Tema : SMAILAGICI


   


Poslao : smailagic dairu@glocalnet.net
Datum : 24.04.2009.
Dragi nasi rodjaci Smailagici iz Banja Luke!
(Poziv se odnosi i na sve one koji se osjecaju Smailagici
bilo udajom, zenidbom ili kao potomci)

Upucujemo vam poziv za jednodnevni izlet u Agino Selo (Banja
Luka)
25. jula ove godine.

Cilj susreta je da posjetimo nas harem gdje pocivaju ostatci
nasih majki, nena i didova koli su zivjeli u Agicima od
1520.-1914. godine.
Prosle godine nas je nekoliko posjetilo harem i ostvarili
smo kontakt sa mjestanima koji tamo zive. Harem je odrzavan
do 1991. god. i izgledao je kao lijepa ogradjena basca sa
spomenikom. Danas nema ograde i lici na napusteni komad
zemlje. Imamo sada telefonske kontakte sa bivsim komsijama i
oni nas takodjer pozivaju da ponovo ogradimo nas harem.To je
ujedno i nasa zelja i duznost. Od Banja Luke do Aginog Sela
je sada asfaltirano. 

Predlazemo da se 25.jula 2009. god. u vremenu od 08.30-09.30
okupimo na Hisetima kod Hisecke dzamije i kuce Faruka (sin
Naimov) Smailagica odakle bi se odvezli zajedno do nasih
Agica. Ko je sa autom dobro dosao a ostali bi trebali
koristiti dnevni autobus BL-Agino Selo. To cemo se jos
raspitati kada vozi i kada se vraca. Posoji mogucnost za
mini bus firme Topturist iz Danske koja nas svih ovih godina
vozi iz Svedske, Norveske i Danske za Banja Luku i nazad.

Nasa je zelja da dodjete u sto vecem broju. Javite se preko
interneta, telefonom ili pismom na adrese:
Smailagic Husein zvani Sinac (sin Camila i Hasibe)
Lantmannavägen 32
46160 Trollhättan 
Svedska
Tel:xx4652070448
dairu@glocalnet.net

Smailagic Enes (sin Camila i Hasibe)
Kemala Kapetanovica 5
Sarajevo
Tel:xx38733642767
Smailagic Vedad sin Enesa
vebes@bih.net.ba
Tel:xx38733205804

Ako neko zeli  da preko interneta dobije GENEALOGIJU (drvo
zivota) Smailagica koju je nekad davno izradio rahmetli Aziz
Smailagic a dopunio Sinac u saradnji sa Salkom Handanom neka
se javi na internet adresu salko handan@hotmail.com ,
tel:xx4652071023

Nasa zelja je da kontaktirate nase rodjake i prosirite
informaciju o susretu 25. jula ove godine u Aginom Selu.

Srdacan pozdrav Smailagic Husein i Enes



Komentar Br.1
Poslao : Fadila Hajdarović-Smailag fadila.hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 20.02.2009.
Posebno mi je drago da je otvorena ova stranica. Mi
Smailagići bismo se trebali odazvati ovom pozivu i uveličati
skup u Aginom Selu. To je naš temelj, to je naša veza i naša
kolijevka. S ponosom se odazivam ovom pozivu, dolazim
sigurno sa svojom djecom, odraslim ljudima, koji su dolazili
kao maleni u Agino Selo, gdje smo se družili s našim
rodom.Ove godine sam bila sa svojim bratom Sincom, sestrom
Sajmom i sestrom Nisvetom, kćerkom dajdže Naila Smailagica,
ljudi su nas primili krasno, ali mezaristan nas je
razočarao. Međutim dobra volja, velika želja, a može i mala
da nas pokrene, da ponovno obiđemo našu kolijevku, da se
vidimo,ispričamo i da se sjetimo naših djedova čije kosti
počivaju u dragim Agićma.Osjećala sam jače  kucanje srca od
radosti kada sam na ulazu u Selo vidjela natpis koji je
ostao "AGINO SELO". Vjerujem u nas, jer mi smo Smailagići
poznati kao ljudi od riječi i djela. Pozdrav i selam iz
Tuzle svim mojim Smailagićima diljem  Planete, s nadom da
ćemo se vidjeti. Svako dobro svima ma gdje da ste.!!! Hvala
ti Sinac za ovu inicijativu Pozdrav Fada.



Komentar Br.2
Poslao : Fadila Hajdarović-Smailag fadila.hajdarvic@bih.net.ba
Datum : 20.02.2009.
Izuzetno mi je drago da je pokrenuta ova
stranica.Pridružujem se ovom  pozivu, savršen je  a i
potreban Smailagićima,  rasutim po svijetu. Lijpo bi bilo
vidjeti se u Aginom Selu, našoj kolijevci. Ljetos 2. augusta
2008.g sam bila sa bratom Sincom i sestrom Sajmom i sestrom
Ismetom (kčerka dajdže Naila). Dan predivan, Agino Selo
asfaltirano, a ljudi su nas primili  i ugostili  za svaku
pohvalu. Ono što nas je razočaralo je naš mezaristan, ali ne
treba biti malodušan, idemo dalje, nikad nećemo dozvoliti da
nas tamo nema. To je stogodišnje bivstvovanje Smailagića.
Mezaristan ćemo ograditi, makar i simbolično, ali idemo
dalje. Dođite da se vidimo, družimo i da se ne zaboravimo.
Koliko cijenim  i znam, Smailigaći su uvijek bili ponosni
ljudii ljudi  od riječi. Zato ćemo reći: dolazimo. Pozdrav
Fada- Fadila Hajdarović-Smailagić iz Tuzle.



Komentar Br.3
Poslao : Fadila Hajdarović-Smailag fadila.hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 20.02.2009.
Posebno mi je drago da je otvorena ova stranica. Mi
Smailagići bismo se trebali odazvati ovom pozivu i uveličati
skup u Aginom Selu. To je naš temelj, to je naša veza i naša
kolijevka. S ponosom se odazivam ovom pozivu, dolazim
sigurno sa svojom djecom, odraslim ljudima, koji su dolazili
kao maleni u Agino Selo, gdje smo se družili s našim
rodom.Ove godine sam bila sa svojim bratom Sincom, sestrom
Sajmom i sestrom Nisvetom, kćerkom dajdže Naila Smailagica,
ljudi su nas primili krasno, ali mezaristan nas je
razočarao. Međutim dobra volja, velika želja, a može i mala
da nas pokrene, da ponovno obiđemo našu kolijevku, da se
vidimo,ispričamo i da se sjetimo naših djedova čije kosti
počivaju u dragim Agićma.Osjećala sam jače  kucanje srca od
radosti kada sam na ulazu u Selo vidjela natpis koji je
ostao "AGINO SELO". Vjerujem u nas, jer mi smo Smailagići
poznati kao ljudi od riječi i djela. Pozdrav i selam iz
Tuzle svim mojim Smailagićima diljem  Planete, s nadom da
ćemo se vidjeti. Svako dobro svima ma gdje da ste.!!! Hvala
ti Sinac za ovu inicijativu Pozdrav Fada.



Komentar Br.4
Poslao : smailagic
Datum : 20.02.2009.
Postovani,
 
ja sam Smailagic po majcinoj liniji. Sefika Smailagic
(Sulejmana i Vasvije Smailagic) udata Bajagilovic koja i
danas zivi u Banjaluci na Hisetima. Zainteresiran sam za
drvo zivota. Mi smo imali grafikon koji je radjen na tvrdom
papiru proizvoljnom rukom nekada u nasoj kuci ali je to rat
odnio. Takodje smo imali slike svih prisutnih Smailagica na
zvanicnom podizanju ograde koju su varili Sabahudin Salko
Smailagic i moj otac Atif Bajagilovic. 
 
Kao malo dijete sam bio nekoliko puta u Agicima sa svom
svojom familijom i rodjacima. Sjecam se k'o danas Miladina i
njegovih sinova, koji je uvijek ustupao svoju bastu na
koristenje. Sjecam se i Zeljke Smailagica koji je jedne
godine donio shator za kampovanje i spavao napolju dok smo
mi drugi spavali u stali i u podkrovlju stale u sjenu. Divna
stara vremena i dobre tradicije familijarnih odnosa.
 
Zao mi je da necu imati priliku da prisustvujem tom divnom
dogadjaju. Molim vas da mi kazete na koji nacin mogu doci do
tog dokumenta jer bih zelio imati neku uspomenu i trag na
moje korijene.
 
Prethodno sam poslao ovaj email na Handan adresu ali se
vratilo jer je adresa nepotpuna. Molim provjerite email
adresu na Kajaku.
 
Unaprijed zahvalan,
 
 Abedin Bajagilovic




Komentar Br.5
Poslao : alma
Datum : 20.02.2009.
Bravo tata  
 
kakva dobra inicijativa
jesi li ti ovo sve otkucao??
svaka cast 
alma 
     



Komentar Br.6
Poslao : Refika (Smailagic)Suvalic
Datum : 20.02.2009.
Dragi Sinac,
kako je lijepo procitati svaki redak ove teme.
Kao dijete se sjecam najljepseg izleta u Tatino Agino Selo.
Ti znas, a za one koji ne znaju moj otac Sefik Smailagic je
jedan od onih koji je bio i inicijator, a i svojim rukama i
sredstvima ucestvovao u tome da se harem nasih predaka
Smailagica ogradi i sacuva od propadanja. S njim uz rame bio
je i moj dragi amidja, nikad prezaljeni rahmetli Refik
Smailagic-Smajo.
Mnogi ga se sjecaju iz autoservisa "Centar" i drago mi je da
sam ovim povodom dobila priliku da ga spomenem.
Svakako cu naci nacina da budem sa svojim Smailagicima 25-og
jula, sa djecom svakako ako tada budu u Banjaluci da im s
ponosom pokazem Agino Selo, mjesto gdje im se dido Sefik
rodio i odakle sa majcine strane vuku korijene.
Pozdravljam sve svoje Banjalucane, a ovaj put posebno svoje
Smailagice.



Komentar Br.7
Poslao : Smailagic Mehmedalije Sakib
Datum : 20.02.2009.
Pozdravljam rodzaka Sinca i njegovu sestru Fadu ipozdravljam
incijtivu za posjetu Aginom Selu iduceg ljeta.Velika jestvar
da se nasa omladina upozna sa bivsom domovinom gdje su nasi
pradjedovi,djedovi,nasi ocevi a i mi sami koji smo rodjni u
A.Selu zivjeli tamo do 1941 godne.Stoga apelujem na mlade
Smailagice daobavezno iskoriste prliku i posjete nasu bivsu
DOMAJU a mislim da ce im se pridruzit i stariji clanovi
familije bar oni koji nisu bolesni  Pozdrav svim
Smailagicima. Smailagic Mehmedalije i Redzife Sakib   
Örebro  Svrige



Komentar Br.8
Poslao : aida
Datum : 20.02.2009.
za Abedina i ostale koji zele nabaviti 
GENEALOGIJU (DRVO ZIVOTA)

Javite se na adresu salkohandan@hotmail.com 
Dakle salkohandan sastavljeno a ne odvojeno kako smo ranije
napisali.
On vam salje genealogiju preko interneta na vasu e-mail
adresu.

Pozdrav svim mojim dragim Smailagicima



Komentar Br.9
Poslao : neispavana neispavana@hotmail.com
Datum : 20.02.2009.
Refika,Garo,pozdrav tebi,i tvojima
Bili se malo javila na moj imail,da te ne trazim po Aginom
selu,he,he
Salim,se.
Nemam ti imail,opet se zagubio.




Komentar Br.10
Poslao : Hr.Miro Sojtaric
Datum : 21.02.2009.
Svaka vama cast na tako humanoj ideji.S postovanjem Hr.Miro
Sojtaric



Komentar Br.11
Poslao : irfan
Datum : 21.02.2009.
a gdje se, ustvari, nalazi agino selo, koliko km od bluke i
u kojem pravcu?
ja sam i otprije znao za njega, ali nikada ne saznadoh gdje
se nalazi...

pozdrav svim smailagicima



Komentar Br.12
Poslao : Dordja Narancic Kulenovic dordanarancic@yahoo.ca
Datum : 21.02.2009.
Da li neko zna gdje je Indira Smajlagic, 1969-o godiste,isla
je u O.S.Georgi Stojkov Rakovski (mama joj je radila u
Boski) Ako neko ima informaciju neka mi se javi na
e-mail.Hvala



Komentar Br.13
Poslao : Smailagic
Datum : 21.02.2009.
Zaista se ponosim svojim prezimenom i cijelom familijom
Smailagic. Moram priznati na svoj nacin teski ali ponosni i
uspjesni ljudi ! :)



Komentar Br.14
Poslao : Fada fadila.hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 21.02.2009.
Agino Selo je na putu za Jajce, na 25 km. od Banja Luke. Put
vodi kanjonom Vrbasa, ide se prema Krupi/na Vrbasu, zatim
Bočac, stara kapetanija,a po saznanju familije prvi dizdar
Grada Bočca je naš pra-pra...djed.Ovog ljeta kada sam prošla
tom cestom bila sam očarana kanjonom Vrbasa i ljepotom
predjela.Ovo je kraći odgovor osobi na pitanje iz gornjeg
komentara,a zanima se lokaciju Aginog Sela.



Komentar Br.15
Poslao : Smailagicka
Datum : 22.02.2009.
Sto dublje kopamo po korjenima to bolje. Vise cemo nauciti i
znati o porijeklu. Naravno da je neko zivio i prije nas i ko
god da je bio bio je nas predak. Lijepo je u svakom slucaju
da ljudi vode racuna o tome ko su, odakle su i gdje su sada.
Da li smo bili ovi ili oni zar je bitno ? Zanemarimo
provokacije i nastavimo gdje smo stali, pomozimo da nam se
loza dopuni jer se Smailagici jos uvijek hvala Bogu radjaju
i u velikom broju su muska djeca.

Srdacan pozdrav...



Komentar Br.16
Poslao : Aida K.
Datum : 22.02.2009.
dragi nasi Smajlagici,

iskreno se nadam da cemo vam se i mi ovog ljeta moci
pridruziti.
saljemo vam svima pregrst toplih pozdrava.




Komentar Br.17
Poslao : Refika
Datum : 22.02.2009.
Draga Fado,
spominjes Staru Kapetaniju. Ako je to ona Stara Kula koja se
vidi visoko na brdu kad se prolazi Bocac onda su "kljucari
starog  grada" ili dizdari isto tako nasi preci i usko
vezani za Agino Selo.
Moja rahmetli nana, oceva majka je djevojacki DIZDAR i udala
se u Agino Selo bas sa te kule.
Drago mi je da si ovo pomenula jer po pricanju mojih
Smailagica iz "Agica" kako mnogi zovu Agino Selo i
Sabanovica iz Bocca svi znamo koliko je to sve povezano jer
se vecina zenila i udavala iz okolnih mjesta.
Pozdrav mojim Smailagicima.



Komentar Br.18
Poslao : Fada fadila.hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 22.02.2009.
Draga Refika,upravo mislim na tu Kapetaniju. U genealogiji
koju posjedujem već nekliko desteljeća imam tačno ime našeg
da kažem "dida" Smailagica, koji je obnašao tu dužnost,
upisane godine i period njegovog stolovana.O  tome ćemo kada
se sretnemo u Agićima, nadam se. Moja braća Sinac i Enes
znaju još više o tome, ja sam se vječito raspitivala o
životu naših u Agićima i porijeklu porodice, što činim i
danas.Posjedujem i dokument o "Zaštiti mezara" kao spomenika
kulture starih porodica, koju je izdala vlast ex
Jugoslavije. Sve mi je to pohranjeno, čuvam to kao relikvij
Smailagića. Pozdrav od Fade.



Komentar Br.19
Poslao : Malkicka
Datum : 22.02.2009.
Kao prvo zelim da vam iskreno cestitam na tome sto radite i
svaka vam cast. Probudili ste u meni zelju da i ja nesto
napisem jer cak po pricanju mojih starih mozda smo i
rodzaci.
Posebno sam to povezala poslije javljanja gospodze Fadile i
gospodze Suvalic kada su spomenule grad Bocac.  Nekada je to
zaista i bio grad i postoje i knjige o tome, ali sada to
nije ni vazno. Po pricama moga dida tj. oca moje mame,
njegov otac je bio Muftija ili nesto slicno u Boccu prije
drugog sv. rata i znam  da je bilo price da su im i
Smajlagici rodzaci.Na zalost, stari nisu odrzavali kontakte,
tako da mi mladji ne znamo puno o tome. Mezari pra dide i
pra ebe su u Stupnici, a naravno i kasnijih generacija.

Nikada nisam bila u Boccu (samo u prolazu) niti znam gdje su
im bila imanja. Na zalost, sve je to uzela drzava jer niko
nije gore ostao.
Osjecala sam potrebu da ovo napisem.

Zelim vam sve najbolje i da vam vase druzenje prodze u sto
boljem raspolozenju.
Pozdrav



Komentar Br.20
Poslao : ZA SMAILAGICI
Datum : 23.02.2009.
Divna tema i jos divnije da ce se nasi Smailagici okupiti
ako boga da 25 jula .Pa zar ima nesto ljepse ,a i sam imam
prijatelja medju tom familiom  poput moga BUGETA  ili recimo
Izudina -Zude i njegove cijele familije .i naj toplije im
preporucujem da to urade u sto vecem broju ,a eto i ako
budem dole imaju taj dan naravno "gratis" pogodnu muziku
samo da me obavjeste na vrijeme jer cu biti ako bog da
zdravlja  u Alibabi .A sad jedno sjecanje i mom pokusaju da
tako nesto uradim sa po ocevoj strani TURCINHODZICA .Pisala
i stampa  pa mozete vidjeti ili ste vidjeli kada ukucate ime
moje malenkosti  na GOGLE  ako jos ima o tom mom
neostvarenom pokusaju .Nazalost i desavanjima koja su
trajala u vrlo kratkom periodu ,napustila su nas tri clana
iz familija Turcinhodzica i to upravo mojih sagovornika za
ovako nesto .....nevjerovatno ,i preselila na ahiret .... a
moja pusta zelja ostala je za neki drugi put ,ili mozda
nekom u amanet od mladjih Turcinhodzica  da se i to dogodi
.
Sada ne bih nedaj boze kvario ove divne tekstove  nasih
Smailagica i zelim im sve najbolje i puno puno zdravlja i
veselja svima i da se ako bog da vidimo 
Atif



Komentar Br.21
Poslao : Fada fadila.hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 23.02.2009.
Zahvaljujemo se svim dragim posjetiocima ovog bloga na
podršci Smailagićima i želimo im dobro-došlicu u Agiće,
posebno Atifu na "gratis" muzici. Žao mi je da Vam nije
uspio Vaš porodični skup, ali Bože moj, nikad za tako nešto
lijepo, nije kasno.Mislim da bi to trebale učiniti
banjalučke familije, kojih više nema u tom gradu da se ne
zaborave  jer su činile Banja Luku gradom i davale joj
poseban "šmek". U Tuzli, gdje  živim, to je postala
tradicija većih porodica. Pozdrav dragim Banjalučanima od
Fade.Dalje, Aidi K , (mislim da je to naše tetke Bisere
unuka),također, šaljem pozdrave i drago mi je da je tako
topla prema familiji svoje nene.



Komentar Br.22
Poslao : dado
Datum : 24.02.2009.
pozdrav dini bajagilovicu
 od dade ,ako hoces javi se dado68@gmx.ch



Komentar Br.23
Poslao : Aida K.
Datum : 24.02.2009.
Draga Fado,

prvo, hvala ti na pozdravima i sto si me se sjetila. da ja
sam unuka rahmetli ebe Bisere koja mi je, za zivota, od
cijele familije bila najdraza osoba. cuvala me, ucila,
pazila i mazila kad sam bia mala. kamo srece da nas nije
onako iznenada i rano ostavila. mada, njeno prisustvo se,
bar u mome zivotu, i dalje osjeca.

bas sam, ovog zadnjeg ljeta vodila djecicu u harem
"Stupnica" da obidjemo grobove dragih nam predaka sa majcine
i oceve strane. 'oplijevile' smo malo i grob ebe Secerovce
i kad su mi curice primjetile da je umrla sa punih 107
godina,
onda smo otisle popricati sa osobom koja odrzava harem
(jako fin i ljubazan covjek, sad mu se ne mogu imena,
nazalost,
sjetiti) i on nam je potvrdio da je eba Secerovca
najstarija
osoba sahranjena u "Stupnici". eto, jedan mali novi detalj
koji smo slucajno otkrile. curice su, svojom voljom, sa
svakog groba koji smo obisle pokupile par kamencica koje su
kasnije u nasoj kuci aranzirale u staklenoj posudi sa suhim
cvijecem. a niko ih na to nije ponukao, vec su same
djelovale vodjene svojim osjecajima. ma nije krv voda,
dzaba! :)

sad cu vam ispricati jos jedan 'neobican' dogadjaj koji mi
se desio prije ravnih petnaest godina. sjecam se dobro, jer
sam bas tada bila trudna sa prvom djevojcicom.

doselili u selo, na udaljenosti od 30 km od grada u kojem
zivimo, jedna izbjeglicka bosanska familija iz Sane. prije
toga su nekoliko godina zivjeli u Njemackoj kao izbjeglice.
inace, ovdje gdje zivim, do ove familije, nije bilo nasih
izbjeglica. i culi oni,tako, da u susjednom gradu zivi
jedna bosanka. i nasli me, taman kad mi je stomak bio do
zuba. ))
i bilo je sa njima, nekih par godina, svakakvih anegdota,
zgoda i nezgoda. o tome cu vam pricati mozda neki drugi
put.

uglavnom, kako nisu imali nasih ljudi oko sebe, i mucila ih
je nostalgija, odluce oni poslati pismo nekim novinama nase
dijaspore u Njemackoj; da im se bar postom salju te novine
ovamo i da tako budu u kontaktu sa svojim narodom, jezikom
i kulturom. 

procitala tu molbu, jedna njezna bosanska dusa i odlucila
im o svom trosku slati postom novine i dopisivati se sa
njima.
i tako kroz pricu spomenuse mene, a ona im odgovori da je
samnom u rodu. bila je to Enesova zena. tako smo stupile u
kontakt i odrzavale prepisku neko vrijeme. onda su oni iz
Njemacke preselili u Sarajevo i tako smo izgubile kontakt.
eto koja slucajnost! ma zivot uvijek pise najbolje romane! 

jos davno prije rata sam napustila nas grad tako da se
mnogih likova ne sjecam jasno. evo npr., mislim da sam
Sincovu Almu i Aidu zadnji put vidjela kad su bile curice
od 7-8 godina. ali, kroz moju dragu ebu Biseru u srcu nosim
sve Smajlagice! i zato se iskreno nadam da cemo, ovog
ljeta,
stici na vrijeme da vas sve zajedno vidimo i da provedemo
neke lijepe trenutke zajedno, pa makar na jedan dan.

draga Fado, nadam se da ces i ti biti prisutna. tebe se
nikako ne mogu sjetiti, razlog vise da se susretnemo.

jos jednom vam svima saljem tople pozdrave i podrsku
projektu koji ste zamislili.




Komentar Br.24
Poslao : Emir (Ismeta) Smailagic Smajli@hotmail.com
Datum : 24.02.2009.
Sjajna inicijativa Huso, puno pozdrvava od porodice
Smailagic iz Danske.(Ismet, Beba, Melisa, Emir i Sabina).



Komentar Br.25
Poslao : Pitanje za Huseina i Enes
Datum : 24.02.2009.
Evo pregledajuci nove teme na Kajaku, naidjoh na ovu
predivnu ideju Smajlagica. Ja sam rodom iz Jajca i poznajem
mnoge Smajlagice, a sa nekima sam cak u srodstvu. Jedni od
tih rodjaka su bili braca Fadil i Camil Smajlagic. Camil
rahmetli je stanovao u Kaporovoj ulici. Interesuje me jeste
li vi (Husein i Enes) sinovi tog Camila.
Pozdrav svim Smajlagicima



Komentar Br.26
Poslao : odgovor za 25.
Datum : 25.02.2009.
Ne, nas je dido Camil zivio u Dolcu a potom u Boriku



Komentar Br.27
Poslao : .....
Datum : 25.02.2009.
U Kaporovoj je zivio Omer a prekoputa njega rahmetli Vehbija
tj. njegova zena Taiba.



Komentar Br.28
Poslao : za komentar 27
Datum : 25.02.2009.
Znam, Taiba je kcerka moje tetke Mujesire Smajlagic iz
Mahovljana, a udala se za Vehbiju Smajlagica, Azizovog brata
koji je izucavao Smajlagica porijeklo. Znam i Omera (ne znam
jeli ziv), a znala sam i njegovu zenu. U sljedecoj zgradi u
Kaporovoj je stanovao Camil Smajlagic. Drago mi je da ste se
javili. Jeste li Vi neko od porodice? Interesovalo bi me da
mi odgovorite.
Pozdrav



Komentar Br.29
Poslao : Nusreta(Smailagic)Garcevi
Datum : 25.02.2009.
Posebno mi je drago da je otvorena ova stranica, da se
organizuje skup u Aginom Selu a rado cemo doci sa nasim ocem
Vehbijom(Fadil i Hajra)Smailagic

Pozdrav za sve Smailagice od Vehbije Fatime Nune Erne i
Arcija



Komentar Br.30
Poslao : za 25
Datum : 25.02.2009.
U Kaporovoj je zivio i Vehbija sin rahmetli Fadila
Smailagica



Komentar Br.31
Poslao : Fada fadila.hajdarovic@.bih.net.ba
Datum : 26.02.2009.
Draga Aida, dina si i puno osjećanja, volim takve ljude.
Tvoja tetka Ferida i ja smo vršnjakinje i jako smo se
voljele i družile, kada smo bile djevojčice. Moja mama
Hasiba i tetka Bisera,su živjele u velikoj slozi i ljubavi i
to se prenijelo na nas. Tvoj otac Kerim  kada sam ja otišla
u Tuzlu da radim, a on u to vrijeme bio zamjenik direktora
banjalučke bolnice, mi je isposlovao radno mjesto po mojoj
želji, i gdje da radim po mojoj želji,ali  sudbina je htjela
da se vrlo brzo udam za Tuzlaka i ... S tvojom mamom Safetom
sam se vidjele ne tako davno, a s Kerimom sam bila u jesen
na godišnjici smrti našeg oca Ćamila na mezarju u Stupnici.
Mnogo toga imamo za priču, nadam se i željela bih da se  svi
skupimo i koliko toliko ispričamo.Pozdrav Fada.



Komentar Br.32
Poslao : Za 28
Datum : 26.02.2009.
Ja sam u rodu sa didom Omerom i on je jos zivi kao i njegov
brat Sadik. Njih dvojica sada zive u Svedskoj. Stari jesu
ali se jos uvijek hvala Bogu dobro drze.



Komentar Br.33
Poslao : :)
Datum : 26.02.2009.
Kad´ sam bila dijete Camil je cesto dolazio kod mog dide.
Bila sam jako mala ali se sjecam da je bio saljivdjija i da
je uglavnom nosio onu francusku kapu. :)



Komentar Br.34
Poslao : TOLA jasminka-t@hotmail.com
Datum : 26.02.2009.
Ponosan sto imam i dan ,DANAS"SMAIL-AGI"CE kucne
prijatelje,nadam se da ce te nam biti primjer,KOJI"uskoro
slijedi-i nas malo USPAVANIH,ali "nikad nije ,KASNO"sretno
vam i svako vam dobro ,nedzad.



Komentar Br.35
Poslao : Za kom. 32 i 33
Datum : 26.02.2009.
E bas mi je drago da poznajemo iste osobe. Omera znam, jer
sam prvu godinu studija stanovala kod Taibe, a poslije toga
cesto navracala. Selam Omeru od Djenane (ako me se sjeca). U
to vrijeme sam ponekad navracala i kod rahmetli Camila (on i
njegova zena su u to vrijeme bili vec u poodmaklim
godinama). Jos jednom hvala na informacijama.
Svim Smajlagicima sve najbolje



Komentar Br.36
Poslao : Aida K.
Datum : 27.02.2009.
Nuunaa, Archiiii,

da se ova tema ne otvori ne bih ni znala da nas vezu
rodbinske veze!
imate svi mahanje iz Spanjolske!!

Fado,

javit cu ti se na e-mail adresu da se nas dvije malo
ispricamo.



Komentar Br.37
Poslao : Emira & Eno-za Djenanu emira.smailagic@uvm.edu
Datum : 27.02.2009.
Draga Djenana drago nam je da se sjecas. Ja sam Omerova
snaha Dido je u Svedskoj i mislim da su on i amida Sadik
najstariji Smailagici. Enes i ja smo u Americi. Imamo dva
sina. Pisi mi na moj e-mail direktno kako si ti itd.
Vernisom se cesto cujemo i ona je ovdje a Vernes je sa dadom
u Svedskoj i dobio je jos jednog sina.

Pozdrav svim Smailagicima

Emira i Enes



Komentar Br.38
Poslao : Za Emiru i Enu od Djenane
Datum : 28.02.2009.
Draga Emira, kako vas se ne bih sjecala. Divno je da bar
ovako mozemo ponovo uspostaviti kontakt, ako vec ne mozemo
zajedno piti kafu kao nekada. Poslala sam vam e-mail, javite
se. Djenana



Komentar Br.39
Poslao : VA balkanpearls@gmail.com
Datum : 28.02.2009.
Pozdrav nasim Smailagicima!

Valja i Anita (:



Komentar Br.40
Poslao : Za Aidu K. nunabl@hotmail.com
Datum : 02.03.2009.
Zivot je pun iznenadjenja i da se ne otvori ova stranica
mozda nikad ne bih saznali da smo rod.Nadam se da cemo se
sresti u Aginom Selu,a tebi veliki pozdrav iz hladne Svedske



Komentar Br.41
Poslao : mimi
Datum : 05.03.2009.
Aida Smajlagic bila je clanica - glumica Studenskog
pozorista, dal neko zna gdje li je?



Komentar Br.42
Poslao : Aida
Datum : 06.03.2009.
Gdje je Aida za koju pitas stanovala? Koje je
godiste?.......Ima nas vise sa istim prezimenom.
Pozdravljam te.



Komentar Br.43
Poslao : Ajsa
Datum : 06.03.2009.
Mene interesuje jel neko zna gdje je Damir Smajlagic sin
Vedada i Emice, mladji brat  se zove Alen. Damir je zavrsio
ugostiteljsku skolu. Prije rata stanovao u V Kongresa kpj,
stara Odiceva. Unaprijed zahvalna komsinica i rodica Ajsa



Komentar Br.44
Poslao : aida
Datum : 07.03.2009.
Ja sam jedna od Aidaaaa Smailagic- djevojacki. 
Po mojim informacijama bilo nas je 7 prije `92. u Banja
Luci.
Pogadjam da je Aida za koju Mimi pita kcerka dr. Ibrahima i
Vesne.
Svi zive u San Francisku-SAD

Puno pozdrava



Komentar Br.45
Poslao : mimi
Datum : 08.03.2009.
Aida Smajlagic '68. iz Studenskog pozorista kosa svijetlo
smeda glumila u Celavoj pjevacici suprugu gospodu Votson,
 a bila je jedna Aida Smajlagic '68.upisala Tercijarnu posla
par nedeljapa se prebacila se u drugu srednju skolu
Medecinska il Gimnazija?, kosa smedje-tamna jako frckava
prirodla kao krupni afro.
Gdije su stanovale, zaboravilo se



Komentar Br.46
Poslao : sanja sanja.terzić@zg.t-com.hr
Datum : 08.03.2009.
Draga Ajša , i ja pokušavam saznati što je sa Damirom i gdje
je , otišla sam na stranicu ugostiteljske škole i ostavila
podatke pa se nadam da će se neko javiti . Ako što saznam
javit ću ti . Pozdravi od Terzića .



Komentar Br.47
Poslao : aida
Datum : 08.03.2009.
Za Mimi
Aida, glumica, `68. godiste zivi u San Francisku



Komentar Br.48
Poslao : Zeljko Smailagic zeljko.smailagic@yahoo.com
Datum : 08.03.2009.
Dragi moji Smailagici, dragi prijatelji

Evo jucer sam telefonom razgovarao sa Sincem pa sam ponovo
dosao na Kajak forum i ovu temu. 

Prije svega zelim da se jos jednom, ovaj put i pismeno
zahvalim Sincu i Enesu na  inicijativi da se Smailagici ne
samo okupe u Aginom Selu vec i da se haremu vrati  izgled i
dostojanstvo koje je nekad imao a koji mu i pripada. Sinac,
Enese, hvala vam od srca. 

Ja se rado sjecam mnogih dobrih ljudi koji su ucestvovali u
sezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama proslog
stoljeca u aktivnostima uredivanja , ogradivanja i naravno
odrzavanja harema.  Sjecam se nezaboravne “trojke”  Naila,
Edhema i Harke koji su uz uredenje i odrzavanje harema uvjek
i organizovali  obicno dvodnevne izlete u Agino Selo. Bilo
nas je dosta koji bi dosli pa prenocili u Aginom Selu a neki
su se pridruzivali tek drugi dan.

Pamtim sa nostalgijom i stalni smijeh zenskog, ili kako su
se same u sali nazivale “AFZ” dijela izleta; uz mnoge i moje
drage tetke Sibu, Adeviju, Bebu kako se smiju salama i
doskocicama strine Fadile koja je imala jedinstven i
neponovljiv  smisao za humor. Tetka Beba i ja se i danas
ponekad dok se cujemo telefonom prisjecamo tih dana.

Posebno se sjecam i da je moj otac Smajo kad god smo bili u
Aginom selu  izgledao nekako ushiceniji i nekako mladi. Sa
sijetom i ponosom  bi mene vodio okolinom, pricao mi o
Aginom Selu i uporno nastojao da zapamtim ne samo imena svih
izvora vode vec i ukuse svake vode posebno. On je i 40 i
vise godina poslje odlaska iz Aginog Sela mogao da proba
vodu koju bih mu ja donjeo sa nekog od izvora i da tacno
pogodi sa kojeg je izvora ta voda donesena. 

Sjecam se naravno – kako je Abedin napisao ranije na ovom
forumu, i te godine kad sam ponjeo sator pa se i u njemu
spavalo, doduse sjecanja na tu noc su malo “maglovita” jer
sam tu vecer uz vatru sjedio izmedu Ismeta i Zude a oni mi ,
iskusne meraklije i bekrije,  nametnuli ostar tempo
ispijanja Miladinove sljivovice… 

Proslo je vise od dvadeset  pet godina od tada i osamnaest
godina od kada sam morao napustiti Banja Luku. Sudbina je
htjela da iz rata u Bosni odem ali ne na sigurno vec u neke
druge, “tude” ratove. Bio sam kao oficir UNHCR-a u paklu
ratova i sukoba u Tadzikistanu, Kirgistanu, Avganistanu,
Iraku, Turkmenistanu, Uzbekistanu, Pakistanu, Kosovu i
Makedoniji, obilazio nemirne stepe Kazahstana i surove
visoravni Irana, patrolirao granice bivseg SSSR-a i Kine, 
plovio rijekom Amu Darijom, isao stopama Marka Pola putem
svile … I, izmedu ostaloga, naucio da svaki narod i svaki
covjek cuva mezare sa ostacima predaka i najdrazih, odrzava
hareme kad god i koliko god moze. 

Zato, jos jednom, hvala Sincu, hvala Enesu na ideji i
organizaciji. Ja nazalost necu doci u Banja Luku ili Agino
Selo ali molio bih organizatore da objave nacin na koji mogu
barem da ucestvujem u finansiranju tog plemenitog projekta.
Uvjeren sam da bi i mnogi drugi htjeli da barem finansiski
pomognu ako vec ne mogu osobno doci.

Mnogo pozdrava svim Smailagicima, svim rodacima i svim
prijateljima ma gdje oni bili. 

Zeljko Smailagic

zeljko.smailagic@yahoo.com






Komentar Br.49
Poslao : Zeljko Smailagic zeljko.smailagic@yahoo.com
Datum : 08.03.2009.
Dragi moji Smailagici, dragi prijatelji

Evo jucer sam telefonom razgovarao sa Sincem pa sam ponovo
dosao na Kajak forum i ovu temu. 

Prije svega zelim da se jos jednom, ovaj put i pismeno
zahvalim Sincu i Enesu na  inicijativi da se Smailagici ne
samo okupe u Aginom Selu vec i da se haremu vrati  izgled i
dostojanstvo koje je nekad imao a koji mu i pripada. Sinac,
Enese, hvala vam od srca. 

Ja se rado sjecam mnogih dobrih ljudi koji su ucestvovali u
sezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama proslog
stoljeca u aktivnostima uredivanja , ogradivanja i naravno
odrzavanja harema.  Sjecam se nezaboravne “trojke”  Naila,
Edhema i Harke koji su uz uredenje i odrzavanje harema uvjek
i organizovali  obicno dvodnevne izlete u Agino Selo. Bilo
nas je dosta koji bi dosli pa prenocili u Aginom Selu a neki
su se pridruzivali tek drugi dan.

Pamtim sa nostalgijom i stalni smijeh zenskog, ili kako su
se same u sali nazivale “AFZ” dijela izleta; uz mnoge i moje
drage tetke Sibu, Adeviju, Bebu kako se smiju salama i
doskocicama strine Fadile koja je imala jedinstven i
neponovljiv  smisao za humor. Tetka Beba i ja se i danas
ponekad dok se cujemo telefonom prisjecamo tih dana.

Posebno se sjecam i da je moj otac Smajo kad god smo bili u
Aginom selu  izgledao nekako ushiceniji i nekako mladi. Sa
sijetom i ponosom  bi mene vodio okolinom, pricao mi o
Aginom Selu i uporno nastojao da zapamtim ne samo imena svih
izvora vode vec i ukuse svake vode posebno. On je i 40 i
vise godina poslje odlaska iz Aginog Sela mogao da proba
vodu koju bih mu ja donjeo sa nekog od izvora i da tacno
pogodi sa kojeg je izvora ta voda donesena. 

Sjecam se naravno – kako je Abedin napisao ranije na ovom
forumu, i te godine kad sam ponjeo sator pa se i u njemu
spavalo, doduse sjecanja na tu noc su malo “maglovita” jer
sam tu vecer uz vatru sjedio izmedu Ismeta i Zude a oni mi ,
iskusne meraklije i bekrije,  nametnuli ostar tempo
ispijanja Miladinove sljivovice… 

Proslo je vise od dvadeset  pet godina od tada i osamnaest
godina od kada sam morao napustiti Banja Luku. Sudbina je
htjela da iz rata u Bosni odem ali ne na sigurno vec u neke
druge, “tude” ratove. Bio sam kao oficir UNHCR-a u paklu
ratova i sukoba u Tadzikistanu, Kirgistanu, Avganistanu,
Iraku, Turkmenistanu, Uzbekistanu, Pakistanu, Kosovu i
Makedoniji, obilazio nemirne stepe Kazahstana i surove
visoravni Irana, patrolirao granice bivseg SSSR-a i Kine, 
plovio rijekom Amu Darijom, isao stopama Marka Pola putem
svile … I, izmedu ostaloga, naucio da svaki narod i svaki
covjek cuva mezare sa ostacima predaka i najdrazih, odrzava
hareme kad god i koliko god moze. 

Zato, jos jednom, hvala Sincu, hvala Enesu na ideji i
organizaciji. Ja nazalost necu doci u Banja Luku ili Agino
Selo ali molio bih organizatore da objave nacin na koji mogu
barem da ucestvujem u finansiranju tog plemenitog projekta.
Uvjeren sam da bi i mnogi drugi htjeli da barem finansiski
pomognu ako vec ne mogu osobno doci.

Mnogo pozdrava svim Smailagicima, svim rodacima i svim
prijateljima ma gdje oni bili. 

Zeljko Smailagic

zeljko.smailagic@yahoo.com



Komentar Br.50
Poslao : Refika (za Mimi)
Datum : 08.03.2009.
Aida Smailagic koju si pomenuo, a nije glumila je kcerka mog
rahmetli amidje Refika Smailagica, godiste 68-o, zavrsila
medicinsku skolu.
U Banjaluci zivjela u Novoj Varosi u Ul. Tarasa Sevcenka, a
poslije kod doma Rada Vranjesevic na Cairama u Ul. Djure
Djakovica.
Sad zivi na Floridi.

Pozdrav mojim Smailagicima

Refika



Komentar Br.51
Poslao : Grof Buget
Datum : 09.03.2009.
Stammbaum

Zahvaljujuci prof. Azizu (Nedzib-a) Smailagic-u a nakon
svestranog i dugogodisnjeg  istrazivanja Loze, stampana je
1979 godine  Genealogija familije Smailagic. Osnovna
historijska podloga Genaologije je  Vakufnama (zaduzbinska
povelja) Smail-age sina Muhamedova (1560-1640) pisana
pocetkom maja 1617. godine a ciji se Prepis nalazi u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, Sidzil I, redni broj
40, strana 338-339.  Da je Smail-aga  prvi poznati Dizdara
(zapovjednik Grada, tvrdjave)   a sin Muhamedov i da je istu
duznost obavljao 1617. godine pisu Thalloezy-Sufflay;
Truhelka, Povijest Jajca, a  u Vakufnami u osnovnim podacima
o vlasniku Vakufname navedeno je  Muhamedovo ocinstvo pa se 
sa sigurnoscu  moze izvesti da je Muhamed zivio i radio  u
periodu od 1520-1580 godine. U Genaologiji Azizovoj, Muhamed
(1520-1580) je uzet kao Prva generacija.
Novi informaticki mediji i tehnologija  omogucili su dosta
brza i temeljitija  istrazivanja jer su mnogobrojni
historijski pisani podaci iz pisanih dokumenata i sa
mikro-filmova prebaceni u cod-ove i  putem novih tehnoloski
savrsenih  nosaca podataka, danas putem interneta dostupni 
svakome ko zeli pristup takvim bazama. Uz to, jedini
limitirajuci faktor moze biti vrijeme jer nasilna
raseljavanja ucinjena  u Bosni i Hercegovini pocetkom
devedesetih godina uzrocena  stoljetnim posesivnim
prohtjevima potomaka Slavenskih plemena preko Drine, Korane
i Save, zadnjim potomcima Kastelana i Dizdara sa grada Bocca
 su oduzeli desetak godina bavljenja inventivnim idejama,
boreci se za vlastitu egzistenciju u novim sredinama sirom
svijeta od Amerike do Svedske. Ostala su samo sjecanja. 
Kao jedan od rijetkih iamo sa srecu pratiti neobicne price
ispricane u vrijeme intenzivnog bavljenje Lozom. Kao student
davnih sedamdesetih a kasnije kao i redovni posjetilac
Okupljanja u Aginom selu i ucesnik u ogradjivanju
familijarnog harema (groblja). Nisam bio iznenadjen
Edhemovim seretskim upadicama o nama kao eventualnim
potomcima Katarine i Kotromanica ali sam bio siguran da cu
jednom kada mi dozvoli vrijeme pokusati nastaviti Azizova
istrazivanja jos dalje… u Srednjem vijeku…

…kao uspomenu na oca Naila, Edhema, Muharema–Harku, Aziza,
Hitku…

Cesto se sjetim inventivnog Zuke Dzumhura kada jednom rece,
“da se na ovim nasim prostorima najbolje roditi sa dva
kofera”…jer nije bilo generacije da joj isti krov ostane do
kraja…pa tako i sam sa familijom, nije sudbina, nego
“pohabane duse” ucinise da se zakucim na obalama Rajne u
bogatom Badenu. Osim toga evo vec cetvrtinu zivota provodim
u jednoj liberalnoj Zemlji gdje titula, zvanje, porijeklo
apsolutno ne znace ono sto je svakodnevnica Engleskog
uviscenog  i ufitiljenog plemstva pa bilo kakvo tumacenje
Loze u tom pravcu, apsolutno je neodrzivo. Kao “prognanik” u
Njemackoj, cesto sam pitan o Nama…To da su moji  akademski
obrazovani Njemacki sagovornici nauceni na podjeljenost
Bosne i Hercegovine, i da tu podjeljenost ne gledaju
hipoteticki, nije nista novo. Po njima to je gotovost  jer
je njima  isto servirano od susjeda i komsija. Istocana
(Srpska) i Zapadna (Hrvatska) aksioma, pogotovo u zamki
supstitucije i jednakosti Srpstva sa pravoslavljem a
Hrvatstva sa katolicanstvom  u  razgovoru samnom, dovodila
je moje njemacke sagovornike do apsurda…jer apsolutno davnu
proslost postavljm hipoteticki kao naucnu pretpostavku koju
treba provjeriti...
Tvrdnja da je plodna dolina rijeke Bosne bila prazna i da je
cekala  Slavene  do VII. stoljeca je apsolutno nedokazanost.
Postojanost  Ilirskih plemana Daorsa na jugu Hercegovine
Destata u Centralnom dijelu Bosne i Japoda na Sjeveru Bosne
(Bihac-Japodska ogrlica, konjanik) je neupitna. Imena
rijeka, planina. Same Zemlje. Romanizirani Iliri. Ilirske
gradine…Jezik…Dalmacija… Sve su to neoborive komponente u
prilogu Nas kao potomaka Ilira  kasnije pripadnika
“bogumilske-patarenske hereze” koju jos vise potencira
danasnja sudbina Smailagica rasutih po Irskim rtovima do
sjetnih ravnica Amerike i suncanih podneblja Australije...  
      



Smailagici, prije 1520.

Dokument  koji za sada, prvi spominje Banjaluku glasi
:“...U tome on sam i plemici Antun Tarko, Petar Horvat,
banovi zamjenici u istoj utvrdi, Juraj Mikulasic u
Banjaluci, drugi Juraj de Myndzent u Vrbasu, Toma Horvat u
istom Vrbasu, Ivan Czernely u Livcu, Nikola i Ladislav iz
Gerneka u Kotoru, Dionizije Dabisevic u Bočcu, Ivan
Misljenovic u Grebenu, Juraj Tvrtko u istom Grebenu i Vid u
Crijepanskom, kasatelani, podanici i sluzbenici istog
Baltazara Bathyana, koji su na slican nacin u nasoj sluzbi
zuzeti sa svojim gospodarom, nece moci zbog uznemiravanja na
zadovoljavajuci nacin obavljati povjerenu duznost, stoga
snagom i formom naseg novog opceg dekreta javljamo vjernima
da to znaju...“ („Banjaluka u proslosti“ BMS, Novi Sad,
Kotromanici 13.)
Od ovog prvog spominjanja od 6. februara 1494. ime Banjaluka
nije vise bilo rijetkost ni u zvanicnim aktima, kao ni na
inace rijetkim kartama ovog podrucja. :"Budim, 6.
veljace/februara, 1494... (1)
Slicno pise i Thallozy ,  „Grad (Bocac) je bio u sastavu
Jajacke banovine od 1464. godine. U njemu je bila posada,
ciji su kastelani 1494. godine bili Dionizije Dabisevic i
Juraj Popovic. Sve do 1507. godine, grad se spominje u vise
ugarskih vojnih dokumenata. Gradjani varosi pod gradom 
Boccem su dobivali pomoc od kralja  (Thallozy, 1916, 230)
„U 14. stoljecu spominju se gradovi Zvecaj, Greben, a u
prvoj polovini 15. stoljeca  i Bocac, koji su izgradjeni na
lijevoj obali Vrbasa, na maloj medjusobnoj razdaljini. U
starijoj historiografskoj literaturi navode se kao gradovi
koji su osiguravali put dolinom Vrbasa. Pretezno klisurasta
dolina ove rijeke od Jajca do pred Banju Luku nije bila
prohodna sve do novijeg doba, te se pretpostavlja da je
funkcija navedenih gradova bila osiguravanje “brodova” –
gazova preko Vrbasa. Ispod Bocca gaz je bio lagahan, tako da
se sa ovog utvrdjenja mogao kontrolirati prelaz preko Vrbasa
na putnom pravcu Skender Vakuf - Cemernica - Bocac - Surjan
(Bojanovski, 1977, 112; Mrgic-Radojcic, 2002, 219).
U ova obadva stara   dokumenta spominje se Dionizije
Dabisevic, kastelan Grada Bocca.
O godinama nesto kasnije zapise je ostavio Kresevljakovic:
„Prvi poznati dizdar  bio je Smail-aga, koji je vršio je ovu
službu u dva navrata, 1617. i 1626. godine. U njegovoj
zakladnici se spominje Bocac kao varos. Godine 1704, dizdar
grada Bocca je Mehmed-aga, unuk Smail-age, a godine 1815,
drugi Mehmed-aga. Nije poznato kojoj je kapetaniji pripadao,
mozda Jajackoj ....Tu zive njegovi potomci i zovu se
Smailagici. (Kresevljakovic, 1953, 25; isti, 1991, 148).
Ako se akceptira da se  u tim vremenima titula, zanimanje,
ime rodonacelnika kao prezime uz dodavanje slavenskog
sufiksa–ic, preuzimani u nasljedje  a naglasi  princip
prelaska Bosanskih bogumila, Bosanskih  katolika i Bosanskih
pravoslavaca na Islam uz garanciju osvajacke Osmanske drzave
u kontinuitetu i zadrzavanju posjeda,  hipoteticki je moguce
 u  Muhamedu (Muhamed 1520-1580. otac dizdara Smail-age, iz
Vakufname, zakladnice koju pominje Kresevljakovic)  naci
direktnog nasljednika kastelana Dabisevica. (Medju
islamiziranim stanovništvom bosanskog Krajišta su bili
clanovi bosanske aristokratije, clanovi poznatih familija,
te stare spahije, gradske posade i prebjezi. (mr. Dzevad
Haveric) I  sam titular kastelan  (u srdnjem vijeku–licnost
koja cuva utvrdjeni zamak, grad) u potpnosti odgovara
turskom titularu dizdar, zapovjednik, tvrdjave, utvrdjenog
grada, grada. A i najcesce uzimana ili nadijevana
(novorodjena djeca) imana nakon prelaska Bogumila na Islam
bila su Muhamed u slavu  Pegajmbera i Mehmed u cast  Sultana
Mehmeda Fatiha.
Uzimajuci  kao osnov da je period izmedju tridesete i
cetrdesete godine period  najinventivnijeg  ljudskog
aktiviteta za zakljuciti je da je   kastelan grada Bocca
Dioniz/s-ije Dabisevic  najvjerovatnije zivio u periodu
izmedju  1454-1520 godin da je medju potomcima imao i sinove
od kojih je jedan pod prezimenom Dabisevic (1490-1550),
1526-28. godine  padom grada Jajca i nestankom Jajacke 
banovine i definitivnim osvajanjem Donjih kraja od Osmana
konvertirao na Islam uzimajuci ime Mehmed/Muhamed, i
nastavio dalje upravljati Gradom kao kastelan, sada dizdar.
Logicno slijedi da je Muhamed/Mehmed Dabisevic (1490-1550), 
otac Muhameda 1520-1580 (prvi  u Geneologiji)  a djed
Smail-age (1560-1640) iz   (vakufname/zakladnice) za koje 
je cijenjeni prof. Aziz Smailagic ustanovio datume rodjenja
a poslije toga prikazao njihove nasljednike, Smailagice,
komletno u Stablu kroz „Geneologiju“. Naravno da eventualne
nelogicnosti u Azizovoj Geneologiji treba ispitati jer
uraditi takav  dokument nivoom tadasnje tehnologije ravno je
podvigu, i predstavlja neprocjenjivu vrijednost za 
Smailagice, Bosnu u cilju daljnjih istrazivanja.
 U Srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini   izvodjenje
prezimena  od rodonacelnikovog imena   je koristeno, cesto.
Tako su nastala prezimena kao  Tvrtkovic, Brankovic,
Filipovic. Mnoga prezimena su sadrzavala i rodonacelnikovu
stalesku pripadnost. Mehmedbegovic, Smailagic, Hasanpasic.
Prezimena izvedena od zanata.Terzic, Kujundzic…Po mjestima
migracije. Hrvat, Sarajlic, Uzicanin…
Prezime Dabisevic (Dioniz/s-ije) je direktno izvedeno iz 
imena Dabisa  hipoteticki naznaceno vezano uz ime Bosanskog
Kralja Stjepana Dabise koji je Bosnom upravljao od
1391-1395. godine. Naime „nakon Tvrtkove smrti presto je
nasledio njegov rodjak Dabisa, nazvavsi se sa "Stefan
Dabisa, po milosti gospodina Boga kralj Srbljem, Bosni,
Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim stranama, Usorski,
Solski i Podrinju". Ne zna se gde je obavljeno krunisanje ni
kako je to izgledalo. U kakvom je stepenu srodstvu Dabisa sa
Tvrtkom ostaje da se nagadja (po nekim autorima  Dabisa je
necak Tvrtka I.). Najbliže istini jeste da se radi o sinu
Ninoslava, mlađeg brata bana Stjepana II Kotromanića“
Dabisa je ozenio Jelenu Grubu (BK 1395-1398), domacu
plemkinju iz Huma koja je nakon Dabisine smrti na krtako
bila prva Bosanska kraljica. Ostavili su kci Stanu koja je
svoju cerku  Vladicu udala za Humskog kneza  J/Djuradja
Radivojevica (umro 1415 g.) Drugoj kceri je bilo ime 
Stojsava. U historiji se pojavljuje i sin Sterojan koji je
po svoj prilici iz Dabisinog braka  sa zenom pripadnicom
Bosanske crkve, iz reda Bogumila. Znacajno je napomenuti da
su  Kotromanici  u vecini, Bogumile smtrali vaznom “etnickom
komponentom” “Bosne” (nikako „srednji put“) a mnogi od njih
su i bili pripadnici Bosanske Crkve. „Katolička crkva sa
središtem u Rimu, Pravoslavna crkva sa središtem u Carigradu
i Crkva bosanska sa središtem u Bosni  - i Kotromanići su
nastojali sa svakom od ovih crkava izgraditi dobre odnose
(intelektualac, fra Luka Markešić). Jelenu Grubu na
Bosanskom tronu mijenja Kralj Ostoja (1398 - 1404 i 1409 -
1418), sin kralja Tvrtka i njegove prve zene Grubace. (Zenio
se tri puta. Prva zena mu je bila Vitaca, druga Kuljava
(domaca plemkinja), a treca Jelena, kcerka bibirskog kneza
Ivana Nelipica. Imao je tri sina: Stijepana (po ocu nazvan
Ostojic, primjer uzimanja ocevog imena kao prezimena…),
Radivoja i Tomasa. Radivoj se zenio dva puta...) Za uociti
je da je su se plemici zenili vise puta  (u pitanju nije
bigamija) pa  je pretpostavka  da se i Dabisa  zenio dva
puta savim utemeljena. Dvije najvece plemicke familije Bosne
krojile su politiku Kraljevine od Tvrtkove smti pa sve do
dolaska Bosne pod Turke 1463. godine. U pocetku su to bili
Hrvatinici, a kasnije Kosace. Hrvatinici poticu iz dijela
Bosne koji je omedjen rijekama Unom, Savom, Ukrinom i
Vrbanjom, a koji se u srednjem vijeku zvao Donji krajevi i
Zapadne strane. Vremenom su pod  dinastijom Hrvatinica bili
i dijelovi Vrbaske kotline prema Jajcu i kao logicno namece
se pretpostavka da je jedna od plemkinja iz dinastije
Hrvatinica mogla biti Dabisina supruga. Da je bilo tako
vjerovatno bi i utjecaj loze Hrvatinica na izbor buduceg
kralja bio presudan i Bosanski tron bi poslije Jelene 
naslijedio npr. Sterojan, a ne Tvrtkov potomak Ostoja. I
najvjerovatnije bi o bracnoj vezi Dabisevica  (Kotromanica)
i Hrvatinica ostala bar neka  zabiljeska. Ili  bi bilo za
ocekivati  da   poslije kraljice  Grube prijesto zaposjedne
njen direktni potomak. Medjutim  bez obzira na prilike u
Bosni, jer su mnogi velikasi bili protiv Dabise i Grube,  
Dabisin sin  Sterojan ostaje je po strani najvjerovatnije
zbog  “gradjanske pripadnosti” (majka–Bugumil, djevojka iz
naroda)  ili usljed slabe pozicije Dabisevica u odnosu na
Tvrtkovice,  bez podrske Hrvatinica,  jer novi  vladar Bosne
je Ostaja, Tvrtkov sin.Stoga se izvodi logicna bracna veza
Dabise i zene Bogumilke pogotovo sto na popisu pravoslavnih
a i katolickih imena njihove djece   Stojsava i Sterojan, ne
stoje kao sto ne stoji ni Dabisino ime.Cak i fonetski pasu
uz Bogumilska imena-slozenice  kao Milibrat, Miogost, 
Bolasin, Semorad... Iza   Dabisine unuke Vladice  ostali su
Pavle, Nikola, Vlatko, Vuk i oni su rodonacelnici nekih od
bosanskih familija Vukovica, Pavlovica, Nikolica... Vecina
vladara koji su podrzavali “crkvu Bosansku” uz Papu su
pristajali iz interesa priznavanja “krune”.  O drugoj cerki
Stojsavi nema podataka kao ni o sinu Sterojanu. Medjutim
kontinuitet prezimena  Dabisevic preko Staninih nasljednika
ne postoji te se namece zakljucak da je kontinuitet pezimena
 (Dioniz/s-iju) Dabisevic nastavljen  preko Sterojana (sina 
kralja Dabise) i njegovih potomaka do pisanog dokumenta gdje
se spominje kastelan grada Bocca. Ime Dabisa  apsolutno ne
egzistira ni kod ostalih Dabisinih rodjaka. Period od
Sterojana, Dabisinog sina koji je najvjerovatnije rodjen
1370 godine pa do kastelana 1454. je period od 84 godine. To
su dvije generacije koje se mogu uspostaviti preko dva
nasljednika tako da je Sterojan sin Dabisin imao sina,
najvjerovatnije imenom po ocu Sterojanovic a ovaj opet sina
imenom po djedu Dabisi.Logican slijed je daljna  generacija 
prezimenom po ocevom imenu a sada bi to bilo, Dabisevic. Ime
Dionis/z-ije je opet kao ime, cvtrsto sudbinski i nevoljom
vezano uz “bosansku kugu” kako je Papa nazivao
Bogumile-Patarene koje je nemilosrdno protjeravao. U ostalom
, “Sv. Dionizija je zaštitnik Franačkoga Carstva, a uvršten
je i u broj 14 svetih pomoćnika u nevolji. U ikonografiji ga
prikazuju kako drži u rukama vlastitu odrubljenu glavu
hitajući iz mjesta gdje je ubijen, današnji Montmartre,
prema mjestu gdje je sahranjen, današnji St. Denis. Zazivaju
ga u pomoć naročito kod glavobolje. Njegov se lik nalazio i
na ratnim zastavama francuskih kraljeva“. Kao i Anzuanski
ljiljani.
Uz ime kastelana Dabisevica spominje se i J/Djuradj Popovic
koji je najvjerovatnije Dabisevicev brat ili blizi rodjak.
Dosta je bosansko-hercegovackih familija gdje su clanovi 
dijelom konvertrirali na Islam a dijelom ostajali u
pravoslavnoj ili katolickoj vjeri, dijelom nastavili kao
Bogumili. „Podgrađe Podbočac spominje se polovinom 15.
stoljeća u građi dalmatinskih arhiva  kao mjesto iz kojeg je
dolazila posluga u Dalmaciju (Šunjić, 1996, 305). Varoš se
prostirala sa obje strane Vrbasa. Na desnoj obali nalazi se
lokalitet Varešić kod današnjeg naselja Bočac, a na lijevoj,
na lokalitetu Crkvina, nalazila se srednjovjekovna crkva,
čiji su ostaci bili vidljivi do zatrpavanja nasipom ovog
dijela obale, pri izgradnji brane (Bojanovski, 1977, 113;
Mrgić-Radojčić, 2002, 222). Toponim Crkvina vjerovatno je
vezan zu Popa (kastelan Popovic) i bilo bi nerealno traziti
direktnu vezu sa kastelanom Popovicem preko konvertriranja
na Islam.
Teza da su potomci Smailagica direktni potomci Turskih
vojnih Zapovjedenika iz grada Kone u Turskoj , nerealna  je.
Inace o mogim stvarima u odnosu Bosanci i Hercegovci i
Turci, Turci su glorificirani prvo ideologijom Osmanskog
carstva a danas zeljama radikalnijeg krila Islamske
zajednice BiH. Sjetne price da je Fatih u Bosnu vodio deset
hiljada turskih klesara da u Bosni i Hercegovini klesu
nisane, nadgrobnike, palim vojnicima nema razumno
objasnjenje. Jer zasto voditi toliku zanatsku logistiku u
zemlju u ojoj godinama klesu izvanredni domaci klesari 
izuceni kod najacih dalmatinskih ucitelja (Bihac,
Toromanovici) Ili zasto da bi kovani svijecnjak za
Krzlar-aginu dzamiju u Varcar Vakuf morao doci iz Stambola
kad u to vrijeme Mrkonjicem odzvanju cekici nadaleko cuvenih
Varcarskih kovaca (Duvnjaci). A fortifikacijski sistem 
malih gradova kao Bocac pocivao je na refugijumu, utvrdi
tzv, gradu.“Turci su ga utvrdili i u njega postavili
posadu.Iz anonimnog opisa Bosne saznajemo da je Bocac bio
onda grad sa malo topova“(Dr. Truhelka, Kraljevski grad
Jajce).. Da li bi bilo logicno dar bar polovina sa kule bude
od domaceg stanovnistva sa zapovjednikom koji poznaje sve
meteo, konfiguracijske i socioloske aspekte podrucja. Jer
Bocac je Varos. Grad (Kula ) ima i podgradje sa svim
funkcijama naprednog naselja. Dole je i Gaz preko Vrbasa sa
vec ustaljenim sistemom prelaska, naplate... I koliko bi to
turskih autothonih dizdara i posada moralo sluziti potrebama
Turskih vojnih planova, kada je Osmanima trebao svaki
obuceni vojnik za ostvarivanje daljnih vojnih planova
Carstva. A od pada Jajca 1528 g. pa do uzimanja Bihaca 1592.
Turcima  je   trebalo 64 godine godine.  
Fazit 
Mnogi istaknuti BH.. intelektualaci  i danas podsjecaju  na 
različite  duhovne tokove, vjerski pluralizam kojeg su
podržavali Kotromanići, i mnoge bosansko-hercegovacke
familije što je  srednjovjekovoj Bosni dalo pečat
izuzetnosti. Moje vezivanje porijekla Smailagica prije
Muhameda  1520-1580     na pretke Dabisevice  i potenciranje
Bogumilske komponente je hipoteticki. Medjutim gledajuci na
kratko na dio Loze Smailagica u dijelu potomaka Ejuba
Smailagica ne mogu a da na kratko ne govorim o tezi, tvrdnji
koju ne namjeravam dokazivati. Jer sjecajuci se  dragih
rodjaka Smaila, Nade, Zeljka, Amele, Huse-Sinca, Mije,
Dzide, Andrije, Sajme, Djordja, Tamare, Ismete, Ismeta,
Fade, Tina, Melise, Besima, Rabije, Ilije Dubravka...ne daje
mi mjesta  za velike analize . Pa cak i lijep istetoviran
motiv na tijelu moje lijepe rodice, Smailagicke, sjetni je
znak one nase „ilirske geneze“, „bogumilske hereze“ od onih
Daorsa pa preko Destata, Mezeja, do Japoda u dalekom
Bihacu...
In facto, dio dijeze sam nasao u Bosansko-Hercegovackoj
bastini. Tako  inventivni Hercegovac Safvetbeg Basagic na
pocetku „Kratka-e uputa-e u proslost Bosne i Hercegovine“
pise,
„Sto sam znao to sam napisao, ko zna vise, bitte, neka pise…

a  dio sjete i tuge opet sam nasao kroz Behram-efendiju iz
Novoselije koji ostavi;
„Pisao sam knjigu lijepim pismom, ( bosanskim) kroz dug
zivot i po cio dan, Doci ce vrijrme a ja cu umrijeti kao
tudjinac, a knjige mi se prodavati nipodasto“…

Grof




Komentar Br.52
Poslao : meraklija
Datum : 09.03.2009.
Ima li iko da jasno odgovori: sta je pravilno,Agino Selo ili
Agici, oboje nemoze da bude.




Komentar Br.53
Poslao : Fada fadila.hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 10.03.2009.
Dana 2.8.2008. organizirali  smo "Smailagićijadu"u Agino
Selo,prilazeći našim dragim Agićima (od milja) na tabli
STOJI  napisano "AGINO SELO", TO JE PRAVI NAZIV.



Komentar Br.54
Poslao : Fada fadila.hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 10.03.2009.
Upravo sam mislila da smo stali,mi Smailagići, htjela sam
napisati- HEROJI SU UMORNI - kad se juče pojaviše članci
veliki i pravi. Hvala Želji i Niski, svaki je dao svoj
prekrasan obol ovoj inicijativi.Kako je lijepo imati vas.
Pozdrav Fada.
P.S. Aida Kerimova čekam tvoj e-mail. Pozdrav  tebi od 
Fada.



Komentar Br.55
Poslao : pomoc
Datum : 10.03.2009.
Zelio bih da pozdravim sve Smailagice ili
Smajlagice,izvinjavam se na pravopisu,i molio bih nekoga,ako
poznaje Seada Smailagica ili Smajlagica,Radio je i INCELU,u
centralnom skladisti,zena Olgica,cerka Sanja,a druga cerka
mislim Leja.Unaprijed hvala.

Darko



Komentar Br.56
Poslao : sinac
Datum : 13.03.2009.
AGINO SELO-AGICI

Prema geografskim kartama uzvodno uz Vrbas oko 25-30 km.
prostire se Agino Selo. Ono obuhvata veliku teritoriju.
Pocev od Krupe na Vrbasu, Krmina, Brenice,Bocca i Baljvina
(sve sa desne strane Vrbasa) uz Rijeka Ugar do otprilike 7
km. pred Skender Vakufom. Na drugoj strani Granici sa selom
Javorani (put prema Skender Vakufu). Agino Selo obuhvata oko
desetak zaseoka medju kojima su i AGICI u kojima su zivjeli
Smailagici. Ostali zaseoci: Krmine, Grlici, Sijene, Sikmani,
Radmanici, Baljvine su bili naseljeni pravoslavnim zivljem.

U Baljvinama je bilo mjesano stanovnistvo: muslimani i
pravoslavci. Zivjeli su u velikoj slozi i za vrijeme 2.
Svjetskog rata kao i 1991-1994. Tamo je tokom  rata
1991.-1994. god. ostala citava dzamija. 
O tome govori unuka Josipa Broza Tita Svjetlana Broz u
knjizi 
“DOBRI LJUDI U ZLA VREMENA”. Ako stignete procitajte knjigu.

Agino Selo se i danas zove Agino Selo.

KAKO JE NASTALO AGINO SELO

Prije dolska Turaka u Bosna (1463. palo je Jajce) ovaj kraj
se zvao Trifkovina. Prema kazivanjima starijih Smailagica,
narociti Vasvije Smailagic koja je bila veoma bistrog uma i
mnogo znala i mnogo ispricala:
Visoki turski oficir (vjerovatno Smailaga) za svoje ratne
zasluge je dobio u posjed tu teritoriju i tu se nastanio.
Dogovoreno je bilo da on na svom konju jase cijeli dan i da
tako jasuci u krug zaokruzi svoj teritorij. Tako je nastalo
AGINO SELO. 

Pozdrav svima 
Smailagic Husein-Sinac



Komentar Br.57
Poslao : Merima
Datum : 14.03.2009.
Ne mogu a da ne pohvalim naseg Nisku i njegov komentar pod
rednim brojem 51. Svaka cast na trudu, jer se zaista radi o
iscrpnoj materiji.

Pozdrav svima i samo pisite.Lijepo vas je citati.
Vasa sugradjanka



Komentar Br.58
Poslao : Smailagic
Datum : 14.03.2009.
Zasto se ne javlja gospodin Husref /Hamdije/ Smailagic.
Drimbo, javi se.



Komentar Br.59
Poslao : Grof/Buget
Datum : 15.03.2009.

Postovana  Merima/o,
ime ti je prelijepo...

neobicno mi je drag tvoj komentar ali ono “nas Nisko” mi je
kompliment  i siguran znak pravilne opservacije
“Stammbaum-a” jer vec dugo godina u svojim istrazivanjima 
pokusavm familju Smailagic  personificirati sa  sudbinom
Bosne i Hercegovine. “Stammbaum” je samo mali dio iz moje
mape “Design-tolerancija u sintezi arhitektonskog naslijedja
 Bosne i Hercegovine” . Mapa je dijelom plasirana u casopisu
za obrazovanje i kulturu “Most”  iz Mostara,  u “Behar” iz
Zagreba, na mojim predavanjima, Arh.fakulteta u Sttutgartu,
“Unbekantes Bosninen” u IBZ Karlsruhe....Znaci, uporno, kroz
analizu licnog rodoslovlja pokusavam normalno saznati sto
vise, socioloski i kroz umjetnost, izolirati najezdu
falsifikata i surogata imajuci  ideju vodilju u Prof.
Najdhardu koji davno rece  “da Bosna i Hercegovina  nije
toliko pretenciozno orijentalna jer ipak na Orijentu vlada
sasvim druga filozofija estetike”...Ovdje sam iznio
odredjene fragmente ali zbog jasnoce (teksta je dug), necete
se ljutiti ako povezem  i slijedece napisano koje  zbog
duzine i eventalnog opterecenja citaoca nisam smatrao nuznim
za obajavljivanje u prvom dijelu.

“Jedan od ustaljenih i cesto koriscenih metodoloskih pristup
istrazivanju kroz vrijeme su i narodne price, legende,
mitovi, igre, obicaji...Predanja i  price o  turskim i
lokalnim  vojskovodjama, plemicima  na bijelim konjima price
o njihovim  neobicnim urbanistickim invencijama mogu se cuti
 od starijih u mnogim familijama. I o tome kako je predak
Smail-aga zaklao vola pa meso stavio na cetiri strane
svijeta. Sjetna prica objasnjava da je inventivni domacin
naselje nacinio na mjestu gdje je meso najduze ostalo
frisko, a selo opervazio vodom. Pa price o Okamenjenuim
svatovima na Grlic polju, o stijeni (supljoj pecini) 
nadnaravnih osobina...vrbaskom  gazu Sklap, gde Dobri
prolazi preko vode...bosi...a ne tonu... 
Ove price i predanja su u glavnom univerzalna Bosansko
Hercegovacaku bastinu jer se pricaju i u Gerzovu, okolini
Vakufa,  u Dunicima Vise Skendera, Kotor Varosi i tesko ih
je locirati  usko uz porijeklo jedne porodice,  ne
iskljucujuci istinitost veze prema jednoj porodici/familiji.
Sacuvati takve price je izuzetna obaveza i duznost.

“Agino selo, a pogotovo Agici regulaciono su derivat Varosi
i Grada (Bocca).  Za  hercegovacku familiju Hajdarhodzic
(familija moje nene Rabije Hajderhodzic) u knjizi
“Muslimanska bastina u istocnoj Hercegovini”  prof. Hivzija
Hasandedic pise,
“Vise muslimanskih porodica iz Trebinja  i okoline imali su
u drugoj polovini proslog stoljeca kuce, kule, catrnje,
mlinice, i zemlju u ovom kraju...” (okolina Trebinja). Znaci
princip ljetnikovaca i ekonomske logistike dislociranih
regulaciono van Centra (i u malim  naseljima kao sto je
Bocac) je opste prihvacen princip kulture stanovanja
Bosansko Hercegovackih naselja pod orijentalnim uticajem.
Tako i familijame sa sjevera Bosne, recimo Smailagici,
Dizdari, dokazano  Vakufnamom pored posjeda uz rijeku Vrbas,
varos Bocac (podgrad) i Grad sa Dizdarima, posjeduje i 
ljetnikovce   na vanredenoj visoravni iznad Grlic polja,
Agici  a mlinice uz sami Vrbas  na potezu Brenice.Radi se o
prilicno udaljenim distancama  Agici-Varos i svakodnevna 
komunukacija do Sela i Varosi bi bila nelogicna. Provodjenje
vikenda, odmora ali i snabdijevanje osnovnim namirnicama
iznad Bocca u Agicima smatram razloznim. Opadanjem uticaja
Bocca kao fortifikacije vjerovatno je doslo do postepenog
preseljenja Smailagica u  Agice gdje  Agici sa ostalim
hriscanskim zaseocima postaju domicil. Dizdari, Spahici
ostaju uz Gradinu. Mracelj, dio Agica sa Romskim
stanovnistvom je vjerovatno nastanjern kasnije potrebom
zanatskih servisa, kolari, kalajdzije..."

  "Vrlo je interesantno da je  Vakufnama Smailagica rijesena
obilja turcizama i turskih toponima sto bi magao biti veoma
indikativan podatak u smislu tvrdnje  o Smail-aginom
autothonom  domacem porijeklu, a zadrzani su domaci toponimi
sa hriscanskim imenima sto bi islo u prilog tvrdnji o
religioznoj toleranciji. Obzirom da su prevodioci Vakufname 
H. (hafiz)Haddzibajric i Zejnil Fejic sa sigurnoscu se moze
reci da je Vakufnma prevedena strucno, bosanskim jezikom.
Samo su zanimanja svjedoka cisti turcizmi:cehaja, softa,
kahvedzija, sarac, imama, kao i u vrijeme pod Austrijskom
upravom gdje su se imana zanata i alata kao kontinuitet
zadrzali i danas; suster, snajder, moler....i ostali
prihvaceni toponimi bosanskog jezika. 
U vakufnami Smail-aga navodi dijelove svog imanja i diktira,

...od mosta Povine gore prema Kamenjaru ( bosanska rijec), a
odatle Vucijom Dolinom (nije Kurjakova Dolina; vuk, kurjak,
wolf) onda srtom Bajrine Vrtace, Milosev cair(??-prva turska
rijec) onda na rijeku Vrbas (ilirska rijec) preko Sutorine,
Bocac, Varos (madjarska rijec), Miloseva kuca, ispod nje
potok i opet most Ponir gdje je kraj mog imetka...”

“Familija Smailagic naslijedjuje rodoslovlje vise po
civilnoj tituli “aga”, gazda, gospodar, prvak, vojni
zapovjednik/dizdar, ali i  pocasni naziv  nizih oficira (do 
bimbase =major).  Nisu poznate podloze, Smailcehajic
(kol-cehaja=pukovnik), Smailbasaic (basa=glavni)
Smailbimbasic (bimbasa=major) ili Smailpasic.Ako u
pojedeinim prevodima i stoji da je “aga” janjicarski
zapovjednik tesko je vjerovati da bi onda Kresevljakovic ili
Vego spominjali  grad Bocac kao grad “sa posadom i grad sa
malo topova”, jer je janicar pripadnik specijalne Osmanske
pjesadije (Celebija, Putopisi, Sarajevo-Publising 1996).
Mislim da bi prevod turske rijeci “aga” iz Baseskijinih,
Ljetopisa–Sarajevo Publising 1997, u prevodu; imucan ili
ugledan covjek, bio najrealniji...

Grof
  



Komentar Br.60
Poslao : Fada fadila.hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 16.03.2009.
Dragi moj bruder Nisko, drago mi je da si se javio, nisam u
to niti sumnjala, ali svakako, želim ti zahvaliti na ovako
iscrpnim podacima, koje si nam podastro tako glatko.
Vjerujem da se vidimo u BL i Agićima. Pozdrav za tvoju
familiju i tebe od švesterke Fade. Ostajte mi živi i zdravi.
Imaš E- mail javi se kad stigneš Grofe.



Komentar Br.61
Poslao : za 58
Datum : 17.03.2009.
Da li se moze znati ko trazi Drimbu???




Komentar Br.62
Poslao : Smailagic
Datum : 17.03.2009.
Drimbu trazi prijatelj iz "Nine Marakovic"



Komentar Br.63
Poslao : aida dairu@glocalnet.net
Datum : 18.03.2009.
Sinac trazi Drimbu!



Komentar Br.64
Poslao : Fada fadila.hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 19.03.2009.
Obraćam se osobi koja se javila pod pseudonimom AGA,  i
želim joj reći da ova tema o kojoj piše, nema nikakve veze s
familijom Smailagić i njihovom okupljanju ove godine na
rodnoj grudi njihovih djedova.
Mislim da nije lijepo ubacivati bilo kakav trn i ružne
primisli u vezi s ovom ovako lijepom porodičnom intimom. 

Hvala!



Komentar Br.65
Poslao : SINAC
Datum : 20.03.2009.
SAGA O EJUBU (OTAC AGO) SMAILAGIC

Moj did Ejub Smailagic rodjen je 1892. U Agino Selu. Njegova
zena Rabija je rodjena u trebinju u poznatoj porodici
Hajdarhodzica. Iz te porodice poticu poznati glumac Izet
Hajdarhodzic i njegov sin Igor Hajdarhodzic takodjer glumac.
Zivjeli su dugo u Dubrovniku a kasnije u Zagrebu. Poznati
“DUBROVACKI TRUBADURI “ su sa pjesmom “JEDAN DAN, SAMO JEDAN
DAN” pobjedili u bivsoj SFRJ i pjevali na Euroviziji. Njihov
solista je bio Hamo Hajdarhodzic takodjer iz te familije.
Elem Rabija je sa svojom familijom prije 1. Svjetskog rata
krenula iz Trebinja za Tursku kao muhadzer. Na putu kroz
Kosovo i Makedoniju poharala ih je opaka bolest kuga. Neki
su poumirali na tom putu. Neki su nastavili put i otisli za
Tursku. Neki su se vratili u Bosnu. Rabija je ostala siroce
i smjestili su je u Banja Luku kod rodjaka. Zivjeli su u
kuci u koju se zenidbom doselio Naim Smailagic (Ejubov
rodjak). Posto je Ejub bio za zenidbu nafalili su mu Rabiju
i on je nju ozenio i doveo u Agino Selo. Iz iste ce kuse u
B.L. mnogo godina kasnije pobjeci moja majka Hasiba i udati
se za oca Camila. To je bila nekakva sudbina. Ejub Smailagic
je sa Rabijom dobio 1914. god. kcerku Hasibu. Iste godine
otisao je u rat da brani granice Austrougarske monarhije i
cara Franje Josipa. Ratovao je u nekakvoj “Galiciji” a i na
poznatom “Soskom frontu” protiv talijanske vojske. Dogadjalo
se to na rijeci SOCI u Sloveniji. Ejub je bio veoma snazan
covjek. Prema njegovom vlastitom kazivanju u hrvanju
slobodnim stilom nije mu bilo ravnog u njegovoj regimenti. 
Formirane su bile cete “Bosnjaka” sa fesovima na glavi. U
tim cetama sa fesovima na glavi ratovali su i pravoslavci i
katolici kao ratnici iz BiH. Komanda im je dvala zestoko
pice, rum, pa kad bi se opili i krenuli u juris sa puskama i
handzarima talijanski vojnici su bjezali, bacali oruzje i
ostavljali sve za sobom. Nakon zavrsetka rata 1918. god.
Ejub se vratio u Agino Selo. Rodio se dajdza Nail 1920., pa
Adevija, Beba i Smajo. Rabija je umrla 1944. god u G. Seheru
kao muhadzer iz Agina Sela.
Ejub je umro 1965. god. U Mahovljanima kod Laktasa. Tamo su
Smailagici dobivali zemlju i kuce i nastanili se tokom
1949-1950. god. Vlasti im nisu dozvolile iz sigurnosnih
razloga povratak u Agino Selo. Na terenima gdje je danas
banjalucki aerodrom sam kao dijete kod dida provodio ljetne
raspuste sa ostalo djecom Smailagica. Sudbina se i tu
kasnije poigrala sa Smailagicima i njihovom zemljom.

Smailagic Husein-Sinac



Komentar Br.66
Poslao : sinac
Datum : 20.03.2009.
Zenidba Smailagic Camila (sina Hasana i Hasnije)

Camil je rodjen 1908., a njegova supruga Hasiba je rodjena
1914.
Sobzirom da su Smailagici u Agicima zivjeli u jednoj urbanoj
sredini:sve kuce su bile duz jedne  glavne ceste sa nesto
manjih skaka sa pratecim objektima: dzamija, harem, mejtef,
citaonica i sl.
Prakticno su svi zivjeli u “dzematu” kako se nekad govorilo.
Svi su bili susjedi ili komsije. Svi su se poznavali. Eto u
takvoj sredini je plavokosi i plavooki Camil zagledao
crnokosu i crnooku Hasibu. Rodila se ljubav.  
Toj ljubavi se usprotivio Hasibin otac Ejub Smailagic, moj
did.
Hasiba je imala 17 godina. Ejub je morao sluzbeno u Banja
Luku jer je on bio muftar. Posto je osjetio da se Hasiba
zaljubila odveo je sa Sodom u Banja Luku. Odsjeli su na
Hisetima kod Naima Smailagica, sin Djulage. Kuca se i danas
nalazi uz Hisecku dzamiju. U njoj zivi sin Naimov Faruk i
njegova vesela i slatkorjeciva Vesna. Elem, bez telefona i
mobitela jedne noci Camil i njegov amidzic Kasim usuljaju se
u Naimovu bastu i bacajuci kamencice na prozor dozovu
Hasibu. Kasim joj je naredio: “Brzo se spremi, dosli smo da
te vodimo! Oraganizovali smo i svatove.” Hasiba se onako
pospana malo kolebala pa joj je Kasim priprijetio:”Sta
mislis ti……….” Hasiba je izasla nesto iza ponoci kroz
prozor, otisli su pjesice u Gornji Seher. Tu je ih je ispod
drvenog mosta cekao fijaker. Tu se danas nalazi veliki
betonski most preko Suturlije na uscu Suturlije u Vrbas.
Odjezdili su velikom brzinom i u strahu desnom obalom Vrbasa
posto su presli most u G. Seheru. Put ih je vodio kroz
Karanovac u Agice. U medjuvremenu se Ejub probudio i
primjetio da nema Hasibe. Na brzinu je uzeo pistolj, uzjahao
Naimovog konja i krenuo u potjeru za svatovima. Put ga je
onako zadihanog doveo do gostione i konaka Stojana Kajkuta
koji je dobro poznavao Ejuba jer je cesto tu navracao da
odahne i popije koju rakiju. Konak i gostiona su se nalazili
u neposrednoj blizini mosta preko Vrbasa u Karanovcu. Kajkut
je ispitivao Ejuba gdje se tako zuri. Kada mu je ovaj rekao
da je tuda davno protutnjao fijaker sa svatovima i da su oni
sigurno vec stigli u Agice. Ejub je odustao od potjere,
ispio koju casicu i smirio se. U medjuvremenu su svatovi
stigli pred Camilovu kucu koja je bila u neposrednoj blizini
Hasibine (Ejubove) kuce.  Hasibina sestra Beba je tada bila
mala djevojcica i gledajuci te svatove je zaplakala sa
rijecima:”Pa odvedose Hasibu u Camilovu kucu, a nisu je
doveli u nasu kucu”.Eto tako su se ozenili Camel i Hasiba. 
Kasnije su izrodili sedmoro djece. Postavljalo se neprekidno
pitanje da li su Cami i Hasiba rod. Camilova strina (tetka
Ziza) je bila rodjena sestra Ejuba, bila je i majka Kasima
koji je sve ovo “rezirao”.Dakle Ejub je ujedno bio i dajdza
Kasimu, dok je Kasimov otac Asim bio amidza Camilu. Pa de ti
sada vidi da li su Hasiba i Camil rod. Mi, njihova djeca i
sada mislimo da su oni bili rod ali srecom ne tako blizak,
jer ni jedno od nas djece nije se rodilo sa nekakvom
falinkom. Meni licno je bilo uvijek simpaticno kada nam je
dolazila u goste “tetka Ziza”. Nasa majka Hasiba bi je
zagrlila sa rijecima: ”Draga moja tetka nek` si nam dosla”.
Zatim bi je zagrlio Camil sa rijecima: ”Koga to vidim,
strina Ziza dosla…..bujrum”.

Smailagic Husein-Sinac



Komentar Br.67
Poslao : alma almareza@msn.com
Datum : 20.03.2009.
Interesantne price i dogodovstine, ljudske sudbine. Mada sam
ih nebrojeno puta slusala uvijek su isto nevjerovatne i
interesantne za cuti.

Hajde sad tata onu meni najljepsu ljubavnu bajku:
Kako je Siba pobjegla za Camila



Komentar Br.68
Poslao : Aida K. za Zeljku
Datum : 22.03.2009.
Zeljko,

jesi li ti Smajin sin i Amelin brat? ako jesi, molim te da
mi napises njenu e-mail adresu ili joj prebacis moju. 

puno te pozdravljam.



Komentar Br.69
Poslao : Ibro
Datum : 22.03.2009.
Veliki pozdrav familiji Smailagic. 
Gospodin Nisko Smailagic je veliko ime i BL intelektualac.
Drago mi je citati njegove textove,kao i ostalih iz te
familije.Primjecujem da je i Aida K.dio pisanih rijeci
sto pojacava dalje efekte citanja.Uvazena gospoda Refika
takodjer je dokazala svoju visoku vrijednost na forumu
cafekajaka dugi niz godina.Text gospodina Huseina-Sinca
povezujem sa mojim didom koji je takodjer rodjen 1982 god
i bio na frontovima slicnim koje je Sinac opisao.
Spominjan je navodno i cuveni tirolski front u kome su 
ucestvovali.Ako kojim slucajem postoje neki podatci u vezi
sa tim dogadjajima,veoma sam zainteresovan citati.
Ibro



Komentar Br.70
Poslao : Za Ibru
Datum : 23.03.2009.
Dragi Ibro,
hvala na lijepim rijecima, a to sto pises da te zanima u
vezi nasih djedova koji su bili na mnogim frontovima u I
svjetskom ratu, vjeruj i mene jako zanima.
Cula sam od svega po malo, a po nesto se sjecam iz
djetinjstva.
Pricali su mi o mom rahmetli didu (majcinom ocu) Tahiru
Sabanovicu i njegovom bratu rahmetli Selimu Sabanovicu da su
bili negdje na frontu izmedju Italije i Austrije, rat ih
razdvojio i tamo se slucajno ponovo sreli. Obojica
prezivjeli i o tome pricali, a meni uvijek bilo zao sto sam
malo od toga cula i sto nigdje ne nalazim nikakvih
podataka.
Pozdrav do sljedeceg susreta.
Refika



Komentar Br.71
Poslao : alma
Datum : 23.03.2009.
Smailagic

Det finns 90 som heter Smailagic i Sverige, vilket gör det
till efternamn nr 1540 i popularitet. 

Efternamnet Smailagic finns i 8 län och 9 kommuner. 
Topp-län: 
Västra Götaland 25
Skåne 17
Östergötland 13
Stockholm 7
Gävleborg 7
Topp-kommuner: 
Norrköping 10
Stockholm 7
Sandviken 7
Uddevalla 7
Vänersborg 7



Komentar Br.72
Poslao : alma
Datum : 23.03.2009.
Smajlagic

Det finns 44 som heter Smajlagic i Sverige, vilket gör det
till efternamn nr 1586 i popularitet. 

Efternamnet Smajlagic finns i 4 län och 4 kommuner. 
Topp-län: 
Västra Götaland 17
Skåne 11
Stockholm 10
Östergötland 6
Topp-kommuner: 
Stockholm 10
Göteborg 8
Borås 8
Malmö 7



Komentar Br.73
Poslao : alma
Datum : 23.03.2009.
Smailagic ili Smajlagic

...je zapravo isto prezime ali se pisalo greskom na oba
nacina pa su cak mnoge osobe imale obadvije varijante u
razlicitim dokumentima. Cini mi se da je moj otac (Sinac)
cak imao i Smajilagic u nekom dokumentu. Po pricanju
starijih postoji vise familija Smailagic na prostorima bivse
Juge koji nisu rod. 

U dva predhodna komentara sam kopirala statistiku Smailagica
i Smajlagica u Svedskoj. Da li su svi rod???..ko to zna.
Naravno ima nas vise djevojackih "Smailagicki" koje ne
ulazimo u prilozene podatke ali zato nam one udate kao npr.
moja majka Marija popravljaju prosjek.

Pozdrav svima
Alma (Smailagic) Shafiee



Komentar Br.74
Poslao : Aida K.
Datum : 24.03.2009.
dragi Ibro,

u narodu se kaze "lijepe rijeci krase lijepe ljude".
e zato si mi posebno drag!

voli te Aida



Komentar Br.75
Poslao : Sakib Smailagic
Datum : 25.03.2009.
Ovaj komentar i dilema o prezimenu Smailagic je rijesen
prije 60 godina , naime u hrvatskosrpskom Pravopisu prije 60
godina jepisalo specijalno kako se pise tocno prezime
Smailagic.Naime prezime Smailagic je izvedeno od imenice
Smail a ne od imenice Smajl ili Smajil sto je pogresno.Stoga
nije nikad kasno da se ta sitna greska ispravi.Stoga
pozdravljam sve Smailagice i Smajlagice ma gdje bili.Medju
posljdnjim Mohikancima iz Agina sela koji su tamo rodjeni to
sam tkodjer i ja.  smailagic Mehmedalije Sakib Örebro
Sverige.



Komentar Br.76
Poslao : Smailagić Enes vebes@bih.net.ba
Datum : 26.03.2009.
Dragi Smailagići,

želio bih najprije da vas sve pozdravim, a nakon toga da vas
podsjetim na inicijativu kojom je i otvorena ova stranica, a
to je posjeta haremu Smailagića i Agićima ovoga ljeta i
namjera da se taj harem obnovi. Želim vas također upoznat sa
aktivnostima koje su do sada poduzete u vezi sa vraćanjem
harema Smailagića u posjed i na upravljanje poridici
Smailagić.
31.10.1990. Skupština opštine Banjaluka na svojoj sjednici
održanoj toga dana donijela je odluku da harem Smailagića u
selu Agići postaje vlasništvo porodice Smailagić. To je i
službeno objavljeno u Službenom glasniku br. 10/1990. Po toj
odluci Smailagići su bili dužni održavati harem po propisima
zakona o zaštiti i korištenju kulturno-historijskog i
prirodnog naslijeđa. Službeni list SRBiH broj 20/85.
Mi Smailagići smo tako i postupali i prije donošenja ove
odluke. Radnim akcijama i prikupljanjem novčanih priloga od
članova porodice Smailagić harem je ograđen, očišćen,
pronađeni su stari nišani i ponovo vraćeni na njihovo mjesto
- po kazivanjima tada najstarijeg među nama rahmetli Zaima
Smailagića. Izrađeno je i postavljeno zajedničko
spomen-obilježje svim rahmetlijama (po nacrtu Nisveta
Smailagića). Godine 1991/1992. kao što možete pretpostaviti
ograda, nišani i spomen-obilježje je srušeno, svo drveće
unutar harema posječeno. Harem su uzurpirali najbliži
stanovnici i napravili svoju ogradu tako da se harem
Smailagića više nije mogao ni razaznati.
To potvrđuje Husein-Sinac Smailagić koji je obišao harem
ljeta 2008. godine. U oktobru 2008. godine angažirao sam se
u općini Banjaluka da se harem ponovo vrati u posjed
porodice Smailagića. Tako smo 13.10.2008. uspjeli dobiti
katastarski list nepokretnosti broj 90/0, a 14.10.2008.
zemljišno knjižni izvadak broj 32508/08 o vlasništvu nad
haremom. po novom zakonu BiH i RS vlasnik harema je Islamska
vjerska zajednica koja nam je dala odobrenje kao porodici
Smailagić da možemo pristupiti obnovi i uređenju harema. Kad
uzrupatori harema poskidaju svoje ograde (a obećali su tu
usmeno Sincu Smailagiću koji je s njima razgovarao) trebali
bismo izvesti geometra na teren da ponovo obilježi međe
harema. Tada možemo početi sa ograđivanjem i uređivanjem
harema kako se između sebe dogovorimo, a to smo dužni i
prema navedenom zakonu a i radi naših rahmetlija.
Harem je površine 1160m2, a kad geometar iscrta međe harema,
znat ćemo i dužinu ograde koju treba napraviti.
Za sve ove aktivnosti, dragi Smailagići, morat ćemo sami
prikupljat novac npr. na jednom računu u banci. Tako smo to
radili i ranije a sve je te poslove blagajnika izvrsno
obavljao rahmetli Hidajet Smailagić sa velim entuzijastvom i
ljubavi.
Pišite vaše prijedloge i ideje o svemu ovome na ovaj forum a
ja vjerujem da ćemo zajednički sve ovo i još više
ostvariti.
Pozdrav svim dobrim i časnim Smailagićima ma gdje bili, ali
i onim drugima koji nam se iskreno pridruže.
Selam
Smailagić Ćamila Enes i Smailagić Enesa Vedad



Komentar Br.77
Poslao : aida
Datum : 29.03.2009.
Kako je neko vec jednom rekao:"Kako vas je lijepo citati!"

Pozdravljam ovom prilikom posebno amidzu Enesa i
Vedada(najmladjeg medju nama unucima)i dajem punu podrsku
njihovom zadnjem javljanju. Ja sam kao dijete bila prisutna
kada se podizao spomenik i na neki nacin pasivno ucestvovala
u tome, donoseci vodu i hladno pivo,ali i shvatila i naucila
da je to dio i mene. Necu nazalost biti u prilici da u julu
mjesecu ucestvujem na zajednickom okupu Smailagica ali
svakako kao sto je i Zeljko naglasio u svom komentaru zelim
da ucestvujem svojim novcanim prihodom. 
Predpostavljam da ce ziro racun biti objavljen kada za to
bude zrela situacija.

Pozdrav svim mojim Smailagicima
Aida (Smailagic) Dervisic

ps
pusa Tariku i Salahudinu



Komentar Br.78
Poslao : alma
Datum : 29.03.2009.
Kako je neko vec jednom rekao:"Kako vas je lijepo citati!"

Pozdravljam ovom prilikom posebno amidzu Enesa i
Vedada(najmladjeg medju nama unucima)i dajem punu podrsku
njihovom zadnjem javljanju. Ja sam kao dijete bila prisutna
kada se podizao spomenik i na neki nacin pasivno
ucestvovala
u tome, donoseci vodu i hladno pivo,ali i shvatila i
naucila
da je to dio i mene. Necu nazalost biti u prilici da u julu
mjesecu ucestvujem na zajednickom okupu Smailagica ali
svakako kao sto je i Zeljko naglasio u svom komentaru zelim
da ucestvujem svojim novcanim prihodom. 
Predpostavljam da ce ziro racun biti objavljen kada za to
bude zrela situacija.

Pozdrav svim mojim Smailagicima
Alma (Smailagic) Shafiee

PS
pusa svima



Komentar Br.79
Poslao : aida
Datum : 30.03.2009.
Eto odleti moj komentar bez da posaljem pusu najmladjoj u
"jatu" (kako je to Hasan uvijek nazivao)praunucadi Hasibe i
Camila.

MAKSUZ PUUUUSSSSSSSSAAAAAAAA maloj NAILI

Voli vas Aida



Komentar Br.80
Poslao : vedad vebes@bih.net.ba
Datum : 30.03.2009.
Osim Salahudina i Tarika imam ja i Nailu :)
Pozdrav
Vedad



Komentar Br.81
Poslao : Zeljko Smailagic zeljko.smailagic@yahoo.com
Datum : 30.03.2009.
Za Aidu K.

Email je amelalolic@yahoo.com
Puno pozdrava,
Zeljko



Komentar Br.82
Poslao : Fam. Breitenberger zbreitenberger@telia.com
Datum : 14.04.2009.
Omaskom zaboravih da navedem i porodice Kulenovic i Jokic



Komentar Br.83
Poslao : Fada fadila hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 19.04.2009.
Vrijeme prolazi brzo, čini mi se da smo malo stali. Trebali
bismo se već oglasiti u vezi s dolaskom, makar približno i
kako se dogovoriti oko otvaranja žiro računa za ograđivanje
harema. Ovo sam navela da bismo počeli razmišljati i
planirati. Drago mi je da si se sjetio Zlatko,  Rabije i
Reze. Nadam se da će se i oni odazvati i doći na naš skup.
Hajdemo Smailagići. Sve vas pozdravljam iz Tuzle, grada soli
u kojem se tako skupljaju familije, a ja im budem zavidna.
No, nadam se da ćemo i mi to uspjeti ove godine a i u
buduće.Pozdrav svim Smailagićima ma gdje da su!!!
Refiki Šuvalić ću se javiti e-mailom, obećala sam.



Komentar Br.84
Poslao : Sabina Smailagic sabina.smailagic@vgregion.se
Datum : 20.04.2009.
Ovim putem zelim da pozdravim cika Enesa i njegovog sina
Vedada, nadam se da cete me se sjetiti. Ko bi rekao da cemo
imati isto prezime.

Sabina (Enesa - Dolac)Basic Smailagic



Komentar Br.85
Poslao : Zlatko Breitenberger zbreitenberger@telia.com
Datum : 23.04.2009.
Za Fadu !
Prije mog E-maila, koja je objavljen, poslao sam jedan
E-mail sa 
molbom da se objavi na koji nacin mozemo pomoci akciju u
obnovi ograde
harema i spomenika. /broj racuna i slicno/.
Nije objavljen?
Greskom zaboravih navesti familije brata i sestre.
To je to.
Iskreni pozdravi tebi i familiji od Breitenbergerovih.



Komentar Br.86
Poslao : enes
Datum : 23.04.2009.
za 84. sabina smailagic

Hvala na pozdravima.
Ja sam evo trenutno u Trollhättanu kod brata,od tebe 10 km
udaljen.
Pozdrav Enes



Komentar Br.87
Poslao : fada fadila.hajdarovic@bih.net.ba
Datum : 24.04.2009.
Zdravo Zlatko, danas ću zvati Sinca na telefon da čujem šta
on ima u planu i da li je već s nekim nešto ugovarano.Mislim
da će pasti prijedlog, uglavnom tu smo. Sinac je trenutno
nešto bolestan, ali znaš nas Smailagiće, da nećemo proći bez
dogovora (samo se sjeti svoje majke), koja je bila div od
žene, a mislim da smo svi negdje tu od riječi i akcije.Ne
sumnjam da ogradu nećemo napraviti, voljela bih da nas bude
u Agićima poprilično,i da uspije taj naš susret.Javit ću se
ako nešto saznam o svemu, puno pozdravljam tvoju familiju i
tebe.
Sinoć sam se javila e-mailom Refiki, nadam se da će otvoriti
poruku. Ne poznajem je fizički,ali je izgleda osoba koja zna
da voli ljude i topla je za familiju. Volim ljude koji drže
to tradicije. fada.