Ljubav

   

"Sanjam da ti kazem
vrati mi se draga,
ako treba pobjegni od svega,
jer je zivot samo ovaj jedan
nema nista, nista izvan njega..."

samo  jedan zivot imam
koji nisam htio
jer zavoleh jednu zenu 
koju nisam smio

sanjam da se opet 
volimo u klasju
u tom klasju
sto lezi tu  pod nama
da me dira tvoja kosa
plava, tvoja kosa
na mom licu draga.............

mala ispravka 'zavoljeh' a ne 'zavoleh',sanjaj na svom
jeziku,kao sto je i pjevao davorin p.

Usnio sam noćas glas, 
imenom me doziva, 
neka, kao svila ruka, 
sebi me doziva. 
Usnio sam noćas dječaka, 
malo mu milion sokaka, 
usnio sam kaznu i sud, 
svi će nekud, 
a ja nemam kud, 
usnio sam kaznu i sud, 
svi će nekud, 
a ja nemam kud. 
Ne budi me iz sna, 
ako boga znaš, 
san, to je sve, 
što sada imam ja, 
svake noći 
moja ladja zaplovi u mirnu luku, 
novu mi nadu radja, 
zagrliću Banja Luku, 
svake noći 
moja ladja zaplovi u mirnu luku, 
novu mi nadu radja, 
vraća me u Banja Luku.

(Osman Hadzic: B"anja Luka")

sanjam i na svom i  na tom jeziku jer sve su to moji  i nasi
jezici
govorili smo istim jezikom prepoznatljivim a i danas je
tako!!!
ps/sta si zapeo za jedno (j) mozda mi se ukinulo na
tastaturi!!!

Ievo dolazi proljece i sada se bude snovi,
mirisi i sjecanja na neke davne ljubavi...
Sve pocinje da treperi u grudima i slatko uzbudjenje
me podsjeca na nju.
Znali smo sve ulice i sve aleje nasega grada, svaku klupu,
svaki zaljubljeni par, i...
uvijek je prvi nas sastanak bio ispod prvog prolistalog
kestena na uglu parka...
Pricaj mi, pricaj mi o ljubavi...
Otkuda ove sjenke proslosti u mojim mislima?
Pricaj mi o ljubavi!

                                                            
                         Voljelo se dvoje mladih,     sest 
mjeseci....godinu.   Kad su htjeli da se uzmu ,da se
uzmu,aman aman,dusmani im ne dadose......

osjecam veceras dok posmatram laste ...

kako ono dalje?

Kad tvoje oci ne bi imale boju mjeseca... 


Kad tvoje oci ne bi imale boju mjeseca, 
dana s glinom, s radom ili s vatrom, 
kad ne bi zatocenu cuvala okretnost uzduha, 
kad ne bi, kao što jesi, bila tjedan jantara, 

kad ne bi, kao što jesi, bila zuti trenutak 
u kome se jesen penje povijušama, 
da nisi još i hljeb koji mirisni mjesec 
mijesi noseci svoje brašno nebom, 

o ljubljena, ne bih te volio! 
U tvome zagrljaju grlim ono što postoji, 
i pijesak, i vrijeme, i stablo kiše, 

i sve zivi zato da bih ja zivio: 
ne odlazeci daleko mogu da vidim sve: 
u tvome zivotu vidim sve ono što je zivo. 


Pablo Neruda

Voli vas Djula

"Don't walk behind me, I may not lead.
 Don,t walk in front of me, I may not follow.
 Just walk beside me and be my friend."
  Albert Camus
  

pamtim tvoje ruke male
plahi drhtaj kasnog ljeta
k sebi njezno su me zvale
sad su ceznja, sad su sjeta

pamtim tvoje lice drago
oci tvoje jos me bodre
sve su moje bile blago
sad me peku, sad me bole

ti si bila moja prva ljubav
prvi san o sreci koje nema vise
ti si bila moja prva ljubav
prva njezna pjesma koju srce pise

ti si bila moja prva ljubav
prvi dodir srece kojeg tijelo pamti
ti si bila moja prva ljubav
nek' te ova pjesma opet meni vrati

zadji kucaj svoga bila
ja bih nocas tebi dao
ptico mala zlatnih krila
jer te cuvat nisam znao

ti si bila moja prva ljubav
prvi san o sreci koje nema vise
ti si bila moja prva ljubav
prva njezna pjesma koju srce pise

ti si bila moja prva ljubav
prvi dodir srece kojeg tijelo pamti
ti si bila moja prva ljubav
nek' te ova pjesma opet meni vrati 



Hvala nela m.

Zna li ovdje iko srecu pisati
jel' neko cuo za ljubav danas
mozda je vaznije znati brisati
ono sto je davno ostalo iza nas.

Ne mogu se sjetit' svoje prve pjesme 
poljubaca, dragih lica 
nema ni tebe ,ni stare cesme 
ne sjecam se mora , ne sjecam se ptica.

Nista nije kao sto je bilo
al' ce  ipak jednom biti
znam nema leta  s jednim krilom
treba vrijeme da nam spoji niti.

Ni u tvome srcu ljeta vise nema
u tvojoj kosi ne mogu biti so
obala je pusta i bura se sprema
gdje nas je vrijeme odnijelo!

"Postoji jedan cas u toku dana kada se zatvaramo u sutnju
kao u skoljku. Obicno pred vece, kad se prikrada rani
sumrak, u nejasnom razmedju izmedju dana i noci. Dan se
umorio, a noc polako prilazi, i u toj pukotini vremena bez
svjetlosti i bez tame, svijet se povlaci, gubi se njegovo
prisustvo u nama, a ostajemo mi, sami.Tad pocinju da se
okrecu necujni projektori sjecanja, odvijajuci najcesce
jedan te isti film." 

Mesa Selimovic

NE VJERUJ...            


Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime-

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!



1905.

ljubav je dokaz da je zemlja okrugla

Glazba - Đelo Jusić. Tekst - Željko Sabol
 

Stare ljubavi što ih je znao svijet 
duge večeri u ruci poklonjen cvijet, 
stare ljubavi u čistom jutarnjem sjaju 
zauvijek u nama ostaju 
i svjetlost očima daju. 

Stare ljubavi još uvijek prate nas 
kasne jeseni i njihov umoran glas, 
stare ljubavi nestati nikada neće 
one su tragovi prošlosti, 
one su odjeci sreće. 

Bilo je i suza, bilo je i smijeha, 
al' prođe brzo sve. 
Bilo je i straha, bilo je i grijeha, 
još pamtim dane te. 
Bile su velike, bile su skrivene, 
bile su opasne, mi sjećamo se tog. 
Gdje su sad? 
Gdje su sad? 
Gdje su sad? 

Stare ljubavi dalje nam ne daju poć 
tajni susreti kad padne proljetna noć, 
stare ljubavi, te sjene minulih dana, 
svakog me poljupca sjećaju 
uvijek kad ostanem sama. 

Bilo je i suza, bilo je i smijeha, 
al' prođe brzo sve. 
Bilo je i straha, bilo je i grijeha, 
još pamtim dane te. 
Bile su velike, bile su skrivene, 
bile su opasne, mi sjećamo se tog. 
Gdje su sad? 
Gdje su sad? 
Gdje su sad? 

Stare ljubavi još uvijek prate nas 
kasne jeseni i njihov umoran glas, 
stare ljubavi nestati nikada neće 
one su tragovi prošlosti, 
one su odjeci sreće. 
One su tragovi prošlosti, 
one su odjeci sreće. 

ZOV LJUBAVNIKA 

Gdje si voljena moja? 
Da li si u svom malenom Rajskom vrtu, 
polijevaš cvjetove koji promatraju te 
kao što djeca promatraju majčine grudi? 
Ili si u svojim odajama gdje oltar 
kreposti postavljen je u tvoju čast, a ti 
na njemu žrtvuješ moje srce i dušu 
Ili si među knjigama, 
sakupljaš ljudsko znanje 
a prepuna si nebeske mudrosti? 

O, pratiljo moje duše, gdje li si? 
Da li u hramu moliš? 
Ili zazivaš Prirodu u polju, utočištu tvojih snova? 
Jesi li u kolibama siromašnih, 
tješiš slomljena srca slatkoćom svoje duše i 
ispunjaš njihove ruke svojim darovima? 

Ti Božji si duh svuda oko nas, 
ti jača si od vremena 
Sjecaš li se dana kada se sretosmo, kada aureola 
Tvoje duše okružila nas je, i Anđeli ljubavi 
lebdješe oko nas, pjevajuci pohvalnicu srcima? 
Spominješ li se kada sjeli smo u sjeni krošanja, 
skrivajući se od Čovječanstva, kao što žene 
štite nebesku tajnu svog srca? 
Pamtiš li staze i šume kojima smo kročili, 
ruku isprepletenih i glava naslonjenih jedne na drugu 
kao da skrivali smo se unutar sebe samih? 
Sjećaš li se trenutaka kada poželjeh ti zbogom 
i moje usne poljubiše tvoje? 
Taj poljubac otkrio mi je da spajanje usana u Ljubavi 
objavljuje božansku tajnu koju jezik izreći ne može! 
Taj poljubac prethodio je dubokom uzdahu 
poput onog kojim je Svemogući u zemlju 
Udahnuo život čovječji 

Taj uzdah vodio me u svijet duha 
navješćujući ljepotu moje duše, i tamo 
će trajati dok ponovo ne sretnemo se. 
Sjecam se kada si me ljubila i ljubila, 
obraza zalivenih suzama, i rekla si: 
"Zemaljska tijela često 
moraju se rastati zbog zemaljske svrhe, 
I moraju živjeti odvojeno 
jer svjetovne nakane na to ih tjeraju. 
Ali duša ostaje zaštićena u rukama Ljubavi, 
sve dok smrt ne dođe 
i odvede sjedinjene duše k Bogu 

Idi, voljeni moj, 
Ljubav te odabrala za svog izaslanika, 
pokori joj se, jer ona je Ljepota koja nuđa 
svom sljedbeniku vrč slatkog života 
I premda te moje ruke neće grliti, 
tvoja ljubav ce ostati moj utješni mladoženja, 
tvoje sjećanje, moj Vječni svadbeni pir. 
Gdje si sada, ti koja si dio mene? 
Jesi li budna u tišini noci? 
Daj da vjetar prenese ti 
svaki otkucaj i naklonost mog srca. 
Miluješ li moje lice u mislima? 
Ta slika meni više ne pripada, 
jer tuga nadvila je svoju sjenu nad moju sretnu prošlost. 
Jecaji isušili su moje oči 
koje odražavahu tvoju ljepotu 
I usahnuli usne koje si ti sladila poljupcima 
Gdje si voljena moja? 
Čuješ li moj plač tamo preko oceana? 
Razumiješ li moju potrebu? 
Uvidaš li veličinu moje strpljivosti? 
Postoji li koja duša voljna da prenese 
ti dašak ove umiruće mladosti? 

Postoji li kakva tajna povezanost 
među andelima koji ce ti prenijeti moju pritužbu? 
Gdje si, moja predivna zvijezdo? 
životna tmina privila me na svoje grudi, 
žalost me osvojila. 
Pošalji svoj smiješak u nebo, 
neka me dosegne i oživi! 
Izdahni svoj miomiris u nebo, 
neka me održi na životu! 
Gdje si, voljena moja? 
O, kako golema je Ljubav 
I kako malen ja sam. 

K. Gibran

MI SMO SE SRELI

  Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put
kroz vrijeme u ovaj čas(čas svijetli kao cilj ) stoji za
nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš
početak odakle smo pošli.
  Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke,
i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
  O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz
beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
   I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u
tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili
na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?

  

Ludo je ljubiti, kad se ne ljubi ludo !

Prolecna pesma

Osecam veceras dok posmatram laste
i pupoljke rane,
kako srce moje polagano raste
ko vidik u lepe nasmejane dane;

kako s mladim biljem postaje sve vece 
i lako ko krilo,
i kako mu celo jedno nebo srece
i pakao bola ne bi dosta bilo;

kako cezne za svim sto bi zivot mogo
lepog da mu dade,
i da mu nicega ne bi bilo mnogo
tako su velike ceznje mu i nade.

Osecam da dosad sve je bila sala
moga srca vrela,
da jos nikom nisam ljubav svoju dala
koliku bih mogla i koliku htela;

da ima u meni cela nezna plima 
reci nerecenih,
da bih srce mogla poklanjati svima
i da opet mnogo ostane ga meni.

Desanka Maksimovic

Prisutan kao svjetlost bez glasa


Samo da se uz tebe budim
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mjenju slutim
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim.
Kao da cu te izgubiti,

Sad,
Ovoga casa.


Enes Kisevic

SVETKOVINA RUZA 


Berite ruze, djevojke, da bi vam danas sjale, 
taj zbogom mladosti, u ovom hladnom gaju. 
Ruze su svete varnice sto su za vrcale 
iz dna dusa vasih trepetljivih u ovom razbludnom maju. 

Ruze su munje misli, one su u srce strijela, 
ruze bogate, besplatne, u basti na ivici druma 
O ruze su kad nebeski, one su oko vidjela, 
i muzika prirode s mirisom jezovitih suma. 

O ruze, da izdahnu raskosno u dragoj hladovini 
kao tren najljepsi i najkraci u viru varavih mrena. 
Ruze, da bi bile pozdrav milosnom suncu u dolini 
i setnja razdragana do zadnjeg praga sjena. 

Ruze su jezik ljubavi u spomenaru srece. 
One su kao svjezi blijesak svjetlosti u bistrom zdencu. 
Ko se za zivot radja, gine za mladost, da mece 
na celo ruze poizbor u ganutome vijencu. 

Necu da laskam strahu zarobljenika vasih 
da ne bi ruze s oltara na krvavome bridu 
sluzile kao ures koji ih grobom plasi 
u sladostrasnom i crvenome vidu. 

Ruze vjencanja da nisu cempres za mrtve! 
One pomiruju krotke i naprasne, one 
njeznoscu daha otkupljuju sve zrtve 
i one u struji krvi kao zmarak romone. 

Ja placem za ruzom. U oleandru cvjetam 
sto nije ni lovor ono ni ruza tisina. 
Ali iz case ruzin pjan pogled sretam: 
cvijet oleandra prebojen u rujnoj kapi vina. 


Neka pljuste ruze sa stropa, danas, u svetkovini! 
Ruze sa krova, ruze s nebesa, ruze iz basta. 
Nek pljuste ko kisa, ko vjetar, ko gnjev u prasini 
ruze iz istine, ruze sa zvijezda, ruze iz masta. 

I da nam zacepe usta, i da nam zaklope oci 
ruze pijane, ruze ocajne, ruzini vrti 
S cjelovom koji golica te se necujno toci 
kao dolazak kratke i sasvim prividne smrti. 

Da panu kao pehar iz magla prividenja, 
da planu i da zgasnu, i da nicem sluze. 
O gladi, o zoro i sutone cvjetni u bicu sto se mijenja, 
berimo, kidajmo vijence! Pijmo, pijmo ruze! 

Blagoslov ruzama polja i cijelom ruzinom rodu 
sto je vrebao tajne mladosti sunceva boga: 
one nas najbrzom voznjom dovode u slobodu, 
one su dar zemaljski i kovceg zavjetnoga. 

Pjesme trebaju ruza, a ruze svojih pjesama, 
sve sto trenutak nudi, a sto najdublje pruza. 
To su mlazovi himne iz luce biljnih cesama, 
o andjele, sidji i otpjevaj vjecne litanije ruza. 

Na tvoje glasove, i protiv necisti vec dotrajalih dana, 
past cu kao ucaran i s tobom cu hvale reci 
tom rasipanju srece i kupanju sred tamjana, 
i, pred zavjetom ruza, tek jednom, pobozno kleci. 

Da bi nam bile uzor, umjesto zamora rijeci, 
sto treba biti plamen i skroman; te razapeti 
i otkinuti s grma da razlog nam ne prijeci 
sve na dar, primjer, s ruzom zivjeti i umrijeti. 

Sto vise ruza! Za pjanstvo i ludilo njih, 
sto vise ruza, i s njinim trnom i dracem. 
Ja ih u kite svih, te ih u grudi skrih 
da s ranom klicem i da s dragoscu placem. 

Sto vise ruza ! Njih ! Sto vise ruza svih ! 

Tin Ujevic 

kadkadaaa s proljeca.....

Djeca se vole

Djeca kad se vole ljube se stojeci
Po kapijama noci
Dok prolaznici ukazuju prstom na njih
Ali djecu koja se vole
Bas je briga da li ih ko vidi
Jer tu su samo njihove sjenke
Treperave u noci
I koje izazivaju kod prolaznika
Bijes, prezir, smijeh i zavist.
Djeca kad se vole, nisu ovdje ni za koga 
Tada su dalje odavde nego sto je noc
I mnogo dalje nego sto je dan
Ona su 
U zasljepljujucoj svjetlosti prve ljubavi

Zak Prever

Ne ljubiti vise, odlucio sam,
ali me ljubav ipak svladala.
Ne saopstivsi mi sata svoga dolaska,
posjetila me draga, opremljena
svim oruzjima sjajnim svoje drazesti.

Nju posjedovati gotovo je isto
sto i zlatan zivot zivjeti.
Nju izgubiti gotovo je isto
sto i najstrasniju smrt docekati.

Mac, luk i strijele zdruzeni se vide
u njezinu pogledu.
I kao vatre sjaje
ko njena tijela zlatni pojasi.
Dok u bokovima njenim
smiono koraca gordost pobjede.

I ma da se zauvijek
posvetih svetoj molitvi,
svi zavjeti sada
u prah ce se pred njom srusiti.

Divno je citati te stihove,
divno je buditi se sa proljecem i ljubavlju...
Hvala Vam Prekrasni...
Samo, 
da mi ona jos nije 
srce slomila...

SVE TE VODILO K` MENI

Sve te vodilo k` meni
iz daljine, iz mraka...
Sve te vodilo k` meni
vec od prvog koraka...

Mada nista nisi rekla
ja sam znao, ja sam znao...
istih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao...

Sve te vodilo k´ meni
sve sto rode samoce
mala primorska mjesta
isti pisci i ploce...

Kad te baci kao ladju
nocni val do moga praga
nije bilo tesko znati 
da mi moras biti draga...

Da mi moras biti draga.

Sve te vodilo k´ meni
tvoje oci i usta
tvoje ljubavi mrtve,
moja losa iskustva.

Mi smo bili na pocetku
istim vinom opijeni...
i kad si isla krivim putem
sve te vodilo k´ meni...

Sve te vodilo k´ meni.

" Lako je kad te neko ni ne zavoli
  tad samo tamna strana srca zaboli,
  tesko je kad za nekog jedinog i svog
  postanes zrnce soli,
  tesko je kad tvoj Neko prestane da te voli. "

"Ruke nam se obavijaju, oci nam se upijaju; tako pocinje
povest nasih srdaca.
Noc je u martu, mesecina svetli, vetar nosi slatki miris
hene; moja svirala lezi na zemlji zanemarena, a tvoj cvetni
venac nedovrsen.
Ljubav ova izmedju tebe i mene prosta je kao pesma.

Tvoj preves boje safrana opija mi oci. Venac jasminov koji
si isplela za me ispunjuje mi srce drhatom kao hvala. To je
igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog skrivanja;
nesto osmeha i sasvim malo stidljivosti, i poneka tek
besciljna kavga.
Ljubav ova izmedju tebe i mene prosta je kao pesma.

Nikakve tajne izvan danasnjice; nikakve borbe oko nemoguceg;
nikakve senke iza ljupkosti; nikakvo pipanje u dubinama
tame.
Ljubav ova izmedju tebe i mene prosta je kao pesma.

Mi ne lutamo iz reci u vecito cutanje; ne podizemo ruke
svoje u prazninu za stvarima izvan nade.
Zadovoljni smo onim sto dajemo i onim sto dobijamo.
Nismo iscedili i poslednju kap radosti, da iz nje pravimo
vino patnje svoje.
Ljubav ova izmedju tebe i mene prosta je kao pesma."
                 RABINDRANAT TAGORE

uh...oprostite..pogrijesili smo..samo vi nastavite..sss
idemo mi...Ahmete zatvori vrata...ma ne lupaj tako...

Zelio sam te danima, zelio godinama
i zelja je bivala sve veca, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od zelje i beznadja
i umro sam sasvim i vise me nema,
a zelja je moja uvijek ziva ostala
i bez mene zivi, u zraku izgubljena...

N. Milicevic (1922.- 1999.)

Ljubav ne stanuje tu jer kad se zaljubis znaj da si nadrlj'o,
a i ljubav nije paradajz(sjemenjak).

Plavi cuperak M.Antic

            



                  Plavi cuperak obicno nose
                  neko na oku,
                  neko do nosa,
                  al ima jedan cuperak plavi
                  zamislite gde?
                  - U mojoj glavi.

                  Kako u glavi da bude kosa?

                  Lepo.
                  U glavi.
                  To nije moj cuperak plavi,
                  vec jedne Sanje iz sestog "a"

                  Pa sta?

                  Videces sta - kad jednog dana
                  cuperak necije kose tudje
                  malo u tvoju glavu udje,
                  pa se umudris,
                  udrvenis,
                  pa malo - malo... pa pocrvenis,
                  pa grickas nokte
                  i krijes lice
                  pa saljes tajne ceduljice,
                  pa nesto kunjas,
                  pa se mucis,
                  pa ucis - a sve kojesta ucis.

                  Izmesas rotkve i romboide.
                  Izmesas nokte i piramide.
                  Izmesas leptire i gradove.
                  I sportove i rucne radove.
                  I tropsko bilje.
                  I stare Grke.
                  I lepo ne znas sta ces od muke.

                  Sad vidis sta je cuperak plavi
                  kad ti se danima mota po glavi,
                  pa od decaka- pravog junaka
                  napravi tunjavka i nespretnjaka.

Ja srecan,noc bljestava;
Loznica usrecena od dugih mojih naslada;
Koliko rijeci prosutih pri svjetlu obilnih svjeca;
Koliko okrsaja kad pogasismo svjetla;
Cas je golim dojkama nasrtala na mene,
           Tuniku odbacivsi;
Cas bi mi ocne kapke,mrtve od umora,otvarala
Usnama svojim;usta joj govorahu pritom:
        Lijenstino!

Pa u koliko polozaja,s rukama sto svud su stizale,
Koliko poljubaca preopsirnih,koliko na usnama
                                         mojim.
"Ne pretvaraj Veneru u slijepo komesanje,
       Oci su vodici ljubavi,
Paris se docepa Jelene kad je gola izlazila
          iz Menelajeve postelje,
Endimionovo tijelo,sjajan mamac za Dijanu,"
             - bar tako predanje kaze.

I dok nam se zivoti preplicu,naparimo oci
   ljubavlju;
Jer duga noc nad tobom se nadnosi
          i dan za kojim dan ne dolazi.
Neka nas bogovi okuju lancima
       koje nece nijedan raskovati dan.

Budala li je ko bi ljubavnom ludovanju da odredi
                                         granice,
Jer prije ce sunce projezditi na crnim paripima,
           na vrbi grozdje roditi,
I prije ce rijeka ka izvoru poteci
    No sto ce se ljubav urazumiti,
Prije ce ribe zaplivati po suhim virovima.
Ne,dokle god se moze,nek traje zivota plod.

     Sa suhih vijenaca padaju latice cvjetova,
       od njinih stabljika pletu se korpe,
     Danas disemo punim plucima ljubavi,
       a sutra sudba vrata za nama zatvara.

Iako sve svoje poljupce dajes
        premalo je to opet.

Niti na drugog mogu da prenesem svoju muku,
      Mrtav cu biti njen,
Dadne li mi jos ovakvih nociju,duge ce biti
           godine zivota moga,
Podari li mi ih mnogo,
        tada vec bicu bog.

                         EZRA PAUND

Svaka cast za Plavi Cuperak. Vraca sjecanja na proljece i
"ranu" mladost.

zelja 


zelim ti istinu da bi naucio odlucivati
zelim ti sumnje da bi naucio sigurnost
zelim ti strah da bi naucio opreznost
zelim ti hrabrost koja ce te ocvrsnuti

zelim ti poraze da bi naucio poniznost
zelim ti uspjeh da bi naucio letjeti
zelim ti suze da bi naucio njeznost
zelim ti radost i jos mnogo vise

i kad stojis sam i suocavas se sa sutrasnjim danom
kad zivot postane tezak i mucan
znaj da uvijek postoji neko ko vjeruje u tebe

zelim ti da naucis da oprastas

 
Jasna DZ, secas li se svog prvog Tanga ?

           Prvi Tango - Mika Antic                

           Devojcice,
           vi, koje ste veceras poslednji put
           uspavale svoje lutke
           i krisom od njih,
           na prstima,
           dosle na ovu igranku,
           sa zenicama pitomim,
           sa zenicama srnecim,
           bistrim kao najveci
           kao najlepsi cvet,

           i vi sa osmehom toplijim
           od mesecine na proplanku,

           i vi, zaljubljene u prvi uvojak
           sto vam pokriva uho,
           i zaljubljene u ceo svet...

           Decaci,
           vi, koji ste veceras 
           prvi put nekako drukcije,
           mangupski zacesljali kosu,
           pa vam se odjednom cini
           da vam nicu brkovi,
           a osmeh vam na licu
           slican muskijim ljudima,

           i vi, sa klikerima u dzepu
           i pegama na nosu,
           sto se pravite vazni,
           pa ste promenili hod, 
           a srce i dalje vam drhti
           kao preplaseni mis
           u zadihanim grudima...

           Hajde, zapocnimo ovaj
           nas prvi tango u zivotu!
           Igrajmo!
           Nije strasno

           Dva levo - jedan desno.
           Jedan levo - dva desno.
           Evo, brojimo svi uglas.

           Zbogom olovni vojnici!
           Zbogom detinjstvo sa kikama
           i plavom masnom! 
           Zbogom sve ono sto je bilo juce!

           Dobro nam doslo 
           sve ovo sto je ispred nas!

           Nije ovo cas hemije
           niti cas matematike.

           Tiho!
           Tiho za one
           pred kojima se veceras
           otvara mladost siroka!

           Umesto lutaka
           pred svakom devojcicom klanja se
           po jedan zivi, pegavi lutak.
           Umesto klikera,
           u srce svakog decaka
           kotrljaju se dva topla 
           i nasmejana oka.
                 

CIGANKA MI GLEDALA U DLAN ...

Krvotok zivota ti vidim
citajuc s´ dlana u oci me gleda
tu prezrenu rijeku,
dogadjaji k´o slapovi naviru sa neba.
Zubor. Zubor. Zubor.

Osjecam metez duse tvoje
od nemustog govora prstiju
Andjela s´gitarom
sto umilne akorde mrsi svoje.
Mirisu lipe. Lipe. Lipe.

U smjelom i bespametnom snu
grlis obale djetinjstva
dok mjeseceva dukata odsjaj
otkriva tajne dna.
Sedre. Sedre. Sedre.

Plesom vodene vile 
bude bolnu misao o Njemu
ljubav ni nakon svih mjenja
neugasnu i kao i Vrbas
uprkos svemu i dalje -
Tece. Tece. Tece.

Prorece to, pridruzi se cergi
i protece za njima k´o rijeka...

Da ce brzo proljece
javlja nam cvijece
i mace sto su procvjetale
i visibabe male.

Leptira jos nema 
ali ce ih biti,
pa ce se sva djeca 
s njima veseliti.

Sunce ce zasijati, 
narasti ce trava,
uskoro ce iz mravinjaka
izaci dosta mrava.

Sunce ce obasjati 
cak i mali kvart
i svi ce u glas viknuti:
"Najljepsi je mjesec Mart!"

                   Povremeni san
                                 D.Bowie
Sjecam se kako smo zivjeli
na ivici postolje,
i pricali o nekakvoj postelji
u svedskom stilu,od drveta i jute.
  Pogledima smo caskali
o blazenstvu takvog zivljenja,
o sutrasnjici punoj iznenadjenja...
Nesto smo jos i mogli da ucinimo.
U tom svom ludilu spalismo hiljadu
                           dana,
a vremenu treba vremena da bi proslo,
te jos cuvam nesto pepela,
cuvam taj povremeni san.
      A spavali smo sljubljeni,
no nismo sklapali oci,
medj ljetnim pokrovima natopljenim
plavetnilom...
     Noci su plakale njezno.
A bilo je to davno,
i ja jos uvijek ne mogu da ti
dodirnem ime.
Presudni dani su bili i prejaki za tebe,
otplesali su s tobom daleko,
predaleko od mene.
U svome ludilu,
jos vidim tvoje lice u mom.
I cuvam neku fotografiju,
proteklim vremenom ona mi sazize zid.
    Vrijeme je,inace,moj povremeni san.
Moj povremeni san,
moj povremeni san...

Ti koja imas ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbriznost.
Ti koja umijes s njegova cela citati
bolje od mene njegovu samocu,
i koja otklanjas spore sjenke
kolebanja s njegovog lica
kao sto proljetni vjetar otklanja
sjenke oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime
pocinak njegovim mislima
i tvoje grlo hladovina njegovu lezaju,
i noc tvojega glasa vocnjak
jos nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi poboznija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka sto se priblizuju
neduznim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huci.

Seci njegovim zalom.Neka te susrecu
ozaloscene skoljke.
Tumaraj njegovom sumom.Prijazni gusteri nece ti uciniti
zla.
I zedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom ce biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u nocima ostrih mrazova.
Neka te miluje djecak kojega zastitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti mirise cvijece koje ja zalijevah
svojim suzama.

Ja ne docekah najljepse doba
njegove muskosti.Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustosili pogledi
gonica stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja nikad necu voditi za ruku
njegovu djecu.I price
koje za njih davno pripremih
mozda cu ispricati placuci
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj sumi.

Ti koja imas ruke nevinije od mojih
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice,dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nesto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se cude,i susjede
koji zale moju strpljivost.

Ti koja imas ruke nevinije od mojih
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

Kad su dani sumorni
kad su noci bez ljubavi...
Tada znaj,ti nisi sam,
ja sam tvoja,i nije kraj.

Ja cu doci u tvoj san,
da ti jos malo snage dam,
ali ne,ne trazi tad
da se vratim tebi ja.

Zaboravi sve...
zivi kao prije...
oprosti,oprosti

               Bisera Veletanlic

Udisem do kasno u noc,
medju tvojim drvoredima travanj.
Radjas cvijece dok vodimo ljubav.
Travanj mirise na kapi ljeta,
a zimsko mrtvilo cekanja,
kao pomahnitalo umire.
U proljetnom zanosu,
sto se od juga prstiju,
prema sjeveru usana siri,
prolazim istokom ramena
i stizem na zapadne visoravni tvojih grudi,
Na drugom kraju moga luka
prostires veo njeznih uzdaha.
Tvoje sjajne oci obasjavaju
mjesto vrele stvarnosti,
nasu postelju,
Ne dijelimo vrijeme,
na ono prije nas i ono s nama.
Otkucavamo kao cedna srca
caroliju ljubavi.
Pogadjas!?
Vodimo ljubav u travnju.,
na tisucu nacina
samo iz jednog razloga. . .
Volimo se.

                     MOZDA SPAVA
                                
                                   Vladimir Petkovic- Dis


Zaboravio sam jutros pjesmu jednu ja,
pjesmu jednu u snu sto sam svu noc slusao:
Da je cujem uzalud sam danas kusao,
kao da je pjesma bila sreca moja sva.
Zaboravio sam jutros pjesmu jednu ja.

U snu svome nisam znao za budjenja moc,
i da zemlji treba sunca,jutra i zore,
da u danu gube zvjezde bijele odore;
Blijedi mjesec da se krece u umrlu noc.
U snu svome nisam znao za budjenja moc.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
i u njemu oci neke,nebo necije,
neko lice,neznam kakvo,mozda djecije,
staru pjesmu,stare zvjezde,neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne sjecam se niceg vise,ni ociju tih:
Kao da mi san je cio bio od pjene,
il`te oci da su moja dusa van mene,
ni arije,ni sveg drugog,sto nocas snih;
Ne sjecam se niceg vise,ni ociju tih.

Ali slutim,a slutiti jos jedino znam.
Ja sad slutim za te oci,da su bas one,
sto me cudno po zivotu vode i gone:
U snu dodju,da me vide,sta li radim sam.
Ali slutim,a slutiti jos jedino znam.

Da me vide dodju oci,i ja vidim tad
i te oci,i tu ljubav,i taj put srece;
Njene oci,njeno lice,njeno proljece
u snu vidim,ali ne znam,sto ne vidim sad.
Da me vide,dodju oci,i ja vidim tad:

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvjet,
i njen pogled sto me gleda kao iz cvjeca,
sto me gleda,sto mi kaze,da me osjeca,
sto mi brizno pruza odmor i njeznosti svjet,
njenu glavu s krunom kose i u kosi cvjet.

Ja sad nemam svoju dragu,i njen neznam glas;
Ne znam mjesto na kom zivi ili pociva;
Ne znam zasto nju i san mi java pokriva;
Mozda spava,i grob tuzno njeguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu,i njen neznam glas.

Mozda spava sa  ocima iznad svakog zla,
izvan stvari,iluzija,izvan zivota,
i s njom spava,nevidjena njena ljepota;
Mozda zivi i doci ce poslije ovog sna.
Mozda spava sa ocima izvan svakog.

Uh sjecam se kako da ne. Samo pisi sve su krasne. Cim tamo
odem kupicu njegovu knjigu.

Vidim Jasna da imamo istog ljubimca,
evo ti sada njegova jos jedna divna pesma,
a nemoras cekati da odes dole zbog knjiga,
pogledaj jednostavno na:
http://www.malaraja.com/knjige_za_djecu/plavicuperak.pdf
i uzivaj.
Pozdrav, fatak

Usne
Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
Kad dlanovima pritisneš čelo.
Tu gde je neka vatra u glavi,
ne skrivaj ljubav neveselo,
- svima je ispričaj,
- svima javi.
Kad jedno leto
u pege
čelo
87
oko nosa se zgusne,
sav svet nek sazna šta se to htelo,
što se to srelo
što se to smelo
i što su odjednom slađe usne.
Usne su da se nešto šapne.
Usne su da se nešto nasluti.
Zatim da na njih zvezda kapne
i da se prvi poljubac nikom.
nikada nikom ne prećuti.
Usne jedino za to postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.

I love you - engleski
Ich libe Dich - njemacki
Je t´aime - francuski
Ti amo - talijanski
Te dua - albanski
Eu te amo - portugalski
Ai shite imasu - japanski
Jag elsker dig - danski
Aloha wan ia oi - hawajski
Jag álskar dig - svedski
Te quiero - spanski
Seni seviyorum - turski
Te sakam - makedonski
Techihhila - siouxski
Mi amas vin - esperanto

Hvala ti za link. Lijepo se nacitah, a sjecanja iz rane
mladosti samo naviru. Svako doba nosi svoju ljepotu ali
mladost je ipak najljepsa, a Mika je to znao tako lijepo da
dotakne. 

Jasna DZ

Oh tko pokrenu ovaj komentar.Imala je sjajnu, dugu crnu
kosu,oci zelene boje zada.Vidjao sam je svakog dana kroz
prozor i mastao sta bi bilo potrebno da je namamim u moje
ljubavno gnijezdo,sobu potpuno oblozenu ogledalima(besplatan
pornic uzivo).Bila je mlada,jedra,vrela latinska krv i
pomalo sam se pribojavao te zestoke energije,a bilo me
sramota ici kod doktora  po Viagru.Jednom odem u obliznji
kafic i u potpunoj samoci,duboko zamisljen gustirah
pivo.Odjednom pojavi se ona i satro slucajno sjede
dojmene.Srce mi stade.Medjutim ona se nije dala zbuniti.Malo
pomalo i vec smo pricali.Da bih se oslobodio treme poceh
narucivati cugu za cugom za oboje.Njena ruka u mojoj.Pred
fajront poljubac do krajnika.Zadnji smo gosti u
kafani.Tjeraju nas napolje.Opet se ljubimo pored semafora a
kisa nam ne smeta.Palim mirisljave stapice,punim kadu toplom
vodom,mirisljavim solima,pjenom i tonemo u okean
ljubavi.Ostatak nebih pricao jer ima djece,cistunaca i
moralista koji jos smatraju da je ljubav vrsta
sramote.Svitalo je jutro i bilo je vrijeme da se rastanemo
jer sam morao ici na posao.Nas prvi rastanak je bio veoma
romantican.Kad se obukla rece mi cvrkutavim
glasom:"G-Dog,gazda Jacob naredio da ti moram dati $50
popusta".Snaga ljubavi je ogromna tako da  je imamo
jeftinije nego ostala klijentela.G!

DA SI MI BLIZU

Da si mi danas blizu pa da probudis
onaj osmjeh, ma znas TI koji.
I opet bi znao da se tako osmjehujem samo TEBI.

Da si mi danas blizu pa da vidis
onaj sjaj u mom oku, ma znas TI koji.
I opet bi znao da je taj sjaj od nemira tijela
poslije TEBE u meni.

Da si mi danas blizu rekla bih TI,
svojim osmjehom, sjajem oka i nemirom tijela
zasto moja ljubav nosi TVOJE ime.

Kad mi budes blizu, ma nista TI necu reci,
izdace me i onako, onaj osmjeh, 
nemir tijela i ljubav koju TI poklanjam.

TEBI

VOLIO SAM VAS

Volio sam Vas i ljubav jos, mozda
Nije ugasla sva u srcu mom
No nek Vas ona sad ne brine vise
Ja necu da Vas rastuzujem njom.

Volio sam Vas nijemo i bez nade,
s ljubomorom i strepnjom srca svog,
Volio sam Vas iskreno i njezno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog.

Puskin

                   SJENE
                         Abu Nuvas (748-814)

Nedavno sam u snu dozivio,
da su se nase sjene ponovo srele
i nasa ljubav bila je kao i nekada.
Zasto su draga,nasa tijela rastavljena
a nase sjene sjetne?
Zar ne bi bilo bolje,da u zivotu
dolazis tako blaga u susret meni,
kao i u zivot mog sna.
Oh,boli! Mi smo dva ljubavnika,
koji se vole kad sanjaju,a
stvarnost je tako puna mrznje.
Treba se cuvati kula u zraku i snova,
ali oni su ponekad mudriji
od nas ljudi.

Iako sve svoje poljupce dajes
premalo je to opet.

Niti na drugog mogu da prenesem svoju muku,
I mrtav cu biti njen,

Dadne li mi jos ovakvih noci,
duge ce biti godine zivota moga,

Podari li mi ih mnogo,
tada vec bicu BOG.

              EZRA PAUND

OVE NOCI

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove

Napisati, na primjer : " Noc je puna zvijezda, 
trepere modre zvijezde u daljini."

Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

U nocima kao ova, drzao sam je u svom narucju
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu, kao rosa na livadu.

Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati
Noc je zvjezdovita i ona nije uz mene.

I to je sve.U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Kao da je hoce pribliziti moj je pogled iste
Moje je srce iste, a ona nije uz mene.

Ista noc odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

(... al´ Pablo Neruda)

Ljubav je strpljiva, puna dobrote, ljubav nije zavidna.
Ljubavlju se ne prkosi, ne podcjenjuje, ne cini sto ne
valja.
Ljubav nije koristoljubiva, ljubav se ne duguje, nije
zlosutna.
Ljubav se ne raduje nepravdi, raduje se samo istini, sve
podnosi.
Ljubav uvijek vjeruje, svaku nadu cuva, sve snosi.
Ljubav nikad ne gine i ne postoji u proslom vremenu.
Ljubav je uvijek tu samo je treba vidjeti.
Ko zna tako da voli taj ce uvijek voljen biti.
Ko osjeti ljubav takve osobe taj ce ispred sebe uvijek
vidjeti svjetlost i nesretan nece biti nikada.

    Da si blizu
  
Da si blizu,naslonila bih čelo na tvoj štap i,nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu,i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom,ni na ljiljanima.

Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini
kao nad morem surim krik galeba što odlijeće 
pred dolazak oluje u večer punu briga.

O da si barem tako tuzno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega, u tišini 
kamenih šuma,čekajući proljeće.

Da si blizu,o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu klonuli bdjenja.

Ali noć je,i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su graan sašle. I sjaj zore 
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

                          Vesna Parun

CUVAR TAJNE

Vece za veceri, ploveci
na ledjima Petra Pana
pod okrilje njezno svijam se
Tvoje
Krasotice, zelenoga sjaja,
gizdava galijo na obale
Vrbasa nasukana.

Omadjijan tonem
u bljestavilo tvoje
doticem tlo i plahim korakom
tiho - da ne pobrkam proslost
poznatom stazom djetinjstva
i ove noci gazim, a i da
ne slutis prisustvo moje.

Kao posustao ratnik
na strazi nocima bdijem
da mi carne lati behara
drveta tog,
neki okrutni vjetar
nistavilom ne prekrije.

Ne dirajte mi
iskasikanu koru drveta drevnog
sto s´ proljeca 
mirisom opija ljubavi nove
ne dirajte te
drhtave listove magicne boje,
jer pod njim je zakopana
vjecna tajna
rane mladosti moje.

TEBI

zapisano u moju svastaru,jedne tople majske veceri,1988. u
b.l.-
SAV SVOJ MIRIS PRUZI
ONOM KO JE SLOMI
GRANA U CVIJETU

Vec vjekovima putujem ka tebi
ljubavi moja
iz jednog zivota davnog
i sve sto trazim iza tisine
i sve sto nahodim
u samoci
to je ljubav tvoja u meni
ljubavi moja
to je ljubav nasa
od tuge i bola

Vec vjekovima skitam i pjevam
niz daleke svjetove
za daljine plave
u krugu vecernjace ponad vjetrova i voda
zbog dragana kojeg dusa moja pamti
iz jednog zivota sto se snova vraca

Vec vjekovima trazim
sto cu jednom naci
nakon mnostva smrti zivota i bdjenja
kad se nebo svede na zemlju
i tuga mine
naci cu onog koji je znan
snovima mojim
i
o kojem pjevam
na svim
putevima
inim...

Ovo mi je najdraza tema.Kad nju 'abdejtujem', osjecam neku
toplinu i ujedno snagu, kao neka oazu na ovom forumu. Kazem
'moc i snagu', jer je mocna i snazna kao Kastel i niko se ne
usudjuje da je rusi. Nju ne mogu 'uprljati' cak ni oni koji
ne razumiju Kajak.

Ja sam kao i mnogi citao bezbroj ljubavnih pjesama,
fantasticnih autora, ali cu ovdje govoriti o stihovima
jednog desetogodisnjeg djecaka iz Banjaluke, kojeg se uvijek
sa ogromnim zadovoljstvom sjetim. Taj se mali prvi puta
zaljubio 'do usiju' i svoju ljubav prema djevojcici iz
ucionice na kraju hodnika pretvorio u slatku bol i patnju
koja razvaljuje dusu i tijelo, ali je nevjerovatno, gotovo
sado-mazo podnosljiva.Ako ste citali na Kajaku moje "More" u
rubrici "Male price", shvaticete o kakvoj ljubavi se radi i
svi smo takvu ljubav manje vise iskusili.

Zvala se RADOJKA i bila je cetvrti b.Smedja kosa, crna
kecelja, iz ovog ugla, sasvim obicna, ali onda..Eh
Radojka..toliko lijepa da mi je i to ime bilo predivno...
Nemojte sada vi 'zastitari nacionalnog folklora' i pit
bulovi ovog foruma reci "grrrrrr"...Govorim o vremenu kada
nisam znao koje je moja ljubav vjere i nacije, govorim o
djecaku kojem to ni poslije nikad nije bilo vazno.Govorim o
vremenu kada su djevojcice u mojoj skoli imale 'moderna
imena', kad su se tate i mame pedesetih i sesdesitih
otrkivale da imenom zadovolje kriterije 'novog
vala'...Vesna, Jasna, Silva, Aida,Sara, Sanja,Tanja,
Ema,Una, Elvira, Alma, Dijana, Jadranka,......
Pocinje era zvana "sex & drugs" & rock'n roll",a moja se
ljubav zvala Radojka i to nije bilo 'cool', ali ja sam to
ime volio, jer se tako zvala moja Prva ljubav!!

Mogao bih potrositi sav papir ovog foruma pricajuci o mojim
'stradanjima' zaljubljenosti, ali cu na kraju sve svesti na
nekoliko stihova. oni za mene  vrijede bas kao i pjesme
fantasticnih pjesnika. Ne sjecam se cijele, ali "refren" je
isao ovako....

Radojka, Radojka
ne moze te opisati
ni najljepsa bajka.

Ja te vidim po sto puta
al' si uvijek zabrinuta
volio bih kad prolazim
da ugledam osmijeh tvoj
da bar jednom u zivotu
skinem sa srca teski bol....(nemojte se smijati)

(hi hi hi hi hi hi)

E sada nastaje moj veliki problem..Pjesma je tako 'izasla',
malo sjetna, ali nedaca je u tome, sto kad-god vidim svoju
ljubav na hodniku, ona 'umire od smijeha'..Vristi sa
drugaricama, najveselija bas ona..I kad sam stavio svoje
stihove u pismo i odlucio, smogao snage da ga konacno predam
na Velikom odmoru, bas u tom trenutku, ona se zezala sa
svojom rajom i toliko smijala da je sjela na beton i pocela
se 'valjati od smijeha"....
A ja stojim iznad nje sa kovertom i stihovima  koji kazu
da bih "volio da ugledam osmijeh njen, da bar jednom u
zivotu skinem sa srca tesku bol"...(ziku mene)

Moram priznati da ni to nije bilo "cool"......
  

Seha, hvala na ovom isjecku iz, vidim prebogatog sjecanja na
neke davne prve ljubavi.
Sad kad razmisljam, sa ove daljine i vremenske i prostorne,
cini mi se da smo svi tada bili zaljubljivi i malo nam je
trebalo pa da nekog nakon samo jednog pogleda i osmjeha, vec
kujemo u zvijezde....a danas? Kako danas nakon svih
spoznaja, sta zivot sam od sebe donosi i odnosi? Nadje li se
po neko da bi se moga smjestiti gore medju zvijezde, ili da
suncu otme sjaj? Sta bi mi svi dali za jedno, onako
"Sehovski opijeno stanje". I ja sam uspjela ponijeti dio
svojih sjevanja u jednom spomenaru i leksikonu, pa kad po
nekad prelistam ne mogu da vjerujem da su tako velike rijeci
mogle stati u jednu recenici, kao "ti si moja jedina
ljubav...voljecu te cijelog zivota". Kad smo pisali bilo je
tako, vjerovali smo da to moze, niko nam nije ni govorio da
ne moze, a i da jeste kao da bi ga mi slusali.
Danas znamo, danas imamo sjecanja, bivse i sadasnje ljubavi,
spomenare i leksikone i spoznaju da ljubavi ima svagdje i u
svakom obliku, samo je treba vidjeti, prepoznati i htjeti.
Ljubav treba davati i traziti uvijek i u svakom trenutku,
roditeljima, sestrama, braci, djeci, prijateljima, svojim
ljubavima....i tako trajemo, i trajemo, obnavljamo, dajemo i
dobijamo.
Pozdrav onima koji su voljeli, koji vole i koji ce se tek
zaljubiti.
Pozdrav i onima koji su voljeni, koje vole i u koje ce tek
zaljubiti.

.....sto ne boli to zivot nije" 

VRIJEME                                                     
         
Kap po kap;                                                 
         
iz njedara neba se otkida vrijeme  
nama u krhke case otrov nadolijeva           
i cudnim ritmom raznoboja,cilime caskom izveze.

Kap po kap;
stalaktiti spiljama daruju mlijecni eho
da skamenjenu tamu oplode minute
kao nizom nadovezane opomene sred pjesme slavuja. 

I nista ih zaustaviti nece;
ni kisobrani razapetih zica ljubavi,
niti gorda misao,sebi obicno suvisna.

Kap po kap;
vec nabujaju rijeke kolotecine
mostove nam poruse a ici se mora
na nepoznate obale oivicene maticama zelja.

Kap po kap;
nije li to pljusak strepnje nad stvorenjima
koja slamke u bujici prizivaju,
dok zvucna svjetlost najavljuje vjecnu pomrcinu.

Autor:Goran P.Februar,1987
Pjesma ukradena 1989 u Zurich-u,ilegalno objavljena u knjizi
Majka Zemlja autora Tihomira Radetica(Vrana akustika)i u
talu sa Kopanjom editirana 2000god. Nezavisne(Skender
connection).
A sada evo jedan deseterac za Shabana:
Radojka,Radojka
ti si mi boljka
Sinoc kad si bila samnom na igranci
nosila si u ruci njegovi opanci.......
(D-Dur)        

Oh shit, pobrkao sam jedan stih i izostavio nesto,treba
ovako:
i nista ih zaustaviti nece
ni kisobrani razapetih zica ljubavi.
niti gorda misao,sebi obicno suvisna,
ni rodjenje dok urotu prolaznosti sprema.

SORRY FOR EVENTUAL INCONVINIENCE......G!

seha imeni je ovo najdraza tema.pjesma radojka ti
uuubiiiijaaaaa !!!!!!

Hvala Vesna, prelijepo Aida!Vidite, mi smo se ovdje
malo sakrili od ostalih, ovo je stol u zatamnjenom, 
mirnom djelu kafane..da mira i filinga nadjemo.
jest' da nas je 'nanjusio' G-dog i taman sam mislio
da ce i on svojom pjesmom uci u krug, al' ne moze
on protiv sebe...hahahaha 

G-Dog, mozes biti i sam Bog,
Ali te moram upozoriti
Da ces u paklu goriti,
sto stavljas opanke
u ruke moje Radojke

Ja sam zapoceo ovu temu Index-ima,
pa da nastavim:
"Da sam ja netko,
ne bi, ne bi ljudi zivot proklinjali,
sve bi ruze sebi poklanjali,
kako bi se zivjelo i 
kako bi se voljelo i,
kako bi dobro bilo, da sam ja netko..."

PS
A ja sam volio Radmilu! Cak dvije!

evo jos jedne simpaticne pricice iz "malih novina"(iz
rubrike "plavi
cuperak") o jedanaestogodisnjem djecaku, koji nije znao kako
da iskaze svoje emocije vrsnjakinji, te izjavi:"nisam znao
kako da joj kazem da je silno volim i kako da je natjeram da
me bar malcice pogleda, pa sam podigao najdeblju knjigu, tad
postojecu u biblioteci
i tresno je njome svom snagom po glavi" 

pozdrav svim sanjarima diljem planete zemlje, ma gdje bili!

Boris Novković - Emily

ko nekad i sada
ja do starog grada
prošetam da nađem miris taj
i nebo pred kišu

nova djeca ljube se
na pragu je proljeće
isti je početak ko zna kraj
čuj kako dišu

emily naši dani svi
tiha nježna sjećanja i sad
u njima ti si

emily oči tražim ti
grlim teške puste vječnosti
emily

a moja si bila ti
ti i more ljubavi
u srcu još nosim isti znak
u kojem dišu

emily... 

Tisucu misli....samo jedna zelja...

U bitci ljubavi ne pogiba niko osim onih sto vole;
slabi i rdjavi ne dopadnu rana.
Ti, ako si zaista ljubavnik, ne bjezi od bitke,
ONI KOJI PREZIVE,
                  MRTVI SU ZA LJUBAV!

noga pred nogu 
tiho ja po vodi hodam 
svojim putem uspravno
pljuga na pljugu
jednu na drugu slazem 
za te dane, godine
i teku bitke teku porazi 
kad nije film da pravda pobjedi
sjeti se
kako smo mastat znali
i bogu krali dane
ispred Kajaka satima
kovali planove 
kuzili istine svak sa svoga oblaka
kad krenu bitke dodju porazi
ti znas da nije lako isti ostati

moje zastave uvijek su iste boje 
na njima ljubav caruje
moje zastave nikad na pola koplja 
ljubav se ne predaje

nogom pred nogom tiho 
ja na zici plesem
zatvorenih ociju
pljuga na pljugu
jednu na drugu slazem 
za te dane, godine
sad neki novi klinci dolaze 
a sve se teze prave rijei na laze

moje zastave uvijek su iste boje 
na njima ljubav caruje
moje zastave nikad na pola koplja 
ljubav se ne predaje

moje zastave uvijek su iste boje 
na njima ljubav caruje
moje zastave nikad na pola koplja 
ljubav se ne predaje

ljubav se ne predaje

ljubav se ne predaje

To lice ljubavi opasno i njezno

To lice ljubavi
opasno i njezno
jedne se veceri javi
poslije predugog dana.
Mozda je strijelac bio
sa lukom
ili svirac
sa harfom.
Ne znam vise.
zaista ne znam.
Znam samo
da me je ranio
mozda strijelom
mozda pjesmom.
Znam samo 
da me je ranio
zanavijek ranio
iz srca krv mi tece.
Vrela me suvise vrela
ljubavna rana pece.

Zak Prever

Krasno! Uh, al' me rasplaka.

Dosao moj 11-godisnji sin iz skole tuzan i prica kako ga je
njegova simpatija ostavila i nasla drugog djecaka. Ja mu
sada pricam kako je to normalno, zivot ide dalje i tako.. a
on mene prekide i kaze: ma dobro mama nisam ja ljut sto je
ona nasla drugog momka nego sto me nije ni pitala...

Ako znas bilo sto

Ne znam sto da radim sa sobom 
na sto misli da bacim 
eto stvaram polako pjesmu o tebi 
gledam tvoje tijelo 
ludujem za njim 
i ponavljam u sebi samo jedno 
       

Poljubi me 
pa mi prste u kosu uvuci 
i zagrli me 
poljubi me 
pa se privi tik uz mene i zapjevaj 
ako znas bilo sto 

Zelim da se stisnem uz tebe 
da te milujem 
da ti sapucem na uho bisere 
da pricam o slobodi 
da se glupiram 
da ti kazem oh ti ludo jedna 
      




       Cesto ljubav tako prelazi
       Neosjetno preko veceri...
       
       U svjetlo plavom bojom usana
       hladan pogled preko ramena
       i opreznost do novog susreta...
       Ne trudi se da budes jedina
       mrtva lica vladaju
       jezikom rijetkim i ne razumljivim 
       i tu nema mjesta za tebe
       A kad suze igraju razlozi se povlace
       Pred iskusenjem da se zaboravi
       I da borba nikad ne ne ugasi proljece
       u tvom srcu i da uspijes bez mene...

AZRA a tko bi drugi.

Strucak katmera skriveno mi pruzas
u snu, nekako drhtavo i sneno
dok zamamni miris mu se siri
modrim valom ceznje
svuda neizmjerno.

        Narusavas mi smiraj prisustvom svojim
        i opet me kidas i ranjavas do boli
        nehotice, radja se u srcu
        slatka, vruca zudnja ista
        i kao nekad osamucena i opcarana
        od ljubavi tvoje, u snove tonem.

             Neprirodno, brzo, bas kao u snu
             mirisa sedefasta katmera nesta, a
             s´njim nas i ljubavi nesebicne nase.

                 Probudih se i spazih zvijezde svekolike,
                 brojne, a medju njima samo jednu,
                 uzvisenu, trepeljivu, sjajnu
                 kako bukti - gori, cuvajuci nasu tajnu.

                      Zapalismo te baklje davne
                      bljeste jos najvecim sjajem
                      a, gasnut ce nasim zadnjim izdisajem.

                           A onda kad nas ne bude vise
                           i kad nas vrijeme baci zaboravu
                           mozda tada neke nove ljubavi prve

                           upale zar te zvjezdane mrve.

 Moj Seha ne znam u koju si ti osnovnu isao, ali kod nas u
pavlicevoj je bilo carstvo za zaljubiti se prvi puta. 
Ja sam se licno jedno 5x zatresko do usiju.kad se ja
sjetim keceljica na hodnicima...VERICEEEEEEE!!ALMAAAAAA!!!SUZANAAAAAAA!!!GDJE
STE SADAAAAAA!!!!!!

Posljednji stihovi

----- --  -- ------
--- -- ---- --- -- -
--- -- -- --- --- -
-- -- -- --- -- ----.

P.S. Bolno je i sramotno ovo sto veceras moram reci, al´ jos
juce te upozorih da ne dozvolis da zbog malog nesporazuma
izgubis veliko prijateljstvo. Potrebna su dvojica da se
govori istina, jedan da je govori, a drugi da je slusa!
Posto me ne slusas i dalje slijepo vjerujes i imputiras da
sam zena grom, JJ itd.i cak si spreman da zbog svojih
neopravdanih sumnji sahranis prijateljstvo, koje vidim nije
ni gradjeno na povjerenju i ako se na ovakav nacin isto moze
kidati to onda nikad prijateljstvo nije ni bilo.

Zbogom stari prijatelju !

Ovo iznad je sigurno namjenjeno nekoj drugoj temi...
da nije opet saco?

The Rose

Some say love, it is a river
that drowns the tender reed.
Some say love, it is a razor
that leaves your soul to bleed.

Some say love, it is a hunger,
an endless aching need.
I say love, it is a flower,
and you it's only seed.

It's the heart, afraid of breaking,
that never learns to dance.
It's the dream, afraid of waking,
that never takes a chance.

It's the one who won't be taken,
who cannot seem to give.
And the soul, afraid of dying,
that never learns to live.

When the night has been too lonely,
and the road has been too long,
And you think that love is only
for the lucky and the strong,

Just remember in the winter
far beneath the bitter snow,
Lies a seed, that with the sun's love,
in the spring becomes a rose.

(AMB)

Rilke
Drzim joj ruke, grlim je i trazim 
Da poljupcimma opljackam njen smijeh,
U narucju da otmem njene drazi,
Da ispijem joj oci,tamne kao grijeh.

Ah,tko da nebu plavetnilo uzme?
Ljepotu mi se ugrabiti htjelo,
Al' izmedju ruku ona mi ispuzne
U rukama mi osta samo tijelo!

Gdje je ljepota? Gdje je njezin svijet?
Vracam se opet prevaren i smozden.
Ah, kako tijelom da dotaknem cvijet
Sto samo duh ga dotaknuti moze?

Jos jedan san

Opet njeznoscu mrvis moje srce
bas kao onog modrog carobnog jutra,
jutra proljetnoga, kad poljupce som tkali,
cista srca, kad poljupce smo krali...

Dah proljeca, miomiris cvijeca
tiho gaze kroz moj san
izmicu kroz aleje i snjegove behara
opijeni zvucima gitara.

Na ulazu u nebesko spokojstvo
u daljini, na dremljivoj hridi
stojis Ti, okupana suncem,
pohotno me gledas...

Osjetih vrelinu usana tvojih i
milozvucni ljubavni zov
Nudis da poletimo na krilima ljubavi
i taknemo zvijezde, te zvijezde
u olujnoj noci mokroj od dodira

U toj magicnoj noci, vlaznoj od igre
podivljale smaragdne vode i njene pjene.

O, Nedodirljiva !

Dragi/e moji/e Prekrasni/e!

Sinoc na chatu je nas G-Dog izrazio zelju da mu napisem
tekst pjesme "Vino i gitare", koju su pjevali Gabi Novak, pa
Dragan Stojnic, te Kemal Monteno. Pjesma je predivna i puna
snage za sve one koji znaju sta znaci pojam "Raja".

Vino i gitare
Nek' opet ispune mi noc
To staro vino i gitare
Veceras ce prijatelji doc'

I vrijeme neka stane
Kad ovdje okupe se svi
Zivotu s neke druge strane
Veceras stajacemo mi

A mladost neka ide
Zivot mora nekud poc'
Pa i rane sto se vide
Sve ce proc', sve ce proc'

Refr.: Vino i gitare
Zelim nocas ja u domu svom
Kad stari prijatelji dodju
Nek' ne nadju bol u srcu mom

U nadi da ce mozda ovakve noci i pjesme, ciniti sastavni dio
naseg zivota, topli pozdrav svima od

Djule

Krsila pod tamnim velom ruke...
"Zasto si danas ublijedila?"
-Zato sto sam njemu gorke muke
Sve do pijanstva nalijevala.

Zar ne pamtim?Podje posrcuci,
Usta se grce sve mucnije...
Potrcah,prirucja ne ticuci,
Ja trcah za njim do kapije.

Guseci se,vrisnula sam:"Sala
Sve je.Odes li,u smrt me gonis".
Osmijehnu se spokojan i zalan
I rece mi:"S vjetra se skloni".
                           
                                Ana Ahmatova

I jos jedna predivna pjesma Ane Ahmatove,koju je u decembru
1913.napisala:

Zuti sir vecernjeg svjetla,
Njezna je travanjska zahlada.
Kasnio si mi mnogo ljeta,
A ipak ja sam tebi rada.

Ovdje sjedni sucelice,
Gledaj me veselim ocima:
Evo plave biljeznice-
S mojim djetinjim stihovima.

Oprosti sto zbog zalosti
Sunca sam premalo imala.
Oprosti sto sam,oprosti,
Prije tebe mnoge primala.

Danas sam bas nesto ovim vremenom - ni proljetno ni
ljetno,uznemirena.Zudim za razgovorom,za mojim dragim koji
je tako blizu a tako daleko,za nekom drugaricom,Suzi je za
ovakve momente neponovljiva...svi mirisi se mjesaju:pokosene
trave poslije kise,sveg moguceg cvjeca;sume..ah majko
bosno!

Jurim kao sto u hladu sumskom
juri bizam koji je pomahnitao od
svoje sopstvene vonje.
Noc je kao u polovini maja,vjetric
poduhuje s juga.
Idem i gubim svoj put;trazim sto
ne mogu postici,a postizem sto ne 
trazim.

Iz mog srca izvire i igra slika
moje sopstvene ceznje.
Svijetla pojava se rasplinjuje.
Pokusavam da je zadrzim,ali mi
izmice i zavodi me.
Trazim sto ne mogu postici a
postizem sto ne trazim.

                           R.Tagore

Ah, MIKI, MIKI!!!

Kradem ti se u veceri pod pendzere
da ti bacim struk zumbula
da ti cvjetak prozbori
koliko te moje srce voli

Cvjetak vehne sav se susi
sevdah ode u zamah
Allah nek ti drugog dade
mrijem duso za tobom

...
Predivna sevdalinka zar ne

Voljela bih da me volis, da budem cvijet u tvojoj kosi 
ako si noc, ja cu biti zora, blijesak svjetlosti u rosi.

Voljela bih da me ljubis i da ti dani budu pjesma
ako si izvor ja cu tada biti u zivoj stijeni bistra cesma.



PROLJETNA KISA - Dobrisa Cesaric

Proljetna kiša nije kao druge.
Proljetna kiša rastapa tuge.
Velike svijetle, neshvatljive umu
Radosti ima u njenome šumu.

Kada rominja i šušti po lišću,
Zaljubljenici – kako se stišću!
Smiju se oči, srca se mlade.
Proljetna kiša zalijeva nade. 


SVE SAM TI OPROSTIO - Zlatko Pejakovic

Pitaju me prijatelji zasto pijes losa pica
kazuju mi cesto ljudi da postoje druga bica. 

Tvoje ime ne spominju znaju da jos stvara boli 
tako rado viknuo bih da te srce ludo voli.

Nisam nisam nisam nisam te zaboravio 
jesam jesam jesam sve sam ti oprostio.

Svake noci tebe sanjam svakoj pjesmi ti si tema
najgora su ipak jutra kada shvatim da te nema.


Za kraj par stihova iz moje pozutjele teke:


                     LJUBAV je kao zica na violini 
                     kad popusti zategnuti je mozes
                     al kad pukne uzalud je spajas 
                     jer gudalo na njoj zapinje.


LJUBAV je kao sibica
cim se zapali izgubi glavu.

Ja ratnik nisam,
tek žena
koja se plaši,
koja voli,
osjetiti pokuša.
Koja cvili za svu djecu
i crnu, i bijelu, i žutu, i crvenu
i prokletu i svetu.
Koja oca dočekati neće
čija majka sada vječno spava.
Ratnik nisam da se s puškom borim,
ja samo ovo malo srca imam
da dam.
Tek dodirom žudnje mogu
dotaknuti neki novi svijet,
pokušati otrgnuti grč.
Nisam ratnik
tek žena
osjećaj, čežnja
moja koža nema miris baruta
topla je, meka
moje ruke tek milovanje znaju
da bol otklone.
Ne znam ja 
mudre riječi, prazne što rasipaju se
za više ciljeve,
ja ne znam
ta tek sam žena
zaljubljena
u život.

Što je prošlo ne treba mi, 
Moć, slava ili nešto jače,
godine bi da potaru
pjesme koje život znače.

Zvuk koji mi daje snagu, 
u životu što me prati;
melodiju neku dragu
vrijeme neće progutati.

Za sve drugo baš me briga,
da li blijedi ili traje,
poput zvijezde u daljini 
u meni se pjesme sjaje...

Evo vec odavno zelim da posaljem ovaj tekst, u kojim bi se
mnogi od nas mogli prepoznati. Ako nista, bar da se razmisli
o smislu zivota, ljubavi, mrznji, domovini, ratu...
Ovo je isjecak iz romana Mese Selimovica "Tvrdjava", u kojem
glavni junak (pisano u 1. rodu), Ahmet Sabo, prati mocnog
(bogatog) Sehagu na njegov zadnji put, put u Veneciju, gdje
je on prije cetiri godine bio sa sinom (jedincem) na
Karnevalu. U medjuvremenu mu je sin poginuo (20-tak godina
mlad)u idiotskom ratu. Sehaga  umire i Ahmet Sabo razmislja
o svemu, gledajuci smrt i zivot pred sobom:

"Njegova (Sehagina) mrznja prema zavicaju i prema ljudima,
bila je samo povrijedjenost. A kad je misao o osveti
izblijedela pred blizinom smrti, isplutala je sama od sebe
njegova skrivena sustina, ljubav prema korijenu i ceznja za
blizinom ljudi.

Kakve misli, posljednje, prolaze njegovim mozgom sto se
gasi? Koje slike, koja tuga, koja radost, mozda? Da li
zamislja rodni kraj, iz kojeg je bjezao, bjezeci od sebe? Da
li vidi ljude koje je volio? Da li zali sto nije drukcije
zivio? Da li se posljednje mrvice njegova sjecanja lijepe za
zavicajno nebo djetinjstva, koje nikad ne zaboravljamo?

U pocetku ljubav,
u zivotu mrznja,
na kraju sjecanje.
Ljubav je ipak jaca od svega.

A onda me ledeni znoj oblio zbog misli sto mi je kao munja
sijevnula u glavi. A sta ako sam se prevario? Ako je taj
posljednji stisak polumrtve ruke bio samo poziv na osvetu?

Ne, necu tako da mislim, nemam prava da sve obezvrijedim
sumnjom, sam je trazio da nasa rijec (bosanska), kakva bilo,
bude posljednje sto cuje. Zaboravio je osvetu u predsmrtnom
casu, i sjetio se onog sto je volio a krio. 

Ili se sjetio tek posto je zelju za osvetom saopstio Osmanu
(Sehagin placenik), umiren, siguran da ce dug biti surovo
vracen.

Nisam saznao, obojica smo cutali, jedan mrtav, drugi ziv ali
nepovjerljiv, a zelio sam da znam, rijetko sam kad nesto
toliko zelio, kao da bi mi to saznanje otkrilo mnoge tajne o
ljudima.

Vidio sam smrt mocnog covjeka, ubila ga je tuga, vidio sam
mozda ubistvo iz daljine, vidio sam ljudsku mrznju, a mislio
sam kao opsjednut, samo na jedno: da li mu je posljednja
misao bila osveta ili ljubav?

Kao da je o tome visio sav moj zivot.

Odlucio sam se za ljubav. Manje je istinito, i manje
vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepse: tako sve ima vise
smisla. I smrt. I zivot..."

S ljubavlju

Djula

Za komentar 87,a jesi cuo, cini mi se Safet Isovic pjeva:
...ah,sto te volim,ah sto te ljubim,aman,aman boze moj.

Samo voda može preobraziti pustinju. Voda je život. Ljubav
je živa voda.

Kradem ti  se u veceri
u veceri pod pendzeri
da ti bacim struk zumbula, 
da ti cvijet prozbori 
koliko te silno volim
aman mrijem duso 
za tobom


Cvijet vene, mlad se susi
sevdah ode u nepovrat
Alah nek ti drugog dade
 a ja mrijem duso
za tobom......................

Bijelo Dugme - (Bitanga i princeza, 1979) - Sve ce to mila
moja prekriti ruzmarin, snjegovi i sas

Sve ce to, o mila moja, 
prekriti ruzmarin, snjegovi i sas 
i dvije ce pokisle ptice 
sa tvoga oka prhnuti na jug. 
Ni jedna suza, ni malo volje 
ni jedna slutnja, ni glas, 
a moglo je bolje 

Reci ces malo je tuzno 
on je bio kopile i jad 
i stacemo goli i sami 
pod ovo ledeno nebo i mrak. 
Mirise pelin i pusto polje 
procvale ruze i med, 
a moglo je bolje 

Gdje? Pokazi mi! 
Gdje? Kad tuzne sudba ne voli. 
I cime od svijeta da se branis? 
Kao ruza? 
Sa dva smijesna trna? Ili snom? 
Uzalud, uzalud, 
sve je protiv nas. 

i srusise se lijepi snovi moji
jer glavu tvoju veo sad pokriva
sa tobom drugi pred oltarom stoji
prosta ti bila moja ljubav ziva

Ko zna...ah, niko nista ne zna krhko je znanje
Mozda je pao trak istine na me,a mozda su sanje
Jos nam se moze desiti ljubav, desiti velim
Ali ja ne znam da li da je zelim ili ne zelim.

Posto je prva strofa prelijepe Cesariceve pjesme je vec gore
napisana,
dodajem zadnju:
Ko zna (ah, nitko,nitko nista ne zna,
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim
Ali, ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

U moru života što vječito kipi, 
što vječito hlapi, 
Stvaraju se opet, sastaju se opet 
Možda iste kapi- 
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, 
Jedna vječnost pusta, 
Mogla bi se opet u poljupcu naći 
Neka ista usta. 

Možda ćeš se jednom uveče pojavit 
Prekrasna, u plavom, 
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila 
Mojom davnom javom, 
I ja, koji pišem srcem punim tebe 
Ove čudne rime, 
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, 
Niti tvoje ime! 

Pa ako i duša u tome trenutku 
Svoje uho napne, 
Sigurnim će glasom zaglušiti razum 
Sve što slutnja šapne; 
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom 
Pogledat k'o stranci, 
Bez imalo svijesti koliko nas veži 
Neki stari lanci. 

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće 
K'o sunce u krugu, 
I nosi nam opet ono što je bilo: 
I radost, i tugu. 
I sinut će oči, naći će se ruke, 
A srce se dići- 
I slijepi za stope bivšega života 
Njima ćemo ići. 

Mislim da je Brana Crncevic:

"Ovih dana,
ovih dana ja i moja zena gradimo sebi prvo dete!
Jooj  ´da nas vidite samo kao jedno na drugo kidisemo 
kao u vrijeme oceva granate
Poljupci lete, pljuste, lete,
to nas dvoje resavamo pitanje svetsko 
to se mi sa covjecanstvom solidarisemo!

Zeno moja,
o zeno moja pojmis li sta se nocas u nasem krevetu zbiva?
To mi iz nicega, nicega,
joj iz nicega to mi iz poljubaca gradimo coveka  ziva!

Coveka - nadrealistu sto gladan kad je ptice lovi
....
ono spadalo sto mnogo psuje, pije i pusi!

Sanjam:
 U prolece tatinu curicu namami poljsko cvece,
a tamo negdje na uglu jedan je mangup ceka,
taj dripac toliko drzak da moju kcerkicu ljubi
a on je ljubi, ljubi ,ljubi
otima se ona al ne odustaje momak grubi,
bude pod njima mnogo trave svelo, 
kad negde u ponoc njeno se otvori telo, joooj

Sve je to delo nekog velikog boga -
 -pocinje avantura coveka jos jednoga!!

A mamin decko preskace zidove gradske 
i jure ga seljaci sto krade njihovo voce, 
ali on krade jer on je musko i tako  mu se hoce!
I neka sav svet iskoci iz koze,
jer on ce jednog dana 
na uzarenj morskoj plazi 
jednoj lepotici bezobrazno:
"Vazi li? Ne vazi!!"

Pokazi joj sine moj, pokazi! 
Za tvoju snagu,
na zivotinju gladnu nocas lici  tvoj tata,

a tvoja sirota majka 
iz prevelikog straha 
s njim se u kostac hvata!!!!

IZ KOJEG SI TI SVIJETA


iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

Zeljko Krznaric

Svi koji se vole neka se vole jos jace i neka ne misle ni na
sto sto im moze pomutiti srecu.
Mojoj ljubavi:
voljeti tebe, to je najveci dozivljaj na svijetu.
Imati tebe, to je najvece bogatstvo na svijetu.
Susreti s tobom, to je najljepsa melodija......

zato te nedam nikom i nikada i trajacu s tobom dok disem.

Zelim ti prijatan dan i da ga zavrsis onako kako sam ti
rekla da bih zeljela.
Tvoja

Ni druge ljubavi, ni nova poznanstva, ni velika daljina, ni
cetvrt vijeka te nisu uspjeli istisnuti iz dubine moje
duse...

The Rose

Every breath you take
And every MOVE you make
Every BOND you break, every step you take
I’ll be watching you

Every single day
And every word you say
Every game you play, every night you stay
I’ll be watching you

Oh, can’t you see
You BELONG to me? 
How my poor heart ACHES
With every step you take
Every move you make
Every vow you break
Every SMILE you fake, every claim you stake
I’ll be watching you

Since you’ve GONE I’ve been LOST without a trace
I DREAM at night, I can only see YOUR face
I look around, but it’s you I CAN'T replace
I feel so cold, and I long for your embrace
I keep crying baby, baby please,
Oh, can’t you see
You BELONG to me? 
How my poor heart aches
With every step you take
Every move you make
Every vow you break
Every smile you fake, every claim you stake
I’ll be watching you
Every move you make, every step you take
I’ll be watching you
I’ll be watching you

STING

Dragi moj Sting!

Znas sta znaci sting - vrtoglavica!

Eto, tako se ja osjecam!!!!!
Postalo hronicno - a sta ce tek biti za par dana.....

Na kom 103.

Evo i mene umal´ ne strefi vrtoglavica i to akutna,
fulminantna kad´
spazih da si mi otsjekao ruzu 'makazicama'! Pa, zar tako
ruzno crtam?!
Sta ti je, bona, ruza kriva ? 

Bilo kako-bilo, al´volim neg´pare da si i mene cenzurisao!

Vrtoglavi pozdrav pozitivcima, a bogami i negativcima!

ne znam o cemu govoris?????
ja ruze ne otkidam, dapace, ja ih volim, gledam i
mirisim...

I love you u ovoj temi!

Sta bi s ljubavlju i zaljubljenima, ha sprema se u B.Luku i
na more pa ko velite ima tamo starih ljubavi, bice
susreta........
hajdemo lijepo izbaciti koju o starim ljubavima koje su
"ostale" u rodnom nam kraju. 
Kazu da ljubav ne postoji u proslom vremenu! Valjda hoce
reci, gdje je bilo ljubavi tu je nesto i ostalo, prezivjelo
sve i svasta, pa se moze i probuditi. Sta vi mislite? Ima li
tu istine? Sta se desi u srcu i dusi kad se nakon toliko
godina sretne "stara" ljubav? Ovo STARA moglo bi i bez
navodnika jer mnogi od nas i nisu vise bas "Vrbaske
mladice".
Pozdrav nasoj Banjaluci.