspitivao ciji je niko nije znao za njega,naravno
odneo sam
     u policijsku stanicu,gdje sam dobio nagradu.
     Tamo gdje je prije rata bila poljoprivredna apoteka,tu
je bila
      jedna stara kuca gdje su zivjeli
Hamso,Rejhana,Zlatko[umro je
      1988 godine u 27 godini od srca radio je u
Stocaru],Avdo [ubijen
      1993 godine],a sa druge strane kuce Fuco radio u
Centar servisu
      i njegova supruga Gordana sa kcerkom Amilom.
      Na verandama te kuce non-stop sjedio je Jozo.
      Molim vas sviju da li iko zna sta je bilo sa Jozom,da
li je ziv 
      ili ne .Pred rat bio je u Popovaci.

Za Tambu,
Jos sam bio mali oko 6-7 godina kad je tenk udario u kucu
preko puta  Arnaudije poslije je bio restoran "Alas". To
mogu opisati stariji.
Zbog toga sam dobio dobre batine i morao sam klecati sto sam
otisao od kuce da to vidim.Takodje moze neko opisati i
slucaj pljacke banke u gradu sto su izveli neki Slovenci.

Pozdrav

za Nerku,
hvala na lijepim sjecanjima.
da li je g misso imao onaj dupli bicikl i vozio skupa sa
zzenom??? Ako je taj, zzivi su oboje i stanuju u Boriku. 
Juni 2009

Moj Nerko,kad je Jozo-srbuj umro,ima lijepih godina.
Poz.Tamba

Halo Psorn,vezano za tenk,pogledaj u arhivi Januar.2009.i
dobit ces moju rubriku SJECANJA. Pod brojem 74 vidjet ces u
tekstu kako Tola opisuje taj slucaj.
Tamba

zdravo TAMBA malo si me dirnuo u srce kad pricas o IBRISU
rah. pa 
pricati o njemu treba papira od BL do Hamburga i opet bar ja
nebi sve 
napisao. za sad evo samo jedna mala .pozornik ustavlja
ibrisima i kaze 
;papire .ibris izvolite daje licnu a gleda za ledja,
pozornik 
;nacionalnost( 88-e) MUSLIMAN .nastavak u sljedecem
broju.svima puno 
pozdrava

Pozdravljam i ja ovu rubriku i specijano,urednika rubrike
Eku-Tambu i moga skolskog druga sa zanata Davora Psorna.
Vezano sa taj dogadjaj,potrefi se dogadjaj u kinu Vrbas,
da kinoaparater prekine jedan film i preko razglasa,kaze,
trazi se; Trazi se Mirsad Softic-Mimo.Ako je trenutno u
kinu,da hitno napusti salu.Taj mi je dogadjaj ostao u
sjecanju,jer smo ja i Mimo,zajedno dosli u kino.Izasli
smo obojica iz kina,a njegova mati Enisa,uplasena i Faik
placu,pomislili na najgore,zbog djecaka kojeg je u ulici
Omladinskoj satro tenk.Sjecam se vrlo dobro tog djecaka
sa Pobrdja.Bio pirgav ,plav,vrlo,vrlo simpatican.
Stanovao je blizu naseg Tole.
PS.Za Davora,bilo je to negdje sesdeset trece,cetvrte god.
Ibro

Rado bih napisao opet,ali vjerovali i ne vrlo tesko mi
poslije bude ,eto moj EKO ,TAMBA,je rekao gdije se to moze
procitati,svi iz te cestite porodice nisu medzu zivima,SEM"
bio bih sretan ako bih cuo za sestru Mikicu,pa bar mi se
cini da se tako zvala, jer poslije te tragedije oni su
odselili kod pedagoske skole a kucu su prodali ,kamo srece
da su to prije uradili ,mozda bi SMAJL rahmetli i dan danas
zivijo,ukratko bio je zaista jedan rijetkih ,human ,nasmijan
konstantno,mi  smo vec tad pusili ali on ne,opet vjecni mu
rahmet kao i JASMINU TASLIDZI.tola.

Nerko, zaista dirljiva prica o vrataru kina "Kozare" Misi,
sahrani njegovog nesrecno poginulog sina i tebi, tvom
odlasku na sinovljevu sahranu. Tako ljudski, zaista duboko
human gest s tvoje strane iako si imao po zivot opasnih
problema sa kretanjem po nasem gradu, i ista takva reakcija
zahvale za suosjecanje, za tvoj posjet toj sahrani od strne
ozaloscenog oca... Na takvim ljudima kao sto ste vas dvojica
pociva LJudskost, ali i moja nada da medju Bosancima,
"obicnim ljudima" iz Bosne, pociva buducnost naseg grada i
nase zemlje, ma koliko oni koji ih zavadjaju trenutno
odlucuju o njihovoj egzistenciji.

        BOSKO OROBOVIC-BOLE
Banjalucki ljepotan,odmjerenog stasa i zagladzene
frizure,kratkog i dragog osmjeha,svojom pojavom,privlacijo
je zenska srca-srca koja su ostala uskracena,jer Bole je
volijo samo jednu zensku osobu,a to je garava ljepotica
poznata po svom gracioznom hodu i suskavcu ciglaste boje.
Bole je znao cijeniti obostranu ljubav i bio joj je odan i
vjeran,sve dok Bole nije dozivijo svoj ljubavni krah.
U tim teskim trenutcima,Bole u casici nalazi svog
prijatelja. BLucani,poznavajuci ga kao vrsnog pjevaca,i
izuzetno postenog covjeka,i pored njegove sklonosti prema
alkoholu,Bole je bijo postovan,i uzivao sve simpatije kod
BLucana. 
Sjecam se jedne godine,i njegovog nastupa u basti Hotel
Bosne u nocnim satima,kad je Bosko uz mikrofon poveo pjesmu
na francuskom "LARA",a pored nas su sjedili turisti iz
Francuske,i mozete zamisliti nihovu reakciju,komplet
turisticki stroj je bio na nogama,i u plesnom zanosnom
tancu,zajedno su pjevali sa Boskom.  Bosko je svojim
repertoarom pjesama fascinirao goste,od kojih je za svaku
odpjevanu,bijo nagradzen jakim i toplim aplauzom.
U Domu Kulture,generacija 1935-ta pa na dalje imala je tu
privilegiju u odnosu na nas mladze,da budu pocascena,sto su
imali na raspolaganju takav dragulj od pjevaca,pa ih Bosko
Subotom i Nedeljom sa svojim prelijepim glasom a jos ljepsim
pjesmama zabavljao do kasno u noc.Moj buraz Faruk cesto mi
je znao pricati o Bosku,i evo jedan detalj iz njegove price;
Desilo se to na igranci u Domu Kulture,pojavi se na bini
Bosko uze mikrofon i zapuca Tamba on od Pletersa poznatu
pjesmu ON LI YU. Tad smo svi bili na nogama,i sa velikim
uzivanjem pratili ishod pjesme i njenu zavrsnicu. Bosko je
to odradijo u bocu,a od nas je dobijo veliki aplauz.Buraz,u
onim nasim vremenima,mozes li zamisliti sa kojim smo mi
repertoarom pjesama raspolagali,samo da te podsjetim;  TA
TVOJA RUKA MALA, DZEZAEL, BESAME MUCO, CAMAC NA TISI, PISI
MI, DAJ MI SVOJU LIJEPU MALU RUKU, PERFIDIJA, RAMONA, TA
BIJELA RUZA,i mnoge druge. Kad je u pitanju ples,onda se
djevojka privuce uz tijelo,a ti joj tiho pjevusis na uho,jer
kod pjesme su vazne rijeci,moraju biti dirljive-emotivne,i
kad trebu pogledas na momenat,a ona ti place na ramenu,a te
njene tople suze razaraju njen crni ocni namaz,pa ti na
kragni od kosulje ostavi veliku crnu mrlju.E buraz,ta  su
vremena nezaboravna.  Bosko je imao svoju slabost,on je znao
za svoje muzicke kvalitete,ali,alkohol je bio jaci od njega.
On nije mogao da odradi ni jedan mjesec,Bosko svoj rad
prekida nakon 15-est dana,i fata se birtije,da bi ublazijo
svoju slabost. Banja Luku su u onim vremenima posjecivali
razni turisti,sto iz Francuske,Austrije,Njemacke i
dr.zemalja. Jedne prilike,potrefilo se,da je poznati BLucki
bubnjar Hasko Celebic ispred ekipe muzicara,u bastu H.
Palas,doveo Boska da nastupa sa njima uz obecanje,da ih ne
iznevjeri. Bosko se prihvatijo mikrofona.Carsijom se vrlo
brzo proculo za Boska,tako,da je basta svake noci bila
prepuna od gostiju.Na vratima od baste Palasa,bio je
Prof.Hamdija Ceric. I kad ono hoce,Bosko i njegov nastup ne
potraja duze od dvije sedmice. Od Boska ni traga ni glasa.
Banjalucki miljenik,podebelo se uhvatijo u kostac sa
alkoholom. Znali smo ga vidjeti po koje kakvim
lokalima,tako,da je Bosko jako rano stavijo pecat na svoj
glas i nije se vise pojavljivao na muzickoj sceni.
Banja Luka ce sigurno pamtiti jednu vrhunsku legendu,i to
jednog posebnog glasa,sto se ni danas na BLuckim prostorima
takav talenat od kvaliteta nije jos pojavijo.
OSTADOSE LIJEPA SJECANJA
TAMBA

        Vratimo se ponovo na 60-godine i odlazaka na more.
       Moja mati je radila u GP'KRAJINA',a oni su imali
       svoje odmaraliste u Ducama kod Omisa,i svake godine
       oko sredine Jula bilo je vrijeme odlazaka na more.
       Sam taj cin ili ritual spremanja za godisnji odmor,
       ushicenje,nespavanje i gledanje na vrijeme.
       Stanica za odlazak na more bila je na staroj
autobuskoj
      stanici ili preko puta Lovca.
       U jutarnjim satima izmedju 6-7 sati bio je zakazan
odlazak
       sa starim autobusima.
        Sam taj osjecaj kada se sjedne u autobus naravno
pokraj
       prozora,i otkucaj kada ce vozac krenuti na more.
        Drugi ritual bio je kada se izadje iz grada
otprilike oko
       Jajca,otvaranje paketa sa hranom,i takmicenje sa
ostalima
       cija je hrana bolja i ukusnija.
       Pri izlasku iz grada krece i pjesma,sale i nekada se
i igralo
       u autobusu,jer nije mala sala odlazak na more.
       A cesta makadam,i cim se dodje na asfalt to je
veselje.
       Onda Makljam kada dusa izadje od straha ,jer trebalo
se
       mimoici sa drugim vozilima koji se tada nadju na
cesti.
       Najvece veselje bilo je kada se na horizontu pojavi
       Plavi Jadran.
       Dolazak u odmaraliste iistog casa odlazak u vodu
,gdje nas
       niko nije mogao izvuci vani.
       Najvise u odmaralistu volio sam piti serbesu koju je
u to
       doba pravio Drago Lerh.
       Mati mi kupi jednu flasu sa specijalnim cepom koji je
bio
       na zici,i ta se serbesa pila po cijeli dan.
       Najvise sam mrzio povratak kuci.
       Sto su to bila divna vremena kada smo se radovali
sitnim
       stvarima,jer u ono doba mali broj ljudi je bio
bogat,i
       mali broj gradjana isao je na more.
       Danas odlasci na more ne predstavljaju nista posebno
       nema neke posebne radosti kao u ono doba kada smo
bili
       mladji,i bili u jednu ruku zeljni svega a u stvari
       nase duse nikada nisu bile bezbriznije i bogatije
nego u ono    
       doba.
       Nemojte zaliti za starim vremena,jer svaka generacija
ima
       nesto svoje,ali na nasu veliku zalost ova generaciju
zivi
       u svijetu kompjutera,gdje najveci dio svoje mladosti
       provodi na kompjuteru,to je stvarnost ali sta
mozemo.
       Mnogo pozdrava iz prevruceg Saint Louisa.

Ispravka
Nije only yu ,nego O R F E J kojeg vjerovatno neko zna a sto
je Raji zaustavljao dah.Doticni uvazeni gospodin je na
pravom putu samo u zavrsnicama malo popusti a vjerujemo da
nije namjenski ,nego eto nadje se stariji pa to malo
koriguje.Lijepo se dopunjavati i pratiti sjecanja .
lijep pozdrav sa KAMENA OD RIZE I SATARASA

Halo kamen,riza,sataras,
Moja dugogodisnja druzenja sa burazorom,i slusajuci ga s
paznjom kad prica o muzicarima,a posebno o nasoj legendi
BOLETU,valjda sam upamtio o kojoj se pjesmi radi.Pjesma
ORFEJ, zasluzuje da se uvrsti u repertoar,a to je moj
propust. Vjerujuci svom bratu,da je Bole sa pjesmom ON LI YU
pobrao veliki aplauz,daje mi za pravo na reakciju,povodom
komentara Nr.37,u protivnom,svojom sutnjom osjecao bih se
porazenim.
P.S. Sto se tice mog komentara o Boletu,i same
zavrsnice,smatram da sam odradijo skromno i solidno. Ulaziti
u analizu Boletovog zivota,to bi bila opsirna radnja,i pitam
se,da li bi to s moje strane bilo opravdano.
Tamba

Ideja a i inicijativa Eke je jako lijep gest.Pokusava svojim
pisanjem jako lijepo otrgnuti od zaborava odredene ljude
iznasega grada.Pohvalno u svakom slucaju,pohvalno.Ako se
pojavi i pokoja greskica u nekoj prici ili opisivanju,srecom
imamo nase uvazene sugradjane koji ce pomoci kod
korekcije.Lijepo ljudski i bez "uvaljivanja" vrlo onako
carsijski sa respektom.Bravo,nazalost Bosko Orobovic Bole je
izgubio "rat" sa alkoholom kao i mnogi drugi.Mi mladja
generacija o pokojnom Boletu slusali smo iz prica starije
raje,kazivali su nam da je bio talenat i super pjevac sa
velikim mogucnostima.Ali ......... u svakom slucaju lijepa
inicijativa Eke a i ostalih sugrdjana koji se uljucuju sa
svojim sjecanjima,pisanjima i komentarima.Nas grad je
historijski imao sto da ponudi kroz kultuni zivot,sportska
zbivanja te sve vrste sadrazaja koje jedan grad cine
gradom.Banja Luka je postovala svoga Boleta,raja carsijska
je pazila na njega onoliko koliko je bilo moguce.Takodjer i
ovoga puta! Vozdra.*Salko* MS.br 5 7800 B.Luka

E ovako i da Vi nebi bili porazeni,neka bude tako ,ja cu
samo da se nadovezem da li  Vam je rahmetli brat rekao da je
pokojni Bole svirao fantasticno violinu i da je imao
apsolutni sluh ili da imao uzrecicu "malac" ili da je imao
apsolutni sluh, ili da je volio jednu djevojku cijeli svoj
zivot,ili da je prvi Banjalucanin koji je pjevao na
festivalu u Opatiji 1962 ...?ili da se zna samo da je u 
nekoliko navrata pisano o ovoj Banjaluckoj "prvoj violini"i
gospodinu iz Fra Grge Martica ,pa i vo da su Vas rahmetli
brat i pokojni bole imali nesto zaista zajednicko ,a to je
bezprekorno uredne frizure u svakom momentu ,ako treba jos
sta da dodamo lijepo za ova dva izuzetna covjeka i
Banjalucanina  tu sam ... e sad nije zbog poraza nego zbog
cinjenica da i malo stariji vrlo dobro znaju sva desavanja.
pirinac

Halo PIRINAC,
Da se nebi nadmudrivali,predlazem da publika da svoje
misljenje, i to na sve moje napisano o Boletu,tj.sve sto sam
propustijo,jer vidim da mi se sa osmjehom serviraju dopune.
Halo pirinac,sve sto si lijepo napisao,a ja ispustijo,imaj
uvida da ja to znam,ali sam smatrao, zasto citaoca
zamarati,kad je i ovo napisano sasvim dovoljno.
G-ne Pirinac,izvoli na peron i pokazi sta znas.
Tamba
P.S.Imaj uvida,da si provaljen,pratim sve.
To da si stariji-stariji si samo godinu od mene.

Pirinac,vidis,zaboravih da te upitam, sta sad,ja napisa o
Boletu a informises me,da se o njemu pisalo u vise navrata.
Moze li jedan savijet,da se u buduce ovako nesto ne
ponovi,ili da podmotam i prestanem sa pisanjem, i da se
zavalim na seciju kao ti,i pratim sta drugi pisu.
Strpljivo cekam na odgovor.
Tamba

Tamba sto se ne javis stara LOPINO 
ma kakav ti i banjalucani Kad je Laus bio BANJALUKA ma pusti
to 
Mujo iz DOLCA prava raja GRADSKA Sa halilovca a vi ste se
kupali u CRKVENOJ sto vam je zagadila kozzara sa
nuleeeeeeeee
Eto ti sad pa Javise TRLAAAAAAA(TAMBA I Mala genija)
Mujo dolac

      Pa sta je Mujo iz dolca,sjeti se kada nije radila
      kozara gdje se mnogo banjalucana kupalo,zna se
      Crkvena,u ono doba kada je bila otvorena,sve do 
      Bulevara,ustvari do prodavnice Radiotona mislim
      prije ovih ratnih desavanja,sto su nam se desila.
      U moje doba starija raja je imala male splavove
      na kojima smo se vozili,i prva plivanja bila su na
      Crkveni koja je bila cisca u ono doba od Vrbasa.
       Molim vas nemojte se prepucavati na stranici
       Sjecanja.Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.

Eto vidis provokacija je uspjela i moj Tamba me nazvo
jutros promjenio je broj pa ga nisam mogo dobiti.
Sad mi je dao nove brojeve jer je imao puno problema.Pa me
Zaboravio 
To je stara Banjalucka raja I Moj rahmetlii STRIKO
FARUK bubnjar,nije mi bio striko ali ja sam ga zvao tako
kad je doso u njemacku.
Usput Veliko izvinjenje Gospodinu Mufticu (TAMBI)jer da ga
nisam
prozvo nebi mi se javio ali eto sad smo opet u kontaktu.
Pozdrav svim Banjalucanima od Muje Iz Dolca

April 91,tuzan,hladan totalno neobican za nasu BL,dolazim iz
Gradiske sa treninga,neidem kuci nego u Veneciju..tamo sve
prazno ,nema Mehe,Save,Brke ,Tolija, Cobe
,Sekija,Cigija,Steve ,Denisa... sarke sam u kafani... rekoh
mu ode kuci...u Begradsku 11...ispred Savine kuce bio je
kiosk i velika kanta za smece...zovu me gazda  i gazdarica
,ime sam zaboravio,nude hladnu limenku pive ,ja onako iz
kurtoazije prihvatam ali mi nesmeka,nema moje raje...u
sljedecih par minuta desava se cudo ...sva moja raja je
odjednom tu...u narednih pola sata  ,citav Brazil je
tu...kanta za smece postala je bubanj,Sarke dolazi iz
venecije i pjeva sjecas li se Sanja da li mozes da
zaboravis...jedan neopisiv dozivljaj...poslije smo zavrsili
svi u Vrbasu na kupanju ,naravno na Kajaku iako je bilo samo
par stepeni preko nule...sljedeci dan sjedim sa Dijanom u
slasticarnici mislim da se zvala Dambo..,a sto do nas prica
kako je policija ganjala neke lopove a oni pobijegli
preplivavajuci vrbas...ja sam se samo lagano nasmijao i
mojoj tadasnjoj djevojci a  danjasnjoj zeni rekao da mi to
nije poznato...bila je to jedna od najlepsih neplaniranih
zabava prije nego nas je zahvatilo bratsko ludilo...prije
sedam dana bio sam poslije tri godie u BL,nisam vidio puno
meni poznatih ljudi ali sam bio sa familiom i bilo je
stvarno lijepo,BL je  nesto posebno ali na neki drugi nacin
sa nekim drugim ljudima sa drugim izgledom...vjerovatno moja
prica sada bi  tamo izgleda smijesno ,meni mozda sada
isto,ali onda 91 kada smo se svi nadali a u srcu znali da ce
ludilo i nas zahvatiti...bilo je lijepo bar za trenutak biti
nesto drugo ,nesto posebno..biti BANJALUCANIN.....lijepo je
biti dio Banjalucke price,nema veze kad i kako.....puno
pozdrava Marijo

       U predhodnom tekstu kada sam se sjetio Crkvene
       i kupanja u Crkveni,naum mi pade vrijeme prije
       30 i nekih godina,kada je taj dio Crkvene bio 
       otvoren.
       Na dijelu gdje su sada plavi i zuti neboderi,
       ne znam koje su sada boje,bila je kuca u kojoj 
       je zivio Djoka-King.
       Taj cijeli dio zvao se Glina gdje se islo hvatati
       stiglici,i gdje pored gline bilo je puno i trske.
       U ono doba volio sam ici kao mala raja kod Djoke
       na dizanje tegova.
       Ustvari tegovi su bili uradjeni od zeljezne cijevi
       sa betonom,ustvari velike konzerve a unutra beton
      koji je bio nabacen na cijev.
       Za bolje tegove nismo ni znali.Ponekada se dobijala
i
       klepka ili cvoruga za jedan podizaj tega.
       Bilo je to lijepo bezbrizno vrijeme.
       Vjerovatno ste culi kasnije za veliku ljubav izmedju
       Djoke i Julije ne sjecam se njenog pravog imena,znam

       da je radila u bolnici kao medicinska sestra.
       Bila je to ljubav za koju su svi pricali u gradu.
       Ljubav Romea i Julije.Kasnije su se uzeli i dobili
       su dva sina ja mislim Romul i Rem.
       Djoku sam zadnji puta vidio 1992 godine i volio bih
       znati sta je sa njim.
       Mnogo pozdrava iz prevruceg Saint Louisa.

Za Tambu
Čitamo ja i moja ćerka Dijana (26.god.)sa oduševljenjem
tvoja sjećanja.Dijana je filozof i sociolog (filozofski
fakultet)i ono smo baš komentarisale likove.Svaki lik
interesantan, priča za sebe.
Pokušaću da kopiram i odštampam,i iz arhive-ranije nađem
sjećanja pa da ukoričim i imam kao "knjigu"-skriptu.
Sviđa mi se i što je Hafiz napisao:"Sad bi dao 10 (slovima
deset godina ovog života) za samo 5(slovima pet godina) onog
iz mladosti.
Pozdrav!

Joj ,UJUJUJ"pa /jel te to neko napucava da se provaljujes
,daj zaboga skolski ,idi K"VRAGU-////tolstoj?

Zdravo Nerko danas sam sjedi sa Djokom KINGOM SVI SMO
SANJALI APSOLUNU SLOBODU,I POMALO BILI LJUBOMORNI NA NJEGOVU
SLOBODU PONASNJA I ODNOSA PREMA OKOLINI,JULIJA SE PREZIVALA
PAVELIC,IMA CERKU IRENU,ZETA IVU,A ROMEO I JULIJA SU OD
COKANA CIJI SU OTAC MAJKA RADLI U KINU KOZARA,I NJEGOVI
SINOVI PONEKAD SE OGLASE NA FORUMU,DJOKO JE U BANJA LUCI
VIDIMO SE SKORO SVAKI DAN U FILOZFIJI ZIVLJENJA NIJE NISTA
PROMJENIO POZDRAVI KERIMA I ZAJU,TVOJA  I TAMBINA PISANJA I
MENE PODSJETE NA NEKI PERIOD,PA SE I KOD MENE POJVE SLIKE
ZABORAVLJENIH LJUDI IZ ZIVOTA,NA ONO TO SU BILA VREMENA 

iVICA bALIC

Vozdra Nerko,  
Osoba,koja ima 2 sina-Romula i Rema pa i kcerku Dilajla,to
je Cokan sa Lausa,a ne Dzoko.
Tamba

Tola,
Jel ti smeta moj komentar.Tebi nije ni namjenjen.
Nemoj ni da ga čitaš.
P.s.Imam knjigu Banja Luko pamti Zorana Simića Simare.

Tamba,
Izvini, bolje da sam napisala.
Sviđa mi se tvoj tekst.
Pozdrav!
P.S.Nisam neki pisac ali da mi se piše idi k vragu?

           Zadnji dani mjeseca Juna,po mome misljenju
           najljepsi mjesec,dugi dani a kratke noci.
           Mjesec svjetlaca,i vracanja unazad na nasu
           Banjaluku,kada je cijeli grad mirisao na lipu,
           i razne vrste cvijeca,od ruza pa nadalje.
           Ako cemo da se izrazimo Hrvatski mjesec Lipanj,
           U mom sokaku,mislim koje zivio na Hiseta,lipa je
           mirisala od Maja pa se do skoro pocetka Avgusta.
           Sta nas jos veze za kraj Lipnja i pocetka Srpnja
           ili Jula ,mjeseci rostiljade na Vrbasu,Vrbanji,
           Suturliji ,Ukrini pjevanja i kupanja.
           U banja Luci u ono doba svi kafici i restorani
bili
           su puni ,imao si osjecaj da niko ne radi.
           Muzika na sve strane,posto sportska sezona je
bila
           zavrsena i sve se okrene na pojacanja u ljetnom 
           periodu,u svim sportskim disciplinama,bilo da se
radi
           o Banjaluckim ekipama ili ostalim ekipama.
           Bio je to divan osjecaj piti jutarnju kafu
           ispred kafica i pratiti sta se desava na ulici,
           koja je prethodnu noc bila oprana,i taj miris
            isparavanja ceste pomijesan sa mirisom
jutarnjeg
           cvijeca.
           U gradu se osjecao pocetkom Jula neki pritisak,a
to
           je bio pritisak nadolazecih Karnevalskih Suareta
na
           Vrbasu koji su bili na vrhuncu 90-tih godina.
           Svi su se na svoj nacin spremali da docekaju 
           spremno karneval.
           Lakiranje dajaka,spremanje kondiciono za
plivanje
           ustvari svak se na svoj nacin pripremao za
Karneval.
           Dan karnevala,ispod Kastela u jutarnje sate
gradjani
           su dolazili da bi zauzeli sto bolju poziciju,tu
je bilo
           meze,rostilja a naravno i pica.
           Kretalo se sa djecjim plivanjem ,izborom Miss
Vrbasa,
           trkom kajaka,da bi svi zeljno ocekivali nase
vitezove
           da dodju sa svojim Dajacima ispod Kastela,na
proglasenje
           najlepseg dajaka za tu godine.
           Ti nasi mladici u ono doba koji su gurali
dajake,jer 
           priznacete nije bilo lako uzgurati dajake uz
Vrbas.
           Svi dajaci bili su frisko lakirani,tako  da se
miris
           dajaka na daleko osjetio.
           Kada pogledate dajake i nase momke u ono doba
kako su bili
           razvijeni Emir Majdanac,Bakir Ajanovic i ostali
stvarno
           smo bili ponosni na nase momke i tradiciju
dajaka,jer
           dajaci su ponos naseg Vrbasa,jer samo se vozio u
nasem
           gradu.
           Finale susreta skakanje sa Gradskog mosta i
navijanja
           hoce li Ante Lokmer-Cita bili najbolji ili neko
drugi.
           To su stvarno bila divna nezaboravna vremena.
           Sa ovim sjecanjem ja zavrsavam svoje javljanje,za
kratko
           vrijeme posto se spremam na odmor.
           Idemo ne kupanje i suncanje,povratak 15 Jula.
           Mnogo pozdrava iz prevruceg Saint Louisa.
           P.S. Tamba bio si u pravu za Romula i Rema ,ali
znas
           dugo sam odsutan iz naseg grada pa se puno
stvari
           zaboravi, ne smijem reci hvala posto cu imati
prigovor
           od Sehe,mala sala.

mala zabiljeska,o:
MEHI-PUPKU i ZORANU SUNKICU-ZOKI

Meho-Pupak,kamiondzija,Kabovac,gitarista,zabavljak,drustven
i dobar prijatelj.
Banja Lucani dobro znaju njegove kvalitete,on je bio raja iz
duse,osoba sa veoma dobrim manirima,ali,kad mu proradi ona
njegova druga strana,e onda,valja mu se skloniti s puta.
Meho-Pupak,profesionalni kamiondzija iz Borika,radeci u
firmi na BLuckom polju,svoje slobodno vrijeme koristijo je u
lovu na stiglice (na mrezu),i to bas u sklopu firme gdje je
i radijo,a kao meraklija,kad mu se cuga,onda naruci
minimalno 1kg.janjetine sa salatom uz izgovor...nek se
nadze. Meho,poznavajuci ga,nije se fato janjetine,on je sa
zadovoljstvom to prepustao da drugi jedu,pod uslovom,da se
za stolom ne ustezu. Ja sam se licno u tome uvjerijo,jer sam
to i dozivijo.
Ona vremena,vrijedna su paznje i spominjanja,bila su to
lijepa druzenja. Meho-Pupak nas je svojom pricom znao
zabavljati podugo,i evo jednog isjecka cega se on sjeca.
Tamba,slusaj ovo,meni umarla stara,i na zalost dodzose mi
braca Ibrica i Bekara,a sa njima u drustvu i Majci. Ja na
zid vani objesijo kafez sa stiglicom,a stiglic Tamba,prva
liga-lomi. Po njihovom odlasku,osjetim ja da stiglic
suti,bacim pogled, kad moj Tamba ono kar...-nema kafeza.Ja
izletim vani,mungosi nestali.Jebem grebem,kontam,
polako.Zamisli,mangupi iskoristili priliku moje
slabosti,popeli se sprat vise,i pomocu spage i kuke digli mi
stiglica.I pored toga sto smo mi raja,i znaju me da sam
zajeban,postadose mi Tamba nekako jos drazi,a realno
gledajuci-stiglic je toliko bijo dobar,da im skoro i ne
zamjerim sto su mi ga marnuli.I u okviru naseg
druzenja,treba napomenuti,da su se     desavale i mnoge
lijepe stvari,a o tome bih mogao pricati satima.
Pred izbijanje rata,cuo sam,da se Meho-Pupak skrasijo u
Federaciji(Rajvosa ili Visoko)Bez pozdrava,izgubili smo jos
jednog BLuckog veterana,ali je vrijedno SJECANJA.
Ko zna,mozda se i sretnemo,za naseg Mehu-Pupka veliki
pozdrav.
TAMBA

ZORAN SUNKIC-ZOKI
Evo jednog ljepotana iz ulice Marsala Tita,dijete sa
asvalta,sarmantnog i ljepog izgleda. Zenskaros na svoj
nacin,pitom,drag,ljubitelj sportske opreme,ugladzen,cistoca
na prvom mjestu,voli paradidirati carsijom na svom starom
poni biciklu,i svojim pogledima snimati sta se desava.
Zoki je u alkoholu bijo veliki meraklija,nije bijo
nametljiv,iskljucivo je birao drustvo,a njegova prica imala
je svog karaktera i drustvo ga je znalo cijeniti,s toga Zoki
je uvijek rado bijo primljen u drustvo.
Mi smo u svoje vrijeme imali zajednickog druzenja,BLuka je
raspolagala sa vrsnim i jakim muzicarima-pjevacima,od Atifa
T.  Enesa B. Nadira, Cige, brace Suric,i dr.Posjete su bile
ucestale, gdje i sama sjecanja tjeraju me, da se izrazim ,i
da slobodno kazem: ovo kod mene je BORBA PROTIV ZABORAVA.
Zokinov nacin naseg pozdrava kao i danas,ostao mi je
urezan,a to je,kad se sretnemo,s njegove strane obavezno
slijedi prozivka...halo EKS(mene zovu i EKO)njegova ruka je
ispruzena sa malim prstom,i trazi od mene da ga isto tako,sa
malim ispruzenim prstom kucnem sa njegovim,a onda slijedi
pitanje,kad si stigao,i koliko ostajes.
Ne vezano za ratne nedace koje su prouzrokovale mnoge
razdore u drustvu,Zoki je ipak sacuvao svoju jacinu,da
ljudima moze pogledati u oci,a nasi susreti se zasnivaju
uglavnom u prolazu,prijateljski,ali ne u onoj mjeri kao
nekad,jer moramo se sloziti,i vrijeme je odigralo svoje.
I dok ovo o Zokinu privodim kraju,osjecaji mi govore,da je
on sad na Studencu,i da prati sva desavanja oko njega.
Tamba

P.S.  Koristim priliku, da pozdravim prisutne u rubrici
SJECANJA-2,a posebno uvazenu Vesnu i njenu kcerku na
kompliment mog pisanja,uz napomenu,,da su pred nama
god.odmori. Ja vas lagano napustam i vidimo se pred Hotel
Palasom u Banja Luci.
Nastavljamo u Augustu,a do tada,svima vama,da se lijepo i
ugodno provedete.
Tamba

Za Gospodina Tambu!
Evo došla sam s posla, usisavam kuću i pogledam na
računar-prijatno se iznenadim.
Hvala puno za lijepu riječ "uvažena" i pozdrav.Iako če mi u
novembru biti 50 rođendan (1959.) ja moram da radim.Svako
jutro nabacim šminku,utegnem se i na posao.
Žalosno je da ja radim, a moja čerka fakultet završila među
boljim studentima nema posla.Jedino što se sretno udala i
ima prekrasnu djevojčicu Jelenu.


Puno pozdrava sa Čaira od Vesne!

      Pocetkom 90-tih godina u vrijeme stare Jugoslavije,
      kada su nasi politicari vodili duge sastanke od
      Slovenije do Makedonije,kako rasparcati tadasnju
      Jugoslaviju ili je preurediti na Federalni ili
      Konfederativni dio u Banja luci se to osjetilo
      ali svi smo bili optimicari da ce se naci pravo
      rjesenje,a ne na kraju ovakav zavrsetak.
      Tih godina Banja Luku ja zahvatio veliki val
      novokomponovane muzike koja je dolazila iz Srbije
      ustvari prvi pocetci turbo folk muzike koja je sve
      vise i vise ulazila u krv nase omladine,koju je 
      jednostavno hvatala euforija za tom muzikom.
      Da bi se spasio jedan dio gradjana koja voli
kvalitetnu
      zabavnu muziku,ustvari muziku za ples,neko iz
tadasanjeg
      Doma Kulture dolazi na ideju da se svaki mjesec
organizuju
      plesne veceri,sa poznatim pjevacima zabavne muzike.
      Ja nisam siguran da li su prvo dosli Arsen i Gabi ili

      Indexi,znam da su kasnije dosli Kemal Monteno i zadnji

      pjevac koji je pjevao bio je pokojni Dragan Stojnic.
      U to vrijeme ugovaralo se da dodje Oliver Dragojevic,
      ali poceo je rat u Hrvatskoj i to je bio kraj tih
divnih
      plesnih veceri u Domu Kulture.
      Te plesne veceri ostale su mi u sjecanju,zbog toga sto
su
      to bili zadnji susreti Banjalucke gradske raje,koja je
volela
      kvalitetnu muziku.
      Bio je to divan osjecaj ulaskom u plesnu
dvoranu,ustvari ulaskom
      u zgradu Doma Kulture zaboravljalo se na nastupajuce
probleme
      koji si bili pred nasim vratima.
      Ja mislim koncert Dragana Stojnica je bio i oprostaj
nas sviju
      koji smo izasli poslije iz Banja Luke.
      Lijepo se bilo tada osjecati Banjalucaninom sa svima
stati
      ispricati,jer svi koji smo dolazili na te zadnje
plesne veceri
      bili smo u tom u nasem svijetu odvojeni od vanjskog
uticaja,
      ali na nasu veliku zalost plesne veceri u Domu Kulture
su
      brzo zavrsene.
      Bilo je to predivno vrijeme koga nismo ni bili
svjesni.
      Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 
        

         Godina ja mislim 1992 promocija video
         kasete u hotelu'Bosna' nase banjalucke
         legende Enesa Basica u velikoj sali.
         Zadnji skup banjalucana ili gradske raje
         koja dosla na promociju naseg prvog diska
         ili kasete jer u ono doba nije bilo mnogo
         diskova.
         Donijeli se iz kuca televizora koji su postavljeni
         po cijeloj sali,cak je rukometni klub'Borac"dao
         svoju tombolu.
         Bio sam sretne ruke te noci pa sam izvukao
televizor 
         koji je u ono vrijeme ipak bio skup,a ne  kao sada

         skoro dzabe samo zavisi kakav.
         Vecer je bila predivna sa divnim ljudima oko nas,
         divnom muzikom,bez seljaka,i kada je bilo
najljepse
         dosao je direktor sale i prekinuo nase zadnje
gradsko
         druzenje,i lagano smo napustili salu,i nismo ni
znali
         da je to zadnje druzenje banjalucke raje.
         Te noci kada smo ulazili u hotel primijetio sam da
je
         hotel Bosna bio pust bez gostiju sa izuzetkom nas.
         Bilo je to vrijeme kada za ostale koji su dosli sa
         strane i koji nisu mogli da shvate kako gradski
narod
         zna uzivati u blagodetima zivota,nego samo da
vrijeme rata
         i da za njih ne vrijedi to.
         Zao mi je bilo te noci Enesa Basica koji se
nevjerovatno
         trudio da svoju kasetu prezentuje na velicanstveni
nacin.
         Mi kao emigracija koja zivi van svoga grada i
drzave
         ostali smo u tome trendu da se jednom ili vise
puta
         godisnje sastanemo ,bez obzira na situaciju i
opustimo
         se u veselju i plesu ,a ne znam da li oni koji su
ostali
         ustvari doselili se u Banja Luku znaju za to
uzivanje.
         Da li ta nova generacija koja se doselila u ratnom
periodu
         u Banja Luku zna sta je za nas nas banjalucane
znacio 
         Vrbas,Vrbanja,Suturlija,Gornji
Seher,Sehitluci,Tresnjik
         i ostale lokacije na kojim se teferecilo.
         Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.

Zovem se Alma.rodena u bl.ulica MICE RADAKOVICA.ko se sjeca te ulice sjeca se i mene.odrasla na plazi preko puta ALIBABE.Samo malo nize tokom.sjecam se bili smo djeca .sjecam se JELENE I IVANE PRANJIC,DRAGANA I IGORA JURINCIC,NIVES I DZENIS CANJEVAC,HALUB LEJLE,JULARDZIJA EDITE,HODZIC ANESE,(Imala je psa Dzekija i dugu kosu i super crta). Ako iko zna ista o ovim osobama nek javi.bila bih veoma zahvalna.poz,..

               BANJALUCKI FIJAKERISTI

     Staro dobro vrijeme,vrijeme fijakerista i njihovih
     dogovstina.U ono ja se sjecam trojice fijakerista.
     Rahmetli Troko za njega nisam cuo nikakvih prica.
     Zemljotres u Banjaluci,stanovao sam privremeno
     u barakama na Cairu ,odnosno na BSK-ovom igralistu.
     Zima 1970-te godine,moja je zgrada bila renovirana
     i bilo je vrijeme koje se jedva cekalo da se covjek
      vrati u civilizaciju,odnosno da se okupa u svojoj
     banji,a ne pod nekim tusevima privremenog smjestaja.
     I taj privremeni smjestaj imao je svoje ljepote,ali
     o tom potom.
     Kako se preseliti u stan.Jedini nacin kolska kola,
     najblizi vlasnik kolskih kola koji je stanovao u
     Kozarskoj ulici bio je Saro.
     Snijeg pada,zima decembar mjesec,jutro osam sati
     kucam na vrata naseg Sare.
     Najstarija Sarina kcerka otvara vrata,ja se naravno 
     izvinjavam sto tako rano dolazim,a ona meni Nerko
     nama veze trebamo se pomoci udji dok ja brata
probudim.
     Imam sta vidjeti,na podu k'o sardine svi
spavaju,Sarinica
     kuha kafu,Saro sjedi na seciji izvadio svoje stakleno
     iz glave i cisti.
     Prvo pitanje onako sa jednim okom u ruci Nerko sta
treba,
     kada sam mu rekao razlog moga dolaska,on samo gurnu
nogom
     svoga najmladjeg sina i rece a'jde ustaj seli covjeka.
     Ja molim da se ne bi ljutili Sarini na ovoj prici,ali
to
     je ipak bilo skoro prije 40 godina.
     Naravno upregnut je bio konj i seoba je obavljena.
     Znate li drugu pricu o Sari.
     Bivsa zeljeznicka stanica ili sadasnja Umjetnicka
Galerija ako
     jos postoji Umjetnicka galerija,u ono doba stajaliste
svih
     Banjaluckih fijakerista.
     Nas Saro je bio odlican turisticki vodic,volio je
pokazati
     ljepotu naseg grada,od centra Gornjeg
Sehera,Mejdana,Borika.
     Dolazak voza je bio znak da ce nasi fijakeristi imati
posla,
     tako naseg Saru je jedan Zagrebacki biznismen zamolio
da ga
     odveze do hotela Bosne,naravno Saro je pristao i da
pokaze
     malo ljepote svoga grada.
     Nakon jednog  sata dovezao je naseg gosta u hotel
Bosna,gost
     mu se zahvalio i naravno platio malo vecu sumu para za
voznju.
     Ja bih volio da sam bio na mjestu kada je taj isti
gost
      trazio toga istog gospodina fijakeristu da ga vrati na
stanicu
     odakle ga je dovezao u hotel i njegovo lice kada je
saznao da
     je hotel sa lokacijom iza zeljeznicke stanice.
     Muharem Sibalovic-Cici zadnji Banjalucki
Fijakerista,nas filmski
     glumac u filmu'Dan duzi od godine' zajedno sa pokojnim
Slavkom
     Zamolom.Film koji je snimljen o zemljotresu u Banja
Luci.
     Mojom zenidbom ustvari udajom kada sam zivio u
dvorisnoj kuci
     na Gornjim Hisetima ispod Kosmosa tadasnja ulica Alije
Alijagica,
     bio sam prvi komsija Cicija.
     Tacno preko puta bila je njegova kuca.
     Svake noci konj ga doveze u kasne sate pijanog ispred
kapije.
     Bez obzira da li je zima ili ljeto,nalazio sam ga kako
spava na
     cesti ispred konja i pomagao mu da udje u kucu,a
dvoriste je
     izgledalo kao da se snima horor film Friday 13.
     Najzalije mi ga je bilo vidjeti zimi,snijeg skoro do
koljena
     a on usecerio u snijegu,spava kao da je u najudobnijem
krevetu.
     Druga prica ulazak u kucu,zahvala od strane Nafe
njegove zene
     a onda zapomaganje spasavajte me ljudi ubi me Cici,a
ustvari
     Nafa njega tuce a dere sa kao da on nju tuce.
     Osamdesetih godina poslije Nafine smrti,Cici se
zeni,dolazi mu 
     mlada iz nekog sela od Banja Luke,i ta ga zena
preokrece sa
     higijenom i smanjenjem doze alkohola.
     Dolazi do ogromne promjene u njegovom zivotu,ali na
zalost nije
     dugo zivio u toj tkzv.raskosi.
     Jednog ljetnog dana ona ulazi u dvoriste molime da joj
pomagnem
     da je Ciciju lose,ali nije se moglo nista pomoci samo
     ustanoviti njegovu smrt.
     To su moji pogledi na nase fijakeriste ja vjerujem da
svi mi
     imamo neku pricu o nasim predivnim fijakerima.
     Bilo je divno u ono doba kada se krene kuci,sjesti u
fijaker
     pa se malo provozati.
     Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.

               PONJAVICA & TAPISERIJA
PARKIC je bio ne samo topografski centar grada vec i vrsta
samoproklamovanog hodocasca i mjesta okupljanja generacija
BL raje,posebno u toplim mjesecima i danima bez
kise.Drincanje i gusteranje je pocinjalo vec oko 11 ujutro
pa do ranog popodneva kad rijeka radnika Cajaveca,poslije
prve smjene ispuni okolne ulice.Zatim kratka
pauza,eventualno 4-6 kino Kozara,i ponovo vecernje
okupljanje u parkicu.(kakav si s lovom-uobicajeno
pitanje)Poslije zemljotresa napravise preko puta parkica
montaznu robnu kucu od iverice,ZENIT.Imala je 3
ulaza-izlaza.Jedan u prolazu izmedju ulica R.Vranjesevic ka
FG Martica(alati,ekseri,klamfe...)drugi preko puta djecijeg
pozorista(rublje i posteljina)te treci bas preko puta
parkica.Kod tog ulaza-izlaza je bila samoposluga i odmah
pored omanja kafana sa svega 2 "viseca" stola i isto toliko
musterija podbocenih laktovima uz cugu snogu.U samoposluzi
su domisljato drzali nekoliko gajbi rashladjenog Nektara za
musterije iz parkica.Pravilo je bilo da moramo donijeti
prazne flase u zamjenu.Ako ih nema posaljemo Frflju u Snack
da iz hodnika kod WC mazne koju iz naslaganih gajbi.Onda bi
se piva gustirala na suncu a prazne flase zastekale u
shimshir ograde za iduci put.U samom vrhu parkica,dakle
prvih nekoliko stubica do zgrade opstine je mjesto gdje su
se okupljali DUVACI(pa i djankoze).Tu su se uvijek vrtile
sheme,nashtukavanja i talovi za duvke.Kad se grupa utali i
skonta shemu i stigne roba vidis ih kako coporativno odlaze
prema mrakaci baste sljezove boje a usput skikne grlic flase
od ivicnjak trotoara aleje.Parkic je i strateski bio dobro
postavljen.Odlican pregled svih ulica i prostora.Nema fore
da se Grmusha prishunja neopazeno.(ode vutra u
shimshir).Cesto smo u prijepodnevnim satima sjedili(i
duvali)na klupama u sredistu parkica.Interesantno da se niko
nije usudjivao drincati na stepenicima postolja spomenika u
parku.Urodjeni strah od skrnavljenja komunistickih
simbola.Jednostavan spomenik od sedre sa zvijezdom na
vrhu(danas u parkicu preko puta hotela Bosna).U ono vrijeme
niko nije imao pojma(bar ja ne)da je tu nekada bila crkva
srusena za vladavine NDH.Sluzbene vlasti to nisu pominjali a
ni sredstva informisanja.Zimi bi parkic pomalo opustio ali
bi se raja ipak tu nalazila:neko kont sa djevojkom,jarani
pred polazak u pijanke,djankoze da nabrzaka razmijene robu i
novac pa onda pravac na mjesta koja su bila popularna.Nekad
Borik,Sebastijan,jedno vrijeme podrum pivnice,Jazz
klub,Sebastijan,Mejdan itd.Sve je ipak pocinjalo u tom
parkicu kad se nadjes sa rajom i uobicajena pitanja prilikom
susreta:starac sta ima,kakav si s lovom,ima li shema,sta
kontas veceras.........?....itd......G!

      Vratimo se svi na nase najlepse dane izmedju
      1965 godine pa do 1985 godine,i cekanja u redovima
      za kartu u nasim kinima.
      Kino 'Vrbas'ako nisi kupio kartu nije problem uci
      samo se otvore bocna vrata i lagano se uvuces u salu.
      Druga prica za kino 'Palas'i 'Kozara'.
      Nasi tapkarosi odnosno nasi preprodavaci karata,
      imali su uvijek ideju za kupovinu karata.
      Posto sam u ono doba bio elegantno mrsav,vidjeli su
      mi se sve kosti bio sam idealan zaubacivanje preko
      glava ljudi da kupim kartu-odnosno karte za nase
divne
      preprodavce,ali opet je bilo dobro dobijes kartu,brzo
      i po pravoj cijeni,jest da budes mokar k,o cep ali
imas
      kartu.
      Stvarno u ono doba kada je bio pojam televizija,kino
je bilo
      nasa prava i jedina zabava.
      Sjetite se filmova Winetu,Old Setelhend,Zoro,Grof
Monte Kristo,
      Prohujalo sa Vihorom itd.
      U ono doba nije nam smetalo sto Winetu prica Njemackim
jezikom,
      vazno da ima akcije.
      Sjecam se da smo svi plakali kada je Winetu poginuo.
      Najvise sam volio ici u ljetno kino 'Kozara',kupiti
cevape
      i uzivati u filmu cevapima i hladnom Nektaru.
      Bilo je to predivno vrijeme,koje se nikada vise nece
vratiti
      jer mi smo generacija koja nije odrasla sa
kompjuterima.
      predivnim igrackama,najnovijim filmovima na
televizorima,
      dvd rekorderima,mi smo generacija koja je uzivala u
kvalitetnim
      filmovima o kojima smo danima znali pricati,sto nije
bio onakav
      kraj filma kakav smo mi ocekivali,i pravili razne
zavrsetke
      tih filmova.
      Danas pogledate film i u roku od jednog dana
zaboravite sadrzaj
      i temu filma,posto imamo na pretek svaki dan neki novi
film,
      tako da nemamo kad razmisljati o kvaliteti nekog
filma,u jednu
      ruku ponasamo se kao roboti roboti,pogledaj i
zaboravi.
      Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.

Konacno,dugo ocekivani odmor,prodze,i evo me ponovo sa
vama.
Dragi Blucani,prije nego pocnem sa pisanjem,dozvolite mi,da
vas sve toplo pozdravim,i da nastavimo sa nasim pisanjem.
BANJALUCKA MONOTONIJA
---------------------
3.JULI,uz jutarnju kahvu ispred PALASA,i posmatrajuci
prolaznike,vjerujte mi,potrajalo je podugo,da bi se konacno
pojavila poznata Banjalucka faca, uz laganu prozivku, i
stisak ruke,toplog zagrljaja-nastadose uobicajena
pitanja,kad si dosao,koliko ostajes i td.Ne potraja
dugo,pojavise se i druge osobe nama dobro poznate,uz stisak
ruke i dragog osmjeha,kahva i ostalo prodze nekako gotivno.
Teme se izredase,samo jedna ostade u zizi razgovora,to je
povratak.Na kraju zakljucak,da tu za mnoge nema pozitivne
egzistencije tako da se moramo pomiriti sa dolaskom i
odlaskom.
Obzirom,da ce sadrzaj mog pisanja biti poduzi,zelja mi je da
ima odjeka kod onih Banjalucana koji ove godine nisu
zagazili u BLuku,i kako bi se u zargonu kazalo,informacija
iz prve ruke.
Zelja,da protutnjam po BLuckim kvartovima,tj.da mi se dusa
zadovolji,to sam odradijo u 2 dana,da bih sutradan ponovo
zauzeo svoju poziciju pred PALASOM u nadi da cu nekoga od
raje sresti.
Sat mi pokazuje tacno 10 i 30,i zapazam nigdje nikoga od
poznatih,izuzev 3-4 stara Blucka penzionera. Produzim preko
Vrbasa pa gdje se zaustavim. Sutradan,opet se nadzem ispred
PALASA,kad ono repriza od jucer,ali u susret mi dolazi meni
posebno draga osoba moj bivsi Prof.ALIJA SARAC i uz lijep
topli zagrljaj i kratkog dijaloga,pruza mi pozivnicu "VEZENI
MOST-2009"tj.6.susret BANJALUCANA.Ja mu se zahvalim,i od
sadrzaja stavim tacku na datum 17.Juli u 12casova vijecnica
Skupstina grada gdje glasi: Tradicionalna tribina PITANJA i
ODGOVORI,dok u produzetku u 20 casova pise Restoran "SLAP"
Novoselija-ZAVRSNA SVECANOST MANIFESTACIJE,tako da sam i ovo
sa zadovoljstvom prihvatijo.
Do 17.Jula,zivot na Banjaluckim stazama u sklopu silnih
gradilista,i koje kakvih zgradurina,bio je za mene monoton i
ne prihvatljiv.Posmatrajuci sve te zgradurine,a sama
pomisao,da se na tim lokacijama nalazili lijepi i bogati
vocnjaci,zatim lijepe prostrane livade sa cvrkutom raznih
ptica,sve je to nestalo zahvaljujuci hordi biznismena,koji
ruse sve nama dobro poznate i drage bosanske kuce,sljivike i
vocnjake,da bi usadili svoj kapital,i stekli dobit.Banja
Luka je u sasvim drugom izdanju,dobija novi izgled,nama je
ostalo u amanet,da se sjecamo njenog starog izgleda a nama
dragog.Danima krstareci po carsiji,dozivljavam osjecaj kao
da sam u drugom gradu,i to ne ispustajuci iz vida,koja je tu
struktura ljudi prisutna.Sve nepoznate face,od omladine pa
do starudije.U vise navrata znao sam se upitati...pa gdje ja
to dolazim na odmor,pa ovdje stvarno vise ne vrijedi
dolaziti. Boraveci svake godine u Bluci,cesto se sjetim
jedne izjave naseg uvazenog prijatelja VLADE BOJERA gdje mi
je unazad 7 godina pred PALASOM rekao: TAMBA jucer sam dosao
sutra idem, i nikad vise moja noga ovdje nece doci,dakle,
sve je receno. Kako vrijeme odmice,njegove rijeci se polako
uklapaju sa Bluckim zivotom,i strukturom ljudstva koja sebe
smatra banjalucanima.Zelim da istaknem,da sam primijetio,da
mnogi Blucani koji zive vani,mnogi nisu zainteresovani za
BLukom,jer se njihovo odsustvo i primjecuje,kao i okupljanje
ispred PALASA koje je sve slabije i dobija drugu dimenziju u
odnosu na predhodne godine svih nasih druzenja.Ove
godine,bio sam potisten sto nas je sve manje i manje.
U par navrata,nadzem se na STUDENCU,Vrbas nadoso,gdje mi
Graja rece da je sa Vrbasom i njegovim vodostajem ovako
svaki dan,sto kazuje,da je kupanje opalo na veliko. Obale
Vrbasa polu-prazne,drugim rijecima tugaljivo. Sve bi to
drugacije izgledalo,da politika nije odigrala svoje. FAJKI i
GRAJA posmatram,bore se da udovolje svoje goste,i ta njihova
borba traje danima. Od prisutnih,tu je BRKA, RODA, HAFIZ(i
njegova kisna IRSKA) SIME ROSER, IBAC,ZORAN
SUNKIC,RAKA,jedna fina ekipa koja zna,sta je stimung.
Pred zadnji dan mog boravka,pojavio sam se ispred PALASA sa
namjerom da nekog od poznatih sretnem, i da se malo
ispraznim.Za zivo cudo,nadzem svog prijatelja
MIDZU-gitaristu.Bio je to korektan razgovor uz zelje,da se
ponovo na godinu obavezno vidimo. Dosao sam i do crne
hronike,naime kad saznate ko je umro,a ko je pored vas tesko
obolio,e onda vam to tesko padne.
1.BUBALO MIRALEM-umro
2.DRLJACA NAJA-umrla (majka od EKE-rahmetli)
3.RAJKO auto elektricar-sa Pobrdza---mozdani,umro
4.DZONLIC SALIH- umro
5.ZIJO (brat od Mirze i Ferida sa Studenca)-umro
-------------------------------------------------
1.brat od Dr. Ferageta,radio u SUP-u, RAK debelog crijeva
plus metastaza jetre
2.EKO BAJRAMOVIC-bivsi golman NAPRIJEDA,- rak grla
3.BICAN--mozdani
-----------------------------------------------------------
P.S. od oboljelih,ja sam spreman i na kritiku,no za
uzvrat,ja im od srca zelim sve najbolje. Nadam se,da se nece
na mene ljutiti sto sam sebi dao za pravo,da dam u javnost.
-----------------------------------------------------------
Petak,17 Juli,12 casova,nadzem se pred skupstinom povodom
programa,pitanja i odgovori.
Posmatram njemo,nas ukupno oko 12.i to je sve.
Zainteresovanost je podbacila.Na vratima imamo crveno
svijetlo uz izgovor,da je gradonacelnik na sastanku,i da se
udaljimo. Kakav osjecaj,osjecamo se svi
povrijedzenim,prijedlog slijedi da svi zajedno krenemo u
Hotel Bosnu.Ulazimo u H.Bosnu zauzimamo svak svoju
poziciju,i G-dza Mr.Vesna otvara sastanak sa pitanjem-ima li
kakvih problema da bih mogla uvesti u zapisnik.U nasem
prisustvu primjecujem i 2 novinara. Ambijent za kritiku,buka
od strane konobara,pranje staklarije,buka od mlina za
kahvu,glasna muzika a da ne ispustim 2 papka za stolom pored
nas,i njihovo glasno razmisljanje. Samo da
podsjetim,dakle,odbijen kontakt sa gradonacelnikom,vrata
opstine za nas zatvorena,sastanak u H. Bosni pod jakom
bukom-dakle svaki komentar je suvisan.
Tog istog dana od 20 casova na SLAPU odrzava se zavrsna
svecanost manifestacije pod rukom Muharema Sitnice-Sica uz
muzicki program restorana "SLAP"i pjevaca Enesa Basica,i
uvazenog nama dobro poznatog estradnog umjetnika G-na
CERE.nocni program je trajao do kasno iza ponoci,gdje se na
osnovu stimunga i raspjevanosti,moglo zakljuciti,da je
proteklo sve u najboljem redu.
Vrijedno je napomenuti prisutnost mnogih BLucana,koji su
svojim prisustvom obogatili i osvijetlili sliku druzenja.
Jelo se,pilo se,plesalo se do kasno u noc,kolektivno
pjevanje uz Enesa i Ceru,dok za pjevacicu (ne znam joj ime)
mogu slobodno reci,da je svojim repertoarom pjesama i
lijepim glasom,osvoila srca Blucana.
I na kraju,bilo je i dirljivih scena,susreti sa dragim
prijateljima,vidljivo je bilo na svakom koraku,i moja
uzbudzenja sa dragim prijateljima,nisu ostala ravnodusna.
Kao sto sam na pocetku svog pisanja naveo,da je ovo
iskljucivo od mene,za sve one,koji ove godine nisu krocili u
BLuku,s toga,neka bude mali doprinos VAMA od TAMBE.
Ova moja zabiljeska,nadam se,da ce naci svoje mjesto u
rubrici SJECANJA-2
TAMBA

Dragi komsija, hvala ti na tvom iscrpnom izvjestaju o tvojim
svjezim utiscima iz nase drage Banjaluke. Ti vjerovatno znas
da ja nazalost nemogu ici u nas grad i zbog toga mi tvoj
izvjestaj znaci mnogo. Tuzno je sve to u tvome izvjestaju, a
drago mi je da je posljednje vece u "Slapu" bilo ono pravo
banjalucko.
Nadam se da ce ova tvoja tema dugo trajati pa da covjek moze
saznati o nasem gradu iz ugla pravih banjalucana, bez
uticaja papaka i prljave politike koja je sve i zakuhala.
Pozdrav od Ahmeta

Lijep pozdrav mome "TAMBI"kao i svim MUFTICIMA,trnovac
nedzad tola.

Hvala Eki na iscrpnom izvjestaju,Veliko hvala.

        Prica iz moje za vasu dusu

nap.autora:ne primam lose kritike


Slavna Osnovna skola "Kasim Hadzic"vaspitala je plejadu
gradske djece u omladinu,i otisnula u zivot.
Ne zna se ko je bio vazniji akter skolstva u
njoj,ucitelji,nastavnici,ili sami ucenici,a i njihovi
roditelji.
Skola je radila u tri smjene,popularno
nazvane,jutarnja,medjusmjena i popodnevna smjena.
Ujutru u sedam,kad je pocinjala skola,znalo se,u red pod
spagu,svih osam razreda,ispred razrednik,a pred nama svima:
Memic RIdvan-direktor i pomocnik direktora Selman Mehmed.
Direktor je imao ozbiljno lice,a pomocnik direktora
dobrocudno,osmjeh.
Memica smo se bojali i postovali,a Selmana smo voljeli,i
isto postovali.
Imali smo mi i predmet domacinstvo.
Minka nas je ucila kako da pecemo jaja,pravimo palacinke,i
puding.
Kadir,nastavnik fizickog,je toliko volio prirodu i park oko
skole,da jekad njegovi ucenici nisu imali program fizickog
napolju,ili kad je padala kisa,sam nastavnik bjezao  sa
casa,davajuci ucenicima da igraju kosarku u sali,a on je
setao po dvoristu iz skole,medju drvecima,i sjedao na
klupu,i meskoljio se na proljetnom suncu.
Zdenka,je nasuprot,uvijek bila,za gimnastiku,sve mozes
znati,ali ako si los u gimnastici,tesko da ces imati
peticu.
Mima Tafilovic opet,predavala je starijima,a mi smo bili
posebno ponosni na nju,iako nam nije ni predavala.
Predala je republicku stafetu Bosne i Hercegovine,licno
drugu Titu 1957me.
Nasa Mima.
Hasan je uz specijalno odjenjenje,vodio i sekciju kina,i
prikazivao Tarzana,nedeljom u deset za pet stoja.
Skola je radila i nedeljom,da se ne bi gubili casovi.
Sarcevic Mustafa i Fatima Miletic imali su kabinete jedno
preko puta drugog.
On je predavao fiziku,a ona muzicko vaspitanje.
i nikad nismo culi muziku iz njenog kabineta,jer je u
kabinetu fizike,bilo toliko fikusa,da su upijali svu
akustiku.
Nastavnica Skoko Ismeta bila je izuzetan predavac hemije sa
fantasticnom laboratorijom,i djelila je lakmus paire,kao od
sale.
Ali,ja sam se zauvijek od prvog puta odmakela od sumporne
kiseline,kad je rekla da to progara odjecu,ako kapne.
Poklonila mi je dvicu.
Vera Mehmedbegovic,izuzetan bilogicar,sa sekcijom
biologa,vodila je djecu,od Bardace do raznih izletista.
Njene i nase ikebane krasile su predvorje nase osnovne
skole,kao kasnije sama izlozba cvijeca.
Mubera Hadzic se prelijepo oblacila,uz nju,nase vile i
vilenjaci:
Sefka
Vilma
Zdenka M.
Trto Danica
Staljo
Nasiha
Vera M.
Rokvic Stana/geografija/
Prostran Zorica
i nenadmasni u predavanju svojih predmeta,likovna
umjetnost:Emir Muhurdarevic,istoricar Glavas Marko,i
matematicarka Staljo.
Kazu,a ja i znam da niko nije bio tako dobta
uciteljica,,tako draga i milai njezna,uciteljica,da smo je
voljeli i kad cesto nije bila s nama,kad je pazila bolesnog
muza,i kad bi smo pitali njenog zamjenika,skoro tuznim
glasom,a gdje je nasa uceteljica:Zuhra Radaslic.
Imala je nasa skola i kucnog majstora Brku i podbornika
Abaza.
I bila najpoznatija kao pobjednik takmicenja Liga mladih
lingvista.
I imali smo i zubnu ambulantu,i tu popravljali zube,jos kao
djeca.
Prvi skolski dan,svakog ucenika prvog razreda pocinjao je
ovako.
Svako da donese cetkicu za zube,i uci napolju kako se
pravilno peru zubi.
Tako je poceo prvi razdred.
Kako se zavrsio zadnji osmi?
S malom maturom,u sali fizickog vaspitaja.
Svirao je Rafi,Buka,isto nesto,i Miki,a mi smo plesali,uz
...NOCI U BIJELOM SATENU
Vrata filskulturne dvorane bila su sirom otvorena,i kad smo
posljednji put napustali dvoriste nase osnovne skole,svi smo
se potajno,ali neprimjetno okrenuli za njim,kao sa sjetom,u
slavu bezbriznim danima.
Izuzev........strasnoj kutiji za napon,Sarcevicu,
razvucenoj preko cijelog zida kao tapiserija straha
geografska karta svijeta Trto Danice,one grede u fizickoj
sali na koju se nikad nisam popela jer sam znala,ja nisam
Komanechi,i izuzev dirigentskog staapica nastavnika Marka
kojim je on baratao kao Rihtman,a ja vriskala kao pile,i
nisam bila za hor,iako sam imala suknjicu,unaprijed
kupljenu............
Nesto malo ucenika svracalo je u Sanu,jako malo,neki na
Abaciju,neki su preplivali i do Studenca,a neki su otplovili
mnogo dalje..........
ja brodom do Danske
Odakle vam se javljam,i saljem pozdrave
Nastavnica Zdenka ima koju sliku u albumu
Veru Mehmedbegovic srescete kod Nerka u Banjaluckim
pjesnicima
Skoku Ismetu srecem u Danskoj......i rekla mi je,znas
sta,jednom sa imala ucenika,a bila sam stroga prema njemu,i
kad mi je bilo najteze,pita mene,nastavnice sta radite
ovdje,rekoh mu da posaljem muzu ovo na radnu obavezu preko
nekog,a on kaze meni,ja cu to dati njemu nastavnice,moja
Azra,ja sam mislila,da me pamti jos po strogosti,jedva da
sam mu dvicu dala....a kazem,ja njoj,ma i ja sam imala
dvicu,nastavnice,ja nisam nikad voljela hemiju,ali vas
volim

u predvorju nase osnovne skole visila je vjecno
parola:Uciti,uciti i samo uciti,Lenjin.......a mimo nje,nasi
nastavnic na casu su uvijek govorili:Djeco:ucite na zivot,a
ne za ocjenu.
I mi smo ih poslusali!

za mog Ahmeta,Tolu,i Salku-nadam se,da vas nisam razocarao
sa svojim utiscima boraveci u Bluci,dosao sam do
informacije,da su se po neki nasli malo zbunjeni mojim
istupom,no prepustimo vremenu,jer vrijeme ce pokazati
svoje.Vama troici na iskrenim pozdravima,od Tambe,mnogo
pozdrava.
P.S.za neispavanu
Tvoja prica,za nasu dusu,jako dirljiva i prihvatljiva,samo
nastavi,zvuci pohvalno sto kazuje,da tvoja sjecanja imaju
mjesta u ovoj rubrici.
Tamba

Pozdrav Tambi od Nisvete.Tvoji utisci uopste nisu
pogresni.To je surova stvarnost.Zao mi je sto se nismo sreli
jos koji put , nadam se bice prilike.

vidim da je ovo odabir uspomena i dogadjaja i odjeka jedne
starije raje, kojoj ja "tehnicki" nisam mogao nikako
pripadati, ni godinama, jer sam 1963-ce, a ni geografski,
jer nas je preselilo poslije zemljotresa iz Fahreta Dedica u
novu Novu Varos. 

Ja bih samo da pitam nesto ako nije problem. Bio sam jednom
prisutan, osamdestih, vec kao mladic u onom zanimljivom
lokalu "Mostar" gdje smo kao sjedili i seirili zanimljivije
prolaznnice (ako znate o cemu pricam)... 

A tu i tamo bi se pojavio poneki stariji BL gelipter i uz
obaveznu Lozu i pivo, koje smo mi placali, pricao neke nama
tada zanimljive laze i paralaze... To je bio neko Max,
propalica i cuger, relativno dobrocudan koji je jednom, a
toga se dobro sjecam spustio glas i vaoma konspirativno
rekao da sada pored nas prolazi jedan najvecih frajera koje
je Banja Luka vidjela, drincer, neradnik, kockar, siledzija,
lopuza ali isto tako i vrhunski tabadzija, neki kao ex boxer
i bjelosvjetska bitanga...  

Mi mladji smo se kao malo kezili i zezali tog Maxa... ali
meni ce ostati zauvijek u sjecanju Maxova faca na kojoj si
mogao citati i strah i divljenje i nevjericu... ono sto se
ponekada moze vidjeti samo u dobrim ili odlicnim
filmovima... dakle, Max vjerovatno nije folirao. Zanima me
da li iko od vas onovremenih (a isadasnjih, da se ne lazemo)
frajera sjeca ili poznaje tog covjeka... On je inace bio
otac mog skolskog druga, sto sam saznao kasnije, i umro je
koliko znam prije rata. Ako nije veliki problem, volio bih
malo cuti o njemu, jer je zaista bio tajanstven, mutan i
naoko za**eban, ali i izgledao je nekako hollywoodski... kao
neki Gregory Peck ili tako neki kauboj. Hvala
a da, zvao se Bojan Pavlovic...

dodobird,bio si mi komsija u F.D.jos i moja generacija-
Bojan Pavlovic radio je kao diplomirani pravnik u
Eneromontu,tadasnji oour-Termomontaza.
BIo je gradski covjek,ofarban svim bojama,klikeras,za moj
pojam,i volio je da igra poker na nevidjeno.
Cijelu firmu drzao je u svojim rukama,kao izuzetan
poznavalac naseg Prava.
Hocu reci,bio je strucnjak,za pronalazenje rupa u zakonu.
Znam da je zivio u Zagrebu.
Priuvatno,bio je to jako fin covjek,od svog posla,prijatan.

Znao sam vrlo dobro gospodina "BOJANA PAVLOVICA"za svaku
pohvalu,ovom prilikom ,lijep ti pozdrav moj "BOJANE,tola.

ne znam da je zivio u Zgb, mozda davno, ja se sjecam da je
bauljao gradom osamdesetih... mozda to nije to taj Bojan...
ovaj o kojem ja govorim, nije koliko ja znam bio nikakav
pravnik, a pored ostalog sjedio je i u zatvoru i to podugo,
zbog nekih mjenica, cekova, sta li...

      KAFANA OD MUSTAFE BEGOVICA
Bila su to ona lijepa vremena,kad se Blucka dusa okupljala
kod Mustafe,i provodila svoje slobodno vrijeme,sto uz
janjetinu i pice,zadovoljstvo je mnogima bilo igranje
karata. Mustafin lokal sa pozamasnom kvadraturom,kazivalo
je,da se radi o izuzetno velikom lokalu koji moze da primi
velik broj gostiju.Sve radne obaveze oko kuce,cijepanja
drva,uredzenja dvorista,briga oko
stolnjaka-stolova,stolica,kao i rostilja tj.pecenja
janjetine,bio je zaduzen Arif.  Arif je bio vrijedan,nama
Blucanima je bio posebno drag,iako invalid on je opravdano
zaradzivao svoju dnevnicu,a sto se nas tice,Arif je za
uzvrat bio uvijek pocascen, i to se znalo.Kako je Mustafin
lokal osvajao Blucane,i to poznata njegova janjetina,bilo bi
skromno navesti jednog od njegovih stalnih jutarnjih
musterija,a to je Pirgo-Pasic sa svojim radnim kolegama uz
veoma bogatu trpezu uz viceve i koje kakve dogodovstine i
glasne note,znali poremetiti tu jutarnju tisinu,a sve je to
Arif znao posmatrati iz svog ugla, i palenjem cigare uz
poneki osmjeh pokusavao da im se priblizi ne bi li i on
nesto svoje rekao.E onda bi od Pirge slijedilo ono,daj i
Arifu pice.Dnevna atmosfera kod Mustafe,uglavnom je znala
biti pozitivnog karaktera,i to zahvaljujuci starim
vukovima,koji su imali stila za provale,a to su: POL,
DULE-zubar,BEKIR DZUMHUR,MISO BAJA,zatim HAFIZ,ZORAN
SUNKIC,MERSO-pravnik-i dr. Pored silnih dogodovstina namjera
mi je,da iznesem jedan vrlo interesantan slucaj,koji je za
mene ostao u sjecanju,a vrijedan je da se spomene.
Pricu za stolom je zapoceo GARIN-OSMANCEVIC,tema:RIBA I
RIBARENJE.Za stolom za kojim smo sjedili i slusali Garino
izlaganje,iza Garini ledza je sjedio i igrao karata SUCI.
Prica nam Garo,kako je uhvatio ribu,ali cudnog izgleda,i
muci se Garo da nam objasni kako ta riba izgleda,kad zacu se
glas,pa Garo dragi,gukni vec jednom sta se mucis,a Garo
onako kao iz voleja,malo okrenut prema Sucinu pogleda Sucina
i ko iz topa veli: e ovako izgleda,ista Suci-nema vrata kao
i on. Sva raja u smjeh,u tom momentu Suci baci karte ustade
sa stolice,i ljutito se obrati Gari sa rijacima: Pa Garo kud
mene nadze,pa sto bas mene,zar ti ja licim na ribu-fala ti
Garo,no od naseg silnog smijanja Suci malo popusti-raja u
sali i dalje se smije,na sto mu Suci uzvrati;vidis Garo sta
si mi uradio,svi mi se smiju.Garo ga zagrli nestadose
ribarske strasti,cula se poneka prozivka od strane Voje na
racun Sucina,ali od svega toga,ipak ostadose samo lijepa
sjecanja.
P.S. Lijep pozdrav za mog Garu,i njegovu suprugu Jacu
TAMBA

Pozdrav iz nase lijepe Banja Luke.Ima
voca,povrca,raje,lijepog vremena i KESTENA

    Gledajuci slike sa nogometne utakmice
    Borac Zeljeznicar koju je Borac dobio
    sa dva nula i momentalno zauzima prvo
    mjesto sa 6 pobjeda i jednom nerjesenom
    utakmicom.
    Sjetim se sa kolikom ljubavlju smo pratili
    svaku utakmicu Borca koji je bio u svim 
    nasim srcima,iako smo izasli van naseg
    grada ,ja mislim da svi jos u srcu
    nosimo ljubav prema tom klubu.
    Sarajevski klub Zeljeznicar i Borac
    su odigrali mnogo utakmica u lizi sto
    su za nas nekada bile nezaboravne
    utakmice.
    Sjetite se kada smo se vratili u ligu po zna
    koji  put.
    Prva utakmica je bila sa Zeljom.
    Prva minuta i dobijamo gol sa korner linije,
    i ta utakmica ima svoj kraj,naravno tekmu smo
    izgubili a nas Kusmo je tada dobio nadimak 
    SKARICE ,a svi znamo zasto.
    Ili tekme sa Zeljom kada se radilo o opstanku u
    lizi kada su Sloboda i Dinamo prodali bodove
    Boru i Vardaru,ali barem smo na toj utakmici
    uzivali u golovima,jer sjetite se Borac je ispao
    sa 30 bodova i dobrom gol razlikom ja mislim
    pozitivnom.Na nasu veliku radost vratio se u 
    velikom stilu nazad u prvu ligu,i osvojio
    Jugoslovenski kup.
    To nije razlog moga javljanja,nego slike koje sam
    gledao sa zadnje tekme Borca i Zelje.
    Srce me boli da je Borac spao na te grane,prvo
    nije to vise klub Banjalucana,a druga stvar koja
    me stvarno pece.
    Vultures je sada presao u Lesinare i to na cirilici
    jer kako bi to izgledalo da se Vultures napise
    cirilicom,bilo bi stvarno smijesno.
    U ono nase doba kada smo nedjelje provodili na
    Borcevom stadionu,nikada nije bilo nacionalnih
    obiljezja.
    Zadnja tekma sa Zeljom stadion je izgledao predivno
    samo da je bio bez nacionalnih zastava,zbog kojih
    smo svi sada vani bilo bi sto puta ljepse.
    Zamislite tu utakmicu sa Borcevim zastavicama,sirenama
    i svim raznim navijackim napravama,stvarno bi izgledalo
    predivno.
    Nogometne utakmice nisu mjesto gdje ce se provoditi
    politika,nego mjesto za uzivanje i navijanje,nekada
    sa Happyendom a nekada sa placom.
    Stvarno sam razocaran kako uprava Borca dozvoljava 
    da na stadionu bude toliko nacionalnih obiljezja,
    sto ne ucini nesto,da budu samo navijacke zastavice
    i sve ono sto ide uz to,barem za nas koji smo van
    naseg grada i koji jos u dusi nosimo nas
    VULTURES-BORAC.
    Ja im zelim srecu u narednim utakmicama iako to
    vise nije onaj klub za koji smo mi navijali i zbog
    toga ga zalim.
    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 

nerkogalesic=vodja VULTURES-A ST.Louisa.
Ziv i zdrav ti nama bio

   Blizi se 26-27 oktobar,a da li se sjecate sta je bilo
   istog dana prije 40 godina............
   Zemljotres koji je zadesio nas grad u popodnevnim
   satima odnosno u 4i26 minuta.
   Nedjelja popodne dan tmuran koji nije nista
nagovjestavao.
   U ono doba bio sam clan djudo kluba "Partizan",a taj dan
   bilo je Jugoslovensko prvenstvo djevojaka u djudu.
   Bio sam na raskrsnici da li ici u kino "Vrbas"gdje je
igrao
   "Zoro"ili ostati u kuci i gledati prvrenstvo.
   Odlucio sam se da ostanem u kuci.
   Gledajuci tv odjednom je krenuo tutanj a poslije toga
   pod se krenuo tresti a takodjer i zidovi.
   Sead je stajao ispred mene a moja majka iza njega,u tom
   momentu ror iz zida se odvojio(doba peci na ulje),i sav
   pepeo iz zida prosuo se na ledja mog Seada,a na moju 
   rahmetli majku na lice.
   U tom momentu istrcali smo iz kuce,majka se loncem
   punim filovanih paprika,i kada smo bili na zemljistu
   jos jednom je tresnulo,i prvi puta sam vidio kako se
   moja zgrada trese kao kula od karata.
   Pored mene mojoj komsinici su davali pomoc,a kada se
    ponovilo pomjeranje tla ona je krenula bjezati kao
   glavom bez obzira.
   Tu noc nismo se vise vracali u kucu posto vojska nije
   dala uci u kucu,posto su svi ocekivali drugi udar,
   koji se nazalost desio drugog jutra u 9i11 minuta.
   Sjecam se te noci provedene kraj vatre i prve pomoci
   u hrani koja je dosla iz Zagreba.
   Bilo je stvarno tesko kako se covjek osjeca u tome 
   momentu jer je skorom svaki sat dolazilo do pomjeranja
   tla.
   Mnogo je teze biti na zemlji kada je pomjeranje
tla,sasvim
   je drugaciji osjecaj nego biti u stanu,veci te uhvati
   strah.
   U ponedjeljak 27 javio sam se na posao posto sam ucio
   za trgovca autodjelova u "Auto Krajini".
   Naravno mi ucenici posto smo bili najmladji morali smo
   cistiti skladiste koje je bilo u groznom stanju.
   Kada smo ocistili skladiste od maltera i namazali starim
   uljem(stari podovi u ono doba se mazali),krenuo je
ponovo
   tutanj i krenulo je ponovo podrhtavanje tla.
   Imao sam ludu srecu,kada sam izleteo vani sto je ispred
   skladista stajao kamion jer u istom casu kada sam se 
   sakrio ispod kamiona,cijeli zid je pao preko kamiona.
   Ostavio sam sve obukao talijanku i trcecim korakom
   krenuo kuci da vidim sta se desava kod mene da li su
   svi zivi na moju veliku zalost svi su bili zivi i
   zdravi.Ali onaj osjacaj kada sam prosao ispred
   Titanika i onu galamu takodjer guzvu sa vozilima
   nikada necu zaboraviti,to je bilo strasno.
   Tih par noci mog zivljenja u Banja Luci prije odlaska
   u Sarajevo u skolu,vidio sam nesto sto ce mi ostati
   cijeli zivot u sjecanju,tu zajednicu koja je potpomagala
   ne gledajucu koje sta i koje je religije,i ne mogu da
shvatim
   da nakon 23 godine se desi ono sto se nama desilo.
   U Banja Luci u ono doba zemljotresa svi smo zivjeli
   sretni da mozemo drugome pomoci u muci to je bilo pravo
   BRATSTVO I JEDINSTVO za koje smo se borili cijeli
   zivot.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.

EVO DANAS(16.10)JE DVIJE GODINE KAKO JE PREMINUO MOJ
KUM,PRIJATELJ,DRUG RAGIB HALVADZIJA ZVANI DRAGI POZNATI
BANJALUCANIN.STA RECI I NAPISATI;MENI PUNO FALI.NEMA DANA DA
NE POMISLIM NA NJEGA.SJEDIM U KAFICU I SVE GLEDAM HOCE LI ON
UCI,IDEM NA UTAKMICU I JEDEM SPICE[KOJE  ON NIJE VOLIO]JA IH
BACIM,IDEM U SOPING A ZENA KAZE OVO JE KUM VOLIO NOSITI,A NE
KUPIM,GLEDAM NEKI FILM NA TV PA KAZEM VIDI ISTI MOJ HAVER
DRAGI...ITD.HVALA MU ZA NEZABORAVNO DRUZENJE KOJE JE TRAJALO
50 GODINA[NISMO GA BEZ RAZLOGA ZVALI DRAGI]

   "Ostavio sam sve obukao talijanku i trcecim korakom
    krenuo kuci da vidim sta se desava kod mene da li su
    svi zivi na moju veliku zalost svi su bili zivi i
    zdravi.Ali onaj osjacaj kada sam prosao ispred..."

Nadam se da je ovo greska.

Za Nerkin i Hafizov komentar,sta reci, nema sta,oba su na
mjestu.Covjek sto vise zalazi u godine,sve vise mu se
otvaraju slike iz proslosti,i to je tacno. Mene to vracanje
unazad,proganja cesto,pa tako i sad u oktobru boraveci u
BLuci povodom smrti moje majke,7.10.09.god.stizem iz
Njemacke u BLuku,a uporedo sa mnom i moja majka,preuzimamo
je u Stupnici,i smjestamo je u mrtvacnicu,a taj dan-meni
rodzendan.Dakle,to je kad ono hoce,sto kazu stari ljudi;Sto
je zapisano,tako ce i biti.
Nerko lijepo opisa insert svog zivota u vrijeme zemljotresa.
Mi koji smo dozivjeli tu katastrofu,biljeg svega toga,nosit
ce mo ga,dok smo zivi. I sad,moje prisustvo u
BLuci,koracajuci sirokim plocnikom od Boske ka velikom satu
njemog cuvara minulog vremena,koji nosi obiljezje
katastrofalnog zemljotresa,zastao sam,i posmatrao obe
lokacije koje samo nama BLucanima daju sliku iz onog
vremena.
Hafize moj,kad sjedim u H.Palasu,moj pogled kroz veliku
staklenu sajbu,se zadrzi na tvoju zgradu,i bude u meni
sjecanja na nase drage prijatelje,koji su tiho svojim
nestankom otisli u svoj pocinak.
Sjetimo se,Tome Baloneka pa uz njega Zorana Balabana,Momu
Golica,Kiku Halvadziju-to je jedna nezaboravna druzina koja
se druzila,i sportom bavila.Spomenimo i Paju,nama svima
posebno draga osoba,pa tako i nas Halvadzija
Ragib-Dragi-svojim odlaskom povremeno budi u tebi emocije
sjecanja-sjecanja na sva vasa dugogodisnja
druzenja-druzenja,koja su duboko urezana u pore tvog
zivota.
Banja Luka je izgubila jednu veliku plejadu BLucana,koja je
vrijedna da ih se povremeno sjetimo,i da o njima pricamo.
TAMBA

  HVALA TI LIJEPO NA ISPRAVCI,JER TO JE STVARNO
   VELIKA GRESKA"NA MOJU VELIKU RADOST SVI SU BILI ZIVI
   I ZDRAVI". 
JOS JEDNOM   HVALA NA ISPRAVCI MOGA TEKSTA.

     KAFANA PROF.AVDE IBRISAGICA
Na obali ljepotice Vrbasa u lijepom zelenilu,i danas se
nalazi kuca prof.Avde Ibrisagica.
Lokacija na zavidnom nivou-uzvodno od Abacije na lijevoj
strani,Avdina kuca ukopana do temelja,prkosno i zanosno,
otima se vremenu i vremenskim nepogodama,da bi je konacno
dotukao ljudski faktor.
Posmatrao sam je onako ranjenu i nemocnu,a kroz glavu mi
prodzose rijeci uvazenog prof. Avde Ibrisagica,gdje mi je
jedne prilike rekao za njenu obnovu i sanaciju,da je sve
stopirano od strane nadleznih tj.da grad ima nekakav plan
povodom lokacije na kojoj je njegova kuca,tako da je njegova
kuca postala talac tog plana.
Vratimo se mi u ona dobra stara lijepa vremena-vremena kad
se kod prof. Avde u njegovoj kafani okupljala BLucka raja.
Prof.Ibrisagic je uspio uz pomoc svoih prijatelja,da u
prizemlju svoje kuce otvori jedan solidan lokal sa vanjskom
betonskom plocom,na kojoj su bili stolovi i stolice.
Dakle,lokacija idealna za okupljanje uz igranje karata kao i
cuganje. Uz ljetni period Avdo je imao puno posla,dolazili
su mnogi BLucani,bila je to prava raja-raja koja je znala
sta hoce,cugalo se, jelo i mezilo sto je Avdina ruka mogla
da napravi.Suric i njegova gitara te uz njegov prelijepi
glas,nama svima dobro poznat,znao je stvoriti takav
stimung,da se znalo ostati do kasno u noc. Prof.Avdo
poznavajuci raju i njihove prohtjeve,trudio se i to
nesebicno da svakog udovolji koliko se moglo,i kad bi se
ukazalo da je kao jedinka opterecen poslom,u pomoc,prikljuci
se njegova supruga G-dza Besima.
Dakle, Avdin lokal je bio na takvoj lokaciji gdje s pravom
mogu reci,a to je,da su mu mnogi privatnici zamjerili, ali
iz duznog     postovanja prema Avdi, poznavajuci ga kao
izuzetno dobrog covjeka,dolazili su na koju kapljicu.
I u tom nasem druzenju kod prof.Avde,ubrzo dodze
kraj.Pojavise se nekakva mracna vremena,dodzose nekakvi
mracni ljudi,zauzese svoje pozicije,unesose pometnju kod
ljudi,politika odigra svoje.Rezultat toga svega,danas je
nama mnogima svima poznat.
U sklopu Avdine kuce,koja njemo i prkosno jos uvijek cvrsto
stoji,uz sva ona lijepa nasa druzenja,nestadose u tom
vilajetu od vremena,mnogo dobrih ljudi,ostadose uspomene i
sva sjecanja nama u amanet,koji smo svjedoci tog mracnog
vremena.
Tamba

Tamba, imaš pozdrave od Pirge i Mene, a od mene i jednu
molbu, da mi preko svojie strane nađeš adresu NAILA
HALILOVIĆA , brata Here i Fude Halilovića koji su stanovali
u kući do Kušme i Dervišića na Tranzitu Ispod Muhurdarevića.
Da si mi dobro do viđenja u B.L.

Dragi Pirgo i Lala!
Ako se dobro sjecam Nail s porodicom i ja s porodicom smo
zajedno stigli do Svinousca u Poljskoj, a onda je Nail
izabrao brod za Dansku, a ja sam izabrao brod za Svedsku. Od
tada se vise nikada nismo vidjeli.
Pozdrav od Ahmeta.

Iz danskog imenika za Lalu
Nail Halilovic:
tel:23 29 55 28
tel:74 63 28 28 
Adresa
Fruelřkke 282B 
6200 Aabenraa 
Uz tel broj vjerovatno se mora dodati pozivni za Dansku

koliko ja znam Nail, moja simpatija iz mladih dana, je u
Swedskoj.

Nail Halilovic
Fruelřkke 282 B

6200 Aabenraa
Tel. 74 63 28 28 
Mob. 23 29 55 28

ako je taj i nadam se da covjeka ne trazizte zbog kakvog
belaja,dugova i sl.

Zahvaljujem se EMIRI i FBI na adresi Naila, treba mi da se
čujemo sve je ok. mnogo pozdrava učesnicima diskusije. Tamba
pozdrav

Neispavana pusti DODU on nikad i nije landrao,pa mu je sve
strahotno i 
tudzi zatvor pa i sva vizura moralna, da taj Bojan je ujak
mozda si je 
ti znala mi smo je zvali ustvari pop pravo Ime Koric Enes
moj dobri i 
simpaticni  pratilac  po ulicama banjaluke mama NEDA bila je
visoka 
mrsava,odsjedala je u kaficu ring bio je veliki boem nista
nikad nije 
radio pa te ljude obdari priroda bi je interesantan lik 
pun dozivljaja i dogadzaja, A Bojan I Ivica Skarica koji je
bio 
strasan operni pjevac i dalmatinskih pjesama su ozenili
dvije sestre 
pa sam jedne prilike bio prisutan kad je istukao bojana
pitam ga sto 
to uradi Ivane ma goniga peder otiso zeni i rekao da me je
vidio s 
trebom,a jebiga. Bojan sam znao potom sto je kao i ja stalno
nosio 
Vijetnamku u mojoj tovar novina 

Ivica balic

ovaj sto se potpisao Ivica Balic izgleda da nije Ivica
Balic.

Sudeci po komentarima g. Ivice Balica i dobrim
razmisljanjima, ovaj ovdje nije taj sto se 
predstavlja.

Ocekujem pravog Ivicu Balica da ovo potvrdi.
hvala.

      Dolazak Nove Godine,daleke 70-80-89 godine,
      euforija u Banja Luci uvijek te spopadne
      glavobolja,gdje provesti docek Nove godine.
      Na ulici samo se pricalo za docek Nove godine.
      Svako je imao svoju viziju za Novu godinu,svi
      su mislili da cine pravu stvar ostati u kuci,
      a drugi docek u raznim restoranima ili hotelima.
      Oni koji su imali ideju za kucnu zabavu uvijek 
      su optuzivali ove koji slave Novu godinu
      u raznim restoranima ili hotelima.
      Izmedju 70-tih i 80-tih godina kucni budjet
      mnogih banjaluckih porodica nije sebi mogao
      omoguciti proslavu po raznim restoranima ili
      hotelima,i onda u pomoc dolazile su razne
      organizacije koje su za svoje radnike organizovale
      docek Nove godine.
      Izmedju svih organizacija koje su organizovale 
      docek Nove godine za svoje radnike,najjace
      su bile GP Krajina i Elektrodistribucija.
      70-tih godina najbolje FESTE organizovane su
      (moje licno misljenje) u Domu Kulture,Palasu,
      Express restoranu,Dom Armije,Rudi Cajevcu.
      Zaboravio sam napomenuti doceke Nove godine
      za radnike Rudi Cajevca koji su se organizovale
      u zgradi Rudi Cajevca preko puta zgrade
      Narodnog Pozorista.
      Drugo pitanje sta nas je privlacilo,to je bilo
      pitanje ko svira za Novu godinu.
      Izvinite za mnoge banjalucane bio je privlacan
      Plavi Podrum u kojem su se smjenivale nase
      grupe koje su svirale najvise starogradsku 
      muziku.
      Najjaci sastavi starogradske muzike u ono 
      doba bili su Treca smjena i Stari Znanci.
      U Domu Kulture vecinom su bili bendovi
      Pro Et Contra i Combo 6 sa Nandijem i
      Ekremom.
      U sali Rudi Cajevca 27 Dimenzija,a u
      Express restoranu Ljupce.
      Kasnije mnogi banjalucani slave Novu 
      godinu u Kazamatu kod Merime i Djevada
      Krese,takodjer dolazi Sirano i ostali
      restorani.
      Za moj pojam uvijek su bile veselije
      druge veceri,nego docek Nove godine 
      kada smo bili ustirkani,u iscekivanju
      dolaska Nove godine.
      U vecini slucajeva Nova godina slavila
      se po dva ili tri dana.
      Dolaskom osamdeset i nekuh godina dolaze
      na red Hoteli van grada kao sto su;
      Hotel Jajce na Plivskim jezerima,Turist
      u Jajcu,Balkana u Mrkonjic Gradu,Omar
      Skender Vakuf a kasnije Lipik i ostala
      mjesta.
      Bilo je lijepo slaviti van Banja Luke gdje
      se covjek opusti tri dana.
      Ponese se meza pice muzika i lumpuje se po
      danu i nocu,bez nekog straha da li ce Nova
      godina izaci na usta,jer izlaskom iz 
      restorana ili hotela poslije Feste uvijek 
      je bilo dezurnih sluzbi za ispitivanje
       procenta alkohola ili od milja balon,
      koji je kostao gubljenja prava voznje
      vozilom minimalno tri mjeseca.
      Bila su to divna vremena kada se nismo
      mnogo brinuli posto nismo imali mnogo
      kredita kao mi koji zivimo na
      Americkoj teritoriji.
      Eh ,da se mogu vratiti ta vremena.
      Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 
       
     

Iz ovog lijepog Nerkinog izlaganja,ostadose samo lijepa
sjecanja.I mene si Nerko vratio u ona zimska BLucka
vremena,kad je carsija uoci Nove Godine bila sva na
nogama.Te slike su nezaboravne,na svakom cosku-veselo i
gotivno,svi restorani raspjevani,hoteli prepuni,muzika i
pjesma do zore,za neke nastavak i sljedeci dan.Na zalost,ta
vremena,ostadose nepovratna.
Tamba

      Hej,TAMBA slabo mi se javljas,
      sta je s tobom da te nije neko
      nasekirao,a sjecas li se bolan
      80-tih,90-tih godina i 8.Marta
      dana Zena kako je u ono doba
      Banja Luka,bila sva u trci sta
      kupiti nasim damama.
      Gdje god se nadjes po lokalima,
      kaficima,uvijek je bilo isto
      pitanje"Sta kupiti nasim damama
      za njihov praznik".
      Dolazak toga dana u svim organizacijama,
      bile su organizovani specijalni ruckovi
      u cast nasih dama,a bogatije organizacije
      su organizovale po nasim restoranima svecane
      ruckove,koji su se zavrsavali uvijek u kasne
      sate.
      Izmedju 80-tih i 90-tih godina kada nam je
      standard bio jaci bili su organizovani
      izleti,ustvari shoping ture,gdje smo se i
      mi svercovali naravno i mi smo imali malo
      koristi od njihovog dana.
      Poslije 8.Marta po kaficima smo znali pricati
      nase dogovostine koji su sedesavali u dane
      osmog marta,naravno niko nije radio,jer to
      je bio praznik Dama,a malo i nas praznik.
      Ah,Sto je to bilo lijepo vrijeme,
      jel tako TAMBA.
      Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.

Pa ja sam bila u Banja Luci dvije nedelje.Docekala i novu
godinu dole.Ugadjaj je isti samo sto sad neki drugi ljudi
mladi i stari kupuju.Veslje po lokalima.Sada vise na trgu
ispred boske.Ove godine je kisa pokvarila mnogo toga jer je
takav prolom oblaka bio i grmljavina kao u ljeto.Sve je isto
samo sto nema nasssssssss.

HALO Nerko
Tacno,lijepo si zapazijo moje odsustvo sa Kajaka,i tvoju
reakciju u potpunosti uvazavam.Svjedoci smo,da se na Kajaku
BLucka raja lijepo i bogato zabavljala i to sa raznim
temama,sto je jednim dijelom to i mene ponijelo. Na
zalost,danas,kad vidimo,da se mnogi sa Kajaka preselili u
susjedno dvoriste-fejzbok,i tu provode svoje vrijeme,dok ja
sa svojim pisanjem na kajaku sam zapazio,da ne dozivljavam
reakcije na svoju temu,nego to stoji kao mrtvo slovo da se
tako izrazim,a to sve proizilazi od trenutne strukture osoba
na Kajaku gdje ih ja i ne poznajem a vjerovatno ni oni
mene,tako,da tu za mene i nema zabave.
Svoje inspiracije o svojim zivotnim sjecanjima,sam
privremeno pohranijo,i cekam neka ljepsa vremena. Zao mi je,
sto je ovo sve ovako ispalo,ali,nije ni meni ugodno kroz
svoja zalaganja,da se osjecam kao poslednji mohikanac,a bez
ikakve saradnje.
Naceo si lijepu temu povodom 8.Marta,sto je i kod mene
ostavilo debelog traga,kad se kolektivno slavilo u svim
firmama. To su nezaboravna i lijepa vremena,gdje se nadam,da
ce se uvijek na Kajaku naci kutak od prostora,da se unese
koja zabiljeska,i otrgne od vremenskog zaborava.
I na kraju,da budem iskren,ja svaki dan iz znatizelje bacim
svoj pogled na Kajak ne bili zapazijo nesto interesantno.
Tebi zelim,da i dalje nastavis svojim pisanjem kao i ostalim
ucesnicima,da svojim zalaganjem obogatite sadrzaj temama,a
ko zna Nerko,mozda se i jednog dana na tom polju i
sudarimo.
Nerko,tebi i tvojima puno poz,od Tambe.
Tamba

Dragi Tamba,
Ne znam koji depresivan pandrc je usao u Tvoja osjecanja;

Izvini ako nisam napisala, ali, evo sad pissem, ja uvijek
kopiram Tvoja sjecanja i posaljem 
drugima Emailom...neka se sjecaju i vesele.
Ne koriste svi Cafekajak Forum, ne mogu iz preduzeca i
slicno tome da otvore Internet, a 
kod kuce nemaju kompjutere, a onako, krijuci, u kancelariji
isprintaju email i cita se dalje.
Ima raznih zabrana po raznim firmama.

Ti i ne znas koliko dobrog uticaja imas svojim
sjecanjima...eto, sada znas. 
A ima nas svuda, zar nije tako? Ima i Tambinog pisanja
svuda,i ne samo Tambinog, cuva 
se kao sveta knjiga.

i ja sam na fejz buk  dok ne prodje kampanja ha ha ha

      ALJINA JANJECA BRIGADA
Uzvodno,od Alibabe,na lijevoj strani od Vrbasa,nalazi se
kuca od Alje,okovana lijepim zelenilom od vocaka i
pozamasnim rostiljem,te nekakvim silnim rasparenim
stolicama,i podugackim drvenim astalom.Zivot iz ove
magneticne avlije proteze se pocetkom ljeta,i to traje sve
dok je topline i ljudskog raspolozenja.Naime,poznato nam
je,da je ta lokacija uhodana,i ko su sva ta draga lica od
gostiju.Svaki novajlija koji bi se prikljucio sa zeljom da
ispije koju kapljicu,i da cuje koju pametnu,bio bi izresetan
pogledima sve dok ne skuzi blage osmjehe od Bega pa do
Kale,i tek onda dobija zeleno svijetlo da se moze
raskomotiti,a to se podrazumjeva,zovi rundu pica,i uzivaj.Iz
Aljinog dvorista,u jutarnjim ljetnim satima,kroz zelene
vocne grane,iz rostilja kulja uobicajeni gusti sivi dim,koji
nagovjestava,da je zrtva pala.Aljo se vec uveliko
pripremio,i janje je tu-tu na raznju,i njegov profi pogled
svakog casa motri na vatru i ceka,da uskoci,da se janje
ubaci i pocne sa pecenjem.Stari je to vuk,i njemu to ne moze
omaci.Aljo je skroman i dobar covjek.Njegova narav i odnos
prema svakom gostu je korektan i ljudski.Ponasa se prirodno
i domacinski sto je za svaku pohvalu.Zahvaljujuci takvom
ponasanju,ubrzo je stekao sve simpatije kod ljudi,koje ga
svakim danom obilaze,i tu provode svoje vrijeme.Od prisutnih
gostiju,tu su poznata imena:Nerko-debeli,Fehim
Ibrahimbegovic-Beg,Paso Becirbasic,Ciro,Smajic
Adem-Cokula,Dipa,Golic Aco,Cado,Sime
Roser,Elmaz,Kala,Omer-auto mehanicar,a znaju i gitare
zalutati sa Atifom i Cicinom,gdje uz vesele glasne note
padne i poneka pjesma.Atmosfera zna dostici svoj vrhunac,da
Aljo po nekad nema vremena ni da sjedne,jer goste treba
posluziti.U takvoj sredini,znao sam se i ja naci.Lijep je to
osjecaj biti sa rajom,i to,sa pravom BLuckom rajom,koja nije
usminkana ni odvazna kao ni Aljin namjestaj,i sav osjecaj,da
ti je lijepo-proizilazi iz kolektivnog raspolozenja koje
kakvih prica iz proslosti,svih tih lijepih sjecanja,sve se
to zavrsava na stolu uz pice i janjetinu,a slag svega toga
je zvuk gitara i bogatog ritma kojeg nam poklanjaju Atif i
Cici.U kratkom intermecu,tu je Kala,koji je pun svojih
provala,popunjavajuci  vakum praznine svojim gromoglasnim
osmjehom,u kojem mu se prikljucuju sva ostala draga lica,i
smjeh nastaje u jakom tonu.Kala poznati aksamlija,voli
drustvo i pjesmu,dok za Simu Rosera,mozemo reci,da je jos
veci aksamlija-poznat po svojim dogodovstinama i bogatog
sadrzaja raznolikih pjesama.Za BLuckog ljepotana iz onih
davnih vremena Gospodina Ibrahimbegovica-Bega,miroljubivog i
pristojnog,mogu reci,da je uvijek u svom poznatom
stilu-tih,miran,sutljiv i ne nametljiv uz pripaljenu
cigaretu njemo posmatra svu ljepotu oko sebe,uz malu
bezalkoholnu pivu malim gutljajem gasi prisutnu zec. Adem
Smajic-Cokula,stari vuk i iskusni igrac u ovakvim
Arenama,poznat sa kesom i svojim izborom povrca,samo se
smjeska i uziva u notama koje lebde iznad janjece brigade.
Tu je pozamasni Nerko igrac svoga kova. U mladzim danima
BLucki ljepotan,osvajac zenskih srca,danas miran i spokojan,
meraklija i ljubitelj druzenja,dok u cugi,opasan maratonac.
Dipa,jedno fino BLucko dijete,miran i tih ljubitelj druzenja
i aksamluka,dok za Cadu mogu reci sve najljepse.Posmatram
Aljinog vjernog komsiju Omera majstora od struke kako sjedi
garavi ruku radeci na kolima,kako slatko copa janjetinu,i
samo krila ocima desno lijevo sve dok mu zalogaj nije propo
u stomacnu jazbinu,da bi na kraju sve to zalio sa flasom
pive zelene boje. Ciro nije izgubio BLucke obicaje,ostao je
jos uvijek u svom poznatom stilu;cuga,meza,galama,jeba,i
njegovo glasno smijanje.Ostade nam na kraju nasa draga
legenda od covjeka-Paso Becirbasic sa svojim vjernim
prijateljem Cadom,on sa svojim kratkim osmjehom posmatra svu
tu igranku sa skrstenim rukama,da bi sve to ispratio sa par
gutljaja bezalkoholnog piva.Njihov tempo u ljetnom periodu
je neumoran,to traje danima i danima,to je uhodana
ekipa,koja je i s pravom od carsije dobila naljepnicu:
ALJINA JANJECA BRIGADA.    Na kraju,nadam se,da ce moje
napisano kod prozvanih,naici na pozitivan odjek,na kojem bih
Vam bio zahvalan,da i ovu zabiljesku pohranim u rubriku
SJECANJA.
Tamba

Eh, Tamba...evo vidim i behar, a osjecam i miris
jagnjetine.

Hvala na sjecanjima, a ja cu proslijediti za Bosnicu (i
Hercegovinu), vjeruj da uzivaju citajuci.

(valjda ce i Svevisnji oprostiti printanje u kancelariji i
potrosnju drzavnog papira)

Jos jednom hvala,
Raza

P.S.U sadrzaju,zamoljavam G-na Sehu da se kod mene u datumu
koriguje godina,dakle,ne 2009-ta,nego 2010-ta,lijep pozdrav
Sehi i ekipi.
Tamba

Bravo za Eku,bravo!Imran Muftic Tamba kod nas u sjecanjima
iz lijepe mladosti poznat i kao Eko,nadam se da nece
zamjeriti sto ja stalno koristim bas taj nadimak. Inace nase
obitelji su se jako dobro pazile i postivale specijalno
rahmetli majke. Iskren pozdrav i hvala za jos jednu lijepu
pricu,jako lijepu. Hr.Miro Sojtaric

    Tamba sta ima,kako si i drago mi je da si nastavio
    pisati ustvari sjecati se predivnih trenutaka
    provedenih sa starom rajom koja se sada nalazi
    po cijelom svijetu.
    Pade mi na pamet dolazak proljeca u nasem gradu.
    behara i onoga sto se desava u tom periodu.
    Vracaju mi se sjecanja na 1974 godinu kada 
    sam se nasao u bracnim vodama.
    Ti sam znas gdje sam ja odrastao drago Haniste,
    a nikoga nisam imao nikada na selu,ustvari
    nemojte me pogresno razumjeti nikada nisam
    imao svoju bastu sa vocem,nego sam uvijek isao
    u kradju voca,koje je bilo sladje nego da sam 
    kupovao.
    E, dodje moja svadba cura sa Hiseta,i moj slatki
    rahmetli tatica ponudi nam dvorisnu kucu,koja je 
    bila u fantasticnom stanju,(moj rahmetli punac
    Zaim Osmancevic za moj pojam bio je najbolji stolar
    u Banja Luci),e onda zamislite u kakvom stanju je bila
    kuca,i ja pristadoh ustvari udao se.
    Kuca je bila okrenuta basti sa vocem i povrcem,a pored
nas
    basta rahmetli Ibrisa Cardzica sa jos boljim vocem,a
    oni su bili veliki kucni prijatelji.
    Kako se ponasa dijete sa asfalta koji zeli da pomogne,
    svome slatkom tatici pa se uspne na jabuku obere u 
    Maju jabuku koja plodove daje u kasnu jesen,a sta cete
    vidio crvene se plodovi ,a ja mislio vrijeme je za
branje.
    Imali smo mnogo jabuka u basti,tresnje,kruske,orase i
kada
    to sve probehara u proljece koja je to bila ljepota.
    Najvise sam volio vidjeti kada moja slatka mamica
okreci
    voce sa bijelim krecom.
    Sjedis u basti gledas i uzivas,u mirisima,bojama i
svemu
    sto daje proljece.
    Imao sam jedan problem nikada nisam volio okopavati
zemlju,
    i saditi povrce ili jagode,jednostavno nisam to volio,
    a bio sam bezobrazan jer sam uzivao u tudjem
radu,mislim
    na moju slatku mamicu koja je uzivala,bez obzira sto ja
    i moj surjak nismo joj dali da to radi.
    Noc padne lagano svira radio,upali se rostilj,noc puna
    zvijezda,zrikavci zricu,miris rostilja siri se na sve
    strane,lagano pirka proljetni vjetric,a mirisi raznih 
    behara sire se na sve strane,pomijesan sa mirisom
    mlade teletine na rostilju,koja se lagano pece.
    Ah,kakvo je to bilo lijepo vrijeme.
    Uz rostilj i muziku padne lagano pjesmica Kemala
Montena,
    Djoleta Balasevica,Arsena Dedica i ostalih,u izvodjenju
    mog jarana na gitari Seje Djulica.
    Djeca spavaju a mi smo znali ostati bogami do kasnih
    jutarnjih sati uz muziku.
    A sada ima i ovdje mesa i teletine jeftinije sto smo 
    mi placali u Bosni,ali nema onoga mirisa mesa i one
    mekoce mesa kao kada smo zivjeli u rahatluku,bez
kredita
    i ostalih dugova,nema ni moga jarana Seje koji zivi 
    Adelaide Australija,ima neko novo drustvo ali nije to
to.
    Moram stati inace necu prestati pisati do jutra.
    Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.

        LOKAL "NANA"
Za mnoge Banjalucane,lokal "NANA" je magneticno mjesto,u
kojem se okupljaju mnogi BLucani,i to narocito u sferi
ljetnih perioda,kad je era godisnjih odmora."NANIN"lokal je
skroman i prihvatljiv za svakog.U sredistu dvorista nalazi
se mali lijepi bazen sa vodom,gdje u sredini ima jedan
uzviseni dio iz kojeg se voda razlijeva dole,sto podsjeca na
jedan gejzir,a njegovi vodeni tonovi dopiru do usiju,i
djeluju pospano,da to covjeka prosto uspava.Desno od vode
Nana raspolaze sa raskosnim i bogatim rostiljem,i jednim
velikim letacem u kojem drzi ptice-ptice pjevice.
Posmatrajuci prisutne od gostiju,moze se reci,da tu dolaze
pretezno BLucani i njihovoj prici nema kraja.Od prisutnih
stolova,Nanin je sto tacno uz vrata lokala,gdje je volio
sjediti u drustvu sa pokojnim Svetom Dubajicem,a i Sveto je
svojim prisustvom volio da koristi upravo ovaj pomenuti
sto,i njihovo druzenje je moglo da poremeti samo treca
osoba,koja bi izrazila zelju da im se prikljuci.Nedaleko od
tog stola,posmatrajuci njemo i ne skidajuci pogled sa jednog
stola,dodze mi slika rahmetli Lutfe gdje sam se u vise
navrata uvjerio da je Lutfo koristio taj sto,za kojim je
cesto sjedio pijuckao i mezio uz vocnu salatu i pripaljenu
cigaretu,lagano i tiho cejfio u drustvu svojih
prijatelja.Ulaskom u lokal za prvim stolom desno od
ulaza,pogled mi pade na stolicu na kojoj je volijo da sjedi
nama dobro poznati BLucanin-rahmetli Bum.Sjetih se vremena i
naseg zadnjeg sjela,moja duboka razmisljanja o nestanku
pomenutih a meni dragih osoba,prekida Dadin (konobar)glas,o
gdje si Tamba,kad si dosao,hoces li sta piti majko moja i
td.Pozdravimo se,porucim pice prisutnima,na zidu razgledam
sve slike,samo da me zelja mine,osjetih po ledzima,da me
neko osipa sa bombonama i cokoladom,i da me ljubi po
ramenima,kad ono nasa BLucka legenda nas Ale.Zagrlimo
se,poljubimo se,dadnem mu na kafu,i porucim sta ce da
popije.Dado koristeci moje prisustvo,stavlja drugi muzicki
CD sa gemist dobrih pjesama-pjesama sto dusu paraju,ja
opet...daj Dado ovdje svima pice,nastade tiho pjevusenje
gdje se u zraku osjecala ona BLucka toplina svih
aksamlucenja,a to je ono,sto mi u dijaspori toga nemamo.Iz
radoznalosti povremeno bacim pogled sta ima vani,vidim Sveto
i Nana u lijepom stimungu,tema razgovora vedra-grihota ih
prekinuti.Lutfo i njegovo drustvo,lagano u tihom tonu imaju
svoje razgovore,dok za visecim stolom pored
kafeza,primjecujem od prisutnih:
Mune,Boris,Zubi,Mujo-Crnogorac,Bilder,lijepo se
zabavljaju,dok u zaledzini pojavi se legenda nama svima
dobro poznata od covjeka-Marijan Benes.Svi prisutni ga
pozdravljaju sa osmjehom,sto im on uzvraca uljudno sve dok
nije usao u lokal,i sa mnom se pozdravio.Bili su to kratki
razgovori jer i on je bio pod gasom i gleda da se negdje
skrasi.Marjana noge odvukose u drugu sobu iz koje vise nije
ni  izlazio,sto kazuje,da je on sebi nasao drustvo.
Dvoristem se pojavise svjeze nove face,vidim Mujcin
Nuni,Edo-celo,nastadose uobicajeni zagrljaji,nadze se i
kutak za predah,Dado odigra svoje,muzika raspiruje
strasti,cuju se malo jaci komentari,da bi na kraju
kolektivno svi nazdravili uz ono,zivio.Dakle sve je
zivnulo,za kratko vrijeme stolovi puni pica,ovali sa
mezama,nastade prozivka,ali ona prava
BLucka-nezaboravna,zvuci nekako veselo,avlija
Ibrahimbegovica sva oblivena duhom ,pjesmom,cikom,i
osmjehom.Tako je to,kad se ne vidimo 11-est mjeseci,no i
pored ove ljepote, nesto me vuce,da vidim jos koji lokal ako
me san ne obori.Odlazim lagano sa svojim vjernim kotacem od
bicikla,i pravac Alibaba.Kod Alibabe,vidim veselo,za
muzickim arsenalom busiju zauzeo maestro od kvaliteta Atif
Turcinhodzic.Nasi pogledi-sve su rekli.Basta od Alibabe puna
BLucana.Cujem prozivku,halo Tamba,eno Tambe,opet nastadose
topli BLucki zagrljaji od dragih prijatelja uz mali
razgovor,da bih na kraju se docepo Atifovog stola.U
pauzi,Atif me scepa svojim rukama,toliko me stego od
dragosti,vidim i suze radosnice,promrmlja da mu je drago sto
se vidimo.Konobar se nacrta,Atif zavrnu flasu vina i litar
kisele,da bi se nazdravilo sa gemistem.Pica nam stizu iz
raznih coskova,i ovdje zapazam da je veselo,zivo,nekako sve
je drugacije i ljepse nego u Njemackoj.U jednom momentu
kazem Atifu,kuzi sto ti je raja,i to prava raja,Atif se
uhvati mikrofona,i za uz vrat,casti ih sa lijepim pjesmama
iz svog bogatog muzickog albuma.Kako je vrijeme odmicalo,a
do izrazaja mi dolazi umor cega sam se i bojao,morao sam da
prekinem ljepotu nocnog druzenja, i da se uhvatim svog
bicikla, i uz lagani galop uspjesno sam dosao  svojoj kuci,i
u raskosnom krevetu svojim opustenim tijelom zauzeo pozu i
utonuo u duboki san.
Ovo su lijepa sjecanja-sjecanja koja su vrijedna moje
zabiljeske.  Tamba

P.S.dodatak uz komentar Lokal "NANA"
Na samom pocetku pisanja prvog poglavlja,iskoristio sam ga
kao uvod,da bih u nastavku svojom zabiljeskom o nasim
susretima iz predhodnog vremena obiljezio jedan insert iz
naseg druzenja.
Molim citaoca,da ovo uvazi.
Tamba

Svaka cast Tamba. Nek si nam ponovo svratio na Kajak.
Prijateljski pozdrav, Ahmet

   BANJALUCKI SUSRETI 2010.
Dugo ocekivani odmor,pokleknuo je mojim odlaskom iz Kölna za
Banja Luku.Juli 2010.-ta jutarnjim sarenilom od vremena,moja
noga konacno docepala se BLuckog tla,i sto me prijatno
iznenadilo,toplo je.Moje tusiranje i presvlacenje u novo
ruho,tjeralo me iz kuce,da se docepam jutarnje kafe pred
Palasom,i da vidim sva ta draga lica koja me znaju prijatno
obradovati.Svi susreti imali su svoju ljepotu,skupina nas od
6 za stolom,kazivalo je,da se radi o maloj BLuci,jer sve su
to BLucani koji zasluzuju paznju i postovanje.U prolazu prve
prozivke,halo BLucani,halo Tamba,kako ste,zatim stisak ruke
te zagrljaji i td.Kroz ove lijepe kontakte,osjecam u sebi
kako je to lijepo,kako je to lijep osjecaj,ponovo si u svom
drustvu,ponovo si u svom okruzenju od prijatelja,samo da
nije one crne mrlje koja mi govori- - tako smo blizu,a tako
daleko.I tako to,iz godine u godinu,dok se ne cuje;obolijo
taj i taj,umro taj i taj.Pred Palasom,susret moj i vas
prijatelj Asim Hodzic,18-est god. nismo se vidjeli,mozete li
zamisliti nas susret,taj stisak ruke,zagrljaj,ti nasi
rasireni pogledi,usta puna samo sto ne eksplodiraju da nesto
kazu,vibracija tijela,uzbudzenje,ipak smirenost je na tren
zavladala, sjeli smo za sto i zapoceli sa pitanjima i
odgovorima,da bi smo se na kraju dogovorili oko daljnjih
susreta naseg druzenja.Tu je za stolom i BLucki veteran Ante
Miketa u pratnji sa svojim prijateljem Bjankinom,i nije mu
tesko,da iz Austrije svakog ljeta dodze u Bluku i da svojim
prisustvom uljepsa BLucke redove.Posmatram ugladzenu
facu,covjeka od pera G-na Ismeta Bekrica,gdje nam
saopstava,da on u BLuku dolazi cesce,i da je to kod njega
dobro uhodano.Iza ledza cujem dobro poznati glas,ko drugi
nego nama dobro poznati bivsi cevapcija Asim u drustvu svoje
kcerke i zeta,uspjeli smo,da se spazimo i pozdravimo.Kroz
gomilu glava,jedna mi privuce paznju,vidim Beca,njegov
poznati stil sa telefonom i u toku dana more nekakvih
razgovora ostao mi je u sjecanju,drago mi bi da sam i njega
vidio.Iz daljine manekenski i to u lijepoj sportskoj
kombinaciji obucen,vedrog i pitomog pogleda,priblizava nam
se inz.Fahro Bahtijarevic,pozdravi slijede,komentari frcaju
i normalno-ono,vidimo se.Desno u produzetku od nas ispod
sajbe sjede mala grupa penzijonera.Pitam se,a gdje su
ostali,i dolazeci danima,od onih koji nisu prisutni- ni
traga.Dobro znam,da ih je znalo biti i za 3 stola,a danas
sjede za jednim stolom sto to kazuje da su se njihovi redovi
na zalost rasuli.Tu je i Dzevad,putkas Pasalic sa svojom
suprugom Bozanom,ulazimo u kratki razgovor,da bi se sve
svelo na ono,vidimi se.Zao mi je,sto nisam imao priliku,da
se sretnem sa Prof. Alijom Saracem,moguce je,da je otisao na
god. odmor,i mozda je sudzeno za neku drugu priliku.U susret
mi prilazi stara garda sa Pobrdza Necko-nekad radio sa
Dr.Banjcem uho grlo nos,bile su tu lijepe teme
razgovora,nisu bile postedzene sve igranke,ni sva
korziranja,kao i sva stajalista ispred Palasa,a slager svega
basta Palasa sa dobrom muzikom pod palicom legendarnog Haske
Celebica.Sva nasa prica,obuhvacena iz proslog vremena,kad
uporedimo sa danasnjim - tu je ogromna razlika,to se prosto
porediti ne moze.Nestankom baste Palasa,nestade i dobre
muzike,namece se pitanje,gdje su ti svi nama dobro poznati
muzicari,nestade ljepote od BLuckog zivota,ostadose sva
sjecanja i razmisljanja na minula vremena.U zavrsnici naseg
razgovora,cuje se lijep prijedlog,da se ode na fileke ispod
Boske.Vidim,niko nije protiv,obavimo i to,i uz moj prijedlog
da se razidzemo,jer oni su sa kolima a ja sa biciklom i
zeljom da se otisnem preko Vrbasa u nadi da cu se sresti sa
dragim ljudima i to uz napomenu,da se sutra opet vidimo na
istom mjestu uz kafu.I tako i bi.U maloj carsiji imao sam tu
okolnost da se sretnem sa dosta poznatim,samo mi ostade
nejasna slika Studenca,zasto je prazan a vrucina
prisutna,kasnije sam saznao da je tu izbila nekakva frka i
nije preporucljivo da si na Studencu.I vjerujte mi,da nisam
ni jednom otisao.Kod Mrve (lokal)pozdravim se sa
"Svedzanima"kao i sa ostalom rajom,produzim kod Omiljka i tu
zalomim.Castim sve prisutne s razlogom,dobio sam unuka,sva
kafana mi nazdravlja,ja onako u stimungu odlazim kod Alje
vise Alibabe.Moja prisutnost,zapaza u redovima kod Alje i
Sime Roser,ja mu zavrnem jednu od njegovih pjesama...Ej evo
mee,moji stari drugovi,ej evo mee...Sime skoci sa
stolice,popada po meni,ja ko iz rukava,Aljo sta cekas,daj
svima pice,puce pjesma za pjesmom na relaciji Sime i
mene,sve nekako veselo Aljo i ostali me pozdravise,ja Simi
odpjeva Malageniju,a ono ispade slager svega,Sime se
rastopio,zagrlio me i nije odolio a da pjesmu ne zavrsimo u
duetu.Ja mu predlozih,da odemo u Ilidzu kod Atifa,prihvatio
je,znam da nas je neko odbacio kolima i da je moj bicikl
zavrsio zakljucan kod Alje u njegovoj avliji.Oboica pod
gasom na peronu kod Atifa,ko sad gledam Atifov osmjeh i sam
prilaz,dobili smo prazan sto blizu Atifove muzicke garniture
gdja nas je ubrzo svojom profesionalnoscu lagano uveo u
stimung raspolozenja gdje smo nastavili sa muzickim ljetnim
notama.Sutradan,dobijam pozitivne komentare od raje da smo
se Sime i ja fino ispjevali,i da su mnogi bili zadovoljni
nasim pjevanjem.Kod Alibabe,prilazi mi Zaja(dosao iz
Amerike)i kaze,Tamba da znas,Sime te fali na svakom koraku
tj.da lijepo pjevas,i da mu je sinoc s tobom bilo
odlicno.Kod Alibabe vidim finu garnituru od
ljudi:Paso,Fuco,Smajo - turcin i njegova
skvo,Zaja,Fajki,CADO;EDO FAZLIC,Prof.Avdo Ibrisagic i
njegova supruga,Ibro - dzems,kasnije nabasa i Durak,cujem da
je i brazilac (Teta)dosao,ali je otisao na more.Skuzio sam i
Prof. Tendera,zatim laboranta Muju Filipovica,cujem i Pirgo
se vraca s mora,i vidjeli smo se.Vidio sam konacno i Smaju -
bricu nakon 18-est god.Tu je sa nama veoma drag prijatelj i
Mirsad Imamovic,maksuz dosao iz Sarajeva da se vidi sa
prijateljima,sve su ovo dragi susreti koji ce nam ostati u
sjecanju.Vrijedno je spomenuti datum
16.07.2010.god.SLAP-zavrsna noc naseg-a druzenja,i taj
susret je ostavio traga,i to narocito na susrete sa dragim
prijateljima.Uz lijepu i dobru muziku nasih izvodzaca Enesa
Basica i Cere,bilo je tako prijatno i ugodno,da je prava
steta sto je to tako brzo proslo.Za jednim od stolova,braca
Haznadar u drustvu od gosta Josip Pejakovic i Nale -
celo,dok suprotno od njih Midhet Karic sa suprugom i lijepim
damama na celu sa G-dzom Kekerovic.Nasim prisustvom,kako je
avlija Slapa zivnula,kako je zivot veselo i razdragano
pulsirao,to treba samo dozivjeti.Tu su
prozivke,pozdravi,zagrljaji,poljubci,cascenja,veseli glasni
komentari,drugim rijecima Noc,Noc nezaborava.BLucka noc je
prosla u najboljem izdanju,BLucani su pokazali svoj slif i
to bas onako kako to i dolikuje. Sutradan,zivot se nastavlja
ustaljenom praksom,od kafane do kafane.Pouzdano znam,da je
kod Alje nekako najljepse.Njegova avlija ne samo da je
puna,nego i njegova veranda je zarobljena od gostiju.Tu se
desavaju mnoge zanimljivosti,uz prebogate trpeze od jela i
pica,mogu se cuti razne dogodovstine iz onih lijepih
vremena,i kad putnik prolaznik cuje gromoglasno
smijanje,neka ga to ni malo ne cudi,kod Alje se skrasila
mala Banja Luka i treba ih pustiti da svoja sjecanja
ispoljavaju kroz svoje emocije,to im je i jedan vid utjehe
pa i zadovoljstvo u tom njihovom okupljanju,ko zna,mozda se
jedan od njih malo i protegne pa ubere sebi koju sljivu.I na
kraju,do novih susreta.
Tamba

JEDNA UTIHNULA GITARA
Banjalucka druzenja za nas mnoge,ostala su u lijepom
sjecanju.Godinama je kotirala ta ljepota od druzenja,pa cak
i u poodmaklim godinama,ako nista drugo onda se prepricava i
budi proslost o svim dogadzanjima iz onog vremena. Jos dok
smo bili mladzi,nasa druzenja se protezala po raznim
livadama igrajuci lopte,na bazenima za kupanje,na Vrbasu,na
terenima za rukomet,kosarku,boks,korziranju a znali smo se
nalaziti i u lokalima dobre muzike. Banja luka je
raspolagala sa jako dobrim estradnim muzicarima,i tu nije
bilo primjedbi.Mi Blucani smo uz sva uvazavanja postivali
nase estr. umjetnike imali smo respekt i korektan odnos,jer
oni sa svojim muzickim kvalitetom su to i zasluzili.
Jedan od njih kojeg je vrijedno pomenuti,je miljenik Blucana
Midzic Zlatko-zvani Midza,visokog stasa,nebo plavih ociju i
frckave kose,vedrog i nasmijanog lica vjeciti zaljubljenik
farmerki na nogama i cigarom u ruci.Bio je,i ostao
raja.Midza je volio carsiju,dok za uzvrat i carsija je
voljela njega.Njegova skromnost i jednostavnost i ljubav
prema muzici,bio je odlican poznavalac muzickih nota,i
zahvaljujuci bas tome,bio je cijenjen i postovan u krugu
estradnih umjetnika tako da su ga svrstavali u sam vrh
muzicke estrade. Sa svojim nocnim nastupima,sa gitarom u
ruci,Midza je svakog od raje u prolazu pozdravljao rasirenih
ociju i klimanjem glave.U slobodnom vremenu okruzen za
stolom sa svojim muzicarima,ni jedan od prolaznika,ako ga
Midza zna,nije mogao proci,a da ga on ne prozove,takav je on
bio. Sa takvim adutima dobrog muzicara i lijepe i dobre
naravi,Midza je uzivao sve simpatije u drustvu,a narocito od
ljepse strane.Jednostavno receno,on se volio,on je u sebi
imao nesto pozitivno,a to se i osjecalo.Ratna stihija je
mnogima poremetila ravnotezu zivota,pa tako i nasem Midzi.On
sa suprugom i kcerkom nalaze utociste u Ceskoj,i u nekom
doglednom vremenu vraca se sam u sanski Most,da bi se
kasnije vratio u Bluku i prikljucio svome ocu,da djele
zajednicku sudbinu gorkog zivota.Shvatio je vrlo brzo da od
svirke nema nista.Svjedok je te okrutnosti,da su nestala ta
lijepa vremena i da se to nikad ponoviti nece.Njegov zivot
sa ocem,Midza se polako upusta i prihvata od zivota sto mu
je pruzeno.Njegov otac Reuf je sa slabim zdravljem,Midza
preuzima sve obaveze na sebe kao i svu njegu oko oca i
njegova sva razmisljanja navela su ga,da se pomiri sa svojim
izlascima tj.njegovo odsustvo svelo se na minimum.Sa tim
programom obaveza,Midza je bio rado prihvacen u nasem
drustvu.Njegova vedrina,dolazila je do izrazaja,narocito kad
se dogovorimo,da se nadzemo kod Cicina uz rostilj,pice,i 3
gitare.On je svojom svirkom u izvodzenju starih
melodija,znao po nekom i da dusu razgali,a stalno je znao
upitati koliko je sati,tj.mora nazad kuci,da starom masira
noge.Samo ovaj isjecak zasluzuje paznju,da se o ovome
prica,ko je Midza.
Banjalucka ljubav od strane nas prema njemu,bila je
opravdana.Svi smo ga simpatisali i voljeli.Na
zalost,danas,sutra i...jedno mjesto u Moneu ostalo je prazno
i pusto.Njegovo ucestalo jutarnje prisustvo sa ispijanjem
jutarnje kafe u drustvu njemu dragih lica,i jednog Midzinog
ucenika na gitari danas sa suzama na licu, zvani VLADO,ostat
ce u trajnoj i nezaboravnoj uspomeni,sama pomisao,da je
Midza tiho i necujno napustio svoju raju i svoje najmilije
ostaje da se prica.Bilo je lijepo poznavati ga,a jos ljepse
druziti.Njegov veseli lik,i sve njegove prozivke koje nam je
znao uputiti,i sva nasa druzenja koja smo znali provoditi na
onaj Blucki nacin za koje znaju samo Blucani,ostat ce u
trajnom sjecanju. Njegova utihnula gitara bez svog saveznika
na zicama,ostade zauvijek njema kao suvenir i zivi kaledndar
nekog vremena.BIO JEDNOM JEDAN MIDZA
TAMBA

Hvala Tamba na ovom dirljivom opisu naseg legendarnog Midze.

Godine prolaze, a legende su besmrtne.

       ABACIJA
Sa starog gradskog mosta uzvodno na lijevoj strani preko
puta Studenca,njemo i pomalo tuznog izgleda nalazi se plaza
zvana Abacija.Njena vrijednost zasluzuje,da se vratimo
unazad,i to za jedan poveci niz godina,da je bar za trenutak
otrgnemo iz zaborava.Abacija,kako je dobila to ime,ne
znam,ali,znam je kao ljepoticu u zelenom.Na njenim plecima
prosle su mnoge generacije.Abacija sa svojim izazovnim
izgledom i samom ljepotom iz tih vremena,privlacila je mnoge
kupace.Njen saveznik Vrbas,sa svojom ljepotom od vode,i
lijepom zelenom bojom,i kristalno bisernim
brzacima,ukrasavali su obalu od Abacije,a slager tomu svemu
je povelika guzva od kupaca,koja je svojom vikom i galamom
znala uzivati u toj carobnoj ljepoti od vode.Plaza Abacije
je bila sva u zelenilu,sa bogato i bujnom zelenom travom,sa
izgledom ogromnog zelenog tepiha na kojem je bilo mnostvo
mladosti i slika bi izgledala ocaravajuca. Zivot se odvijao
u jednom veselom tonu,igralo se karata,lopte,znala se cuti i
gitara,dok u nocnim ljetnim satima poznata imena vrijedna
pomena sa gitarama i prelijepim melodijama uljepsavala su
noc u izvodzenju nama dobro poznatog i dragog Blucanina
Smaje Corbegovica i njegovog drustva. S godinama prolazi
sve,pa tako i ovo sjecanje na sva ona dobra stara
vremena.Danas,Abacija u svom novom izdanju,njemo suti i na
svojim plecima od zelenila nosi svoje uspomene.Abacija i
njen vjerni saveznik vodolija od Vrbasa,ostat ce na usluzi i
za buduca pokoljenja.
Tamba

Gospodine Tamba divna tema i divni tekstovi,svaka
cast,prelijepa sjecanja na nasu Banja Luku,i sjecanja na
divne ljude,puno pozdrava
Marija

Tamba, kako mogu stupiti u kontakt sa Vama? Želio bih Vas
nešto pitati što i nije baš za foruma! Pozdrav

Vezano za kontakt,ako si na fb,mozemo i putem cavrljanja sto
bi bilo skromno,moze i putem poruke,lijep ti pozdrav, Tamba

Vezano za kontakt,ako si na fb,mozemo i putem cavrljanja sto
bi bilo skromno,moze i putem poruke,lijep ti pozdrav, Tamba

Izvinjavamo se Tamba, nismo dugo isli u temu..Valjda ce prijatelj opet navratiti.Pozdrav!

Nadzem bas sad,tj ponovo citam jedno jako lijepo sjecanje
moga i nasega DRUGA i prijatelja eke Tambe Muftica o
Prof.Avdi IBrisagicu i kafani te kako smo se lijepo druzili
bas pravi Banjalucani.Neki dan sam Razgovarao sa Beskom i
Avdom i zamislite da jos uvijek nista nisu uspjeli rijesiti
oko kuce a toliko vremena je proslo.To je samo jedan od
znakova koliko nam zele "pomoci" da se vratimo svojim
kucama.Prof. i njegova Besima su vec stariji i volili bi da
kad dodzu budu u svojoj kuci a ne kod nekoga ne po hotelima
ali nemogu,jos uvijek nadlezni imaju nekakve planove a nasi
Banjalucani nemogu da budu u svojoj kuci.Nebih vise da vas
zamaram ovo sam samo nadodao cisto informativno na Tambino
jako lijepo opisano sjecanje i volio bih ako Eko nije umoran
a kad se cujem snjim i reci cu mu da nastavi da pise.Pozzzz
za moje drage Banjalucane ma gdje bili.Sve nas je manje ali
moramo se vise uvazavati i zbiti redove pa cemo biti jaci.