Tema : BANJALUCKI PJESNICI


   


Poslao : nerkogalesic
Datum : 01.04.2014.
               U tudjini                                    
                              Tu je tudjina.Tu si sam.      
                                           Bez
domovine,tvoga doma.                                        
Nema radosnog jutra,                                        
    dana koji se utrkuju,planova za sutra.                  
     Gdje je djetinstva dolina pitoma,                      
           gdje su cvijetne livade,                         
            bose noge u rosi,gdje korak koji nosi?          
              Sve daleko postade.                           
                 Tu je tudjina.Tu je kraj.                  
                  Bez vatre si,bez topline.                 
                   Nema prijatelja,vaj,                     
                        ni intime,ni blizine.               
                          Gdje su mladosti staze znane,     
                              gdje duga sto viseci ostade,  
                             mjesecina pala na beharli
grane?                                     Sve nedokucivo
postade.                                        Tu je
tudjina,Tu si ti.                                     Bez
pokreta ,bez leta.                                         
Nema mastanja,ni snova,                                     
    ni daska novoga svijeta.                                
        Gdje su zrelosti zvijezde sjajne,                   
         usponi na vrhunce,kosmicke tajne?                  
           Sve minu....skliznu u tisinu.                    
          Tu je tudjina.Tu si sam.                          
                                Svojoj si sudbini na cistini
                                    radi posljednjeg boja.  
                                        Samo dusa drhtav
plam,                                       nespokojna dusa
tvoja                                              do starog
zeli ognjista.                                     Niotkuda
odgovora.                                                Tu
ja tudjina.Tu si nista.                                  
........AKO I KADA SE VRATIS                                
       Ako i kada se vratis                                 
                svome gradu nakon godina dugi;              
                         hoces li biti kadar da shvatis     
                              da to nisi ti vec neko drugi? 
                                     Ako i kada se vratis   
                                                svome
gradu,tom prijatelju starom,                                
hoces li tada da shvatis                                    
       da te ne docekuje ranijim zarom?                     
       Ako i kada se vratis                                 
                          svome gradu u neki sudjeni cas,   
                                 hoces li smoci snage da
shvatis                                  da vrijeme je stalo
izmedju vas?                                 ......Ove dvije
poezije koje se ticu nas koji zivimo van nase domovine i
naseg najljepseg mjesta na svijetu BANJALUCI.Poezije su iz
knjige KAO VRELO DZENETSKO pisca naseg rano preminulog
predivnog,bolesno zaljubljenog u svoj rodzeni grad kome je
posvetio cijeli svoj zivot i koji je preminuo u
izbjeglistu.Umro je u Malmeu u Svedskoj.Bio je dusa od
covjeka i kao doktor i kao zabavan o svi koji su se druzili
sa njim su ponosni da je takav covjek bio njihov
prijatelj.Ova knjiga rahmetli DR.ALIJE KAPIDZICA-ALKAPA je
po mnogo cemu raznovrsna,satkana od
aforizama,humoreski,izreka,pjesama,prica,pjesama za
djecu,ali nije uspio je uspio zavrsiti pa su bili uskocili
udruzenja koji okupljaju B.Lucane u Malmeu.Ostalo je ovo
njegovo djelo,koji je,na neki nacin,i prica o njemu,ali i
nama,knjiga koja je dar i uspomena i sjecanje i-nas i
njegov-nezaborav.                                           
       NEKA MU JE VJECNI RAHMET.



Komentar Br.1
Poslao : TOLA
Datum : 11.02.2009.
AFERIM"tola.



Komentar Br.2
Poslao : neispavanaPrenosi
Datum : 11.02.2009.
     
             ALKAP

Vrbas je oplicao kao nikad prije.Namacem se koliko vrijeme
dopusta,a `izmedju` se druzim sa ono malo njih koji ostase.
Laprdam kao i za onog vakta kad je Bog hod`o po
Banjaluci.Joco Bojevic,Lojzo Curic,Dzevdo Jakupovic i raja
sa Studenca i danas se pozdravljaju sa Jocinim
`Zdravere!`.Ovi novi naucili voziti `dajak`-ama nekako
nazor.
Juce sam prosao Abacijom.Bijase blizu ponoc.Ispod Oraha,pa
prema Zelenom mostu-oblaci dima`trave``koju duva skupina
mladjarije.
Sat kasnije sakupi se nas pet-sest.Sa rostiljem i gitarom.
Jest da ce uskoro zora,no ceif je ceif,i -da ne
duljim-nadvladasmo `travu`.Rostiljem i tihom pjesmom.Uz
mekanu rakiju i u Vrbasu hladjeno pivo.
Kad je od Rebrovca sunce zasvijetlilo obrazi onih koji su
pozaspali u travi bijahu isarani
busenjem...Prave,banjalucke,sparusene trave...
Sjecanja saplicem oko Oraha,Alije i Abacije...
                    ************************
Ljeto 1992.
Svakoga dana,iza popodneva,ceka me doktor Alija u Domu
zdravlja.Odatle najkracim putem,idemo do
malog`Borca`.Mujcinovog.
Pije se `Cezar`.Sa ledom.
`Znas li ti pripremiti pajsl?`pita Alija nekog subotnjeg
popodneva,a sunce navaljuje vrele nebeske orgije.Alijina
supruga Maja(Marija)bijase tada u Hrvatskoj.`Kad li ce se
vratiti?`zapitkuje i sebe i mene Doktor.
`Znam pripremiti pajsl.Onako-za umakanje!`
`Pa onda ga sastavi do popodne!`,veli Alija
Plazimo pjesice do Abacije.Nogu pred nogu.Zvizdan uzario,a i
`Cezar`
se na ledja navalio.
Pod Orahom sofra pogolema,a pajsla -tek serpica.
`Ne sekiraj se`kaze Doktor,`bice to dosta,jer ovi meze tek
na zub,ali piju do noci!`
I bi tako.Negdje prije devet uvece(Bogu hvala,tog dana ne
bijase`racije`na Vrbasu)nadigosmo se kucama.Idem u Borik,a
prespavacu kod Doktora.
Alija ne dade da bacim ribama preostalo jestivo.
`Ponesi serpicu,valja nama nesto i kod kuce jesti!` 
Sjetih se Isusa koji,sa par struca i nesto riba,nahrani
cijeli stadion:sigurno su i oni mezili-nema druge!
Rastadosmo se prvog aprila 1993.
`Vise se necemo vidjeti`rece Alkap.
Zagrlih ga i sapnih:`Ne seri!`
`Evo ti rokovnici sa pjesmama i aforizmima;ne smijem to
nositi da ne bi bilo problema sa policijom.Predaj ih,jednog
dana,mojoj Leciji ili Amili...Ako budes ziv i zdrav,a znam
da hoces...`
Sve to sam,kasnije ostavio u Boriku ,kod matere.
                   *************************
Kada je mati u martu 1995.cula da sam uhapsen,spalila je sve
sto bi,mene i drugog,moglo `kompromitovati`.Jadna stara-ne
zna da se takve stvari ne drze u kuci...
Tako su izgorjeli i Alijini rokovnici.Sacuvala je jedan u
kome je doktor cuvao`upresovan`list granate smokve koju
su,on i Maja,zasadili pod prozorom.
Prvo sto su novi stanari-nakon sto su `zauzeli`doktorov stan
ucinili-bilo je da posijeku oko pet metara visoku
smokvu.Tada mozda jedinu u Banjaluci.
Alija je umro u tudjini.Od tuge.
--------------------------------------------
Pismo Banajlucanima na tradicionalnom okupljanju u
Malmeu,jesen 2003.

Napisao Slavko Podgorelec



Komentar Br.3
Poslao : TOLA
Datum : 12.02.2009.
Moje misljenje,ENVER(ENKO)KADENIC, daj boze da nase majke nas
nagrade jos sa slicnim,SVE JE MOGUCE! Ovom prilikom, nasem
dr ALIJI KAPIDZICU, LAGAHNA MU  ZEMLJA BILA,HALAL MU SVE
BILO,bio je veliki, kao i VELIKI PRIJATELJ OD MOG ENKE
KADENICA

tola.



Komentar Br.4
Poslao : Hr.Miro Sojtaric
Datum : 13.02.2009.
O velikom zaljubljniku u nas grad doktoru Aliji Kapidzicu
nazalost i prerano otislim u bolji svijet.O covjeku
humanisti i pjesniku covjeku koji je ostavio dubokog traga
na skoro sva zbivanja u nasem gradu.Kao pacijent kod doktora
Alije imao sam prilike pogotovo zadnjih godina boravka u
nasem gradu zbog prirode moje bolesti/tada cesto se
susretati sa tom finom osobom.Samo pozitivno i posteno onako
ljudski iskreno prijateljski imao sam prvo fantasticnu
profesionalnu pomoc kod naseg doktora specijaliste opce
medicine,dobitnika najvecih republickih priznanja u
medicinskom radu mislim godine 1990, sjecam se da smo
jednoga puta u to ime pocastili se picem u kafani kod Brke
poslije radnog vremena cestitog nam ALIJE.Pomoc i u
savjetima privatne prirode sam imao zahvaljujuci valjda i
tome sto sam BSK-ovac,nas doktor je volio puno jako puno nas
BSK.Zadnji put imao sam priliku osjetiti dr.Aliju u njegovom
stanu u Svedskom gradu Malmeu.Za par dana spremao se da ide
u Bosnu da ide u Bihac,trebao sam i tada uslugu naime tetka
moje uvazene supruge zivjela je u Bihacu kao i moj/nas Tofko
Blagajcevic Bigi poznati Banjalucki nogometni as koji je
svoju nogometnu karijeru afirmirao u nk.Jedinstvo
Bihac.Doktoru nije bilo tesko ponijeti pisma za te dobre
ljude,skoro je zenina tetka Sena napustila ovozemaljski
zivot i preselila se na Ahiret.Nas Bigi nadam se da je dobro
i zdravo u Biscu/Bihacu jednom od najljepsi gradova u
BiH.Odlazak na rad humanitarni u Bihacku regiju nije se
povoljno odrazio na naseg dobrog doktora.Po dolsku natrag u
Kraljevinu Svedsku par mjeseci iznenadno nas je napustio
jedan od najveci humanista nasega grada,grada Banja
Luke,neka mu je veliko hvala za sva dobra djela koje je
ucinio nama svojim sugradjanima.Nek ti je rahmet veliki
beskrajni dragi nas doktore.

S postovanjem Hr.Miro Sojtaric



Komentar Br.5
Poslao : Vaja vaja321@hotmail.hr
Datum : 17.02.2009.
Zašto zvijezde trepere?
Baš ove noći...
Da l sad tek vide?
Il odavno već znaju....
Da mislim na tebe...
Da te silno želim...
I da maštam o tebi...
Baš svake noći.
Da li su i prije puno godina znale?
A možda i svojim prahom zapisale '
Da biti će.... baš ovako...
Ako jesu...i ako tako je....
prepuštam se....
Neka bude...jer...
sve u zvijezdama...
ZAPISANO JE

I nisam baš neki pjesnik ali osjetih potrebu da ljubav koju
nosim u sebi podijelim sa svojom rajom ma gdje bila.



Komentar Br.6
Poslao : nerkogalesic
Datum : 17.02.2009.
                  Banja Luka u sjecanju
                  Tamo negdje
                  u beskraju duse,
                  u izmaglici duse,
                  ja imam grad.
                  I modrozelena
                  tece rijeka
                  tece rijeka
                  kroz bespuca
                  moga sjecanja.

                  Vrbas,
                  obala i ja.
                  U modrim dubinama
                  obrisi Kastela.
                  boje se stapaju
                  u najljepsu harmoniju,
                  sjecanje.
                  banjaluka i
                  predvecerje.
                  obale se doticu
                  i dlanovi zaljubljenih.
                  a ja molim boga
                  da to ne ostane
                  samo u sjecanju.
   ova divna poezija je iz pjesama'svi nasi zubori' nase
banjalucanke velide dzigimovic koja sada zivi u new
milford,usa.ja bih molio gospodzu velidu da se javi na ovu
stranicu i da nesto vise napise o sebi.ova pjesma me vratila
na mlade dane provedene u banja luci.ja se izvinjavam zbog
tehnickih gresaka u pisanju problem -kompjuter-.
           mnogo pozdrava iz saint louisa i volio bih vas
vidjeti na majskim susretima ,da nam uljepsate vrijeme sa
vasim pjesmama.
                     

b



Komentar Br.7
Poslao : zvjezdana
Datum : 17.02.2009.
Vaja, krasno...
nastavi treperiti...
godi... prepoznati se... :)



Komentar Br.8
Poslao : nerkogalesic
Datum : 18.02.2009.
                      SAFIKADA
      
           Zasto im ne kazes,kako je to plemenito
           posteno,visoko i hrabro,
           svoja njezna djevojacka prsa pred top,
           a samo za ljubav Safikado.
           Il' je mozda bolje ovako
           nek ne znaju da si voljela
           Za njih je to zlocin koji kaznjavaju.

                   SVIJECA 1993

           I vidjeh svjecu na Safikadinom kaburu.
           Drhtava na sjecanskom vjetru,ali hrabra i gori.
           Ko li te upali,ko li smognu toliko hrabrosti
           i snage,u vapaju za ljubavlju,za slobodom duse,
           za slobodom srca.
           Ko li te upali da tako hrabro zmirkas i cadis
           stoljecima cadjav zid?
           Prizovi nam svjeco vjeru u ljubav i nadu u
slobodu.
           Gori,gori na sjecanjskom vjetru,drhti i
           podsjecaj na ljubav,
 Ova pjesma je napisana 1993 godine i prvi puta ide u
javnost.Napisao je moj prijatelj koji je dobio inspiraciju
za pisanje pjesama pocetkom ratnih stradanju u nasoj
drzavi.Uvijek kada smo se sastajali u kucama bez elektricne
energije ,prije njegovog odlaska u izbjeglistvo u  Dansku a
kanije u USA odnosno u Saint Louis divili smo se njegovim
pjesmama koje su nam u ono vrijeme lijecile dusu.Stotine
pjesama  on  je u ono doba napisao koje dosada nisu ugledale
svjetlosti dana.Dolaskom u Saint Louis i startom u Crvenom
Krstu njegov  zivot se u cijelosti promjenio,Uslobodno
vrijeme pise stvarno divne price u sedmicnom listu
Sabah,vecinom te price se odnose na nas grad Banja
Luku.Pored pisanja u listu Sabah dao je veliki doprinos
nasoj bosanskoj zajednici a prosle godine postao je Hadzija
odlaskom na Hadz.Radi se o nasem Banjalucaninu Dr.Halidu
Ajanovici,
           Za sve sto si dosada uradio za nas Banjalucane
jedno veliko HVALA.          




Komentar Br.9
Poslao : .Mirjam. .Salko.
Datum : 20.02.2009.
Hvala za krasne pjesme,hvala iskreno!Svako dobro i srecan
buduci projekat/pisanje.Hvala,citalac prognanik.



Komentar Br.10
Poslao : nerkogalesic
Datum : 20.02.2009.
                      BANJALUCKI BEHARI
              
             Nije to vise nekadasnje isto,
             Kao sto je znalo mirisati prije.
             Kada bih sva bivsa proljeca prelist'd.
             Kraj Kastela mocnog,dicne Ferhadije.

             A mahsuz sam isao iz svoga kraja.
             Gdje proljece ne dodje tako iznenada.
             Da osjetim radost tog prvog sjaja.
             Sto razlio bi se s kraja na kraj grada.

             Mamio me Mejdan,privila Hiseta.
             Da gledam dzemru kako vlagu pije.
             I kako proljece s rukama od buketa
             Rasipa korake pokraj Ferhadije.

             Bilo je rodbine,prijatelja dragih.
             I zato su jos ljepse mirisale basce.
             Pa svakog proljeca,puna zraka blagih.
             Banja Luka bjese moje hodocasce.

             Banja Luka bjese grad svih kalendara.
             Pamtec se posebno po svome beharu;
             Ti dosljaci za to nece imati dara.
             Vec oni sto je nose u rodnom kapilaru.

             Behari-nadahnuce za rijeci poetske.
             Izazov za ljubav,zivot i srecu;
             Banjalucki behari ljepote nebeske.
             Koje nikad ni ja zaboravit necu.
    Ovu predivnu pjesmu posvetio je svome gradu 2001-e
gospodin ISMET RAMLJAK.Ja mu se od srca zahvaljujem,u ovo
vrijeme kada se u nas grad vraca proljece.Kad olistaju
drveca,kad pocinje Visibaba da se radja,kad cijeli grad
zamirise po raznim cvjetovima i beharima.Vrijeme nove
ljubavi i jos vece povezanosti stare ljubavi.Sjedenja u
bastama raznih restorana i barova,pijenje jutarnje
kafe,citanja novina i dogovora za odlazak na
trecnjik,Sibove,Starcevicu u branje visibaba i opustanja uz
kafu i pjesmu koja je bila normalni pratilac u tome momentu
a naravno i rostilj.Bilo je to divno vrijeme.Poslije
rostilja vrijeme za slobodne aktivnosti,setnja kroz
sumarke,igranje nogameta i razmisljanja kako ce NK BORAC
igrati u nedelju.Bojazan opstanka u lizi,ili RK BORAC o
tituli u prvenstvu,naravno tu se smatra boks SLAVIJA ,KK
MLADI KRAJISNIK-BORAC-VREMEPLOV iostali.Izvinite otisao sam
malo od Pjesnicke teme ali povuklo me proljece i nasa
predivna BANJA LUKA.
               Pozdrav svima koji citaju ovu stranicu
odnosno ljubavi prema poeziji-pjesmi.



Komentar Br.11
Poslao : TOLA jasminka-t@hotmail.com
Datum : 20.02.2009.
Nista ljepse nego imati skolske drugare poput mog
NERKE"svaka ti cast ,vidi se kroz pjesmu ,ko je sa
,HANISTA"i nase skole za koju malo ko ZNA
selam MAX"cijelom S,LUISU ATEBI,ONO STO I SEBI POZELIO,tola.



Komentar Br.12
Poslao : ozren
Datum : 20.02.2009.
Zaista interesantno da se neko sjetio i ovakve teme. Svaka
cast i cest rahmetli dr. Alkapu i njegovoj pisanoj rijeci
sto tako lako dira srce, no, dodao bih jos jedno pjesnicko i
boemsko banjalucko ime. Vidim, citam, niko ga ne spominje a
itekako je zaduzio B. Luku, jer, izmedju ostaloga, njegova
pjesma "Minare", je usla u antologiju Bh poezije i, uopste,
knjizevnosti. Rijec je o Jovanu Joci Bojovicu!



Komentar Br.13
Poslao : nerkogalesic
Datum : 21.02.2009.
                         Minare

               Rodila te stijena,
               u oblak te zadi
               i vjecnost znamenja ti dariva.
               Stoljeca kraj tebe hode,
                     alem ti
               gromove pali.

               Demonski prkos
               ljepotu daje.
                  Nekad
               uronis u magle 
               i prenes se
                    tad,
               vrana jastreba na tebe goni.

               Davno si rodjen,
                   covjece
                   davno.
               Kad ponovo te stijena rodi,
                   postaces minare.
       Ovo je divna pjesma od naseg pjesnika JOVANA JOCE
BOJOVICA i VELIKA MU HVALA.



Komentar Br.14
Poslao : nerkogalesic
Datum : 22.02.2009.
Banja Luka je stalno davala u eter dobre glumce izmedju
ostalog Ruzicu  Sokic,Nelu  Elzisnik,Ugljesu Kojadinovica i
mnoge druge koji su proslavili nas van Banja Luke,ali jedan
glumac je ostao najvise u sjecanju i jedna divna pjesma koja
je posvecena njemu a napisao je ZLATKO FELIKS PREGL.

                   NA GLUMCEVOM GROBU

            U dubokoj travi
                   haremskih medja
                   drijema stari pauk
                   i njegova predja
                   saplice maslacke
                   dotaknute maglom
                   kao mlade mrave.
                   U grumenu zemlje
                   uprav iznad glave
                   stoji  stari nisan
                   na prvome suncu.
                   Stisan,
                   lahor se krije za
                   zovino granje.

                   danje svjetlo
                   tek sto nije
                   obasjalo grabe
                   usred cije 
                   mlake i nejasne
                   slutnje
                   cuju se da tutnje
                   cvorci
                   tetrijebi i zebe.

                   Jedan bulbul
                   srice iskidanu pjesmu
                   kao molitvu suncu
                   u kavezu tijesnu
                   insekti se micu.

                   Po kemenoj ploci
                   jos od noci
                   vlaznoj.........
                   Sve se nekud krece
                   mice i migulji.
                   Pcele,ose,cvrci...

                   Odnekud i bumbar.
                   Po bozjoj volji
                   spusti se na travku
                   ko cimbalo staro.
                   Zanjise je netom
                   i na zglavku herbe
                   ljuja se i klati...

                   Vlati kaduljice
                   skrivaju mu tijelo
                   crveno i bijelo
                   prostiruci haremom
                   sag,zelen i plisan.
                   U mirisu zemlje,
                   u jutarnjoj magli,
                   stisan,
                   uz ruzinu granu
                   ne u sredini
                   kao carski prijesto
                   vec nesto malcice
                   pomaknut u stranu
                   odmara se nisan.

                   Iznikao uz njega
                   u podnozju vlaznom
                   jedan se ljutic
                   neprimjerno zuti.
                   A on,pak,
                   Izapran od kisa,
                   i naleta vjetra
                   uprav prema suncu
                   -samo-
                   klati se i
                   suti
   Ova je pjesma posvjecena po mom  misljenju najvecem
Banjaluckom glumcu  ADEMU CEJVANU.Sta reci o njemu o
njegovom glumackom kvalitetu,i njegovim brojnim filmovima i
serijama samo da je bio vanserijski glumac koji nikada nije
zaboravio svoj grad.Koristio je svako svoje slobodno vrijeme
da trkne do svoje BANJALUKE i upije svo njenjo bogastvo u
sebe za jos kvalitetniju glumu.Nikada se nije stidio svoga
gradai punim ustima je izgovarao njeno ime.NEK MU VJECNI
RAHMET.



Komentar Br.15
Poslao : nerkogalesic
Datum : 24.02.2009.
                   HOMMAGE FERHADIJI
      
              Umrla je lijepa,
              Bijela-Ferhadija.
              A s njome sam,
              ljubavi.
              Malo umro i ja.
              O,reci,zivote,
              moja divna kazno,
              da na svetom mjestu
              nece biti prazno,
              jer ce se javljati
              skoro svakog dana
              bogomolja stara
              ko fatamorgana.
    
    Poznati Banjalucki profesor i knjizevnik ANTO
COSIC,rodjen u Maglajlica sokaku u Banja Luci,a umro kao
izbjeglica,juna 1998 u Okucanima,napisao je brojne price
vezane za svoj rodni grad.
    Rusenjem Banjaluckih dzamija a narocito Ferhadije i
Arnaudije,izmedju kojih je proveo svoj najljepsi dio
zivota,odbolovao je kao i svi pravi Banjalucani koji su
voljeli svoj grad i njegovu ljepotu.Stihovima divne pjesme
'HOMMAGE FERHADIJI' puno je rekao.
   Hvala mu za sve sto je ucinio za svoj grad i da pociva u
svom miru.



Komentar Br.16
Poslao : nerkogalesic
Datum : 24.02.2009.
                   'GORNJI SEHER'

                 Korak po korak
                 uz uspavanku vode
                 po budnome
                 a bivsem
                 danu u pohode
                 u kom je mir sve ceg se ruka takne
                 u kom je grijeh i kad se trunka makne
                 u kom je doba jesenje
                        Zlatno
                 na svakom satu ostavilo klatno
                 i caralo kraj svake avlije
                        i kraj kuce
               pa jesan mirise i kad ljeto osvice........
     Ovu predivnu pjesmu napisala je nasa dama NASIHA
KAPIDZIC-HADZIC.
     Drage Seherlije ponosite se ovom predivnom pjesmom,jer
stvarno da nije bilo GORNJEG SEHERA ne bi bilo ni Banja
Luke.





Komentar Br.17
Poslao : nerkogalesic
Datum : 24.02.2009.
          Budi oprezan Krupne rijeci te najbrze mogu uciniti
sitnim.
          U pomrcini i svitac postaje zvijezda.
          Nije mudro prosirivati horizonte onome u koga
covjeka nije na vidiku.
          Razlika;biografija nastoji da nesto
kaze,autobiografija da stosta presuti.
          Ako se svugdje dizu ratne zastave,ko ce ih poslije
spustiti na pola koplja.
          Usutkan covjek najrjecitije govori o svojoj
okolini.
          Budi posten,stvar je opredjeljenja.Biti dobar,to
je vec napor.
        
     Ova pjesma a covjeka koga sam posebno cijenio a dobri
ljudi brzo odu govori o njemu samom o kakvom covjeku se
radi.Ovu pjesmu posebno cijenim ,a napisao je ALIJA
KAPIDZIC-ALKAP.



Komentar Br.18
Poslao : nerkogalesic
Datum : 27.02.2009.
                          GRAD U NAMA

                     Uzeli su nam grad,
                      ali jos vise sebi.
                    Jer sami ne znaju citati
                    poruke sa otpalog lisca,
                     i ne mogu vidjeti
                    visove snova u vodi,
                     i ne znaju da grad
                    ima i ulice kroz srca.

                    I nisu nam uzeli grad,
                    tek nemustu prazninu.
                    Grad je otisao sa ljudima,
                     sa onima koji ga vole,
                    sad zivi u svakom od nas,
                    beskrajan u nasoj tjeskobi.

                    Sada jos vise volimo
                    i ono cega nema,
                    sada jos vise vidimo
                    ono sto je daleko
                    dok vjetar raznosi lisce
                    po alejama dusa
                    i rijeke teku u vis,
                    niz nase pruzene ruke.

      Ova pjesma puno prica o nama o nasim dusama i o  onima
koji su  ostali u Banjaluci da se bore na svoj nacin da
sacuvaju dusu naseg najljepseg grada na svijetu.Za nas koji
zivimo van naseg grada da se sto cesce sastajemo i nesto
ucinimo za nas grad.
       Najvise zahvale za ovu predivnu Banjalucku pjesmu
treba da zahvalimo nasem najvecem pjesniku[medzunarodnom]
ISMETU BEKRICU.
       Sta reci o njemu o Banjalucaninu koji je cijeli svoj
zivot posvetio kroz poeziju i price svom [nasem]gradu.HVALA
MU.
                            


Komentar Br.19
Poslao : nerko galesic
Datum : 01.03.2009.
                  NEOTVORENA KOVERTA

                  Dobivam a ne citam
                  vise pisma
                  pogledam postanski zig
                  i sve znam.

                  Uzimam kovertu kao
                  djecak igracku
                  a srce zakuca jace
                  neprocitana pisma
                  najvise govore.

                  I tako veoma cesto
                  druzim se s najmilijima
                  neotvorenim kovertama
                  koje oni meni i ja njima saljem.

        Ova pjesma me vraca u 1994 godinu kada sam sa nasim
Banjaluckim pjesnikom bio u Nepalskom bataljonu,i kopali
zajednickim snagama poljski WC.Radi se o nasem velikom
pjesniku KEMI,KEMICI,KEMALU COCI.Ova pjesma iz knjige
'NICIJI PJESNIK' nagradzena je 2001 godine nagradom 'SKENDER
KULENOVIC'. Kemice svaka cast.
         

                  




Komentar Br.20
Poslao : nerkogalesic
Datum : 02.03.2009.
                     TRAZIM TE 

                     Sve moje ceznje
                     strepnje i nade,
                     uputih Tebi,
                     moj voljeni grade.

                     Trazim Te,
                     u krosnjama lipe,
                     u listu kestena,
                     u mirisu bagrema.

                     Trazim Te
                     ispod vrbe zalosne,
                     u starim sjenama,
                     a Tebe vec dugo nema.

                     Zovem te 
                     sa obala rijeke,
                     sto sada u meni tece,
                     a rijeci meke postaju
                     gromada u suzi sto pece.

                     Trazim Te,
                     zovem 
                     gubis se u sjeni,
                     samo moja rijeka
                     uzdise u meni.

     Nisam mogao da odolim ovoj divnoj pjesmi od nase
Banjalucanke VELIDE DZIGUMOVIC.Molio bih gospodzu DZIGUMOVIC
ako je u mogucnosti da dodze na Majske susrete u Saint Louis
na promociju svojih pjesama.
     Bit ce nam cast je ugostiti.



Komentar Br.21
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.03.2009.
                     BOSANKA

                     Ona je zvjezdana noc
                     sto treperi nad kolijevkom
                     tek usnula djeteta......
                     Ona je radjanje jutarnje rose
                     na tek propupalom beharu.

                     Ona je svitanje svjetlosti neba
                     zlatnih suncevih zraka
                        sto miluju zemlju,
                     bude pjesmu slavuja
                     i osmijeh tek usnula djeteta.....

                     Ona je nepresusno vrelo
                     iskonske ljubavi i milosrdza
                     sto izviru iz srca plemenita.
                     Kad zapjeva
                     slavuji utihnu.

                     Kad prospe smijeh

                     Zivost i Radost beharaju 
                     A tuga nestaje.....
     
           Ovu divnu pjesmu o svim Bosankama na svijetu
napisao je Banjalucanin EJUB PASALIC,a pjesma je izdata u
njegovoj knjizi 'NEGDJE U SVIJETU' 



Komentar Br.22
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.03.2009.
                    FERHADIJA

                  Mjesec kano srp
                  nad bijelom Ferhadijom
                  i u slast
                  oboje
                  pozdravljaju
                  estetsku vlast.

                      PLOD

                  Sakriven
                  U cvjetnoj haljini
                  Plod
                  Nasmija se prvom snijegu 
                  Na Veselom brijegu.

                      IZLOG

                  U izlogu lutka
                  Gleda je djevojcica
                  I kroz staklo
                  Nudi joj bombon.

            Ove divne kratke pjesmice je poklon od 
Banjaluckog pjesnika DUSANA MATICA.Pjesme su jako stare
izdate su 1958 godine u knjizi'CIPELICE'.



Komentar Br.23
Poslao : nerkogalesic
Datum : 05.03.2009.


                 Vratit ce se prijatelji moji
              na teferic pod beharli granom,
              a Seherom,kraj bistra Vrbasa,
                 setace se lijepa Almasa.

                 Vrbas voda nosit ce jablana,
                   bekrije  ce piti sljivovice,
                 Ljepotice,cure nase mlade,
               nosit,cvijece na grob Safikade.

         Ovu divnu pjesmu napisao je Februara 1999 u
Svicarskoj nas sugradjanin DZEDO KOZARAGIC.Svi zivimo u nadi
da ce se to desiti jednog dana.



Komentar Br.24
Poslao : nerkogalesic
Datum : 07.03.2009.
                  Vrati ce se prijatelji moji
              na teferic pod beharli granom,
              a Seherom,kraj bistra Vrbasa,
                 setace se lijepa Almasa.

                 Vrbas voda nosit ce jablana,
                   bekrije ce piti sljivovice.
                 Ljepotice,cure nase mlade,
                 nosit,cvijece na grob Safikade.

        Ovu predivnu pjesmu napisao je nas sugrdzanin i
napisana je u Svicarskoj Februara 1999 godine.
        Hvala gospodinu DZEDI KOZARAGICU  NA OVOJ DIVNOJ
PJESMI,I SA OVOM DIVNOM PJESMOMSVIM BANJALUCANKAMA I OSTALIM
DAMAMA NA SVIJETU ZELIM SRETAN OSMI MART SA ZELJOM DA IM SE
NA SUTRASNJI DAN ISPUNE SVE ZELJE NA SVIJETU.



Komentar Br.25
Poslao : nerkogalesic
Datum : 07.03.2009.
                  Postoje dani da bi prosli
                  i ove noci tako duge,
                  al'eto nema cak ni suza
                  da zale sada nas......

                  A kad zazelim
                  da se vratim
                  i divnu da ozivim,
                  u pomoc mastu ja pozovem
                  i opet vidim sve.......
     Ne,ne placem,nisu to suze,to je samo vjetar,nije to
bol.... pod  svjetlima neona tudjih gradova,ja trazim davno
prosle dane,trazim kuce s prozorima kao na mojoj.Zalud..Idem
sada da ubacim novcic u turbe i zapalim jednu svijecu,tek
onako...Sad ce i peceni kesten da zamirise gradom,snijeg ce
opet pasti na jablane oko Ferhadije,dok kandilji gore.Na
okicene grane spustit ce se pjesma crkvenih zvona da ukrase
jos jednu bozicnu noc.
         Evo i voda se u cesme vraca,latice se u pupoljku
stiscu,a ljudihodaju unazad,dok Vrbas Seheru tece,i zato ne
placem,vjeruj mi.

        Ovu predivnu pjesmu napisao je nas sugradzanin
NEDZAD TALOVIC A PJESMA SA ZOVE'I VODA SE U CESME VRACA
,TOLA HVALA TI NA OVOJ DIVNOJ PJESMI.



Komentar Br.26
Poslao : nerkogalesic
Datum : 07.03.2009.
       Moje izvinjenje gospodinu Talovicu zaboravio sam da
je Toli perzime Trnovac,ali ja mislim da nema ljutne,jos
jednom moje izvinjenje.



Komentar Br.27
Poslao : nerkogalesic
Datum : 08.03.2009.
                        SAFIKADI

                Nad tobom,usnulom u ljubavi,
                nadnose se vijekovi i ljudi,
                da te prahom i dahom cjelivaju,
                da ne svisnes sama i od studi.

                Nad tobom,usnulom u ljubavi,
                svijetle jeseni zlatne i ljeta,
                da ti tama ne okuje sjeni
                kad zemaljska obuzme te sjeta.

                Nad tobom,usnulom u ljubavi,
                sumore breze tihe i cempresi,
                da ti se liku tako lomnom
                silazak u mrtvu tisinu ne desi.

                Nad tobom,usnulom u ljubavi,
                sire se mirisi cvijeca i behara,
                da ti proljece u srcu ozivi
                ako zudnja probudi te stara.

                Nad tobom,usnulom u ljubavi,
                snaze se druge neugasle i nove,
                i svaka bi ljubav presmiono htjela,
                da se tvojim imenom nazove.

    SA OVOM DIVNOM PJESMOM OD NASEG ALIJE KAPIDZICA-ALKAPA
JOS JEDNOM SVIM NASIM DAMAMA ZELIM SRETAN OSMI MART.



Komentar Br.28
Poslao : nerkogalesic
Datum : 12.03.2009.
                Vise nas nema,na kraju smo svijeta
                na jugu,sjeveru,na suncu i snijegu,
                 tamo gdje niko nikoga ne treba,
                 na nekom cudnom nevidljivom brijegu....

                Dusa mi teska,sve jace me boli,
              dozivam ih sanjam,sanjam svake noci,
                vidim ih kako nestaju sa brijega,
                i niko mi od njih nocas nece doci...

      Sta reci o ovoj divnoj pjesmi samo da je predivna,a
pjesmu je napisao nas sugradjanin IDRIZ SALTAGIC i stihovi
iz pjesme'BOL DUSE'.
              Zelim Vam da uzivate u ovoj divnoj pjesmi.



Komentar Br.29
Poslao : nerkogalesic
Datum : 14.03.2009.
                 RAZGOVOR SA VJETROM

                 Hej vjetre moj jarane
                 Kuda si tako pohitio.

                 Ako ces sjeveru na kraj
                 Poselami mi sestru najmladju.

                 Ako te put vodi
                 Pomiluj bratovu djecu

                 Ako si na istok naumio
                 Obidji mi ocev kabur

                 Ako te zapad sebi zove
                 Raspitaj se za moju djecu

                 Kuda god vjetre budes hodio
                 Na moju krv moras naici

                 Bore mi na licu vjetre cvjetaju
                 Cekajuci njihov povratak.

       Ovo je jos jedna divna pjesma,a posto dolazi proljece
vrijeme vjetrova,pa uzivajte u ovoj pjesmi gledajuci kroz
prozor,a poklon Vam donosi nas dragi sugradjanin KEMAL
COCO.
       Pjesmu mozete procitati u knjizi'NICIJI PJESNIK'



Komentar Br.30
Poslao : nerkogalesic
Datum : 16.03.2009.
                        TRAZIM

                   Uzalud trazim
                     sum rijeke
                 tamo,jedne daleke
            sto miris joj na alge i ribu podsjeca.

               Gdje sunce kad se radja
                 ima cudesan sjaj
                 il, opet kad tone
                za meni ,znani gaj.

               Gdje leptir i bubamara
                cesto slete ti na dlan,
                a poj slavuja u maju,
                  najavi novi dan.
               Pa onaj miris smole od bora,
                i bilja,sto mi mati skupljah;
               lipov cvat,bosiok,zambak,nana
                  i ruza mjesecarka.

               Cvrcak u travi i svjetlac u tami,
                miris sjena i jagoda u travi,
                 pa miris dunja u sehari.

               Zvuk gitare i serenada u tami,
                 i prvi dodir ruke na ruci.
                 Glas mujezina sa munare
                 i zvuk zvona sa katedrale.

               Miris topla kruha
                 sto majka peci je znala
                 dok djeca spokojnim snom 
                 privode noc u dan.

                 Sve mi to bruji u glavi,
                pa cas vidim ove rijeke dub,
                a onda cujem onaj Tamo sum.
              Ne,nista to nigdje vise nemogu naci.
               Al,zato,sve to cuvam pod kljucem.
                     U dusi i u masti
                  i nikada to nikome necu dati.

     Ovu predivnu pjesmu mozete naci u knjizi'SJECANJA NA
GRAD'
          Knjigu'SJECANJA NA GRAD'izdala je nasa
Banjalucanka SELMA VISIC-KURJAK.Nasa SEKA je zaduzila nas
Banjalucane,jer prva osoba koja je u trenucima ocaja
pokazala svoj otpor pisajuci stvarne dogadzaje koji su se
desavali izmedju 1992 do 1995.
      Svim svojim sugradjanima perporucujem da kupe ovu
knigu,mozda u njoj nadzu sebe.
           Knjiga je izdata 27.10.1999 godine.
                 Poslije predgovora ove knjige imate
predivne stihove

                   Odnekud dodjose neki cudni ljudi
                   pogazise basce od djetinstva znane
                   napravise pustos u tananoj dusi
                   otjerase listom sve moje jarane........
       Jos jednom SEKO hvala ti na svemu sto si dala za nas
Banjalucane.         
                      





Komentar Br.31
Poslao : nerkogalesic
Datum : 18.03.2009.
                   TA RIJEC NASA I ADEMOVA

                        
                         Kazati,
                         prozivjeti,
                         prosanjati,
                         tu rijec,
                         u koju stane
                         mnogo drugih rijeci,
                         kao sto mnogo
                         cvjetova
                         ukrasi jedno stablo,
                         kestenovo,
                         kao sto mnogo zubora
                         ozivi jednu  vodu,
                         vrbasku..........

                         Kazati,
                         prozivjeti,
                         prosanjati,
                         tu rijec,
                         neugaslu,
                         taj sapat duse,
                         tu grmljavinu srca,
                         tu rijec-
                         ADEMOVU,
                         tu rijec,
                         i nasu,
                         sto kao golub,
                         nad Kastelom,
                         nad sahat-kulom
                         i carsijom,
                         i s nasih usana
                         polijece.........

        Dolaskom Maja svake godine u Banjaluci odrzavali su
se susreti'S GLUMCIMA U MAJU'ciji je tvorac bio nezaboravni
Banjalucki i svjetski glumac ADEM CEJVAN-KVAK.
        Pjesmu je napisao nas Banjalucanin IZUDIN SMAILAGIC
koji je takodjer bio pokretac-organizator ozivljavanja
uspomena, takodzer zajedno sa ZLATKOM PREGLOM u Svedskoj u
Maju 1999 godine o nasem najvecem glumcu svih vremena.
       JA bih molio naseg Izudina i Zlatka da se jave na ovu
stranicu i nesto vise napisu o tim susretima.



Komentar Br.32
Poslao : nerkogalesic
Datum : 20.03.2009.
                  KAD UMRE COVJEK
           
                  Kad umre dobar covjek,
                  Kao da umire planeta,
                  Al on je,umiruc,rekao
                  Cvijecu,nek dalje cvjeta,
                  Stablu,da dalje lista,
                  I vodi da zubori,
                  Suzi,da bude cista,
                  i kad je tuga mori,
                  i ptici,da pjeva
                  i kad joj do pjesme nije,
                  i munji da sijeva
                  al nikog ne ubije,
                  i licu,da blagost zraci,
                  i srcu da samo voli,
                  i kad se okolo smraci,
                  i sve je prepuno boli,
                  a rijeci,kao zrake,
                  griju nas,kroz oblake.

                  Kad umre dobar covjek,
                  i nas pritisne tama,
                  Al on je,umiruc rekao-
                  zivite,i ja cu s vama.

       Ovo je bila jos jedna divna pjesma naseg suradjanina
ISMETA BEKRICA,a pjesmu mozete naci u knjizi poezije'ZUBOR
SNA'  




Komentar Br.33
Poslao : nerkogalesic
Datum : 21.03.2009.
        Molim sve citaoce stranice'BANJALUCKI PJESNICI'da se
izjasne
 da li im svidja ova stranica,ili ne.
        U slucaju negativnog komentara ja bih zavrsio sa
pisanjem pjesama nasih Banjalucana,a u slucaju pozitivnih ja
bih na radost nas sviju nastavio sa nasom Banjaluckom
poezijom.
        Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.        







Komentar Br.34
Poslao : ?
Datum : 22.03.2009.
Ja se nadam da ces nastaviti sa pisanjem kao i da ce se
javiti jos ljudi jer je stranica super



Komentar Br.35
Poslao : TOLA jasminka-t@hotmail.com
Datum : 25.03.2009.
Dragi moj NERKO,ako bi neko rekao ,da ga ovo sve do sada ne
impresionira
u mojoj sustini" bi "vjeruj mi vazio za ,SLONA"ovo je nesto
,FENOMENALNO"bezbolno ,pred uslov ,ako se cita poslije
vecere za jedan divan relaxirajuci opusteni san ,molicu te
lijepo moj skolski haveru ,samo ih pucaj ,jer zaista si
pravi umjetnik ALTERNATIVAC koji nam dajes jednu prekrasu
,PILULU"za miran i beztraumatiziran jutarnji apetit za
svakodnevne prilike i neprilike( san),svako dobro moj
skolski kao i obitelji,tola.nastavi JARANE?



Komentar Br.36
Poslao : Aida K.
Datum : 25.03.2009.
samo nastavi, Nerko, i ja rado citam.



Komentar Br.37
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.03.2009.
     Ima jedna divna pjesma koju strasno volim,jer me veze
za nase krajeve.

                        BOSNI

              Dobra je Bosna za dobra covjeka.
              Strasna je Bosna za svakog uljeza,
             ljuta je Bosna za svakog dusmana.
             Ko nosi lance na planine njene,
             Do vrha nece donijeti ni kosti'.

      Ovu pjesmu je napisao JURE FRANICANIN-PLOCAR




Komentar Br.38
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.03.2009.
                   IZBJEGLICE

          Postali smo navolja svijetu
                 i svojima.
             Svi nas zale
             niko ne voli.
          Kada nam sadaku dijele
            misle da smo sretni
         a mi to nikada necemo biti.

          O nama govore a mi
             uvijek isti.
          Boze urazumi ljude
             neka znaju
             da smo i mi
          nekada bili ljudi.

     KEMICE,KEMICE,uvijek sam volio tvoje pjesme.
         Vjerovatno svi znate ko je pisac ove pjesme,
      to je nas KEMAL COCO.
         Hvala Vam na podrsci da ova stranica zivi.
           Do slijedeceg puta puno pozdrava iz Saint Louisa
i nadam se da se vidimo na Majskim Susretima ovdje u nasoj
SL-BANJA LUCI.



Komentar Br.39
Poslao : nerkogalesic
Datum : 28.03.2009.
              ......'Procvao je Jasmin.Koliko li je samo
razlicitih
             pomisli vezano uz njegov miris.Procvalo je i
ono 
             nekoliko stabala na nasem starom groblju.
             Godinama na njemu niko nije pokopan,a sad je
puno novih,
             svjezih grobova.Mladi i stari mrtvaci se guraju
u zemlji.
             Niko od njih nije docekao svoje vrijeme.Tako se
bar meni
             cini.Vrijeme je docekalo njih.Odlaze ljudi za
koje to 
             nikad ne bih pomislio.
             Uruse se poput krhka vrca,sami od sebe,ili od
lutajucih
             ubojica koji ponekad ubijaju i bez dodira.
             Bolest na smrt hoda nasim gradom i ponekad je
osjetim
             cak i u mirisu Jasmina koji si toliko voljela.
             I u mirisu Jasmina je smrt.Ponijeli su je i oni
koji su 
             na vrijeme otisli,koji jos uvijek odlaze,jer to
je bolest
             od koje nema lijeka.
             To grad nas umire,mladost nasa,djetinstva
nasa,ljubavi 
             nasih predjih na Vrbasu i na Korzu.
             Jasmin to tako prodorno govori da covjeka smori
i onda se
             javi nesto,javi se taj zadah bolesti na smrt
kojim su 
             okruzeni i okuzeni svi koje poznajem.
             Jer,to je sada vonj naseg grada,grada u cijem
lesu
             nepoznati neki ljudi pokusavaju da nacine svoj
grad.
                    Osjecaju li i oni taj vonj?
             Morali bi da osjecaju.oni su ga u grad i
donijeli
             Ipak,cini se da to njima nije vazno.
             Oni kao da se tom bolescu hrane.
             Cudnovato,ali izgleda da je to
istina............'
             'Prijatelji su izcezli.I rodjaci.
             Neki su se odselili,za neke se ne zna ni to.
             Da ,Jasmin me opominje,mnogi su u zemlji,u
grobovima,
             sto se otvaraju poput halapljivih zemljinih
usta.'

    Mozda nije pogodan trenutak za ovu poemu posto je
Vikend, ali uvijek sam volio citati sve sto je pisao nas
Banjalucanin 
               IRFAN HOROZOVIC
      OVu poemu i ostale mozete procitati u knjizi;
                'PROGNANI GRAD'
        Sretan i ugodan Vikend. 
              




Komentar Br.40
Poslao : nerkogalesic
Datum : 31.03.2009.
                  NEIZVJESNOST?

                  E,sudbino?
                  Sto ja dodjoh u zemlju daleku?
                  Daljina me odaljila.
                  Samoca me osamila.
                  A tuga je pregolema.
                  Sve je tudje oko mene.
                  Teski dani.
                  Duge noci.Pusti snovi.
                  Nemam moci.
                  Kako li cu izdrzati?
                  Ovdje moje nista nije.
                  Niti pase.Niti godi.
                  U osmijehu domacina'ljubaznoga'led se
krije.
                  To osjecam.

                  Hladno mi je.
                  Jadno mi je.
                  A kome bih da se jadam?
                  Da je meni
                  Na moj kamen.Na moj grumen.
                  Mogu samo da se nadam........

     Ova je pjesma iz zbirke poezije
     'NEK MI DUSA S PROLJECEM PROCVJETA'
     A knjigu je izdala EMINA-DZIDA SULEJMANAGIC.



Komentar Br.41
Poslao : nerkogalesic
Datum : 07.04.2009.
               U SVEMIRU DA SE NE IZGUBIMO

               Od prijatelja do prijatelja
               pruzena ruka,dobra zelja....
               Tako se zlatna nit isplete-
               ti konci cine klupko planete.

               Sto ih je vise oko svijeta
               bice nam veca ova planeta,
               i na njoj vise mjesta ima
               covjeku,ptici,krtici svima.
               Jer ako vjetar mrznje dune
               i pokida te krhke strune, 
               zemlja se smanji,sitna i gola.
               To znamo,nosimo oziljke bola.

               Pa smo se trazili medju zvjezdama,
               u snu,u ljubavi,u pjesmama.
               Zato je potrebno da se ljubimo,
               u svemiru da se ne izgubimo.

    Ova predivna pjesma je stigla iz ruku nase predivne
    prelijepe Banjalucanke ENISE OSMANCEVIC-CURIC.
       Ovu pjesmu i ostale pjesme mozete naci u kjizi
    'PEDALJ VEDRINE'.
    Sta reci o nasoj ENISI samo hvala za sve ono sto je
ucinila
    za nas Banjalucane.
     Ta predivna PROFESORICA koja je ganeracijama i
ganeracijama
     predavala,ili o njenom pokojnom suprugu ALOJZU CURICU.
     Nas LOJZO kako smo od milja zvali ,i koga svi voljeli i

     koji je bio najveci zaljubljenik Banja Luke,koga nije
Radna Obaveza unistila da zamrzi svoj grad nego je jos vise
ga ucinila
     nesalomljivim u pogledu LJUBAVI prema svome gradu.
     Kad je bio usapsen od strane Hrvatskih oruzanih snaga
na Livanskom ratistu naravno kao radna obaveza,i pored
ponude da 
 ostane u Hrvatskoj on se vratio u svoj rodni grad,da jos
kroz
  slikanje pokaze svoju ljubav slikajuci
FERHADIJU,STECKE,GORNJI SEHER
  i ostale Banjalucke ljepote.
    Zadnji put kada sam ga sreo na Zelenom mostu nije mogao
da prica 
      samnom od tuge sta se desava sa njegovim gradom i
tugom sto mnogi odlaze iz njegovog-naseg grada.
       TAkodzer o Enisinom bratu ENESU OSMANCEVICU koji je
radio 
   u SUP-u,koji je bio pun zivota prije rata,covjek koji je
sa
     svojom gitarom mogao da ucini cuda.
    Sjecam se pred rat bili smo zajedno na ljetovanju u
Kastel starom
    posto njegova supruga VESNA je radila u Medicinskom
Centru kao
     i moja onda smo odlucili da zajedno provedemo odmor u
Kastelu.
    Te godine desilo se cvjetanje mora pa smo uzeli jedan
dan da provedemo na Ciovu.
     Taj dan nas 20-tero provelo je predivan dan u rostilju
i kupanju
    i muzici naseg rahmetli Enesa koji je pjevao pjesme od
Slovenije
  pa do Makedonije. Sa nama u drustvu bili su i domacini
Kastelani
     i on je njih uvjerio da je on porijeklom dalmatinac.
       Dolaskom rata u Banja Luku i nasilnog izlaska iz
stana
    i pogorsanjem zdravstenog stanja i povratkom u
porodicnu,zapao 
    je veliku krizu iz koje se na zalost nije izvukao.
       To je jedini covjek a na zahtjev Vesne skim se nisam
mogao 
     oprostiti da me ne bi bilo jos losije.
          NEK MU JE VJECNI RAHMET.
   CIJELOJ PORODICI OSMANCEVIC I CURIC HVALA NA SVEMU STO SI
UCINILI 
          ZA NAS GRAD.



Komentar Br.42
Poslao : nerkogalesic
Datum : 09.04.2009.
              ZNAM,POSTOJI ONA........

              U galiji staroj
              krcatoj robljem.
              U suznoj basci
              nazvanoj grobljem.
              U crnoj dubini
              hladnoga vira.
              U toj ostroj
              igli fakira,

              znam,postoji ona.....

              U svakoj kapi kise,
              i bojama duge.
              U sumraku zivota
              sto donosi tuge.
              U macu i stitu
              il;ruci viteskoj.
              U svakom lijeku
              pri bolesti teskoj,

              znam,postoji ona....

              Preboljela sve je
              vremena rane,
              hranila ljude i
              noci i dane.
              Kao i uvijek,tu je i sada
              Ma gdje god da si
              tu je i
              NADA.

     Ovo je jos jedna pjesma iz bogate zbirke
     naseg sugradjanina NEDZADA TALOVICA koja 
     je napisana 18.02.2002.



Komentar Br.43
Poslao : nerkogalesic
Datum : 09.04.2009.
                  BOSNI I HERCEGOVINI

          Volim tvoje nikad presahle cesme
          vodenice snene na plahu Vrbasu
          sadrvane sto prste od pjesme
          gorde dzamije uznosite u stasu.

          Volim tvoje rascvjetale baste
          u vocnjacima beharli grane
          livadske cilime kao iz maste
          planinske vise snijegom oslikane.

          Volim poj seva u sanskom cestaru
          otkucaje sa dokone sahat kule
          zrikavce u stolackom kamenjaru
          umilne slavuje sto bude djule.

          Volim sumor trebinjskih platana
          glas kupreskog vjetra usred ljeta
          fini zubor Une u sam osvit dana
          kad na Bihac pada jesenja sjeta.

          Volim te sto sva bijes zivotom
          koji silno razigrava srce moje
          pa ono,zudec za ljepotom
          uzima je iz biser-sehare tvoje.

    Ovo je jedna od predivnih pjesama rano preminulog
       DOKTORA ALIJE KAPIDZICA-ALKAPA.HVALA MU.



Komentar Br.44
Poslao : neispavana@hotmail.com
Datum : 10.04.2009.
.........ja ovdje dolazim redovno,i citam,citam,Nerko,pa
samo nastavi.................ima puno toga da se napise i
prepise i prenese u ovu temu,ja se zahvaljujem na
trudu,upornosti i volji,da odrzavas ovu temu,al nasa
zahvalnost je velika isto kao i ugodjaj koji si nam
priustio
Srdacni pozdravi svima



Komentar Br.45
Poslao : Severin
Datum : 10.04.2009.
Zaista lijepa tema. Ako izuzmemo onaj Sehin propust pod
brojem 23, covjek se ovdje osjeca kao da je kod kuce, u
Banjaluci. U svakom slucaju, svi komplimenti Nerki na izboru
i popratnim komentarima; pravo je uzivanje svratiti u ovaj
kulturni kutak.
U znak zahvalnosti i ja bih pridodao stogod. To je predivna
pjesma o drevnom kastelu pokojnog Ante Cosica, naseg ‘babuke
iz Bezistana’.


                           KASTEL

Sve  mrgodniji od zla zemana
Od zaboravljenog baruta i kopita
Na svakom kamenu urezano stoljece
A neko staro proljece na kulama
Ispisalo baladu o Safikadi

Na teskim kapijama
Nema vise strazara
Ni sejha
Ni handzara
Ni na bedemu dizdara
Sto grabi sa kantara
Debele tresnje Evlije Celebije

Jedino se jos top baljemez
Na dnu Vrbasa
Zanosi zelenom vodom

Antonije Cosic      



Komentar Br.46
Poslao : Seha bl@cafekajak.com
Datum : 10.04.2009.
hahaha, sada sam vidio bivsi komentar 23...nevaljali, nema
ga vise...Nemojte samo sadasnji 23 gledati preko nisana, 
to je Dobri 23! Znaci, tema je bistra, kao voda na izvoru.
Vidi se kamenje...



Komentar Br.47
Poslao : nerkogalesic
Datum : 13.04.2009.
                  BOSNA POD ZVIJEZDOM

                  Mjesecino,Bosnu mi ne budi
                  Sanja zvijezdu u dnu nasih grudi,
                  Pod zvijezdom Bosna sanja
                  San cistiji od zlata
                  Pod zvijezdom,Bosna pati,
                  Od patnje ljepsa biva......

        Ovo je pjesma od nase sugradjanke,koja zivi u
Londonu.
    Svoje ucenike uci da citaju,razmisljaju i postanu,i
ostanu cista
    srca i cuvaju uspomene na oteta sela i gradove nase
drage
    domovine.Naravno radi se o nasoj Banjalucanki koja zivi
i 
     radi kao profesor u Londonu a zove se VERA
MEHMEDBEGOVIC.



Komentar Br.48
Poslao : nerkogalesic
Datum : 13.04.2009.
                  TRAGOVI

                  gdje si skrila sanje
                  zemljo bez obrisa

                  zar tvoju rodjenu djecu 
                  u utrobu vracas

                  gledaj nam stopala
                  gdje god se pojavimo
                  krv iz njih kapa.

        Ovu pjesmu napisala je nasa mlada AJNUSA HOROZOVIC a
napisana
        je 15.4.1993.
        Ovu pjesmu i ostale pjesme mozete naci u njenjoj
knjizi
                   'SKRILA SAM SE U SVOJE RUKOPISE'

                  PREPOZNAVANJE BOLESTI

                  Vidim ulicu kroz koju sam prosao
                  nekog davnog dana.

                  Izgubio sam taj dan davno
                  poput bezvrijednog novcica.

                  Slutim u trenu
                  da sam vratio negdje

                  I shvacam
                  dok se taj tren rusi
                  da je povratak
                  neizljeciva bolest izgnanika.

         Ovo je jos jedna pjesma iz bogate zbirke pjesama
         naseg Banjalucana IRFANA HOROZOVICA.
         Pjesmu mozete naci u knjizi
         'BUDUCE SVRSENO VRIJEME'
         Hvala porodici HOROZOVIC na divnim pjesmama koji
         su izdali u svojim knjigama.




Komentar Br.49
Poslao : nerkogalesic
Datum : 15.04.2009.
     'Kad me u dusi tuga stisne i neka briga pritisne,
      poslusam njegov glas i stih,i zaista-donese mi mir'.

                    BOSNJACI

                    Sunce
                    Nista do sunce na ledini
                    i puno svjetlosti
                    da se svijet suzio
                    izmedju trepavica,skiljeci.
                    Na ledini
                    slabi
                    izrodicemo djecu
                    i imace sunce 
                    -isto.

                    Prenosicemo znanje
                    usta
                    do
                    usta i tako
                    opet postati Dobri
                    postati Prvi.

          Ovo je recenica i pjesma naseg poznatog
          pjesnika i slikara MUSTAFE SIRBICA.
          Ovu pjesmu i ostale mozete naci u
          knjizi zbirci pjesama'LJUBAV MOJE MAJKE'.



Komentar Br.50
Poslao : nerkogalesic
Datum : 15.04.2009.
                   SAFIKADI

         Nad tobom usnulom u ljubavi
         nadnose se vijekovi i ljudi
         da te prahom i dahom cjelivaju
         da ne svisnes sama i od studi.

         Nad tobom usnulom u ljubavi
         svijetle jeseni zlatne i ljeta
         da ti tama ne okuje sjeni
         kad zemaljska obuzme te sjeta.

         Nad tobom usnulom u ljubavi
         sumore breze tihe i cempresi
         da ti se liku tako lomnom
         silazak u mrtvu tisinu ne desi.

         Nad tobom usnulom u ljubavi
         sire se mirisi cvijeca i behara
         da ti proljece u srcu ozivi
         ako zudnja probudi ta stara.

         Nad tobom usnulom u ljubavi
         snaze se druge neugasle i nove
         i svaka bi ljubav presmiono htjela
         da se tvojim imenom nazove.

     Vrijeme da se malo vratimo u nas rodni
     i najljepsi grad na svijetu nasoj BANJA LUCI
     uz koga, uz naseg najveceg rahmetli ALIJE
KAPIDZICA-ALKAPA.
      Tog predivnog covjeka,punog zivota,covjeka koji je
pomagao 
       nama svima i u nevolji i u veselju,i mi dan danas ne
znamo 
        koga smo izgubili NEKA MU JE LAHKA CRNA ZEMLJA.



Komentar Br.51
Poslao : nerkogalesic
Datum : 17.04.2009.
   Izvinjavam se citaocima ove stranice kasno sam 
     primijetio da sam vec izbacio na stranicu pjesmu o
       Safikadi ali slijedi druga pjesma od naseg ALKAPA.



Komentar Br.52
Poslao : nerkogalesic
Datum : 18.04.2009.
                O,BOSNA MOJA

         Proklestvo vjekova zemaljskih hudih
         i sva sila nezemaljskih zlehudih
         i ljudskog stada copori zivotinjski
         i demoni bjelosvjetskih zli avetinjski
         i gubavci od gubava im izroda i soja
         svi se urotise protiv tebe
         o,Bosna jadna moja.

         Neugledom nagrdjeni grdi grdjani
         i pogleda krvolocna bradati brdjani
         i smradom vonjajuci otpadnici smrdjani
         i barabe,golofuskovici,ini zardjani
         i barbari od zverinjeg otpali odoja
         svi kidisase na tebe
         o Bosno,krvava moja.

         Ali ni zadah smrti smrtonosno jak
         ni kuznim isparenjima otrovan zrak
         ni iz mracnih duplji iscurio mrak
         ni sudnjeg dana znakoviti znak
         ni sva mrznja tog ubilackog stroja
         ne ubise u tebi covjeka
         o Bosno,dobra moja

         A taj covjek po inatu tvome znan
         stoljecima saburom kao srmom tkan
         u dusi loman,u nevoljama postojan
         ljiljanske cistote i ljepote dostojan
         kroz tebe zraci toplim svjetlom nade
         i zato neka te imade,ostani svoja,
         o Bosno,duboka vjero moja.

     Ne mogu a da zaboravim naseg ALKAPA jer stvarno je 
      bio izuzetak u poezijii moram da podijelim sa
      vama to bogastvo koje smo izgubili sa njegovim
       odlaskom.



Komentar Br.53
Poslao : nerkogalesic
Datum : 19.04.2009.
                     BIO SI U BOSNI.........
  
               ....Kada u neku svoju zoru    
               taman pomislis da stigao si
               do samoga odredista,
               a dunjaluk se uzvrpolji
              i dan se ushoda
              a ti jos mnijes da se ne dogadja nista

                   Bio si u Bosni...
              ....kada u neko svoje podne
               pozuris do izvor cesme
               da bi zedan vodu pio,
               i onda od slatkoce mahmuran
               ubjedjujes sebe
               da si na zemzemovom vrelu bio.

                Bio si u Bosni.....
            ...kada u neko vece
             pozelis da u rahatsnu
             poput 'tice razmahnes krila,
             a kad se lagahan probudis,
             shvatis da te kroz san
             pronijela dobra vila.

              Bio si u Bosni...
              ...kada u neki svoj trenutak.
              ja l' krivi,ja li onaj pravi,
              spoznas da je mudrost
              biti sa snom kao na javi
   
    Ova druga pjesma ne moze bez one prve.
       Hvala ALIJI KAPIDZICU-ALKAPU.



Komentar Br.54
Poslao : nerkogalesic
Datum : 21.04.2009.
                    MUJAGA I FATA
                  [u epizodi;Dida Mraz]

             -Je l'to neko na vrata kuca,
             il'komsija Fudo sitno kasljuca.?
             Ako me ne varaju oci moje,
             nepoznat coek u avliji to je.
             Star je,pogrbljen i lici na jetima,
             bice da kuca jer mu je zima.
             Upuscacu ga da se malo zgrije,
             dok se jadan skroz smrznuo nije.
             -Aferim ti,hamuma,i veliko fala
             sto si me siromaka u hajat upuscala.
             -De,musafiru,prvo reci ko si,
             -Obican Dida Mraz sto peskese nosi.
             Sve sto nosim u 'voj je vrici.
             -Kakvoj mogu da se ponadam srici?
             -Tankoj,ako se tako kazati mere,
             nista,vridno,pokloni za penzionere,
             -Jah,bas naide takav tezak vakat,
             da ako imas tek penzijicu jednu,
             mores hoditi i hasta i sakat,
             ako uz zdravstvenu ne nosis stednu.
             Hecim hiljadarka,terapija stoja
             i vec ode mrsava penzijica tvoja
             [bas je pametna ta hanuma moja],
             -Okani se kukanja,bona Fato,
             da se patimo u amanet nam dato.
             svaki insan to napamet znade,
             da od zalbi bas nejma fajde.
             svaki insan to napamet znade,
             da od zalbi bas nejma fajde.
             reci ti meni umisto svega toga,
             sta bi htila od Dida Mraza svoga?
             -Ja,ja bih htila peskes neki manji.
             -Bi li mozda boravak u nekoj banji?
             -Jest,kako ti poznas kontanje moje!
             [Kako i ne bih,kad zivimo u dvoje?!
             Asli je za nju ko biva banja,
             da se s ugursuzima tamo ganja].
             -Mom peskesu samo je mala mana,
             mjesto u banji za jednog je insana.
             Oh,pa to mu je bas jaca strana.
             Sikterisacu u Ilidzu svog coeka Muju,
             jerbo mi muhanat cesto vadi huju.
             -Koga ces ti u Ilidzu?De ponovi koga!
             -Svog coeka Muju,tako mi boga.
             -Valahi i Bilahi,tako mi svega,
             sipak ces igdje poslati njega.
             -Asli si ti Mujaga taj Dida Mraz?!!!
             -Jasta,a sad pazi da te ne trefi fras!
             -Brzo serbeta,sici cu sa svoga uma!
             -Samo bujrum i sritna ti Nova,hanuma!
   
     Skec iz humoristicko-zabavne
emisije'Sejtanluk'emitirane
      u programu Radio Banjaluke u periodu od 1969.do 1985
godine
     Ovaj skec i mnogo ostalih humora i satira je takodzer
napisao
      nas ALIJA KAPIDZIC-ALKAP. 




Komentar Br.55
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 24.04.2009.

Ameli, providnoj kraljici banjalučkih aleja

Kao vjetar koji nosi snijeg niz ulicu
snježnu, bijelu, neizbježnu, tu pahuljicu
dolaziš i daruješ mi osmjeh kao san
ti si bila i ostala najljepši moj dan

Amela
ti si donijela
u moj život zauvijek
behar i berićet

luka B.



Komentar Br.56
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.04.2009.
            NOCNI PUTNIK U BANJALUCI

    Ti koji si stigao na Predgradje vlakom.
    i odmah posegnuo za zagadjenim zrakom,
    ti ne gldaj u pravcu grada zacudjena lica-
    redukcija jeste,ali ne struje,vec...sijalica.
    Nema potrebe da se bunis tako glasno,
    sam si kriv sto si dosao nocu....kasno.
    Ti si najposlije stigao u Banja Luku
    i kontas da si time prebrinuo svu muku,
    a kad tamo,sav mokar od kapljica,
    gledas u nebo sasvim iznenadjena lica-
    kisa nije,vec te polivac ulica malo sprica.
    Sto se bolan ljutis,ne moze ti naskoditi ta voda,
    a za onog sa smrkom,kud ce ljepsa razonoda.

  Ova pjesma-satira koliko je nas ALKAP bio sirok 
  u pisanju raznih vrsta pjesama.
   Na nasu veliku zalost ti koji su dolazili
  vlakom u Banja Luku sada zive u nasem gradu
   i smatraju sebe vecim Banjalucaninom nego
  sto smo mi koji zivimo van naseg rodzenog
  grada.Jer ti isti ljudi vode svu politiku
  i kulturu naseg grada.
  Neka nama nasih susreta jer grad cine
 ljudi bez obzira gdje zive.
   Svi koji citate ovu stranicu imate
  poziv da dodzete na Majske susrete
 u Saint Louis odnosno Banja Luku.



Komentar Br.57
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.04.2009.
                    KAFA

            Bezbeli,kafa se ujutro pije,
            ni na poslu kafe dosta nije.
            I popodne kafa dobro dodje
            Da kafe nije,
            ne bi znao u cemu ti dan prodje.

            Kafa se nudi u stanu,uredu,kafani,
            a nudi se bogme i pred kucom,vani
            Kafa te prosto napravi robom.
            Da kafe nije,
            ne bi znao kuda bi sa sobom.

            Kafa nikada ne oduzima vrijeme,
            jer uz fildzan se tabire razne teme,
            Oko kafe skupi se dunjaluk cio.
            Da kafe nije,
            ne bi bolan,znao s kim si sve bio.

            Kafa je bezbeli cejf,adet i car.
            Mozda je bas u tome cijela stvar.
            Insan je s kafom duhovno srastao.
            Da kafe nije,
            zar bi ovaj tekst o kafi uopce i nastao?

   Nemojte da se ljutite ali stvarno moram
    izvuci iz naftalina sve najbolje pjesme
    naseg nikada nezaboravljenog divnog
   Banjalucanina ALIJE KAPIDZICA-ALKAPA.



Komentar Br.58
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 28.04.2009.

Banjaluka prva ljubav zadnja luka

Ma gdje bio i šta snio
nikad nisam, nisam krio
u dnu duše slatku muku
i daleko ja sam neko
jer sam čeko i dočeko
ponovo da vidim Banjaluku

Banjaluka naša luka
i kad pjeva i kad kuka
vječna ljubav ushićenje
Banjaluka zadnja luka
sto radosti i sto muka
ljepota i snoviđenje

Banjaluka prva ljubav zadnja luka

Ma gdje bili nazdravili!

Luka B.



Komentar Br.59
Poslao : nerkogalesic
Datum : 29.04.2009.
                       KAFANE

      Zasto su birvatilske kafane izgubile sjaj
      i da li je tim starim kafanama dosao kraj?
      Ta pitanja otvaraju brojne dileme;
      sta se promijenilo;kafane,ljudi ili vrijeme?
      Nekad su se u kafanama kao po semi
      okupljali penzioneri,sereti i gradski boemi.
      Moglo bi se bilo kada u istu kafanu zaci
      i u njoj,kao inventar,iste ljude naci.
      Danas se tamo,ako se po vidjenju sudi,
      tiska mladjarija i neki nepoznati ljudi.
      U svako doba ti dosljaci opsjedaju kafane
      bas kao da Bogu kradu dane.
      Nekada se u kafanama pila kafa natenane,
      a sada ekspresi ekpresno promijenise kafane.
      Nema cak ni one tako mirisne have
      kad se u dolafu kafena peciva prave.
      Ranije je muzika u kafanama isla od uha do uha,
      a danas toliko tresti k"o da je kafana gluha.
      Na stolovima nekoc stampe bjese,
      sad na gosta se prljavi stolnjaci smijese.
      Birvaktile su kafane imale toplinu i boju
      i svaka je kafana imala autenticnost svoju.
      Moderne kafane su kao jaje jajetu slicne
      posto su vremenom izgubile atribute licne.
      Sjedim u kafani i kontam,nema vise dileme;
      sve ti se bolan,promijenilo;i kafane ,i ljudi,i
vrijeme.

   Ovi istiniti stihovi naseg ALKAPA govore o jednoj
   istini,ali mi u Saint Louisu imamo takvu kafanu.
   Ulaskom u DZIGIJEV restoran sigurno ce te se
   vratiti u one nase nikada zaboravljene predivne
  dane provedene u nasem rodnom gradu.
   Svi koji budu dosli u nasu STL-BANJA LUKU u to ce
   se uvjeriti .PA BUJRUM KOD DZIGAJA U KAFANU GDJE
   CE VAS ZABAVLjATI DUDO I ATIF.



Komentar Br.60
Poslao : nerkogalesic
Datum : 30.04.2009.
                      PARE,PARE,..............

          Cim osjete negdje pare
          oci im se tad zazare,
          pa polete,stari,mladi,
          jer svak zeli da zaradi.
          Svi kukaju;-Meni treba!
          K'o da pare slijecu s neba.
          A i kad bi s neba pale,
          kazali bi da su male.
          Covjek trazi da mu plate
          u gotovu,ne na rate.
          I svak veli;-Nisam lud
          da badava dajem trud
          Pare iscu uvijek,svuda,
          jer stvaraju ona cuda.
          Gdje ne mogu veze male,
          mogu pare k'o od sale.
          Poput nekog carobnjaka
          otvore ti vrata svaka.
          Samo pare,pare puste
          kad se u dzep tudji spuste.

    PARE,PARE,PARE ali zaboravite na pare kad
    dodjete na Majske susrete.



Komentar Br.61
Poslao : nerkogalesic
Datum : 30.04.2009.
                   ODMOR

     Otkad na televiziji prikazuju pucine plave
     mojoj zeni more ne izlazi iz glave.
     Povazdan mi pamet moju soli
     da se tamo,na pijesku,najljepse voli.
     Tako mi vjesto baca prasinu u oci,
     kao da je ljubav ono sto me koci,
     s glasicem umilnim poput sirene
     nastoji da na more odvuce mene.
     Nikako da objasnim toj upornoj zeni
     kako se sve od tog mora u meni pjeni.
     Uzalud,ona slusa samo vlastiti nokturno
     i ja slutim da ce uskoro biti mutno,
     zato joj moja ruka prazan novcanik baca,
     njoj pucaju horizonti i nastaje bonaca

   Imam informaciju da ce Meksiko biti ove godine 
   besplatan,ali jedini uslov je da provedete
    godisnji odmor pod maskom.
    Svi koji planirate iduci mjesec da odete negdje
    na zasluzeni godisnji odmor zelim da ga provedete
    na najljepsoj Svjetskoj plazi,ali ne pod maskom.



Komentar Br.62
Poslao : nerkogalesic
Datum : 30.04.2009.
                    AHBABLUK

        Ja mnogo polazem na ljudsku slogu
        i zato bez ahbaba biti ne mogu.
        Na koje bih bijedne pao grane,
        da nejmam ahbaba na sve strane.
        Moj mesar ne zakida me na vagi,
        jer smo vec odavno ahbabi dragi.
        Zna da mi cesto puta podmetne znjuku,
        ali zbog ahbabluka ne pravim buku.
        Moj terzija ne uzima puno za ruke,
        jer smo ahbabi jos iz Banja Luke.
        Jah,odijelo mi skroji kako ne zelim,
        ali zbog ahbabluka nista ne velim.
        Moj trgovac sapne;-Friska roba,
        jer smo ahbabi jos iz skolskog doba.
        Doduse,na racunu me uv'jek zakine,
        ali zbog ahbabluka ne dizem prasine.
        Da ja zivim sa ahbabima u slozi,
        smo sto oni zive na vecoj nozi.
        Jah,sta se tu sada ucuniti moze?
        Od takvih ahbaba sacuvaj nas boze!

   Sa ovom satirom od naseg ALKAPA zelim svim ahbabima 
    koji se nisu vidjeli, a vidjet ce se nakon toliko
   godina na Majskim Susretima u nasem STL-BANJALUCI
   da ne zavrse sve svoje dogodovstine koji su 
   dozivjeli od izlaska iz naseg rodnog grada na
ovogodisnjim
   susretima nego da nesto ostave i za slijedece susrete.
       AHBABI DOBRO DOSLI NA MAJSKE SUSRETE U SAINT LOUIS
                    BANJALUKU. 




Komentar Br.63
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 04.05.2009.

Posvećeno nezaboravnom Radovanu Lakiću, Strampiju, koji je
na žalost, u stilu svog nadimka "zastranio" i nebeskim
fijakerom odjezdio u nezaborav. 
Naravno, i Ivi Baliću, braći Domazet... i inim banjalučkim
maslačcima koji rasuti po svijetu,ljepotom zavičaja šire duh
našeg grada.

Bilo gdje i bilo kad

Kad jednom napustiš prag rodne kuće
sa tobom krenu sve stare slike
i prate te ko vjerno kuče
protiv razuma i protiv logike

Kad jednom napustiš prag rodne kuće
sa tobom krenu sve stare slike
braća Domazet, Kinez i Strampi
i škiljava svjetlost u sobnoj lampi

Bilo gdje i bilo kad
nemoj, nemoj, nemoj nikad
za džabe ili za novac
zaboraviti Paprikovac

iliti
Bilo gdje i bilo kad
nemoj, nemoj, nemoj nikad
odreći se rodne luke
Vrbasa i Banjaluke

Ma gdje bili nazdravili!
Luka B.



Komentar Br.64
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.05.2009.
        Luka B. hvala ti lijepo sto si se ukljucio
         na ovu stranicu i molim sve Banjalucane
         da se malo vise ukljuce na ovu stranicu.
        Banja Luka je imala mnogo pjesnika za 
         koje javnost nikad nije saznala.
         Jos jednom Luka hvala sto si se
        aktivirao na stranici da damo jos
         veci publicitet nasim pjesnicima.




Komentar Br.65
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.05.2009.
                    LJUBIM TE 

              Ljubim te dusom,
              od snova veselom budnom,
              ljubim te srcem,
              sto kuca u ritmu brzom,cudnom.
              Ljubim te ocima,
              od ceznje golemim,radoznalim,
              ljubim te prstima,
              uvijek nemirnim,nikad zaspalim.
              Ljubim te usnama,
              od zudnje i strasti lako ranjivim,
              ljubim te zubima,
              od zelje nestpljivim,zapalim.

              Ljubim te ljubavlju,
              onim bijesnim damarima ispod koze,
              ljubim te tako
              kako se samo zena ljubiti moze.


                    ZENA BOGINJA 

              Dokono oplakujuci pjescano zalo
              morski te valovi od rosne pjene
              u mitsku oblikovase ljepotu
              dajuci ti tijelo s obrisima zene.

              Obozavahu te mladi muskarci
              kojima si zudnju do grla pela
              ali zadivljeni pred tolikom ljepotom
              zelja im ne dodje do tvoga tijela.

              Bojahu se uzmu li te kao zenu
              mit o ljepoti moze da im ode,
              kroz prste otklizana rosna pjena
              postala bi obicna kapljica vode.

   Za sve nase predivne dame specijalno od njihovih 
   najvoljenijih uz jutarnju kafu,predivnih Majskih
   jutara ove dvije predivne pjesme.
     Za malu promjenu da uljepsate vase dame i da
      se vrati nase predivno vrijeme ljubavi dodzite
     na Majske druzenja u Saint Louis-BANJA LUKU.   






Komentar Br.66
Poslao : Luka B. Kastel@vektor.net
Datum : 05.05.2009.
Nerki, s poštovanjem!

Hvala na dobrodošlici. Zadovoljstvo je moje!

Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.67
Poslao : neispavanaGradski neispavana@hotmail.com
Datum : 05.05.2009.


           S jedne strane mosta cekao me dom
            S druge stane mosta cekala me ljubav
             Bezbroj puta preko mosta
              Ne znam kojoj strani mosta sam brze hodila
               Obadvije sam neizmjerno voljela

           A ispod mosta Vrbas
             huci kroz snove
               i nazad me zove 

Azra

             



Komentar Br.68
Poslao : TOLA
Datum : 06.05.2009.
Bravisimo "GROFICE",tola.



Komentar Br.69
Poslao : nerkogalesic
Datum : 06.05.2009.
                   O'MLADOSTI

              O,mladosti divna,
              zlatna nisko od rascvjetalih dana,
              kad bijah rosni pupoljak ruze,
              dragano moja u zvijezde okivana,
              zasto ode,ne ostade duze?!

              O,mladosti pusta
              svijetla tacko prolaznosti moje,
              moj nikada vise vidjeni druze,
              u sjecanju cuvam tragove tvoje
              dok latice otpadaju s ocvale ruze.

    Ova pjesma vraca me unazad 29 godina toga popodneva,
    ja mislim oko 3 15 kada se na televiziji pokazala
    slika naseg Presjednika Tita i vijesti da ga vise
    nema medju zivima i te guzve u gradu sa mislima
    sta ce biti sa nama bez njega.
     I sada nakon 29 godina cesto rasmisljam da li to 
    sanjam ili je to java da zivim ovdje u Americi,
    da radim,vozim se Americkim ulicama,autoputevima,
    i da smatram da je ovo moja drzava i drzava moje
    djece i buducih mojih narastaja.
    Da cu u toj drzavi dozivjeti penziju,barem mislim,
    ali ja se ne zalim ipak su nas Amerikanci dobro
    primili i omogucili prema svojim mogucnostima da
    se snadjemo u nasem buducem zivotu.
    Sta vi mislite da je bilo drugacije,da smo mi   
    primili Amerikance u nasu drzavu,mogu samo
    zamisliti.
     28 aprila navrsilo se 14 godina kako zivim u
   Saint Louisu.
     Tih 14 godina mog zivota ovdje proslo me da ne
    znam kako,a ja mislim i svima nama tako.
    Cim se okrenes ti si stariji i zato treba
     zaboraviti sve nase brige i doci na Majske
    susrete u Saint Louis barem u tih nekoliko
   dana da se covjek opusti i vrati se na nase
   najljepse provedene dane MLADOSTI kada smo mislili
   da nikada necemo ostariti,da se to desava nekome
    drugome a ne nama ali zivot prolazi tako brzo
    da mi nismo svjesni toga.
    Samo se kad se pogledamo u ogledalo svaki dan
    vidimo koliko smo preko noci dobili vise bora,
   Nemojte da nas to ubija u pojam zato imamo nase
    susrete da se pomladimo.HVALA LIJEPO. 




Komentar Br.70
Poslao : nerkogalesic
Datum : 06.05.2009.
                   ODA ZIVOTU
   
            Setati slobodno
            trgom u predvecerje
            kad posustane tkalacki razboj dana.

            Gledati mrijescenje
            zvijezda ranoranilaca
            u vedrini nebeskoga oceana.

            Mirisati rosan cvijetak
            oprasen zorom
            u vrtu pod prozorom.

            Utrkivati se s vjetrom
            objesenjacki tresuci
            sarke avlijskim vratima.

            Pritajiti se poput kukca
            i samo disati,u svemu disati,
            biti ziv satima.

   Poslije poezije O'Mladosti koja me dojmila na 
   mladost i ako sam vas razalostio ja se izvinjavam
   ali sta mozemo to je zivot jer koliko god da covjek
   zivi on zivi samo jedan sekund svoga zivota.
   Oda zivota od naseg ALKAPA daje nama snagu da u 
   mjesecu Maju,sto nas narod ima obicaj reci;
   Nemoj nikada sjedati na travu,ako u mjesecu ima
   slovo R a Maj ga nema,pa iskoristite ovaj mjesec
   da sto vise vremena provedete u prirodi
   rostiljanju,pecanju,setanjem i ko dolazi u Saint Louis
   imat ce nedjelju od 11 sati do 5 sati popodne da
   provede sa svojim sugradjanima u zabavi i pjesmi
    odnosno druzenju sa Banjaluckim cevapima i uzitku
     sto daje mjesec MAJ.
        Dobro dosli na Majska druzenja u Saint Louis-Banja
Luku. 




Komentar Br.71
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 06.05.2009.

Posvećeno mom dragom drugu Žuji (nekada velikom banjalučkom
pivopiji, a sada američkom taksisti) i svim drugim
Banjalučanima koji su otišli da bi se vratili, jer sve drugo
nema nikakvog smisla...

Ma gdje bili nazdravili

Dragi moji, bilo gdje ste
Vaše mjesto ovdje jeste
Ne pravte se vi Englezi
Najslađe se ovdje mezi

Dragi moji, bilo gdje ste
Vaše mjesto ovdje jeste
Jer vi niste Talijani
Čekaću vas na Pilani

Dragi moji, bilo gdje ste
Vaše mjesto ovdje jeste
Bježite iz Portorika
Vi ste raja iz Borika

Dragi moji bilo gdje ste
Vaše mjesto ovdje jeste
Odrecite se tuđeg svijeta
I svratite do Hiseta

Dragi moji, bilo gdje ste
Vaše mjesto ovdje jeste
Vredniji od svakog novca
Pogled je sa Paprikovca

refren
Ma gdje bili nazdravili
Banjalučki nektar pili
Nasmijani vazda bili
Samo tako nastavili

Luka B.

Ma gdje bili nazdravili!




Komentar Br.72
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 09.05.2009.

Kafe kajak banjalučki barjak

Srednje ime za moj grad je
Prekrasni cafe Kajak
Zahvaljujući njemu širom svijeta
Banjalučki vijori barjak

Sred Rima hodam Gospodskom
Bida još dribla na Gradskom
Dok Caja se “ćuti” iz Sidneja
Pamte se B. Ljiljak i Neja

Miro Štefanac “vaskrsava”
Školsku mi drugaricu Vlastu
I nako nepozvana, sred slavlja
Božica Veljić “mi se javlja”

Mujini ćevapi i sad mire
Širom svijeta, pa i šire
Dok Ibro, ko da i ne spava
Banjaluku nam čuva od zaborava

Srednje ime za moj grad je
Prekrasni cafe Kajak
Zahvaljujući njemu širom svijeta
Banjalučki vijori barjak

Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.73
Poslao : nerkogalesic
Datum : 10.05.2009.
                    SVIJET ZENA

   Pametnom muskarcu zena ce oprostiti samo jednu vrstu
   gluposti;
   onu koja je ucinjena radi nje.

   Koliko su zene prakticne vidi se po tome sto se uvijek
kunu
   u ljubav;
   jer-nista zaista nije tako prolazno kao ljubav.

   Gajiti nadu da ces s jednom zenom izaci na kraj,isto je
   tako nerazumno
   kao i vjerovanje da je njen zivot pocea s tobom.

   Zene hvale muskarce kao osvajace,a u stvari su
ubijedjene
   da im samo
   ustupaju odredjenu teritoriju.  

   Nema bezazlenih zena.Ako sta ima,to su samo naivni
   muskarci.

   Malo sale za nase zene povodom dana majki.



Komentar Br.74
Poslao : nerkogalesic
Datum : 10.05.2009.
                ZENSKI SVIJET

         Da,imao sam tu cast,
         da sretnem savrsenu zenu.
         Bijase to,naravno u muzeju
         Venera Miloska u kamenu.

         Kad muskarac izgubi igru sa zenom,
         ocajan kuka kako to ne valja.
         Zaboravlja da u najinteligantnijoj igri
         dama je ta koja matira kralja.

         U pogledu lijepe Helene i pada Troje
         svako od nas ima misljenje svoje.
         Helena jeste srusila Troju slavnu,
         ali konj je ipak odigrao ulogu glavnu.

         Cak i zena najblistavije ljepote,
         ocekuje od umna muskarca i malo prostote.
         zasto?Pa to valjda zna se vec odavna;
         koja druga ljepota moze da bude njenoj ravna?

         A sto pitas za komsiju,moj jarane?
         Taj nit'ima felera,niti kakve mane.  
         Moj komsija je dobricina i to prava;
         on ne prizeljkuje da mi crkne krava.
         istina,on sigurno potajno navija
         samo da moja od njegove bude mrsavija.

         On je uvijek jak i kad god zine
         svu gramatiku svede na prvo lice jednine.
         Od zamjenica za njega tek prisvojne postoje
         kao sto iskljucivo moj,moja,moje.
         E,da bi sve to u praksi moglo stimati,
         koristiti jos i glagol imati,imati,imati.

         Htjeti jeftinocu zbilja ne mari,
         no ako se bez ograde krene,
         mogle bi pojeftiniti i one stvari
         koje uopce i nemaju cijenu.

      Malo sale na nas zenski svijet,ja se nadam da se
      nece ljutiti na nas muski svijet.
      SVIM MAJKAMA NA SVIJETU ZELIM SRETAN DAN MAJKI.     




Komentar Br.75
Poslao : nerkogalesic
Datum : 11.05.2009.
                    MARIJA

          Sijem tvoje ime u polju ljubavi
           prostodusno kao orac prepun nade
          da u klas ce bogati pretvoriti se
          to zrno sto sa usana mi pade.

          Sijem tvoje ime u polju ljubavi
          zaneseno kao pjesnik svoje rime
          u nadi da pjesma ce postati
          kad ih tvoji snovi k sebi prime.

          Sijem tvoje ime u polju ljubavi
          ushiceno kao dijete prva slova
          vjerujuci da dugo ce ostati
          i kad sutra dodju neka nova.

    Ovo je jos jedna pjesma naseg rahmetli ALIJE KAPIDZICA-
    ALKAPA,da se jos jednom uvjerimo kakvog divnog
    covjeka i romanticara smo izgubili.
     Ova je pjesma posvecena svim Marijama na svijetu
     a narocito mom prijatelju AGI koji je momentalno u
     Bosni a koji ce prekinuti svoj odmor u Bosni
    da bi se vratio u svoj Grand Rapid i dosao u Saint
Louis
    na Majske susrete.AGA SRETAN POVRATAK U SAD. 





Komentar Br.76
Poslao : nerkogalesic
Datum : 12.05.2009.
             PRIJATELJU M.M.G.

       Tuzno je u aleji nase mladosti
       kad je sa sjetom dusa cjeliva,
       u zaborav kliznuse dani radosti,
       mrtvo lisce stope nam prekriva.

       Kroz ogoljele i bolesljive grane
       samo sivilo kisnog neba zjapi,
       rijetka ptica u prolazu stane
       sa krila stresajuc' kisne kapi.

       O kako vrijeme izgubi nas
       kao da s njim to nismo ni bili,
       samo vjetar kao tuzan pas
       po aleji se mota,zavija i cvili.
  
  Nemojte padati u nostalgiju imamo mi 
  nas Saint Louis i Majske Susrete,
  pa izvolite dodjite na Majske Susrete.



Komentar Br.77
Poslao : Luka B kastel@vektor.net
Datum : 16.05.2009.


MaAnji

Anja i Maja treba da znaju
Kako se živjelo u starom kraju
Polako, mirno, skromno a skladno
OOOpušteno uz pivo hladno

Anja i Maja treba da znaju
Da ne okrenu leđa zavičaju
Da se vesele i da pjevaju
I hvala Bogu, dugo traju

Anja i Maja treba da vjeruju
U ono što Zo i Ži potpisuju
Jer, čovjek je čovjek, ili nije
Bio one ili ove nacije

Luka B.

Gdje god bili nazdravili



Komentar Br.78
Poslao : Z.Domazet zoka078@comcast.net
Datum : 16.05.2009.
Za Luka B.

Svako ti dobro zelim druze moj stari.



Komentar Br.79
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 17.05.2009.
Moj grad i ja

Lijep ko nekad
draži no ikad
opet me primaš na svoje grudi
ko prva ljubav
davnoga ljeta
tvoj me poljubac budi

Isti a drugačiji
moj i svačiji
i sad si otvoren ko cvijet na vodi
svaki moj korak
sladak il gorak
ponovo ka tebi vodi

Moj grad i ja
dvije obale Vrbasa
ko ti i ja
u stihu pjesnika
moj grad je i sad
od zlata jabuka
u mom srcu zauvijek ti i Banjaluka
u mom srcu zauvijek ti i Banjaluka

Luka B.
Gdje god bili nazdravili



Komentar Br.80
Poslao : nerkogalesic
Datum : 17.05.2009.
                  AKO I KADA SE VRATIS

            Ako i kada se vratis
            svome gradu nakon toliko godina dugi;
            hoces li biti kadar da shvatis
            da to nisi ti vec neko drugi?

            Ako i kada se vratis
            svome gradu,tom prijatelju starom
            hoces li moci tada da shvatis
            da te ne dokecuje ranijim zarom?

            Ako i kada se vratis
            svome gradu u neki sudjeni cas,
            hoces li smoci snage da shvatis
            da vrijeme je stalo izmedju Vas?

     GODINE,GODINE,GODINE BRZO PROLAZE KAO
     DA JE BILO JUCER KADA SMO OTISLI IZ  NASEG
     GRADA,A PROSLO JE I PO 15 I 16 GODINA
     OD NASEG ODLASKA A NAJBOLJE SE VIDI
    KADA SE USTANE UJUTRU PA SE POGLEDAMO
     U OGLEDALO,ALI NE TREBA ZALITI IMAMO
    MI NAS SAINT LOUIS SVAKE GODINE U MAJU
    GDJE SE VRATE SJECANJA NA ONE DIVNE
    TRENUTKE PROVEDENE U NASEM RODNOM GRADU.



Komentar Br.81
Poslao : nerkogalesic
Datum : 17.05.2009.
                 U NASOJ BOSNI

     I sunce je kao ljubav toplo grijalo
     sve do sutona kad bi usnulo sretno
     i nebo se povazdan blago smijalo
     poput djevojke ljupko koketno.

     I ptice su omamljene zovom visine
     pratile oblake,paperjaste,meke
     i vjetar se s liscem igrao violine
     svirajuci pjesme sjetne,neke.

     I djuli su siroko otvarali lati
     pozvani jutrom,sneni i rosni,
     i dusa bi znala da cistotom zlati,
     bilo je lijepo u nasoj Bosni.

   Sta reci o ovoj pjesmi samo neka;
    ZIVI NASA BOSNA VJECNO.



Komentar Br.82
Poslao : nerkogalesic
Datum : 18.05.2009.
                      SAN

          Da mi je samo jedan san,
          kao mogucnost,nadu ili javu,
          da iz sebe smiren izadjem van
          da se otmem padu,smrti,zaboravu.

          Ja istem samo jedan san.
          Dovoljan za hiljade malih snova,
          da me punog zelja vodi dan
          slobodna od svih stega i okova.

          Dajte mi samo jedan san
          da ga prosanjam muski, hodajuci ,
          da mi zivot ne bude toliko stran,
          da se vratim domovini,kuci.

    San,san,san,samo san,ali ako covjek
    ima san ima i nadu a kad ima nadu ima
    i zivot a zivot je samo jedan,i treba
    ga provesti na najbolji nacin.
    Sadrzajno i veselo u ljubavi koju sami
    stvarate,jer sama nada produbljuje nas
    zivot i daje mu smisao,i nadu u dug
    zivot.



Komentar Br.83
Poslao : nerkogalesic
Datum : 19.05.2009.
                     POLJUPCI 

     Da vam kazem kako sam ST.LOUIS cekao?
     Ta zasto vam ne bih rekao?
     Elem,lijepo bjese kad slavlje podje,
     ali zato nadrljah kad Nova dodje.
     Ljubila me i zenskarija i muskadija.
     Alma,Zejna,Kemo,Huso,Avdija;
     ljubilo me djah staro,djah staro,
     da zamalo nisam nastrad'o;
     ljubilo me sto znano,sto neznano,
     malo trijezno i malo vise p'jano;
     ljubili me cas hladno,a cas vrelo,
     vlazili mi lice,usne,usi,celo....,
     prilazili sa svake mi strane,
     u navaljivanju ne bjese im mane.
     I sam Allah zna ko mi je cestitao,
     nit'sam koga vidio,niti koga pitao,
     i mada nikome ja ne upamtih lice,
     pamtice oni mene zbog...kihavice.
     Svima njima na Majskim Susretima
     u Saint louisu.
     Putem poljupca prenesoh....ljubav.

    Ova pjesma dolazi iz bogate riznice
    pjesama naseg ALIJE KAPIDZICA-ALKAPA.
    Izvinjavam se porodici Kapidzic sto
    sam malo izmijenio tekst.
     Dobro dosli u Saint Louis-Banja Luku.



Komentar Br.84
Poslao : nerkogalesic
Datum : 19.05.2009.
                      ODMOR

     Otkad na televiziji prikazuju pucine plave
     mojoj zeni more ne izlazi iz glave.
     Povazdan mi pamet moju soli
     da se tamo,na pijesku,najljepse voli.
     Tako mi vjesto baca prasinu u oci,
     kao da je ljubav ono sto me koci,
     a glasicem umilnim poput sirene
     nastoji da na more odvuce mene.
     Nikako da objasnim toj upornoj zeni
     kako se sve od tog mora u meni pjeni.
     Uzalud,ona slusa samo vlastiti nokturno
     i ja slutim da ce uskoro biti burno,
     zato joj moja ruka prazan novcanik baca,
     njoj pucaju horizonti i nastaje bonaca.

   Jedino sto moja zena voli najvise na svijetu,
   i nikada nije protiv odlaska na Majske Susrete
    u Saint Louis,posto uvijek u cosku mog
   novcanik se nadje nesto sice za Majske Susrete.



Komentar Br.85
Poslao : Luka B. Kastel@vektor.net
Datum : 19.05.2009.

Marjanu Benešu s poštovanjem

Živi spomenik

Rođen u Beogradu
U Tuzli stasa pobjednik
Ali, tek u Banjaluci
On je živi spomenik

U životu stastvenik
A na ringu jurišnik
I muzičar, a i pjesnik
Nježno srce, hrabar lik

Od Šehera pa do Malte
Gdje god pođeš, kud god kreneš
Vidiš da su kao jedno
Banjaluka i Marjan Beneš

Luka B.
Gdje god bili nazdravili!



Komentar Br.86
Poslao : nerkogalesic
Datum : 27.05.2009.
                   U SUTONU

           S predvecerja kad dan se osipa
           u zavrsnoj igri suncanih zraka
           i suton ljubicastu boju prosipa
           tijelo mi obuzima drhtavica laka.

           I dok zrak tamni sve vise
           rastaljuci ovu vrelinu ljeta
           cutim kako u meni s tobom dise
           citav svemir-kolijevka svijeta.

    Ova pjesma naseg ALKAPA sve govori za nase 
    Susrete koji su odrzani ovaj vikend u Saint
    Louisu,i koji su skupili sve Banjalucane
    na ovom dijelu planete.



Komentar Br.87
Poslao : nerkogalesic
Datum : 27.05.2009.
                  ALEJA DJETINSTVA

        Sjecam se jedne aleje u kestenovu cvatu
        suncu na dohvatu,
        pamtim stara stabla u dugackom redu,
        predata nedogledu
        vidim bujne krosnje za pticja sijela,
        gdje se pjesma plela,
        opazam lisce u ruhu jasenskom zutu,
        mekani sag na putu.....
        Sjecam se te aleje
        i slike se njene u dusi roje.
        Ali cemu?Kad ona
        vise ne osjeca korake moje.

        SOBA MOG DJETINSTVA

        Starinski sat na zidu
        s cijih se kazaljki rasprsuje vrijeme
        kao voda s vodenickog tocka,
        geografska karta s dalekim morima
        i nedosanjanim zemljama
        uhvacena u mreznicu oka djecaka
                               pustolova.
        Knjige postrojene na policama
        kraljevska garda u pocast znanju
        zbiljski i imaginarni svjetovi hrabrih
        da se drugima otkriju.
        Dunje i jabuke na ormaru,
        u mirisima
        davno zaboravljeni od cula
        ali i ne od sjecanja koje ih prepoznaje kao 
                                     roditeljski dom
        i zato su tu,
        tu su i zvuci muzike
        oticu i vracaju se jer nikada nisu bili 
                                           nestvarni
        oaze u pustinjskoj osami
        melodija od mladosti s notama za himnu
                                         zivotu.
        Soba mog djetinstva
        u pjesmi,
        u meni.

    Generacijo 50-60-70-tih godina vjerovatno ce vas ove
    pjesme vratiti na nase aleje kojih je bilo na svakom
    kraju Banjaluke.Aleja uzdisaja,aleja prema Boriku iza
    Borcevog Stadiona koeg su sada okruzili u zele ga 
    srusiti naravno sa tim i istoriju naseg fudbalskog 
    kluba Borac,jer je prece praviti zgrade nego odrzati
    istoriju jednog kluba ali o tom potom.
    Sjecate se prvih ljubavi u alejama,kada smo drhtali
    i pravili silne planove kako doci do prvog poljubca.
    Sjedeljki na klupama,raznih sali,u jesen pecenog
kestena.
    Bio je to divan osjecaj koji u meni budi najljepsi dio
    mog zivota.U ono doba samo smo razmisljali kada cemo da
    zavrsimo skolu ,da budemo samostalni a nismo znali sta
    gubimo.Malo gradova u BIH-i je imalo toliko aleja
koliko
    je imala Banjaluka,sad vjerujem da ima jos vise,od
izlaska
    1994-e nisam se vracao u Banjaluku.
    Sada su te aleje jos starije gdje se stvaraju nove
ljubavi
    nova poznanstva,nove sale sto rece Djordje Baklasevic
    NEKI NOVI KLINCI.
    Ja vjerujem da svi koji smo izasli iz naseg grada cesto

    razmisljamo o nasim dogovstinama iz parkova i aleja
    o nasim sobama djetinstva,jer u ono doba koliko god
    smo bili bogati ipak u jednom pogledu bili smo
sirotinja,
    ali to nam nije poremetilo nase divno djetinstvo.
    Ja sam odrastao na Hanistu,preko puta Sukrije,ili iznad
    Esme frizerke,stolara Muhe Dzabica i Jove Visekrune i
cesto
    puta gledajuci sadasnje slike Banjaluke vrate mi se
misli
    kako je onda bilo divno i sto smo se radovali sitnim
stvarima.
    Ta nasa mala carsija u ono doba imala je dusu,smi smo
se
    znali jer grad ne cine zgrade vec ljudi.
    Moram ove moje izljeve svoje i Vase mladosti prekinuti
    jer necu stati pisati 3 dana.
    Mnogo pozdrava iz polusuncanog Saint Louisa



Komentar Br.88
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 28.05.2009.
Zauvijek s nama

Čuka kao srce, a ne kao sat
moja je čuka, vječna Banjaluka
zelena ko Vrbas, ko Abid as
zauvijek s nama, ko samnom moja mama

Luka B.
Ma gdje bili nazdravili



Komentar Br.89
Poslao : nerkogalesic
Datum : 29.05.2009.
                  MOJA MAJKA

        Rodzena je u Sitarima
        Banjaluckom naselju
        gdje su sljive radjale
        svake godine i gdje
        nije bilo medja izmedju sljivuka

        Otac joj je imao  stotinu 
        hektara zemlje i vocnjaka
        devetero djece i kracu nogu

        Sultanija bilo joj je ime
        bila je prelijepa govorili su mi
        ali je zavoljela mog oca
        koji je jedino u zivotu znao govoriti
        a od imanja nije imao nista

        Carsija se cudom cudila
        kada su njihovi svatovi prosli
        stariji su govorili da je to sudbina
        a zlobnici tvrdili da ce Huso
        sve Omerovo bogatstvo potrositi

        Imali su petoro djece mene najstarijeg
        ne znam da li su bili sretni
        ali znam da je njen svijet bio
        tamo gdje sam ja zivio ili vojsku sluzio
        tu je samo po jednom bila

        Kada smo 18.augusta tjerani sa svog
        imala je vise od osamdeset godina
        i zelju da o svojoj djeci ne cuje
        ono sto je tad bila svakodnevna istina

        Umrla je u zemlji cije ime nije
        ni izgovoriti znala,Norveskoj
        kako je nazivala zemlju gdje je
        protjerana i gdje je sestrama govorila
        da je to njena sudbina

        Na boga se ni tada nije naljutila
        moja se majka nije znala ljutiti
        cak ni na one sto su je protjerali
        ona je vjerovala u boga i sudbinu

        Mozda bih i ja trebao biti kao ona
        priznajem da nisam niti to mogu.  


             Bosna ce,to svi znamo
             nadjacati sva nevremena,
             sva vremena,sve oluje,
             sve nedace i sve pobjednike,
             i ostati,oh ostati,
             ono sto je bila i sto jeste,
             najljepsa basca planete.

   U narednom periodu osvrnut cemo se vise
   nasem ja mislim najjacim Banjaluckim
   pjesniku KEMALU COCO.

   KEMAL COCO rodjen je 16.juna 1938 godine
   u Banjoj Luci.Skolovao se u Banjoj Luci
   i Sarajevu.Po zanimanju je novinar.
   Radio je u brojnim novinama i casopisama,
   a karijeru je zavrsio i penziju docekao u
   Unsko-sanskim novinama u Bihacu.
   Poezijom se bavi preko 50 godina.
   Prvu knjigu poezije Valovi na Uni objavio
   je 1963 godine u Bihacu.
   Za svoj knjizevni rad vise puta je nagradjivan
   Pjesme su mu prevodjene na turski,albanski,
   slovenacki,ruski,makedonski,bugarski i svedski
   jezik.Zastupljen je u mnogim antologijama
   i citankama za osnovne skole.
   Clan je drustva pisaca u Bosni i Hercegovini.
   zivi u Bihacu.



Komentar Br.90
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 29.05.2009.

Banjaluka

Lijepa ko lejdi Godiva
neuporediva, nauporediva
prava, do neba gotiva
neuporediva, neuporediva
I banja i luka


Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.91
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 30.05.2009.

Banjaluka bluz

Ovo je bluz iz prve ruke
stiže iz srca Banjaluke
u sebi nosi miris djetinjstva
majčina mlijeka i očinstva

Ovo je slika iz novčanika
minulo doba starog Borika
kada smo ljubili curice male
slušali "Šemaru i vandale"

I doke sjećanja nestaju blijede
brzinom svjetlosti sustižu sijede
ja se i tebe odreknem kadkad
al Banjaluke nikad

Ovo je pjesma bez snage novca
jer ima dušu Paprikovca
masti i hljeba i rodnog neba
pakla i raja iz zavičaja

I sad se sjećam prvoga plesa
"Čajevca" Caje i zemljotresa
Borca i Hune, sutrašnjeg "Glasa"
i prvog poljupca kraj Vrbasa

I dok sjećanja nestaju, blijede
brzinom svjetlosti sustižu sijede
ja se i tebe odreknem kadkad
al Banjaluke nikad

Luka B
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.92
Poslao : nerkogalesic
Datum : 30.05.2009.
              HAMSA CIGANKA

              Nije dozvoljavala da je drugacije zovemo
              meni je Bog dao da budem ovo sto jesam
              ja sam Ciganka a ime mi Hamsa govorila je

              Kako znam za sebe znam i za Hamsu
              cijeli zivot je prosila i ono sto isprosi
              davala bi ciganskoj djeci

              I tako su godine prolazile
              nizale se jedna za drugom
              kao Hamsin djerdan kojeg je nosila
              cijelog zivota tvrdeci da joj donosi srecu

              Bili smo o logoru skupa
              kada je Hamsa za svijet krenula

              Sve je ovo od Boga govori mi
              i pokazuje zavezljaj kojeg nosi
              a punih sedamdeset godina je prosila
              naprosila odlazak u daljinu

              Boze,da li je ziva Hamsa Ciganka
              i kome sad daje ono sto isprosi.

       Molim citaoce ove stranice da pomognemo
       nasem Kemi da nadjemo ili saznamo sve
       o nasem sinonimu onoga vremena,da li je
       ziva ili ne.
       ZNACI TRAZIMO NASU HAMSU CIGANKU
       UNAPRIJED ZAHVALJUJEM NA TRUDU.



Komentar Br.93
Poslao : nerkogalesic
Datum : 31.05.2009.
             JESEN U CENTRU GASINCI

             Jesen je pjevala
             svoju zlatnu pjesmu
             policajci se dosadjivali
             cuvajuci izbjeglice
             u centru Gasinci
             stotine izgubljenih
             dusa i tijela
             cekaju autobuse
             za odlazak u nepoznato

             Taj dan niko mi
             nije branio piti pivo
             cak ni majka
             koja je cekala
             odlazak

             Gledali smo se 
             a nismo znali da se
             kada autobus krene
             necemo vise
             nikada vidjeti.

     Ova pjesma me podsjetila na provedene
     dane u Gasincima,i sigurno ce vas sviju
     podsjetiti na te dane prije 15-16 godina
     kada smo bili mnogo mladji.
     JA VAS MOLIM DA NA OVOJ STRANICI NE
     OTVARATE STRANICU O DESAVANJIMA U GASINCIMA
     MORAMO POSTIVATI OVU STRANICU.
     OVO JE STRANICA NASIH BANJALUCKIH PJESNIKA,
     I NEKA TAKO OSTANE.




Komentar Br.94
Poslao : nerkogalesic
Datum : 01.06.2009.
               ZAKON TUDJINE

               Meni ovdje mnogi
               ne vjeruju
               da sam imao svoju zemlju
               i svoje rijeke
               i planine
               i svoje sve
               i vise nego sto oni imaju

               Oni meni nista ne vjeruju
               a ja njima moram sve.

               NABUJALA RIJEKA

               Pred sobom sve nosi

               Rascvjetana stabla sto su juce
               prkosila vremenu i nevremenu
               sada nemocna idu u nepoznato

               Zar i moja sudbina nije
               rasvjetanim stablima slicna.

               OVI MOJI I JA

               Ovo moji i ja
               da li smo imali zemlju
               u kojoj smosadili tresnje

               Da li smo imali rijeku
               na koju smo odvodili
               stada da se napiju
               ovi moji i ja

               da li smo rodjeni
               tamo gdje niko
               nije rodjen
               i gdje ptice samuju
               otkad smo otisli

               Ovi moji i ja
               da li smo mi postojali
               ili smo samo sanjali
               san 
               o postojanju.

              TUDJE

              U tudjini
              sve je tudje

              Tudji vazduh
              kojeg tudjinac udise
              tudje cipele
              po tudjoj zemlji hode

              Tudji pogled
              na tudja brda
              na tudjem balkonu
              gaji tudje cvijece

              Tudje pse doziva
              tudjim glasom
              tudjim rukama se pozdravlja
              maskira tudjim osmijehom

              Gadno je biti
              tudjinac u tudjini
              sve je oko njega
              tudje

              I jedino je
              njegovo sjecanje
              na zemlju  koja je
              bila njegova.

     TUDJINA,TUDJINA AH TUDJINA ALI STA
     MOZEMO MORAMO DA ZIVIMO U TUDJINI
     JER NEMAMO DRUGI IZBOR.



Komentar Br.95
Poslao : neispavana
Datum : 02.06.2009.
Banjaluka u snovina

         Nekad te se samo za se sjetim
          sklopim oci: Vrbas ljeti
            i njegove pospane vrbe
             i poljupca ljubavi prve
              vjerno ceka u blizini Sahat kule
         Pa me krene...otplivam sa prve stjene
          ispod Zelenog...do sedre
           i gledam,u bistre tihe njene
         Pa me zovne.....s Abacije skolski drug:
         Na guvernali mog ponija,hoces jedan krug?
          
         Pa me krene......ispod Gradskog sredinom
           onom rijekom,onom milinom
            onim srcem,onom vedrinom,
             ispliva kraj Zelene
              ovo sjecanje:
              

          Pod orahom...rostilj i verige,
           osmjeh snahe i brata,
            muzika iz Kazamata,
              u rukama vruce lepinje
                 iz Babine pekare         
         
          Pa me krene........niz vode njene
           talasi sa sobom pronose vrijeme
           u igri djevojcica sa vjencicem od ovcica
            u plavoj kosi......
  
          A na travi lezi neprocitan Lajos Lilahi:
            
         " Voda nesto nosi"                
    




Komentar Br.96
Poslao : nerkogalesic
Datum : 02.06.2009.
                 ZIVOT I JA
   
                 Nocima smo 
                 zivot i ja
                 svoje zivote
                 harcili po kafanama

                 Zivot zelio
                 zivjeti svoj zivot
                 a ja imam samo jedan
                 i zivio ga kao svoj

                 Docekivali smo zore
                 ne znajuci nista o noci
                 ispracali ponoci vesele
                 dolaskom novog dana
                 dozivali sjecanja
                 na prolaznosti zivota
                 i bili sretni
                 moj zivot i ja
                 sto nismo medju mrtvima

                 I tako zivjeli zivot i ja
                 svoje zivote
                 a godine se nizale
                 kao grozdovi u vinogradu
                 neosjetno postajali
                 i zivot i ja svijetu nepotrebni

                 Ni sada ne znamo
                 gdje smo sve i zasto lutali
                 i da li smo izlutali
                 sve znamo i neznamo
                 ovoga svijeta
                 ali meni se i sada
                 pojavi zelja
                 da lutanjem zivim
                 svoj zivot
                 onakav kakav sam
                 odavno prozivio.
 
     Svi mi koji smo izasli 90-tih godina iz Banja Luke
     imali smo fazu lutanja gdje,kada,kuda,sta raditi kada
     izadjemo iz naseg rodnog grada sa torbom u ruci i 
     cijelim nasim zivotom provedenim u tom gradu a
sadrzanim
     u tim plasticnim sarenim torbama.
     Svi smo imali svoj put koji smo morali proci,ali na
nasu
     veliku radost ipak smo se svi na neki nacin
prilagodili
     novom zivotu u novoj sredini sa drugacijom tradicijom,
     obicajima,jezikom,kulturom,ali to je bio nas zivot
     na koji smo se morali navici,ali ipak na kraju ja
mislim
     uopsteno da smo se svi navikli na novi zivot u drugoj
     sredini.Puno pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.97
Poslao : nerkogalesic
Datum : 03.06.2009.
                   VECERA POD KRUSKOM

                   Kao sinoc da je bilo 
                   otac,majka sestra i ja
                   veceramo pod kruskom
                   u nasoj avliji

                   Mirisi pogaca proljecem
                   krompir iz nase baste
                   sladji od komsinskog meda
                   a paradajz crven kao
                   oceve i majcine zelje
                   koje u sebi za nas nose
 
                   I sve to kao da je sinoc bilo        

                   A nije-
                   u meni se godina nabralo
                   kao na nasoj kruski godova
                   i nekih drugih,drukcijih vecera
                   gorkih
                   tudjih
                   posnih
                   i krvavih.

                   ZRELE SLJIVE

                   U sjecanju
                   nas otac
                   dva puta veci
                   od sestre i mene
                   nasmijan kao proljece
                   trazi od nas
                   da mu naberemo
                   zrelih sljiva
                   sa najveceg stabla
                   u nasem vocnjaku

                   Bez straha se
                   penjemo i trazimo
                   boje neba plodove
                   one sto suncu prkose
                   i mi ih beremo
                   za naseg oca

                   I rastemo dok gledamo
                   kako se otac sladi
                   dok s plodova skida maglu
                   i sve na tren izgleda
                   bas kao da imamo jos oca
                   i djetinstvo
                   i sljivik
                   umjesto sjecanja.

    60-tih godina kada sam bio u ranoj mladosti zavidio
    sam svima koji su imali vocnjak,i koji su mogli brati
    voce u svako doba a moja raja koja je imala vocnjake
    uzivala je ici u kradju voca sa mnom.
    Najvise smo isli u Dzinica vocnjak koji je bio na 
    Bulevaru samo sto je tada bila otvorena Crkvena.
    Cesto puta sa svojim najboljim prijateljem u ono doba
    Boro Perduvom isli smo u njegovu bastu koja je bila
    locirana preko puta Laste ustvari iza Gimnazije hocu
    da kazem sadasnje preko puta Gradske bolnice,to je u
    ustvari bila basta Ravlica.Sto je to bilo divno doba.
     Izvinite ovo je stranica Banjaluckih Pjesnika a ne
     sjecanja ali otelo se,navele su me ove pjesme naseg
     Kemala Coce jedino sto je druga lokacija-Sitari.




Komentar Br.98
Poslao : tola jasminka-t@hotmail.com
Datum : 04.06.2009.
Ponosan sto te licno znam (AZRA/NEISPAVANA)zaista si
fenomenalna,tola.



Komentar Br.99
Poslao : nerkogalesic
Datum : 05.06.2009.
              KOME TREBAJU PJESME

              Danasnji ljudi
              ni pjesme 
              ni pjesnike
              ne vole

              Daj im i to svima
              o,Boze
              sto vecih kuca
              sto luksuznijih auta
              sto brzih konja
              sto ljepsih zena
              svega
              pa nek se vec jednom najedu

              Jer danasnji ljudi
              nisu ni Bozji
              ni ljudski
              ni zvjerski
              ne znam tacno ne znam
              kome pripadaju
              i zasto zive
              takva je sada ova moja
              a nekad i vasa kolijevka

              Pisete da zelite povratak-
              ne znam sta da vam kazem
              radite kako mislite svojom
              a ne tudjom glavom
              ionako do mojeg misljenja 
              nikada niste plaho drzali
              i uvijek ste mislili da pjesnici
              malo sta znaju o zivotu
              da zive samo od vazduha
              bez rezanja i gorcine.

      Lijepo je biti pjesnik pa sve sto te muci
      u zivotu napises u pjesmi.
      Tako u stvari olaksas svoju dusu,sve
      baterije koje su se previse napunile ispraznih.
      Ja mislim da se u potpunosti slazete sa mnom.
                   CAO.




Komentar Br.100
Poslao : nerkogalesic
Datum : 05.06.2009.
               U RODNOM GRADU

               Setam rodnim gradom
               susrecem nepoznate prolaznike-
               ili sam ja  zalutao ili oni

               Znam da sam u rodnom gradu
               poznajem svako stablo u alejama
               poznajem svaki kamen na obali
               poznajem i zgrade ciju gradnju
               nisam zapamtio ali ih znam
               ali ovi sto setaju
               meni su nepoznati kao i ja njima

               Pa ciji je ovo ustvari grad
               njihov ili moj
               ili moj moj rodni grad
               nije ni njihov ni moj.

       Bez obzira na ovu pjesmu naseg Keme,za mene
       je Banja Luka moj rodjeni grad,i uvijek cu se
       diciti sa njim ,bez obzira ko sada uziva
       blagodeti naseg predivnog grada.
       Mozda u narednom periodu neko od nasih koji su
       van nase bivse-sadasnje drzave se i vrati nazad,
       nasa djeca ili unucadi ko to zna.



Komentar Br.101
Poslao : nerkogalesic
Datum : 05.06.2009.
                 MOJ GRAD

                 Nekada je moj grad
                 zivio u meni
                 ja u njemu 

                 Voljeli smo se
                 kao braca
                 a bili smo 
                 samo prijatelji

                 Danas ja nemam
                 svog grada
                 svog brata
                 svog prijatelja
  
                 Da li i moj grad
                 u samoci sapuce
                 kako nema mene
                 svog brata
                 svog prijatelja.

      Iako nismo u Banja Luci mi imamo nas grad.
     Svakog Maja na nsim Susretima u Saint Louisu
     koji od milja zovemo Banja Lukom,jer nas je taj
     grad prihvatio tako da imamo osjecaj u danima
     susreta kao da se nalazimo u nasem rodnom gradu.
     Ta lica koja nismo vidjeli po 10-15 godina,tu
     Gradsku raju,koja zna da uziva imaksimalno iskoristi
     te dane provedene u nasem gradu,i kojih je svake
     godine sve vise i vise.
      Mnogo pozdrava iz naseg grada.




Komentar Br.102
Poslao : nerkogalesic
Datum : 05.06.2009.
               UMIRUCI GRAD

               Mjesecina
               a u ocima tama
               od ocaja.
               U meni uzarena
               praznina,
               skamenjen krik
               za otetim gradom.

               Cujem jecaj
               Vrbasa,
               kletve Kastela
               kao grmljavina
               odjekuju ispod
               gradskog mosta.

               A preko gradskog
               koraci zla.
               Iznad,
               gladni golubovi.
               Banjalucana nema,
               ni mrvica
               kruha nadlanu.

               VOLJENA MOJA
                Rodnoj Banjaluci

               Teskih je tvojih
               sesnaest rana,
               sesnaest oziljaka
               na srcu mome,
               voljena moja.

               Bol tvoja mojim
               venama tece,
               proslost i sreca
               duboko korito
               kroz sjecanja tesu,
               voljena moja.

               U mom si narucju
               i tiho pjevusim
               da te ne probudim
               iz snova budnih,
               voljena moja.

               ZUBOR JECAJA

               Kroz nase
               americko dvoriste
               potocic protice,
               svoju pjesmu govori.
               Kada noc svoju
               tisinu otvori,
               da srca je se ne napiju,
               ja pomislim,
               to moj potok zubori
               kroz moju
               Malu carsiju
               i kroz mjesecev sjaj
               Vrbasu hrli u zagrljaj.

               Cesto
               u dugim nocima,
               dok pritisce nas tama,
               pitam se,
               da li se to
               zubor Vrbasa
               pretvorio u jecaje
               u nama.

               Oh,s koliko bih radosti
               Vrbasu ruke predala
               i kapi njegove,
               ko zrna biserja,
               po sebi rasipala,
               do neizmjerja.

     Ove pjesme napisala je nasa Banjalucanka VELIDA
DZIGUMOVIC.
    Rodjena je 5.marta 1939 u Banjaluci,potice iz znane
porodice
    Ibrahimbegovic;ocu Ibrahimu i majci Taibi.
    Velida ima sestre Naidu,Dzenanu,Fatimu i brata Mirzu.
    Naida i Dzenana zive u Mostaru,brat u Svedskoj a Fatima
i Velida
    u Americi.
    Zavrsila je Trgovacku skolu u Banjaluci i dugo godina je
radila
    po prehrambenim prodavnicama,zatim kao poslovodja  u
prodavnici
    prehrambenih proizvoda,dok je nisu 1992 otpustili,kao i
desetine
    hiljada onih  koji su,spasavajuci goli zivot morala
napustiti
    svoj rodni grad na obali Vrbasa.
    Banjaluku je zajedno sa svojim suprugom Mahom napustila
u junu 
    1993 da bi se sa svojom djecom nasla u Americi.
    Udala se za Mahu Dzigumovica 1958 i rodila sa njim dvije
kcerke-
    Edinu i Sabinu.Edina je udata za Davora Psorna,a Sabina
za Enesa
    Jahica,
    Tuga za svojom Banjalukom,zubora Vabasa,kestenova
njenjog Mejdana
    zagora njene Male carsije i njenih sugradjana i tih svih
bolnih
    rastanaka i satanaka,pa ponovnih rastanaka,dala se na
pisanje
    pjesama da bi joj bilo lakse i da je ne bismo
zaboravili.
    Zivi u dalekom gradu,New Milfordu[CT,USA] i u relativno
poznim
    godinama,dozivljava radost,pa isjetu,izlazenjem svoje
prve
    pjesnicke zbirke,ovih njenih i 'Svih nasih zubora'.
    Tri pjesme koje ste citali su iz njene prve knjige a
takodjer i
    pjesme 'Banja Luka u sjecanju'i'Trazim Te' koje ste
imali
    prilike citati prije na ovoj stranici.
    Nasoj Velidi zelim sretan izlazak knjige,ida u skoro
vrijeme
    izda novu knjigu,da obogati kolekciju nasih pjesnike
kojima
   se Banja Luka dicila.   CAO



Komentar Br.103
Poslao : Luka B. kastel@vektor
Datum : 06.06.2009.


Posvećeno Tomi Zdravkoviću, nenametljivom šarmeru i boemu
koji je napisao i otpjevao pjesme koje traju i ne prestaju

Kad je Toma pjevao

Kad je Toma pjevao
A sa njime i mi
Svijet se njemu divio
I sad mu se divi

Kad je Toma pjevao
Ljubio i pio
On se takav, kakav je
Pjesmom i ubio

Otišo je prerano
Kao sve što vrijedi
Sjećanje na njega
živi i ne blijedi

Još njegove pjesme žive
Emociju i sad šire
Čovjek kao što je Toma
nikad, nikad ne umire 
čovjek kao što Toma 
vječno živi, ne umire

Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.104
Poslao : tola jasminka-t@hotmail.com
Datum : 07.06.2009.
Pokoj mu dusi,lagahna mu zemlja bila,svi smo ga volili,tola.



Komentar Br.105
Poslao : nerkogalesic
Datum : 08.06.2009.
                  BANJA LUKA

                  Sve rijeke svijeta
                  nazivajte Vrbas
                  sve tvrdjave
                  zovite Kastel
                  svi izvori su
                  izvori Suturlije
                  brda koja vas okruzuju
                  su Sehitluci
                  svi hoteli su
                  hotel Bosna
                  sve aleje su
                  Aleje uzdisaja
                  sve plaze su
                  Abacija
                  i sve sto vam je
                  u pogledima
                  nazivajte
                  banjaluckim imenima.

                  Kada krenete na istok
                  recite idemo u Kotor Varos
                  krecete li prema sjeveru
                  najavite dolazak rodjacima
                  u Bosansku Gradisku.
                  Ako vas put jugu vodi
                  slobodno kazite
                  da u Jajce idete,
                  a ako krenete zapadu
                  saopcite svima
                  da kroz Prijedor prolazite.
                  Tako cemo zivjeti u svijetu
                  a svijet zvati
                  po svojoj Banja Luci.

            OKO MENE KNJIGE PRIJATELJA

                 Samujem u sobi
                 ciji je prozor
                 okrenut ulici
                 a na Vidiku
                 nema ni jednog
                 prolaznika.

                 Na mom stolu
                 oko mene
                 nove knjige
                 mojih starih 
                 Prijatelja
                 Advan Hozic
                 [ Posljedna stanica]
                 Mehe Barakovica
                 pola Banjalucanin
                 a pola Trebinjac
                 [ Goteborg ili ko bi
                  rekao da je to moguce]
                 Senudin Jasarevic
                 [ Placenkov posljednji let]
                 Muhidin Saric
                 [Testament]

                 Naslove drugih knjiga
                 ne vidim
                 jer ne znam
                 gdje sam ostavio
                 naocale.

                 Sve sam ove knjige
                 procitao po dva puta
                 da osjetim Tugu
                 o kojoj pisu moji prijatelji.

                 Tek sada znam
                 da i knjige o Tuzi
                 mogu biti
                 lijepe i poucne
                 i da i tuga
                 ima svoje Ljepote.

                      TUDJA ZEMLJA

                      Nije,znam da nije
                      ni crna ni tvrda
                      kao zemlja,
                      kojom sam majku
                      pokrio onoga petka,
                      kada je gorjela
                      mahalska djamija.

                      I ne mirise
                      kao ona zemlja,
                      koja prekriva
                      kabur moje majke.

                      Nije ovo zemlja
                      kao ona 
                      iz moje basce,
                      iz koje izviru
                      plodovi crveni
                      kao nadanja,
                      zeleni kao cekanja,
                      plavi kao nevinstvo.

                      Ne, nije ovo zemlja
                      kao ona moja
                      ostavljena u proljece,
                      ostavljena u pogledu
                      koju i sada gledam,
                      a nista ne vidim.

                      Ne vidim Jusufovog zdrijebca
                      kako poljem kao da leti
                      a trci,
                      ne vidim Josipovu Dikulju
                      sto selo mlijekom
                      nahraniti moze,
                      na vidiku je nemam.

                      Ni Jovanovo stado ovaca
                      kojeg su slikari
                      cak iz Sarajeva
                      danima slikali,
                      a naslikali nisu.

                      Ovo je tudja zemlja.
                      Znam,a ne zelim znati
                      da ona ne pripada meni
                      niti ja njoj.

                      Ovo je zemlja drugih ljudi
                      koju oni zovu svojom
                      a kako ja nesto tudje
                      mogu i zelim zvati svojom.

                      Na tudjoj zemlji
                      zelim biti samo tudjinac
                      i cekati,oh cekati
                      da dodjem na svoju
                      onu,tvrdu,mirisnu zemlju.
                      Boze hoce li doci i taj dan.

      Znam sta nas tisti,ne samo mene nego i sviju nas.
      Ali sta mozemo zivot ne mozemo promijeniti,nego
      ga prihvatiti onakvog kakav jest.
      Zivimo zivot kako mislimo da je najbolje za nas.
      CAO.  





Komentar Br.106
Poslao : nerkogalesic
Datum : 08.06.2009.
              MOJA RIJEKA

              Osluskujem,
              to rijeka 
              moje ime
              sapuce.
              Putujem
              u ladji
              od oblaka,
              pruzam ruke
              da zagrlim
              obale
              i modro-zelenim
              dubinama
              se predam.
              Budi me
              opali list
              na licu 
              mome.
              Mastanje.

              Ipak,
              dodjoh,
              da vidim
              moju rijeku.

              Vozim se
              preko Zelenog.
              Srce treperi,
              kao golubova 
              krila.
              Htjedoh zastati,
              otici do
              rijeke,
              moje rijeke,
              dodirnuti joj
              zalosne oci,
              ali noge teske,
              od tuge
              i uspomena.
              Pruzam ruke
              sto nemocno
              padaju
              kao slap,
              a ona,
              mutna
              i rasplakana.
              Kao i ja.
              Stvarnost.

              Kroz suze
              prosaptah;
              cekaj me,
              vidjet cu te
              jasnije
              kad budem
              daleko.

              BIJELI LABUDOVI

              Tisino,
              prijateljice,
              zaogrni
              moju sjetu,
              pusti suze,
              kao ptice,
              i predaj me
              snova cvijetu...

              Da prosetam
              Banjalukom,
              miris lipe
              da udahnem,
              da se mijem
              na Studencu,
              pa da ovdje
              ne presahnem.

              Na bisernom
              dlanu Bosne
              bistra voda
              kamen mije;
              desno labud,
              lijevo labud,
              dusa mi
              ljepotu pije....

              Gdje su sada 
              labudovi,
              ostadose,
              pusta mjesta,
              samo bdiju
              dva jablana
              nad ljepotom
              koje nesta.

              TECI,RECI,VRBAS VODO

              Teci,teci,Vrbas vodo,
              ka gradu-bajci,
              nosi selam mome ocu
              i mojoj majci....

              Naci ces ih,Vrbas vodo,
              u Stupnici,
              u haremu bijele im se
              tuzni basluci.

              Vrbasu moj,nikog nema
              da ih posjeti,
              da bar korak usamljeni
              zemlja osjeti.

              Teci,huci,Vrbas vodo
              kroz nase rane,
              sve dok teces,ima nade
              za nas prognane......

     Ah Vrbasu moj,moja Zlajina plaza koje je to
    bilo lijepo doba 90-tih godina kad je zavrsena
    u cijelosti po mom misljenju najljepsa plaza
    na Vrbasu.Nemoj te da se ljutite svak svog konja
    hvali pa tako i ja svoju plazu ispod Ticine kafane,gdje
    sam proveo najljepse trenutke svoga zivota.
    Hvala nasoj VELIDI DZIGUMOVIC na ovim divnim pjesmama
    koje su me vratile na najljepsi dio mog zivota,kada
    smo samo razmisljali o odmorima i izletima takodjer
     i rostiljima kraj nase najljepse rijeke na svijetu.
      Zna se koja VRBAS. 

                 





Komentar Br.107
Poslao : nerkogalesic
Datum : 11.06.2009.
                    ZAVICAJNA NOSTALGIJA

                 Da li vocke rese
                 grozdovi behara
                 k'o u proljetne dane,
                 ili zimi podmuklica stara
                 jos hladnocom trese 
                 golisave grane?

                 Da li pjesme zvone
                 ispod strehe nase
                 kao u doba ono sretno,
                 ili raste rano u sutone
                 na pocinak
                 odlazeci neprimjetno?

                 Da li sm'jeh se ori
                 na ulicama grada
                 k'o rahat ono vrijeme,
                 ili tuga tisinom mori
                 kad jacija pada
                 i glasovi zanijeme?

                 Da li nesto od sjsja
                 sacuvano osta
                 iz onoga vakta i zemana
                 ili od lijepog nam zavicaja
                 sivilo posta
                 i duboka rana?

                    NE IDI TAMO

                 Ne idi tamo
                 gdje suncevi zraci
                 kao u izmaglici nekoj leze,
                 gdje jasne zvijezde
                 u maglinama svojim snijeze,
                 gdje rumena zora
                 u bljedilu noci visi
                 i gdje dan nepokretan
                 po zabokrecini kisi.

                 Ne idi tamo
                 gdje vjetar na raskrsca
                 nasrce sumanito,slijepo,
                 gdje biljke krajputasice
                 ne stoje uspravno,lijepo,
                 gdje rijetka kisa jalova
                 podatno zemlju jalovo skropi
                 i gdje se ne mnoze koraci
                 u cvrstoj ljudskoj stopi.

                 Ne idi tamo
                 gdje u rijeci mozes sresti
                 barsko gibanje lokvanja.
                 Ne idi tamo
                 gdje ne moze da se sanja.

                   U NOCIMA BDIJENJA

                 U nocima punim bdijenja
                 cuje se samo hodanje sata,
                 sta mogu da uradim od htijenja
                 kad snovima zatvorise se vrata.

                 U nocima punim bdijenja
                 cuju se samo glasovi tisine,
                 sta tu misao moze da mijenja
                 kad glas duse ne cuju daljine.

                 U nocima punim bdijenja  
                 cuje se tek samo eho samoce,
                 sta vrijede ovi plodovi zrenja
                 kad je u svijetu toliko zloce.

     Sve nas koji zivimo van naseg rodjenog grada,vjerujem
     cesto puta nas uhvati nostalgija,ali nadam se da to ne
     traje dugo,posto nas ubi ovaj novi zivot u drugim
     drzavama da stvarno covjek nema kada da o tome
     razmislja.KREDITI,KREDITI,razmisljanje o situaciji u
     kompaniji i ostalim problemima.
     Zatim dodju noci kada cesto puta u snove se vrate
     predivni trenuci najljepseg dijela zivota provedenog
     u nasem rodnom gradu,o prijateljima koji su sada zive
     u cijelom svijetu i onda se desi nesto sto niko od
     nas ne voli,probudi nas sat za ustajanje i svi nasi
     snovi odu u eter.CAO. 
     Jos jednom hvala nasem rahmetli Aliji Kapidzic-Alkapu
      na ovim divnim pjesmama.
      




Komentar Br.108
Poslao : nerkogalesic
Datum : 12.06.2009.
              MAJKA,NEMOJ PLAKATI

              Unucica
              pruza ruke,
              na dlanu joj
              kamicak vedrine,
              na mom dlanu
              jedna suza
              iskra se
              da tiho sine.

              Majka,nemoj plakati
              necu tugu
              u oku tvom,
              Bosnu cu ti nacrtati,
              da radost bar danas
              podijelis sa njom
              i sa mnom.

              MAJKA BOSNJACKA

              Srce je njeno planina,
              a dusa poput maslacka,
              uspravna od davnina
              ta majka bosnjacka.

              Lice je njeno livada
              prepuno cvjetnih osmijeha,
              svakom ko pati i strada
              ona je vjecna utjeha.

              ZAMBAK

              Dvije lukovice
              zambaka
              donesoh iz Sane
              i posadih
              poslije kise;
              sada nas vrt
              u Americi,
              i usred mraka,
              Bosnom mirise.

     Djeca,djeca najveci nas problem emigracje
     u Americi i cijelom svijetu je kako nasu
     djecu nauciti nasem jeziku.
     Veliki problem za sve majke je opstanak
     naseg maternjeg jezika i obicaja koje smo
     donijeli iz nase bivse domovine.
     Molim sve mlade majke da ucine sve da spase
     nas jezik i obicaje,ja znam da je to tesko
     posto i ja imam isti problem i moj zet je
     Amerikanac,ali za sada nemam unacadi ali znam
     da cu imati velike muke zajedno sa svojom
     suprugom da ucinim sve da nase buduce unuce
     zna ko je,i odakle mu poticu roditelji,a ja 
     znam da ce to biti tesko,ali spreman sam
     uciniti sve da barem nasa prva generacija
     u emigraciji zna o nama sve.
     Buduci roditelji sretno. Cao.  




Komentar Br.109
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 13.06.2009.

Veličinu gubitka roditelja saznamo, nažalost, prekasno, tek
kad oni odu.
Ova pjesma posvećena je mojima, majci i ocu, koji su put
neba otišli prerano.

Grehota

Vas dvoje koji ste 
život mi dali
rano ste prerano nestali
plavet neba dotakli
u raj zamakli

Ja znam da gore 
u spokoju svome
jutarnju kafu i
danas pijete
i da o meni
o rodni dome
još uvijek brinete

Tako sam malo
ja vama dao
ostao dužan za života
mnogo sam htio, a malo znao
Bože, kakva grehota

Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.110
Poslao : Luka B kastel@vektor.net
Datum : 13.06.2009.

Ja znam

Ja znam da dam
ali i uzmem
za onog kog volim
i da umrem
mada je lakše
nego mrijeti
za onog kog voliš
živjeti

Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.111
Poslao : nerkogalesic
Datum : 14.06.2009.
                MAJKA NA LJULJASKI

                Listam album,
                pogled se
                stopi
                sa likom iz
                trideset i trece,
                osmijeh blagi
                jos s lica
                mase,
                oci blistave 
                od srece.

                Zaustavih dah
                pred tom
                ljepotom
                sto jos me
                uvijek
                mami u snove,
                to moja majka
                pruzenih ruku
                na ljuljasku me
                u zagrljaj 
                zove.

                Osjetih opet
                toplinu njenu,
                i zacuh
                slavuja
                sto pjesme 
                talasa,
                i sunce,
                i mjesec,
                i zvijezde sjajne,
                bude se opet
                iz njenog 
                glasa.

                Zaslo je sunce
                i jedna zvijezda,
                odletje negdje,
                sa tihim
                bljeskom,
                ociju suznih
                ja molim boga,
                da majka nadje
                moga oca
                u nekom perivoju
                dzennetskom.

                OCEV LIK

                U nekoj
                kasnoj dobi,
                u nekoj
                americkoj sobi,
                na staklu
                vitrine,
                ugledah
                ocevo lice,
                ruke mu
                kao ptice,
                u zagrljaj bi
                da me 
                privine.

                I vidim
                moga oca,
                brizno nas
                kraj sebe
                svije,
                taj njegov
                davni
                smijesak
                i ovdje
                jos nas
                grije.

                Moj otac
                lovac je
                bio,
                jos cujem
                njegov
                glas,
                oh,ko bi
                slutio,
                da jednom
                lovit ce 
                i nas.

                I suze
                kao kise
                sakrise
                dragi lik,
                oh,dugo,
                nema ga
                vise,
                ali u kasnoj
                dobi,
                u ovoj americkoj
                sobi,
                i on s nama
                jos dise.

      Koji je to lijep osjecaj da si ti
      necije dijete,da imas kome otici
      u posjetu,pomoci u svakom momentu,
      i da ti ta  pomoc predstavlja neko opustanje
      sto se neda opisati.
      Da imas kome se izjadati,pitati za savjet,
      traziti pomoc koju ce oni jedva cekati
      da ucine.
      Lijepo je  imati roditelje,znati da si i ti
      necije dijete,jer niko od nas ne zna kakav je
      osjecaj,dok ne izgubi svoje roditelje.
      Tek kad ih izgubi onda sazna sta je izgubio.
      Svi mi koji smo van nase drzave zalimo sto
      ne mozemo otici  obici humke svojih
roditelja,popricati
      sa njima,izjadati se,moliti za oprostaj ako smo
      nesto slucajno pogresili dok su bili zivi.
      Covjek u roditeljima ima svoje najvece prijatelje.
      Hvala bogu satisfakcija je u tome sto smo i mi
      svi roditelji i mi cinimo ono sto su nama cinili
      nasi roditelji,i sretni smo kada vidimo da su nasa
      djeca vesela,jer nema nista ljepse kada se svi
sastanemo
      na rucku ili veceri,kada vidimo nasu djecu,nase
unucadi
      da su zivi i zdravi.
      U tom momentu cesto se sjetim svojih roditelja,kada
smo
      i mi bili mladji i nastojimo cesto ciniti neke stvari
      sto su cinili nasi roditelji nama, mislim u savjetima
      i pomoci,i onda vidimo da se svakim danom sve vise i
vise
      stapamo sa nasim roditeljima kojih na zalost nas vise
nema.
      To je zivot neko odlazi bi  da neko drugi dosao i tu
jedino
      nema razlike izmedju bogatih i siromasnih.
      Hvala nasoj Velidi Dzigumovic na ovim divnim pjesmama
      koje je napisala svojim roditeljima,a sa tim svojim
      pjesmama i nas vrati da se sjetimo najljepsih
momenata
      u nasim zivotima,momenata bez briga o svemu sto sada
imamo.
      To je tema o kojoj bi se moglo pricati danima bez
odmora.
      Jer svi mi smo necija djeca.
       Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.    
       


    




Komentar Br.112
Poslao : nerkogalesic
Datum : 16.06.2009.
                    IZGUBLJENIK

                    Kao da lebdim nad sjecanjima
                    kao da setam nad prosloscu
                    kao da nisam covjek koji
                    svoje ime i sebe u sebi nosi.

                    Kao da sam sebe pitam
                    da mi kaze nesto o meni
                    i nikako da shvatim gdje sam
                    kuda i zasto idem i gdje idem.

                    Mozda se prolaznicima cini
                    da sam normalan covjek
                    koji svojim putem hodi
                    a jedino tako o sebi ja ne mislim.

                    ZATVORENIH OCIJU

                    Kada mi samoca
                    postane druga
                    prosetam sokakom
                    gdje smo rodjeni
                    i gdje su umrli
                    moj djed i otac
                    a ja jos ziv.

                    Idem od kuce do kuce
                    pitam se sa svima
                    hvalim brz rast jabuke
                    i cvijetnjak pun ruza
                    raspitujem se za djecu
                    sto skole negdje uce
                    pomilujem i unuce
                    sto ga majka cuva
                    dok kcerka radi.

                    I tako setam
                    do svakog kucnog broja
                    i sve znam i sve vidim
                    osjetim i  toplinu
                    ruke komsije
                    kada se pozdravljamo.

                    Odjednom se prenem
                    istina kraj mene
                    i sam se tada pitam
                    zar se moze sve ovo
                    tek zatvorenih ociju vidjeti.

                    POSTAJEM SVE UMORNIJI

                    Sve umornijiustajem,majko
                    i sve bezvoljniji
                    ponekad mi se cini
                    da i nase oteto pored tece
                    ne bih ruke ispruzio
                    ne bih okom pogledao
                    sve umorniji ustajem,majko
                    i sve nevoljniji.

                    Na mene se navalile godine
                    svaki dan sve teze hodam
                    a kao da je juce bilo
                    kada si me za djecije nastasluke
                    korila majcinskim rijecima
                    misleci da mogu biti dijete
                    bez djetinstva.

                    Postao sam ,majko
                    starac bez starosti
                    sve je moje daleko od mene
                    sve je tudje na mom vidiku
                    nemam kome na jade kazivati
                    sve umorniji ustajem,majko
                    i sve vise sam.

     Ove vrste pjesama od naseg Kemala Coce ne trebaju
negativno
     da uticu na nas nego obrarno da nam daju jos veci
podstrek
     na nove radne pobjede.
     Ono sto je bilo ,to je iza nas,i ne treba da se
zaboravi
     ali u svakom slucaju treba sto manje razmisljati sta
je
     bilo prije i kako se to desilo nego treba razmisljati
    o buducnosti,iako covjek nikada nije siguran koliko ce
    zivjeti,ali uvijek treba gledati kao da ce zivjeti 100
godina
    i tako razmisljati.Svi bi mi voljeli biti mladji a
narocito
    sa ovom pameci,barem mislimo tako i uvijek biti mladi.
     Jedina stvar u zivotu i kod siromasnih i bogatih je
sto
     nema tu moc da zaustavi starenje,tako da smo u tom
pogledu
     svi isti.Glavu gore i zamislite da ste cijeli zivot
mladi
     bez obzira koliko imate godina.CAO.   




Komentar Br.113
Poslao : neispavana
Datum : 17.06.2009.

   Nista tebi ne mogu godine,
   pamtim te jos iz skole,
   nisam stigla ja,ni ti
   da primjetimo prve bore........
   Na lice moje,osmjeh djevojcice sleti,
   kad sjetim se......Vrbas ljeti
   I ti..sa Abacije do Studenca,kraul
   i onog izvora,vode zdenca...sa 
   kod smo vodu ispijali

   Nista ti godine nece,donjeti
   osim mudrosti i znanja
   da covjek u srcu ostaje mlad
   ako bilo gdje
   zna da sanja

   Nista ti godine ukrasti nece,
   ako budes znao da skrijes
   u seharu srca svog
   susrete i prijatelje
   
P.S.Valjal ova Nerko?/kad vec hoces nesto pozitivno/



Komentar Br.114
Poslao : nerkogalesic
Datum : 17.06.2009.
       NEISPAVANA pa ti si sjajna ti si veliko
        osvjezenje ove stranice,samo nastavi u
      pravom magicnom stilu.
      UVIJEK NESTO NOVO I NOVO TO SVI TRAZE
      ZA OSVJEZENJE,A TI SI VJERUJ MI OSVJEZENJE
       ZA SVE NAS KOJI CITAMO OVU STRANICU,SAMO
       NASTAVI TAKO.CAO.



Komentar Br.115
Poslao : nerkogalesic
Datum : 19.06.2009.
                     GALEBOV LET

                     Pod nogama przina,
                     a ne przi,
                     okolo kamen,
                     ljuti,hercegovacki,
                     a mek.

                     Pored mene
                     tihi nemir
                     grgoljave Radobolje
                     prepusta se
                     zagrljaju
                     Neretve.

                     Zazmirih
                     iznad mene
                     kameni galeb
                     rasirenih krila,
                     ili mozda
                     mramorni luk
                     ko spomenik 
                     ljepoti.

                     Otvaram oci.
                     Znam,
                     ljepotu niko
                     ne moze
                     ubiti.

                     Budjenje

                     Misli skakucu
                     kao potocic
                     cujem zubor,
                     sanjam.

                     U snovima
                     pruzam ruke,
                     srebrne kapi
                     osjecam.

                     Uzdisem.
                     Banja Luka mirise,
                     grlim je.
                     Budim se.

                     Tisina,
                     kroz tamu
                     mjesec obasjava
                     moje suze.

                     MOZDA,JEDNOM

                     U mojoj Bosni  
                     nemam vise
                     rodnoga grada,
                     placem.

                     Ubili su grad.
                     U srcu je mom,  
                     mozda ozivi,
                     jednom.

                     Uslikah Vrbas
                     u blizini
                     moga grada,
                     al' predaleko.

                     Okolo ade
                     brzaci Vrbasa
                     sudaraju se
                     zuboreci.

                     Uzeh kamencic
                     Kraj Vrbasa,
                     ponesoh,mozda
                     u nepovrat.

                     LISCE STO NAS CEKA

                     Mirisi se
                     pritajili,
                     leptirovi
                     krila skrili,
                     utihnula
                     i rijeka,
                     samo 
                     lisce,
                     dusu
                     stisce,
                     nase lisce,
                     sto nas 
                     ceka........

     Ovo je samo primjer da i nasi Banjalucki pisci znaju
     divno opisati i druge krajeve osim Banjaluke[slijedeci
prilog
     slijedi nasi pisci -drugi krajevi BIH],sa ovim pjesmama
nase
      drage Velide Dzigumovic okoncavamo njenu prvu izdatu
knjigu
      poezije pod nazivom'Svi nasi zubori' zahvaljujem se
nasoj 
      Velidi na ovim divnim pjesmama kojim nas je podarila,i
zelim
      mnogo srece na izdavanju druge knjige,a ja se nadam
uskoro
      da pocastimo sve citaoce ove stranice novim pjesmama
nase
      Velide.Mnogo pozdrava iz prevruceg Saint
Louisa,momentalno je
      teperature oko 35 stepeni. 




Komentar Br.116
Poslao : Pjesma o mom tati (autorizovano)
Datum : 21.06.2009.
(poceo je rat...zreo muskarac je otisao da utre stazu novog
zivota, na koju bi poveo svoju familiju...zenu i curicuod 2
godine...poslije 8 mjeseci, rodio se sin...kojeg je otac
PRVI PUT zagrlio kad je napunio 8 godina! Otud i ova pjesma,
zivotna i istinita! Nasa banjalucka!)

Ja imam kompjuter i BMX
i sve sa imovne strane,
al^ nemam nesto
sto drug moj ima....
JA NEMAM SVOGA TATE!

Tata je otis^o davno, 
za nas da se muci i pati.
Gledajuci samo ravno, 
zaboravio je da se vrati!

Nije ljubav kompjeter,
BMX, i pokloni na rate,
vec je ljubav kada imas
KOLICINSKI PUNO TATE!

Kad dobijem lijepe stvari,
ja srecan sam, sve do neba!
ALI,
sreca traje dan do dva...
VRIJEME...
To je ono sto mi treba!

      Porucujem svome tati:

      NEMOJ MI POKLONE SLATI!
      AKO MI VEC ZELIS NESTO DATI,
      PRONADJI PUT,
      MENI SE VRATI!



Komentar Br.117
Poslao : tola
Datum : 21.06.2009.
Ma ,ko da je ,cista petica,tola.



Komentar Br.118
Poslao : neispavana
Datum : 22.06.2009.


   Ostaces uvjek ti
    nedovrsena igra
     nepobrane sumske jagode
      sa voljenog brda
    i musmule,s jeseni,susene na tavanu,
     i unesen ugalj sakriven u podrumu
   
   Ostaces uvjek ti,najdrazi dom,
    drace preko puta,od klikera mnostvo rupa,
     uvjek cu sanjati o tom

    Ostaces uvjek ti,uzalud svemu,
     sto moglo bi da te zasjeni,
      vremenu i daljini,
       strani su mi zaboravi......
     
     Ostaces uvjek ti,ko da te i sad zivim,
      avlija srece,i mirisa cvjeca i kisa,
       ulica kojom najradje prodjem
        kad kazu,pomisli:
        na nesto lijepo

       I uvjek ces ostati,uzalud svemu,
        ko da te nikad ni napustili nismo
       u svakom mome primljenom pismu,
       bices nam uvjek voljena tema
 
      I uvjek,grade nad smaragdnom rijekom,
       lica ti tvoja u mislima srecemo,
       koliko god se trudile rijeci
        nikad te ispisati necemo.................



Komentar Br.119
Poslao : nerkogalesic
Datum : 24.06.2009.
     MALO PUTOVANJE KROZ BOSNU I HERCEGOVINU
    
     Na terenu imamo voditelja ove emisije koju cemo
vjerovatno
    probati uraditi u tri nastavka.

             VISEGRAD

             Kapije smo otvorili
             suncu svijetu i pjesmi
             voljeni smo za dane koje nosimo
             u sebi za nerodjene
             ljepotom sarali livade
             svoje avlije u duseke
             da nas ljudi vole
             da volimo ljude.

             Kaldrma je iscezla
             karavani zive u knjigama
             od onog zemana
             ostadose pjesme za samocu
             i splav niz rijeku
             zaljubljenim da odnese grijehe
             cuprijom Ivo ode dalje od zelja

             Snaga je ovdje
             jaca od kamena proslosti
             na ulice kao rascvjetane basce
             sisla mladost ovozemaljska
             nigdje ljepote ljepse
             ni pjesme veselije
             i most je jauke neimara
             bacio niz Drinu
             sa svojom rijekom
             budi zore doziva sunce
             da skupa obasja
             kapiju i gradske sokake.

             DERVENTA

             Sa ringispila svijet je veci
             a ljudi manji
             sarenilo zelja osvoji grad
             svakog avgusta
             kupi mi babo ata drvenoga
             da zivog jahati zna
             Naida iz prve kuce do stare
             Uciteljske odavno je majka
             godine dolaze zelenilom
             a odlaze zlatnim liscem
             bora na lice sve je vise
             nadanja za povratak veoma malo
             neka sve stane sto se krece
             da vidimo gdje smo.

             Drveni plug zarastao
             kraj stare staje u veliku travu
             hranitelje tako ostavljaju
             kad ostare i onemoce
             ni u pjesmama ga vise nema
             kad proslost dozivamo
             Abaz ponio svijet u jednoj ruci
             ponekad ukrade vrijeme za majku
             i vidjenje brzim pogledima
             to je ptica sa Ukrine
             koja se ponekad za trenutak vrati.

             Mehane tuguju za boemima
             orkestri utisali a sve novo
             ostali smo bez zelja da lupamo
             staklo da se u kafanama volimo
             ni jedna kubura svatovima
             da kradu nevjeste oglasi
             neimari stigli podizu brda
             sa prozorima vecim od nasih
             ovo je grad nije Derventa
             kad je Naida djevojka bila.
             Abazu kad doletis nepoznate ces pitati
             kuda je tvoja mahala otisla.

             TESANJ

             Zmajevi su ostavljali snagu
             trazili ljubav za duge noci
             kao mjesec dukat nudili za
             poglede dugokosih na pendjeru
             u bijesu trgali stijene kao vukovi
             neduzno jagnje klali snagu
             grad je rastao iduci suncu
             na veceru veselim na veselja
             karavani dolazili zivota da se
             nazive pjesme da ispjevaju
             noci su najljepsi dani
             umornim od dugih putovanja.

             Cazime da setamo tvojim pjesmama
             po tvom gradu suncem okupanom
             leptiri su djecu tvojih potomaka
             odveli u polja da ojacaju
             iza ponoci dolaze nasi sati
             i nase sevdalinke 
             putovanja su Te umorila
             vratimo vrijeme zivotu
             kada smo silazili niz brdo
             bilo je teze nego penjanje uz brdo
             cepenci su se klatili kao prerodne sljive
             ih pozdravljali
             obecali smo doci jedne zore
             da proslavimo rod i porod
             gimnazijalke sve znaju o Tebi
             kao da si njihova generacija.

             Mujezin se nije umorio
             dozivanja mu se cuju daleko
             preklinje staracki glas
             i bolest sto mu postadose drugari
             umornu cupriju zamijenio je
             betonski most kao luk strijelca
             pogledi zastaju nad ljepotom
             grada i njegovih ljudi.

             LIVNO

             Na kamenu stoljeca stala
             Kula prepuna legendi 
             vadi oci izdajice
             ni grije
             isto sunce kao nas
             gromovi prestali da lutaju
             nebom da ne vide cuda
             otislo vrijeme mucenja
             sa zvijerima sunce na kamenjaru
             na obe strane rijeke doselila ravnica
             davno cekana.

             Naida da isetamo
             uskim puteljkom do najblizeg vidika.

             Vatra je sijevala ispod kopita
             ugojenih vranaca
             od mene su odveli zelje
             o sinu sirokih ramena
             kao rosa suze sijevale se
             niz nenaspavano lice
             znam gdje ide ali me muci zasto
             i ja cu jednom postati covjek
             podosta dana sanjao sam vukove
             Naida da isetamo 
             uskim puteljkom do najblizeg vidika.
             Ovdje su zore umivene proljetnim danom
             neka si otisla medju divne ljude
             sto grad podizu ispod Kule.

             Kako je covjek sretan
             kad je onome sto voli lijepo
             sa svih strana karavani
             dvadesetog stoljece ovdje stizu
             Naida da isetamo
             uskim puteljkom do najblizeg vidika.

             GRACANICA

             Behar prosuo svoje ljepote
             kao u ambaru zito
             serdzade polegle trave im
             ljubav nevelika
             milovanja zeljne ljepojke
             rodnih sljivika dozivaju
             na tvdjavi top umukao
             kao starac u teskoj bolesti
             pogled da im damo
             i osmijeh neka se raduju
             minaret se ljulja skoro ce 
             da padne mrtvih nece biti.

             Trazimo spas u vremenu nasih
             pradjedova zidine da imamo
             kada nam budu dolazili
             neka se zalutaju u svoja dvorista
             trkalista u korovu zmije se protezu
             gladne u kamenjaru
             topot prestao da se igra
             varnice se ne pale ni praznikom
             zapisi samuju u muzejima
             velegrada o gradu Gracanici.

             Celik je ovdje vlasnik buducnosti
             velike zgrade kraj kaldrme
             proljece zaboravilo svoje mirise
             i oni ostali kao poklon 
             da nikada setacima dah ne
             stane lice ne poblijedi
             o kako vrijeme ljudi znaju
             kao vodu ukrotiti za svoju pjesmu
             na plavom balkonu petog sprata
             Fadila docekuje sunce.

    Prvi dio emisije posvecene Bosni I Hercegovini je
    okoncan.Sutra putujemo u Travnik,Veliku Kladusu,
    Cazin i Bihac.CAO.



Komentar Br.120
Poslao : nerkogalesic
Datum : 24.06.2009.
        Nas voditelj je na terenu i nastavljamo
        sa drugim dijelom nase emisije.  

        TRAVNIK

        Sa Vlasica bogastvo jeseni sislo medju kapije
        zidine neimara cesto spominjanih osmijehom su
        zakitile
        otisli su veziri plavetnilo im obasjalo pute
        hanovi su  tih noci molili sunce da se odmara sto
        duze
        u svijet besmrtnih Ivo iz Travnika ih odvede.

        Bez zvona i minareta kucica stara velika bogomolja
        a bog je rodjen ovdje medju ovim kapijama
        bosonog trcao
        otisnuo se u svijet kao djecak sa puno zelja
        jedne je godine docekan rumenilom mladosti
        kao jele djevojke kao cempresi mladici su mahali.

        Proljece se igra djecijih igara u hladu solitera
        kao granit jake ljepotice lijepe isetale majke
        u narucju ceda za sutra snaga a danas zelje
        drvoredi kao vojnici cuvaju strazu od sunca
        Jasminka je otisla po bunarsku vodu kao led ledenu
        sutra kad dodjem grad poznati necu.

        VELIKA KLADUSA

        Buzdovan bacen iz njegovih ruku poljubi sunce
        gromove kao malu djecu pogledom ucutka
        i padne tamo gdje Tane zeli.

        Nije ovo Velika Kladusa iz njegovog zemana
        kada je konj vlast i slast bio
        orlovi su davno otisli za divljinom
        u dolini brda zvone soliteri
        kao buktinja crven od ponosa grad raste
        i sunce pita za nocne neimare.

        Rejhana je postala majka odlikasa
        usne su sada zrelije nego u moje vrijeme
        sinoc sam teskim koracima trazio prijatelje
        njihova djeca su gledala sijedu bradu
        vrijeme je vjetar a ljudi trave.

        CAZIN

        Godine su postale igracke ovih ljudi
        crveni krovovi pokrili raspjevana brda
        Cajin potok kao soko zeli da poleti
        zuborom svojim zaljubljenim pravi mir
        Nurija iz jedine kuce daskom pokrivene
        cetvrtu deceniju sisao u srca slobodnih
        pred novom skolom bista od cvijeca.

        Crnokose ovdje daruju ljubav za ljubav
        nove su ovdje pjesme ljudi zelje
        u srca zivih uselila se radost
        palci su ukrasi ruku ne za potpis.

        Putnice zastani odmori se od davnih rijeci
        proslost je ovdje bila oluja
        mirise ljeta ovdje zivot vole
        i zivot njih.

        BIHAC

        Ovdje su oluje zastajale nemocne
        gromovi mrznju poklanjali kamenu
        za ljubav kule hlad bilo je sunce
        vijekovima zore primala na grudi
        i kao majka ljuljala ceda nerodjena
        cija je Kula toga je i grad.

        Ni orlovi vrh nikada dotakli nisu
        zivot za rijec al'rijeci nema
        kao smrt u susret ide oci su otvorene
        bio je rat kamen ne zbori
        u Bihackoj kuli dani su rijeka
        bez brana i obecanja.

        Glavu joj odnese vjetar a ona stoji
        ni rijece ne rece kao i njeni junaci
        orlovima na ramenima mjesta nema
        sunce se odmara a pogledi rastu
        iz daljine namjerniku poziv kao da salje
        i neunistivi imaju svoj kraj.

        KULEN VAKUF

        Putnik sam na nevidjenim vozilima
        nemam karte nema ljudi nama konduktera
        na sred mosta stanica okolo voda plava i zelena
        naslonjena u pustinjaku stoji ona.

        Olovne noge u mene gluhonijemog
        ruke stijene a div nisam
        uzavrela zelja znoj se sniva oci ukocene
        ni korak blize sada poci ne mogu
        a svijet mi je nekada na dlanu bio
        godine su posjekle sve ono sto se snaga zove
        ona ista kao da sam bio juce odavde otisao

        Umjesto drvenog mosta beton nadvisio rijeku
        otisli su moji dosli novi
        obala pusta jedino voda ista.

        KLJUC

        Usamljena na brezuljku kula stoji
        do nje se ocima stize a hodom sve teze
        kraljevi i bajke iz ovih zidina
        nestali su kao kod sahiste loseg sa table
        samo sunce brezuljak pomiluje kroz oblak 
        i ode daleko u danasnje dane.

        Grad zavolio ravnicu poklonio joj svoje osmijehe
        hiljade ociju u ponoc ukocenih mjesecu masu
        pozovu zvijezde sebi u pohode
        zablista Sana kao da je od zlata
        pomiluje guste sljivike ispracena zeljama odlazi.

       Sa gradom Kljucom zavrsen je drugi dio nase emisije.
       Vodic emisije trazi vase misljenje o njegovom
pogledu
        na nase Bosanske gradove,a mi se cujemo sutra sa
        trecim dijelom emisije.CAO.




Komentar Br.121
Poslao : Luka B. kastel@vektor.net
Datum : 25.06.2009.

Borac je bio i osto moj

Borac je bio i osto moj
vječiti zanos ko rokenrol
uz njega sam rastao
postao svoj
Borac je bio i osto moj

Borac je bio i osto moj
Banjaluka i rodni dom
njemu sam dao mladost
krv, suze i znoj
Borac je bio i osto moj

Svaka je boja čista
al samo jedna prava
u mome srcu blista
Borčeva crven-plava

Luka B.
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.122
Poslao : nerkogalesic
Datum : 25.06.2009.
   Nastavljamo sa putovanjem kroz Bosnu i Hercegovinu.

           NA BASCARSIJI I PUTOVANJE U TAJLAND

           Evo me ovdje da trazim svoj dom
           gdje sam rodjena prije mnogo vijekova
           i da saznam imena svoje majke i oca
        ...i svoje ljubavi u mom prethodnom rodjenju.

           Evo me ovdje da urezem tvoje inicijale
           na moje kao od pepela celo
           i da trazim znakove Nebeske da mi
           pomognu da ocistim dusu u hramu tvoje
           ljubavi sa bijelim pahuljicama u dubokoj tisini.

           Ovdje sam da odvezem cvorove svoga vremena
                i popunim praznine u sebi
                laticama cvijeca
                koje rastu u tvom srcu
                da ih poklonim onima
                koji prosecu kaldrmom
                    koji udju 
                  u tvoju dolinu.

               KAHVICA U TRAVNIKU

               Uzdise stari profesor Mehmed-
               priziva proslost i svoju snagu,
               kada je mogao nogama
               brze nego sada pogledom
               otrcati na Kulu i vratiti se.

               Objema rukama sada fildjan
               primice da grlo zasladi,
               a sve mu je gorko kao sutrasnjica.
               A toliko je zelio da mu starost
               drugacija i milija bude.

               Prolazi postar i profesor pita
               imali kakvo pismo za njega.
               Ovaj odmahuje rukom,
               kao da poruku salje-
               kome si takav potreban.

               Na vidiku samovanje,mahala,
               za stolom drhtavi glas profesora
               da sve ima pocetak i kraj,
               a jedini Travnik ostaje da zivi
               jer se on svakog dana radja.

               GLAS NIOTKUDA-FOCA

               Kao pcela prepuna polena
               kada se vraca u svoju kosnicu,
               Focak,rascvjetan ponosom
               koraca kaldrmom svog grada 
               i sve misli i sve zeli
               da sretne covjeka s kojim bi
               zametnuo razgovor o oblacima.

               Prolazi pored nepoznatih lica-
               ni pogled mu ne vidi ono sto zeli;
               zna da je Aladja dzamija nestala
               u crnim oblacima,iz kojih su
               izvirale azdahe i sve gutale.

               Umorio se od neznanja rodnog praga;
               zausti da sam sebi probesjedi-
               u grlu nesto steglo,glasa niotkuda.

               U mislima doziva proslost i sam se pita
               da nije zalutao u tudje,jer ovo je sve
               drugacije od onog sto se njegovim zvalo.
               A noge postaju sve umornije odmor traze-
               gdje i koga upitati da nije zalutao.

               Mozda sam sanjao susret sa gradom,misli,
               koji se naziva moje mjesto rodjenja,
               ili su crni oblaci,sto su ovuda prosli,
               sa sobom odnijeli sve moje i mojih.

               NEMOJ DA TI PISEM

               Nemoj me ni za sta pitati 
               kada znas da cu ti istinu reci.
               Ona ti nece prijati,kao ni meni pogledi.

               Sve je ovdje drugacije
               nego kada si se,moj Midho,
               sepurio svojim gradom,
               pitajuci-ko se zeli potuci.

               Sinoc sam prosao Alejom uzdisaja.
               Dobila je naziv po uzdisanju mladih,
               a sada u njoj niko ne uzdise
               i cini mi se sve izdise.

               Lipa pod cijom si krosnjom
               prvi put poljubio svoju Vesnu,
               a onda se popeo na vrh
               i ubrao joj najmirisniji cvijet,
               odavno je bez grana.
               Nema ni klupe koja je svakog proljeca
               stavljana nova a mi je zvali stara.
               Nema ni djevojaka,ni mladica
               za uzdahe u Aleji uzdisaja.

               Citav nas grad mi, prijatelju,
               lici na grad izdisaja.
               I jedino uzdisemo za necim
               sto je samo nama znano.

               Nemoj vise traziti
               da ti pisem kako je u nasoj Bosni,
               kada i sam znas kakav sam
               sa dvije popijene flase piva.

               TAKVA JE BOSNA
   
               Takva je,kakva je-
               ni slikar je ne moze naslikati,
               ni pjesnik opjevati,
               ni romanopisac opisati.
               Svi sve o njoj znaju
               a svi su nemocni da
               nemocniji ne mogu biti.

               Kako bi i mogli,
               kada njome teku vatre,
               a gore vode.
               Gromovi sluze za milovanje,
               oluje su djecije igracke.
               U Bosni se ne zna
               kakva ce osvanuti zora,
               a kakvo stici vece.

               I svi njeni,
               oni sto su davno otisli
               i oni sto s njom zive
               u jednoj minuti,
               o Bosni govore
               najruznijim i najljepsim rijecima.
               I svi je vole,svi je kore.
               U jednoj recenici.

               I nema boja
               kojima se ona
               naslikati moze,
               ni rijeci kojima se
               opisati moze.
               Ona je ono sto jeste-
               Bosna i nista drugo.
               A opet svi kazu;
               Sve na jednu.
               a Bosna na drugu stranu.

   Sa ovom pjesmom o nasoj predivnoj,najljepsoj zemlji na
svijetu
   zavrsavamo put kroz Bosnu i Hercegovinu.
   Za nas Banja lucane kazu da volimo hvaliti samo svoje
   rodno mjesto, i da ne cijenimo ljepote drugih mjesta
   u Bosni i Hercegovini,sa ovim pjesmama naseg vodica
   koji nas u svojim divnim pjesmama,proveo kroz neka nasa
   mjesta koje nisu bila cesto opisivana u turistickim
kartama
   BiH,mi smo odnosno nas Banjalucki pisac-vodic je u
svojim
   pjesmama docarao ljepotu tih mjesta.
   Sve pjesme osim pjesme na Bascarsiji i putovanje u
Tajland koju 
   je napisala nasa Ajsa Zahirovic,trebamo zahvaliti nasem
   Kemalu Coci.
   Posto sam vjerovatno malo dosadio sa pisanjem pjesama
nasih
   Banjaluckih pjesnika vrijeme je da se malo odmorite od
mene.
   Sa novim pjesmama nastavit cemo poslije  godisnjeg
odmora.
   Poslije 15 jula.Mnogo pozdrava iz Saint Louisa,odoh ja
na
   suncanje i kupanje cao......................

                 




Komentar Br.123
Poslao : neispavana
Datum : 28.06.2009.


           Odsanjam te svako vece
           grade mladosti i moje srece
           vidim te,sa onog brda...
           
           Zaplivam tvojom rijekom:
           Vrbas, najljepsi sadrvan

           i skupljam mjesto kisobrana
           pahulje sto prosipaju zimu po gradskom mostu,
           civatog te,uzduz i poprijeko odsanjam

           A sta bih ja,da nema snova
           i sveg tvog u njima,
           bez rodnog grada
           nebih znala,da zaspem ja
               
           A sta bih ja,da nisam znala
           sakriti te u srce svoje
           i svaku noc dio tebe
           izvezem mislima 
           
           A cime bih ja,varala tudjinu
           da nije na tebe ovog
           snivanja



Komentar Br.124
Poslao : pjesmoljubac
Datum : 28.06.2009.
Ajde mladici i djevojke izvadite svoje nove i stare,
pozutjele sveske, spomenare.Pokazite svoje pjesme, banjaluka
je oduvijek u stihovima..



Komentar Br.125
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
BANJALUČKI   NOKTURNO

 

Kad Sahat kula otkuca
dvanaest puta na tvoju nesanicu
sa Šehitluka će sići 
Ferhatpašina unuka Safikada.

Aleje tvoga grada tada će
oživjeti njena ljubav
za slobodom.

Svaki kesten postat će
Bošnjak vatrenog srca,
pa i ti sam.

Dušmanu možeš oprostiti
ako je griješio u neznanju
(neznanje nikog ne opradava)
pa ako mu oprosti dragi Bog
i silovana majka Bosna
možeš mu i ti oprostiti.

Vrbas će podaviti sve brđane,
Kastel će kamenovati rušitelje,
Lipe će ugušiti seljake
(njima svaki miris smrdi)
Banjaluka će biti i ostati Bosna
dok god je ove pjesme.



Banjaluka -1992.



Komentar Br.126
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
FERHATPAŠINA   DŽAMIJA
(1579.-1993.)


Iščupali su srce Banjaluci
Krajiška Ljepotica nam izdiše,
kolju je barbari, trgaju vuci,
vrbaski vali plaču: ”Nikad više.”

Jer obeščastili su je vandali
kada je od dima prestala da diše,
dušu su svoju šejtanu prodali -
krošnje kestenja pušte: ”Nikad više.”

A koliko je samo gorda bila,
šedrvanska bašća više ne miriše,
divna kao džennetska hurija mila
i česma njena jeca: ”Nikad više.”

Ubiše nam prelijepu staricu,
ali dušu nisu, jer na nebu piše:
”Svaka paćenićka suza na licu
voli Bosnu sve više i više.”

Noću mumini raznose kamenje,
ugrađuju u kućni prag stijenje
i svaka kuće postaje džamija,
svaki dom jedna nova Ferhadija.

Nema zaborava nikada više,
duša Ferhadije u nama diše
i suza na licu istinu nam piše:
”Voli Banjaluku sve više i više.”



Ystad, Švedska, 1993.



Komentar Br.127
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
PJESMA ZA BOSANSKU POČETNICU




Kada te netko zapita:
”Ko je naljepši 
na cijelom Svijetu?”
Znam, odgovorićeš mu:
”Majka.”

Kada te zapitaju:
”Šta je najvrijednije
u cijelome životu?”
Tada ti reci:
”Sloboda.”

A kada te upitaju
”Šta ti je najdraže?”
Reci im:
”Bosna.”



  Ystad, 1993.



Komentar Br.128
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
STARI  MOST
(1566.-1993.)





Obala se desna udaljila i izmakla
i lijeva se prepala zatim uzmakla
tad sijedi starac k’o da je od stakla
slomljene kičme pade u bezdan pakla.

Ljudskoj mržnji i gluposti nema kraja,
ljude već dugo tek grijeh i rat spaja,
most bijaše bljesak sjaja i beskraja,
sad u Neretvi spava ljepota raja.

Proklet da je ko taj behar sasječe,
proklet da je ko drugu obalu neće,
proklet mu rod i grob i žižak svijeće,
nek mu se duša na njemu vječno peče.

Izroniće most iz Neretve zelene:
krila će mu sve hajvane da zasjene
korov zla moraće  jednom da uvene,
most će brate spojiti opet tebe i mene.
 


Ystad, 1994.



Komentar Br.129
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
PISMO BIVŠEM PRIJATELJU



Nekada si bio dobar pjesnik:
Pisao si vrlo dobre stihove,
Bio si poeta za primjer,
Pokupio si čak i dvije nagrade.

Ali, učlanio si se u radikale,
Obukao si uniformu JNA –
I počeo sa pištoljem za pasom
Recitirati Kalašnjikova: rata, rata, rata.

Prestao si me pozdravljati
A ja tebe izbjegavati našoj kafani
Partijska literatura brzo ti je
Zamijenila Biblioteku.

Dopustio si da te mobiliziraju,
da te okite zvučnom titulom
počeo si čak i pisati sa tri prsta,
izdao si svoje ranije pjesme.

Ma, izdao si Poeziju - prestao si biti pjesnik,
Znao sam da više za tebe nade nema:
Čuo sam da si završio kao Miljković,
Shvatio si da su te se rođene pjesme odrekle.



Ystad, 1994.



Komentar Br.130
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
PJESMA  MUHADŽIRA



Pjesmo, nemam više čak ni snova,
nit’ mogu da maštam, niti imam sna,
u duši mi samo jedna, jedina dova:
samo naša mila majka - Bosna.

Ostadoh sam bez igdje ikoga,
pjesme više ne mogu da pišem,
izdah Bosnu - kao nekad Boga,
pa sad srce kuca sve tiše i tiše.
 
Katakd popijem da ne bih plakao,
zbog Bosne trajno polako venem,
muhadžirluk je za mene pakao -
a budućnost mi je džehennem.

Jedino još povratak ima smisla,
sve ostalo je samo varka i pad,
Bosno, ti mi još nisi presvisla,
bez tebe ja sam i čemer i jad.

Nafaka je da se Bosni vratim,
vratiću se zbog djedovskih mezara,
ne mogu više da se lažem i patim,
samo dolje srce može da behara.

Aman, vratiće se barem tijelo, 
na tabutu, jer duša je u Bosni,
uz dženazu napravite sijelo -
budimo bar na kraju prkosni.



Ystad, 1994.



Komentar Br.131
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
BOSANSKA ELEGIJA




 Nemam ja rezervnu domovinu
 nisam birao Skandinaviju već ona mene, 
 mogli su me baciti i u Kinu
 isto je, srce mi za Bosnom vene.

 Ovdje je vječno siv dan -
 kao što je u meni vječita noć,
 Bosne sam gladan i žedan -
 u srcu magla, u duši ponoć.

 Ovdje nije kao u Bosni behar
 ovdje ne znaju mirisati ruže,
 čak ni one muhadžiru iz BiH
 ne mogu utjehu da pruže.

 Ne znaju Vikinzi za akšamluk i sevdah
 hladne su im oči i hladne ruke -
 ”starosjedilac” će ti reći kroz uzdah:
 ”Žurim jarane, imam svoje muke.”

 Zavičaj mi je ostao u snovima,
 u košmaru moja Bosna grca,
 urlik mi se kao i tebi izvija iz srca: 
 BOSNO MOJA IZ TRI DIJELA
 KAD ĆEŠ OPET BITI CIJELA?!



 Stockholm, 1994.



Komentar Br.132
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
BOSNA


Gospodo, ja sam Kotromanićka
I k tomu unuka Kulina-bana
I kći Tvrtka Veličanstvenog
I jošte sestra Hrvoja Vukčića
I rodica Stjepana Kosače.

Ja sam Slavenka i bogumilka
Pišem bosančicu i latinicu,
Govorim bosanski, a i arapski
Znam klesati i stećke i bašluke.

Ja sam dojilja Husrev-bega
Majka Ferhata i Mehmed-paše
Majka i Jukića i fra Grge Martića,
Majka Ilhamije, Kaimije i Bašeskije.

Moj krvotok čine:
Una, Vrbas, Bosna, Drina i Neretva
Aorta mi je Sava, a srce Neum
Bez njih ja živjeti ne mogu.

Moji su unuci Meša i Andrić,
Upoznajte ih; nisu oni mrtvi
Djeca su mi: Šantić, Samokovlija, Mak,
Oni pjevaju o meni kao ja njima nekada.

Tri sam ljiljana imala;
Jedan se izrodio u korov,
Drugi od sujete uvenuo, 
A treći krvari zbog svoje braće.

Ruše mi dom, pale mi dušu,
Siluju mi kćeri i unuke
Udovici meni, rađaju suše,
I vaše brige moje su muke.

Sumnja mi kaže; ”Dvije dojke imaš,
Kako ćeš njima troje podojiti?”
Rekoh joj: ”Neka treće pije krv,
Dijete od djeteta ne mogu odvojiti!”

Tri su vjere, ali jedan je Bog
Za tri naroda ja sam žalosna,
Čereče me kao kurbana svog,
Al’ ostaću jedna, jer jedna je Bosna.


Stockholm, 1995.



Komentar Br.133
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
BIJELE  NOĆI


Na krovu Europe ne postoji san
ubi me nesanica i nema pomoći
od jutra do sutra vječno je dan
i kada je Mjesec, bijele su noći.

Pitam se zašto su mi bijele noći?
Noć kaže: ”U Bosni je san ostao.
Ne spavaj više, vrijeme ti je poći.
Vraćaj se zemlji od koje si postao.”

A ja se pitam otkud bijele noći?
Nije to sjever, to je griža savjesti
ni pjesme da pišem nemam moći,
bijele će me noći na kraju pojesti.

Od bijelih noći oči mi pobijeliše
žudnja za Bosnom, to su bijele noći.
Sve će mi biti bolje i svega više -
kad Mjesec u Bosni vide moje oči.



Stockholm, 1995.



Komentar Br.134
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
ČESTITKA

(U povodu 50.-ogodišnjice
proslave Europe u pobjedi
nad fašizmom.)

Gospođa Europa pjeva,
gospođa Europa je sita
nebom vatromet sijeva
Za Bosnu nitko ne pita.

Gospođa slavi staru pobjedu
koja hrđa već pedeset godina
niko ne vidi današnju bijedu
nikome ne treba ta istina.

Bosna je mala zemlja:
dvjesto sedam puta manja
od debelguze gospoje Europe
i ima 153 puta manje djece
nego bogata matrona Europa.

Ali, proporcionalno prenešeno na tu Madam,
da se toj frajli dešava tolika količina zla
(koliko se do sada desilo našoj Bosni)
onda bi ta statistika izgledala ovako:
46 miliona ubijenih Europljana
4 miliona i 700 hiljada silovanih Eurpoljanki
770 miliona spaljenih knjiga klasika
33 hiljade srušenih crkava, muzeja i galerija.

Zamislite Europu bez Notre Dame, Louvra,
Big Bena, Firenze, Praga, Sikstinske kapele
bez Alhambre, Akropolisa i Ermitaža
bez Brandeburške kapije koje ja
podijelila i ujedinila Europu.
Čestitaju ti beštijo stara, Bosanci:
ti u svome krilu nosiš fetus
trećeg svjetskog monstruma,
pijana si od šampanjca iz 1945.
red je da abortiraš kao i svaka bludnica,
inače, tvoje čedo ubitće te pri porođaju.

Stockholm, 1995.



Komentar Br.135
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
MOJA BOSNA


Moja Bosna je sevdalinka
Koja pjeva o trojednoj istini
I o kojoj istina pjeva s ljubavlju.

Moja je Bosna vino, himber i rakija
I kolo što ga vode tri sestre i tri brata
I koji igraju oko svoje majke Bosne.

Kome smeta moja, takva majka Bosna?
Ko to hoće da je satjera kao ovcu u tor?
Ko je taj koji ne vjeruje u vjeru zvanu Bosna?

Jer, moja je Bosna i polumjesec i križ i krst
I vjera u budućnost ne zaboravljajući prošlost.
Bosna je moja kao i tvoja, ako pjevaš sa mnom.

Moje se Bosne boji Zapad, a Istok joj ne vjeruje,
nju ne voli ni dojučerašnji munafik.
Bosna moja smeta fukari, a vole je kokuzi.

Moja je Bosna Ljubav, Mir, Nada,
Ona zove i tebe, ali ti nemaš sluha
Jer ti i dalje tako neskladno pjevaš o Bosni.

Bosna je moja i kruh i somun i hljeb 
I sitost i voda i rađanje, 
A tvoja je glad, žeđ i umiranje.

Moja će Bosna prepoznati i tebe i mene,
Svakom će dati njegovu nafaku
Vidjet će se koji će od nas pasti sa Sirat ćuprije.

Moje je Bosne sve više, a tvoje sve manje
Bosna je moja džennetska hurija 
Tvoja je rugoba, bolesna i sirota.

Uostalom, ja imam svoju Bosnu u srcu, 
A ti nemaš ni srca, ni Bosne, ni sebe samog, 
Ti imaš prošlost, mržnju i osvetu
I Bosnu na dejtonskim kartama.

Znaš li kada ćeš imati moju Bosnu?
Nikad, zanikad možda ni tad,
Ako ne budeš pjevao o Bosni kao Bosanac.

Ja čak nisam ni pjesnik,
Ovo samo pjeva Bosna iz mene
A i pjevat će Bosna
Poslije nas obojice.


S. Most, 1998.



Komentar Br.136
Poslao : Zlatko Lukic aurelius777@gmail.com
Datum : 03.07.2009.
PROGNANI GRAD


(Posvećeno rođenim Banjalučanima,
tj. gradskoj raji...)


Laku noć Banjaluko, ma gdje da si, 
ljepša si uvijek u mojim snovima, 
bio ja napušen ili pod gasom, 
više te volim u sebi a ne sebe u tebi.

Spavaš Banjaluko, spavaš, ha?
tko li će te probuditi i kakvu...? 
imaš li podočnjaka iz prošlošti? 
imaš li mamurluka pred budućnosti? 
Spavaj Banjaluko, samo spavaj.

Sanjaš li Banjaluko išta? 
snuješ li Ferhad-agu i Aliju?
dabogda doživio 121 godinu!
sanjaš li uopće svoju djecu? 
koju djecu snivaš Banjaluko?

Možda se i ne treba buditi iz sna. 
hiljadu put otvarah linkove s imenima
da pronađem svoju staru raju
ali ne dobih ništa osim praznine...

Banjaluka njihova, spava i hrče, 
kao ispovraćana balkanska krčma, 
kao kurva poslije neželjene redaljke,
hrče u svome samozadovoljstvu.
 
I nitko joj više ni ne govori laku noć, 
spava ona, spava svojim mrtvačkim, 
pijanskim, medvjeđim, krvavim snom.
Kakav li to može biti san bez sanjanja? 

Tko još može probuditi dragu, 
tu slatku prasicu Banjaluku 
kad ona tako mrtvački spava 
u svom nekom nazovi ljepšem snu 
od onog koji je nekada sanjala, 
kad je bila moja najveća ljubav. 

Hej Banjaluko, krmačo jedna, 
volio sam te kao moji haveri 
Selma, Nađi, Željko, Amela, 
i svi ostali, ali sestro moja – 
baš si se usrala kao grlica – 
a Bosna se ni danas ne pita zašto?

Probudi me vrlo često to tvoje 
„humano preseljenje“ Banjaluko, 
razdrma me iz mog prognanog sna 
i ljepote koju sam imao u tebi. 

Ali ti danas Banjaluko ne znaš 
što znači san jednog nostalgičara, 
jer nisi moja Krajiška Ljepotica 
jer si rugoba onih koji su te opasali, 
opsjeli, silovali i pretvorili u bijednicu.

Banjalukice, šetao sam ljetos tobom
nisam ti prepoznao oči, ni tvoje ruho,
promijenila si se il ja ne znam gledati?
garant me sjebalo lutanje Europom.

Pojeo sam ćevape kod Emine Mujine
i cugno pivo na kojem piše Hektap
(nije ni nalik na onaj stari „Nektar“
ni Imele* nije bilo da mi ispriča vic
i da mu zovnem neko ljuto piće.

Sanjao sam te sinoć Banjalučice,
i preznojen se probudio od bola;
vidio sam kako plešeš pijana
sa nekim nepoznatim osmijehom,
meni je pjevala Jasna* i svirao Nino*
a tebi krkani čije ime ne želim znati.

A noćas sam te ponio u zagrljaju
u svoj san ne bih li vratio mladost
i bilo je čarobno sve do trenutka
kad me probudio tvoj urlik draga,
jer si zaspala s onim kojeg ne znaš.

Sve više love, a sve manje ljubavi,
izgleda da to tako uvijek mora ići,
a i života mi je stvarno preko glave
mada treba još toliko toga za postići
sve je više snova, a sve manje jave.

Banjaluka moje mladosti se ponovila 
jer bijah u njoj, 'nako, sasvim intimno 
nitko nije znao da spavam u čaršiji, 
jer nikog iz prošlosti nisam sreo.

U istoj sobi „Palasa“, slavnoj 218, 
u kojoj je moj rhm. djed Latif pekar
rasturao rospije, kocku i nesanicu, 
ja se bacih s ponosom na krevet 
i odsanjah bivšu ljepotu banjalučku. 

Meni je predavao prof. Nakić, 
a ovim novima neke knindže,
cug'o sam u KAB-u, Kajaku i KSET-u, 
ovi dans cugaju uz gange i turbo-folk,
gadi mi se što više ne prepoznajem, 
mjesta na kojima sam davao sebe.

Volio bih da sam bio kamen Kastela
tad me nitko ne bi mogao pomjeriti
ali ja sam oduvijek ipak više Vrbas
i zato plovim, odlazim i nestajem.

Laku noć Banjaluko, ma gdje da si, 
ljepša si uvijek u mojim snovima, 
bio ja pijan ili p'jan kao majka;
volim te majko Banjaluko u sebi. 


Fusnote za one koji možda ne znaju:
*Imela – Zeljković Ismet, jedan od najduhovitijih ljudi u
BL.
*Jasna – Jasna Marić, pjevačica, za mene najljepši glas u
mladosti.
*Nino – Nihad Bahtijarević, džezista od formata.

(Banjaluka, 22. April 2005.)

(Kad sam te noći napisao ovu poemu u Banjaluci, u hotelu
Palas, soba 218, počeo sam skupljati prezimena meni poznatih
Banjalučana u dijaspori kako bi nastao popis PROGNANI GRAD.)



Komentar Br.137
Poslao : nerkogalesic
Datum : 14.07.2009.
       Zlatko Lukicu svaka ti cast na pjesmama koje si 
        napisao i zelim da napises jos slicnih pjesama
       na ovoj stranici.
       Ti si pravo osvjezenje ove stranice koja 
       okuplja sve vise i vise Banjalucke raje.
       Tvoje pjesme otkrivaju jos veliku ljubav prema
       svome rodjenom gradu,bez obzira ko u njoj sada
       zivi.
       Ti zivis sa Banjalukom u srcu i ne treba zaboraviti
       nas grad bez obzira gdje sada zivimo,jer to je nas
       grad,nasa ljubav,nasa proslost i nasa buducnost.
       Jos jednom samo tako nastavi,jer stvarno si veliko
        osvjezenje ove stranice zajedno sa nasom
neispavanom
        ljepoticom.Molim sve nase sugradjane da se vise
ukljuce
        u razvoj ove stranice,jer nas grad zivi u nasim
srcima,
        vise pjesme-poezije duze ce zivjeti u nama a ostace
neki
        tragovi da je nekada davno zivjela jedna generacija
koja
        cijeli svoj zivot zivjela u pjesmama o svome gradu.
        Samo rodjeni Banjalucani mogu punim srcem pisati
najljepse
        pjesme,jer mi smo generacija koja je izisla iz svoga
rodjenog
        grada,ali opet u srcu svome nosi ponosno ime svoga
grada,i tu
        svoju ljubav prenosi na mladju generaciju,koja
nastavlja nasu
        tradiciju ljubavi prema svome rodjenom gradu.
         Ocit primjer raznih susreta sirom cijelog svijeta.
         Neka zivi nas grad i neka bude sve ljepsi i ljepsi
bez obzira
          tko sada uziva u toj ljepoti,jer sve ima pocetak i
kraj.
          Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.138
Poslao : nerkogalesic
Datum : 15.07.2009.
                 BOSNA

                 Sto mi je do tebe
                 toliko stalo,Bosno.

                 Sta si mi dala
                 da noci provodim
                 misleci o tebi i na tvoje,
                 sto u ponoc
                 prizivaju jutra,
                 a jutrima ponoci spominju.

                 Zasto o tebi pjesme pisem,
                 kada ih niko
                 ni citati tamo ne zeli.

                 Zasto zelim biti tvoj,
                 kada si se ti mene
                 davno odrekla?
  
                 I da postavim
                 milion pitanja,
                 odgovor ni jedan
                 nikada ne bih znao.

                 U tvojih pet slova
                 milijarde ljubavi ima
                 i jos vise,
                 i jos duze,
                 i jos manje
                 svega onoga
                 sto te Bosno,cini Bosnom.

                 I neka si nas
                 u svijet poslala,
                 u svijet otjerala,
                 svijetu poklonila,
                 da budes ono sto jesi
                 i sto nikada niko znati nece
                 sta si,
                 kolika si,
                 gdje si,
                 o Bosna si.

                 RIJECI ZA PJESMU

                 Da zamolim boga
                 da mi pokloni
                 hiljadu najljepsih rijeci,
                 da s njima,ovima ovdje,
                 opisem svoju zemlju.

                 Daj mi Boze najljepse rijeci,
                 da znaju odakle sam dosao.

                 Doznali bi oni
                 da smo stigli iz raja,
                 da smo bili cvijetovi,
                 ciji su mirisi svijet krasili
                 sve dok se nebo nije otvorilo,
                 a poslije toga niko ne zna
                 odakle ovdje i kada smo stigli.

                 Mozda bi tada i oni,
                 a mozda ne bi ni tada,shvatili
                 da se i nad ovom zemljom
                 nebo moze otvoriti
                 i da i oni postanu ono sto smo mi,
                 a mi ono sto su oni.

                 Ali znam da je i Bog
                 zbog nekih davnih grijeha
                 kao Ramo od sina Hase,
                 sto je dva cupa zlata
                 na zene dao 
                 a ostao bez poroda,
                 odavno digao ruke
                 i pustio nas nebu,
                 kada se ono otvori.

                 PJESMA O PJESMAMA

                 Svako je brdo na svom mjestu,
                 svaki potok u istom pravcu tece,
                 ni jedna rijeka nije promijenila svoj
smjer
                 i jesen i proljece stizu kao i ranije,
                 ljudi umiru,kao sto su umirali,a
                 radjanja i vjencanja je sve je  manje.

                 Pitas da li zapjevamo na obali,
                 kao sto su svi nasi,pa i mi radili
                 moj Avdo,sada iz Osla,a nekada 
                 iz stare kuce usred Kulmahe,
                 nase su pjesme za nas proslost,
                 kao sto si se i ti gradjaninom ovog grada
                 nekada ponosno nazivao,a sada.....

                 Ovdje pjesme niko vise
                 niti pjeva,niti cita,
                 niti ih na radiju i tv tko slusa,
                 pjesme su ovdje proslost,
                 koje samo pijani Alija ponekad
                 zapocne, a placuci zavrsi.

                 Nas pjesnik Kemo
                 stigao je na kraj svijeta
                 i tamo na jednoj farmi,
                 ponekad napise pjesmu
                 procita je ovcama i onda baci.

                 Mozes li zamisliti zivot,
                 kada i Kemo pjesme baca.

                 KOME I GDJE PISATI

                 Kome nocas da pisma pisem,
                 kada ne znam ko je ziv  i gdje zivi?
                 Bosna je moja krenula u svijet,
                 gdje se ko umorio tu je i ostao.

                 A noc zakoracila u  starost
                 bas kao sto su i moje noge onemocale,
                 kod tolikih briga i bolova
                 o svojoj zemlji zelim da pisem.

                 Sada tek vidim da je otac imao pravo
                 kada je Boga molio da me na put izvede
                 i sve da budem samo ne pjesnik,
                 ni pijanac sto Bosnu pije,
                 ziveci medju ljudima koji za nju
                 nikada nisu ni culi,za moju zemlju,
                 dok ja ovdje nisam stigao.

                 Proci ce i moji bolovi,
                 ima se dosta godina,
                 Bosna ce moja biti zemlja
                 mojih nasljednika,
                 puno sam svijetom putovao,
                 mnogo zora budan docekao
                 neka me stignu i kletve djevojacke,
                 Bosna ce moja,opet biti Bosna

        Ove predivne pjesme napisane iz dubine duse
        tolikom ljubavlju treba da zahvalimo nasem
        Banjalucaninu Kemalu Coci.
        Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 




Komentar Br.139
Poslao : nerkogalesic
Datum : 19.07.2009.
                       PASJI ZIVOT

             'Hrani psa da te ujede'Zar mislis da bi zbog 
              kostiju trebalo da ti bude zahvalan.   

              Vele,dobro je po pasjem vremenu biti na
lancu.
              Samo,biti na lancu nikome nije donijelo bolje
              vrijeme.

              Zasto da se pritajeno mrzite?! Volite se kao
pas
              i macka-djeluje prirodnije.

              Pas ljubimac;oko vrata uzica,na ustima
brnjica.

              Kazu'pas je najbolji covjekov'.A
presucuju-nakon
              sto je covjek covjeku postao vuk.

              Pas koji laje ne ujeda.U podjeli rada njemu je

              pripao sektor obavjestavanja.

              Sto se tice cijena zivio je pasjim zivotom.
              Stalno je rezao na nova poskupljenja.

              Praksa;ko dugo zivi pasjim zivotom,ili dzukac
ostaje,ili 
              ajkula postaje.

                     KOMUNISTICKO NASLJEDJE

              Na nerad se kuka i motika,a bilo bi dovoljno
              da se podigla samo motika.

              Najcesca slika;kabinet radni a vlasnik
paradni.

              Da nisu imali sta reci,saznavali smo obicno
              poslije njihova govora.

              I bilo je prema radu;oni koji su mlatili
              praznu slamu imali su pune slamarice.

              U pocetku su mijenjali radna mjesta,
              kasnije samo mjesta.

              Licnim su primjerom dokazivali da nestasica
              nije uvijek zlo.
              Bilo ih je kojima je falila daska,
              a oni pravili vikendice.

              Nisu govorili dzaba da je skolovanje dzabe.
              Na skolu nisu davali ni pet para.

              Obicno su bili imuni na rad;zasukali bi
rukave
              samo kod vakcinacije.

              Isticali su;dobar covjek nema zadnje misli.
              A precutkivali;jos bolji ako nema ni prednje.

              Kad bi neko na sefovskom mjestu pustio
korijen,
              odmah bi se pobrinuo da preduzece dobije
              porodicno stablo.

              Lijepim rijecima su podizali moral drugima,
              ali i vikendice sebi.

              Propovijedali su ateizam,a zivjeli bogovski
              zaklinjuci se u radnicku klasu.

              Bili su poslovicno dosljedni;ko je ganjao
vjestice,
              mogao je da racuna na metlu.

              Pametan covjek zivio je kao 'tica;ili bi ga
drzali 
              u kavezu,ili na nisanu.

              Otac mi je govorio;-Knjigu u sake!
              Sada vidim da je imao pravo.Samo s knjigom,a
bez saka.

              Kad tocak zaskripi,zatezu se srafovi.

              Neki su ljudi poput dzepnih knjiga;jeftino se
prodaju
              i brzo procitaju.

              Bilo je nepisano pravilo da u pravilu ne
drzimo do
              pisanih pravila.

              Pesimisti su samo propali optimisti.

              Glupost nas najbolje uci da nije sve u
pameti.

              Govorili su da je radno mjesto jedna velika
lutrija.
              Sigurno zato sto ih se puno izvlacilo s
posla.

              Sagorijevanje covjeka na radu ne vrednuje se
              prema pepelu,vec po odsjaju.

              Iskustvo uci da pojedincima treba stati na
kraj
              jos dok su na pocetku.
       
              Iskustvo uci da pojedincima treba stati na
kraj
              jos dok su na pocetku.

              I noj je ptica,pa je ipak s obje noge na
zemlji!

                        UMRLI RADNIK

              Moj otac nikad nije kasnio na posao-uvijek bi
mu
              ga ostavljali.

              Radio je  za trojicu,a nije docekao penziju ni
za  
              jednoga.

              Na sastancima nije govorio.Ustvari,s njegovom
platom
              nije ni imalo sta da se kaze.

              Kad je zapinjao iz petnih zila,hvalili su
zile
              a racunjali zapinjanja.

              Dok je on  vukao naprijed,drugi su tapkali u
mjestu.
              Nije ni cudo,imali su najbolja mjesta.

      
        Kada bi posustao,govorili bi;Ako neuspjesi samo
celice.'
              Poslije,samo njega poslali u staro gvozdje.
                
               Bio je,ustvari,zaposlen jos prije dobijanja
radnog
               mjesta.Saljuci uzaludne molbe na
konkurse,radio
               je Sizifov posao.

               Sef mu se mogao otvoreno pohvaliti'Ja nikada
ne radim
               u fusu,ali zato fuserim kad god radim'.

               Znao bi se pozaliti.-Kako cijene skacu i
ujadaju,svaka
               bi pijaca u nas trebala biti buvlja.

               Radio je kao krtica i......brzo je otisao pod
zemlju.


        Malo humora i satire-aforizme da se malo nasmijemo
        nasoj proslosti i zivotu prije pocetka rata,ustvari
        sa starim poretkom koje smo imali 50 godina.
        Za ovaj humor treba da zahvalimo nasem rahmetli
        Aliji Kapidzicu -Alkapu.
        Mnogo pozdrava iz Saint Louisa
        Prijatan Vikend. 





Komentar Br.140
Poslao : neispavana
Datum : 22.07.2009.
           
        Sto tabiris nocas besjedo?
          Razgovore tajne u tami
        S kim?
          Sa sjecanjem i....
          palim svijece,u ljubavi usnuloj divnoj,
          Safikadi......
          Pa zedna nekako ka Studencu hodim
          Vidi.....
          Vrbasom sjena treptavih vrba plovi
          i camac,svezan,ceka...
          i nesto na covjeka,skoro da lici
          Ne poznajem,ga,pa cu proci,necujno,
          u sred bijela dana,tisina ko strah,
          avetinski,opustoseni grad.....
          Sta tabiris nocas,ko svake noci,besjedo?
          Poznata lica i prijatelje
           Gdje su besjedo?
            Zamotani,u svezanj,u sjecanje.....
          i tamo,daleko,tabire,isto kao sto tabiri,moja
           za covjekom besjeda
          




Komentar Br.141
Poslao : nerkogalesic
Datum : 25.07.2009.
              BOSANSKA SUZA

              Ja,Ferid iz Doboja
              samujem ovdje na sjeveru
              okruzen pogledima
              samoce i tudjine,
              zelim ti rodjena zemljo
              napisati pismo
              o sebi i tvojima
              s kojima se svaki dan vidjam.

              Zelim ti napisati 
              da nas ne brises
              iz svojih spiskova,
              ni onih zivih
              ni onih drugih,
              neka smo tamo
              bar na spiskovima,
              da se zna da smo bili
              i da nas zelite kao svoje
              i dalje biljeziti.

              Znam da su drugi spiskovi
              sve duzi,a zivi sve kraci
              ali nas nemoj brisati,
              neka se zna
              da smo nekada tvoji bili,
              da smo u tvojim poljima
              zlatna zita brali
              i svoju mladost i snagu
              obrali da unuke nahranimo.

              Nemoj nas brisati
              ni kao sjekace tvojih stabala,
              ni kao cobane
              nasih bosanskih krava,
              ni kao budilnike
              svakog dana,
              kada smo hrlili u tvornice.

              Nemoj nas,molim te Bosno
              brisati sa bilo kojih spiskova
              na kojima su ljudi,
              ali nas brisi i to odmah
              sa spiskova neljudi.

              Ostavite spiskove
              i pokazi ih namjernicima
              koji ce,za stoljece ili vise,
              dolaziti na tvoje planine
              da se dive njihovim ljepotama.

              Tada im pokazite
              Suljin izvor,
              Stjepanovo polje,
              Savino brdo
              i recite im,slobodno recite,
              da su njihovi
              odavde krenuli u svijet.
              Mozda ce poneki
              nesto i o sebi saznati.

              Da znas kako je
              nama ovdje
              i tvoj tvrdi kamen
              pustio bi suzu,
              ali onako bosanski,
              da niko ne vidi.

     Ja stvarno zelim da nas niko ne skine sa glasackih
     listica,bez obzira gdje sada zivimo,jer mi nismo to
     trazili,tako nam je bilo sudjeno.
     Mi moramo prenijeti,jer to je i nasa obaveza da
stvorimo
     ljubav djeci koja se radjaju u emigraciji ili
dijaspori.
     Ja znam da je to tesko,ali ne zaboravite na nasu
rodjenu
     zemlju odakle smo dosli,i na nas rodni grad koji
nosimo
     u nasim srcima za cijeli zivot i ponosno kazati mi smo
     Bosanci i nasa domovina je Bosna i Hercegovina.
     Hvala nasem Kemalu Coci na ovoj divnoj pjesmi.
     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.142
Poslao : nerkogalesic
Datum : 27.07.2009.
        Nepriznati verbalni delikt;
        Onaj koji je imao sta da kaze,cutao je.

        Zahvaljujem sto me prognase i tako dadose mi sansu
        da prezivim njihov mreacni humanizam i bezbojnu
        renesansu.

        Govorili su;Koliko para toliko muzike'.Ako,vala sam
se
        i od njih 
        svasta naslusao.

        Tog smo dobrog radnika odmah uocili.Bio je tako
       usamljen.

        Drzite moju stranu!Jos nisam jak,ali imaju me u
planu.

        Mona Liza?Pa to nije smijesak!To je ono i za.

        Treba zamoliti poznatije ljude stare,da umjesto
pricanja
        izmisljotina
        sjednu i pisu memoare.

        Triumfator rece;-Hljeba i igara!
        Narod dopisa;-Jos pica i cigara!
        Na to triumfator od muke zakocenio;-Ah,sto mi se
        narod u dobru
        nagore promijenio.

        Bio je sjeme balkanske rase-uvijek bi pio iz najvece
case.

        Kako sada stanje duha vidim,
        jos uvijek ima majmuna cije se evolucije stidim.

        Cekala ga lijepa buducnost.Sadasnjica mu sve dala.

        U partiji pione jedu ili guraju na zadnji red,zar
ne?

        Kad je u pitanju ekonomija,bio sam s obje noge na
zemlji.
        Konkretno,s platom na koljenima.

        Pitao ih;-Gdje da nadjem sposobne ljude?
        Jedan mu sposobni odgovorio;-U njihovim vilama,
        budalo!

        Ne vrijedi vise'Mislim ,dakle postojim',nego-Nema
sta
        da mislim,
        dobro stojim.

        Razlika izmedju sejtana i sotone,prvi uziva dok
iskusava
        covjeka,a drugi
        kad je vec u tome uspio.

        Nije demokracija da se sto vise stranaka cuje,vec da
svaka
        stranka sto manje
        zastranjuje.

        Ima dana kada ne znam sta da radim.Vec sam izradio
        koga je trebalo.

        Autobiografiju poltrona cine isjecci iz biografije
gazde.

        Malo aforizama nije na odmet,da se sjetimo naseg
babe iz
        bezistana,slijedi drugi dio.
        Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
 
         




Komentar Br.143
Poslao : vesna
Datum : 29.07.2009.
Slava pjesniku

Zadrhti svijete
Pod nogom poete
Sakri se tmino
Pobijedi istino
Ne daj i leti
Slava poeti!

Rimom na ruci
Ti zlo potuci
Nedaj se lasto
Nije ti kasno
Leti i pjevaj
Poetu snevaj.

Pjesniče mili
Tebe smo snili
Sa suzom na dlanu
Pjesma ti kanu
Sloboda moja, moj svijete
Umri na rukama slavnog poete.

P.s. Ovu pjesmu je napisao Dejan Todorović s nepunih
18.god.
Išao je u srednju školu s mojom kćerkom i poklonio joj je
knjigu.
Jedna pjesma za sve.







Komentar Br.144
Poslao : GDog
Datum : 30.07.2009.
Nerko,hajde pogodi ko je bio BABO IZ BEZISTANA????????
(kvisko u trajno vlasnistvo)



Komentar Br.145
Poslao : nerkogalesic
Datum : 01.08.2009.
           NASRUDIN HADZA U BANJA LUCI 1991.
                  -kratki igrokaz-

   Nasrudin Hodza sa upaljenom baterijom,pazljivo
osmatrajuci
   oko sebe i zaklanjajuci  se za drvece,krece jednom od
   Banjaluckih aleja.Odjednom se pred njim,iskoracivsi iz
sjene,
   stvori uniformisana ljudeskara.
       -Stander 'odza i ne mrdaj!
       -Ne mrdam kad se nemere,dzahkad mrdas,dzahkad ne
mrdas,
       tako je to u zivotu.
       -Ne vilozofiraj 'odza vec reci oklen ti vodje!
       -Kako oklen?pa ja sam rodjen,kako ti velis vodje,
       u ovom gradu.
       -Ne pitam te ja za mesto rodjena,nego za mjesto
       dje stojimo.
       -Ah,pa ja cu ti na to lahko odgovoriti.Krenuo ja
ovom
       istom djadom,isao i isao,i onda....hop!
       -Sta hop?!
       -A sta ce ti baterija,'odza?Sta trazis?
       -Cuj,sta trazim!Trazim da me puscas.Imam ja jos do
       kuce ihihi.....
      -Znas li ti uopste koji sam ja?
      -Pravo da ti velim,znam i ne znam...Znam da nisi od
mojih,
      a ne znam sta si kod tvojih.
      -Gledaj univormu i reci sta vidis!
      -Ja sto vidim kao da ne i vidim,kad ne treba da vidim
to
      sto vidim.
      -De ne petljaj!Ja sam srpski milicioner,je li ti to
jasno.
      -Pravo da velim i jest jasni i nije jasno..Ako si
milicioner,
      i to srpski,tada ja vise nisam u Bosni,a ako nisam u
Bosni,
      kao da me nejma.A kad mene nejma,onda nejma ni tebe.
      -'Odza,ti si mlogo opasan covek!
      -Asli ja?!U tebe pistolj,u mene baterija....
      I u tom trenutku Nasrudin uperi bateriju u lice
uniformisanog,
      na trenutak ga zaslijepi i brzo smugnu pored njega.
      Trenutak kasnije zadihan govori hodza sam za
sebe;-Jah...sturih
      ga s vrata,fala Bogu.I on meni da sam ja opasan.A ja
kontam
      da je opasan onaj ko ne misli svojom glavom pa drugoga
moze
      doci njegove glave,Jah.Kakvog li sve pismileta nije 
      nahrupilo u ovu nasu Bosnu!
      Taman on to rece,kadli iz mraka izronise dvojica
novih
      milicionara.Stariji od njih odusevljeno kaze mladjem;
      -Gle koga smo uvatili!
      -Zasto uhvatili?-pita hodza,a oni mu prilaze i
hvataju
      ga za kragnu kaputa;
      -Pitas za sto smo te uhvatili.Evo ti odgovora!Za vrat
'odza,
      za vrat!
      -To brezbeli vidim,ali pitam zasto,koji je razlog?
       Prvi milicioner kaze drugome i smije se;
      -Ovaj nas Turcin vodje pravi da ne zna zasto je
u'apsen?!
     - Ne znam,Allaha mi!
      -Eto vidis da znas![I oba milicionera prasnu u jos
jaci
      smijeh.I hodza se pocinje smijati s njima.]
      -Sto se ti smejes,Turcine?
      - Hi hi hi,sto?Pa,iz solidarnosti s vama dvojicom.
      -S nama?!
      -Kakva raja,'odzo?!Raja je bila pre sest stotina
godina!
      -A jes'valahi...u ono vrijeme kad sam ja bio Turcin.
      -Opasan si ti coek,Nasrudine.Mlogo opasan.Retka
pticica.
      -Asli ja?!Bas pticica?!
      -Bas ti!I bas to!I vise ne pitaj!Gdje ti je licna
karta?
      -Ne brinite,na sigurnom?
      -Gdje na sigurnom?
      -U dzepu od kaputa.
      -A gdje ti je kaput?Koliko vidimo ti si u mantilu.
      -Jah bogme.A kaput mi je onda u hajatu.
      -Gdje,u 'ajatu?
      -Na civiluku.
      - Na civiluku?!Kome ti bre udaras civije?!
      -Asli ja?Poceknite,sad cu ja donijeti taj kaput da
vidite
      gdje...
      I Nasrudin ode dok oni zbunjeno pogledavahu jedan
drugoga.
      Trenutak kasnije,lako zadihan,govori hodza za sebe;
      -I njiha sam se kurtaliso,fala Bogu.I oni meni da sam
ja 
      ritka pticica..More biti da jesam,cim sam him prhnuo
      ispred samog nosa,jah...pticica.A takvi hajvani po
      ovoj nasoj Bosni hodaju!
      Taman to rece,kadli se pred njim ukazase tri
milicionera;jedan
      odmah povika;
     -E,'odzo,sad si moj!
     -Kako bolan tvoj,kad ti nisi moj,ako si jos sav svoj?!
     - Ne pregoni 'odzaZnas li koliko je sati?
     -Znam,znao sam to cim sam vas vidio.
     -Tade reci,koliko?
     -Jedanaest i jedna dekika.
     -Onda razumes da je policijski cas poceo u deset.
     -Jasta radi.Ja sacekao da taj cas,tih sezdeset
minuta,prodje
     i..onda izis'o iz kuce.
     -Ali policijski cas traje do pet ujutro!
     -E to,vallahi,nisam znao.Kad se to promijenilo?
     -Kojo 'odza?
     -Pa to..da je policijski cas presao u policijsku noc.
     -Sad znas,pa sta?!
     -Pa nista,valjda ce i meni jednom svanuti.
     -Pazi ti da nama ne padne mrak na oci prije nego sto
tebi
     svane!Dje stanujes?
     -'Vako cu ja vama reci;Ja sam ti biva u trecem sokaku
livo
     od Mehine mehane,a udesno jednu mahalu od carsijske
hastahane,
     tri sahata gospodskog hoda od Dzinica palate,a malo
vise
     od Sukrijine slasticarne,pa se onda produzi pravo 'vako
kuda
     ja idem i onda skrene iza prvog coska....
     I hodza nestaje sa vidika.Jedan milicioner gleda
zbunjeno
     u pravcu kuda je Nasrudin otisao i kaze drugoj
dvojici;
     -Opet nam 'odza utece!Ali nece daleko! Uhvaticemo ga
     kol'ko sutra.
     U isto vrijeme,dobro skriven,hodza se smijulji;
     -Hocete,hocete uhvatiti...ali ne koliko
sutra,vec...malo
     sutra.

    Koliko smo prije slusali razne dogovstine naseg
Nasrudina hodze,
    i nije bilo druge dogovostine osim hodzine.
    Ali to je nasa slatka proslost.
    Malo humora za vikend od naseg rahmetli Alije
Kapidzica-Alkapa.
    Ovaj humor je napisan davne 1991 godine,25 Novembra za
Dan
    ZAVNO-BIH.Ugodan vikend i mnogo pozdrava iz Saint
Louisa.



Komentar Br.146
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.08.2009.
                  KAP

                  Na obali tudje rijeke
                  razmisljam o svojoj rijeci.

                  Vidim vodu svoje rijeke
                  kako zuri,brzo tece.

                  Znam da ce vode ove rijeke
                  i moje rijeke biti zagrljene.

                  Gdje i kada,to ne znam,
                  ali ce se sresti kao prijetelji.

                  Moja rijeka tece prema sjeveru,
                  a ova tudja tece prema jugu.

                  Svejedno,one ce se sresti
                  iako idu u razlicitim smjerovima.

                  Sto ljudi nisu kao vode,
                  da idu u razlicitim smjerovima.

                  Sto ljudi nisu  kao vode,
                  da idu u razlicitim pravcima.

                  I svi se nadju u zagrljaju,
                  kao sto to  vode rade.

                  Volio bih da sam kap vode,
                  nego covjek ovog vremena.

           
                  NAS GRAD

                  Pitas me, moj Paso,
                  kako izgleda nas grad,
                  od nekoga si doznao
                  da sam u njemu
                  bio gost punih mjesec dana.

                  Bio sam u nasem gradu
                  kojeg ne poznajem
                  i kakav nisam ostavio,
                  kada smo skupa
                  sretni sto postajemo
                  ovo sto smo sada,
                  iz njega bjezali.

                  Kako znam za sebe,moj Paso,
                  znam da u nasem gradu
                  nisu zivjeli ljudi
                  koji koracaju dugim koracima,
                  da ulicom idu a pod pazuhom
                  nose kruh,kojeg komadaju
                  i jedu kao da nikada jeli nisu.

     
                  SAT

                  Zut kao suncokret,
                  koji je svake godine
                  sam nicao i rastao
                  u vrhu basce
                  bio je i moj sat budilnik.

                  Svako me  jutro pozivao
                  da pogledam svoj vocnjak
                  i dio mahale,da u drugoj sobi
                  popijem kafu i gledam komsije
                  koje su zurile na posao.

                  Kako se u torbi nasao,
                  kada sam tjeran iz svoje zemlje
                  i svog grada,
                  to mi nije jasno ni sada,
                  ali sam bio obradovan
                  kada sam vidio da ce me 
                  i dalje buditi svako jutro.


                  TISLER DUJKA BANJALUCKI

                  Iz Amerike,da iz Amerike,
                  ovo je pismo za tebe Ibrahime
                  i 50 dolara je u njemu
                  da odes u 'Orhideju' i da budes,
                  bar jedan dan u zivotu,
                  gospodin koji placa
                  ne cekajuci pice od drugih.

                  I pitaj sve one sto u kafani budu
                  da li se sjecaju tislera Dujke,
                  sto je sve volio osim raditi,
                  a najvise pametovati o drzavi
                  koju je volio onoliko koliko
                  mu je davala bolovanja.

                  Ja,tisler Dujka sada sam u Americi
                  u pravoj drzavi punoj pravde,
                  a u njoj svega ima moj Ibro,
                  jedino nema dolara bez rada,
                  to me tjera da je ne volim
                  i stalno se pitam kako to ljudi
                  cijeli zivot mogu raditi.

                  Ko bi ikada rekao da ce Dujka
                  iz mahale Sitari u Los Andjeles stici,
                  a ovaj grad je poznat po kaubojima
                  koje smo gledali u seherskom kinu,
                  a oni iz socijalistickog saveza
                  govorili kako je sve to laz
                  koju nam kapitalisti serviraju,
                  jer ne vole rezim u kojem mi zivimo
                  i koji ce jednog dana svijetom zavladati.

                  Krivi su nas Ibro ucili
                  a mi smo takvi ljudi 
                  sve krivo brzo naucimo,
                  a pametno ostavljamo
                  da drugi uce.

      Ah Banja Luka,Banja Luka svejedno gdje covjek zivi
      i u kakvom bogastvu zivi uvijek ce u srcu nositi
      svoj grad,i umrijeti sa zeljom da ga jos jednom vidi
      i vrati svoja sjecanja na divan zivot provedenog 
      u njemu.
      Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.147
Poslao : nerkogalesic
Datum : 05.08.2009.
              COVJEK U BASNI

   Covjek u basni?Zasto ne,fino mu budi,
   po korijenu tamo pripada rodoslovno.
   K tomu pojedini majmuni od ljudi
   imaju sve i zive upravo basnoslovno.
    *******
   Mudra lija kad god joj je 'vuna'
   prema tome strategiju stvara;
   bolje i sir iz gavranova kljuna,
   nego etiketa uhvacena kokosara.
   *******
   Zivot je najbolja skola,
   uvijek isticu ta dva vola,
   nakon sto ih svaki put
   ponovo upregnu u kola.
    ******
   Slobodno trazi visine,al'se sjeti
   da za letenje treba imat'zicu.
   I obican gusak moze da poleti,
   al'on ipak ne predstavlja'ticu!
   *******
   Ne guraj se medj'trkace ate,
   ti,necivilozovani konju jedan!
   Sve i da racunaju na te,
   dzokeji nece trpjeti presedan!
   ********
   Ne navlaci na sebe vucju kozu,
   ti, ovco od covjekova soja!
   Dospijes li slucajno u visu lozu,
   odace te miris bravskog loja.

   Kruzi uvijek ista fraza;
   'Covjek je covjeku vuk.'
   Zasto niko dosad ne kaza,
   jer bilo bi fer;
   -Covjek covjeku moze biti vuk,
   ali mu ne smije biti zvijer!
   *****
   Obecao orao koki
   da ce je do visova dici,
   a ona ushicena ne upita
   kako ce otuda sici.
   Htjela je da vidi zemlju
   jasno kao na tanjuru,
   pa se s orlom naivna
   u nebesku uputila avanturu.
   Kao opomena padose
   kokina rascijana pera;
   u nebesku uputila avanturu.
   Kao opomena padose
   kokina rascijana pera;
   u kandzama orlusine
   skupo se placa visa sfera.
   *****
   Dobio je kompliment koji godi;
   -Snalazis se,rekose,k'o riba u vodi.
   Da to nije uvijek i sreca,
   shvati kad ga proguta riba veca.
   *****
   I ponudi se manjoj veca riba
   da je u dokolici cuva i ziba.
   Padose i obecanja pusta
   da ce stalno imati zatvorena usta.
   Ohrabrena time riba je mala
   velikoj ribi povjerenje dala.
   Ne potraja dugo obaveza vrla,
   jer kad joj voda dodje do grla,
   ona u tom izmijenjenom stanju
   bez rijeci proguta ribu malu.
   Naravoucenije za vas notez;
   PUSTITE OBECANJA,POTREBA DIKTIRA POTEZ!
   ********
   Zaleti se jedan glupi pijetao
   pa umjesto da iznese primjer svijetao,
   cak da od sebe doda jos,
   on iznese primjer neprikladan,los;
   -Lisci lako dolaze do plijena
   zahvaljujuc'lukavstvu i bez rada,
   te kako to nije rabota postena,
   zatrazi da to zivotinje osude sada.
   Odmah se podigla velika buka
   pa formirase komisiju na brzinu,
   za predsjednika izabrase vuka
   da to s pijetlom istjera na cistinu.
   Vuk je neutralac i bas je divno,
   da neko takav prosudi objektivno.
   Bila je to zadnja izjava pijetla.
   sve sto je ostalo od njega
   bilo je tek malo restla.
   Kao naravoucenije ovdje se podvuci mora;
   -S KUKURIKANJEM SE NE RADJA,
   VEC SAMO NAJAVLJUJE ZORA.
   ******
   Vele'Pas koji laje ne ujeda'.
   A i zasto bi,
   ako mu se vec u lajanju zloca ogleda?!
   *****
   Pas laje  dok karavana mirno prolazi.
   Vuk je primio informaciju
   i po zajednicki plijen odlazi.
   ******
   Rezi kao bijesan pas
   cak i prema dobrom znancu.
   Zar to ne bi snaslo i vas,
   da ste,kao i on na lancu?!
   ******
   Zivi pasjim zivotom;
   takva su pravila igre.
   Zivi kao i svaki pas
   koji nema pedigre.

   Malo humora sa uljepsavanje dana.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.148
Poslao : nerkogalesic
Datum : 11.08.2009.
                 LJUBAV UZ OBALE

                 Potrosio sam noci
                 za pjevanje i ljubav,
                 brze su otisle
                 nego sto sam zelio.

                 Sta mogu kada nece
                 da mi se vrate,
                 bilo bi lijepo prelijepo,
                 kada bi to moglo.

                 Sada nocivam nocima
                 zaleci sto nisam 
                 bekrija bio veci
                 a mogao sam,
                 tek sada znam,
                 jos noci potrositi
                 na ljubav uz obale,
                 jos vise ispjevati pjesama
                 o neceme samo meni znanom.

                 Sve sam to mogao
                 u svojoj Bosni,
                 koja je od mene   
                 kao i moja mladost
                 sada daleko,daleko......
           *************************************
                 SJECANJE NA ZUHDU

                 Najcesce brate odlutam
                 do tebe i Bosne,
                 kada ovdje padaju
                 ledene kise i puse
                 jos ledeniji vjetar
                 koji mrzne i meso i kosti,
                 a covjek mu ne moze nista.

                 Sjetim se rahmetli Muje
                 sto je za vruc somun
                 usred zime Vrbas preplivavao
                 i cijeli zivot govorio
                 kako mu je sudjeno
                 da zivot u siromastvu provede.

                 Zuhdo je,sada znam,
                 bio u pravu kada je govorio
                 da svaki covjek svoju
                 sudbinu nosi sa sobom.

                 Mi od Zuhde bjezali,
                 govorio je da je on
                 drzavni neprijatelj.

                 Kada bi klanjala,
                 moja je majka na prozore
                 navlacila tamne zavjese,
                 a nama djeci cesto znala raci,
                 necu ja da vi zbog mog Boga
                 imate problema na svom poslu.

                 Sada cesto spominjemo Muju,
                 i Zuhdino ime cesto izgovaramo,
                 svako od nas prosutih po svijetu
                 sjeti se svoje majke i njenih molitvi.

                 I svi smo sada,
                 kada nas je nevrijeme natjeralo,
                 i Muje i Zuhde i nase majke.

                 A imamo ista imena,
                 prezimena i tijela,
                 koja smo imali
                 kada smo njih osudjivali.

                 Bili smo bezboznici
                 u svojoj zemlji,
                 sada vjernici
                 ali u tudjim zemljama.
                 Mi bas svi.
                 *******************************
                 ZA NAS VISE NISU

                 Moram ti jarane
                 napisati istinu
                 koju ne zelis cuti,
                 ali,za nas vise nisu
                 ni pjesme,ni igre,
                 ni sijela,ni gozbe,
                 to je davno od nas
                 nekuda i nekome otislo.

                 Noge su mi onemocale
                 za hod po tudjoj zemlji,
                 glas me odavno izdao
                 za pjesme o nama
                 i sve mi se cini, moj jarane,
                 da mi i zivimo da gledamo
                 kako drugi zive drugacije
                 od nas i naseg zivljenja.

                 Imali li ribe u nasem Vrbasu,
                 da li,kao sto si nekada znao
                 kradomice uloviti,onako za mezu.
                 **********************************

                 IDI BOSNO...........

                 Idi Bosno u neku stvar,
                 koliko sam suza zbog tebe
                 niz ovo izborano lice
                 prosuo i koliko noci,
                 zbog tebe Bosno,nisam
                 ni oka sklopio
                 a ti meni tako.....

                 Idi Bosno u neku stvar,
                 jer ja vise ne mogu
                 da te volim,da te u
                 pogledima cuvam,
                 ne zeleci nikome da te dam,
                 hocu da budes samo moja,
                 a ti tako,Bosno moja....

                 Zasto da te volim,
                 da li zbog djetinstva
                 provedenog na Abazovoj tresnji,
                 ili zbog prvog drhtaja
                 sa svojom prvom ljubavi,
                 cije ime sada ne smijem
                 ni napisati zbog unuka,
                 koji bi me pitali
                 da li sam i ja nekada bio mlad.

                 Nemam ja tebi Bosno
                 ni sta pisati,ni za sto voljeti,
                 sve sam ti od sebe dao
                 a ti mene u svijet poslala
                 da za tobom bolujem,
                 da te nocu sanjam,
                 da ljudima o tebi pricam,
                 a ti Bosno.....

                 Ostala si gdje si uvijek bila,
                 ni nebo se nije nad tobom
                 promijenilo,ni oblacak,
                 nista,koliko ja o tebi znam,
                 nisi nikada ni izgubila,
                 niti je od tebe bilo koji komad
                 krenuo u tudjinu.

                 Oprosti Bosno,moja Bosno,
                 ja zaboravio da te upitam
                  kako samujes bez nas,
                 koji smo od tebe u svijet otisli.
                 Ti si samo za oci ostala ista,
                 a kako ti je to samo ti znas.

                 Mozda ti je gore nego nama
                 koji smo od tebe odavno otisli
                 pa te iz daljine volimo,
                 a ti za nam na sebi i u sebi tugujes,
                 kazem,mozda,jer tvojih u tebi
                 sada je najmanje.


         Lijepo je kada je pitaju odakle si ,a ti
         kazes iz Bosne,jer mi smo rodjeni u njoj
         i bez obzira koje drzavljanstvo sada imamo
         mi smo u dusi ono sto jesmo,i sto nam
         niko na svijetu ne moze oduzeti,koje nosimo 
         za svoga zivota i sto ce otici sa nama u
         grob.
         Trebamo uvijek biti ponosni na nasu Bosnu,
         bez obzira koliko smo zla pretrpjeli u njoj,
         i koji je bio razlog odlaska iz nje,jer mi smo
         ono sto jesmo BOSANCI,koji smo takodjer i
         BANJALUCANI,nek zivi cijeli zivot u nasim srcima.
         Imamo novi zivot,nove prijatelje,nove obicaje,
         nove praznike,ali ne treba zaboraviti na nasu
         rodnu zemlju BOSNU.
         Vecina nas se snasla u novim sredinama,bez obzira
         na pjesme koje smo citali na ovoj stranici,
         i koje cemo citati jer mi ne mozemo,i nemamo tu   
         moc da vratimo unazad nasu proslost zivljenja u
         nasem gradu,nasoj drzavi koju si cijenili bilo
         gdje da se nadjes,ali mozemo se sjecati divnog
         vremena kada smo bili mladji,ljepsi ,poletniji
         sa manje kredita i obaveza koje sada imamo.
         Svaki pocetak zivota u drugim sredinama,odnosno
         u drugim drzavama bio je tezak,ali kako vrijeme
         protice sve i vise se snalazimo,i nastojimo se
         prilagoditi zivotu u tim sredinama,prihvatajuci
         obicaje te sredine,a zadrzavajuci svoje obicaje
         i druzenja koja se odrzavaju na svim djelovima
         nase planete.
         Prilagodili smo se tom zivotu,sto je nase veliko
         bogastvo i sada treba odrzavati i sacuvati nase
         susrete,jer hiljadu puta smo razmisljali kada
         smo izasli iz naseg grada o tome da li smo se
         u gradu druzili sa pogresnim ljudima,i njima
         vjerovali da su nasi najveci prijatelji,ali
         ne treba opterecavati glavu,sa mislju da li su to
         bili nasi najbolji JARANI ili ne ,jer sto je bilo,
         bilo je zivot ide dalje.
         Mnogo pozdrava iz Saint Louisa-Banja Luke.
         P.S.Nase jedinstvo i jacanje treba dokazati na
         svim nasim susretima,u svim djelovima svijeta
         da nasu ljubav prema nasem gradu i drzavi
prenesemo
         na nasu mladju generaciju,koja je otisla u mladim
         danima iz naseg grada ili se rodila van naseg
grada.
         To je nasa duznost,obaveza i moramo uspjesno
odraditi
         tu obavezu,da nas grad bez obzira gdje
zivimo,ostane 
         vjecno u nasim srcima.
         Iduce godine dokazacemo to na nasim osmim
tradicionalnim
         Majskim susretima ovdje u Saint Louisu kako mi iz
milja
         kazemo nasoj Banja Luci.  


 
               
          
  
                       




Komentar Br.149
Poslao : neispavana
Datum : 16.08.2009.

       Kraj Safikade gore svijece tudje srece
        plamen nebu njezne zelje u zagrljaj nosi
         nad Vrbasom snene vrbe dodiruju se vjetrom
          ko poljubci ljubavi prve
       Sniva grad,uspavane ulice sute,
        poslednja osmica kupi putnike,a ti i ja
         isped Poste mijenjamo pogledne gresne,i
           cutimo oprostaj
       Koraci niz Titovu ko da osudu marsiraju
        poslednja,od nasih setnji
         Sutra vec necu biti tu,
          uprkos rodnom listu.
        I ulicni peraci brisu tragove,
         iz baste Palasa odlazi poslednji gost,
           preko Bulevara prolaze dvije sjene,
            u grlu kao da im stoji kost.
         I nema dogovora za sutra,u koliko sati,
          otkucava vrijeme,ko da smo lopovi,
           a od nemirnih prstiju,rasili se djepovi.
         Rijetko,ali i danas dan,u bastu,na jutarnju kafe
svrate,
          i poglede poznate,zjencom upijaju,
           iscekuju samo za se,miris kao nekad,
            u sitne sate.
          I neceka,ulicne perace,
           niti cuje ulicne svirace...tiho kusur kupi,
            i smejska se tajno,na svome djepu,onoj rupi:
           Nista nije ovaj zivot sasio,
            covjek,vise neg sto treba rasio,
             prazno srce,a puni dlanovi,
              a na dusi popucali savovi.
           Jos samo Vrbas,talasa ispod vrba,
            jos samo rijeka ostala ista,
             jedina nevina i cista,
              jos samo kao ljubav prva.




Komentar Br.150
Poslao : neispavana
Datum : 17.08.2009.
Hasanaginica kroz vrijeme-igrokaz

       Sta se ono crni u cosku sobe?
        il je bumbar,il je kucni mis
        da je bumbar,vec bi odletio,
        da je mis vec bi pobjegao

       Nit je bumbar,nit je kucni mis
       neg carape njenog muza Haka
       On boluje od ljenosti teske
       obilazi ga svakava raja
       a zena ih sve redom dvori

       Kad je malo doso sebi,
       i vidio da mu brak kopni
       ne dobi ni jutarnje kafe
       zene nema,nema prijatelja
       Sjedne Hak kraj svog telefona
       tek pibice kad je baterija prazna

       Kcerke davno vec ljetuju same
       svaka sebi nasla neko drustvo
       a sin curu sto Hak  ne razumije,
       od jezika stranog naucio nista nije,
       pa se Hak nasao u neobranom grozdju

       Materi se svojoj pozalio:

       Mila majko,zene nigdje nema
       Djeca,svako svojim putem
       Ja ostario za podvige neke,
       zeljan sam ti zeljanice pite

       Kaze mati:
       Sine,luda glavo
       Jos ti babu ko djevojce sluzim
       Bor se za se i vrati si zenu
       ja na fitnes s prujateljicama idem
     
        Hak,se sav snuzdio,i u ribu ode
        zabacio neki dobar mamac,
        al ne ufati niti jedne ribe,
        pa se vrati i jadan i gladan

        Posla zeni poruku,u ocajanju,
        MOJ KLJUC NECE DA OTVORI VRATA
        a od zene stize brzo ova:

        Sebi nadji novu kucu dragi,
        sve mi svoje sirom poselami,
        Ne cekam te ni u dvoru ni u rodu mome
        Ovaj stan je na moje ime

         Kad to cuo Hak,
         ode medju raju,
         pa isprica u kakvom je belaju,
         raja suti,i sve u pod gleda,
         misleci se,iste smo ti srece.

           
           
          
       




Komentar Br.151
Poslao : nerkogalesic
Datum : 17.08.2009.
             GRLO KAO OSKORUSA

             Ostavi tugu za nama,
             sto smo davno otisli
             od tebe i iz Bosne,
             i pisi pjesme za nas
             koje cemo na srca
             privijati,da manje tudjina boli.

             E,moji prijatelji kako da pjevam
             kada je Bosna,ono sto jeste,
             razvalina u svemu i svacemu
             cak vise i ne behara kao nekada,
             potoci ne zubore svojim zuborom,
             ptice ne poje kao nekada,
             ni psi vise onako glasno ne laju,
             sve je ovdje drugacije
             nego sto je bilo onda.

             Ne mogu pisati pjesme za pjevanje,
             grlo mi se osusilo kao oskorusa,
             a Ale harmonikas davno pod zemljom,
             ni pjesmu pisati za citanje
             kada znam da vam nije do pjesama,
             a da glumite radost,
             to znam,da ne znate
             niti vas ima ko tome poduciti.

             Nemojte da mene traziti da
             pisem pjesme,to vise nije za mene,
             znam da vi tugujete za Bosnom,
             ja tugujem za vama
             i vi i ja budimo se i lijezemo
             tugama,samo razlicitim.

             Znam da oni sto ih nazivate
             svojom djecom ili unucima
             nece znati citati nase pjesme,
             a i vase i moje dugo nece trajati.
             Bolje je da jedni o drugima mislimo
             da smo jos uvijek medju zivima.
             **********************************

             BJELINA NA VIDIKU

             Sve me podsjeca na moju Bosnu
             a od Bosne sam daleko,
             predaleko.

             Da mi je djeda ziv
             pricao bih mi o odmjetniku Omeru,
             sto je godinu dana brodom putovao
             da zemlje u kojoj sam sada.
             
             Boze,kakve su sudbine?

             Omer odmetnik prvi
             iz naseg grada ovdje stigao,
             a kada se poslije 30 godina
             vratio niko nije s njim
             zboriti htio.

             Sada mi svi ovdje,
             a Omera nigdje.

             Bjelina mi uzela vidik,
             nista ne vidim niti cujem,
             nemam s kim progovoriti ni rijec,
             ne mogu a moram biti gluhonijem.

             Boze,kako je Refiku Bibinom
             zivot protekao,
             a nikada nije progovorio,
             nikada nista nije cuo.

             Ni telefon da se oglasi,
             da cujem bilo ciji glas,
             a ima mojih svuda po svijetu
             i svi znaju gdje sam,
             a niko da se javi.
 
             Postaju moji tudji,znam,
             i zato se moram na sebe ljutiti,
             sto im nisam ostavio poruku
             kada su odlazili
             da i u svijetu ostanu svoji,
             a ne tudji.

             Za sve sam ja kriv
             i neka mi je na vidiku bjelina
             tako sam zelio,
             kada me niko u svijet
             nije ispracao.
             ********************************

             NE SALJI TUGU

             Ponoc sam odavno ispratio
             a sna ni na vidiku,
             kroz prozor gledam
             a noc mi se smjesi,
             raduje je saznanje
             sto  nije sama,
             a ja sam.

             Na zidovima sobe
             slike mojih najblizih,
             smijese se veseli,
             kao u proljece vode
             potoka sto je tekao
             pored nase kuce,
             koje vise nema.

             Pocinjem pisati nesto o sebi
             i kao da cujem  njihov glas,
             i njihovu poruku,
             ne salji tugu u Bosnu
             nje tamo ima kao suza
             mladica Alije kada se Remza
             udala za drugoga,
             a on poludio i samo plakao.

             Onda pocinjem setnju mahalom
             i nigdje nikoga da sretnem,
             da upitam za bilo koga
             i za Aliju sto je znao voljeti
             i za Nedzada grdosiju od covjeka,
             koji se nikada nije ozenio
             jer je volio samo sebe i pivo.

             Mahala moja pusta kao Sahara
             a ni sunce je vise ne obasjava,
             korov u njoj zavladao
             kao tuga u meni o mojima.

             Dozivam sto se dozvati ne moze
             niko se ne odaziva,
             dozivam Bosnu da mi se javi,
             glasa niotkuda,kao u pustinji
             dozivam sebe da se kanim
             dozivanja,ali ni to ne mogu,
             a noc tamna kao moja sudbina
             u zemlji koja mi je sve dala  
             i jos vise uzela,
             uzela mi moju mahalu,sto je
             u zemlji Bosni zarasla u korov.

             Sto nisam hrana korovu
             u svojoj mahali?
             *************************************

             PUSTA GROBLJA

             I da mi ne pises znam
             da nasa groblja postaju
             sve ravnija i sve pustija,
             da kosti nasih predaka
             postaju zemlja svoje zemlje,
             da je i hrdja davno nagrizla
             i zeljeznu ogradu oko groblja,
             da kosci vise u njega
             ne zalaze,ni orasi radjaju
             a nisani su davno
             po zemlji polegli,
             kao porazeni na ratistima,
             sve znam,o tome mi nemoj
             vise ni pisati,nemoj molim te.

             Ovdje su groblja nesto dtugacija,
             na njima sve vise ima nasih
             sto su ih sudbine donijele
             da ovdje ostanu,jer su zivot
             prezivjele u svojoj zemlji,
             a tudja im sluzi samo za smrt.

             Sta o sebi,moj Alija,da ti pisem
             i ko bi rekao da ce tvoja suha noga
             kojom nikada nisi stao na  zemlju
             da ti glavu spasi i odlazak u tudjinu,
             a svi te cijeli zivot zalili,
             dodje vrijeme da ti zalis nas.

             Znam da ide vrijeme brzo,
             koje ce odnijeti i nasa ravna groblja
             i sve ce nase preseliti u historiju,
             koju ce kasnije oni pretvoriti u svoju.

             Znam da bi tvoja majka kazala
             da je nama sve zapisano prije
             nego sto smo na svijet i stigli,
             ako je tako onda je i zapisano
             da svojim tijelima nadjubrimo
             tudje zemlje.

             Mozda je to i jedina pravda,
             koju smo sami sebi presudili.

      Nemojte padati u depresiju jer mi nismo krivi
      sto se ovo sa nama desilo,mozda je tako stvarno
      bilo zapisano,da zivimo van nasih 
      domova i stvaramo nove domove u drugim drzavama.
      Trebamo biti zahvalni tim drzavama koji su nas
      primili da nastavimo nas zivot.
      Sada nakon toliko godina zivljenja van naseg grada
      svi imamo mogucnost da se vratimo nasim kucama,
      ali ne vjerujem da ce veliki broj nasih sugradjana
      vratiti.Treba prihvatiti zivot u sredinama u kojima
      zivimo.
      Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.152
Poslao : nerkogalesic
Datum : 18.08.2009.
       Specijalno za NEISPAVANU sto svaki puta osvjezava
       ovu stranicu.

                 KAO VRELO DZENETSKO

            Prohujalo je doba igre leptira,
            lakog leta od cvijeta do cvijeta,
            cak je i cvrcak zaboravio da svira
            opojne pjesme travama ljeta.

            Minulo je vrijeme mirisa djula,
            raskosnih latica kao i dusa sama,
            ne glasa se vise ni sahat kula,
            zivot je prestao da bude drama.

            Otisle su godine kada se sniva
            i san,kao plod,na suncu zori,
            samo misao o Bosni ziva,
            k'o dzenetsko vrelo mehko zubori.


     Neispavana ovo je za mene jedna od najljepsih
     pjesama naseg nikada zaboravljenog Alije
     Kapidzica-Alkapa.
     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.153
Poslao : nerkogalesic
Datum : 28.08.2009.
             MAJCINO PISMO SINU

             Kod nas su zime sve duze i hlednije,
             opusti mahalu koja izgleda kao napustena,
             da nije dimnjaka ne bi se znalo
             da jos ima ljudi,koji ovdje cekaju smrt.

             Ni drva nam nisu kao sto su bila,
             nikako ne mogu zagrijati sobu,
             tek sada vidim moj sine da ni drvo
             nece samo da gori,trazi nekoga
             s kime bi sagorjelo i nestalo.

             U mene se hladnoca uvukla kao i samoca,
             po cijeli dan sjedim kraj prozora i cekam,
             koliko mi se puta ucinilo da mi dolazis,
             vidim ti korake ostale u snijegu,
             kao da me obasjavaju sunceve zrake,
             kao da postajem jaka,prejaka i krenem,
             a onda se sjetim svoje majke
             koja je znala govoriti
             da za majku nema toplote
             bez zagrljaja njenog djeteta.

             Ovdje ce i ljeto stici moj sine,
             a u meni ce i dalje hladnoca stanovati,
             da mi se samo uvjeriti u kazivanje majke
             da majku najvise ugrijati moze djetetov
zagrljaj.

             Ne pitam te za svoje unuke,tvoju djecu,
             da li se bar cujes telefonom s njima,
             ja ni to ne mogu jer telefona nemam,
             a i bolje je jer bih mi srce prepuklo,
             da im cujem glas.

             Ti zivis u jednoj tudjoj,ja u drugoj tudjoj,
             a tvoja djeca,moji unuci u trecoj,
             tudjoj zemlji,nazivamo se svoji,
             a zemlje daleko jedna od druge,
             toliko daleko,da o daljinama
             ne zelim ni razmisljati.

             Popijes li sada koje pivo,
             dragi moj sine najstariji,
             cujes li se sa najmladjom sestrom,
             dok je ona skole izucila
             mi ostali i bez polja i bez livade,
             a sada nam se nece ni pismom da se javi,
             kaze da od posla za to vremena nema.

             Mi imali zelju da je skolujemo
             a ona,od muza stranca,
             ne smije ni reci gdje je rodjena
             i gdje je toliku pamet stekla.

             Kada imas,popij sine pivo ili dva,
             znam da ti je to u zivotu sve bilo,
             radio si i danju i nocu
             da bi nesto imao,
             a dobio si tudjinu koju imaju
             i oni sto u zivotu nista radili,
             ni uradili nista.
             *************************************

             KAZE DA JE SRETAN

             Moj sin zivi
             u Sent Luisu
             [mozda nisam dobro
             ni ime grada napisao]
             vozi veliki kamion
             i kaze da je sretan.

             Sada ima 35 godina
             i mnogo bora na licu.

             U svojoj Bosni
             sa 20 godina
             imao je trgovinu
             i cetiri svoja radnika,
             sada on tamo negdje
             je radnik kod drugoga.

             Moj sin mi kaze
             da trecinu plate
             daje za stan,
             drugu trecinu
             svojoj kcerki Jasmini,
             a ostalo dijeli sa zenom.

             Moj sin kaze da je sretan,
             jer od rada zivi.

             Neka bude kako on kaze,
             nista promijeniti ne mogu,
             samo njegove rijeci
             ne opravdavaju izgled njegovog lica,
             ili,mozda,ja dobro ne vidim.

             Koliko istine ima u ovim pjesmama,
             samo po sebi govori,jer svi mi 
             imamo slicnu sudbinu,rastrkani po
             cijelom svijetu,ali u tome ima
             i dobrih strana,sto nismo pritisnuti
             brigama o desavanjima na nasim prostorima,
             u nasoj domovini.
             Svi mi da li volimo,ili ne moramo
             prihvatiti zivot u drugim sredinama,
             i prilagoditi se tom novom zivotu.
             Mali je broj porodici koji su zajedno
             u istom gradu,i u istoj drzavi.
             Ali sta je tu je ,sreca da postoje
             razni susreti,gdje se druzimo i 
             razmjenjujemo ideje o  sto boljem
             napretku i prilagodjavanju na zivot
             u novoj ustvari staroj sredini,jer
             vecina nas je preko 10-15 godina
             van svog rodnog grada,i domovine.
             Zahvaljujem se nasem Kemalu Coci
             na ovim divnim pjesmama,koje je napisao
             a nas vratio u stvarnost zivljenja van
             naseg grada.
             Svim mojim sugradjanima muslimanske
vjeroispovjesti
             koji poste,zelim sretan post i da u sreci i
             veselju docekamo Ramazanski Bajram.
             Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.          

            
           
            
           
            


Komentar Br.154
Poslao : nerkogalesic
Datum : 28.08.2009.
             MAJCINO PISMO SINU

             Kod nas su zime sve duze i hlednije,
             opusti mahalu koja izgleda kao napustena,
             da nije dimnjaka ne bi se znalo
             da jos ima ljudi,koji ovdje cekaju smrt.

             Ni drva nam nisu kao sto su bila,
             nikako ne mogu zagrijati sobu,
             tek sada vidim moj sine da ni drvo
             nece samo da gori,trazi nekoga
             s kime bi sagorjelo i nestalo.

             U mene se hladnoca uvukla kao i samoca,
             po cijeli dan sjedim kraj prozora i cekam,
             koliko mi se puta ucinilo da mi dolazis,
             vidim ti korake ostale u snijegu,
             kao da me obasjavaju sunceve zrake,
             kao da postajem jaka,prejaka i krenem,
             a onda se sjetim svoje majke
             koja je znala govoriti
             da za majku nema toplote
             bez zagrljaja njenog djeteta.

             Ovdje ce i ljeto stici moj sine,
             a u meni ce i dalje hladnoca stanovati,
             da mi se samo uvjeriti u kazivanje majke
             da majku najvise ugrijati moze djetetov
zagrljaj.

             Ne pitam te za svoje unuke,tvoju djecu,
             da li se bar cujes telefonom s njima,
             ja ni to ne mogu jer telefona nemam,
             a i bolje je jer bih mi srce prepuklo,
             da im cujem glas.

             Ti zivis u jednoj tudjoj,ja u drugoj tudjoj,
             a tvoja djeca,moji unuci u trecoj,
             tudjoj zemlji,nazivamo se svoji,
             a zemlje daleko jedna od druge,
             toliko daleko,da o daljinama
             ne zelim ni razmisljati.

             Popijes li sada koje pivo,
             dragi moj sine najstariji,
             cujes li se sa najmladjom sestrom,
             dok je ona skole izucila
             mi ostali i bez polja i bez livade,
             a sada nam se nece ni pismom da se javi,
             kaze da od posla za to vremena nema.

             Mi imali zelju da je skolujemo
             a ona,od muza stranca,
             ne smije ni reci gdje je rodjena
             i gdje je toliku pamet stekla.

             Kada imas,popij sine pivo ili dva,
             znam da ti je to u zivotu sve bilo,
             radio si i danju i nocu
             da bi nesto imao,
             a dobio si tudjinu koju imaju
             i oni sto u zivotu nista radili,
             ni uradili nista.
             *************************************

             KAZE DA JE SRETAN

             Moj sin zivi
             u Sent Luisu
             [mozda nisam dobro
             ni ime grada napisao]
             vozi veliki kamion
             i kaze da je sretan.

             Sada ima 35 godina
             i mnogo bora na licu.

             U svojoj Bosni
             sa 20 godina
             imao je trgovinu
             i cetiri svoja radnika,
             sada on tamo negdje
             je radnik kod drugoga.

             Moj sin mi kaze
             da trecinu plate
             daje za stan,
             drugu trecinu
             svojoj kcerki Jasmini,
             a ostalo dijeli sa zenom.

             Moj sin kaze da je sretan,
             jer od rada zivi.

             Neka bude kako on kaze,
             nista promijeniti ne mogu,
             samo njegove rijeci
             ne opravdavaju izgled njegovog lica,
             ili,mozda,ja dobro ne vidim.

             Koliko istine ima u ovim pjesmama,
             samo po sebi govori,jer svi mi 
             imamo slicnu sudbinu,rastrkani po
             cijelom svijetu,ali u tome ima
             i dobrih strana,sto nismo pritisnuti
             brigama o desavanjima na nasim prostorima,
             u nasoj domovini.
             Svi mi da li volimo,ili ne moramo
             prihvatiti zivot u drugim sredinama,
             i prilagoditi se tom novom zivotu.
             Mali je broj porodici koji su zajedno
             u istom gradu,i u istoj drzavi.
             Ali sta je tu je ,sreca da postoje
             razni susreti,gdje se druzimo i 
             razmjenjujemo ideje o  sto boljem
             napretku i prilagodjavanju na zivot
             u novoj ustvari staroj sredini,jer
             vecina nas je preko 10-15 godina
             van svog rodnog grada,i domovine.
             Zahvaljujem se nasem Kemalu Coci
             na ovim divnim pjesmama,koje je napisao
             a nas vratio u stvarnost zivljenja van
             naseg grada.
             Svim mojim sugradjanima muslimanske
vjeroispovjesti
             koji poste,zelim sretan post i da u sreci i
             veselju docekamo Ramazanski Bajram.
             Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.          

            
           


Komentar Br.155
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.09.2009.
              NE SALJI TUGU

              Ponoc sam odavno ispratio
              a sna ni na vidiku,
              kroz prozor gledam
              a noc mi se smjesi,
              raduje je saznanje
              sto nije sama,
              a ja sam.

              Na zidovima sobe
              slike mojih najblizih,
              smijese se veseli,
              kao u proljece vode
              potoka sto je tekao
              pored nase kuce,
              koje vise nema.

              Pocinjem pisati nesto o sebi
              i kao da cujem njihov glas,
              i njihovu poruku,
              ne salji tugu u Bosnu
              nje tamo ima kao suza
              mladica Alije kada se Remza
              udala za drugoga,
              a on poludio i samo plakao.

              Onda pocinjem setnju mahalom
              i nigdje nikoga da sretnem,
              da upitam za bilo koga
              i za Aliju sto je znao voljeti
              i za Nedzada grdosiju od covjeka,
              koji se nikada nije ozenio
              jer je volio samo sebe i pivo.

              Mahala nije pusta kao Sahara
              a ni sunce je vise ne obasjava,
              korov u njoj zavladao
              kao tuga u meni o mojima.

              Dozivam sto se dozvati ne moze
              niko se ne odaziva,
              dozivam Bosnu da mi se javi,
              glasa niotkuda,kao u pustinji
              dozivam sebe da se kanim
              dozivanja,ali ni to ne mogu,
              a noc tamna kao moja sudbina
              u zemlji koja mi je sve dala
              i jos vise uzela,
              uzela mi moju mahalu,sto je
              u zemlji Bosni zarasla u korov.

              Sto nisam korovu
              u svojoj mahali?
              *****************************
              
              SAN O NAMA

              Covjek traje
              koliko i jedna
              izgovorena rijec.

              I ta rijec
              govori o njemu.

              Bio je lud,
              bio je bogat,
              bio je dobar,
              bio je zao,
              bio je covjek,
              bio je necovjek,
              bio je.......
              a mozemo reci
              da nikada
              ni postojao nije.

              Mozda je i bolje
              sto ljudi ne postoje,
              sto je sve ovo san,
              san o nama
              koji mislimo  
              da zivimo.
 
              Mi sanjamo 
              da zivimo,
              a drugi zive,
              nase zivote,
              mi smo sjene
              pomrcine
              koju necemo
              da vidimo,
              mi smo u mjasecini
              a mislimo da
              gledamo mjesec,
              koji postoji 
              za druge
              ne za nas.

              I nemojmo se 
              radovati nicemu,
              sve je ovo
              nestvarno za nas,
              a stvarnost
              drugih
              koju mi ne vidimo.

              Mi smo gomila
              setaca,
              koji ni to
              ne znaju raditi,
              mi smo putnici
              za koje 
              jos prevozna
              sredstva
              neki drugi nisu
              jos izmislili.

              Kada su Floyda jednom pitali
              sta misli o zivotu ljudi,on je
              na to odgovorio koliko god dugo
              covjek zivio,on zivi samo jedan
              sekund svoga zivota.
              Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.       
             

             
            


Komentar Br.156
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.09.2009.
                      COVJEK U BASNI

         Covjek u basni?Zasto ne,fino mu budi,
         po korijenu tamo pripada rodoslovno.
         K tomu pojedini majmuni od ljudi
         imaju sve i zive upravo basnoslovno.
         ***********************************
         Mudra lija kad god joj je "vuna"
         prema tome strategiju stvara;
         bolje i sir iz gavranova kljuna,
         nego etiketa uhvacena kokosara.
         **********************************
         Zivot je najbolja skola,
         uvijek isticu ta dva vola,
         nakon sto ih svaki put
         ponovo upregnu u kola.
         **********************************
         Slobodno trazi visine,al'se sjeti
         da za letenje treba imat'zicu.
         I obican gusak moze da poleti,
         al'on ipak ne predstavlja 'ticu!
         ***********************************
         Ne,guraj se medj'trkace ate,
         ti,necivilizirani konju jedan!
         Sve i da braca racunaju na te,
         djokeri nece trpjeti presedan!
         ***********************************
         Ne navlaci na sebe vucju kozu,
         ti,ovco od covjekova soja!
         Dospijes li slucajno u visu lozu,
         odace te miris bravskog loja.
         ***********************************

         Kruzi stalno ista fraza;
         "Covjek je covjeku vuk"
         Zasto niko dosada ne kaza,
         jer bilo bi fer:
         -Covjek covjeku moze biti vuk,
         ali mu ne smije biti zvijer!
         ***********************************
         Obecao orao koki
         da ce je do visova dici,
         a ona ushicena ne upita
         kako ce otuda sici.
         Htjele je da vidi zemlju
         jasno kao na tanjuru,
         pa se sa orlom naivna
         u nebesku uputila avanturu.
         Kao opomena padose
         kokina rascijana pera:
         u kandjama orlusine
         skupo se placa visa sfera.
         ******************************
         Dobio je kompliment koji godi;
         -Snalazis se,rekose,k'o riba u vodi.
         Da to nije uvijek i sreca,
         shvati kad ga proguta riba veca.
         ******************************
         I ponudi se manjoj veca riba
         da je u dokolici cuva i ziba.
         Padose i obecanja pusta
         da ce stalno imati zatvorena usta.
         Ohrabrena time riba je mala
         velikoj ribi povjerenje dala.
         Ne potraja dugo obaveza vrla,
         jer kad joj voda dodje do grla,
         ona u tom izmjenjenom stanju
         bez rijeci proguta ribu manju.
         Naravoucenije za vas notez:
         PUSTITE OBECANJA,POTREBA DIKTIRA POTEZ!
         ***************************************
         Zaleti se jedan glupi pijetao
         pa umjesto da iznese primjer svijetao,
         cak da od sebe doda jos,
         on iznese primjer neprikladan,los:
         -Lisci lako dolaze do plijena
         zahvaljujuc' lukavstvu i bez rada,
         te kako to nije rabota postena,
         zatrazi da to zivotinje osude sada.
         Odmah se podigla velika buka
         pa formirase komisiju na brzinu,
         za predsjednika izabrase vuka
         da to s pijetlom istjera na cistinu.
         Vuk je neutralac i bas je divno,
         da neko takav prosudi objektivno.
         Bila je to zadnja izjava pijetla,
         sve sto je ostalo od njega
         bilo je tek malo restla.
         Kao naravoucenije odje se podvuci mora;
         -S KUKURIKANJEM SE NE RADJA,
         VEC SAMO NAJAVLJUJE ZORA.
         ************************************
         Vele"Pas koji laje ne ujeda".
         A i zasto bi,
         ako mu se vec u lajanju zloca ogleda?!
         ************************************
         Pas laje dok karavana mirno prolazi.
         Vuk je primio informaciju
         i po zajednicki plijen odlazi.
         ************************************
         Rezi kao bijesan pas
         cak i prema dobrom znancu.
         Zar to ne bi snaslo i vas,
         da ste,kao i on na lancu?!
         ***********************************
         Zivi pasjim zivotom;
         takva su pravila igre.
         Zivi kao i svaki pas
         koji nema pedigre.

         Nas rahmetli Alija Kapidzic-Alkap je bio u 
         svemu fantastican,i pored divnih pjesama
         a u iducem terminu bit ce i njegovih
         djecjih pjesama,bio je takodjer nenadmasan
         u Aforizmima u sto se mozemo uvjeriti,
         u ovim Aforizmima sa temom zivotinja,koje
         mozemo uporediti sa mnogo slicnoscu na
         ljudski rod.
         Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.157
Poslao : Neno Bijeljina
Datum : 16.09.2009.
Pozdravljam vas i molim da bude pjesama naseg pjesnika iz
Banja luke Avdic Semse unapred hvala 

Neno



Komentar Br.158
Poslao : nerkogalesic
Datum : 16.09.2009.
           Evo mene nakon sedam dana odmora koje sam proveo
van 
          Saint Louisa.
          Odlaskom iz Banja Luke u nove drzave nas zivot se
promjenio
          postali smo stariji mnogi od nas su postali Majke
i Dede,i
          upravo za nase Majke i Dede malo djecjih pjesama.
          Posebno za Enisu i Zaju Ceric,Seku i Dzigija
Ramusevica,
          Avdu Sehica,Baisu Talic-Domazet i za jos mnoge
Majke i
          Djedove-Babe.Posebno za mog Seada i Aliju
Galesic.
          *************************************************

            DODIR TATINIH RUKU

         Svako popodne Lejla ceka
         da se avlijska vrata otvore,
         pa da u zagrljaj poleti ocu;
         -Dobro nam dosao kuci,tata!

         Kad se s posla tata vraca
         cesto joj poklone neke nosi,
         a ona bi tad jedino zeljela
         da je njezno pomiluje po kosi.

         Neka se svi ocevi toga sjete,
         kad poklone kuci vuku,
         najljepsi poklon za dijete
         ipak je dodir tatinih ruku.
         *******************************

             SMIJTE SE ,DJECO!

         Nek smijeh vas putuje svijetom
         neka prelazi  s lica na lice
         nek se kotrlja ovom planetom
         dok ne ispuni sve kuce i ulice.

         Nek smijeh sa suncem druguje
         putujuci kroz daljine plave
         nek utjesi srce koje tuguje
         kad vase prenese mu pozdrave.

         Nek smijeh vas svuda se ori
         slaveci zivot na sva zvona
         neka ga bude u svakoj zori
         koju svecano objavi vasiona.
         ************************************

               VOLIM............

         Volim kada se u proljece
         probude zaspali vrbaci
         i svaka se gola grana
         pupoljkom njeznim omaci.

         Volim kada u ljetne dane
         sunce vrelinom ojaca
         da zrak od nje zatreperi
         i rijeka provri od kupaca.

         Volim kada se sjeseni
         djaci u svoje klupe vrate
         i svi skolski hodnici
         od glasova njinih ogrlate.

         Volim kada u zimsko jutro
         zabljeste snjezni kristali
         k'o da hiljade malih sunaca
         samo za mene zrcali.
         **************************************

             LJETO U ZAVICAJU

         Let ptice ranoranilice
         kad dan pokaze lice,
         nebo u kristalnom plavom
         nad rasanjenom glavom,
         sputani koraci vjetru
         vec na prvom kilometru,
         leptir na cvijetnoj stazi
         i rijeka koju sunce mazi,
         nevin osmijeh djeteta
         oci sto radoscu sjaju
         i glasovi sto pjesmu tkaju-
         ljeto je u mom zavicaju.
         **********************************

             SVIJET IGRE

          Kad moga oca brige more
          i do kasno ne moze leci,
          kad mu celo skupe bore
          ja pozelim tad mu reci;

          -Otvori djetinstva svoga
          davno vec zakljucana vrata
          i dodji u moj svijet iz tvoga,
          vrati se u svijet igre,tata.

     Upravo ovaj zadnji stih pjesme Svijet igre
     treba da nas sviju vrati u proslost kada sa nasa
     djeca bila mala i kada smo mislili da nikada nece
     odrasti,i da cemo i mi ostati vjecno mladi.
     Brzo prodje vrijeme da covjek se i ne okrene a
     vec smo djedovi i majke,ali to je zivot neko dolazi a
     neko odlazi bilo bi pogresno kada tako ne bi bilo.
     Slijedi nastavak djecijih pjesama i mnogo pozdrava
     iz Saint louisa.





Komentar Br.159
Poslao : Luka kastel@vektor.net
Datum : 17.09.2009.

Ne mogu bez Banjaluke

Bio je to sjajan dan
zgazili smo Partizan
ti si rekla usred buke
ne mogu bez Banjaluke

Banjaluke i bez Borca
ko bez tebe i bez srca
bez aleja i sokaka
i maminih narodnjaka

Ne mogu bez Banjaluke
ni ja, vjeruj, kao ni ti
bez topline rodne luke
ne umijem srećan biti

Luka
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.160
Poslao : samra
Datum : 18.09.2009.

U njedrima svako jutro 
da ti se probudi sunce.

Buket smijeha daubereš
sa lica djevojčica.

Da negdje iskopaš nešto veliko,
da to svima daš.

Veliku rijeku da preplivaš
na onu stranu i nazad.

I ružna rijeć da te-
ne udari nikad.



Komentar Br.161
Poslao : nerkogalesic
Datum : 19.09.2009.
Listajuci nas Svedski Banjalucki magazan"SEHER BANJALUKA"
  U centru magazina mozete naci rubriku koju vodi nas
  Ismet Bekric,a rubrika se zove "VEZENI MOST".
  Drugi list magazina koji vodi nas Ismet Bekric posvecen
  je pjesnicima Kemalu Coci koji ove godine slavi 50 godina
  od izdavanja svoje prve pjesme.
  Anti Cosicu koji je takodjer morao napustiti Banja Luku
  ali koji nosi u svom srcu svoj rodni kraj.
  Takodjer imamo dobitnike ovogodisnjeg "Vezenog Mosta"
  ustvari nagrade "Nasihe Kapidjic Hadzic".
  Pobjednici su Enisa Osmancevic Curic i Sime Esic.
 ********************************************* 
         PONOC NA VRBASU

         Rominja kisa psenice
         niz sito vodenice.

         Tabane pospanog mlina
         golica mjesecina.

         Sa vitla skacu u brzake
         kapljice,lude mjesecarke.

         Ucuta cvrcak,uspava sina,
         sazori ponoc,krupna malina.

         Riba na prstima obilazi mamac,
         mjesec u vodi,izvrnut camac.

         I ruke siri gluhi muk,
         samo ne sedru skoci buk.

         Ovu predivnu pjesmu napisala je
         nasa Enisa Osmancevic Curic.
         *******************************************

         ZAVICAJ

         Za svaki zavicaj
          isto vazi:
         cim nagdje odes,
          on te trazi.

         I ma gdje da si,
          on ce znati
         na koji nacin 
          da te vrati.

       Muhidin Saric u dusi nosi Banja Luku
       i zavicaj sto je izrazio u ovoj predivnoj
       pjesmi.
       ***************************************

        BANJA LUKA

        Najljepsi dragulj zelene doline,
        zaista nema joj mana:
        tko u to sumnja neka prosece
        od Sehera do Bojic-hana.

        Uvijek je puna pjesme i djaka,
        nad vodom Kastel spava,
        u noci sapucu duge aleje
        i Vrbas zelen ko trava.

        A kad odem negdje daleko,
        ceznje me kuci vuku,
        jer jedva cekam da opet vidim
        najljepsu Banjaluku.

        Uvijek sa istom ljubavlju nas
        Anto Cosic iznenadi nas sa 
        svojim pjesmama.
        ***********************************

         NEMOJTE BITI TUZNI  

         Svako je nasao srecu
         u ovom sarenom svijetu
         mravu je sreca u radu,
         a leptiru u letu.

         Ptici je cvrkut sreca,
         pceli je sreca u medu,
         lopta je sretna na travi,
         a klizaljke na ledu.

         Srecu ima i potok,
         i zecic u sumi siv,
         potok je sretan sto tece,
         a zecic-sto je ziv.

         Nemojte biti tuzni,
         drugari,ni ja necu,
         u ovom velikom svijetu
         svako ce naci srecu.

         Ima,sigurno, negdje
         i mala sreca neka,
         koja nicija nije-
         vec samo na vas ceka.
   
         Ovu predivnu pjesmu napisao
         je nas Banjalucanin;
          Simo Esic.

          Mnogo pozdrava iz Saint louisa.




Komentar Br.162
Poslao : nerkogalesic
Datum : 23.09.2009.
                   MOJA SENABIJA

           Kada se covjek rodi podoji ga majka,
           dade mu kahra u prvoj kapi mlijeka,
           dade mu i ljubav da voli.
           Otac mu obraz dade da ga vazda ima.....
           okite ga,tako prvom zvijezdom,
           uzdahnu i pozele mu srecu i mudrost
           na putu sto se zivot zove.
           Rodi se dijete i nista ne zna.

           Imadoh ko' ko dijete kraj sebe
           majku i oca,i tebe,sestro kraj sebe imadoh.
           I bijah podojen i cjelivan i krila imadoh.
           Kuca nam je mirovala u ulici gdje sve
           bijase na svome mjestu.
           Halilovici,Mujezinovici,Ekic,Krupic,
           Djinici,Karabas,Mehica,Secerbegovic,
           Kremenovici bijahu nam prve komsije,
           blizi od sunca.
           Muhadzici,Bosnici,Pacariz,Sojtarici.....
           volim sa te i volim te ljude.

           Mnogih vise nema..........,
           ma ustvari ima,ima,brate u ulici,
           u krosnjama,prozorima,u pticama
           ih ima,u prici uz rijeku.

           Nego hocu da ti pisem o jabuci.
           Onoj mojoj staroj Senabiji
           sa kojom sam rastao,onoj sa
           koje su nas tjerali kada bi smo
           prve nezrele plodove krali,
           sakriveni u krosnji ih jeli,
           usta skupljenih u najsmesnije grimase.
           O onoj,na kojoj smo se skrivali kada smo
           se igrali zmire,zaboravljajuci vakat za skolu.
           "Nemoj ti uciti,nemoj ici u skolu"!,
           govorio bi mi otac,"Ibro Sic samo sto nije umro,
           ostace njegova kolica".
           Ko biva meni.
           A Ibro bi postenjacina koji je povazdan
           sjedio na Hanistu,te bi za sitne novce
           prevukao stogod ljudima na svojim
           starim trosnim kolicima sa cetiri tocka.
           Nije imao Ibro mnogo,al'mu otac dade obraz,
           pa je u svoj svojoj sirotinji bio covjek,
           dostojanstven i posten.
           A za ono malo crkavice kupio bi cetvrt
           kruha,prekrstio cudno noge sjedeci
           na kolicima i podjelio hranu sa-golubovima.

           U svoj svojoj ljepoti,kao da je prkosila
           ocu i bila bi na Ibrinoj strani,rasla je 
           jabuka,sirila se granama po avliji
           i kroz nase duse,radjala je s majkama,
           igrala se sa djecom odbrojavala dane.
           Bila mi je kao drug,pamtila mozda i vise
           nego ja.....,jer raste dijete i nista ne zna.

           Godine su poput bisera nizale na nisku zivota,
           iz behara rasli su  plodovi,od djecaka
           postali su ljudi....sretni i naivni.

           A onda dodje ljeto 1992.
           Plaho vrijeme za bezobrazli ljude,
           tezak vakat kada se teret objesi na
           insane,na mahale,aleje i mezare.
           Okiti se i starica-jabuka tugom 
           toga kara-ljeta.
           Zacuh cudnu lomljavu koja me izmami
           u avliju.
           Jabuka je lezala ispruzena,nemocna,
           kao munjom pogodjena i raspolucena,
           prepuna posljednjeg roda.
           Slomila se,umrla je moja Senabija!
           Kao da je slutila ruzno vrijeme,
           slutila nas odlazak,kao da nije drugom
           htjela radjati.
           Da, to ljeto ustvari bjese tuzna jesen,
           izgubise se neki ljudi i obraz i glavu,
           kao da Ibro sa sobom i na svojim
           kolicima,u nepovrat,odvuce svu milost
           i dobrotu daleko od njih............

           Na svakom listu jabuke kao uplasenom
           rukom jeseni ostadose ispisana imena 
           iz ulice Sose Mazara,ljudi iz susjednih
           ulica;Maglajlica sokak,Zmaj Jovine,Zagrebacke!
           Garcevic,Bezrodnik,Barjaktarevic,Pozderac,
           Aleksic,Opacak,Avdagic,Dzanic,Bahtijaragic.....
           Nazor izdahnu nazicli Senabija,listova
           boje tuge;Talovic,Delic,Duric,Gusic,Jakupovic,
           Kusmic,Bucalo,Cejvan,Asic,Udovcic..........
           odraste covjek i nista ne zna.

           I evo me sada,pod nekom drugom jabukom
           u dalekoj Svedskoj.Opet je ljeto.
           Lijepa je i rodila je dobro ove godine,
           ali nije tako lijepa kao moja Senabija.
           Pentraju se moji sinovi po granama,
           a ja osluskujem graju,a misli sa ljetnim
           daskom vjetra odletjese u neko davno
           proslo vrijeme,u neku drugu hladovinu-
           pod krosnju moje jabuke.
           Svako me radjanje raduje,pa tako i ovih
           lijepih plodova,ali studen obuzme dusu
           kada me spopadne sumnja da i ova jabuka
           ne posusta,da ne pukne i ona jednog dana,
           s pocetka jeseni ili ljeta-u zloduho doba.

           Znaju li ljudi da i stabla pamte,imaju dusu,
           znaju li da nam se zivot i tako prekine
           u hodu,izmedju dva koraka ili stvarno
           covjek umre a da nista ne zna.

           A jabuka zna i pamti sve,kadra je i umrijeti
           kada covjek nema srama.  

           Fagelfors;Oktobra 2002.               

     Ova divna istinita pjesma okoncana je u Svedskoj
     2002 godine.
     Nedzad Talovic rodjen u Banja Luci 1963 godine,
     Cijelu svoju mladost proveo je na Hanistu,odnosno
     izmedju Ferhadije i hotela Palas.
     Od svoje rane mladosti imao je ljubav prema pjesmi.
     Svoj put poezije nastavio je i u Svedskoj i 
     ucestvuje u svim kulturnim manifestacijama,koji se
      odrzavaju u cijeloj Evropi.
     Medju najljepsim pjesmama koje je napisao nalazi se
     ova pjesma;"MOJA SENABIJA".
     Nedzad Talovic u dusi nosi svoj rodni kraj,i sve
pjesme
     koje pise posvecene su Banjaluci.
     Ja mu zelim da napise jos mnogo novih
pjesama,posvecenih
     nasem gradu,jer taj grad to i zasluzuje bez obzira
     ko sada uziva u njegovim ljepotama.
     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.163
Poslao : nerkogalesic
Datum : 24.09.2009.
                VEZENI MOST

                Kad jednom dodjes u grad od lisca,
                da budes najdrazi gost,
                vidjeces kako obale travne
                na ruci drze most.

                Most vezen zicom,svilenom tankom,
                u sedam boje tkan:
                ogledalo mu zelena boja,
                a ukras suncan dan.

                Vjetar ga njise ko voda camce,
                svezane u plicaku,
                rojevi svitaca nad njim se pale,
                pa blista i u mraku.

                A pod njim cudni orkestar ljeta,
                s dva cvrcka u duetu,
                oglasava se svake noci,
                ljepsi od svih na svijetu.

                Kada nam dodjes u grad od lisca
                da budes najdrazi gost,
                preci ces i ti korakom lakim
                vezeni vitki most.

                Nasiha Kapidzic Hadzic
                ************************************

                GRAD U NAMA

                Uzeli su nam grad,
                ali jos vise sebi,
                jer sami ne znaju citati
                poruke sa otpalog lisca,
                i ne mogu vidjeti
                visove snova u vodi.

                I nisu nam grad uzeli,
                tek nemustu prazninu.
                Grad je otisao sa ljudima,
                sa onima koji ga vole,
                sad zivi u svakom od nas,
                beskrajan u nasoj tjeskobi.

                Sada jos vise volimo.
                I ono cega nema,
                sada jos bolje vidimo
                ono sto je daleko,
                dok vjetar raznosi lisce
                po alejama duse
                a rijeke teku uvis
                niz nase pruzene ruke.

                Ismet Bekric 1993.
                *********************************

                SVIJECA ZA SAFIKADU

                Titra, jos uvijek,u tmini
                svijeca za Safikadu,
                sto davno prije nas je
                naucila da pati.

                Da li je vide tamo,
                svikli mozda, na tamu!

                Onima sto su daleko,
                rasuti kao biserje,
                ta svijeca sto nikada ne gasne
                sad osvjetljava lica,
                da bi se lakse vidjeli,
                da bi se prepoznali
                u mislima i snima.

                I gori,gori plamicak,
                za ljubav,
                ne za mrznju,
                i govori nam vise
                od niza suncanog dana,
                za ljubav da rodjeni smo,
                za drhtaj mladog lista,
                za sapat rijecnog slapa,
                za pogled i kroz tamu,
                za dodir i bez ruke,
                za rijec sto rijec trazi,
                ko brdo rumen sunca.

                Izgubili sada sve smo,
                a ipak dobili vise,
                to vlastiti saznanje.

                Ismet Bekric 1995.
                ***********************************

                KASTEL

                Sve mrgodniji od zla zemana.
                Od zaboravljenog baruta i ko pita.
                Na svakom kamenu urezano stoljece.
                A neko staro proljece na kulama.
                Ispisalo baladu o Safikadi.

                Na teskim kapijama.
                Nema vise strazara.
                Ni sejha.
                Ni handzara.
                Ni na bedemu dizdara.
                Sto grabi sa kantara.
                Debele tresnje Evlije Celebije.

                Jedino se jos top baljemez.
                Na dnu Vrbasa.
                Zanosi zelenom bojom.

                Antonije Cosic.

               U sredini naseg Banjaluckog magazina
               "Seher Banja Luka"mozete uzivati
               u rubrici "Vezeni Most"koju uredjuje
               nas pjesnik Ismet Bekric.
               Vezeni most je stalna rubrika magazina
               koji nas zeli povezati sa svim nasim
               pjesnicima koji djeluju u Banjaluci,
               i nasih pjesnika koji zive van naseg 
               rodnog grada.
               Kako nasa legenda Ismet Bekric rece;
               "Pisite pjesme cijelom svojom dusom
               jer samo tako ce te spoznavati ljepote
               naseg maternjeg jezika,i biti bogatiji
               za zubore domacih rijeci.
               Mnogo pozdrava iz kisnog Saint Louisa.  
               




Komentar Br.164
Poslao : Nedzad Talovic nedzadtalovic@hogsby.net
Datum : 24.09.2009.
Hvala Nerko na ovim lijepim rijecima o mojoj malenkosti.
Ujedno koristim priliku da pozdravim sve nase sugradane cija
se ljubav prema raji i gradu brusi u najljepse dragulje na
ovom forumu, kojega si ti Nerko nezaustavno pokrenuo.
Srdacno, Nedzad.



Komentar Br.165
Poslao : nerkogalesic
Datum : 24.09.2009.
    Moram se izviniti gospodinu Nedzadu Talovicu
    na gresci koju sam napravio u pjesmi"Moja Senabija".

       Muhadzici,Bosnici,Pacariz,
       Sojtarici VOLIM SAM I 
       volim te ljude.

       A,Ibro bi postenjacina koji
       je povazdan sjedio na Hanistu,
       te bi za sitne novce prevukao
       stogod ljudima na svojim starim
       trosnim kolicima sa cetiri
       RAZLICITA tocka.

       Pogresno sam napisao;Volim sam i,Razlicita"
       Ta divna pjesma o Banja Luci zasluzuje
       svim posjetiocima odnosno uzivaocima
       stranice Banjalucki pjesnici da uzivaju
       u carima naseg Banjaluckog pjesnika
       NEDZADA TALOVICA.
       Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.166
Poslao : nerkogalesic
Datum : 24.09.2009.
         U SNU TE NAPUSTIH BANJA LUKO

         U snu te napustih Banja Luko moja
         jednom budan,cu da ti se vratim
         i u cergi sam sretan,pored Vrbasa
         vise nego u Parizu,a u dusi da patim.

         Svaki djelic tvoj,tece mi venama
         znam ti dusu,Vrbasa jutarnje rose
         od Sehera do Ade u krvi si mojoj
         kao djecaku,i danas sjede kose.

         Sanjam ociju otvorenih,bukove
         dusa mi godinama prazna vapi
         rijeko moja,gordo teci u samoci
         suze su moje,sve tvoje kapi.

         Snovima koracam malom carsijom,
         iskonska tuga razara mi grudi
         uzese moj san,otkad nisam u tebi
         jos me tvoj miris samo,prije zore budi.

         Petnaest sumornih godina sanjam
         pred cergom vatre,cemana zvuke
         suze mi naviru dok se s vinom druzim
         i osjecam miris drage Banja Luke.

         Putevi ka tebi,meni su zamagljeni
         zato mi i suza,iz oka cesto ispliva
         ostah daleko s tobom u mislima,
         ali sretan sto mi bar dusa u tebi pociva.

         ****************************************

         ZAMETENI SU NASI TRAGOVI

         Gorcinom vina oteh se uzdah iz grudi,
         Banja Luka na srecu i mladost me sjeca,
         po njoj tumaraju ljudi,nepoznatih lica
         cemer je u meni, ona je moja sreca.

         I pomisao ne tebe,grade,suze mi oci zamagle,
         i godinama za proljecem jednim patim
         umrijet cu negdje daleko,s'imenom tvojim
         ali nemam kome,nit gdje da se vratim.

         Zameteni su moji tragovi u bespuce
         nisam posljedni rom,a vjerujem ni prvi
         slabost je nasa sto te u dusi nosimo
         Banja Luko,kolijevko,nama si u krvi.

         Na hiljade crnoputih malih ljepotana
         ispadose iz tvojih krila,u druge luke
         nesta pjesme,aksamluka,igre i osmijeha
         gdje su nasi romi,Seher Banja Luke?
         ****************************************

         Koliko ljubavi prema svome rodnom gradu
         vidimo i osjetimo u ovim pjesmama,jer
         samo pravi Banjalucanin koji nosi u svome
         srcu,svoj rodni grad moze napisati ovu
         predivnu pjesmu,koja nas vraca u nase
         rodno mjesto.
         Ima ljepsih rijeka od naseg Vrbasa,ali u
         srcima svih nas je samo jedna najljepsa
         rijeka na svijetu a to je Vrbas.
         Svaki od nas a narocito mi koji smo
         svoje djetinstvo proveli kraj Vrbasa,
         i koji sada u malo starijoj dobi osjetimo
         uticaj Vrbasa kroz razne reume,opet volimo
         nasu najljepsu na svijetu rijeku.
         Svi od nas imali smo prve ljubavi na Vrbasu
         od Ade,Halilovca,Zelenca,Studenca,Zelenog mosta,
         Zlajine plaze,Husinog mlina,Tihe,Abacije,Ilidje,
         Novoselije,pa do Vrbanje,Suturlije.
         Ah ta divna stara vremena bez kredita i
glavobolje.
         Za ove divne pjesme mozemo se zahvaliti nasem
         Banjalucanu SEMSI AVDICU.
         Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.      




Komentar Br.167
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.09.2009.
          Citajuci drugi broj Svedskog odnosno
       naseg Banjaluckog magazina koji se stampa
       u Svedskoj "Seher Banja Luka" u sredini
       lista naisao sam na rubriku koju vodi nas
       knjizevnik Ismet Bekric,a rubrika opisuje 
       nase knjizevnike koji djeluju i rade izvan
       Banja Luke.
       Naziv rubrike ;
         OZIVLJENA BOSANSKA POVIJEST

       Zlatko Lukic je jedan od najzapazenijih banjaluckih
       autora koji su u progonstvu nastavili da knjizevnom
       rijecju osvjetljavaju ne samo tesku svakodnevnicu,
       nego i da slike povijesti Bosne i Banjaluke slazu
       u neunistivi mozaik kontinuiteta.
       " On u sebi nosi pripovjest Bosne,a ta pripovjest
       jest onaj vezivni materijal koji nam posreduje
       viziju zemlje sto se i u najtezim vremenima mogla 
       i znala pokazati jedinstvenom u formiranju
       vlastitog identiteta",zapisao je Davor Beganovic
       u pogovoru Lukicevog romana"Karadjoz",koji je prosle
       godine objavljen u izdanju"Bosanske rijeci" iz
Tuzle,
       u ediciji"Savremeni roman".
       Roman"Karadjoz",u kojem je na moderan nacin
ispricana
       i povijest Banjaluke,od konca 14.pa sve do zadnjih
       godina 20.stoljeca,upravo ispoljava tu autorovu
       "Zudnju za povijescu".Kontinuitet bosanske proslosti
       i sadasnjosti ocituje se u prici o jednoj
banjaluckoj
       glumackoj porodici koja se uvijek upirala svakoj
vlasti
       i svakom tiranstvu.Teatar sjena prenio se na
prostore
       zivota i stoljeca,kulminirajuci u posljednim scenama
       banjalucke drame,u kojoj su progonitelji bili mracne
       sjene,a prognani bica svijetlih lica i kada ih je 
       nagrizala bol.
       "Grad kakav je Banjaluka sa svojom prosloscu
zasluzio
       je ovakav roman kao sto je Karadjoz Zlatka Lukica
       koji od 1992 godine zivi u dijaspori",zapisao je
pisac
       Enes Topalovic"U izbjelistvu,zbog prosteta za
izgubljenim
       gradom,nastao je ovaj roman koji je vrlo upecatljivo
       oslikao Banjaluku".
       "Karadjoz",tako,na najbolji nacin zaokruzuje Lukicev
       bosanski opus,u kojem su jos romani:"Antigona
Bosanska",
       "Tajna Knjiga","Progonstvo","Posrtanje Knjige",
       i "Kino Bosna".
       Evo jednog dijela iz
romana"Karadjoz",poglavlje"Sjena".

        Alija, jaran njegovog rahmetli oca Adnana,izvuce
Denisa
        iz podruma,kada je Djidjana isto vece iznenada
pocela
        da grebe po podu u spavacoj sobi.Alija mu odmah
rece:
        -Skrivat ces se u podrumu,jer ce te mozda traziti.
        Odnijet cemo krevet dolje da mozes spavati.
        Ja cu silaziti na pijacu i kupovat cu sto ti treba.
        Pustit cu glas da si skoncao u Kastelu kao i mnogi
        prije tebe.
        Poslije sedam dana Alija mu je donio haber iz grada
        da ga je stara banjalucka raja ozalila.
        Za carsiju,a i za vlasti sada je bio mrtav.
        One Majske noci kada je srusena Ferhadija,Denis
rece:
        -Alija,hajdemo slijedecu noc do Ferhadije.
        Kada vec nema dzamije,htio bih da imam barem jedan
njen
        kamen.....
        -Dobro kazes,burazeru.I Caba je kamen sa Neba.
        Ako svaki Bosnjak uzme po jedan kamen,svatko ce od
nas
        imati po jedan djelic Ferhadije.....
        Jednog dana mi cemo sve to kamenje ponovo sloziti
        i izgraditi od njega novu Ferhadiju.....
        Alija je taj dan kruzio carsijom.Krenuo je od
Hiseta,
        otisao u Majdan,pa u Sitare,stigao do Gornjeg
Sehera
        i Novoselije,pa se vratio preko Suturlije i
        Poljokanovog parka nazad u Pobrdje.
        Svima je rekao ono sto je i Denis namjeravao.

        To je bio jedan mali dio iz romana "Karadjoz" sa
kojim
        moramo biti ponosni,jer da imamo jos mnogo takvih
        knjizevnika kao sto je Zlatko Lukic gdje bi nam bio
        kraj.
        Hvala bogu dozivjeli smo da se Ferhadija obnavlja
        i uskoro ocekujemo otvorenje nase Ljepotice.
        Moramo ustrajati u borbi da se pokrene inicijativa
        o obnavljanu Arnaudije koja je takodjer bila 
        jedinstvena na podrucju nase Drzave.
        Arnaudija je imala nesto sto nijedna dzamija nije
        imala po cemu je bila jedinstvena.
        Ja zivim u nadi da ce se to uskoro desiti.
        Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.      
         
                              




Komentar Br.168
Poslao : Mirsad Filipovic mirsad.filipovic@hotmail.com
Datum : 28.09.2009.
Dragi Nerko
Hvala ti na podrsci naseg magazina koji se uglavnom bavi
kulturom i zivotom banjaluckih izbjeglica sirom svijeta.
Urednik magazina



Komentar Br.169
Poslao : nerkogalesic
Datum : 29.09.2009.
      Halo djecice nesto za Vas i za vase majke
      i dede,posebno za Cerice,Domazete,Memisevice,
      Ramusevice,Galesice itd.
   
                MOJA ULICA UJUTRO

           Kad noc je umorna i legne
           u krevet svijetao od svanuca
           moja se ulica mazno protegne
           od prvih pa do zadnjih kuca.

           Zatim se duga ispruzi i ceka
           da sunce u nju doskakuce,
           da se oglasi bar ptica neka
           il' zacuje glas ispred kuce.

           Tad se moja ulica razbudi
           i vec nemirne poglede baca
            njeni nemiri brzo prodju
           i dan radni krenuti moze.

           ******************************
        
                AMILA U VRTICU

            Sunce je kroz prozorsko staklo
            usnulo lice njezno dotaklo;
            -Ustani Amila,vrijeme je odmaklo.
            Djevojcica otvori snene oci,
            namignu suncu i odmah skoci.
            Brzo cu se umiti i spremna bicu,
            ali sta da kazem teti u vrticu?
            Pitace me ,to je sasvim jasno,
            zasto,Amila,ustala si kasno?
            Teto,oprostite,istina je ziva,
            za to je samo televizija kriva.
            Ubuduce cu u krevet ranije ici
            pa cu na vrijeme u vrtic stici.
            I onda je sunce vjerno poput psica
            pratilo korake njene sve do vrtica.
            ***********************************
        
                 AMILA I LEPTIRIC

             Leptiricu moj,sretna bih bila-
             uskliknula Amila-
             kad bih tvoja imala krila
             pa letjela slobodno kroz svijet,
             mirisuci tako cvijet po cvijet.

             Amila draga-leptiric joj rece-
             samo u letenju zivot ne tece,
             nit'svaki cvijet divno mirise,
             no,htjeti slobodu,to je vec vise.

             *******************************

                 AMILA I PAHULJICA

             Kad ledeni kristal pade
             na dlanove joj vrele,
             Amila u cudu ostade;
             od pahuljice snjezne,bijele
             bistra suza postade.
        
             **********************************

                  ZIMA

             Zima je hladnoca ljuta,
             suma u bijelo ogrnuta,
             sledjena travka kraj puta,
             pahuljica na reveru kaputa.

             Zima je kad se sanka
             cijeli dan bez prestanka,
             kada se hrabro voze skije
             kao da brdo strmo nije.

             Zima je vijavica ljuta,
             voda je kad je bas zima
             i kad modrih nosica ima.

             *******************************

                 ZELJE MLADOSTI

             Kad zasume goleme platane
             sred raskosi bujnoga ljeta,
             zeljela bih da mi u oko stane
             i taj vjetar sto kroz lisce seta.

             Kad zamire jorgovani plavi
             u proljece majskih dana,
             zeljela bih da se miruhom javi
             i dusa moja mladoscu rascvjetana.

             ***************************************

     Koje je to bilo divno vrijeme u nase doba generacije
     izmedju 50 i 60 koja se mogla skijati i sankati
     u svakom dijelu grada,jer u ono doba skorom zimi
      i nije bilo saobracaja.
     Bilo je divno sankati se niz pijacu,na Kastelu,na 
     Sibovima ,Djamistu ustvari u svim dijelovima grada.
     Ruke smrzle,noge takodjer a mi zelimo da je dan
     jos duzi da se ne ide kuci.
     Snijeg bijel udara u oci,a mi se salimo na svoj 
     djecacki nacin,ali brzo prodje ono sto je lijepo.
     Djeco moja slijedi nastavak.
     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.          
                  
               





Komentar Br.170
Poslao : nerkogalesic
Datum : 03.10.2009.
                     SUNCANA STRANA

            Lijepa je suncana zraka
            kad zasvjetluca u kapi rose,
            ili se od rjecnog bjelutka vrati
            i prepusti brzacima da je nose.

            Lijepa suncana zraka
            kad se u vodi ogledati stane,
            ili jutrom u prozoru razlivena
            od zara igre crvenkasto plane.

            Lijepa je suncana zraka
            kad zablista kao zuta pruga,
            ili poslije grmljavine i kise
            u vise boja prospe se k'o duga.

            Lijepa je suncana zraka
            kad pobjegnu suncu ispod trepavice,
            pa se poput majcina pogleda
            topla spusti na djecje lice.
            ***********************************

                    USNUTI

             Slatko usnuti i u snu
             poput vjetra putovati
             svim prostranstvima svijete,
             kao pcela nektarom
             slatko se opijati
             leteci od cvijeta do cvijeta.

             Slatko usnuti i u snu
             u tami meko sjati
             poput srebrne mjesecine
             zreloga ljeta,
             bljesnuti cistim sjajem
             kao zuta zraka
             u poljima suncokreta.

             Slatko usnuti i u snu
             postati bijeli oblak
             sto slobodan nebom seta,
             slatko usnuti i u snu
             sasvim se dati zivotu-
             sav biti poeta.
             **********************************

                  BOSANSKA SKOLA

              Moja skola sad izgleda sumorno,
              jer otisla su djeca.
              Uzalud posluzitelj stari umorno
              trese skolsko zvono
              kad ono
              ne zvoni smijehom,vec samo jeca.

              Moja skola sad izgleda sumorno,
              cezne za nasom blizino.
              Uzalud posluzitelj stari sumorno
              trese skolsko zvono
              kad ono 
              ne zvoni veseljem,vec muklom tisinom.

              Moja skola sad izgleda sumorno,
              prepustena gluhoj samoci,
              uzalud posluzitelj stari sumorno
              trese skolsko zvono
              kad ono 
              okupit'nas vise nece moci.
              **************************************

                    SMIJEH

              Kad se moj unuk nasmije,
              nista ne bude kao prije;
              nevidljiva mreza tisine
              kida se poput paucine
              i skrivene suncane zrake
              lako prodju kroz oblake.
              Kad se moj Toni nasmije
              i meni se srce jace bije.

              ***********************************

                  BOL BESKUCNIKA

               Ko zna zasto oblaci laki
               nemaju nigdje svoga doma,
               te ih vjetar k'o bijele konje
               preko nebeskog goni hipodroma.

               A kad posustanu,i od duga puta
               u muci zapjene im sapi,
               gorke suze tih beskucnika
               kao kisne liju kapi.

               ***********************************

                     SPOKOJNO SRCE

               I kad zivot brige svija
               spokojno je srce moje,
               ono umije da ih vija
               kao paucine da su koje.

               I kad zivot pelin nudi
               spokojno je srce moje,
               popije ga pa se cudi
               zar uopce gorko to je.

               I kad zivot tugu salje
               spokojno je srce moje,
               ono ce tjerat dalje
               dok daljine jos postoje.

               I kad zivot zlocom mlati ,
               spokojno je srce moje,
               citavo ce sebe dati
               da razvedri i srce tvoje.

               I nek srce tjera svoje,
               kad spokojno je srce moje!

               *****************************************

               Zar ove pjesme nisu predivne,
               djeco da li su Vam se svidjele,
               trazite od svojih DEDICA i MAJKICA
               da Vam ih cesto citaju.
               Bolje je citati djecje pjesmice,
               nego ispijati kafe,jer sa pjemicama
               deke i majkice ce biti jos mladje.
               Za ove divne pjesmice svu zahvalu
               zasluzuje nas rahmetli
               ALIJA KAPIDZIC-ALKAP.
               Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.          
                        
     





Komentar Br.171
Poslao : nerkogalesic
Datum : 05.10.2009.
                TAKVA JE BOSNA

                Takva je,kakva je-
                ni slikar je ne moze naslikati,
                ni pjesnik opjevati,
                ni romanopisac opisati.
                Svi sve o njoj znaju,
                a svi su nemocni da
                nemocniji ne mogu biti.

                Kako bi i mogli,
                kada njome teku vatre,
                a gore vode.
                Gromovi sluze za milovanje,
                oluje su djecije igracke
                U Bosni se ne zna 
                kakva ce osvanuti zora,
                a kakvo stici vece.

                I svi njeni,
                oni sto su davno otisli
                i oni sto s njom zive
                u jednoj minuti,
                o Bosni govore
                najruznijim i najljepsim rijecima.
                I svi je vole,svi je kore.
                U jednoj recenici.

                I nema boja
                kojima se ona
                naslikati moze,
                ni rijeci kojima se
                opisati moze.
                Ona je ono sto jeste-
                Bosna i nista drugo.
                A opet svi kazu;
                Sve na jednu,
                a Bosna na drugu stranu.
                ***********************************

                NEMOJ DA TI PISEM

                Nemoj me ni za sta pitati
                kada znas da cu ti istinu reci.
                Ona ti nece prijati,kao ni meni pogledi.

                Sve je ovdje drugacije
                nego kada si se ,moj Midho,
                sepurio svojim gradom,
                pitajuci -ko se zeli potuci.

                Sinoc sam prosao Alejom uzdisaja.
                Dobila je naziv po uzdisanju mladih,
                a sada u njoj niko ne uzdise
                i cini mi se sve izdise.

                Lipa pod cijom si krosnjom
                prvi put poljubio svoju Vesnu,
                a onda se popeo na vrh
                i ubrao joj najmirisniji cvijet,
                odavno je bez grana.
                Nema ni klupe koja je svakog proljeca
                stavljana nova a mi je zvali stara.
                Nema ni djevojaka,ni mladica
                za uzdahe u Aleji uzdisaja.

                Citav nas grad mi,prijatelju,
                lici na grad izdisaja.
                I jedino uzdisemo za necim 
                sto je samo nama znano.

                Nemoj vise traziti
                da ti pisem kako je u nasoj Bosni,
                kada i sam znas kakav sam
                sa dvije popijene flase piva.
                ******************************************

                CUDNO VRIJEME

                Kod nas je, pobratime Edo,
                ljeto i to ono pravo sto przi,
                a kod vas,tako mi javljas,
                zima sa mnogo snijega
                i drugih belaja sto ona donosi.

                Ko bi rekao,pobratime Edo,
                da cemo isti dan dozivjeti
                da mene przi sunce,a tebe hladnoca mrzne,
                a rodjeni smo kuca do kuce,
                rasli u istoj avliji i jeli iste somune
                koje su pekle nase rahmetli majke.

                Evo mene pod kruskom
                ispod koje puca pogled na rijeku.
                U ono doba i u nase vrijeme
                nije se imalo gdje sjesti od kupaca,
                sada je obala prazna kao i mahala-
                ovi novi ljudi rijeke i obale ne vole.

                Pitas me u svom pismu;
                Sta rat uradi od nas,kako nas
                po cijelom svijetu razbaca?
                A mesar sto pijan prolazio mahalom
                jucer je ovdje sjedio i govorio
                da je rat cudno vrijeme,
                kada medju prijateljima ima neprijatelja,
                medju neprijateljima prijatelja
                i da za ratovanja krivaca nema.
                Svi su krivi koji su bili u njemu.

                I dok ti ovo pisem,Edo,
                zamalo me kruska ne pogodi u glavu,
                pade mi pored nogu zrela.
                Ima boju mjeseca,evo je pored
                mene kao nasmijana djevojka,
                kojoj svakog casa svatovi treba da dodju.

                Znam ,uvijek si volio moje kruske.
                Da si mi u blizini mogu samo zamisliti,
                koliko bi ti vremena trebalo da ti usta
osladi.
               
*************************************************

                PISMO OMERU

                Zasto,reci mi kao prijatelju,
                tvoje ptice slikane u Veroni
                nisu iste kao one sto si ih 
                pogledima hvatao i slikao
                na obalama naseg Vrbasa.

                U ocima ptice iz Verone
                nema one radosti koje su
                imale ptice sa Vrbasa.
                Nema ni one zelje za letom,
                ni nemirnih pogleda
                za daljinama,za igrama.

                Ove slike,koje mi saljes,
                kao da si slikao odsutan.
                Ni grane na kojima stoje
                ptice iz Verone nisu iste-
                ogoljele su i potamnjele,
                pa mi se cini da ovo nisu
                ni tvoje grane sa naseg Vrbasa.

                Ni oblaci,Omere prijatelju,
                na slikama koje sam primio
                nisu oni sto setaju
                dolinom nase rijeke.
                I sve mi izgleda kao da ih ti nisi
                na platno prenio svojom rukom.

                Mozda su ove slike zalutale
                od tebe meni,od mene tebi,
                ili mi nismo,moj Omere,
                ono sto smo na svojim
                obalama nekada bili.
                *************************************
                Drugo pismo slijedi u narednom nastavku.
               **************************************

                Jedno kratko pitanje kada ste zadnji
                puta pisali neko pismo porodici ili
                svome prijatelju.Zamislite samo sa kojim
                iscekivanjima smo cekali pisma i koliko
                smo puta znali pitati postara,da nije mozda
                SLUCAJNO negdje izgubio pismo koje smo
jedva
                cekali da dodje.
                Na zalost nema vise toga iscekivanja.
                U ovoj deceniji naseg zivota sav razgovor
                se odvija preko telefona,a ako zelite da se
                vidite istovremeno i pricate zato postoje
                razni kompjuteri ili laptopi tako da je 
                nepotrebno pisati pisma koja smo prije
                tako volili citati,narocito ljubavna pisma,
                ili pisma simpatija koje ste sa uzivanjem
                citali,e te vise strasti NEMA.
                Probajte sjesti pa napisati prijateljima
                ili rodjacima pismo pa ce te se uvjeriti
                koliko kompjuter i razni telefoni otupe
                covjeka nemojte se ljutiti i ja sam u tom
                polozaju jer ne pamtim kada sam zadnji puta
                napisao nekome pismo,sa izuzetkom  cestitki
za
                Novu godinu ,ali i to sve vise i vise
prelazi
                na telefonsku slusalicu,jer dodje mnogo
                jeftinije,ustranu i pare treba sjesti i 
                napisati pismo ili neku cestitku ali mi na
                nasu veliku zalost nemamo vremena,a sto da
se
                covjek pati kada je lakse telefonom,ili
pricati
                i gledati se preko kompjutera.
                Sjednite pa razmislite 
                Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.172
Poslao : nerkogalesic
Datum : 11.10.2009.
             KONJI IZ VERONE

             Nasi nisu,a tvoji se zovu.
             Mi sve isto imamo,osim sebe-
             tvoje konje imam u ocima,
             sada su mi na vidiku.
             Molim ih da kopitama
             o kamen udare,da vatra sijevne,
             da se grom prepadne,
             da oluja pobjegne.
             Da budu to Omerovi konji,
             rodjeni i odrasli u Bosni,
             slikani tvojom rukom.

             Ove koje sam dobio u pismu
             kao da i ne mogu nazvati tvojima.
             Kao da je neko pokusao kopirati
             igru tvojih konja negdje daleko
              od njihovog i naseg postojanja.

             A opet znam,moj Omere,
             da su tvoji i niciji drugi,
             i pitam se,ovdje u Bosni,
             gdje mogu naci tvoje konje,
             koji su ostali iza tebe
             kada si ostavljajuci sebe
             odlazio,misleci da ces drugdje naci
             Medeno Polje i razigrane konje,
             kako ti u susret hrle.

             Da li si ih nasao,ne znam,
             ali ovi sto si mi naslikao,
             ni nalik na nase nisu.
             Ili su se i oni tako promijenili
             kao i mi sto vise ne licimo na ljude.
             ***********************************

             Ovom pjesmom odnosno pismom mnogo
             pozdrava nasem velikanu slike i grafike
             Banjaluckom emisaru Omeru Berberu.



Komentar Br.173
Poslao : nerkogalesic
Datum : 12.10.2009.
             ODGOVOR

             Pucketa vatra u sparetu-
             nase su ga majke smederevac zvale.
             Kuha se grah,kuca mirise poljem
             (ja ga i zasijao i obrao),
             a postar Salko zakuca na vrata
             veseo kao rahmetli Ale kada cigaretu dobije-  
             veli kako imam pismo iz Amerike.

             Znaju nasi,kazuje Salko,gdje zivimo-
             pored rijeci bit ce jos nesto,rece i ode.

             Grabovinom,koju sam jesenas usjekao
             u sumi tebi i meni znanoj Krivo brdo,
             nalozim vatru i sjednem na seciju,
             da procitam tvoje pismo,a vjetar mi kroz
             prozore donosi cist zrak.

             Iz koverte,na kojoj ima puno pecata,
             vadim tvoje pismo,a na pod pade slika.
             Saginjem se i uzimam je,ti na njoj nasmijan.

             Meni drago sto te ponovo vidim veselog.
             Razgledam sliku,vidim velika kuca,
             prelijep auto,garaza veca od nasih kuca.

             Sve se pitam;mora da ima dobrog gazdu,
             pa mu dozvolio da se slika pored
             njegovog auta i njegove kuce.

             Citam pismo i ne mogu da vjerujem.
             Nije to tudja kuca,ni auto,ni dvoriste,
             ni garaza,nista nije tudje-sve tvoje.

             Pises da zivis kao sto su begovi zivjeli,
             da si se sa Minkom rastavio i ozenio
Amerikanku,
             da ces uskoro na put oko svijeta,
             da zivota u Bosni nema,da zalis godine
             u njoj provedene,

             Poslije prvog citanja izadjem u avliju.
             Iz bunara izvucem kantu hladne vode,
             dobro se umijem istrljam i oci i vrat,
             pa vratim se u kucu osvjezen kao rosom umiven,
             nalozim vatru i ponovo procitam tvoje pismo.

             Pises da bi volio da ti posaljem sliku        
             Iste smo godine rodjeni na istom brdu rasli,
             Nadju Bibinu voljeli u isto vrijeme-
             kada vidis mene,kao da gledas sebe,
             tako mi pises.

             Ovdje nije vrijeme za slikanje
             ali ne brini,cim proljece grane
             i tresnje procvjetaju,pozvat cu
             slikara Ramu da me uslika
             u tresnjiku tvoga rahmetli djeda,
             pod cijim smo stablima kao gladne ptice
             trazili tresnje.

             I sam znas da se sa najvise tresnje
             tresnjika tvog rahmetli djeda Smaje
             vidi cijeli svijet i jos vise od njega,
             a kada probehara da cijelo brdo lici
             na jos nenacrtano slikarovo platno,
             s bojama kakve slikari jos ne znaju naciniti.

             Za sada toliko.
             Ovo cu ti pismo poslati
             kada mi sin iz iste zemlje,
             gdje si i ti,posalje malo para.

             ********************************************* 


             CUVAR IMANJA

             Nista ja vise o sebi ne znam,
             ni da li postojim ni da li sam postojao.
             Da li hodam po nebu,ili zemlji,
             ni kada sam stigao ovdje,gdje sam
             ni zasto sam dosao,ni ko me kome ostavio.

             Ne znam stari prijatelju,ni sta zelim
             ni sta cekam,ni koga cekam.
             U mojoj glavi sve je pomijesano
             kao Remzijina pita koju smo nekada jeli
             u kojoj je bilo mesa,sira,kupusa,krompira
             i kojoj ime ni ona nije znala,
             samo je govorila da je to najbolja pita.

             A gdje bih bio nego u Bosni,
             u ocevoj sepuraci sam se sepurim.
             Sve je moje otislo od mene,
             neko u zemlju,neko u tudje zemlje.
             A ja ostao da cuvam sto se sacuvati
             ne moze,a to ocajno zelim.

             Ponekad u samoci sam sebe pitam
             kome cuvam sljivik,a kome polje.
             Kome ce od mojih,za koje godinama
             i ne cujem,a kamoli da ih vidim,
             trebati ove vrleti koje ni vukovi
             vise nece da posjecuju?

             I dodje mi da pomislim
             da ni ja ni sve ovo sto se moje zove
             vise ne trebamo nikome i nikada.
             A opet se sjetim Huse Vajrace
             koji je govorio da ce doci danasnje vrijeme
             i da sve covjek moze prodati i popiti
             ali njivu i polje ne smije nikada.

             I tako je to sa mnom sada
             ja sam,stari prijatelju,cuvar imanja
             koje se ne moze sacuvati,a noge sve teze
postaju-
             ni gladne vrane da rastjeram,
             ni hladnom vjetru da pobjegnem.

            
***************************************************  

             PUSTE ZIME
             (Dzevadu Tasicu) 
             Zoves me iz Osla,nikada vidjeni prijatelju,i
pitas
             ima li u Bosni snijega i kako narod zivi?
             
             Ima snijega i vise nego sto treba
             i hladnoca stegla,sve ledom okovano,
             tek dimnjaci pokazuju zivot i psi sto laju,
             a komsijska sijela pripadaju proslosti-
             ljudi se o sebi zabavili i samo sute
             i sve je u gradovima i mahalama pusto.
             Vukovi cesto napadaju.
             Vremena cudna Tvojom i mojom Bosnom
             prolaze,ali sporo,skoro se ne micu.

             Sve su se nevolje ovdje naselile
             i sve manje licimo na sebe i svoje pretke.
             Pozivamo dane da nam se vrate
             kada je na sofri bilo malo jela,
             a oko nje puno gladnih ociju
             iz kojih su sijale zelje da se bar jednom
             najesti mogu do mile volje.

             Nema vise,moj Dzevade,Bosne
             koju si odnio kada si odlazio.
             I u tvojim sjecanjima ona ce izblijediti.
             Ostat ce tek pjesme koje pjevati
             niko nece znati,a mnogi ni zeljeti.

            
************************************************

             PREZIMITI U BOSNI

             I dalje su zime u Bosni
             sa mnogo snijega,
             hladne i dosadne.
             Vukovi i sada silaze
             u sela ,ali nista ne kolju,
             torovi su prazni.
             Odavno su odavde
             otisli ljudi,ostali samo poneki
             koji duge noci
             razbijaju zeljama
             da im u goste bar gromovi dodju.

             Zime u Bosni sada ne lice
             na one davne,
             kada je jedna pec zagrijavala
             dvadeset i vise celjadi
             i svima bilo toplo i lijepo
             i svi slusali starinu
             sto je sve znao
             slusajuci nekadasnje starce.

             Zima u Bosni
             sada je duga i tuzna
             kao starost,kao bolest,
             kao nesto sto se sanja
             a naziva se ruznim snom.
             Nije lako prijatelju,
             prezimiti zimu u Bosni.
             Ni uteci vucima,
             ni gladi,
             ni ljudima.

             ******************************************

             TELEFONSKI POZIVI

             Zove me Isko Mravac
             iz Banja Luke,
             pita za moje zdravlje
             i place.
             Kaze,volio bi 
             da se vidimo.

             Iz Svedske zove
             Dzandro,prijatelj iz djetinstva,
             kazuje kako mu je
             lijepo, ali za Bosnom pati.

             Subotom me naziva sin
             iz Amerike,gdje zivi,
             rasprica se o Jasmini-
             njegovoj kcerki a mojoj unuci.
             Svoj grad i svoju drzavu
             vise i ne spominje.

             Odavno ne zovem nikoga.
             Koga bih zvao
             znam odgovor,
             zato mi se i ne zove.

             A dani i godine prolaze,
             sve manje imam koga i zvati.
             Stariji kazu da je i to zivot.
             Neka bude kako oni kazu-
             davno sam naucio slusati,
             mene nikada niko poslusao nije.

             ****************************************

             Nas zivot van naseg grada i drzave,ima mnogo
             drugaciji sadrzaj od onoga kojega smo imali
             u nasoj Bosni.
             Dolaskom u drugu drzavu,zeljeli smo preko
             noci namiriti ono sto smo imali u Bosni.
             Danas mnogi od nas imaju ogromne kuce,vozaju
             nova vozila,i svaki dan ulazimo u vece i vece
             investicije,koje moramo vratiti kako-samo
vecim
             radom,odnosno duzim ostajanjem na poslu,ili
             vecim miljama koji nasi ljudi provode vozeci
             kamione na opasnim americkim cestama odnosno
             autoputevima.
             Zaboravljamo porodicu i zato dolazi do velikog
             broja razvoda.
             U Saint Louisu je zabrinjavajuci broj razvoda
             kod Bosanskih porodica.
             Nije sve u novim vozilima i novim kucama,prva
             i najvaznija stvar je kako sacuvati porodicu
             na okupu,odnosno stvoriti vjecnu ljubav i
             postivanje djece prema roditeljima.
             U Saint Louisu koji broji oko 65000
             zitelja iz Bosne svaki dan se susrecemo
             sa problemom izmedju roditelja koji se bore
             sa raznim bolestima i djecom koje je uhvatila
             ustvari koji su upali u Americki bubanj pa
             nemaju vremena za svoje roditelje.
             Ne zaboravite da i roditelji moraju imati
svoje
             mjesto u zivotu mladje generacije.
             Zahvaljujem se nasem Kemalu Coci na ovim 
             divnim pjesmama koje su prilicno poucne
             za nas koji zivimo van nase drzave,a ima
             jos slicnih pjesama koje cemo u narednom
             periodu citati.
             Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.         
      
                   




Komentar Br.174
Poslao : nerkogalesic
Datum : 15.10.2009.
     ZASTO VOLIM AUSTRALIJU

     Australiju volim zato sto je to
     jedna velika i lijepa zemlja koja
     ima puno prirodnih ljepota.
     Te ljepote uglavnom ne mogu da se vide
     golim okom,ali ih ima na kanalu"Discovery",
     koji tata,mama i ja volimo da gledamo,
     i da se ponosimo u kakvoj zemlji zivimo.
     Mama i tata kazu da je Australija lijepa
     zato sto u njoj zivi puno raznih naroda
     i narodnosti i sto su ljudi svih rasa
     i religija ovdje nasli mjesto da zive
     u miru i prijateljstvu.
     Ja u skoli imam puno drugara iz razlicitih
     zemalja,ali tata ne da da ih dovodim kuci,
     pa se zato druzim samo sa nasom djecom
     ciji su roditelji bogati jer tata kaze
     da je tako najbolje.
     Moja sestra je ucila u skoli da je
     multikulturizam jedna velika stvar,
     i to joj se mnogo svidjelo pa je pocela
     da se zabavlja sa jednim deckom iz Tonge.
     Onda su je kada su saznali mama i tata
     zajednicki oplavili od batina.
     Australija je lijepa zato sto se u njoj
     govori puno jezika,a neko cak i engleski.
     Kada moga tatu pitaju prijatelji iz domovine
     kako stoji sa jezikom,jer znaju da je u skoli
     stalno vukao keca.
     On kaze da se sasvim dobro snalazi i sa Bosanskim.
     Onda mama kaze da mu nista i ne treba jer ne izlazi
     iz nasih kafana,pa se onda posvadjaju i posalju me
     napolje.
     Moja mama voli mnogo Australiju jer kaze da ovdje
     ne mora nista da se kuha,zato sto je sve na gotovo,
     i sve moze da se kupi.Mi se slazemo sa njom i najvise
     volimo kada kaze da je boli glava,pa naruci picu,
     ali je zato moja baka kada nam je dosla u posjetu
     plakala dva dana,kada je vidjela kako smo se svi
     ugojili(mama kaze da smo se popravili).
     Australiju volim zato sto ima razvijen sport i
     sto sa svake Olimpijade donese puno medalja iz
     hokeja na travi,bijatlona,badmintona,odbojke na
pijesku,
     trambuline i ostalih vaznih sportova.
     Tata kaze da mnogo voli Australiju zato sto nije 
     potrebna viza da dobijes posao kao kod nas.
     Svi imaju iste sanse da se zaposle u "Mcdonaldsu",
     ili "Hungry Jacksu".
     Ja mnogo volim da idem u Australijsku skolu zato
     sto se puno igramo i ucimo dosta korisnih stvari
     o domacinstvu.
     Uciteljica nam je rekla da cemo u petom razredu
     da ucimo citanje i pisanje,jedva cekam.
     Moja sestra ne voli skolu zato sto ide u 
     dvanaesti razred pa ih sada tjeraju da uce
     tablicu mnozenja.
     Mi svi u porodici volimo Australiju zato sto 
     je daleko pa tatina rodbina iz Mionice ne moze
     da dodje kod nas i ostane dvije nedjelje,dok
     cekaju da im zakazu pregled kod specijaliste.
     Mama uvijek govori kako je ona potekla iz fine
     i kulturne porodice i da voli Australiju zato
     sto ima puno kulturnih dogadjaja.
     Kaze da joj je najveca zelja da gleda mjuzikl
     "Lion King".
     Ja volim Australiju zato sto se ovdje mnogo vodi
     o djeci.Ako te tata ili mama tuku onda mozes da
     pozoves jedan broj telefona,pa onda dodju neki
     ljudi i odvedu te u neku kucu gdje ima puno djece
     i gdje o njima vode brigu cike koje mnogo vole
     male djecake.
     Australija mi se dopada zbog toga sto mozes sa 16
     godina da dobijes vozacku dozvolu.
     Uzmes auto od tate i onda se trkas sa drugarima
     po ulicama.
     Moj tata kaze da voli Australiju zato sto ne mora da
     zivi sa maminom mamom.
     Doduse,ona nam ponekad dodje u posjetu i stalno
     prica kako joj se nista ne svidja u Australiji,
     ali tata kaze da nju ne smijemo da slusamo jer
     je ona stara Komunjara.
     Volim Australiju zato sto ima puno mjesta gdje 
     mozes da odes na izlet.
     Mi bar tri puta godisnje,na brzinu spremimo,
     sjednemo u kola i odemo na neko jezero.
     Tu se uvijek lijepo provedemo,sve dok ne pocnu
     da nas grizu komarci i muhe i dok mama ne pocne
     da vice na tatu zato sto je popio osam piva.
     Onda dodje vrijeme da idemo kuci,pa upadnemo u 
     guzvu na autoputu i u kolima svi cute.
     Ja tada volim da gledam kroz prozor i da uzivam
     u prirodnim ljepotama Australije.
     Volim Australiju zato sto u njoj ima puno domacih
      i divljih zivotinja.Svi imaju kucne ljubimce
     pa sam i molio da dobijem psa,ali mi je mama
     rekla da njoj ne pada na pamet da ide za njim
     po ulici i da skuplja govanca u plasticnu kesicu.
     Onda sam krisom poceo da hranim jednog posuma koji
     nam je prevrtao po djubretu,jer sam htio da imam
     svog ljubimca,ali ga je tata umlatio lopatom,
     kada je vidio u dvoristu.
     Krisom smo ga zakopali iza kuce i tata nam je
zaprijetio
     da cutimo jer bi inace morao da plati kaznu od ne znam
     koliko mnogo dolara.
     Moja sestra mnogo voli Australiju zato sto je ona malo
     punija(ja mislim da je bas debela)pa kaze da ovdje
     uvijek moze da nadje garderobu u kojoj izgleda seksi.
     Ja mislim da nije to razlog nego sto joj se niko
     ne smije na ulici kao kad je bila u Sarajevu pa
     su je zvali"Debela Australka".
     Kada sam pitao mamu zasto ona voli Australiju,
     dugo je razmisljala i na kraju mi rekla da je
     voli zato sto moze da se opusti i ne razmislja
     sta ce reci komsiluk,koji nam je tamo kod nas
     svakog dana zavirivao u lonac.
     Onda sam ja razmislio pa sam joj rekao da ovdje
     i ne mogu da nam vire u lonac kada ga niko
     i ne upotrebljava.Onda mi je ona zveknula jednu 
     zausku i ja sam odlucio da je iskljucim iz ovog
     projekta.
     Moj tata kaze da najvise voli u Australiji to sto
     je izbor piva toliki da ce mu trebati jos ko zna
     koliko godina pa da sve isproba.Ja mislim da je on
     vec sve isprobao po vise puta i da stalno pocinje
     novu turu.
     Volim Australiju zato sto ovdje i cike mogu da se
     zene medju sobom.Ja bas ne marim mnogo za djevojcice
     jer su alapace i bezobrazne,pa sam razmisljao da
     ozenim nekog drugara kad porastem.
     Mislim da bi nam bas bilo fino jer bismo mogli
     zajedno da gledamo utakmice,igramo fudbal,kosarku
     i narucimo picu ili kinesku hranu kada dodjemo kuci.
     Rekao sam to tati,a on se samo uhvatio za glavu i
     opsovao i ovu zemlju i dan kada je u nju usao.
     Nije mi jasno zasto se tako naljutio kad je stalno
     pricao kako voli Australiju zato sto je to velika
     i lijepa zemlja sa puno prirodnih bogatstava.
     *****************************************************8

     Ovo je tako dobro i istinito,a moze se primijeniti
     i na ostale zemlje nasih novih domovina.
     Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.




Komentar Br.175
Poslao : Ahmet
Datum : 16.10.2009.
Dragi Nerko, prvi put se javljam u ovoj divnoj temi. Iako
sam vise prozni tip citaoca, svakako da me u dusu diraju
lijepa lirska djela nasih Banjalucana. Tvoje obimno
poznavanje banjalucke poezije me zadivljuje i ja ti zelim
vjecni nastavak ove pjesnicke teme.
Predlazem da polako pocnemo pisati i o novim pjesnickim
snagama koje su porijeklom iz Banjaluke, a sudbina im je
odredila druga mjesta boravista sirom svijeta.
Jedan od takvih mladih pjesnika je i Haris Grabovac koji
zivi i studira knjizevnost u Stockholmu, a korjeni iz
Banjaluke mu se naziru u svakoj njegovoj pjesmi, u svim
njegovim mislima. Takvi mladi ljudi ce sigurno nastaviti
tradicije naseg nacina zivota i pronijeti slavu naseg
voljenog grada i u nasim novim sredinama u koje nas je
neumitna sudbina, bez pitanja, ubacila.
Pozdrav, Ahmet



Komentar Br.176
Poslao : nerkogalesic
Datum : 18.10.2009.
        JORGOVAN

        Jos stoji kceri,
        ali nije kakvog
        ga pamtis;
        rascvjetan,visok,
        uspravan kao
        munara nase dzamije
        koje vise nema.

        Jorgovan,
        sto je sirio miris
        nasom mahalom i avlijom,
        savijen kao i ja,suh kao
        Zemka rahmetli,
        sto je susicu bolovala,
        jos je u basci.

        Nemam snage
        da ga posijecem.
        A kako cu,
        kada ga pogledam
        ugledam brata i tebe
        kako se penjete
        da mi cvijet uberete.

        Nemam snage
        ni da ga gledam,
        kako se pati,
        kako nestaje,
        kako isdise,
        a uzdahnuti ne moze.

        Nemoc i njega
        i mene obuzela.
        I kao da sanjamo 
        kako smo opet
        ono sto smo
        nekada bili,
        ali nema vas
        da se po jorgovanu penjete,
        za svog oca
        trazeci najljepsi cvijet.

        **********************************

        RAZGOVOR O ZORAMA

        Svake me zore
        mozete pitati o
        sjecanjima na ponoci.

        Bilo je priznajem,
        i mojih grijeha
        i ludi noci,
        jos ludjih ponoci.

        Znao sam voljeti
        vise od tetrijeba,
        a glavu na ramenima 
        i sada nosim.

        Imao sam zore
        za svjedoke,
        a ponoci su bile
        moje vrijeme
        za zivljenje.

        Sve je to bilo
        mojih mi pomoci,
        mojih mi zora,
        dane ne poznajem,
        oni su bili vrijeme
        mog odlaska od sebe.

        I necu da zalim
        sto sam zivio tako,
        kao sto sada ne zalim
        sto ne mogu 
        zivjeti isto.

        **************************************

        SLIKE

        Ni moje sestre,ni ja,
        nemamo fotografije
        kada smo bili djeca.
        
        Na nase pitanje
        majka je govorila
        da je bio rat
        i nasa kuca izgorjela.

        Slike svoje djece
        cuvao sam u njedrima-
        oteli su mi ih na obali.

        Tako ni moja djeca
        nemaju slike kada su
        bili djeca.
        Na zidu moje sobe
        slike su mojih unuka.

        Zelim da ih ne zadesi
        ono sto je zadesilo
        njihove pradjede,djedove i
        njihove roditelje.

        *******************************

        SLJIVA

        Da li od cekanja,
        ili od radjanja,
        sljiva u starom sljiviku
        pocrnjela kao gavran
        u majcinim kletvama.

        Znam kada je otac
        kopao zemlju
        i posadio je
        uz molitvu Boga
        i nama djeci
        da je ostavimo na miru
        dok ne poraste.

        Rastao sam skupa s njom,
        ubrao njen prvi plod
        i brao,brao sve dok nisam
        morao otici daleko,daleko.

        Ponovo sam pored sljive
        najstarije u sljiviku.
        I gledam njene bore.
        Da li i ona posmatra mene
        i pita se koji je ovo sijedi covjek,
        koji o njoj pise.

        Rasli smo skupa,
        a ostarjeli razdvojeno
        sljiva i ja.
        Ona u sljiviku,
        a ja kuci koje vise nema.

        *************************************
     
        Dani u nasem gradu u doba jorgovana
        mozemo vezati za najljepsi mjesec
        u godini MAJ koji nas je stvarno svake
        godine vezao za razne dogadjaje:
        Prvi Maj,Titov rodjendan,parade
        piknike i zavrsnica prenosa parade
        iz Beograda.
        Sjecate se sta su nasi stariji govorili;
        nemojte nikada sjedati na travu,ako u mjesecu
        ima slovo "R",sto je tacno.
        Volio sam miris jorgovana,koji se u Maju 
        sirio u mome komsiluku,a kasnije taj miris
        je preuzimala Lipa koja je sirila miris u 
        Junu,kada je cijdeli grad mirisao.
        Koliko je nas sretnika da je uspio spasti
        slike iz mladih i sjecati se onih divnih
        dana zivljenja u svome rodnom gradu.
        Ja sam na svoju veliku radost uspio 
        sacuvati zahveljujuci mojoj punici,a i mom
        surjaku koji je rano otisao u Svedsku,o
        ona znajuci ratno vrijeme drugog svjetskog
        rata bila uporna u slanju paketa,tako da sam
        najvise zahvaljujuci svojoj punici spasio
        svoje slike,jer je  znala da ni mi necemo ostati
        u Banja Luci.
        Kada je dosao red na nas i mi smo morali otici.
        sjetite se kako je bilo divno ubrati sljivu,
        a ona sva zamagljena slatka puna soka.
        Savka sljiva koja se raspuci na pola u ruci
        a ukusa da se samo pozeljeti moze.
        U Americi morate biti velike srece da
        nadjete savku,ustvari mozete je naci
        u Italijanskim sljivama.
        Mnogo pozdrava iz hladnog Saint louisa.



Komentar Br.177
Poslao : nerkogalesic
Datum : 23.10.2009.
     Kad sam zaostajao za drugima,govorili su:
     -Pregazice te vrijeme!
     Kada sam posao ispred vremena,pregazili me oni.
     Navjerica u boga-ateizam.Vjera u covjeka-skepticizam.
     Kad patuljak nadraste sebe,njegova bi malenkost da
     se odmah mijenja red velicina.
     Budi oprezan!Krupne rijeci te najbrze mogu uciniti
     sitnim.
     Usijana glava se najbrze hladi kad pocne da gori
     pod nogama.
     Pojedinacno napredovanje katkad je samo uvod u 
     kolektivno nazadovanje.
     Hajka se u principu dize na krupnu zvijerku,ali kad
     se izgubi princip,stradava sitna divljac.
     Malog covjeka pitaju zasto je pogresio,velikog....
     kako je do toga doslo.
     U pomrcini i svitac postaje zvijezda.
     Nije mudro prosirivati horizonte onome u koga covjeka
     nije ni na vidiku.
     O necijem minulom radu najbolje govore njegove
     sadasnje greske.
     Vrijeme sigurno ne radi za sviju.Tako naivnog
     radnika jos nismo imali.
     Dali mu vise mogucnosti...da sakriju onu pravu.
     Neki su Darvina bukvalno shvatili pa od svakog
     majmuna ocekuju da postane covjek.
     Kad te dizi u nebesa,sjeti se;iako nacickana
     zvijezdama,ona su ipak taman prostor.
     Nije problem kopirati pametna covjeka.
     Problem nastaje kod pokusaja umnozavanja.
     Ne znam da li sam promasio karijeru,pitao
     se noj gledajuci ptice koje lete.
     Suplje rijeci nemaju tezinu,ali mogu imati masu.
     Razlika;biografija nastoji da nesto kaze,autobiografija

     da stosta presuti.
     Ne gledajte stvari samo iz svog ugla.Ima i tupih
uglova.
     ******************************************
     Malo humora i satire-aforizama nije na odmet,malo
     uzivajte,a slijedi nastavak.
     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.178
Poslao : nerkogalesic
Datum : 27.10.2009.
   Kad na dvorisnim vratima vidim natpis
   "Cuvaj se psa",odmah pomislim
   da to gazda rezi na ljude.
   Kao sto vidite nije vise problem
   poslati covjeka u svemir.
   I dalje je samo problem kako
   pojedince spustiti na zemlju.
   Naveli ga da pogine za pravu stvar.
   A oni nastavili zivjeti...sto je
   velika stvar.
   Ako se svugdje dizu ratne zastave,
   ko ce ih poslije spustiti na pola
   koplja.
   Nezgodna je kombinacija snaznog reliste
   i prevelikog sanjara;prvi od sume
   na vidi stablo,drugi od stabla vidi pilanu.
   Tako je to;neko kroz zivot ide sa obrazom,
   neko nosi obrazinu.
   Nezaposlen razmislja kako da iskoristi
   slobodno vrijeme,
   zaposlen....
   kako da ubije radno vrijeme.
   Kakve li ironije!?Ljudi spremni da daju
   sve od sebe,najcesce su osobe
   od kojih se nista ne trazi.
   Sto su mi vidici siri,plata mi se
   cini uzom.
   Razlika izmedju prirodne i vjestacke zebre;
   ovu drugu stalno prelaze.
   Ko se oko sebe razmece pamecu,
   budala u njemu moze ga doci glave.
   Ne mislite valjda da su vas proizveli
   u zvijezdu zato da bi rastjerivali
   njihovu pomrcinu?!
   Sumnjam da dobro prolaze ljudi
   koji sumnjaju u svakoga,a nesumnjivo
   lose prolaze oni koji ne sumnjaju
   ni u koga.
   Covjek kome fali daska cesto je
   odskocna daska drugome.
   Teznja pametna covjeka;biti razumniji
   od drugoga.
   Ambicija kretena;ne biti veci kreten
   od ostalih.
   Zbog necijih"pet minuta"mnogi ispastaju
   godinama.
   Iskustvo opominje;u sumnjivim vremenima
   prvo stradaju nesumnjivi.
   Rad je stvorio covjeka.Nerad bi ga mogao
   usavrsiti.
   Nije dobro kad budala daje sve od sebe.
   Gore je, medjutim ,kad to isto trazi od vas.
   Neka vas ne tjesi cinjenica da je rad od
   majmuna napravio covjeka!
   Zato su ipak potrebni milioni godina.
   Orla hvale dok je u visinama.
   Prizemljen dobija tretman grabljivice.
   Budimo parlamentarni;dok svi govore,
   nek'bar jedan slusa!
   Kad se budali daju odresene ruke,pamet
   ide svezanih nogu.
   Optuzili ga za sebicnost..do kraja ostao
   svoj covjek.
   Znati dovoljno moze biti i previse.
   Lav je car svih zivotinja,ali kad ga 
   dresiraju,njemu je mjesto samo u cirkusu.
   Sjetite se da je i proslost neuspjesnih
   bila jednom njihova bolja buducnost.
   Svi priznaju da je grijesiti ljudski,
   ali niko ne rece na ciji racun.
   ****************************************
   Drugi dio aforizama je zavrsen,ako Vam
   se svidja pohvalite,a ako ne sutite,slijedi
   nastavak.
   Neki aforizmi su super i svidjaju mi se
   posto u njima ima mnogo istine.
   Mnogo pozdrava iz kisnog Saint Louisa.



Komentar Br.179
Poslao : nerkogalesic
Datum : 30.10.2009.
       U narednom periodu malo vise prostora
       posveticemo nasoj Banjaluckoj-Legendi
       najvecem djecjem pjesniku kojeg je
       dao nas grad.Rijec je o Ismetu Bekricu.
       Ismet Bekric je rodjen 26.Maja 1943 godine
       u Banjaluci,gdje je zavrsio osnovnu skolu
       i Gimnaziju,i gdje je,po zavrsenom studiju
       knjizevnosti na Filozofskom fakultetu u
       Sarajevu,1968,godine,zapoceo raditi,prvo
       kao novinar u listu"Glas",a zatim kao
       glavni urednik tog lista i urednik u
       izdavackoj djelatnosti.Pocetkom 1993. godine
       morao je,kao i vecina njegovih sugradjana,
       napustiti grad u kojem je proveo skoro 50
       godina i utociste potraziti u drugoj sredini-
       u gradicu na jugu Slovenije,Ilirskoj Bistrici,
       u kojoj je punih sedam godina radio sa nasom
       djecom u izbjeglistvu,prvo kao profesor
       maternjeg jezika,a zatim kao mentor kulturnih
       radionica.Kao stvaralac,i dalje je neraskidivo
       povezan sa Bosnom i Hercegovinom,u kojoj
       objavljuje knjige i rado cita pjesme medju
       osnovcima.Clan je drustva pisaca BiH i 
       Bosanskoga PEN-a.
       Bekric je pjesme poceo pisati jos kao osnovac,
       da bi ih  kao gimnazijalac i student vec objavljivao
       na stranicama na kojima su se predstavljali znacajni
       pisci toga vremena.
       Prvu knjigu,sa naslovom"Jutro tate Mrguda" objavio
       je u sarajevskoj "Svjetlosti",1968.godine,
       da bi vec nakon tog prvenca skrenuo pozornost
       knjizevne kritike i bio uvrscen u antologiju
       bosanskohercegovacke poezije.
       Objavio je vise od 30 knjiga poezije,dramskih
tekstova
       i prijevoda,medju kojima su ostali zapamceni
naslovi;
       "Klupa kraj prozora","Otac sa kisobranom","Skriveno
oko",
       "Radnicka cetvrt","Noc kada su neboderi setali",
       "Izabrane pjesme","Djecije nebo","Ocev kaput",
       "Djeca i lutke" i dr.Pjesme su mu prevodjene
       na vise stranih jezika,a cjelovite zbirke ima
       u prijevodu na italijanski,turski,makedonski i
       slovenacki jezik.Za dvojezicku zbirku stihova
       "Cipele starijeg brata-Cevlji starejsega brata",
       u izboru Josipa Ostija,a u prijevodu na slovenacki
       Milana Dekleva,dobio je znacajnu medjunarodnu
       nagradu Alpe Adria"Rijeci bez granica",
       koja se bijenalno dodjeljuje u Italiji,a ranije
       je za svoje knjige i literarni opus dobio
       i najznacajnije bosanskohercegovacke i jugoslovenske
       nagrade;"Veselin Maslesa",Nagradu za najbolju
knjigu,
       Nagradu Zmajevih djecjih igara-Zmajevu nagradu
       za doprinos savremenom izrazu i dr.
       Zastupljen je u antalogijama,citankama i skolskoj
lektiri.
       U Izdavackoj kuci"Bosanska rijec"objavio je u
ediciji
       Bosnjacke knjizevnosti za djecu u BiH izbor
       iz poezije s naslovom"Otac sa kisobranom",
       a zatim 2003,i 2004.godini i knjige pjesama
       i dramskih tekstova"Djeca i lutke",izbor
       "Jesen u gradu",prevod pjesama slovenackog
       pjesnika Borisa A.Novaka"Bajka putuje u svijet".
       Takodjer pored Borisa A. Novaka,preveo je na 
       bosanski jezik slovenackih pjesnika,Niku
Grafenauera,
       Bredu Smolnikar i jos neke slovenske pisce za djecu.
       Clan je u Sloveniji i ukljucen u djelovanje
       Udruzenja knjizevnika Primorske.
       Ismetu Bekricu njegov rodni grad je bio njegova
       velika inspiracija,pa se u velikom broju pjesama
       zrcali njegovo djetinstvo a narocito u knjizi
       "Na kraju grada",tamo gdje se grad penje u brda,
       sa kojih se najljepse vidi bistri Vrbas,aleje
       i parkovi,bez kojih bismo zaboravili"kako cvrkucu
ptice"
       i "kako izgledaju listovi i pupoljci boje zlata".
       Jos da napomenem da je isao u moju osnovnu skolu,
       ustvari ja sam isao u njegovu osnovnu skolu,
       "Zmaj Jovan Jovanovic".
       **************************************************

         IZGUBLJENI KLIKER

         Izgubio sam kliker
         prije..ohoho...godina,
         a sada ga pronadjoh
         u dzepu svoga sina.

         Kada sam htio da slozim
         njegove kratke hlace,
         iz dzepa iskoci kliker
         kao nestasno mace.

         Gle,sare potpuno iste,
         na istom okrnjen mjestu,
         i skace kao nekad,
         htio bi i na cestu.

         Podizem kliker sa poda,
         u dzep ga pazljivo vracam;
         svoje djetinjstvo davno
         tek sada bolje shvacam.
         ************************************

         TATA BI DA SE SMANJI

         Svaku noc,prije sna,
         tata bi-da se smanji,
         da bude kao ja,
         a mozda cak i manji.

         Vidim mu to na licu,
         osjetim i u glasu,
         lici na krhku ladjicu
         na nekom davnom talasu.

         A ja bih da rastem brze,
         dok tata nazad luta;
         i ti nas susreti drze-
         negdje na pola puta.

         Negdje na pola puta,izmedju,
         gdje nikad nismo skriti,
         gdje zivot plete predju
         samo od sretnih niti.
         ************************************88

         JA SAM SAMO DIJETE
 
         Skakucem,
         skacem,
         a nisam skakavac.

         Mljackam,
         cmacem,
         a nisam cmakavac.

         Penjem se,
         majmunisem,
         a nisam majmuljak.

         Vrtim se,
         okrecem,
         a nisam vrtuljak.
   
         Cerekam se ,
         smijuljim,
         a nisam smijalo.

         Klatim se,
         navijam,
         a nisam navijalo.

         Ja sam samo dijete
         koje svrbe pete,
         kom je uvijek tijesno
         i lijevo i desno,
         i krivo i pravo...
         A sad zurim.Zdravo!
         ********************************  

         BRZA PJESMA

         Ovo je pjesma-sto na sat!
         Ma kakvih sto!?Jos vise!
         Nikad je ne stignem zapisat,
         uvijek mi nekud zbrise.

         I sad je,evo,odjurila,
         i bez nogu,i bez krila.
         Ceka me da sa mnom masta.
         I ja cu za njom.Jasta!
         ***********************************************

         OHOHO I AHAHA

         Svijet je prepun raznih cuda,
         kruske padaju sa duda,
         a na trgu bubamare
         rasprodaju svoje sare.

         Kupili smo sara sto,
         i sada smo-Ohoho!
         Ohoho,ohoho,
         ohohoho,ohoho!

         Svijet je prepun raznih cuda,
         smijeh sa vjetrom stize svuda,
         a na trgu dvije lude
         u kacama smijeh nude.

         Kupili smo smijeh bez dna,
         i sada smo-Ahaha!
         Ahaha,ahaha,
         ahahaha,ahaha!

         *********************************

         Sa ovom pjesmom zavrsavamo prvi
         ciklus pjesama naseg dragog
         Banjaluckog pjesnika-Legende
         Ismeta Bekrica.
         Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.  
       
       




Komentar Br.180
Poslao : nerkogalesic
Datum : 03.11.2009.
           MOJA PORODICA

           Majka,mati,mama,mamica,
           otac,tata,babo,babuka,
           sestra,seja,seka,sestrica,
           brat,braco,brazor,bracuka,
           nena,nana,majka,bakica,
           dido,nono,djeda,djedica,
           i,naravno,jos ija,
           to je pjesma najljepsa,
           i meni najmilija,
           to je moja porodica,
           obitelj,familija.

           Tu jos treba da se doda
           ekipa iz moga roda;
           stricevi i strine-
           amidze i amidzinice,
           ujaci i ujne-
           daidze i daidzinice,
           teci,tetke i tetici,
           pa sestricine i bratici,
           i svi drugi vrli ptici
           sto nam nase stablo krase,
           nase stablo porodicno,
           sto ga drzi ime dicno,
           to ime i ime moje,zna se.....

           Za obitelj moju vele,
           da smo vrijedni,kao pcele;
           tata moj je tramvajdzija,
           stanica mu Bascarsija,
           a mama,vedra lica,
           radi ko uciteljica.
           A moj brat studira
           i malo se ludira.
           U sveskama setrice
           sepure se petice,
           a kod mene,zbog uvojka,
           zaluta i neka trojka,
           inace sam odlican
           i u kuci vrijedan clan,
           ko moj dido,sto se smjeska,
           i kad ima posla teska,
           i ko majka,
           pito-bajka,
           jer kad pitu razvija
           pjeva i oklagija.

           A nedjeljom,kad smo skupa,
           svakom srce ljepse lupa;
           tad smo kao jato ptica;
           ja i moja porodica.

           *******************************************

           DRVO NA PRAGU

           To drvo
           kraj nase kuce,
           korijenom
           sraslo za prag,
           s pticama nam
           cvrkuce
           jutarnji 
           pozdrav blag.

           Ali kad
           jutro svane,
           a mi-
           u bespucu,
           to drvo
           siri grane,
           da sacuva nam
           kucu.

           *************************

           DOM ME DALEKI GRIJE

           Pritislo sjeverno nebo,
           vjetar pahulje vije,
           u meni ipak sunce-
           dom me daleki grije.

           I vidim,kao na dlanu,
           bastu nam grli rijeka,
           a klupa ispred kuce
           samuje i nas ceka.

           Uz kucu puze brsljan,
           viri kroz mutna stakla,
           oh,dugo ga,dugo nije
           djecija ruka takla.

           Mrsti sjeverac lica,
           a moje-jos se smije,
           list me brsljanov taknu-
           dom me daleki grije.
    
           ****************************************

           Ova prva pjesma je moj odgovor
           na temu zanimanja.
           Drago je da je u nasim porodicama
           ostalo jos malo postivanja prema
           starijima,a sto se ne bi moglo
           reci za veliki broj Americkih
           porodica.
           Najvece nase bogastvo koje moramo
           njegovati i ponositi da sacuvamo
           postivanje prema starijima
           Ne smijemo dozvoliti da nas novac
           cijeloga ovoga svijeta,pokvari
           i da nemamo vremena za nase porodice,
           moramo ustvari to je nasa obaveza,
           ustvari ljubav prema nasim porodicama
           od najstarijih pa do najmladjih
           da se nadjemo u svakom momentu za
           pomoc bez obzira da li se radi o
           nasim najblizim ili o nekome o kome
           neznamo nista a trazi nasu pomoc.
           Zar nije nesto najljepse kada nekome
           pomognete,znate da ste mu se nasli
           u pravom momentu.
           Svaki normalan covjek u tome momentu
           osjeca neko blagostanje u srcu i 
           olaksanje da je nekome pomogao,barem
           se ja tako osjecam a smatram i mnogi
           od nas.
           Jucer u razgovoru sa nasom Baisom iz
           Detroita,pricali smo o nasem dolasku
           u Ameriku,i o toj pomoci od strane
           domacina,koji su se trudili na svaki
           pomoci da stanemo na noge.
           Zar nije to lijepo ljudi te ne znaju
           90% njih ne zna ni gdje je Bosna,
           niti ne znaju ni ko smo ni odakle
           smo ama bas nista o nama a pomazu
           nam.
           Kad nas pitaju odakle smo,i mi
           kazemo odakle smo samo cete cuti
           od njih"Welcome to Amerika",
           zar to nije bilo predivno od
           strane domacina,koji su se nasli
           u tome momentu da pomognu strancima
           koji nisu iz njihove zemlje,koji ne
           znaju nista o obicajima te zemlje,
           a kamoli jezik,a svi smo imali
           ogromnu pomoc za nastavak-pocetak
           novog zivota u novim sredinama.
           Razmislite o tome da su se oni
           nasli u toj situaciji kako bi se mi
           ponasali,a jos narocito kada bi im
           kasnije uzeli njihove pozicije u
           kompanijama u kojima oni rade sa
           neznanjem jezika.
           Jos jednom razmislite o tome
           i zahvalite se svima koji su nam
           pomogli da se sto brze snadjemo
           u novim sredinama.
           Mnogo pozdrava iz predivnog
           suncanog(sarenog lisca-raznih boja)
           Saint Louisa.   
                       
                          




Komentar Br.181
Poslao : nerkogalesic
Datum : 11.11.2009.
      PJESMA

      Kao slijepac za stapom
      isao sam za pjesmama.

      Stizao sam svuda
      i u svako vrijeme.

      Bilo mi je lijepo dok na
      meni godine rodile nisu.

      Vise mi nije bilo do pjesama,
      ni njima do mene.

      Razisli smo se s pjesmom
      o nasem nestanku.

      Priznajem da ni pjesmama,
      ali ni meni,nije bilo krivo.

      One su krenule jednim
      a ja drugim putem.

      Da se vise nikada
      ne vidimo i ne sastanemo.

      ****************************************

      PJESMA ZA SUTRA

      Oprostite mi prolaznici,
      sto oborenih glava
      prolazite pored moga stana
      i u sebi nosite sve svoje
      ceznje i zelje i dozivanja,
      sto bas sada pisem pjesme.

      Sve bi mi opsovali kada bi znali
      sta radim i o cemu pisem,
      mozda bi mi neko i staklo
      na prozoru po noci  razbio,
      govoreci da gladnima nije do pjesme.

      Znam to,ali iz mene izviru rijeci
      o ljepoti nase sumovite Bosne,
      o hercegovackom krsu mirisnom
      zavodljivom i nocu i danju,
      o cesmama i obalama zaljubljenih,
      o prolaznosti svih nedaca,
      o nasim neispjevanim pjesmama.
 
      I odmah da kazem ovo
      nisu pjesme za nas zive,
      sto su nam dali nista
      a sve ostalo uzeli sebi-
      oni nasi,oni nasi.
      Ove pjesme pisem za one
      koji ce sutra ugledati svijet.

      *******************************************

      SNOVI

      Ovdje imamo samo zelje,
      koje cemo zakopati u tudju zemlju.

      Daljine,koje nazivamo svojima,
      imaju nase osmijehe i radosti.

      Sa nama ovdje stanuju sjecanja
      na daljine koje nas samo nocu zovu.

      Ponekad samo nam se ucini
      da je ovdje sve nase i nicije.

      Na djerdan nizemo godine,
      a one borama ukrasuju lica.

      Sve mislimo da je san,
      a snovi pripadaju samo nama.

      ****************************************

      MALE PJESME

      Pozivam velike rijeci
      da pisem male pjesme,
      da moj narod
      pjesme i pjesnika ima.

      Prizivam pradjedove,
      djedove i oceve
      da mi kazuju te
      velike rijeci.
      A oni cute,a oni cute.

      Dozivam kceri,
      unuke i komsije.
      Ni one ne znaju
      velike rijeci,
      kojim se pisu male pjesme.

      A ja zelim
      ostati mali pjesnik,
      koji rijecima pradjedova,
      djedova,oceva,
      unuka i komsija-
      pise male pjesme.

      Male pjesme
      pripadaju mom
      malom narodu.

      ************************************

      NIJE VRIJEME

      Pjesma me moli
      da danas ne pisem.

      Cudna su vremena,
      a ljudi jos cudniji.

      Nije vrijeme pjesme.
      Ni pjesnika,ni pjevaca.

      Pjesma me moli-
      a molitvu nisam nikad volio.

      Pa cega je vrijeme,pitam pjesmu-
      ona cuti kao Hasin kamen.

      Tamo gdje nije vrijeme pjesmi
      vjetrovi tragovi pokrivaju.

      *************************************

      NEPJESMA

      I danas treba da
      napisem pjesmu-
      a vrijeme nikakvo.

      Ni vrijeme mira,
      ni vrijeme rata,
      ni vrijeme hladnoce,
      ni vrijeme prijateljstva,
      ni vrijeme za sjecanje,
      ni za nesjecanje.
      Ni za sto ovo vrijeme
      nije,niti ce biti.

      Na mom vidiku
      ni covjeka,ni ptice.
      Ne cujem ni pjesme,
      ni urlikanje,ni zavijanje.
      Samo plavetnilo neba nabacano
      i bjelina,bjelina
      kojoj se kraj ne vidi.

      ****************************************

      Jedno pitanje za sve nas koji citamo
      ovu stranicu.
      Da li ste ikada osjecali potrebu
      u jednom momentu,ustvari dobijete
      inspiraciju da napisete pjesmu.
      Sjecam se osnovne skole Jovan-
      Jovanovic-Zmaj kada sam bio clan
      litelarne sekcije.
      Prva stvar sto smo ucili bila je
      inspiracija.Sta to znaci u tom
      momentu kada vam nesto sine
      prosto receno uzmite papir i
      olovku i napisite,jer poslije
      par minute ta inspiracija za 
      pjesmom iscezne.
      Samim tim osjecate se laksim jer
      ste u pogodnom momentu ucinili
      nesto korisno ustvari ispraznili
      ste dusu.
      Cist primjer su ove pjesme koje
      je napisao nas Kemal Coco.
      Probajte se uziviti u ulogu
      pisca i probajte u pogodnom
      trenutku svoju dusu prepustiti
      pjesmi,vjerujte bit ce vam mnogo
      lakse.
      Molim nase Banjalucke pjesnike da
      nesto napisu o sebi o svojim
      inspiracijama prema pjesmama,
      o svojoj ljubavi prema pjesmama,
      nadahnucu kojom se posvete pisajuci
      svoje pjesme.
      Ustvari molim sve koji citaju ovu
      stranicu kakav imaju pogled prema
      pjesmama i da li te pjesme uticu
      na njih da dobiju zelju da napisu
      i oni svoje pjesme.
      Ja se nadam da ce se mnogi javiti
      da zajednicki podijelimo ljubav 
      sa pjesnicima u uzivamo u pjesmama,
      jer svaka pjesma ima svoju poemu,
      neke nas podsjecaju na ljepsa i mladost.
      
      Molim Vas ukljucite se u sto vecem
      broju da dijelimo zajednicku ljubav
      koja se zove-PJESMA-.
      Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.    

 



Komentar Br.182
Poslao : nerkogalesic
Datum : 13.11.2009.
    HUMOR I SATIRA-AFORIZMI

    Vjerovati u covjeka-predivno,
    vec preopasno.
    
    Idioti tvrde da Kolumbo nikad ne
    bi otkrio Ameriku da nije posao
    na krivu stranu.

    Prirodna evolucija jedinke;neko
    vrijeme puzi,pa se uspravi.

    Drustveni put covjeka;taman kad se
    uspravi,drugi bi da padne.

    Novac,novac,novac...ili ga imas ili
    si moneta za potkusurivanje.

    I u njegovoj karijeri bilo je padova.
    Padali su oni preko cijih se ledja
    uspinjao.

    Ako me vec imaju u sahu,tada vise volim
    da sam konj kojeg micu nego
    top koga su zrtvovali.

    Budite oprezni kad vas porede s krticom;
    mozda ne misle na marljivost,
    vec na podrivanje.

    Usutkan covjek najrjecitije govori 
    o svojoj okolini.

    Biti pametan svodi se u praksi na
    potrebu da se ponekad napravi
    ludim.

    Civilizirani ljudozder;covjek koji te
    cesto dovodi u situaciju da jedes
    samog sebe.

    Bio je toliko glup da je kao pametniji
    uvijek popustao...budalama.

    sto je covjek vise covjek imace i vecu
    potrebu da se brani od kojekakvih
    majmuna.

    Zalost;covjek bez kruha
    Tragedija;ljudi bez duha.

    Baksuz je covjek koji pomisli da
    se rodio pod sretnom zvijezdom,
    a poslije ustanovi da je rijec
    o zvijezdi padalici.

    Vele,nema razlike izmedju covjeka
    i covjeka.Pa i nema...dok se ime
    ne stavi ispred.

    paradoks je sto ocekivane stvari nazivamo
    prirodnim,jer priroda je prirodno
    puna neocekivanih stvari.

    Ako si vec truba,pazi da ne budes i
    tudji instrument!

    Iza njega promaseni brak,promasena
    karijera,promasen zivot.......
    I ko da ga ne pusti naprijed-
    kad vise nema sta da promasi.

    Biti posten,stvar je opredjeljena.
    Biti dobar,to je vec napor.

    Ako zdrav covjek ne zna koliko je
    bogat,siromasan sigurno zna
    koliko je bolestan.

    Glupost ne nudi sredinu;ili nas 
    previse rastuzuje,ili pretjerano
    uveseljava.

    Samo nekarakter dozvoljava sebi da
    karakter smatra obicnom suprotnoscu.

    Ima ljudi koji nikada ne stare....
    uvijek prave iste gluposti.

    U lazi su istina kratke noge,
    ali se ni istinom ne ostaje na
    nogama.

    Hvale se neki da su cvrsto s obje
    noge na zemlji.I stoka je sa cetiri,
    a svijet od toga nije nista bolji.

    Jedini nacin da nikad ne slusate
    vremensku prognozu jeste da je neko
    vrijeme slusate.

    Prije je govorio da nista nece da
    uradi bez dinara.Sad s dinarom
    kao da radi dzabe.

    Prevazidjena fraza;"Pare ili zivot".
    Para odavno nema a i zivota je
    sve manje.

    Onaj koji sastavlja kraj s krajem ima 
    vise mogucnosti da izvuce deblji kraj.

    Forsirati glupana isto je kao i 
    tjerati mlinski tocak da bez
    vode melje brasno.

    Da nije bilo informativnog mraka,
    zar bi njihovi svijetli likovi
    dosli do izrazaja?!

    Kucanje na tapecirana vrata po   
    pravilu daje slab odjek iznutra.

    Ne steci znanje a imati imanje,
    kako to prevarantski zvuci!

    U zivotu je imao samo jedan neuspjeh,
    nije mogao da podnese tudje uspjehe. 

    Nisu mogli da mu nadju Ahilovu petu.
    Imao ih je u sakama.

    Ako se na greskama uci,zasto ne bismo
    i dalje grijesili?
    Jos nismo sve naucili!

    Nije ni meni lako-rece siledjija-
    ja na poslu dajem sve od sebe,
    a ne vrati mi se ni deseti dio.

    Kad je vuk sit i ovce na broju,
    treba pitati za cobanina.

    Pojedine slabosti lakse bismo 
    nazvali pravim imenom kad bismo
    posli od prezimena.

    Robove svog posla rado okivaju
    svojim obavezama.

    Ne valja udarati sakom osto,
    tako ti se pocne drmati stolica.

    Sreca pa sam znao da pisem aforizme.
    Inace bih sigurno rekao koju previse.

    Rekli su ;-Cijene ce skociti,stisnite
    zube!
    Ja sam se odmah sav stisnuo,a jos kada
    sam pritegao kais,nigdje me nije ni bilo.

    Baksuz;cim je otvorio prvu bravu,
    brzo se nasao iza druge.

    Bio je toliko sitan,da je sam sebi
    skakao u usta.

    Nasoj privredi trebali su mladi 
    kadrovi s dugogodisnjim iskustvom!?

    Kad o svemu zdravo razmislim,
    postanem bolestan.

    ***********************************************

    Ja se nadam da Vam se ovi aforizmi
    svidjaju,i svi koji zivimo van
    naseg grada razmislite koliko
    imaju slicnosti nasi aforizmi
    sa sredinom u kojoj sada zivite.
    Sretno provedite vikend,i ne
    zaboravite danas je 13 petak,
    pa dobro zatvorite sve brave u kuci
    nikada ne znate sta se moze desiti.
    FRIDAY 13 uvijek su bili najgledaniji
    filmovi u nase doba.
    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.




Komentar Br.183
Poslao : nerkogalesic
Datum : 17.11.2009.
        IKAR

 Dedalov izumdade Ikaru krila;
 -okicen njegovim rezultatom bicu sila.
 S takvom mislju on se pod nebo vinu,
 no kriva ga procjena sa puta skinu.
 Zasto,Ikaru brzo postade jasno,
 ali da nesto mijenja bilo je kasno.
 Trebalo je da se sjeti prije starta;
 ima radnih rezultata tipa skarta.

 *********************************************  

          POLITIKANT

 Dok sam bio funkcija,dakle snaga,
 'ti vraga,
 ljudi na polozaju razne fele
 rado me pozivahu na koktele.
 Po isteku jednogodisnjeg mandata,
 'ti zanata,
 kakvog li obrata i licne drame;
 drugovi kao da nisu ni culi za me.

 ***********************************

         VAGANJE

 Kada moja zena na vagu stane,
 kazaljka se zanjise,a ona plane;
 -Gle,molim te,koliko sam teska!
 -Mora da je u vagi neka greska-
 rekoh da bi njezin stisao bijes,
 no,tada poce njen jezicki ples;
 -Ti ces jos reci kako sam i luda,
 pa ne vidim na sta ciljas i kuda.
 -Ali,draga,sama si sebe vagala.
 -Drugim rijecima kazes salo slagala?
 Bolje pogledaj sebe,mangupe prosti,
 mrsavko,ascare ti se vide kosti!
 -Vide se i tebi..na rentgen slici-
 rekoh,pozelivsi kraj ovoj bici,
 ali me opet docekase histericni krici;
 -Ti se pravis atleta i neka sila,
 a s krevetom zajedno nemas ni 50 kila!
 -Jest vala,kad odbijemo krevet,
 imam ih tacno cetrdeset i devet-
 rekoh saleci se i dodadoh mirno-
 oprosti, draga,ako sam te u ponos dirn'o.
 -Kad si me vjencao dobra sam ti bila.
 -Naravno mila,tad nisi imala 100 kila.
 -Proklet da je ko me s tobom sastavio!
 -Carstvo dajem ko bi me od tebe rastavio!

 NARAVNOUCENIJE;
 IZVAZITE ZENU OBAVEZNO PRIJE BRAKA,
 JER......
 KAD SE UDA,POTESKA JE SVAKA!

 *******************************************

        SJECANJE

 Skuckamo hanuma i ja nekakvu lovu
 da jednoc i mi javno docekamo Novu.
 Usparali smo tri,cetiri nase penzije,
 i nesto crkavice dobismo od kceri Remzije.
 -Uzmite pare-rece sevapli Remza-
 nemojte da vas vavik novac bremza!
 Lokal je vec bio pun kao sipak,
 ni hobotnica ne bi mogla puscati pipak.
 Okolo su bili sastaviti stolovi,
 kanda ce se na njih mecati peceni volovi.
 -Puno je stokrli-bje hanumina konstatacija.
 -Jasta bona,prodali beteri butum rezervacija.
 A jos po baksuzluku neka popovska grupa
 poce da nam bisno pod nosom lupa,
 da ne velim po tamburama krvnicki gruha,
 kao da je vascila sala serbez gluha.
 Jos hanuma kune konobara bahata
 sto ga nejma tri debela sahata.
 I on nam nije prestao vaditi huje
 sve do ponoci,kad nazor nesta struje.
 U tom casu,k'o na znak vojnicke trube
 svi poskakase da se cmacu,iliti ljube.
 Mene u onom mraku safacala neka kona,
 pa udri ljubit'da zvizde vidjah ispod plafona.
 Ocijenih u hitnji,da tako kazem od oka;
 -Uh,sto mi ta misao u mozgu bljesnu,
 neki bilmez kraj mene sibicu kresnu.
 Tad vidjeh u kakav duman uvelih se grubi;
 na usnama visili mi hanumini socijalni zubi.

 ************************************************
 Ima jedna stara poslovica "Tko brzo leti jos
 brze pada".To je cisti odgovor na humoresku
 o Ikaru,a vi razmislite.
 Sto se tice politike kad ste na vlasti svi
 vas vole jer svi zele neku uslugu,a kad ste
 niko i nista svi vas sutaju,i svima ste na
 grbaci.To je cista istina.
 Jedini lijek kada se ozenite da zakljucavate
 ostavu i frizider i bit cete svi spremni
 za manekene,pa bujrum.
 Nova godina kuca ne vrata,mozda imate plan
 vec sada za docek Nove godine,ili ne
 nemojte samo da prodjete kao nasa Hanuma.
 Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 
  






Komentar Br.184
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.11.2009.
    BOLESNIK MESA

    Razbolio se momcic Mesa
    iz puna puncata zdravlja,
    pa ljekovite trave mijesa
    i na celo obloge stavlja.

    U vatrici nekoj sada gori
    pa mu lice plamti od zara,
    a majka koju briga mori
    posla odmah po ljekara.

    Cim dosao je doktor stari,
    vec sa vrata pita sta je,
    zasto se momku lice zari
    i kol'ko dugo sve to traje.
 
    Mesa muca,jadi jade,
    hrapave mu glasne zice,
    toplomjer sto mu dade
    ni da mrdne sa nistice.

    Vidi doktor gdje je greska,
    sto je uzrok tome svemu
    pa se Mesi blago smjeska
    i povjerljivo kaze njemu;

    -Bice dobro,to je glavno,
    iako ti srcem hara bura,
    kao kad je jednom davno
    mene ostavila prva cura.

    ********************************  

    KRIJESNICE

    Jeste li vidjeli djeco,
    putujuce zvijezde male
    koje za ljetnih noci
    u travama svjetla pale?

    Te zvijezde posve male,
    koje tako divno sjaju,
    krijesnice su sto leteci
    zivotu svom svjetlo daju.

    **********************************  

    SNJEZNA PJESMA

    Nosica priljubljena uz okno
    krupnim ocima gleda dijete,
    kako vani kao igrajuci se
    snjezna mecava ljuto mete.

    Od studeni cvokocu oblaci
    i pahuljice uzurbano lete,
    dok zima ukocenu drvecu
    bijelo ruho u tisini plete.

    U toj dugoj zimskoj noci
    najprije se isplesti mora
    skijaska kapa po mjeri
    za pomodrjele usi bora.

    Poslije ce pahulje bijele
    kretnjom lakom i malom
    i brezi pokriti ramena,
    kao vata mekanim salom.

    Masta dijete i u san tone
    dok mu se lice smjeska,
    priroda sve moze sama
    osim...da napravi snjeska.

   ***********************************

    SUNCANA ZRAKA

    Lijepa je suncana zraka
    kad zasvjetluca u kapi rose,
    ili se od rjecnog bjelutka vrati
    i prepusti brzacima da je nose.

    Lijepa je suncana zraka
    kad se u vodi ogledati stane,
    ili jutrom u prozoru razlivena
    od zara igra crvenkasto plane.

    Lijepa je suncana zraka
    kad zablista kao zuta pruga,
    ili poslije grmljavine i kise
    u vise boja prospe se k'o duga.

    Lijepa je suncana zraka
    kad pobjegne suncu ispod trepavice,
    pa se poput majcina pogleda
    topla spusti na djecje lice.

    *************************************

    USNUTI

    Slatko usnuti i u snu
    poput vjetra putovati
    svim prostranstvima svijeta,
    kao pcela nektarom
    slatko se opijati
    leteci od cvijeta do cvijeta.

    Slatko usnuti i u snu
    u tami meko sjati
    poput srebrne mjesecine
    zreloga ljeta,
    bljesnuti cistim sjajem
    kao zuta zraka
    u poljima suncokreta.

    Slatko usnuti i u snu
    postati bijeli oblak
    sto slobodan nebom seta,
    slatko usnuti i u snu
    sasvim se dati zivotu-
    sav biti poeta.

    **********************************

    BOSANSKA SKOLA

    Moja skola sad izgleda sumorno,
    jer otisla su djeca.
    Uzalud posluzitelj stari umorno
    trese skolsko zvono
    kad ono 
    ne zvoni smijehom,vec samo jeca.

    Moja skola sada izgleda sumorno,
    cezne za nasom blizinom.
    Uzalud posluzitelj stari umorno
    trese skolsko zvono
    kad ono
    ne zvoni vaseljem,vec muklom tisinom.

    Moja skola sad izgleda sumorno,
    prepustena gluhoj samoci,
    uzalud posluzitelj stari umorno
    trese skolsko zvono
    kad ono
    okupit'nas vise nece moci.

    **************************************
   
    SMIJEH

    Kad se moj unuk nasmije,
    nista ne bude kao prije;
    nevidljiva mreza tisine
    kida se poput paucine
    i skrivene suncane zrake
    lako prodju kroz oblake.
    Kad se moj Toni nasmije
    i meni srce jace bije.

    *************************************

    BOL BESKUCNIKA

    Ko zna zasto oblaci laki
    nemaju nigdje svoga doma,
    te ih vjetar k'o bijele konje
    preko nebeskog goni hipodroma.

    A kad posustanu,i od duga puta
    u muci zapjene im sapi,
    gorke suze tih beskucnika
    kao kisne liju kapi.

   ********************************

    SPOKOJNO SRCE

    I kad zivot brige svija
    spokojno je srce moje,
    ono umije da ih vija
    kao paucine da su koje.

    I kad zivot pelin nudi
    spokojno je srce moje,
    popije ga pa se cudi
    zar uopce gorko to je.

    I kad zivot tugu salje
    spokojno je srce moje,
    ono ce  je tjerat dalje 
    dok daljine jos postoje.

    I kad zivot zlocom mlati,
    spokojno je srce moje,
    citavo ce sebe dati
    da razvedri i srce tvoje.

    I nek zivot tjera svoje,
    kad spokojno je srce moje!

   *************************************
   
   Dobro jutro djeco nemojte se ugledati
   na Mesu, nego skola je nesto najljepse
   na svijetu, i nemate pojma da je to
   najljepsi dio zivota,  odnosno mladosti
   kada covjek odnosno dijete nema nikakvih
   briga nego sjedeti u djackim klupama i
   uciti skolu.
   Svi mi koji smo prosli taj isti put
   jedva smo cekali da se zavrsi skolovanje
   i da budemo svoji i na svom,ali varate
   se najljepsi dio zivota je ipak skola,ako
   ne vjerujete meni pitajte svoje roditelje.
   Kako nas stari narod kaze vise skole,vise para.
   Svi bi mi voljeli da smo mladji i da idemo u
   skolu,i svako od nas bi volio ostati cijeli
   zivot uceci skolu,bez briga.
   Ali ne moze tako na mladjima je skolovanje a
   na nama da vam omogucimo najbolje uslove
   da zavrsite ono sto vi mislite i volite.
   Djeco samo ucite skolu,a ove divne pjesme 
   je napisao nas rahmetli Alija Kapidzic-Alkap
   neka mu je lahka crna zemlja.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.185
Poslao : nerkogalesic
Datum : 29.11.2009.
        TRIBINE

        Evo se banjam i prisjecam
        rijeci svoje Fate
        (da sam bogd'o u usi natrpao vate):
        -Moj Suljaga satro moje,
        asli je utakmica za reumaticne
        kosti tvoje?
        Ako jeste,onda stajanje benli nije-
        kori me Fata i jos povrh toga se smije-
        nego,ako si Suljo s beglukom u rodu,
        kupi karte za trebine,pa pravo medju
        gospodu!
        Prvo joj rekoh jok,ali brzo bezbeli
        skontah da mi hanuma istinu veli.
        I tako ti ja,moj rodjeni sine,
        opuknem nediljom pravo na tribine.
        I taman da se spuscam na svoje sjedalo,
        onim okom sto je  kroz naocale gledalo,
        spazih da vec neki coek na njem'sjedi.
        Ja pokazem efendiji kartu ,ne vrijedi,
        jer on kako sjedi,sjedi li,sjedi.
        Ja niti kuda hitim.niti kamo zurim,
        pa gospodinu pod nos kartu turim.
        Al'opet nista,bihaber,niti haje,
        niti pita sta je ,a jos manje da se kaje.
        Ja opet uctivo opomenem,zvacu redara,
        kadli se on prodera;
        -De prestani mrcino stara!
        Ja se zblahn'o, pomislim nekog drugog
        kara,te mu stanem onu kartu pokazivati,
        a on ce;-De djuturume,nemoj izazivati!
        Otpovrnem,nije li drmnuo koju lozu,
        kad zauzima tako svadjalacku pozu.
        On mi smjesta zalipi plesku jednu,
        pa drugu,i ja se namah zaljuljah k'o Stefek
        u cugu.
        Tad na tribinama nastade opca gomba
        u kojoj me neko tako krvnicki zbomba
        da mi ispade kod Harija namjestita plomba.
        Sad se sest hefti ispravljam u bazenu
        i ne prestajem misliti na svoju zenu;
        -Oh,Fato bono,da sam citav i da mogu,
        mozda bih te na ahiret opremio Bogu.
        'Vako ,dabogda te do usca Save nosila voda,
        na tribinama u djehenemu cekala 
        ta ista gospoda.

        ******************************************
        "BORAC,BORAC,BORAC," koliko smo puta navijali
        za nas Banjalucki klub,bez obzira nogometni,
        rukometni ili kosarkaski.
        Koliko puta smo psovali sudiju,psovali
        igrace,trenera sa obecanjem nikada
        vise na stadion,a mnogo puta se
        vratili sa utakmice veseli i promukli.
        Dodjem kuci poslije izgubljene tekme
        ljut na samog sebe sto me neko pravi
        budalom za svoje rodjene pare, i da
        vise nikada moja noga na stadion
        nece krociti.
        Dolazi iduca nedjelja ja u kuci ili
        ljetno doba na kupanju,a mene uhvate
        neki zmarci,(hocu,necu,hocu,necu)i
        na kraju ko pobjedi zna se tekma.
        Ako sam na kupanju trpim jezike od
        supruge i djece,svi su ljuti na mene,
        ali ipak ja pobjedim.Bilo je ljutnje,
        sutnje,a jos vece ljutnje kod mene a
        narocito u kuci ako se vratim kuci
        ljut sto smo izgubili tekmu,tad nastaje
        rat u onome mi moramo trpiti tvoje
        prohtjeve,i jos se vratis ljut,ali
        zato sasvim druga situacija bude
        kad dodjem radostan poslije dobre
        utakmice,i uz kafu se prepricavaju
        najbolji momenti utakmice.
        Bilo je to divno vrijeme.
        Zivjelo se za utakmice,nikoga nije
        interesovalo nista sem utakmica.
        Sjecam se mnogo puta se desilo,
        u jutarnjim satima rukomet a popodne
        zna se nogomet,ili ujutru box naravno
        Slavija a popodne opet nogomet.
        Koliko sam puta otisao na utakmicu
        iskrivljenih ledja zbog isijasa,
        a poslije utakmice u hitnu pomoc
        na vrucu.
        Stvarno u ono doba cijeli grad je
        zivio za sport.
        Imali smo u ono doba mnogo dobrih
        ekipa koji su prezentirali nas grad
        a mi ih podrzavali sa nasim dolaskom
        na utakmice.
        Necu nabrajati ekipe jer je ovo ipak
        Pjesnicka tema,i izvinite me malo sam
        se zanio jer jos se sjecam tih dana.
        Molim vas nemojte ovdje otvarati
        sportsku temu ovo je PJESNICKA STRANA.
        Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.




Komentar Br.186
Poslao : nerkogalesic
Datum : 01.12.2009.
         PJESMA O DANU

         Ni danu nije tako lako skociti 
         iz kreveta
         i iz glave kroz usi izbaciti san;
         iako je najbolji radnik svijeta,
         i dan skoro uvijek docekuje
         svitanje pospan.

         I tako ,dok praskozorje tiho,
         kao jablan gudi,
         dan se sporo i prozirno budi.

         Dan prvo podigne zavjesu na
         lijevom oku,
         a onda se poceska po ledjima,
         zatim u jednom hitrom skoku
         pokuca na svim prozorima,

         Tada vec porumeni zora
         kao narancina kora.

         Jos jedna istina ziva-
         dan se nikad ne umiva.
         Jer,dok je grgorio u virovima
         snova,
         cistaci su ga  zapljusnuli 
         iz smrkova,
         oprali mu lice,
         poprskali celo,
         pa u jutro bijelo,
         iako jos pospan,iako jos snen,
         dan je umiven.

         Prije nego sto se pojavi,
         dan jos dva vazna posla
         mora da obavi.
         Prvo da opere zube cetkom drvoreda,
         i drugo,da cvijet za rever stavi,
         da se poceslja i u rijeci ogleda.

         ************************************************
         Prvo hvala nasem Ismetu Bekricu na ovim
         divnim stihovima,a drugo pitanje
         kako je prosao prvi jucerasnji radni dan.
         Od cetvrtka pa do ponedeljka sa izuzetkom
         sugradjana koji rade u ugostiteljstvu,
         bolnici i u pojedinim tvornicama,ostali
         dio nasih sugradjana odmarao je u kuci,
         kod prijatelja,u raznim posjetama itd.
         Stvarno bilo je tesko ustati i otici
         u nove radne pobjede.
         Bio je naporan produzeni vikend-Bajram,
         Dan Republike,Thanks-day odnosno dan 
         tuka a za tuke crni dani.
         Bilo je lijepo,a sada dolazi glavobolja
         gdje za Novu Godinu,ali o tom potom.
         Ja Vam zelim ugodan radni vik.
         Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.187
Poslao : nerkogalesic
Datum : 01.12.2009.
    Jedno pitanje za sve koji citate
    pjesme nasih Banjaluckih pjesnika
    da li se slazete sa GANGOM ili ne,
    ako se slazete sa njim onda cemo 
    zatvoriti ovu temu,a ako ne onda
    cemo nastaviti.
    Trazim od Vas sviju iskren 
    odgovor.
    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.




Komentar Br.188
Poslao : Luka kastel@vektor.net
Datum : 06.12.2009.

Svim Banjalučanima bez obzira na vjeru, naciju, boju kože i
rasu, pod jednim uslovom da navijaju za Borac

Srećna godina nova

Dok lete konfete od tuge i sjete
u meni starcu budi se dijete
a sa dna duše izviru slova
Banjaluko srećna ti godina nova

Ne treba žaliti za prosutim mlijekom
uzalud plivati uzvodno rijekom
treba se držati vlastitih snova
Banjaluko srećna ti godina nova

Banjaluka se voli kao ti i ja
jer ljubav nije geografija.

Luka

Ma gdje bili nazdravili.



Komentar Br.189
Poslao : muderiz
Datum : 07.12.2009.
 Bahrudin Ramic(rodj.u Banjaluci 1954.god.),Banjalucki
Rom,pise pjesme i slika.Objavio je ove godine u Banjaluci
svoju prvu zbirku pjesama:
:DESIPE ROMANI(ZORA CIGANA).Evo jedne pjesme iz ove njegove
zbirke
      
       Starica

   Ovdje se ne cuje glas mujezina
   Tek ponekad zvuk crkvenog zvona
   To nam je rekla starica ona
   Na odlasku s Veselog brijega
   Uplakana,uplasena od snijega.
  
   Ni habera od Roma s Veselog brijega.
   Otisli svi,ostala tisina.
   Crni i mrki ko zna od kog soja
   Stara Fatima osta bez pokoja
   Jadna i slijepa.Moli,trazi brata
   Gleda i pita da li je ,negdje iza vrata.

   Nebo mutno,crno,samo glasi
   Od hajduka,puce grom,zavijanje vuka
   I danas se pitam gdje nestase
   Veseli brijeg i ona Banjaluka.
    




Komentar Br.190
Poslao : luka kastel@vektor.net
Datum : 09.12.2009.
Gospodine Galešiću, svo ovo vrijeme Vi ste bili autor milion
razloga za postojanje ove rubrike. Na drugoj strani ne
postoji ni jedan razlog da razmišljate da ustuknete pred
usamljenim mišljenjem pojedinca. Želim Vam srećnu Novu
godinu i uspješan nastavak vaše plemenite misije kojom
dijelom potvrdjujete Vašu ljubav prema našem gradu.
s poštovanjem 
Luka
Ma gdje bili nazdravili



Komentar Br.191
Poslao : nerkogalesic
Datum : 11.12.2009.
    Gospodine Luka prvo da Vam se
    zahvalim na podrsci da ova stranica 
    opstane.
    Danas cemo objaviti jednu pjesmu
    naseg sugradjanina rodjenog Banjalucana
    koji je svoju mladost proveo u Dolcu.
    Rijec je o Arifu Samardjicu koji je
    gledajuci razrusenu Ferhadiju sa palim
    Minaretom,i sa strahom da li ce doci
    do obnove Ferhadije dobio inspiraciju
    za pjesmu koja je izdata krajem 69-70
    godine.
    Ta pjesma je kasnije prosirena i svi
    koji citamo ostale stranice imamo 
    informaciju o nastanku pjesme 1993
    godine sto nije istina.
    Pjesma Ferhadija objavljena je u Banjaluckom
    Biltenu 1970 godine.
    Nas Arif Samardzic rodjen je 16.Marta 1952 godine
    u Banjaluci.
    Zanimljivo za Atifa je da poslije toga nikada
    nije napisao nijednu pjesmu.
    To je samo znak ljubavi prema nasoj Ferhadiji
    koja u covjeku daje podstrek da nesto ucini
    za nju,da svojom pjesmom ovjekovjeci nasu 
    ljepoticu.
    Atif Samardjic sada zivi u Saint Louisu,sa
    svojom Bebicom i starijom Kcerkom i Zetom,
    u iscekivanju dolaska u jednom pravcu druge
    kcerke i zeta iz Bosne,naravno sa svojim
    unucadima.
  

              FERHADIJA  

         NE DREMAJU PRED MEHANOM STARCI.
         NAD PRAZNINOM ISPITIH FILDJANA.
         FESOVI SU UVELI,K'O RUZE BEZ VODICE,
         SA BISTROG SADRVANA.
         Objasnjenje;Ko se sjeca Duranove kafane,
         tu su vjernici prijepodne ispijali kafice
         prije Ramaza,i onda su isli u Ferhadiju
         da klanjaju.
         Na nasu veliku zalost 1969 na Duranovu kafanu 
         i sadrvan pao je dio Minareta i unistio
         kafanu i sadrvan koji nikada kasnije nije
         bio obnovljen.

         SAHAT KULA ,NE JAVLJA SABAHA
         NIT' TURAKA.
         VISE NE IZBIJA,ALI JOS NEKOG
         NOCU ISCEKUJE LJEPOTICA
         BIJELA FERHADIJA.

         Hvala nasem Atifu na ovoj istorijskoj
         predivnoj pjesmi o nasoj ljepotici,
         i neka Vjecno zivi nasa Ferhadija,
         takodjer sa ostalim Dzamijama u 
         nasem rodnom gradu BANJA LUCI.
         Mnogo pozdrava ia Saint Louisa. 
         
         
         




Komentar Br.192
Poslao : neispavana@hotmail.com
Datum : 11.12.2009.
Gospodine Galesicu,mi se odavno na ovakve upise ne
osvrcemo,i ne citamo ih.
S toga,zna se.
Idemo dalje.
Ma,gdje bili,nazdravili.
Sretna Nova,i svaka sljedeca.



Komentar Br.193
Poslao : sabina
Datum : 11.12.2009.
dragi nerko ne osvrci se na takve.mene je cudilo kako je taj
nekulturni komentar prosao.sada ga ne vidim sigurno je kajak
previdio tu glupost.



Komentar Br.194
Poslao : Melina
Datum : 11.12.2009.
Mozda je dobro sto takvih komentara ima posto iz ovih
posljednjih se vidi koliko nam je ipak stalo do ove
teme.nerko luka i ostali nemojte se pokolebati. 

Melina



Komentar Br.195
Poslao : Dada
Datum : 11.12.2009.
Mora se samo jedna stvar rascistiti.Taj 'sjajni' komentar
nije napisao Gango koji se javlja na forum on to nebi nikada
a i nema ga dugo ili ga jaidim. To je prije neki nepismeni
diletant kome smeta sto nerko prepisuje pjesme ha ha naravno
da ih prepisuje kad ih on nije piso.Svasta.



Komentar Br.196
Poslao : nerkogalesic
Datum : 12.12.2009.
     Ah,Amerika-Ah,Amerika sa svojom zurbom
     na posao nisam u cijelosti zavrsio pjesmu
     naseg Arifa Samardzica,pa se u svoje ime
     izvinjavam,ali nikada nije kasno da se
     ono sto se pogresi,ispravi,ali kada se
     moze ispraviti.
     Nastavak pjesme; Ferhadija
        Kroz Bezistan tuznih uspomena,
        Dervis tiho,necujno koraca.
        Ne cuje se nista samo sjena
        prelazi preko pustog placa.
     Stariji Banjalucani se sigurno 
     sjecaju Bezistana pokrivenog dijela,sa
     malim poslovnim prostorima,gdje
     su mnogi nasi sugradjani provodili
     duzi dio dana.
     Zbog moje greske evo u cijelosti
     pjesme Ferhadija koja je izdata
     u Banjaluckom Biltenu krajem
     1969 godine.

              FERHADIJA
          
      NE DREMAJU PRED MEHANOM STARCI
      NAD PRAZNINOM ISPITIH FILDZANA.
      FESOVI SU UVELI,
      K'O RUZE BEZ VODICE,
      SA BISTROG SADRVANA.

      SAHAT KULA NA JAVLJA SABAHA
      NIT' TURAKA.
      VISE NA IZBIJA,ALI JOS NEKOG
      NOCU ISCEKUJE LJEPOTICA
      BIJELA FERHADIJA.

      KROZ BEZISTAN TUZNIH USPOMENA,
      DERVIS TIHO NECUJNO KORACA.
      NE CUJE SE NISTA SAMO SJENA
      PRELAZI PREKO PUSTOG PLACA.

      To je u cijelosti pjesma o nasoj
      ljepotici,i svim ljepoticama
      koje su na podrucju Banja Luke.
      Zahvaljujem se Arifu Samardzicu
      u nadanju jos kojih pjesmica,jer
      nikada nije kasno da se dobije
      inspiracija za nastavak pisanja
      poezije.
      Mnogo pozdrava iz Saint louisa. 
      
      




Komentar Br.197
Poslao : nerkogalesic
Datum : 12.12.2009.
   Listajuci Banjalucki list"Seher"-Banja Luka,
   koji je izdat u Septembru ove godine,a koji
   je u mnogo kvalitenijem izdanju od proslih
   dva broja.
   List je takodjer stampan na mnogo kvalitetnijem
   papiru,sve su stranice u boji stvarno sam
   iznenadjen sa kvalitetom lista.
   Savez Banjalucana u Svedskoj mogu biti
   ponosni na njihov ustvari nas list.
   List izlazi svaka tri mjeseca ,a 
   glavni urednik Mirsad Filipovic moze
   biti ponosan na obavljenom poslu.
   U ovom broju imate mnogo zanimljivih
   tema pa cemo krenuti redosljedom;
   1)Autobiografija Mesuda Mulaomerovica
   2)Petnaesti Tradicionalni susret banjalucana
   u prelijepom gradu Orebru Svedskoj istom
   mjestu gdje je 1994 godine bio i najznacaniji
   susret banjalucana.
   3)Intervju sa nasim Jovanom Jocom Bojovicem
    posljednim vitezom Vrbasa.
   4)Reportazu Bedrudina Gusica sa Mensudom
     pod nazivom"Romano ilo vraca gradu dio 
    izgubljene duse".
   5)Zlatko Lukic-Protjerani grad
   6)Istorija Banja Luke
   7)Banjalucki cevap
   8)Dio istinite price iz knjige 
    Asime-Simke Smajic "Mahala" itd.
   Za mene je interesantna tema "Vezeni most"
   koju uredjuje Ismet Bekric.
   Sa te stranice izdvajamo pjesmu
   nase Nasihe Kapidzic-Hadzic;

         GORNJI SEHER

         Korak po korak
         uz uspavanku vode
         pa budnome
         a bivsem
         danu u pohode
         u kom je mir sve cega se ruka takne,
         u kom je grijeh kad se trunka makne,
         u kom je doba jesenje,
         zlatno,
         na svakom satu ustavilo klatno
         i caralo kraj svake avlije
         i kraj kuce
         pa jesen mirise i kad ljeto osvice.

         Uz stijesnjen klanac
         nanizan
         budan a bivsi
         jesenji dan.

         Pod krecom mu se prozirnim
         osipa cerpic cardaka
         i trune daska njegovih
         strmoglavih basamaka,
         a crnim lastama krovova
         u gustoj hrdji brsljanskoj
         oluja svaka s bregova
         donosi nespokoj.

         Bijeli mu biljezi dzamija
         pod kljucem
         i pod katancem
         kao zdralovi iznemogli
         rasuti tijesnim klancem,
         u muku mu posivjela
         i napukla minareta,
         kao  jablani bez lisca,
         bez vecernjeg nakita,
         preda se vazda gledaju
         u bijelo poleglih nisana,
         sto ih je trava obrasla,
         suha i zlatna,
         pospana.

         Seher kraj rijeke nanizan,
         dan bivsi,
         prosli,
         sacuvan,
         po svom sporom koraku,
         po svom dzamli cardaku,
         po svom hamamu,
         i basamaku,
         po cajdzinici lipovog cvata
         i svojoj kazaljci
         svog ustavljenog sata.

         Svoj seher po svom dahu,
         po svome adetu,
         i svome strahu,
         po svojim brdima i sljivicima,
         sto su sisli na vodu
         sa zelenim ibricima
         pa ih doba jesenje
         kad je cari caralo
         u ovaj tijesan klanac pozatvaralo
         da vjecno gledaju u dubinu
         preda se,
         u sedre kosmate
         i srcali talase
         sto kavgu zamecu
         i od duga vremena
         dan i noc igraju kamena s kamena.
     
    Jos jednom hvala nasoj Nasihi sto nas podari
    sa svojom divnom pjesmom o Gornjem Seheru,
    a ekipi Seher Banjaluka zelim jos mnogo
    brojeva sa jos vecim tirazom od danasnjeg
    koji imaju,jer to je nas list i moramo
    biti ponosni da smo krenuli od nule i
    da idemo uspravno napred.
    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
 





Komentar Br.198
Poslao : BL
Datum : 14.12.2009.
Vec odavno pratim ovu temu izelim da se zahvalim gospodinu
Galesicu sto je otvorio. Vidim da cesto spominje Dr
Kapidzica i zelim da podsjetim nase sugradzane da je 13 ovog
mjeseca 13 godina da nas je napustio. Ja posebno volim ovu
njegovu pjesmu
                   AKO I KADA SE VRATIS


Ako i kada se vratis
svome gradu nakon godina dugi`,
hoces li biti kadar da shvatis
da to nisi ti vec neko drugi?

Ako i kada se vratis
svome gradu, tom prijatelju starom,
hoces li moci tada da shvatis
da te ne docekuje ranijim zarom?

Ako i kada se vratis
svome gradu u neki sudzeni cas,
hoces li smoci snage da shvatis
da vrijeme je stalo izmedzu vas?

Mene stegne u srcu kad god procitam ovu pjesmu a jos vise
kad vidim da se niko od njegove rodbine i familije ne javlja



Komentar Br.199
Poslao : nerkogalesic
Datum : 15.12.2009.
       TUZNI DANI MOG DJETINSTVA-BEHIJA SARACEVIC

       Evo"Mene muhabetim,sa potokom malim,
       nesmijte se,istina je,ja Vam se ne salim,
       talasicii igraju,kao da muziku odnekud cuju,
       pa se ljute na kamenje,sto im ne daju da putuju".

       Potocicu maleni,zar su duso i tebe ostavili?
       Eto"Ni sad rahatluka nemas,ni tu ti nisu mira dali,
       znam ja da bi se ti igrao,ti si tako nemocan i
mali."
       Slusaj sad;"Pricu moju,ovdje nema sali".

       Prije mnogo godina,rodise me moj otac i mati,
       rodise mene,i tugu,sestru mi,nista bolje ne mogose
dati,
       rastase se ubrzo,ni ime ne stigose dati.
       Sta su Allahu moj mislili,koliko cu za tim ceznuti.

       Otisao babo,u zivot neki bolji i novi,
       nemisleci;koliko,svojoj bebi ostavi boli,
       ma,ja cu tebi,potocicu,sirocicu mali,
       ukratko ispricat,da i meni,sto i tebi fali.

       Osta majka;udovica prvo pa napustena zena,
       svijala nas,pilice male,milovala svakog trena,
       imala sam,nikad dosta,uvijek malo,ah premalo,
       ama,siroce "SIROCE" sa puno bola,do kog nikom nije
stalo.

       Hej!,a najteze mi bilo,kad me je uciteljica pitala,
       Behija,kako je ime babe tvog,;"AH",kako sam mislima
skitala,
       pa svi pocese vikati,reci bona sta si stala,
       evo, suze ce vam reci,da znam"Najljepse bi mu ime
dala".

       Pa od tada,i nadalje,sirocice trazim,poput sebe,
       zato potocicu mili,moje srce razumije tebe.
       Igrali se sa mnom,ko sa loptom malom i ruznom,
       ne misleci,koliko bola nanijese tom djetetu tuznom.

       Samo neznam ko mi ovoliko ljubavi i topline dade,
       pa evo dok ovo pisem,srce mi na momenat stade,
       pa ja poceh ruzit srce moje,nemoj;Sirocadi pun je
svijet.
       Ko,sem miljenog,siroce napravi,od njega neka bude
proklet.

      
*********************************************************8 


              LIJEPA AJSA

              Aksam geldi sokacima
              Ajsa kosu gizda biserima.
              Njedra kiti mirisnim djulima
              crne oci surmom nakapala
              dertli aksam jedva docekala.

              U kafani s jaranima
              dilber sjedi vec danima
              eno zora svice
              dilber se ne mice.

              Gori lampa i jacija dodje
              lijepoj Ajsi njen dilber ne dodje.
              Ajsa place,Ajsa zudi
              sto joj dilber ne dolazi kuci.

              U kafani s jaranima
              dilber sjedi vec danima
              treca zora svice
              dilber se ne mice.

              Sahat kula,tiha noci prodje
              na pendjeru ceka Ajsa
              a dilber ne dodje.
              Ajsa cezne,Ajsa kune
              srce hoce puci
              sto joj dilber ne dolazi kuci.

              U kafani punoj dima 
              dilber sjedi vec danima
              dilber voli
              dilber pati
              sto kuci ne ide
              nikad Ajsa nece saznati.

     Manje poznate rijeci;Geldi-dolazi
                          Surmom-sminkom
                          Dertli-pritisnut zudnjom
                          Jacija-vecernja molitva.
    ********************************************
    Zao mi je za sve koji su u ranoj mladosti ostali
    sirocad,ali ne trebaju uzimati srcu ovu pjesmu,
    samo ova pjesma treba biti podstrek svima nama da
    ne dozvolimo da se ovo desava.
    Jadna lijepa Ajsa i njen dilber,zato sto ovakvih
    prica na zalost u Americi, a i u Evropi ima jako 
    mnogo,ustvari u cijelom svijetu.
    Ljubav i samo ljubav sve pobjedjuje.
    Za ove divne pjesme treba da zahvalim mom
    prijatelju Mensuru Haticu.
    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.   
      





Komentar Br.200
Poslao : nerkogalesic
Datum : 16.12.2009.
   Listajuci casopis "Seher-Banja Luka" ne mogu
   a da ne procitam rubriku "Vezeni most"
   koju uredjuje Ismet Bekric;

       PROZORI GRADA

       Kada smo kretali od kuca
       pratili su nas 
       podmukli prozori grada

       znali smo

       alejama ce biti svejedno
       rijeka se nece pobuniti
       groblja ce strpljivo cekati

       nije nas bilo strah
       ni onda ni sada
       od vremena sto je
       tutnjalo iza krivina

       bojali smo se
       da nas ulice
       nece prepoznati
       kad se vratimo.

       Ovo je pjesma naseg mladog
       sugradjana Seada Mulabdica.

       ****************************************

       U SEHERU KRAJ BISTRA VRBASA

       U Seheru kraj bistra
       Vrbasa
       setala se lijepa Almasa.

       Ja kakva je u pojasu
       svome,
       sav se Seher ponosi sa
       njome.

       Oj,Almasa,mladosti ti
       tvoje,
       budi moja,ukrasi mi
       dvore.

       Ja cu tebi sina darivati,
       i sav sevdah tebi
       pokloniti.
  
       Jedna Sevdalinka samo da se nadje.

       **********************************************

       ZATVORENIH OCIJU

       Kada mi samoca
       postane druga
       prosetam sokakom
       gdje smo rodjeni
       i gdje su umrli
       moj djed i otac
       a ja jos ziv.

       Idem od kuce do kuce
       pitam se sa svima
       hvalim brz rast jabuke
       i cvijetnjak pun ruza
       raspitujem se za djecu
       sto skole negdje uce
       pomilujem i unuce
       sto ga majka cuva
       dok kcerka radi.

       I tako setam
       do svakog kucnog broja  
       i sve znam i sve vidim
       osjetim i toplinu
       ruke komsije
       kada se pozdravljamo.

       Odjednom se prenem
       istina kraj mene
       i sam se tada pitam
       zar se moze sve ovo
       tek zatvorenih ociju vidjeti.

       Kemice,Kemice uvijek si ostao i uvijek
       ces ostati prirodan i pun iznenadjenja
       u svojim pjesmama.
       Naravno znate ovu pjesmu je napisao
       Kemal Coco.
       Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
       



Komentar Br.201
Poslao : nerkogalesic
Datum : 17.12.2009.
          USVOJENI JABLAN

          Uz jednu obalu,
          pust jablan nadvijen.
          Nad pustim granama
          sada samo vise dronjci od grana.
          Vise nema zelenila,
          jedan zamrznut zivot,pod
          nevidljivim snijegom.
          Djeca sto su se jablanu divila,
          sto su pod njim hlad trazila,
          sada od zaljubljenih djevojackih 
          kosa progutana.
          Zaboravljene prve djecije igre.
          Nekako mi se cini i da ga sveti
          mjesec mrko gleda.

          Vise nista ne moze da krije.
          I crne vrane ga zaobilaze.
          A mi mu drugi ime dadosmo.
          Da se ne moze prepoznati.
          Okacismo mu zvona mala,
          njezno kao da ga kitimo malim 
          nedozrelim vocem.
          Da kada vjetar puhne,zivot nazad
          dobije.
          I sisarke mu pred noge prostrijesmo.
          Da sirotan nije.
          Kisobran bez platna mu nad krunom
          postavismo.
          Sada je nas,mi ga cuvamo.

   Ne trebamo se brinuti za nasljednike Kemala
   Coce,Ismeta Bekrica,Semse Avdica,Enise Osmancevic-
   Curic,Nasihe Kapidzic-Hodzic,Alije Kapidzic-Alkapa,
   posto mladi koji dolaze mnogo obecavaju,tako i
   ova pjesma "Usvojeni jablan'naseg mladog
   banjalucanina Harisa Grabovca.
   Ovu pjesmu i ostale mozete naci u knjizi"Vitez Egzila".
   *****************************************************

        MOJ GRAD

        Nekada je moj grad
        zivio u meni
        ja u njemu.

        Voljeli smo se
        kao braca
        a bili smo
        samo prijatelji.

        Danas ja nemam
        svog grada
        svog brata
        svog prijatelja.

        Da li i moj grad
        u samoci sapuce
        kako nema mene
        svog brata
        svog prijatelja.

        ********************************

        SJECANJE NA NOVOSELIJU

        Sad Vrbas suze
        brise
        sa brane
        Tulekove,
        sve sto ljepotom
        dise
        preselismo u
        snove.

        Dugo nismo kraj
        slapa,
        sto zuborom jos
        zove,
        sve sto
        djetinstvom kapa
        sakrili smo u 
        snove.

        Biserje nam
        pogleda
        jos bljesne niz
        bukove,
        sve sto zivotom
        gleda
        sacuvasmo za
        snove.

        I bistre kapi
        cesme
        miju nam jos
        dlanove,
        iz tame hrle
        pjesme
        da ukrase nam
        snove.

        Kad mislis,
        da sve ode,
        slap javi se
        kroz snove;
        to cuvaju
        nas vode
        sa brane
        Tulekove.

   Ove dvije pjesme od Kemala Coce i Ismeta Bekrica
   treba da nas vrate na nas grad-grad zelenila,
   vode,zaljubljenosti i sve sto covjek samo moze
   da zamisli.
   Nemojte ocajavati dok je nasih pjesnika,oni ce nam
   u svakom momentu,uci u srce svakog od nas.
   Zato kada padnete u apatiju za svojim gradom,
   samo otvorite ovu stranicu i Vas grad bit ce
   u svakom od nas.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.        




Komentar Br.202
Poslao : neispavana@hotmail.com
Datum : 18.12.2009.


 citajuci magazin saveza banaljucana u Svedskoj "Seher"

 izdvajam jednu predivnu

                GORNJI SEHER

         Korak po korak
         uz uspavanku vode
         po budnome
         a bivsem
         danu u pohode
         u kom je mir sve cega se ruka takne,
         u kom je grijeh kad se trunka makne,
         u kom je doba jesenje,
         zlatno,
         na svakom satu ustavilo klatno
         i caralo kraj svake avlije
         i kraj kuce
         pa jesen mirise i kad ljeto osvice.
         
         Uz stijesnjen klanac
         nanizan
         budan a bivsi
         jesenji dan.

         Pod krecom mu se prozirnim
         osipa cepric cardaka
         i trune daska njegovih
         strmoglavih basamaka,
         a crnim lastama krovova
         u gustoj hrdji brsljanskoj
         oluja svaka s bregova
         donosi nespokoj.

         Bijeli mu biljezi dzamija
         pod kljucem
         i pod katancem
         kao zdralovi iznemogli
         rasuti tijesnim klancem,
         u muku mu posivjela 
         i napukla minareta,
         ko jablani bez lisca,
         bez vecernjeg nakita,
         preda se vazda gledaju
         u bijelo poleglih nisana,
         sto ih je trava obrasla,
         suha i zlatna,
         pospana.

         Seher kraj rijeke nanizan,
         dan bivsi,
         prosli,
         sacuvan,
         po svom sporom koraku,
         po svom dzamli cardaku,
         po svom hamamu
         i basamaku,
         po cajdzinici lipovog cvata
         i svojoj kazaljci
         svog ustavljenog sata.

         Svoj seher po svom dahu,
         po svom adetu,
         i svome strahu,
         po svojim brdima i sljivicima,
         sto su sisli navodu
         sa zelenim ibricima
         pa ih doba jesenje
         kad je cari caralo
         u onaj tijesan klanac pozatvaralo
         da vjecno gledaju dubinu
         preda se,
         u sedre kosmate
         i srcali talase
         sto kavgu zamecu  
         i od duga vremena
         dan i noc igraju kamena s ramena.

         NASIHA KAPIDZIC HADZIC
      
              

        


Komentar Br.203
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.12.2009.
         NASA KUCA

         Ispred nase kuce
         bio je cvijetnjak,
         u njemu majka
         njegovala zambake.
         Iza kuce bila je basca,
         otac u njoj provodio
         predvecerja i jutra.
         U avliji velika kruska,
         a pod njenom krosnjom
         veliki drveni sto,
         tu su se odmarali
         otac i majka i pricali,
         nikada nisam doznao o cemu.

         Na ocev poziv
         iz basce,ili majkin,
         iz cvjetnjaka nerado
         sam se odazivao,jer sam 
         znao sta me ceka.

         Uvece bi majka
         na sto u kuhinji
         u vazu stavljala zambake,
         a otac punu korpu
         povrca iz basce.

         Cijela je kuca mirisala
         mirisom kakvog
         lutajuci svijetom
         nigdje mirisao nisam.

         Nema vise nase kuce,
         ni cvjetnjaka,ni basce,
         ni oca,ni majke,
         odnijelo neko vrijeme
         kome ni ime,ni prezime
         niti znam,niti zelim znati.

         **************************************

         ORAH

         Samocu ubijam tumarajuci po visoravni,
         koju su djedovi zasadili stablima oraha.

         Do Stambola njihovi plodovi stizali,
         a baklavu od njih i sam sultan probao.

         Niko se u nasoj porodici,ni u komsiluku,
         pohvalio nije da je ikada obrao orahe.

         Samo se vjetar mogao pohvaliti
         da je stizao do nasih zelja na grane oraha.

         Nadjoh i plod,pocrnio kao moja sutrasnjica,
         kamenom ljusku razbijem da jezgru nadjem.

         Umorih se od nadanja da cu plod kuci donijeti,
         a pismo staviti,i unuku poslati da vidi
         kako su veliki orasi njegovih pradjedova.

         Davno su orasi mojih djedova davali pldove-
         sada samo stabla stoje,crna cekaju vjetrove.

         Ali oni ih ne posjecuju cesto;znaju da nemaju sta
         sa suhih grana stresti onima na zemlju.
         I onima sto su na zemlji bili.

        
******************************************************

         MLIN ZA KAHVU

         Ulazim u majcinu kucu
         poslije deset godina
         druzenja sa tudjinom.

         Nove stvari odnesene-
         ostavljene one stare.

         U kuhinji vidim kredenac;
         otac ga kupio kada sam 
         posao u prvi osnovne.

         Majka ga stalno blagosivala,
         jer u njega sve moze stati.

         Otvaram kredenac,a na polici
         majcin mlin za kahvu.

         Sjedam na seciju,
         a pogledi lutaju svuda.

         Odjednom vidim majku,
         kako melje kahvu i pita me
         gdje sam ovoliko godina bio.

         Pokusavam da joj kazem,
         a ona stalno ponavlja;
         Mogao si se bar javiti
         pismom ili razglednicom.

         Osjetim miris kahve,
         koju sam godinama s majkom pio.

         Htjedoh nesto reci,
         ali majke nigdje.

         Hodam majcinom kucom
         i kao da cujem njen glas;
         Kada odes daleko od kuce,
         javi se bilo kome
         ako neces svojim najblizim.

         *********************************************

         KAHVA U VOCNJAKU

         Majka je pila kahvu
         sa kockom secera
         a otac kristalom
         ali je tada cigaretu
         pripaljivao jednu od drugu.

         Kada je pila kahvu
         majka je voljela da prica,
         a otac je samo gledao
         u vrh brda koji se
         nadvisio nad mahalom.

         Znao je otac poneku i reci,
         ali pogled s brda nije skidao.
         Ponavljao je svoga djeda rijeci
         da sve zlo u mahalu
         silazi sa tog brda.

         Meni je majka sipala kahvu
         sa puno secera u fildjanu
         i zalijevala je vrelom vodom,
         kazujuci da cu i ja porasti
         i piti kahvu kao i on kada se ozenim.

         Otac bi je tada prekoravao,
         govoreci da sve dodje vremenom
         i od mene odmah trazio
         da se popnem na najvecu sljivu
         i donesem mu puno plodova.

        
*******************************************************

         Ne ja nisam pogrijesio,znam da je sada
         zima,i mi svi imamo probleme neki sa
         snijegom, a neki sa velikom hladnocom.
         Ovo je najbolje vrijeme,kada pijete
         kahvicu ,da li domacu ,ili iz raznih
         express masina sjetite se nasih basca
         i uzivanja u raznim mirisima,pjevanja
         pticica,zuborenja vode i naseg rahatluka
         bez kredita i prekovremenih sati.
         Ona nasa kahva koju smo pili prije
         agresije na nasu zemlju imala je drugaciji
         miris i ukus,barem za mene ,a ne znam za vas.
         Sjetite se nasih starih kuca,fijaker-sporeta
         i przenja kafe u dolafu.
         Cijela kuca je mirisala po kafi.a takodjer
         i komsiluk.
         To pijenje kahve imalo je svoj ritual,opustanje
         razgovore,a i ogovaranja,sto  je normalno za nas
         narod,a i sve narode svijeta.
         Vratimo se na ljeta koja smo provodili kraj Vrbasa
         Vrbanje,Suturlije,Josavke na Sehitlucima,Sibovima,
         u Trapistima,i mnogobrojnim mjestima gdje smo
         provodili ljetnje vikende.
         Na kraju dana,zna se kahvica na uglju.
         Djezva pocrni od vatre,a nama sto god je crnija
         kahva je sladja.
         Nijedan sastanak u nasoj domovina nije mogao 
         poceti bez rituala zvana KAHVICA.
         Vratimo se na danasnje vrijeme,zelim vam postaviti
         pitanje koliko puta na dan popijete kahvu,ovdje
         u Americi ili bilo kojem dijelu svijeta,u kojem
         zivimo, i da li ta kahva ima onaj ukus kahve koju
         smo pili u nasem rodnom gradu,kada se prepiralo
         koja je kahva bolja,da li Santos ili Kolumbija.
         Razmislite o tome uz kahvicu,i javite se.
         Mnogo pozdrava iz Saint Louisa .



Komentar Br.204
Poslao : nerkogalesic
Datum : 30.12.2009.
           SKOLSKA PJESMA

           Cipele djacke
           najvise vole
           put od kuce
           pa do skole,
           na njemu poneki
           kamen sutnu,
           preskoce kakvu
           lokvu mutnu,
           i,uvijek ciste,
           bez trunke blata,
           ulaze ponosno
           kroz skolska vrata.

           I skola ne voli
           biti sama,
           pa djecu ceka,
           ko brizna mama,
           svakome pozeli
           sretan dan
           i novu olovku
           stavi na dlan.

           A iz te olovke,
           kao iz snova,
           izrastu brojke,
           prhucu slova,
           ulovimo ih
           bar prije zime,
           da napisemo
           svoje ime.

           *******************************************

           JELKA U RAZREDU

           Nacrtala djeca drvce,
           puno snijega,ali cvjeta,
           i na vrhu jedno srce-
           kuca za sve ljude svijeta.

           Nacrtala djeca jelku
           svakom granom zvijezda seta,
           i na vrhu pticu bjelku
           pjeva za sve ljude svijeta.

           ***************************************

           ODMORI SE,SKOLO,I TI

           Odmori se,skolo,i ti,
           i od brojki,i od slova,
           sad u miru mozes sniti,
           slusajuci sum slapova.

           Skolo,i ti se odmori,
           i od trica i petica,
           sad prozore sve otvori
           sjaju sunca,pjesmi ptica.

           A kad ljeto dodje kraju,
           ti nas zovi s putovanja,
           u tvom toplom zagrljaju
           najljepse se uci,sanja.

           Odmori se,skolo,i ti,
           zasluzujes raspust ljetni,
           onda cemo opet biti
           svi zajedno,i svi sretni.

           **********************************************

           Djeco uz ove pjesme naseg Ismeta Bekrica,zelim
           sretan kratki raspust,i Sretna Vam Nova 2010
           godina i da sve sto zazelite,vam se ispuni,
           takodjer i roditeljima zelim Sretnu nastupajucu
           Novu godinu.
           Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.   




Komentar Br.205
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.01.2010.
          DANASNJI DAN

          Nema se s kim i nema gdje
          ni kahva,ni kafa,ni kava popiti.
          Ni zapjevati,ni zaplakati-
          svi u sebi svoje nosimo.
          Svi u sebi sebe krijemo,
          a godine svoje nose i nas odnose.

          Ni prosjaci vise u carsiju ne navracaju.
          govore da smo bez milosti,
          da su nasi preci  drugaciji bili
          i mole Boga da nam djeca budu drugacija.
          Ne znaju,ili znaju a nece da kazu,
          kako smo i mi na njihovim granama.
          Kako od drugih cekamo danima,
          a noci provodimo njih dozivajuci.

          Ljudi zele i hvala im sto je tako,
          da nas ovdje bude  sve manje.
          I da budemo sve nemocniji,
          a u nama raste prkos,buja ponos-
          samo nam Bog moze sve,
          a ljudi nista i nikada.

          U nasoj Bosni,sestre drage,
          takva vremena sepure se,
          al'nista trajno nije pa ni njihove zelje,
          ni nase patnje,ni nasa cekanja,
          neko ce od nasih potomaka
          docekati da zivi u drugacijoj Bosni.

          ******************************************

          SAMO JE IME OSTALO

          U svoj grad nikada ne bi pozelio
          ni za jedan pogled doci,
          kada bi znao kako izgleda
          dok ga gledas sa Sehitluka,
          gdje si upoznao i zavolio
          svoju Razu,koja ti rodi cetiri sina.

          Tuzan je pogled na grad bez dzamija,
          koje su stotinama godina
          sluzile ko prve najave da se stiglo
          gdje se naumilo i gdje se odmaralo,
          snagu sakupljalo za nova putovanja.

          Nema ni ljudi kojima bi pruzio ruku
          upitao za njihove ili svoje rodjake,
          svi tvoji prijatelji ili su u zemlji Stupnice,
          ili u drugim zemljama sto svijet cine.

          Ni Vrbas nije onakav kakav je bio,
          pozeleni od muke i vuce se koritom,
          kao da ceka nestanak svijeta,
          jer mu se vise ne prolazi kuda mora.

          Ni zrak nije onakav kakvog si udisao.
          I on se promijenio,ima drugaciji miris,
          izgleda da se i njemu odlazi sa svojima,
          a vjetrovi pusu svakog dana sa svih strana,
          nikada se ne zna sta kome i kada donose.

          Nemoj u sebi zalijevati zelju
          da dodjes u grad kojeg nazivas svojim,
          tog grada vise nema,kao ni tvoje mladosti.
          Sve je ovdje drugacije nego sto je bilo,
          ostalo je samo ime i nista vise.

          A mozda i ono jednog dana pozeli da ode,
          tamo gdje ste vi koji ga nazivate svojim.

          ***************************************

          PRAZNI LISTOVI

          Ne nisam poludio-
          budi siguran da sam
          pri pameti,
          da su razum i noge
          jos moji saputnici,
          a ovo je pismo za tebe.

          Tri prazna lista,
          kao moji pogledi bijeli.
          Na koverti nema adrese
          (kako cu znati
          dokle cu ovdje samovati)-
          i ti u tudjini
          i ja tudjini
          i sve nase u tudjini.

          Pisi o meni sebi
          sta god zelis-
          i da mi je dobro
          i da sam zdrav
          i da imam sve
          i da nemam nista.
          Sta god napises 
          tako je.

          Nemoj samo na 
          tim papirima zaboraviti
          o meni sebi napisati!
          Da nemam grada,
          da nemam sebe,
          da nisam mrav
          (ali ni covjek),
          da sam nesto
          sto ne znam.
          Pisi sto hoces-
          meni je svejedno,
          odavno ja nisam
          ni da pisem
          ni da mi se pise.

          ***********************************

          PISMO(NE)LJUDIMA

          Ziv sam.
          Zdrav.
          Jak.
          a sedma decenija
          lutanja svijetom
          u mene se nastanila.

          Cujem.
          Znam.
          Tvrdim
          da me se jos bojite.
          Da kupujete titule,
          koje bi vam pomogle
          da me srusite.

          Tesko vama.
          Tesko vasima.
          Tesko onima
          u cijoj ste blizini,
          na cijim ste vidicima
          i putevima kojima prolazite.

          Kada bi svijet
          bio bez vas
          sve bi drugacije bilo.
          I potoci bi zuborili
          i ptice radosnije pjevale
          i ljudi drugacije koracali.
          Da nije neljudi
          svijet bi bio cvijetnjak
          u kome bi cvjetali ljudi.

          Da nije korova.Vas,Vas......

          *************************************

          SAN O DZAMIJAMA

          Mi smo to sanjali,
          sanjali san da su
          bosanske dzamije
          porusene i nestale.

          To smo mi sanjali.
          To su sanjali i oni.
          A dzamije nisu porusene-
          nijedna
          ni ona u Stocu,
          ni u Foci,
          ni u Banjoj Luci,
          ni u Prijedoru
          ni u Donjem Vakufu.
          nijedna nije ni dotaknuta-
          samo su privremeno
          otisle sa mjesta
          gdje su stoljecima bile.

          Odnio ih je Omer Berber-
          da svijetu pokaze
          nas i nasu proslost,
          nase postojanje,
          nase stradanje,
          nas ponos.

          Odnio ih Omer
          U Tokio,Rio,Vasington,Moskvu,
          Madrid i Sidnej-
          da ih svijetom proseta.
          Da se svijet njima divi
          a one svijetu,
          da se bosanske dzamije
          sa svijetom upoznaju,
          da se zavole,
          i da se u svijetu malo odmore.

          Pa neka,
          ako je tako-
          vratit ce njih Omer,
          vratiti sigurno.

          ************************************************

          Kemalu Coco hvala ti na ovim divnim
          stihovima,i nadama da je sve ovo sto
          se desava privremeno.
          Ipak se mnogo stvari promijenilo,pogled
          sa Sehitluka sada izgleda mnogo ljepsi,
          od pogleda prije 15 godina,kada nije bilo
          nasih ljepotica,znam kriv je bio Omer Berber
          sto ih je posudio da ih pokaze cijelom svijetu,
          i imao je sta pokazati,ali vremenom sve dolazi
          na svoje mjesto.
          Jedino nece dugo doci do promjene u strukturi
          stanovnistva u nasem rodnom gradu,to se ne moze
          promijeniti preko noci,ali zivimo u nadi da cemo
          jednog dana i to docekati,ako ne mi onda barem
          nasa djeca.
          Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.       




Komentar Br.206
Poslao : nerkogalesic
Datum : 06.01.2010.
          KAD GRAD POZIRA

   Prije nego sto skljocnu aparati fotografski
   pa bilo to na trgu,kraj rijeke ili u parku
                           kraj simsira,
   grad kao zastava istakne svoj izgled gradski,
   namjesti se,osmjehne,i tako ljubazno pozira.

   Grad tada obicno sakrije prljave ulice i stracare
   i zakloni ih drvecem ili sjenom nebodera.
   Pred aparatima se isprse samo parkovi i
                           zidine stare,
   a nove gradnje zablistaju kao nizovi bisera.

   Ako je slucajno dan tmuran i ulice sivila pune,
   pa je grad scucuren pod kupolom od oblaka,
   onda najvisi neboder ima duznost da dune,
   i tako propusti u grad pregrst suncevih zraka.

   Kad grad pozira,od predvecerja uzme malo
   rumenila i njime poskropi
   krovove i balkone ocvjecane.
   Naravno, sve to grad cini
   da bi mu slika ljepsa bila
   i da svako,pun ushicenja,
   pred njom poslije zastane.

   *****************************************************

   DA NEMA DRVOREDA I PARKOVA

   Gradovi imaju drvorede i parkove
   da bi sto ljepsi bili,
   da bi imali gdje odmarati umorne oci.
   Da nema drvoreda i parkova,
   gdje bi gradovi sanjali
   i gdje bi gledali kako se kao po kap niz lisce toci.

   Drvoredi i parkovi postoje u gradovima
   jos zbog mnogo cega;
   da njih nema,ne bi se znalo
   kad je proljece,a kad je jesen,
   da njih nema,gradovi ne bi bili lijepi,
   gledani s brijega,
   i ne bi u njima niko bio radostan,zanesen.

   Da nema drvoreda i parkova,
   gradovi bi zaboravili kako cvrkucu ptice,
   kako izgledaju pupoljci i listovi boje zlata,
   u njima ne bi niko imao vedro lice
   i ne bi,jutrom,pun srece,otvarao prozore,vrata.

   Zato su gradovi zaljubljeni u drvorede i parkove,
   zato ih cuvaju budno na svome sivom dlanu.
   Zbog njih gradovi i snivaju zelene i zlatne snove,
   zbog njih su gradovi i njezni u svakom svome stanu.

   *************************************************

   STOJIM NA BRDU,IZNAD GRADA

   Stojim na brdu,naslonjen na drvo,
   proljece mi rukom pokazuje grad,
   i balkon na kojem izniknut ce prvo
   jedan djecji osmijeh i cvijet jedan mlad.

   Slusam,ozdo rijeka javlja se zuborom,
   u prsa se busa svaki njezin slap;
   i ovdje je rijeka,cujem je pod korom,
   svaki list je pije,zedno,kap po kap.

   Osjecam,sve tece,ruke,trave, ptice,
   niz brdo se rusi cvjetni vodopad
   proljecu u susret podju sve ulice,
   da mu,bez otpora,predaju svoj grad.

   *******************************************

   Tako nas grad vidi nas sugradjanin pisac Ismet Bekric, 
   a kako ga vidite vi.
   Imate li ikada viziju sta se sada desava u nasem 
   rodnom gradu,ili imate viziju samo sta se desava
   u vasem gradu u kojem zivite sada.
   Cesto puta znam zatvoriti oci i vratiti misli i
   sjecanja na Banja Luku prije zemljotresa,poslije
   zemljotresa i davne 90-te godine kada sam sa
   porodicom izasao iz grada,kao privatni put
   u Zagreb.
   To je bio zavrsni papir koji cuvam i danas u svom
   kucanstvu na sjecanje odlaska po mojoj volji iz
   moga rodnoga grada,a takodjer i nas sviju.
   Koliko vas jos veze vas rodni kraj,ili ste sada
   vise vezani za grad u kojem momentalno zivite.
   Razmislite o tome.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
     




Komentar Br.207
Poslao : nerkogalesic
Datum : 10.01.2010.
            PREZIMITI U BOSNI

            I dalje su zime u Bosni
            sa mnogo snijega,
            hladne i dosadne.
            vukovi i sada silaze
            u sela,ali nista ne kolju,
            torovi su prazni.
            Odavno su odavde
            otisli ljudi,ostali samo poneki
            koji duge noci
            razbijaju zeljama
            da im u goste bar gromovi dodju.

            Zime u Bosni sada ne lice
            na one davne,
            kada je jedna pec zagrijavala
            dvadeset i vise celjadi
            i svima bilo toplo i lijepo
            i svi slusali starinu
            sto je sve znao
            slusajuci nakadasnje starce.

            Zima u Bosni
            sada je duga i tuzna 
            kao starost,kao bolest,
            kao nesto sto se sanja
            a naziva se ruznim snom.
            Nije lako,prijatelju,
            prezimiti zimu u Bosni.
            ni uteci vucima,
            ni gladi,
            ni ljudima.

            ***********************************************

            PUSTE ZIME
            (DZEVADU TASICU)

            Zoves me iz Osla,nikada vidjeni prijatelju i  
            pitas ima u Bosni snijega 
            i kako narod zivi?

            Ima snijega i vise nego sto treba
            i hladnoca stegla,sve ledom okovano,
            tek dimnjaci pokazuju zivot i psi laju,
            a komsijska sijela pripadaju proslosti-
            ljudi se o sebi zabavili i samo sute
            i sve je u gradovima i mahalama pusto.
            Vukovi cesto pse napadaju.
            Vremena cudna Tvojom i mojom Bosnom
            prolaze,ali sporo,skoro se ne micu.

            Sve su se nevolje ovdje naselile
            i sve manje licimo na sebe i svoje pretke.
            Pozivamo dane da nam se vrate
            kada je na sofri bilo malo jela,
            a oko nje puno gladnih ociju
            iz kojih su sijale zelje da se bar jednom
            najesti mogu do mile volje.

            Nema vise,moj Dzevade Bosne
            koju si odnio kada si odlazio.
            I u tvojim sjecanjima ona ce izblijediti.
            Ostat ce tek pjesme koje pjevati
            niko nece znati,a mnogi ni zeljeti.

           
**************************************************

            DJANI OD KRIZE IZ OSLA

            Dodje vrijeme,moj Djano,
            da ti tvoj Kriza napise pismo
            u kojem nece biti ni jedne
            jedine rijeci lazi,kojima sam se
            ljetos kitio u tvojoj basci.

            Sve je ono bila laz,
            kada sam ti pricao o sebi
            i svom zivotu ovdje u Oslu,
            to sam radio moj Dzano
            da ti i ostali mislite
            kako ste napravili veliku gresku
            sto u svijet niste krenuli,
            kada se moglo i kuda se htjelo.

            Htio sam da ispadnem pametan
            pred svima koji su me slusali,
            a znao sam da je tebi ljepse
            u tvojoj avliji biti gladan,
            nego meni ovdje sit i pijan.

            Sada moj Djano,kada sjedim
            u svojoj maloj sebi
            stomaka punog piva,
            iz mene izvire istina
            koju ti moram reci.

            Ko nije bio ovo sto sam sada
            taj i ne zna da u covjeku ima dusa,
            koja ne trazi ni jelo ni pice,
            nego nesto sto se ne vidi,
            nesto sto ne mogu opisati,
            nesto sto se zove Bosna
            a nije ni zemlja,nema ni neba,
            ne, ne mogu naci rijeci
            da sebe sada opisem,
            ali znam da sam prazan 
            kao nasa lopta krpenjaca
            za kojom smo trcali,
            misleci da se samo loptom
            svijet moze obici.

            U nas sviju,moj Djano,
            koji ljeti dodjemo da lazemo,
            noci su mnogo duze nego kod tebe
            koji cesto i gladan zaspis
            da bi usnuo veliku sofru,
            a na njoj stotine jela.

            I nemoj mi vjerovati,
            kada i iduceg ljeta dodjem,
            da u mojim kazivanjima
            ima i jedna rijec istine,
            mi koji tumaramo svijetom
            smo izgubljeni,bivsi, ljudi
            koji sanjamo da odspavamo
            san o zemlji u kojoj ti
            bezbrizno spavas cesto gladan.
            Kako bih samo volio
            biti gladan,a u svojoj Bosni.

           
************************************************

            BJELINA NA VIDIKU

            Sve me podsjeca na moju Bosnu
            a od Bosne sam daleko,
            predaleko.

            Da mi je djeda ziv
            pricao bih mi o odmetniku Omeru,
            sto je godinu dana brodom putovao
            do zemlje u kojoj sam sada.

            Boze,kakve su sudbine?

            Omer odmetnik prvi
            iz naseg grada ovdje stigao,
            a kada se poslije 30 godina
            vratio niko nije s njim
            zboriti htio.

            Sada mi svi ovdje,
            a Omera nigdje.

            Bjelina mi uzela vidik,
            nista ne vidim niti cujem,
            nemam s kim progovoriti ni rijec,
            ne mogu  a moram biti gluhonijem.

            Boze,kako je Refiku Bibinom
            zivot protekao,
            a nikada nije progovorio,
            nikada nista nije cuo.

            Ni telefon da se oglasi,
            da cujem bilo ciji glas,
            a ima mojih svuda po svijetu
            i svi znaju gdje sam,
            a niko da se javi.

            Postaju moji tudji,znam
            i zato se moram na sebe ljutiti,
            sto im nisam ostavio poruku
            kada su odlazili
            da i u svijetu ostanu svoji,
            a ne tudji.

            Za sve sam ja kriv
            i neka mi je na vidiku bjelina
            tako sam zelio,
            kada me niko u svijet
            nije ispracao.
 
            ****************************************

    Zime ,zime Bosanske zime,od novembra,pa do
    marta,aprila,a cesto i za Prvi Maj znao je
    pasti snijeg.
    Koje je to bilo lijepo vrijeme,sankanja niz
    Kastel,Sibove,Sehitluke,ispod Bezistana.nije
    nam smetala hladnoca,smrznuti prsti,ruku i
    nogu samo da se sankamo a ksnije i skijamo.
    Dodjes u kucu sjecam se Fijakera sporeta,
    krompirici se peku na plahti sporeta.
    a onaj krompir sladak,sladji od bilo kojeg
    mesa,ali brzo prodje to vrijeme RAHATLUKA.
    U ovim pjesmama nasega Kemala Coce vidim
    mnogo slicnosti sa svima nama koji zivimo
    van nase drzave.
    Jedino je razlika u kojem dijelu svijeta
    zivite,ako ste u Skandivaniji imate problem
    sa dugom zimom,kratkim danima i kratkim
    ljetima a dugim danima ustvari kratkim 
    nocima.
    Mozda mi koji zivimo na Americkom tlu to
    ne osjecamo,posto imamo slicnu temperaturu
    kao u nasoj bivsoj i buducoj drzavi.
    Kako koji dio Amerike ima temperaturu nije
    bitno,jer u svakom slucaju ima bolju temperaturu
    od Skandinavije.
    Jos ako zivite u gradu kao sto je Saint Louis,
    u kojem zivi 65000 Bosanaca,onda necete mnogo
    osjetiti taj nedostatak.
    Primite mnogo pozdrava iz sada snjeznog Saint  
     Louisa.



Komentar Br.208
Poslao : nerkogalesic
Datum : 15.01.2010.
     SEBE BOSNO VRATITI

     Hiljade svjetiljki na vidiku,
     noc u starost zakoracila,
     a ja u svoju Bosnu
     nemam kome pismo da napisem.

     Nikada vise majka nece moci
     zapitati me,uplakana veseljem,
     koji je to svijet kuda si hodio
     kada si se u istom kaputu vratio.

     Majka je davno postala zemlja,
     svojoj Bosni sebe vratila.

     Znam,ocu sam pokopao zelje
     da ima sina za ponos,a ne za ponoc,
     nemocan Boga bi prizivao
     moleci ga da me na put izvede
     jer ovim kojim idem nije za ljude,
     nego za pjesnike i lutalice.

     O Boze,znas li da li u Bosni
     iko za kabur moga oca zna.

     Tu noc vjetar se silio svojom silom
     kada je brat,u narucju noseci sina,
     ulazeci u sumu otisao sa mog vidika.
     Od tada o njemu nista ne znam,
     a mnogi mi govore da je na kraju svijeta
     ziv,zdrav i veoma bogat.

     Za sebe ne znam da li sam na pocetku,
     u sredini,ili na kraju svijeta
     ali znam da nisam u svojoj Bosni,
     a mnogi kazu ni blizu nje.

     Druga je decenija kako za sestre ne znam,
     znale su voljeti kada sam djecak bio,
     majka ih je klela sto su otisle daleko od nje,
     mozda su ih njene kletve stigle.
     Hamdija pijanac jucer mi rece;
     kako je knjigama pronasao,
     da je spaljeno selo
     u kojem su sestre bile udate.

     ******************************************************

     MOLITVA  

     Koju molitvu,
     o Boze,trazis
     da izgovorim
     i da mi molbu
     uslisis,
     da ponovo
     budemo
     u svom gradu,
     kao nekada,
     kao onda,
     kada smo nestajali.

     Koju molitvu,
     o Allahu,trazis
     da proucim
     i da mi molbu 
     uslisis,
     da ponovo
     budemo ono sto smo
     nekada bili,
     kada smo nestajali.

     Bilo bi prelijepo
     Allahu,Boze,
     da se vratimo
     onim godinama,
     onim vremenima,
     kada nista
     znali nismo,
     a voljeli se
     kao Vas
     sto vjernici vole.

     Kako bi samo
     lijepo bilo
     da se ponovo skupimo
     i pricamo
     nasa zivljenja
     kao ruzne snove,
     koje smo sinoc
     sanjali.

     Bilo bi lijepo,
     prelijepo,
     da govorimo
     kako su nase
     sudbine,
     ustvari nasi snovi,
     a mi mislili
     da zivote zivimo,
     tako smo ruzne 
     snove snili.

     ili nam Allahu,
     ili nam Boze,
     nadji nesto
     sto se slicno
     zemlji zove,
     da sagradimo
     svoj grad,
     da sve bude isto
     kao u onom
     kojeg smo ostavili,
     a koji iz nas
     nikako ne izlazi.

     Bilo bi lijepo,
     prelijepo,
     ponovo imati 
     svoj grad,
     i sve u njemu
     kao i onda
     kada smo
     iz njega odlazili.

     Koje molitve
     treba izgovarati
     da ih Bog
     uslisi
     da ponovo imamo
     svoj grad,
     sve svoje
     sto samo 
     u sjecanjima
     sada imamo.

     Znam
     da takve molitve
     jos nigdje nema
     i znamo
     Boze i Allahu
     da nas grad
     postoji samo
     u nasim sjecanjima.

     Odlaskom nas
     odlazi i grad,
     nas grad
     i vas grad,
     Allahu,Boze.

     ***************************************88

     GRAD NA IZDISAJU

     Kako da napisem pjesmu
     o Banja Luci
     po kojoj hode nepoznati ljudi,
     u kojoj pjevaju meni tudje pjesme,
     u kojoj igraju neke druge igre.

     Kako,pitam sve one
     koji od mene traze pjesmu
     o tom gradu,
     a svi znaju
     da Banja Luke
     vise nema,one
     koju oni poznaju i vole.

     Kome da lazem
     pisuci o njenoj ljepoti,
     kada je vise nema,
     o obalama Vrbasa
     koje se s pjesmom vise ne druze,
     o kafanama bez harmonika
     i gitara,
     a neboderima koji rastu
     pored porusenih dzamija.

     Kome su potrebne lazne pjesme
     o gradu,koji umire u drzavama svijeta
     i nikada mu sahrana nece biti,
     a on umire,ako vec umro nije.

     Moj grad,i vas grad
     odavno je izdisaju.

     ********************************************

     Iz Banja Luke sam sa porodicom izisao sada
     davne 1994 godine,7-g Novembra,u Nepalski
     bataljon koji je bio lociran kod Okucana,
     a kasnije u Gasince,a zatim u Saint Louis USA.
     U kasnijem periodu nisam dolazio u posjetu svome
     rodjenom gradu,gradu koji je stoljecima rodni
     grad porodice Galesic.
     Po pricama onih koji odu u Banja Luku,(posjeta
     ili okoncavanje poslova oko penzije,ili stana)
     sami govore kada hodaju po svome gradu da nikog
     ne znaju.
     Znaju provesti 15 dana,a da ne sretnu nikoga
     poznatoga.
     Ja stvarno ne znam kako bih se osjecao da od male
     carsije,pa do pozorista,kroz Gospodsku ulicu
     prodjem a da nikog ne pozdravim,ili ne odem
     na pice ili kafu.
     Kad se sjetim prije nisi mogao proci 50 metara
     a da ne sretnes nekoga da popricas ili odes na pice
     i kafu.
     Kazu obale Vrbasa su puste usred ljeta,sto vjerovatno
     je istina,jer samo porodice koje su odrasle uz
     obale Vrbasa,znaju vrijednosti i ljepotu te rijeke.
     Novi ljudi novi obicaji,novi pogledi,nova muzika,
     novi pogledi na grad.
     Mogu nicati nove zgrade,parkovi,novi trzni centri,
     moze grad biti jos ljepsi no sto je bio,ali
     nama u sjecanju ostaje onaj nas grad koji mi 
     pamtimo,mozda je ruzniji no sto je sada,ali to
     je bio nas grad,a grad cine ljudi,koji su 
     zivjeli u njemu.
     Nema tih ljudi,grad stvaraju i uljepsavaju novi
     gradjani koji su se doselili u nas grad i sada
     ga prihvataju kao svoj,a mi prihvatamo nove gradove
     kao svoje,i sreca da imaju Majski susreti u Saint
     Louisu i novih godina u Kresinom restoranu,gdje
     se sastane veci broj nasih sugradjana,i stvaraju
     u svojim pricama,svoju viziju o nasem gradu.
     Sto je tu je mi nismo u mogucnostima mnogo na 
     tome planu uraditi,nego zivjeti sa starim uspomenama
     kada nam je zivot bio bez briga i kredita.
     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
  




Komentar Br.209
Poslao : nerkogalesic
Datum : 18.01.2010.
           SAN O AVLIJI

           Zambaci nasmijani a ruze
           procvjetale one bijele,
           majka u avliji desnom rukom
           posljednju travku zeli
           izvaditi izmedju kamenja,
           a u lijevoj joj metla.
          
           Sve ovo gledam s prozora
           i pogled bacam na tvoju kucu,
           tvoja majka zalijeva cvijece
           i pjevusi neku nepoznatu pjesmu.

           Zelim da cujem i da zapamtim rijeci
           ali mi ne uspjeva,
           jer tvoj pijetao svojim glasom
           doziva one sto jos spavaju.

           Pogledam preko krova tvoje kuce,
           vidim u Abazovom tresnjiku
           hiljade crvenih plodova
           okitilo grane,pa mi se ucini
           da su tresnje cvijetovi kojima
           broja nema,a lice na roj pcela,
           koji se na svakoj tresnji zaustavio.

           Udahnem zrak,a on me ponese,
           zazelim da odem na tresnju,
           a znam sta bi mi Abaz uradio 
           da me vidi da gledam tresnjik,
           a kamoli da me tamo zatekne.

           Odem na prozor okrenut jugu,
           vidim rijeka tece,a Ibro ribar
           zabacuje nadajuci se ulovu,
           pozelim ga upitati kako ide
           a znam njegov odgovor,
           da cu mu platiti kada me sretne.

           Obilazim mahalu pogledima
           i zazelim sto nisam pjesnik,
           da njenu ljepotu opisem u knjizi
           i da je posaljem po citavom svijetu,
           da znaju kakav raj na zemlji ima.

           Uzimam olovku,a ruke mokre,
           trgnem se,san sanjao,moj Nedzade,
           o svojoj Bosni,svojoj avliji....

           Otvorim prozor i blijed
           kao Hamsa ciganka,sto
           susicu bolovala i od nje umrla,
           pozalim sto sam u tudjoj zemlji
           sanjao nasu ljepotu.

           Tebi je Bog dao da si tamo ostao,
           ne znam kako ti je,ali
           bar moje snove imas na vidiku,
           a nista nisi sanjao.

           Cujem majka me zove
           i ne ljutim se,
           za ovim svijetom i ovim ljudima
           ne mislim ni suzu pustiti.

           *****************************************

           SLIKA

           Stotine puta pozelim
           da naslikam sebe i sebi slicne,
           sto tumaraju svijetom
           i salju pisma u Bosnu,
           pisuci kako im je lijepo,
           kako su kupili kuce,
           sagradili bazene i kako
           voze nova auta.
   
           Sjetim se tada svoje
           prve djevojke,
           koja mi je u posljednjem pismu
           napisala da papir trpi sve,
           pa i one rijeci kada je pisala
           da me na svijetu najvise voli.

           I slika zeli da je naslikam,a
           ona bi trebala biti na papiru,
           pa se tada ne bi moglo reci
           kako nam je lijepo,
           jer o covjeku lice najbolje govori.

           A,kome sliku poslati
           i zbog cega trositi vrijeme,
           kada znam da nama niko vise,
           koji vjeruje,niti zeli vjerovati.

           I tako,danima zelim naslikati
           sebe i ono oko mene,
           i tu sliku poslati u svijet,
           da svijet vidi ono sto je zelio.

           A opet znam da je svijetu
           stalo do nas kao Hamzagi
           za djedovo imanja,koje je harcio
           kao niko i nigdje.

           *****************************************

           Ove divne pjesme nasega Kemala Coce,vracaju me
           na ona divna vremena asikovanja.
           Koliko puta sam znao preskociti preko
           ograde da bih ubrao svojoj dragoj ruzu
           iz cvjetnjaka.
           Nije bilo u pitanju novac,imao sam novac da
           kupim cvijece,bilo je u nama ono da je sladje
           nesto ubrati tajno-slatko zadovoljstvo,i
           podariti sa ljubavlju svojoj dragoj.
           Vjerovatno svi imate, mislim na moju generaciju
           i starije generacije neko slicno iskustvo.
           Ah ta slatka vremena.
           Pitanje pisma- koje smo pisali,i koje smo
iscekivali
           da dodje od drage nam osobe.
           Taj unutarnji osjecaj se ne da opisati.
           Zivjeti u nadi kada dodje postar,da li ce za
           nas donijeti pismo ili ne.
           Naravno ko nije imao hrabrosti da izjavi ljubav
           najlakse je bilo napisati pismo,a u suprotnom
           prekinuti ljubav.
           Sjetim se Armije tada sam imao lijepih novaca
           pisajuci za moje prijatelje vojne ljubavna
pisma.
           Sada taj osjecaj vise ne postoji.
           Sjednite probajte napisati neko pismo,i vidjet
           cete koliko ste zaboravili svoj pravopis,i
           koliko dugo ce te izgubuti vremena pisajuci
jedno
           pismo.
           Zasto.
           Zato sto je lakse sjesti kraj kompjutera ili
laptopa
            ukucati stranicu,i gle cuda imate direktno
sliku
           i ton sa osobom kojom zelite popricati,ali
           ste izgubili car PISMA,i njegove vrijednosti.
           Koliko nas u kuci drzi stara pisma da se sjeti
           vremena kada se uzivalo u raznim ljubavnim,
           porodicnim pricama.
           Zato ne zaboravite na staru ljubav pisanja
pisama.
           Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.210
Poslao : nerkogalesic
Datum : 21.01.2010.
           LJUDI NA POLA PUTA

           Ovdje gdje smo,dugo necemo
           tamo gdje zelimo,ne cekaju nas,
           a polovicu puta niko ne zna,
           mozda bi nam tu najbolje bilo.

           Na pola puta smo od zelja i stvarnosti,
           trazimo ono sto nismo izgubili,
           kako se nesto traziti moze,
           sto niko nikada izgubio nije.

           Mi smo takvi,prokleti od rodjenja,
           prokletsvom lijezemo i s njim ustajemo,
           prokleto koracamo jos prokletije mislimo,
           da jedni druge proklinjali nismo,
           zar bi bili gdje smo sada.

           Pola puta nikada necemo naci,
           mozda je i bolje za sviju nas,
           jer da smo skupa opet bi se proklinjali,
           ali moramo priznati da nam ni kletve
           vise ne mogu nista.

           Znaci li to da polako prolazimo,
           da nestajemo u vlastitom progonu,
           a sve mislimo kako cemo opstati,
           davno je bilo kada smo mogli i misliti.
           Neka nas,i ovakvih kakvi jesmo,
           na ovom svijetu razbacanih kao tuge,
           koje niko nikada znati nece
           i ne treba ih znati.

           ************************

           SAN O NAMA

           Covjek traje
           koliko i jedna
           izgovorena rijec.

           I ta rijec
           govori o njemu.

           Bio je lud,
           bio je bogat,
           bio je dobar,
           bio je zao,
           bio je covjek,
           bio je necovjek,
           bio je .......,
           a mozemo reci
           da nikada 
           ni postojao nije.

           Mozda je i bolje
           sto ljudi ne postoje,
           sto je sve ovo san,
           san o nama
           koji mislimo
           da zivimo.


    Ove pjesme naseg Kemala Coce posvecujem
    nasem rahmetli Omeru Pobricu koji je sinoc
    20.Januara 2010 godine,preminuo,(preselio
    na ahiret),u 65 godini zivota.
    Neka mu je vjecni rahmet.



Komentar Br.211
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.01.2010.
   Za sve nanice,bakice,deke,dedice cijeloga
   svijeta,za pocetak nedjelje,dolazi Vam
   u posjetu nas Ismet Bekric sa svojim
   pjesmama koje ce te interpretirati svojim
   unucima i unukama.
   Ismet Bekric Vam zeli dobro jutro,a za sve
   zaposlene nanice i bakice uspjesnu radnu
   nedjelju,i da vise vremena posvete svojim
   unucima i unukama.
   ****************************************

   KAD SE MAMA SMIJE

   Kad se nasmije mama,
   prestaju duge kise,
   a tamo gdje je tama,
   odmah je sunca vise.

   Kada se mama smije,
   pucaju okovi dana,
   a rijec brizna vec pije
   radost i sa mog dlana.

   *******************************

   NJEN SMIJEH

   Njen smijeh cini da tise
   opada lisce jesenje;
   i kad ga nema vise,
   do njenog smijeha se penje.

   Njen smijeh je sada svuda-
   na zemlji i u zraku,
   i sa rijekom kroz grad krivuda,
   i pali se u mraku.

   Njen smijeh je i na mom licu,
   i ne dam mu da ode;
   on svuda pusta klicu
   iz koje rastu slobode.

   ****************************

   KAPCI OCNI

   Bas su mocni
   kapci ocni,

   leprsaju
   kao ptice
   kad zmirkaju
   djevojcice.

   Iza kapaka,
   i usred mraka,

   zore se jave,
   pucine plave,
   zelene rijeke,
   sume daleke.

   Te zavjese,
   oka rese,

   nek ne skriju
   zlatne zrake,
   one griju
   nas, djecake.

   ********************

   NAJVAZNIJE

   Sve je vazno u beskraju-
   i kamencic,i planeta,
   a meni je najvaznija
   staza kojom ona seta.

   Vazni su i ocni kapci,
   prsti,travke,kapi rose,
   a meni su najvazniji
   vodoskoci njene kose.

   Vazne su i krijesnice,
   te lampice u kosmosu,
   a meni su najvaznije
   pjegice na njenom nosu.

   Vazna je i svaka ptica,
   i puteljak prema moru,
   a meni je najvaznije,
   da je vidim na odmoru.

   ***************************

   JEDAN DJECAK I JEDNA DJEVOJCICA

   Jedan djecak
   i jedna djevojcica,
   rasli su skupa
   u spletu ulica,
   u sjeni nebodera
   kraj glavnog skvera.

   Rasli su kao stabalca,
   u beton okovana,
   ko krhka ogledalca
   sto mame svjetlo dana,

   Zbog njihovoga rasta
   sunce ne presta sjati,
   a jedna prva lasta
   pozeli da se vrati.

   U njihovom smijehu
   pticje se pjesme gnijezde,
   a na najvisu strehu
   spustise se i zvijezde.

   Djecak najljepse zove,
   da prhnu,kao ptice,
   i da ukrase snove
   u sobi djevojcice.

   ********************************

   Hej nanice i dedice da li se sjecate kada ste
   bili u njihovim godinama,i prve djecacke ljubavi.
   Kada ste posmatrali svoje prve ljubavi,i dali
   sve na svijetu za jedan mali djecacki poljubac.
   Obuzmu Vas trnci,znoj,strah sta reci,kako 
   izjaviti svoju ljubav.
   Onda dolazi do mucavosti,straha da Vas nece odbiti
   ismijati Vas,napraviti Vas budalicom.
   Onda dolazi drugi strah,sta raditi ako ostanes sam
   sa njom,o cemu pricati,kako je uhvatiti za rucicu
   a samo slatki snovi-poljubci.
   Ah, sto je to bilo lijepo vrijeme,ali na zalost
   brzo prodje,cim se okrenes prodje deset,dvadeset
   godina,da ne znas kako,ali sta mozemo,novo vrijeme
   nove ljubavi sa radjaju,sto nas Djole ima obicaj reci
   NEKI NOVI KLINCI.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.212
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.02.2010.
     Evo jos malo pjesama za nasu mladu generaciju
     od naseg Ismeta Bekrica.

    JEDNA PRICA IZ VRTICA

    Sapuce se -u vrticu
    jedna Ema voli Zicu,
    pa mu prvom kolac reze,
    pa mu stalno pertle veze,
    a kad je u sobi zima
    pokriva ga po ledjima.

    A i Zico voli Emu,
    samo ima strasnu tremu,
    odmah rijeci zaboravi,
    smijesa mu se sve u glavi,
    pa kada mu Ema pridje
    srce mu u pete sidje.

    Kasnije se cudi mama
    sta kuca u cipelama.

    ***********************************8

    KOMARAC I KOMARICA

    Jedan je komarac
    posao u baricu,
    da pronadje sebi
    najljepsu komaricu.

    Ali bjese barica
    prepuna komarica.

    Komarca vec
    ljubav muci,
    kako da se 
    sad odluci?

    Taman kaze;
    "Evo, ova ..."
    A naleti 
    ljepsa,nova.

    Vec pomisli;
    "Ova duga!"
    A krilom ga
    takne druga.

    Ponoc vec
    u travku svira,
    a komarac
    trazi,bira.

    Pomaze mu
    mjesec s neba,
    komarac se
    jos koleba.

    Kad ga prstom
    taknu zora,
    klonu ,zaspa
    od umora.

    Sunce virka
    u baricu,
    a komarac,
    a komarac,
    sanja svoju
    komaricu.

    ****************************

    NJENO IME

    Njeno ime
    svugdje pise-
    na zidu skole,
    na kaplji kise,
    na prvoj stranici
    svake teke,
    na kamencicima
    pokraj rijeke,
    na prvoj zraci,
    kad zasja-
    niko ga ne vidi,
    samo ja.

    ******************************************

    ZDRAVO SVIJETE

    Pozdravljam polje
    i svaki cvijet,
    pozdravljam ptice,
    sretan im lijet.

    Pozdravljam rijeke,
    i svaki slap,
    pozdravljam kisu,
    i svaku kap.

    Pozdravljam sume,
    i svaki list,
    pozdravljam zemlju,
    i zivot cist!

    Zdravo,sunce,
    nebo plavo,
    zdravo zemljo,
    zdravo,zdravo!

    Zdravo,cvijete,
    biser travo,
    zdravo,svijete,
    zdravo,zdravo!

    ******************************************

    Nema zdravije i ljepse ljubavi
    od djecacke ljubavi.
    To je nesto sto se ne zaboravlja.
    Ljubav iz vrtica,skole,i svih
    igara gdje smo se igrali,nekada
    najvise da budemo u drustvu svojih
    simpatija i ljubavi.
    Covjek to ne zna cijeniti dok ga
    to vrijeme brzinski ne pregazi.
    Sjetite se svi koji citate ovu stranicu
    kako nas je brzo proslo vrijeme platonske
    ljubavi,ljubavi iz spomenara,zaloga i svega
    sto nas veze za to vrijeme MLADOSTI.
    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
  



Komentar Br.213
Poslao : nerkogalesic
Datum : 06.02.2010.
      UPOZNATI SEBE

      Da mi je upoznati Sebe
       lakse bih dosao
      do Istine o ljudima
      za koji mudraci tvrde
      da ih niko nikada
       upoznati nece.

       Zasto ja zelim
       uraditi posao
      kada o Ljudima 
      i njihovim htijenjima
       niko pametan
      ne zeli trositi vrijeme.

      Mozda zato sto o sebi
      imam veliko misljenje.

       Sada priznajem
        da sam jadan
         da jadniji 
        ne mogu biti.

     ***********************************

      VRIJEME

      Priznajem da sam s zelio
      imati Vlast i puno novca
         a cijelog zivota
         bio sam bez toga
      i vjerujem da ce do kraja
         Zivota tako i ostati.

      Nikada sebi nisam znao
      objasniti pohlepu za Vlascu
         a cijelog zivota
         bio sam bez toga
      i vjerujem da ce do kraja
         Zivota tako i ostati.

       Nikada sebi nisam znao
      objasniti pohlepu za Vlascu
        iako su mi govorili
        da ni dvije ovce ne bih
        mogao uspjesno cuvati,
         a ja zelio da Vladam.

       Prijatelji mi tvrde
        da ni Vlast
         ni novac
        nisu za Ljude
        kakav sam ja,
        i da slucajno
         jednom
        dobijem Vlast
         i novac
        Mene bi brzo 
         nestalo.

        Pored novca i Vlasti
          nikada ni Pameti
        nisam imao dovoljno.

       **********************************

        NECOVJEK

        Prije nego sto je sjeo na kauc
         desetak puta prizvao je
          Boga za svjedoka
         da je dosao da govorimo
         rijecima  Istine i Pravde
         i da su to jedine vodilje
        koje treba da su sa nama.

        Toliko Pakosti i Otrova
        moze stati u jedno Tijelo
       nisam mogao ni pomisliti.
        Zazalio sam sto sam
          ljudskog bice
        jer ovaj kojeg gledam
        je necovjek i stovariste
       Pakosti i najgorih Otrova.

       Vise ne vjerujem hemicarima
      koji tvrde da se najopasniji otrovi 
         cuvaju u malim bocama
       sada vjerujem da se otrovi
       nalaze u ljudskim tijelima.

             Do jutros
           nisam ni znao
         sta sve u Ljudsko tijelo
             moze stati.

       ***************************************

       COVJEK O COVJEKU

       Znam Konjanika koji je
       iz sedla pao zbog Rijeci
      bio sam na sahrani Covjeka
      koji nije poginuo u dvoboju
        rijec ga je odnijela
         sa ovog svijeta
        a imao je ostar mac.
       Snagu i Vrlinu Pobjednika.

       Pradjeda mi je govorio
        da su najbolje Rijeci 
       koje Covjek ne izgovori
       jer Ljudi rane od maca
          operu vodom
         a rane od Rijeci
         ne mogu nicim.

       Covjek je Covjeku
      ono sto vuk vuku nije.

      ***********************************

           ZAKLETVA

     Jos naivni Ljudi svijetom hode
      vjeruju u Lavlju pitomost
      u ispruzenu ruku prosjaka
     plac djecaka zbog jedinice u skoli
      obecanja onih sto zele Vlast
     i Zene koja se zaklinje na vjernost.

          Naivnih i jos Naivnijih .

     Vrijeme danasnje je okretanje sata
       u laznu Proslost i Sadasnjost 
         a sigurno i Buducnost
         jer ispod stabla jabuke
         padaju plodovi tog voca
       a jos nas ima koji Vjerujemo
       u nesto cega odavno Nema.

     Svako se jutro moja komsinica
       zaklinjala muzu na vjernost
       mene njihova ljubav hrabrila
       i nudila mi Zelju u bolje dane.

       Boze sto me naivna stvori.

        Zakletva je za mene
          obicna rijec
       ponavlja komsinica pjevajuci,
          u drugoj varosi.

      ****************************************

      Citajuci ove pjesme nasega Kemala Coce,
      da li ste razmisljali o sebi.
      Jeste li sami sebe ocijenili  dobrom
      ili losom ocjenom.
      Da li ste ikada razmisljali kakvi ste u dusi.
      Da li ste samokriticni ili ne.
      Da li ste ljubormorni na uspjehe svojih
      prijatelja ili rodjaka,uopsteno da li ste
      ljubomorni na ostale Vase sugradjane koje
      ne poznajete.
      Da li zelite pomoci drugima u nevojli,ili
      uzivate u tome da vasi sugradjani pored
      vas propadaju,a da ste vi sretni u tome.
      Zar nije predivno cuti kada neko od nasih 
      sugradjana pomogne nekome u nevolji ne
      gledajuci na korist od te osobe.
      Imamo primjer nase Gare,zar to nije nesto
      predivno pomoci drugima u nevolji.
      Za mene je to nesto predivno,i nesto sto
      bi me ucinilo sretnim da sam nekome pomogao
      u nevolji.
      Da li ste ikada razmisljali da imate Vlast
      kako bi se ponasali,da li biste zaboravili
      sve oko vas osobe koje su Vam pomogle da
      dodjete na Vlast,ili bi te osobe nagradili
      dostojnom nagradom.
      Kako bi se Vi osjecali kao jedan Vladar,
      razmislite o tome.
      Takodjer zamislite da ste veoma bogati,
      a naidjete na prosjaka koji trazi novce
      da prehrani svoju porodicu kako bi ste se
      ponasali da li bi ste mu pomogli,ili samo
      okrenuli glavu kao da ga ne vidite i prosli
      kraj njega,razmislite o tome.
      Takodjer razmislite o tome da li ste  nekome ucinili
      nesto lose,zbog cega je ta osoba zbog Vase
      igre stradala,a Vi uzivali u tome sto je on
      stradao,ili bi ste sa njim zajedno prezivljavali 
      njegovu sudbinu,i nastojali na svaki nacin mu
      pomoci.
      Najvece bogastvo je u covjeku koji zeli u svakom
      momentu,pomoci svakom bez obzira da li tu osobu
      pozna ili ne.
      To je bogastvo koja nema cijenu.
      Razmislite u svemu ovome.
      Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.214
Poslao : Luka kastel@vektor
Datum : 09.02.2010.
Mojoj Marini koja je uz mene 33 godine

Marina ti si

Marina ti si cvijet iz bašte
satkan od najljepših duginih boja
Marina ti si svijet iz mašte
Marina ti si ljubav moja


Ma gdje bili nazdravili
Luka



Komentar Br.215
Poslao : nerkogalesic
Datum : 11.02.2010.
              SMIJTE SE,DJECO!

      Nek smijeh vas putuje svijetom
      neka prelazi s lica na lice
      nek se kotrlja ovom planetom
      dok ne ispuni sve kuce i ulice.

      Nek smijeh sa suncem druguje
      putujuci kroz daljine plave
      neka utjesi srce koje tuguje
      kad vase prenese mu pozdrave.

      Nek smijeh vas svuda se ori
      slaveci zivot na sva zvona
      neka ga bude u svakoj zori
      koju svecano objavi vasiona.

      ******************************

              VOLIM

      Volim kada se u proljece
      probude zaspali vrbaci
      i svaka se gola grana
      pupoljkom njeznim omaci.

      Volim kada u ljetne dane
      sunce vrelinom ojaca
      da zrak od nje zatreperi
      i rijeka provri od kupaca.

      Volim kada se s jeseni
      djaci u svoje klupe vrate
      i svi skolski hodnici
      od glasova njinih ogrlate.

      Volim kada u zimsko jutro
      zabljeste snjezni kristali
      k'o da hiljade malih sunaca
      samo za mene zrcali.

      **********************************

        LJETO U ZAVICAJU

      Let ptice ranoranilice
      kad dan pokaze lice,
      nebo u kristalno plavom 
      nad rasanjenom glavom,
      sputani koraci vjetru
      vec na prvom kilometru,
      leptir na cvijetnoj stazi
      i rijeka koju sunce mazi,
      nevin osmijeh djeteta
      u zelji da s lica odseta,
      oci sto radoscu sjaju
      i glasovi sto pjesmu tkaju-
      ljeto je u mom zavicaju.

      *********************************

          SVIJET IGRE

      Kad moga oca brige more
      i do kasno ne moze leci,
      kad mu celo skupe bore
      ja pozelim tad mu reci;

      -Otvori djetinjstva svoga
      davno vec zakljucana vrata
      i dodji u moj svijet iz tvoga,
      vrati se u svijet igra,tata.

      ************************************

      Taj predivan nevin osmijeh djeteta koji 
      zna iz nas izbaciti sve nase brige i
      probleme i dati injekciju koja samo
      opusta i podmladjuje,kada covjek zaboravi
      sve probleme i vrati se u svoje djetinstvo
      gledajuce te predivne djecije oci,tu
      nevinu djecju igricu u koju mi sami
      dobrovoljno prihvatamo,a to je to sto 
      nam cesto treba.
      Vrijeme je zime u mome gradu u kojem ja sada
      zivim snijeg je uvijek u prolazu,tako da smo
      cesto puta sretni,jer nije u onom obliku,kao
      u nasem rodnom gradu.
      Treba zaboraviti na zimu i nadati se sto brzem
      dolasku najljepseg godisnjeg doba PROLJECA i
      LJETA.
      Treba sanjati toplo vrijeme,jer to vrijeme
      ce uskoro doci,miris cvijeca,zelenu travu,
      divni cvrkut raznih pticica.
      Zivite za skori dolazak narednog godisnjeg
      doba,doba rostilja,kupanja,suncanja,pjesama itd.
      Mnogo pozdrava iz prohladnog snjeznog Saint Louisa.



Komentar Br.216
Poslao : nerkogalesic
Datum : 14.02.2010.
              SJECAM SE BOSNE

              Koliko se sjecam
              ja pripadam Bosni
              tamo me odnesu 
              divna sjecanja
              malo se sjecam
              nekih detalja
              al' znam da je ona
              tamo ostala.

              Zurim al' idem
              sasvim polako
              tiho mi se primicu
              sjecanja brza
              pronaci je mogu
              a i morat cu
              samo me sputava
              prebliza daljina.

              Noci su najteze
              osjecam samocu
              nikom ni rijeci
              izustit ne mogu
              i da se pozalim
              nemam kome
              ja pripadam samo
              sebi i Bogu.

              Ostani mi
              u dubini duse
              tako jedino
              zajedno smo,skupa.
              Ostavis li mene
              pustiti te necu
              necu da mi dusa
              ovdje sama luta.

              **********************************

              DA LI ME SE BOSNA SJECA

              Da li mi se
              Bosna sjeca,
              da li znade,
              za svog sina,
              da li vrijeme,
              rane lijeci,
              je li zivot
              jos milina.

              Da mi te je 
              opet vidjet'
              da osjetim
              miris sjete,
              da te opet
              ludo volim
              jer sam samo 
              tvoje dijete.

              U snu mi se
              stalno javljas
              tvoje sume,
              rijeke,more.
              S tobom zivim,
              s tobom disem,
              sve do neke
              nove zore.

              U meni ces
              uvijek biti
              i kad budem
              dusa stara
              voljet cu te
              s vise zara.

              ********************************

              ONE MOJE I JA

              Moja mi je zemlja
              dala sve
              kad je trebalo,
              a ja joj se nisam
              mogao oduziti,
              kad nas je izvana
              vrebalo.

              Moja mi je draga
              ona zena bila
              kad smo snove sanjali,
              kad smo bili dio nje,
              i u njoj.
              Kad sam trebao
              da joj dam sve.
              Ja nisam imao
              za to snage,
              a poslije sam bio
              ko zna gdje.

              Za onu moju zemlju
              vezu me snovi,
              i price savremene
              bez kraja.
              U njoj su ostali
              da zive oni
              koji su joj dali sve,
              i poneki su ostali prava raja.

              Ne mogu da se sjetim sad
              svih mojih ljubavi
              kojima sam srce krao
              mozda bi mi bilo bolje
              da sam im njihovu slobodu dao.

              Pa da se s vremena na vrijeme
              vratim njoj.
              Da me sreca dvaput ponese,
              da ljubav osjetim pravu,
              ili da zaboravim odakle sam i ko sam.
              Pa da mi sav teret zivota
              vec jednom
              padne na glavu.

              Hocu da se
              vec jednom smirim
              da hodam bezbrizno
              korakom sporim,
              da u njoj,misleci na nju
              svoje korake brojim
              da mi niko ne hoda iza ledja
              da me ne prate,da sam k'o ptica,
              i da se vise nikoga ne bojim.

              ****************************************

              MOJA RIJEKA

              Koliko mi falis
              bistra pa i mutna
              moja rijeko divna.
              Puna uspomena
              sa obala tvojih
              nekada se culo
              pjesme divni zvuci
              sad gitara nijema.

              Setam pored tebe
              samo kad te sanjam
              postala si dio
              mog ranjenog bica.
              Nedirnuta cista
              k'o u davno doba
              samotna si sada,
              kao stara prica.

              Sanjam da te vidim
              cistu plahovitu,
              da mi u snu plovis,
              da se tobom dicim,
              pa da mi dosapnes
              sta ti je u dusi,
              da sam dio tebe
              i u tvojoj prici.

              Hocu da im pricam,
              da te vidjam cesto,
              da u snove moje
              dolazis k'o vila.
              Da mi snovi budu,
              ljubav prema tebi.
              Da mi uvijek budes
              kao sto si bila.

              ***********************************

     Sta mislite koje napisao ove predivne
     stihove,sigurno niko od nas nece to
     pogoditi.
     Sta mislite koliko nasih sugradjana
     iz naseg rodnog grada-BANJA LUKE,
     pise svaki dan neki stih o nasem
     rodnom gradu.
     Koliko imamo nasih banjalucana,s kojima
     sjedimo svaki dan zajedno,a ne znamo
     da su u dusi veliki pjesnici.
     Ljubav prema svome rodnome gradu,
     i onima koji dodju zivjeti u njemu,
     a zavole ga kao svoj rodni kraj,
     i jos tu ljubav pokazu kroz poeziju,
     treba posebno cijeniti i postivati,
     jer to je nesto sto udje u dusu i
     drzi te cijeli zivot,i samo sa smrcu
     izlazi iz nas.
     Kad neko voli nesto sto smatra svojim
     to niko ne moze da zabrani,a kamoli
     da otme,jer to ostaje u nama.
     Radio sam na radnoj obavezi na Ekonomiji
     u Trapistima izmedju Augusta 1993 godine,
     i Marta 1994 godine.
     Mnogo vremena proveo sam sa piscem ovih
     predivnih stihova,i nisam znao da on
     svoju dusu prazni pisajuci pjesme.
     18.Marta 1994 godine dosli su po nas
      na Ekonomiju da nas vode na Dobojsko
     ratiste i od tada pa do izlaska iz
     Banja Luke 7.Novembra 1994 godine
     nismo se vidjeli.
     Nakon 30 dana provedenih u Nepalskom
     Bataljonu ponovo se srecemo u Izbjeglickom
     Kampu Gasinci.
     Nakon par dana provedenih zajedno,takodjer
     sa svim ostalima s kojima sam radio na
     Ekonomiji,ON sa porodicom odlazi u 
     Californiju odnosno Los Angeles.
     Prije nekoliko godina vidimo se ponovno
     na Majskim susretima ovdje u Saint Louisu,
     i ostajemo u telefonskoj vezi.
     Tek prije nekoliko dana saznajem da je
     zaljubljenik poezije,i ove pjesme
     koje citate na ovoj stranici prvi puta
     se objavljuju.
     U narednom periodu ako Vam se svide ove pjesme
     bit ce jos,a nema razloga da Vam se ne svide.
     Njegova supruga Munevera moze prva uzivati
     uzitku jutarnje kafe i poezije njenog supruga
     DZEMKE.
     Vjerovatno znate o kome se radi to je nas;
     DZEMIL-DZEMKO HADZIABDULOVIC.
     Nas Dzemil rodjen je u Banja Luci 26.Juna.1948 godine.
     Osnovnu skolu zavrsio je u Velikoj Kladusi,a srednju
     Industrijsku skolu u Banja Luci.
     U razgovoru sa nasim Dzemkom rekao mi je slijedecim 
     rijecima;
     "Volio sam,volim,i uvijek cu voljeti samo Banja Luku,
     ali sam je morao napustiti 31.Maja 1994 godine.
     Moj grad mi je uvijek ispiracija za poneku pjesmu.
     O njemu pisem kad sam radostan,ili kada to nisam.
     Ne mogu ga napustiti,a i kako bi,jer on je dio mene,
     mada ne zivim u njemu,vec dugo,ali mu se na ovaj,
     ili onaj nacin uvijek vracam.
     Sve o njemu odsanjam,ili dozivim kad odem tamo,
     i nikad mi ga nije dosta.
     NJEGA,VRBASA I SVEGA U NJEMU".
     U narednom periodu malo vise vremena posvetit 
     cemo nasem DZEMKI.
     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
    
        
    
        
               
               
                




Komentar Br.217
Poslao : nerkogalesic
Datum : 14.02.2010.
   Za moga Luku sretna 33 godisnjica braka
   sa zeljom da dozivite jos mnogo godina
   zajedno u zdravlju i veselju.
   Slijedi poklon od mene;

        MARINA-PRLJAVO KAZALISTE

   Na Bozicno jutro,sneno i mutno
   u kaputu ocevom,malcice prevelikom,
   dosao sam na njena vrata,
   da joj kazem bas da odlazim.

   Jer nitko nije znao sakrit suze ko Marina.
   Imala je oci boje vena,boje vena,boje Dunava.
   U je,je,je,boje vena boje Dunava,
   U je,u je,je.

   A ja,ja ne mogu bez nje
   Boze,Boze,spasi me.
   A ja,ja ne mogu bez nje,
   Boze,Boze,spasi me.

   Ja,ne mogu bez nje,Boze,Boze,spasi me.
   A ja ne mogu bez nje,
   Boze,Boze,spasi me.

   *************************************

       MARINA-AZRA   

   Na neku cudnu foru
   Marina misli da zna
   sto sve treba da cini
   u drustvu frajera.

   Suvise je obicna
   i prazan joj je smijeh
   ali nuzda me nagoni
   da spavam s njom.

   Dovoljno je da me vidi
   da mi kaze Miki,kako si
   i vec se osjecam bolje
   odmah je na cesti pozelim.

   Ja sam samo jedan 
   od mnogih koje zna
   sarmiram je uporno
   laskam iz daleka.

   Ona se na nista ne zali
    o nicem nema sud
   ali nuzda me nagoni
   da spavam sa njom.

   Sinoc sam iz stosa
   zazelio na tren
   da bude nesto vise
   da mi postane Frend.

   A Marina ko Marina
   negirala me skroz
   a meni se samo prohtjelo
   da spavam sa njom.

   ***********************************

   MARINA-DJORDJE BALASEVIC

  Marina,tek uz pomoc starih slika
  jos mogu da setim tvoga lika
  i bude se tad neki nemiri zli
  i drugovima pricam da si moja bila ti.
  Sav pijan od te lazi
  ko od dobrog rumenog vina.

  Marina,ti si bila moja plima.
  Marina,svetlo,tama,leto,zima,
  i verujem jos ,u tome je spas,
  i cesto tako smisljam
  neki zivot za nas,
  a tada ,javi mi se stvarnost
  setna ko violina.

  Marina,ja jos iste pesme pevam.
  Marina,ja jos iste snove snevam,
  iz nicega smeh jos stvoriti znam.
  Na kraju svake pesme
  ipak ostanem sam.
  I uvijek cujem kako sumi
  more iz daljina.

  Marina,da l' cemo se ikad sresti.
  Ja ne znam kuda ce nas to odvesti
  i dobro je to sto ne znamo kraj.
  Sad zbogom,necu reci
  da te volim,al' znaj
  Marina,ti si bila moja pesma
  i moja plima..

  ****************************************

    MARINA-STARA VERZIJA

  Vec mnogo dana volim ja Marinu 
  al' njeni hladni pogledi me brinu
  da hrabrost skupim nikad nemam snage
  da mogu tada da joj kazem sve.

  Marina,Marina,Marina
  zar ne znas,da volim te ja.
  Marina,Marina,Marina
  ucini mi da sunce mi sja
  moja slatka mala,ljubav nije sala
  nemoj sa mnom da se salis
  o ne,ne,ne,ne.

  Cim mi ona malo pridje blize
  tad srce moje cak u pete sidje
      i ne znam vise
      kako mi je ime
  odjednom kao da sam sasvim nijem.

 *********************************************

    MARINA-U IZVEDBI 1974 GODINE ROCCO GRANATE

    Mi sono innamorato di Marina.
    Una ragazza mora ma carina.
    Ma lei,non vuol saperne del mio Amore
    cosa faro conquistarle il cuor.
    Un girono i'ho incotrata sola,sola,
    il cuotre mi batteva mille all' ora.
    Quando le dissichela,volevo Amare.
    Mi diede un bacio e l'amor sboccio'...

    Marina,Marina,Marina.
    Ti voglio al piu' presto sposar
    Marina,Marina,Marina.
    Ti voglio al' piu presto sposar.

    O mia bella mora
    no non mi lasciare
    non mi devil rovinare.
    Oh,no,no,no,no,no........

    Jos jednom sretna godisnjica.
    Mnogo pozdrava iz snjeznog Saint Louisa.
      
    

  
            





Komentar Br.218
Poslao : nerkogalesic
Datum : 15.02.2010.
                HOCU KUCI

     Duga ljeta proveo sam vani.
     Moju tugu niko i ne prima.
     U srcu mi otvorena rana.
     U dusu mi se uvukla zima.

     Hocu kuci,jer me neko ceka,
     neki dragi meni bliski ljudi,
     nisam dugo vidio se s njima.
     Znam da dusa za njima mi zudi.

     Moji dragi,sada ste daleko,
     hocu Vama nije vazno kako.
     Moj zivot je prolazna sitnica,
     a ja necu da zivim ovako.

     Kada dodjem zapjevat cu glasno
     nek' me vide,i nek' cuju tugu.
     U tudjini nisam im'o nikog,
     a ljubavi ja ne nadjoh drugu.

     Dragi dome,oronuo stari,
     nisam dugo pred vrata ti stao.
     Svoje drage poljubio nisam,
     dugo tebe domom nisam zvao.

     *************************************

           NOSIM TE U SRCU
          -KAD LIPE ZAMIRISU-

     Ja jos uvijek nosim te u srcu,
     i jos uvijek na javi i snu.
     Ostat ce mi uvijek ljubav tvoja
        BANJA LUKO moja.

     Lipe mirisu,
     i sad u mom kraju
     u proljece kada ljubav zri,
     lipe mirisu.
     U mom rodnom gradu
     u kome su moje ljubavi.

     Daleko se,ne vidjam te cesto.
     Slusam price o tebi,sve znam,
     i uz price opijam se tobom.
     U pricama s tobom nisam sam.

     BANJA LUKO mirisna si lipom.
     Tvoj mi miris,ispunjava dusu,
     ja bez tebe ovdje tuzan zivim.
     Tuzan zivim,i tuzan umrijet cu.

     ***************************************

              BANJA LUCI

     Svake noci,kad usnijem ja,
     u srcu mi je Seher Carsija.
     U snu mi se javis ti,
     pa te pitam,kako si
     Grade voljeni.

     Nekada sam kao mlad
     zavolio tebe tad
     tvoja polja i sljivike,
     lijepe cure i vidike 
     sa Sehitluka.

     Sve aleje i sokake,
     rijeku Vrbas i brzake.
     Pet mostova grada mog,
     to je dio srca tvog,
     meni poklonjen.

     O tebi se pjesme pisu,
     uz uzdahe,suze brisu.
     Ponovo cu opet doci,
     kroz zidine,ja cu proci
     starog Kastela.

     BANJA LUKO, moja vilo,
     moja duso meka svilo,
     dal' je ono stvarnost bila
     il' je samo san.

     **************************************

         BANJALUCKI MOSTOVI

     Kada se nesto hoce da predje,
     onda se prica o mostu i vodi.
     Kada se nesto hoce da predje,
     onda se sanja o slobodi.

     Evo napis'o sam o njima pricu,
     a njihov pocetak nije znan.
     Mostove Ove prelazis samo,
     narocito kad lagano tones u san.

     Seherski most je prvi postao,
     zbog njega je poneki,i uzdah ostao.
     Pomalo drven pa se stocio,
     njega po sjecanju ne bih preskocio.

     Zeleni dican,u zelenom kraju.
     Za njega brinu,k'o za staru raju.
     Godine duge pruza se on.
     K'o da je sjeo na kraljevski tron.

     Sa Gradskim mostom,pocinje sve,
     tuga,radost i nadanja sva.
     On stari stoji,k'o gospodin stari,
     za njega k'o starca niko ne mari.

     Studentski tu je moderan,jak
     za njega znade bas svaki djak.
     Stoji i suti poznata stvar,
     zato sto nije toliko star.

     Rebrovacki eto ima zadnje mjesto,
     i ispod njega svi plove cesto.
     Stoji i bljesti,k'o galeb sivi,
     i njemu se poneko pomalo divi.

     Vrbaski Mostovi i sada stoje.
     Godine radosti i tuge znaju,
     ljubavi prosle i ljubavi nove,
     prolazi njima i ostaju.

     ***************************************

     Koliko ljubavi prema svome rodnom  gradu
     ima u ovim pjesmama.
     Samo rodjeni Banjalucani mogu pokazati
     kroz pjesmu i poeziju ovoliku ljubav
     prema svome rodnom gradu.
     Sjecanja koja su me vratila citajuci ove
     pjesme su nezaboravna.
     Ne moze se zaboraviti miris lipe,koje nema 
     ovdje u Sad-u,ustvari ima,ali nema onaj miris
     sto ima u nasem rodnom  gradu-BANJA LUCI.
     Sjecam se mirisa lipa u mom stanu od pocetka
     Juna pa skoro do kraja Jula.
     Kozarska ulica na Hisetima imala je mnogo 
     stabala lipa koja su predivno mirisala,i
     predivno je bilo sjediti u to doba u basti
     Tri Fenjera,i Orhideje.
     Imali smo u ono doba u istom momentu miris
     lipa i miris pecene jagnjetine,pa vi odlucite
     sta je bilo ljepse,da li pecena jagnjetina ili
     miris lipe.
     Ja bih se odlucio prije za miris lipe.
     Ljepotu Vrbasa i Banjaluckih mostova sto je
     opisao nas Djemko moze opisati samo osoba
     koja stvarno voli i boluje za svojim rodnim
     gradom,ali sta mozemo sudbina nam je odredila
     drugi nastavak zivota ,van naseg rodnog grada.
     DZEMILU HADZIABDULOVICU hvala ti na ovim divnim
     pjesmama kojim si nas podario,da u tvojim pjesmama
     docaramo jedan dio naseg zivota i uzivamo u njima.
     U narednom periodu jos cemo imati prilike susreti
     se sa pjesmama naseg Djemke.
     Mnogo pozdrava iz snjeznog Saint Louisa.  
  
     



Komentar Br.219
Poslao : nerkogalesic
Datum : 19.02.2010.
    Moram da se izvinim nasem Dzemilu
    Hadziabdulovic-Dzemki,na jednoj
    gresci koju sam nehotice ispustio.
    Dzemko nemoj zamjeriti nama STARIJIM
    zaljubljenim starcima.
    Greska je ucinjena na zadnjem pasusu
    pjesme;
       
         DA LI ME SE BOSNA SJECA 

         U meni ces
         uvijek biti,
         i kad budem
         dusa stara.
         voljet cu te
         ONDA VISE,
         voljet cu te,
         s vise zara.

         Moja greska!
         Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.

    
    
      




Komentar Br.220
Poslao : luka kastel@vvektor.net
Datum : 19.02.2010.
Mom Nerki, 
hvala za melodiju od riječi "za moga Luku" ... i ljepotu
postojanja, medjusobnog poštovanja i energiju vulkana, u
slici bez riječi, ali sa mnogo pozitivnih vibracija.

Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.221
Poslao : nerkogalesic
Datum : 22.02.2010.
           BUDJENJE

           Meni je svejedno
           kada se budim
           i kada lijezem
           na vidiku uvijek
           iste slike vidim
           sarene kao torbe
           sto ih Cigani
           nude na svakoj pijaci
           ja vidim dugu kolonu
           ljudi na obali
           koji o prelasku
           na drugu sanjaju
           dok kao i ja cekaju.

           Zato mi nije vazno
           kada se budim
           ni kada lijezem
           moji pogledi
           uvijek su isti
           jer vidim svoje ljude
           kako nekuda zure
           sto dalje od svog postojanja.

           Meni je svejedno
           ali zaboravljam
           da se i te slike trose
           s odlascima
           i da ja ostajem
           bez dijelova sebe
           i dijelova ljudi
           kojih je sve manje
           na mojim vidicima
           kada lijezem
           ili kada se budim.

           I tako svako jutro
           i tako svaku noc
           i tako sve do jednom
           kada ce nestati i posljednja slika.

           ************************************

           DRUGACIJI I GROMOVI

           Da li se i ova zemlja
           u kojoj sada samujem
           nalazi na istoj planeti
           kao i moja koju nocu sanjam.

           Nista ovdje nije kao u Bosni
           cak i gromovi drugacije
           svoju silu prosipaju.

           Ni cvijece ne mirise
           istim mirisom kao ono moje
           sto je ostalo na prozoru 
           majcine sobe da samuje
           pred mojim ocima
           i ja cu se pitati
           uzalud pitati
           imam li zasto
           da se probudim.

           *************************************

           STARA BUKVA KRAJ POTOKA

           Bio sam djecak a ona stara bukva
           susila se na izvoru naseg potoka.

           Za nju su govorili da njeno lisce
           nagovjestava dolazak buducih vremena
           samo treba otici do nje i cuti govor lisca.

           Niko iz nase mahale nije znao slusati
           sapat lisca sa stare bukve
           i zato nismo znali svoju buducnost
           ali sada znamo svoju sadasnjost.

           ***********************************

           IZGUBLJENIK

           Kao da lebdim nad sjecanjima
           kao da setam nad prosloscu
           kao da nisam covjek koji 
           svoje ime i sebe u sebi nosi.

           Kao da sam sebe pitam
           da mi kaze nesto o meni
           i nikako da shvatim gdje sam
           kuda i zasto idem i gdje idem.

           Mozda se prolaznicima cini
           da sam normalan covjek
           koji svojim putem hodi
           a jedino tako o sebi ja ne mislim.

           *************************************

           Stvarno sudbina nas je sviju odvojila.
           Ja shvatam naseg Kemala Cocu pisca ove
           poezije,jer znam da njegov sin zivi 
           ovdje u Saint Louisu,i ima svoju djecu,
           odnosno njegovu unucad,a da on ne moze
           biti ovdje svakodnevno da uziva sa svojom
           unucad,bilo zbog novaca ili zdravlja,a to njemu
           vjerujem jako tesko pada na dusu.
           Nasretnije su porodice koje su zajedno
           dosle u jednu drzavu,i zive zajedno u
           istom gradu ili susjednom gradu.
           Veliko je bogastvo imati ovdje svoju
           unucad i biti na njihovom raspolaganju
           u svakom momentu,opustiti i vratiti se
           u svoju ranu mladost igrajuci se svojim
           unucadima.
           Tu cast imaju moji prijatelji koje ja 
           poznajem Zaja Ceric,Halid Ajanovic,(u
           jednom mjesecu dobio cetvoro unucadi
           od dvije kcerke),Sakib Memisevic i Baisa
           Talic-Domazet,Sirazi,porodica Kreso,jer
           najvece je bogastvo BITI ZAJEDNO odnosno
           zivjeti u istom gradu ili u blizini.
           Zivjeti u Saint Louisu covjek se ne osjeca
           da zivi van svoje domovine,ipak ovdje zivi
           preko 65000 nasih sugradjana,sto nije tako
           sa vecinom mjesta u Americi.
           Prije par dana cuo sam se sa par svojih 
           prijatelja koji su isli u posjetu ustvari
           prosli kroz Banja Luku.
           Od sviju sam cuo isti odgovor TO NIJE VISE NAS
GRAD,
           i na moje veliko cudo,imao sam isti odgovor
           da su ostali vrlo kratko oko 3 do 4 sata,
           vjerovatno vrijeme je ucinilo svoje,a i drugi
           ljudi drugi govor,drugaciji akcenat,drugaciji
           obicaji.
           Mi tu nista ne mozemo uciniti samo sanjati
slatke
           snove,i sjecanja na ono KAKO JE BANJA LUKA
NEKADA
           IZGLEDALA,mozda se nesto dogodi preko noci,ali
           za sada mozemo samo sanjati,i pripremati se za
           mnogobrojne Banjalucke susrete,kao sto je i nas
           u Saint Louisu koji se odrzava svake godine,
           u Maju,a ove godine izmedju 28 i31 Maja.
           Ti skupovi su svake godine sve jaci i jaci,i
           svake godine jacinu i bogastvo nase zajednice
           koja zivi van naseg grada.
           Zato budimo svake godine sve jaci i jaci,i
           prenesimo da nasa mladja generacija zavoli
           nase obicaje i da ti susreti ZIVE VJECNO,
           ja mislim da ce zivjeti vjecno,jer iako
           ne zivimo u Banja Luci mi smo 
           AMBASADORI NASEG LIJEPOG ,NAJLJEPSEG GRADA NA 
           SVIJETU BANJA LUKE.
           Svima koji dolazite ove godine na Majske
           ovim putem zelim sretan put i dobru zabavu.
           Do skorog vidjenja i mnogo pozdrava iz 
                  SAINT LOUISA.
 
            




Komentar Br.222
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.02.2010.
         Danas malo biografije o nasem;
        
          IRFAN HOROZOVIC

  Irfan Horozovic rodjen je Banja Luci 27.Aprila.1947
godine,
  gdje je zavrsio osnovnu skolu i gimnaziju.
  Filozofski fakultet zavrsio je u Zagrebu.
  Bio je urednik Studenskog lista "Pitanja i
putevi",takodjer
  odgovorni urednik u izdavackoj kuci "Novog glasa" u Banja
Luci.
  Momentalno obavlja posao urednika BZK"Preporod" i glavni
je
  urednik lista "Zivot".
  Naravno zivi u Sarajevu,kao mnogi nasi Banjalucani.

  Napisao je slijedece dramske tekstove
  koji su izvodjeni na radiu.

  1)1968 godine-SESTA SMRT BENJAMINA TALHE,
  2)1972 godine_ZADOVOLJSTINA,
  3)1973 godina-KUBUROVIC,
  4)1991 godina-POSUDJENA RECENICA.

  Napisao je slijedece dramske tekstove
  koji su izvodjeni u pozoristima.

  1)1970 godina-RUZICASTA UCITELJICA.
  2)1977 godina-SOBA,
  3)1980 godina-PEHLIVAN ARIF TAMBURA,
  4)1985 godina-SEREMET,
  5)1998 godina-PROBA.

  Neki od tih tekstova su prevedeni i igrani
  u Svedskoj i Poljskoj.

  Dobitnik nagrada;

  1)1972 godina-SEDAM SEKRETARA SKOJA,
  2)1980 godina-NAGRADA GRADA BANJA LUKE,
  3)1988 godina-NAGRADA UDRUZENJA KNJIZEVNIKA BIH-E, 
  4)1988 godina_NAGRADA ZA NAJBOLJU DJECJU KNJIGU,
  5)1998 godina-NAGRADA DRUSTVA PISACA BIH-E I DRUGIH
NAGRADA.

  Zastupljen je u brojnim antologijama pripovjetke,poezije
  i drame te prevodjen na vise jezika.

  Napisao je slijedece knjige pjesama;

  1)1969 godina-ZVECAJSKO BLAGO,
  2)1980 godina-TESTAMENT IZ MLADOSTI,
  3)1997 godina-KNJIGA MRTVOG PJESNIKA.

  Napisao je slijedece drame;

  1)1968 godina-SESTA SMRT BENJAMINA TALHE,
  2)1970 godina-RUZICASTA UCITELJICA,
  3)1972 godina-ZADOVOLJSTINA,
  4)1985 godina-SEREMET,
  5)1991 godina-POSUDJENA RECENICA,
  6)2000 godina-IZABRANE IGRE.

  napisao je slijedece price,romane i pripovjetke;

  1)1972 godina-TALHE ILI SEDRVANSKI VRT,
  2)1970 godina-SOBA-groteska,
  3)1971)godina-TANKA KATANKA-farsa za djecu,
  4)1979 godina-SALON GLUHONIJEMIH KROJACICA,
  5)1983 godina-KARTA VREMENA price-roman,
  6)1984/1985 godina-NOCNE CEREMONIJE prica,
  7)1995 godina-VAUVAN roman za djecu,
  8)1987 godina-BEA kratki roman,
  9)1988 godina-MADJIONICAR IZ PRIJESTOLNICE DOMINA
                pripovjetka za djecu,
  10)1988 godina-KALFA roman,
  11)1991 godina-ILUZIONISTOV GROB I LEBDECA ZENA price,
  12)1994 godina-PROGNANI GRAD price,
  13)1995 godina-BOSANSKI PALIMPSEST price,,
  14)1995 godina-SLICAN COVJEK roman,
  15)1997 godina-OBLAK CIJA LICA PREPOZNAJEMO
                 izabrane price,
  16)1998 godina-INSPEKTOR VRTNIH PATULJAKA
                 roman za djecu,
  17)1998 godina-PROBA dramolet,
  18)1998 godina-BERLINSKI NEPOZNATI PROLAZNIK roman,
  19)1999 godina-PRODAVNICA NOZEVA price,
  20)2000 godina-IZABRANE PRIPOVJETKE sejtarica,
  21)2000 godina-FILMFIL roman,
  22)2000 godina-IMOTSKI KADIJA roman,
  23)2000 godina-TRI SABAHUDINA tragicna komedija.

  Irfan Horozovic izdao je 1997 godine knjigu pjesama
  pod nazivom;Knjiga mrtvog pjesnika;

       BALADA O PEKARU

       Sinoc su odveli pekara
       iz naseg malog sokaka.
       Pekar je pekao kruh svima
       i brasnjav je bio sred mraka.

       Kazu da je imao blaga
       kucu od kruha,zenu i kci.
       Nahranili su njime mozda
       ledene zube gladne noci.

       Od starog kruha i od zebnje
       sokak je sad cekaonica
       videc pekara u zrcalu
       svako se sjeca svoga lica.

       I kad si s njim i kad je prosla
       uspomena je vjecno strasna
       a mali sokak sto se rusi
       zri opet u mirisu brasna.

       Veceras ce doci po mene
       jer sam poznavao pekara
       zapisivao nase snove
       i sve sto se dogodilo s nama.

       **********************************

               SKRITA

       Svoje smo pjesme zaboravili
       duboko u podrum zabravili.

       Kad je oluja krov nas srusila
       iz podruma se pjesma zacula.

       Prepoznali smo je-Beskucnici
       pronasli znak u njoj-ponornici.

       Sad se po svijetu s nama vuce 
       kao dim iz nevidljive kuce.

       *************************************

             DZAMIJA 

         Probili su njene grudi
         usred noci.Tenkovima.
         U hram usli sto ga zudi
         mrznja njina vjekovima.

         Mujezin se u snu naso
         na Munari sa oblacima.
         Kad je bombe sat izaso
         koraknuo k nebesima.

         U izgnanstvo kad su posli
         iz mahale njeni ljudi
         kraj ruine svi su prosli,
         kam stavili pokraj grudi.

         Sad putuje razgradjena
         u toplini mnogih ruku
         kao da je tek vidjena
         u nebeskom svome zvuku.

         I mujezin mali njezin
         skriva se u dlanovima
         sasma tiho uci ezan
         da nikome nije zima.

         Iz pamcenja ona raste.
         Svjetlost njena od zvijezda
         dodiruje krila laste
         sto putuje do gnijezda.
 
         **********************************

         Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.     




Komentar Br.223
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.02.2010.
   Jos jedno Banjalucko dijete koje svoja
   najbolja djela ostvaruje van svoga 
   rodnog grada.
   Jos jedan nasljednik iz porodice Horozovic
   ide istim putem.
   Radi se o AJNUSI HOROZOVIC,koja je rodjena
   11.Jula.1952 godine.
   Diplomirala je Pedagosku akademiju u Banja Luci
   odsjek maternji jezik i knjizevnost.
   Bavi se pisanjem prica ,pjesama i slikanjem.
   Priredila je cetiri samostalne izlozbe
   ulja i akvarela.
   Takodjer se bavi dizajnom,oprema knjige ,plakatiranjem
itd.
   Zivjela je u Banja Luci do rata,sada zivi u Sarajevu.
   Clan je drustva pisaca Bosne i Hercegovine.
   Najbolja djela;
   1)1986 godina-LUTKINE IGRACKE,
   2)1987 godina-DIJAGRAM NOCI,
   3)1991 godina,zadnja knjiga izdata u Banja Luci
          prije rata-SUTNJA S PROREZIMA ZA OCI,
   4)1996 godina-SKRILA SAM SE U SVOJE RUKOPISE.

   **************************************

             SLOVA

             Pahulje rastapaju slova
             postaju crna lokva
             sledjeni papir
             guzva se u misao.

  **********************************************

             CRTEZ

             Prst nacrta pticu na
             zamagljenom staklu.
             Odletje staklena ptica.

  *********************************************

             NEBESKI PROZOR

      Samo nebeski prozor svijetli nocu
      suza spira prasinu vremena
      uski vrat poradja pokret
      kruzi u vrtlogu tame
      vjetar razbija staklo
      staklaste suze paraju vid
      kradu zveket prelomljenih sjena
      otrgnut cu zamrsenu igru s  ploce cela
      i skriti paucinu
      talasi ce setati po plafonima
      trazeci paukove.

     ***********************************

            SLIKA

            Siva sjena
            smije mi se luda
            rukama te hvata
            ti si sad luda
              PAUK.

            Puze pauk preko zida
            cvrsto se drzi za svoju sjenu.

            ************************************

            Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.





Komentar Br.224
Poslao : nerkogalesic
Datum : 02.03.2010.
     Prije nekoliko dana na ahiret se preselio
     brat nase Nasihe Kapidzic-Hadzic,zao mi
     za sve nase Banjalucane kojih je svaki dan
     manje i manje.
     Danas cemo se vise posvetiti biografiji
     nase Nasihe Kapidzic-Hadzic,ali samo
     biografija bez pjesama.
     Koliko mi uopste znamo o nasoj Nasihi,
     a svi bi voljeli vise znati o njoj.
     Nasiha Kapidzic-Hadzic rodjena je
     u Banja Luci 1931 godine.
     Osnovnu i srednju skolu zavrsila je u 
     Banja Luci,a Filozofski fakultet u Beogradu.
     Poslije zavrsetka fakulteta prvo zaposlenje 
     dobija na Banjaluckoj gimnaziji,kao profesor.
     Zatim slijedi posao urednika o Obrazovnom 
     i djecjem programu Radio Sarajeva.
     Zavrsetak svoje radne karijere okoncava u
     Izdavackom preduzecu "Veselin Maslesa",na radnom
     mjestu urednika edicije za djecu i omladinu.
     Nasiha Kapidzic-Hadzic pise za djecu poeziju,
     poetsko prozne zapise i dramske tekstove.
     Njeni pjesnicki i prozni radovi uvrsteni su
     u niz Antologija i Citanki za osmogodisnje skole.
     Za stvaralacki rad dobila je  slijedeca priznanja;

     1)DVADESETSEDMOJULSKU NAGRADU,
     2)SESTO APRILSKU NAGRADU GRADA SARAJEVA,
     3)NAGRADA ZMAJEVIC DJECJIH IGARA,
     4)NAGRADA "VESELIN MASLESA"KOJU DODJELUJE BANJA LUKA,
     5)DVIJE GODISNJE NAGRADE IZDAVACKOG PREDUZECA
               "SVJETLOST".

     Zivi i radi u Sarajevu.

               PJESME;

     1)1962 GODINA-MASKENBAL U SUMI,
     2)1965 GODINA-VEZENI MOST,
     3)1971 GODINA-SKRIVENA PRICA,
     4)1971 GODINA-MASKENBAL U SUMI-DOPUNA,
     5)1972 GODINA-POSLANICA TIHA,
     6)1975 GODINA-OD TVOG GRADA,DO MOG GRADA,
     7)1977 GODINA-SARE DJETINSTVA,
     8)1981 GODINA LILIPUT,PJESME,
     9)1984 GODINA-TRCIMO ZA SUNCEM.

         SKOLSKE KNJIGE;

     1)1970 GODINA-OD ZMAJA DO VITEZA,
     2)1973 GODINA-KAD BI BILA MALA-POETSKE PROZE,
     3)1981 GODINA-LETE,LETE LASTE,
     4)1982 GODINA-KRILO I SAPA-OLIMPIJSKA SLIKOVNICA
     5)1982 GODINA-VUCKO I CRVENKAPICA-SLIKOVNICA.

         OSTALO;

     1)1974 GODINA-SAN O LIVADICI-RADIO IGRA,
     2)1975 GODINA-GLAS DJETINSTVA-RADIO IGRA,
     3)1978 GODINA-GLAS DJETINSTVA-RADIO IGRA,'
     4)1986 GODINA-PJETLIC,SVRAKA I PROLJECE.

     Jos jednom porodici Kapidzic iskreno saucesce,
     a nasoj Nasihi,jos mnogo novih pjesama odnosno
     djecjih poezija,proznih zapisa i dramskih tekstova.
     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 




Komentar Br.225
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.03.2010.
        Veceras imate cast uzivati u pjesmama
        Behije Saracevic,koje sam dobio od 
        mog Ahbaba Mensura Hatica iz Brckog,
        koji vodi svakodnevni program na
        Radio Saint Louis.
        Mema specijalna zahvala na ovim
        divnim pjesmama.

               LIJEK

        Mnogo je bilo dana
        mnogo je bilo rana
        mnogo je bilo godina
        mnogo je bilo gorkih 
        istina......
        Mnogo mi puta drhtase
        grudi,
        mnogo mi srce,cijepase
        ljudi......
        Mnogo sam se kajala,
        mnogo grijesila,
        i hladnom smrcu
        sebe tjesila..........
        Ali jedne noci,
        otvorih sirom oci,
        i cuh,zvuke sonete,
        za dusu jedne poete.
        To je bila dobra vila,
        spasiteljka moja mila,
        lijek za rane rekla mi je,
        da se on u mojim,
        pjesmama krije...

        ***********************************

          OBRISAT CU

        Danas u 11 sati prije podne,
        obrisat cu proslost davnu,
        obrisat cu staru ranu.
        Obrisat cu sve sto bjese,
        necu vise da me tjese....

        Izbrisat cu staru sebe,
        necu da mi srce zebe,
        u zivot cu krenut novi,
        bez tuge,bez suza i boli.

        Hocu i ja zivot da zivim,
        hocu svemu da se divim,
        hocu od smijeha da placem,
        hocu od srece da skacem.

        Zamolit cu svo mirisno cvijece,
        da me opiju,i pokazu put srece.
        Leptira cu posuditi da me prati,
        do cilja dovede,i neka se vrati.
        ****************************************
        Moram se opet vratiti u nasu Bosnu i
        na one divne dane kada nas nisu
        interesovala dogadjanja van nase zemlje.
        Mozda je tako bilo bolje,jer mislili smo
        da je zivot u nasoj bivsoj drzavi dosao
        do SAVRSENSTVA,ali to je bila nasa 
        najveca greska,ali sta mi tu mozemo
        nismo mogli nista promijeniti,i sada
        nam ostaje da zivimo od starih uspomena.
        Kako nasa Behija rece u pjesmi Lijek,
        mozda i jeste najveci lijek citanje
        pjesama,uzivanje u ljepoti kazivanja
        pjesnika,cija poezija nas unese htjeli
        mi to ili ne u sam srz pjesme,gdje treba
        covjek da se opusti i uziva u poeziji,
        razmislja sta je pjesnik htio docarati,
        u svojim stihovima,i biti dio njihovih
        dogadjanja.
        Da li vi ikada razmisljate i u jednom 
        momentu kada se nalazite u prirodi da
        u tom momentu,budete PJESNIK,i nesto
        napisete sto vam se svidjelo,jer svak
        od nas u svome tijelu ima taj osjecaj
        samo treba ga probuditi.
        Zar nije divno proljetno divno jutro,
        a vi se nalazite na jednom proplanku 
        okruzeni sumom.
        Udisete duboko taj divni jutarnji
        vazduh koji ulazi kroz vase tijelo,
        i u jednom momentu postajete snazniji
        stapate se sa prirodom,i osjecate miris
        cvijetova,lagani povjetarac koji vam
        kvari frizuru koju ste toga jutra tako,
        dugo ispred ogledala,cesljali,ali vama
        to ne smeta,cak vam godi,to milovanje
        vjetra na svjezem divnom proljetnom jutru.
        A onda sa svih strana cujete pjevanje
        pticica,koje u vama stvaraju moc da
        imate osjecaj da ce te poletjeti,a
        sve vrste pticica pjevaju drugaciju
        pjesmu,i vi vidite ispred sebe Filharmoniju
        koja sviraju najlepse pjesme,o kojima mozete
        samo sanjati.
        A onda vas trgne sum grmlja,i gle jedan 
        mali zecic igra se ispred vasih ociju,a
        vas ne vidi jer ste za njega nevidljivi posto
        ste spojeni sa prirodom.
        A iz drugog grmlja pojavljuje se lane koje
        pase lisce sa grana,pa dodje kod vas da
        vas ljubi.
        To je nesto predivno i probajte se jednom
        kada odete u prirodu da se stopite sa njom,
        da zaboravite toga momenta sve probleme,
        sve lose trenutke koje ste prosli u proslosti,
        i opustite se sami u prirodi bez ikoga ko bi vas
toga
        momenta mogao ometati. Kada se stopite sa njom,
        vjerujte poslije toga cete se bolje osjecati.
        Bit cete svjeziji,odmorniji,i spremni za jace
        poduhvate koje vas ocekuju,poslije povratka
        iz prirode, kuci.
        Jedan dan u prirodi provedite bez rostilja
        i pica,samo opustanje ustvari prepustanje
        prirodi.
        Nemojte mi zamjeriti,previse sam se raspricao
        i ne znam kad bih zavrsio,ali ima drugi put.
        Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.  
        




Komentar Br.226
Poslao : nerkogalesic
Datum : 08.03.2010.
  Vratimo se ponovo na nase divno djetinstvo,
  momkovanja i sastanaka u parkicu,pored fontane
  ili spomenika,ispod kojega su pali mnogi prvi
  poljupci i prve izjave ljubavi,neke sa sretnim
  zavrsetkom a neke sa....
  Na vrh spomenika bila je i sada postoji jedan kip
  krupnog covjeka sa brkovima,koji je obisao cijeli
  svijet sa Banjaluckih razglednica koja se nije
  mogla zamisliti bez njega.
  Kada sam bio u ranoj mladosti cesto puta su me strasili
  sa tim divom,medjutim kasnije sam saznao njegovo ime
  i istorijom toga brkajlije.
  Svi mi znamo sta pise na tom spomeniku,ako ste zaboravili
  evo stiha za sjecanje;
  " Ko iskreno i strasno ljubi istinu,i otadzbinu,
  slobodan je i neustrasiv kao bog,a prezren
  i gladan kao pas".

  Naravno rijec je o nasem Petru Kocicu.

  Petar Kocic rodjen je 1877 godine,godinu dana poslije
  Austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine,godinu
  dana prije Berlinskog Kongresa,na kojem je uprava nad
  Bosnom i Hercegovinom,umjesto dotadasnje Turske Carevine
  prepustena Austrougarskoj.
  Znaci 28.Juna.1877 godine rodjen je Petar Kocic,u selu
  Stricici na Zmijanju,na planini Manjaci kod Banja Luke.
  1)Osnovnu skolu ucio je u Manastiru Gomjenica.
  2)Gimnaziju je poceo uciti u Sarajevu,a zavrsio u
Beogradu.
  3)Filozofiju je ucio u Becu.
  4)Nakon zavrsetka Filozofije u Becu radio je kratko
  kao nastavnik u Skoplju.
  5)1906 godine radio je kao cinovnik "Prosvete",ali je
ubrzo
  otpusten zbog ucesca u Radnickom strajku i protjeran
  u Banja Kuku.
  6)Uoci Aneksije Bosne i Hercegovine od Austrougarske,Petar
Kocic
  pokrece list"Otadzbina", u Banja Luci sa osnovnim planom
  borba protiv Austrije i borba protiv ostataka Feudalnog
ropstva.
  Bio je veoma omiljen u narodnim masama,pa je izabran i za
  poslanika Austrougarskog provincijskog Bosanskog Sabora
  u Sarajevu.
  Zbog svojih nastupa cesto je bio hapsen i krivicno
gonjen.
  Svoje celijske dane provodio je u zatvorima u Banja Luci
i
  Tuzli.
  Uoci Prvog Svjetskog Rata bio je dusevno rastrojen i
  doveden u Beograd na lijecenje,u dusevnu bolnicu,
  gdje je umro 27.Augusta.1916 godine.

  Petar Kocic napisao je vise pripovjedaka;

  1)S planine i ispod planine,
  2)Jauci sa Zmijanja,
  3)Jazavac pred sudom(Pozorisni komad),
  4)Sudanija,
  5)Jablan,
  6)Mrguda,
  7)Djurini zapisi.

   Prva knjiga pjesama Petra Kocica stampana je
   1897-1898 godine;

   PONOCNI ZVUCI

   Od ponocne slatke case
   Kad caruje anoz'o mira
   Kad bolnik sa postelje,
   Tuzno jekne moja lira.

   Zasto cici tako pozno,
   U svecane mirne case-
   Kad ni zefir,tihe noci
   S mekim cvijecem ne igra se?

   Da podignu crni veo.
   Sa proslosti moje sretne,
   Sto u mracnom grobu trune,
   K'o u zimu ravni cvjetne.

   Oh, vrati me,pjesmo mila,
   Na obzorje proslih dana,
   Da s visine Srebrno zracne
   Bacim pogled duz poljana.

   Gdje u sretno pjevah doba,
   U zanosu burnih snova,
   A gdje sada tuzno lezi
   Potavneli niz grobova.

   ************************************

   Iste godine 15.Marta.1898 godine
   izdata je u Beogradu druga pjesma;

   PROLETNI ZVUCI

   S poljana vlaznih umorne zemlje,
   Koprena zima tiho se dize,
   I bujno doba proleca zeljnog
   U carima ljupkim na zemlju stize.

   Na plavom nebu sunasce drhce;
   Proletne pesme zvuci se ore-
   Podmladjen zivot siri se,buja
   Kroz pusta polja i neme gore.

   Kristalni potok srebrnim tokom
   Nestasno plavi proplanke cvetne,
   Ljubica plava gde slatko sneva
   Lanosne snove mladosti sretne.

   U setnom skladu priroda jeca,
   I bolno prica prolecu bajnu,
   K'o njezna majka cedascu svome,
   Okrutne zime nesnosnu tajnu.

   "Pridruz' se i ti",velis mi,druze,
   "Uskrosloj pesmi"prirodne'budne- 
   Tamo ces naci u cistom hramu,
   Osvestan venac uteha zudne".

   Kada mi rodu slobode sine,
   I blesne  mocno kroz veo mracni,
   Onda ce srce grliti s pesmom
   Prolece ljupko predela zracni.

   Al' danas za me utehe nema,
   Prolece samo ,o , druze mili,
   Niz bledo lice suze mi mami,
   Dokle mi narod u ropstvu cvili.

   **********************************************

   5.Augusta.1899 godine,Petar Kocic iz Sarajeva
   svojoj djevojci,buducoj supruzi napisao
   je slijedece stihove;

   Spustivsi glavu ne moje grudi,
   Plakala Ti si,nevino cedo,
   A tvoje njezne i bujne vlasi,
   Skrivahu lice, turobno,blijedo.

   I ja sam plak'o,gledeci tebe,
   I bujni potok suza je tek'o,
   Ali sam ipak presrecan bio,
   Jer ljubav sam za ljubav stek'o.

   Ja te ljubim divni stvore,
   Ljubicu te vrelim zarom,
   Dok me smrca ne ugrabi,
   I rastavi s tvojim carom.

   Ali ni grob nece moci,
   Ugasiti ljubav svetu,
   Koju gajim u svom srcu
   Prema tebi ljupkom cv'jetu!

   Kad posjetis moj grob hladni,
   Cuces rijeci o ljubavi,
   Sto ti zbori tavna humka,
   Cvijete lijepi i ubavi.

   ***************************************

   1899 godine objavljena je i druga pjesma
   napisana u Becu,a objavljena u "Bosanskoj vili".

   POSLJEDNJA SUZA

   Klonule su mlade grudi,izumrli osjecaji,
   A u oku ispijenom posljednja se suzu sjaji.

   Izcezli su mili snovi,a zivot mi kao sjena,
   Sa slomljenim duhom luta kroz poljane uspomena.

   Kad zastanem,sav zadrhtim,jer se svuda
   Groblje stere,
   Groblje sveto slatkih nada,groblje sveto 
   Zarke vjere.

   Zanesen se i jauknem na zgaristu ideala,
   I spustim se s gorom tugom gdje j'
   Posljednja nada pala.

   Svuda pustos,nigdje znaka,da se siri 
   Zivot danka!

   Sledilo se,izumrlo u grobni vjecna
   Sanka.

   I posljednja suza pade na grobnicu
   osvjestanu.

   Ostavljajuc' bjedni zivot izmucenom
   Sirotanu.

   *************************************

   Jos jedna pjesma izdata je 1900 godine

   BAR TAD HOCE L'.....

   Usanuce,oganj mladalackog zara,
   Izumr'jece snovi idealnog doba,
   I nadanja hram ce srusiti se sveti,
   I narucje n'jemo otvorena groba.

   Kitnjaste ce ravni precvjetati tuzno-
   -Na proplanku srece i spokojstva mila,
   Zavladace sumor i gavran ce crni
   Sa rapavim krikom rasiriti krila.

   Osvjestani v'jenac sa uvelim cv'jecem
   Na zaranku zica zadrhtace bono,
   A s crkvice male sa pregorkom tugom
   Posljednju ce pjesmu zajecati zvono.

   Kroz doline tavne i poljane cvjetne,
   Gdje se Oltar sveti uspomena dize,
   Objavice zvuci neutjesne pjesme
   Da duh strasni s gromom razorenja stize.

   Bar tad hoce l',djevo,ti prebolni zvuci
   U grudima tvojim od mramora hladna,
   Probuditi tugu,da zajecas gorko
   Na zalasku sunca mog zivota jadna!?

   **************************************

   NASTAVIT CE SE.

   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 
   




Komentar Br.227
Poslao : nerkogalesic
Datum : 11.03.2010.
   Drugi dio biografije Petra Kocica.
   Vratimo se na 70-80-e godine u Banja Luku.
   Sjetimo se pokojnog Vlade Zeljkovica koga
   svi znamo( starija generacija),kao
   Davida Strpca,ustvari koji je po meni
   bio najbolji glumac u ulozi Davida Strpca,
   odnosno predstave koja se cesto izvodila na daskama
   Banjaluckog pozorista,i koja se zvala;
   "Jazavac pred sudom".
   Evo da se podsjetimo malo te predstave
   David Strbac;
   Kako sam budalast,more biti da bi i to ucinio....
   E,cekaj blentavi Davide!
   Sto si posrnuo k'o prase u surutku?
   Poce me jednom zena tuci.
   Uhvati me za grlo da me udavi.

   Suti marvo jedna!To je lako reci.
   Eto i ja velim.
   Kome ti to velis magarce!
   Dok jadni,tezak svjesti Vas
   Red i zakon,a Vi odma i ti si.
   Lud,ti si budala.....
   Zar ja cetrdeset gradi budalast?!
   O,mlogo,pobogu,braco!
   Pa koliko ste onda Vi.

   Zdravo mirno,gospodin da ste,ili........
   Bolan,bolan,ja bi krvi svoje,
   Ako je snazna i otrovna ko zmijski ujed,utocio
   nasoj premilostivoj Zemljinoj vladi......
   O,kako tuzno suste cemerni kukuruzi!
   Rekao bi co'jek,da uzdisu za
   Osvetom i pravdom.

   *******************************************

   Slijedeca pjesma napisana je u Becu 1900 godine,
   a izdata u Bosanskoj vili 1901 godine;

   POTOCIC

   Potocic je davno zasto
   I ne krece mlinskog kola,
   Sto u ledu tuzno cuti,
   Kao izraz teskog bola.

   Preko sljunka talasicici
   Sa zanosom pjesmu vise,
   Raznosise slatke zvuke,
   Pa se bono zaledise.

   Ne cuje se pjesma tiha,
   Na valima da zabruji-
   Potocic je davno zasto,
   Kroz sumarke vis ne huji.

   Oh,da mi je da zasumi
   Kroz mirisne,cvjetne ravni,
   Sto ih sada obavija
   Magloviti veo tamni.

   Ali led je grudi stego
   I srebrne vale zbio-
   Povrh njih se kristal-V'jenac
   vjecne tuge uhvatio.

   Ne tugujmo,potocicu!
   Zivot nam je slatka nada,
   Sto nas krijepi i uzdise
   iz ponora gorkih jada.

   Kad s' osmjehnu Majski dani
   Pricacemo bole svoje-
   Kad mlinarka mlada dodje
   Potocicu-srce moje!

   **************************************

   Jos jedna pjesma napisana je u Becu 1901 godine;

   U odbljesku bl'jedih zv'jezda,sto s visine
   tuzno sjaju.
   Pod pecatom razorenja n'jeme humke pocivaju.

   Svud tisina mrtva vlada pod okriljem 
   blage noci.
   Samo gdje kad k'o da jekne boni jauk
   u samoci.

   Laki listak sa grancice,sto ga vjetric
   s bolom krece.
   K'o da tugu slatku budi sa spomenom 
   davne srece.

   On sumori pjesmu nocnu nad humkama
   davnih snova.
   Sto ih krije mracnim velom potavnjeli
   niz grobova.

   Njezni zvuci zatreptere i jauk se boni cuje.
   K'o da slusam glas utjehe,sto kroz
   ponoc odjekuje!

   "Ozivice mili snovi,uskrsnuce
   slatka nada.
   I jeknuce pjesma zvucna na gitari
   vjecna sklada".
   Zanese se srce bolno,opijeno
   pjesmom milom.
   Sto je sumi laki listak pod ponocnih
   tavnih krilom.

   Okicena ljupkim v'jencem,na mene 
   se proslost smije.

   Docarava prosle dane i vjerom mi
   grudi grije.

   Ali java,kleta odjedanput sve porusi
   i uskrsnu crnu sumnju u ranjenoj
   mojoj dusi.

   Svud ruine,razvaline,minulog milog
   doba-
   U odbljesku bl'jedih zv'jezda 
   svjetluca se grob do groba.
  
   *****************************************

   Sa ovim zadnjim stihom zavrsavam kratku
   biografiju nasega pisca Petra Kocica.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.   




Komentar Br.228
Poslao : Luka kastel@vektor.net
Datum : 11.03.2010.
Mojoj Marini, umesto jorgovana iz bašte moje majke

Moja je Marina
čaša vina
kojom se nazdravlja
rodjenje sina
ona je pjesma
iz davnina
nastala uz bokal
staroga vina

Ma gdje bili nazdravili!
Luka



Komentar Br.229
Poslao : Luka kastel@vektor.net
Datum : 12.03.2010.
Moj nikad prežaljenoj Gospi

Imala je samo četrdeset četiri
nikad neću moći sa tim da se pomirim
jedino moj Bože da okrivim tebe
zašto uvijek najbolje uzimaš za sebe
jedino moj Bože da okrivim tebe
zašto uvijek najbolje uzimaš za sebe

Luka
Ma gdje bili nazdravili



Komentar Br.230
Poslao : nerkogalesic
Datum : 12.03.2010.
         TRAGOVI
 
   Gdje si skrila sanje
   zemljo bez obrisa.

   Zar svoju rodjenu djecu
   u utrobu vracas.

   Gledaj nam stopala
   gdje god se pojavimo
   krvi iz njih kapa.

   *********************************

   SOBA SRED VRTA

   Ostala nam je tvoja soba sred vrta,
   poruzrelo stablo jabuke,desni zid,
   davno sjecanje,lijeva strana oraha,
   meka zelena ljuska, sum potoka,
   ispod zemlje miris ruza i pokoja,
   uvela letica razbacana sred vrta.

   Samo vjetar nosi nase prisustvo,
   sred tla i sjeta kao kusnja jela.
   Kad odbacujemo kostunjave
   oklope zrelog voca i slast okusa,
   osjecamo na vrhu jezika misao
   ostanka.Otvara se jedna linija
   Tvog malog,tek rodjenog dlana,
   laserska zraka Tvog malog oka,
   slika sred neba,krov nase kuce,
   mi smo jedno bice te svjetlosti.

   *****************************************

   NOC KOJU SAM ODSANJALA

   MAJCI I OCU

   Vozim se vlakom kroz mrak
   zaustavlja se u mracnoj kuci
   izlazim iz kupea,ulazim u sobu
   siluete sjede za stolom,
   na tanjirima oblacni oblaci
   otac sjedi na seciji
   otpuhuje bijele dimove,
   u sobi pocinje padati snijeg
   odgurnuh tamnu veceru,
   tanjir se razbi kraj bratove stolice
   on se skripavo nasmija,
   nase majke na ovom svijetu nema
   svijeca je na stolu dogorjevala
   otac za sebe rece majci,
   -Zeno moja kupit cemo djeci kruh-

   sasijece me misao poput sablje
   majko moja toliko si topla,
   zar cigarete na ocevim usnama dogorijeva,
   sestri ispadose iz duse dva bolna uzdaha,
   pometoh pepeo sa poda,skripav smijeh
   i dva bolna uzdaha,uzeh sibice te spalih
   san o kuci u kojoj nas vise nema.

   ********************************************** 
   
   REZBARI

   Tmina pokrece ruke mrtvih rezbara
   oni stare ormare
   dube samo nocu
   zato ormari s vremenom postaju dublji.

   Tmina pokrece oci rezbara
   oni stare ormare 
   dube pogledom
   dubina izdubljenog drveta
   osjeca se opipom jagodica.

   Svjetlost mjeseca spira pokrete rezbara.

   Nema prozora
   samo crtezi obzorja
   sto za ruke drze trome sjene.

   *******************************************

   PIRAMIDA

   Kroz piramidu glavom do noznih prstiju
   disati pravilno,bez panike,bez straha.
   Uspon kroz tminom zacaran procjep
   prst smrti slijediti i stici
   prisjecajuc se davnih koraka
   sto tako gromko odzvanjaju i tjeraju
   stopala znanim uspomenama.
   Osjeti lutaju,ne pokleknuti,
   treba stici,do vjecnog boravista,
   izdignem kicmu,a odaja struji,
   to je poruka, pomislih,da
   u grobnici faraona nema 
   pupcani plac,to harfa u stomaku titra.

   Svila sam koljena u lotosov cvijet
   na kamenom uglu faraonove grobnice
   zica harfe,cisti zvuk kroz muk
   piramide,
   jeci Vasiona,
   svi moji preci oglasise se dahom,
   zadrzah strunu
   dah blago klonu
   i harfa,sve pretke,kao marionete,
   o jednoj zici zadrza na nebeskom svodu.

   ********************************************

   Ovo je nesto fantasticno,ova divna poezija
   hrani mi dusu,daje snagu za duboko razmisljanje,
   i shvatanje sta je nasa Ajnusa Horozovic htjela
    u svojoj poeziji nama svima koji volimo poeziju
   docarati.
   Ja bih Vas molio da vise puta procitate ove stihove
   i razmislite o svome zivotu.
   Hvala nasoj Ajnusi na ovom divnom poklonu.
   Kakvi smo mi ljudi,hocu da dam primjer Visocke
   Piramide.
   Veliki broj nasih sugradjana ne prihvata postojanje
   piramida u Bosni odnosno u Visokom.
   Da su piramide otkrivene u nasim susjednim drzavama,
   na samom pocetku iskopavanja bile bi reklame
   u svim drzavama svijeta,a mi negiramo postojanje
   piramida,zasto ne znam mozda smo mi takav narod
   da sve volimo kritikovati i sumnjati.
   Svi znamo da istoriju pisu pobjednici,sto mi ne
   bismo povjerovali i odobrili postojanje piramida.
   To bi bio ogroman prihod u turizmu,ali mi smo narod
   da kazemo cijelom svijetu da to nije istina,i da
   je nemoguce da su Faraoni zivjeli u bosni.
   NISTA NA OVOM SVIJETU NIJE NEMOGUCE.
   Razmislite malo o tome.
   Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
   



Komentar Br.231
Poslao : nerkogalesic
Datum : 21.03.2010.
    U Banja Luci pokraj slasticarne Sukrija
    za koga smatram da je bio najbolji
    slasticar na svijetu,bila je mala
    prodavnica sesira.
    Svi koji smo zeljeli kupiti dobar sesir,
    a narocito lovci odlazili smo kupiti
    sesir bas u tu malu prodavnicu pokraj
    Sukrije.
    Vlasnik prodavnice sesira bio je 
    Mesud Islamovic.
    Vjerovatno mali broj nasih sugradjana zna
    da je nas Rahmetli Mesud pisao poeziju i
    romane.
    Mesud Islamovic rodjen je 1926 godine 
    u Banja Luci.
    Cijeli svoj zivotni vijek proveo je u Banja Luci,
    koju je na zalost,kao i mi ostali morao napustiti
    pocetkom devedesetih godina,i svoj zivotni vijek
    zavrsio je u Bihacu.
    Preselio se na Ahiret 18.Februara.2001 godine.
    Neka mu je vjecni rahmet i hvala mu za sve sto 
    je ucinio,da se za nas grad cuje i van gradskih
    banjaluckih ulica.
    Bio je dugogodisnji Sekretar Podruznice udruzenja
    knjizevnika u Banja Luci, a takodjer i clan
    Drustva pisaca Bosne i Hercegovine.

    Izdata djela;

    1)1956 godine-Igre vremena-poezija,
    2)1959 godine-Mostovi u ocima-poezija,
    3)1963 godine-Glasam za ljubav-poezija,
    4)1968 godina-Pozdrav-poezija,
    5)1971 godine-Vododerine sna-poezija,
    6)1973 godine-Mahala-roman,
    7)1980 godine-Daira-roman,
    8)1986 godine-Sirat-Cuprija-roman,
    9)1986 godine-Cvjetovi u ocima-izabrani stihovi,
    10)1987 godine-Bedr i Mag-roman.

    Slijedece pjesme su iz knjige "Cvjetovi u ocima".

    **************************************

    TUDJINAC

    Zelio je biti svoj
    iako je bio tudjinac 
    u sebi...
    Usao je bez pozdrava i smijeha,
    i nestao u sapatu istine
    u jednom uglu iznenadjenja.

    **************************************

    POVRATAK

    I vratio sam se sa cime sam rodjen
    s tim i umirem
    takav da zivim.
    Pocetkom i krajem
    odgovornosti oslobodjen,
    na sve strane
    svemu 
    upucujem pozdrav.

    *************************************

    SKROVISTE

    Tu iza rijeke
    zivim.
    Tisinom preplicem
    pruce
    i most postavljam
    i vijenac zelenih plastova
    i sve vjetrovi 
    rukama andjela
    zgule
    i korijenje omedjenih 
    trava
    talasa se zemlja
    neobicno razvucena.
    Mjesec istanjio
    ledja 
    i noc zvijezda
    ceka.
    Kise oplakanih
    bude korijenje.
    Brijeg zelenog 
    lisca
    magle stresa.
    Tu iza rijeke
    kao zabacena bujica
    zivim.

    ***************************************

    U SOBI

    Bjelina sobe je prekrivala nase umore,
    svakog jutra smo palili svjetiljke saznanja
    koracajuci puni nadanja u jedan dan
    kada cemo otvarati prozore
    i pozdravljati ptice.......
    Smijeseci se na ispisane stranice,
    zaplivacemo u valovitu rijeku-snazni.
    Picemo rose
    ostavljaci za sobom uglove predjenih staza.
    A onda cemo opet
    listati nove stranice......

    ***********************************

    Kako se osjecati tudjincom u svome  rodjenom
    gradu vidimo u ovoj pjesmi Tudjinac,to mi sami
    znamo koji smo morali napustiti nas rodjeni grad.
    Zivjeti u snovima za povratak nazad u svoj rodni
    grad,sa izvjesnom dozom straha za nasu egzistenciju.
    Ili strah devedesetih godina,sta ce biti sa nama sutra.
    Da li ima ikakvo skloniste gdje bi se covjek mogao 
    sakriti i sacekati neko bolje vrijeme,naravno
    da ima u ono doba EMIGRACIJA.
    Svi smo ponijeli za sobom nas smisao za uredjenje
    svog zivotnog prostora ,koje smo nastojali
    prenijeti u nove sredine.
    Ja mislim da se vi slazete sa mnom.
    Jos jednom hvala nasem Rahmetli Mesudu Islamovicu,
    za sve sto je ucinio u svom zivotu,jer ima jedna
    istina zivot prolazi,covjek odlazi, ali djela ostaju
    iza njega.
    Djela zive vjecno-FOREVER.
    Nastavit cemo sa pjesmama naseg Mesuda u iducem
javljanju.
    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.232
Poslao : Luka kastel@vektor.net
Datum : 29.03.2010.
Mojoj, samo po datumu rodjenja, drugoj ćerki

Proljeće sleće na moj dlan
danas je Mila tvoj rodjendan
na brdu vidi se vatromet
probudi se Mila, osvoji svet

Ma gdje bili nazdravili!
Luka



Komentar Br.233
Poslao : Luka kastel@vektor.net
Datum : 29.03.2010.
Kao nešto što ne može da se promjeni

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može 
da se promjeni
kao nešto što ne može
da se promjeni
u meni si šta ću, šta ćeš
i tu ostašeć

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može 
da se promjeni
ti si dunja sa kredenca
i teferič sa studenca
lijepa Vesna sa Hiseta
moja Fikreta

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može 
da se promjeni
Titov pehar, Marakana
i kolači kod Rahmana
ti si zločin iz ljubavi
što me udavi

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može 
da se promjeni
Pinci, Strampi, Toma, Vojak
mali fudbal, prvi korak
Plivac Ismet, Jasa i ja
prva "vekija"

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može 
da se promjeni
Dženis Džoplin, rokenrol
i u Čačku Hunin gol
Bebi, Tolja, Njonjo, Kara
Zora i Šokara

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može 
da se promjeni
ti si dodir njene ruke
izleti na Šehitluke
ti si Vrbas kad se pjeni
i aleja ozeleni

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može 
da se promjeni
Kao nešto što ne može
da se promjeni
u meni si šta ću, šta ćeš
i tu ostačeš

Ma gdje bili nazdravili
Luka



Komentar Br.234
Poslao : nerkogalesic
Datum : 29.03.2010.
            IPAK

            Majko
            opusti ruke.
            Moleci se zaboravu
            otisao sam suvise
            daleko.
            Ne prastaj.
            Zaboravi moje
            lice.
            Psujem kopajuci.
            Nemam posljednju
            zelju.
            Mozes me zavoljeti
            opet 
            kada mi se svi
            smiju. 

            ****************************************

            IGRA

            Stvarnost oblikovana zivotom
            odrazava postojanost kruga.
            Trazimo sklad o svemu
            uzorom svemira.
            Od pocetka
            do kraja
            zemlja
            covjek 
            zemlja.

            ****************************************

            OBLAK

            Ulazili smo omamljeni
            gazeci predjene
            jeseni.
            Oci su nam korjenito
            izrasle granjem
            uprtim u nebo
            oteto.
            Voljena 
            pod oblakom
            zivi
            nasa stvarnost plodnost.
            Cekamo.

            ***********************************

            POSTOJANOSTI SVOJE SVJEDOK

            Covjekovo vrijeme.
            Covjeka
            saznanja trag 
            ostavlja.
            Kome se molis
            oci peres
            njegovom vodom
            i svojim se potvrdjujes
            hodom.

            **************************************

            SAZNANJA

            Isao si pored samog sebe
            a nisi znao ko su ti oni iza tebe
            nije to sve.
            Isao si iza sebe
            a nisi znao ko su oni iza tebe
            nije to sve.
            Isao si ispred sebe
            a nisi znao ko su oni pored tebe
            nije to sve.
            Isao si s ljudima u vise kolona
            a nisi mogao upoznati
            ni sebe........

            ************************************** 

            NEZAVRSENA PJESMA

            Pokrenem se da bih podigao svrsetak iznad sebe
            na nepoznatoj daljini traka se prekine.
            Pustim ruke ispred sebe da traze.
            oci postavim pored mozga.
            I pitam se gdje sam.
            Onda zazelim da se nadjem na ispisanoj hartiji
            Bila bi to pjesma pocetka.
            Covjek je nesto htio da otme
            od vremena
            od zivota
            od sebe.
            I razbacan se zagubi covjek-mrav
            u pjesmi nenapisanoj 
            za covjeka.........

            ************************************

   Svi smo mi bili sretni kada smo imali zive
   roditelje.
   Nismo mogli shvatiti sta je to kada se izgube
   roditelji.
   Uvijek smo mislili da se to desava nekome drugome,
   da se to ne  moze desiti nama.
   Ali dodje i taj dan kada nasi roditelji odu,kada
   covjek osjeti neku prazninu u srcu,jer svesni
   smo toga da to mora doci,ali stvori se i strah 
   u nama,i pitanje"Tko je slijedeci",jer ako ide sve
   po redu onda smo ti slijedeci.
   Cesto puta svi osjetimo taj strah,da ce doci dan
   kada nas vise ne bude,i onda zelimo sto vise
   zavrsiti stvari da nasa djeca budu najsretnija
   na svijetu, da zavrse ono sve sto smo mi zamislili
   za njih,i da zive mnogo bolje i sretnije od nas.
   Jer zivot traje samo jedan sekund,i za taj sekund
   moramo uciniti ono sve sto mo zamislili.
   Nikada ne mozemo sve zavrsiti,sto nam i pjesma
   od nasega Mesuda Islamovica rece u svojoj pjesmi
   "Nezavrsena pjesma".
   Cesto puta ce te cuti mnogo je htio,mnogo je zapoceo,
   ali nije zavrsio,jer ga je smrt prestigla i odnijela.
   Ali sta mi tu mozemo,sto pisac Jack London kaze u jednoj
   svojoj knjizi,"Zivot je kocka,prije no sto se dijete
   rodi izvlaci svoju zivotnu kartu,jer zivot je rulet". 
   Koliko smo godina u Emigraciji,neki dvadesetak,neki
   malo manje, ali svi ce te se sloziti da su te godine
   prosle kao jedan okretaj tijela.
   Zato treba svaki momenat svoga zivota iskoristiti
   na najbolji nacin,uzeti od svoga zivota maksimalnost,
   i ne msliti sta ce biti poslije nas,nego razmisljati
   da cemo zivjeti vjecno.
   U pjesmi "Saznanje" takodjer od nasega rahmetli Mesuda
   Islamovica,ima mnogo istine,sto se desilo svima nama
   u vremenu od 1991 godine, pa do izlaska iz nasega
rodnoga
   grada.
   Taj pocetak rata,odnosno prije pocetka izbora u Bosni,
   situaciji u bivsoj Jugoslaviji,razni dogovori, kod
   mnogih nasih prijatelja,Jarana, promijenili su pogled
   i misljenje o nama, kao njihovih prijatelja.
   Jer najmanje je vazno sta si ti po religiji,vazno je da
   si covjek bez obzira u kojoj si situaciji.
   Covjek, covjeku treba pomoci u nevolji,tad se treba 
   pokazati prijateljstvo,a ne kada imas sve.
   Dan, danas kada razmislim sta se to desilo kod mojih
   pojedinih prijatelja ,da su smatrali normalnim da mi
   svi koji smo rodjeni u svome gradu moramo napustiti
   svoj grad, i omoguciti nekima drugima da se usele u
   nas grad.
   Mozda su ti moji pojedini prijatelji sada sretniji
   sa Novim prijateljima.
   Ni u jednom momentu nisu pokusali da nam pomognu da
   ostanemo.ja shvatam da je to strah za svoju porodicu,
   ali vjerujte da sam bio u toj situaciji ja bih se borio
   za njihov status.
   Jer mnoge porodice izmedju 1941 godine, i 1945 godine
   opstale su zahvaljuci svojim prijateljima koji su
   sve ucinili da oni ostanu,a nama je to vraceno
   sami znamo..........
   Pjesma "Igra", mnogo kaze.
   Stvarnost zivota koji smo mi nastavili odlaskom
   van nase drzave,a u dusi mi smo vjecni gradjani
   drzave Bosne,bez obzira koje sada pasose imamo.
   Nismo bolesni sto je nase veliko bogastvo,a to 
   se vidi kroz nase razne susrete sirom svijeta.
   Ti susreti nisu susreti samo odredjenih sloja
   gradjani,nego to su susreti,gradjana zdravog
   pogleda na zivot.
   Sami susreti u Saint Louisu su ociti primjer
   gdje su svi dobro dosli,i svake godine dolaze
   novi i novi gradjani nasega grada,koji daju
   primjer da smo van nasega grada sve jaci i
   cvrsci i da nas politika nase drzave nece
   razdvojiti i da ce ti susreti biti Vjecni.
   Jos jednom nasem rahmetli Mesudu Islamovicu
   u ime svih nas koji volimo poeziju zelim
   se zahvaliti za sve ono sto je ucinio u svome
   zivotu da nasa poezija bude bogatija.
   NEKA MU JE LAHKA CRNA ZEMLJA.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 
                  




Komentar Br.235
Poslao : nerkogalesic
Datum : 30.03.2010.
  Danas cemo se podsjetiti na najvaznije licnosti
  koji su vezani za nas grad,i koji su dali svoj
  najveci prilog u poeziji,novinarstvu,kulturi itd.

  To su slijedece osobe;

  1)BARAKOVIC MEHO
    Rodjen 1945 godine u Banja Luci,
    momentalno zivi u Svedskoj.
  2)BEKRIC ISMET
    Rodjen 1943 godine u Banja Luci,
    Sada zivi u Sloveniji.
  3)BOJOVIC JOVAN-JOCO
    Rodjen 1934 godine u Prnjavoru,
    sada zivi u Banja Luci.
  4)COCO KEMAL
    Rodjen 1938 godine u Banja Luci,
    sada zivi u Bihacu.
  5)COSIC ANTE
    Rodjen 21.Augusta.1938 godine
    u Banja Luci,a umro 1.Juna.1998 godine
    u Okucanima gdje je i pokopan.
  6)CURIC OSMANCEVIC-ENISA
    Rodjena 16.Maja.1945 godine 
    u Banja Luci-zivi u Banja Luci.
  7)GUSIC BEHRUDIN
    Rodjen 1947 godine u Banja Luci,
    zivi u Bostonu SAD.
  8)HOROZOVIC AJNUSA
    Rodjena 1952 godine u Banja Luci,
    sada zivi u Sarajevu.
  9)HOROZOVIC IRFAN
    Rodjen 1947 godine u Banja Luci,
    sada zivi u Sarajevu.
 10)ISLAMOVIC AJNUR
    Rodjen 17.Decembra.1962 godine
    u Banja Luci,
    sadda zivi u Bihacu.
 11)ISLAMOVIC MESUD
    Rodjen 24.Oktobra.1926 godine
    u Banja Luci,a umro 2002 godine
    u Bihacu.
 12)DR.KAPIDZIC ALIJA
    Rodjen 25.Novembra.1943 godine 
    u Banja Luci,a umro u Malmeu
    Svedska,13.Decembra.1996 godine.
 13)KAPIDZIC-HADZIC NASIHA
    Rodjena u Banja Luci 1932 godine,
    a umrla 2.Oktobra.1995 godine
    u Sarajevu.
 14)KOCIC PETAR
    Rodjen 11.Februara.1877 godine
    na Zmijanju-Stricici kod Banja Luke,
    a umro 27.Augusta.1916 godine u Beogradu.
 15)LUKIC ZLATKO
    Rodjen 11.Februara.1953 godine,
    u Zagrebu-sada zivi u Oslu-Norveska.
 16)MAHIC ADMIRAL
    Rodjen u 1948 godine u Banja Luci,
    a sada zivi u Sarajevu.
 17)OMEROVIC MUHAREM
    Rodjen 1940 godine u Banja Luci,
    a sada zivi u Zenici.
 18)PAVLOVIC RANKO
    Rodjen 19.Januara.1943 godine,
    u Snjegotini kod Banja Luke,
    a sada zivi u Banja Luci.
 19)RAKITA STANKO
    Rodjen 10.Oktobra.1930 godine
    Grabovica kod Sipova,a umro
    20.Aprila.1982 godine
    u Banja Luci.
 20)RAVLIC ALEKSANDAR-ACO
    Rodjen 1929 godine u Banja Luci,
    a danas zivi u Rijeci.
 21)SINIKOVIC HODZIC-SANELA
    Rodjena 1974 godine u Banja Luci,
    a sada zivi na Novom Zelandu.
 22)SMAJIC ASIMA-SIMKA
    Rodjena 1941 godine u Banja Luci,
    a sada zivi u Francuskoj.
 23)TODOROVAC EJUB
    Rodjen 1924 godine u Banja Luci,
    a umro 1997 godine u Sarajevu.
 24)VISIC- KURJAK SELMA-SEKA
    Rodjena 31.Oktobra.1940 godine 
    u Banja Luci,a sada zivi u Klotenu,
    nadomak Zuricha-Svicarska.

    Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
          
    
    






Komentar Br.236
Poslao : nerkogalesic
Datum : 02.04.2010.
      Listajuci zadnji broj"Seher Banja Luka"
      pored uobicajenih rubrika,zainteresovala me
      jedna rubrika,"Bivsi sugradjani Banja Luke,
      sadasnji sugradjani Sarajeva".
      Stvarno kada vidimo koliko nas momentalno,ili
      za stalno zivi van nasega grada,da ne povjerujem.
      Prije rata 1992 godine to su bili sugradjani koji
      su svaki na svoj nacin bili poluge tadasnje Banja
Luke.
      Ali sta se moze sudbina nam je svima odredila
put,takodjer
      i rubrika,"Prozor prema Jugu"koji vodi nas Ismet
Bekric
      sve govori.
     


       Stalna rubrika "Vezeni most"pise o Banjaluckom
sevdahu.
      Za rubriku"Vezeni most"veze me uspomena na nasu
      rahmetli Nasihu Kapidzic-Hadzic i pjesmu "Vezeni
most".

                     VEZENI MOST

           Kad jednom dodjes u grad od lisca
           da budes nas najdrazi gost
           vidjeces kako obale travne
           na ruci drze most.

           Most vezen zicom svilenom,tankom,
           u sedam boja tkan;
           ogledalo mu zelena rijeka,
           a ukras suncan dan.

           Vjetar ga njise k'o voda camce
           svezane u plicaku;
            rojevi svitaca nad njim se pale 
           pa blista i u mraku.

           A pod njim cudan orkestar ljeta
           s dva cvrcka u duetu,
           ljepsi od svih na svijetu.............

           Kada nam dodjes u grad od lisca
           da budes najdrazi gost,
           preci ces i ti korakom lakim
           vezeni, vitki most.

       I sada ima most u Banja Luci koji koriste
       neki drugi ljudi ,a mi imamo neke nove mostove
       prema kojima ne gajimo istu ljubav kao za nase
       Banja Lucke mostove.
       Jos jednom vjernicima katolicke vjeroispovjesti
       Sretan Uskrs.
       Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
  




Komentar Br.237
Poslao : nerkogalesic
Datum : 03.04.2010.
     Citajuci najnoviji broj Svedskog-Banjaluckog
     casopisa "Seher Banja Luka" naisao sam na jedan
     banjalucki razgovor izmedju naseg Behrudina Gusica
     i Zlatka Lukica.Tema;
     "Nema sanse da Banjalucka dusa,da bilo cija dusa,
     ako je svjesna sta je bilo u Bosni,
     moze biti spokojna".
     Zlatka Lukica posebno cijenim zbog njegove skromnosti,
     a koliko ustvari znamo o njemu,vjerovatno mnogi od
     nas ne znaju mnogo.
     Zlatko Lukic rodjen je u Zagrebu 11.Februara,1953
godine.
     Otac je bio komunista,a mati mu nije dozvolila da ga
osunete.
     Od svoje prve godine zivi u Banja Luci,gdje i zavrsava
svoje
     skolovanje.
     Gimnaziju,dvije godine Pravnog fakulteta,a usput prati
     predavanje na Pedagoskoj akademiji smjer-Knjizevnost.
     Ljubav prema poeziji romanima naslijedio je od svoje
     rahmetli ebejke koja mu je svaku noc pricala bajke
     iz 1001-e noci.
     Vjerovao je u bratsvo i jedinstvo nasih naroda,ali sa
     pocetkom agresije na nasu domovinu,odlazi u
izbjeglistvo 
     u Svedsku.
     U izbjeglickom logoru Ystad predaje bosanskoj djeci
     maternji jezik,istoriju i geografiju od petog do
     osmog razreda.
     1)Sa Senadom Angelom i Mehmedom Mesicem izdaje
     citanku i radnu svesku,"Nasi mostovi" za bosanski
     jezik uz pomoc Ministarstva Kraljevine Svedske.
     2)U Stockholmu radi kao Animator kulturnih
manifestacija
     u Bosanskom Svedskom klubu,"Ljiljan",takodjer vodi
     recitatorsku-dramsku sekciju za djecu.
     3)1993-1995 godina radi u redakciji,"Glas"BiH
       Stockholm posta.
     4)1995-1998 godine radi taj isti posao u
Oslu-Norveska.
     5)1996 godine  radi u Goterborgu za "Bosanske rijeci".
     6)2000 godine radi za radio "Behar"u Oslu Norveska.
     Izmedju 1996-2000 godine luta po
Evropi,(Koln,Frankfurt,
     Amsterdam,Bec,Dubrovnik),i zaustavlja se u Sarajevu.
     Zelio je prezentirati svoje radove,ali ne uspjeva,
     iz razloga sto nije zelio biti clan nijedne stranke.
     Razocaran svojim neuspjehom(cetiri puta se vracao
     u Sarajevo-bezuspjesno),odlazi u Split gdje dozivljava
     svoj knjizevni uspon.
     Veze ga jos Norveska posto posjeduje stan u Oslu.

     ROMANI;

     1)ANTIGONA BOSANSKA,
     2)TAJNA KNJIGA,
     3)PROGONSTVO-ZIVOT PISCA KOJI JE
      NAPISAO PRVA DVA ROMANA.
      SVA TRI ROMANA SU SVRSTANA U KNJIGU
      "BOSANSKI TROKUT"OBJAVLJEN U
      SARAJEVU 2002 GODINE,
     4)POSRTANJE KNJIGE,
     5)KARADJOZ,
     6)KINO BOSNA,
      SVE TRI ROMANA SU SVRSTANA U KNJIGU
      "MOZAK I METAK" KOJU JE ZLATKO SAM
      FEINANSIRAO IZDAVANJE U SARAJEVU 2002 GODINE,
     7)KARADJOZ-DRUGO IZDANJE- 2007 GODINE,
     8)KATARZA-2007 GODINE.

     *******************************

     DRAME'

     1)1980 GODINE-CRVENI KESTEN,
     2)1984 GODINE-DJECA NOCI,
     3)1987 GODINE-HIBERNATORI,
     4)2008 GODINE-PUSIONA-MONODRAMA U IZVEDBI
                   MUHAMEDA BAHONJICA.

     *******************************

     PRIPOVJETKE;

     NEKOLIKO DESETINA PRIPOVJEDAKA U LISTU "GLAS"
     I CASOPIS "PUTEVI"-BANJA LUKA,IZMEDJU
     1973 I 1989 GODINE.
     ZADNJA PRIPOVJETKA OBJAVLJENA JE 2007 GODINE U
     "DIWANU" I "DOBRI DUH SARAJEVA".

     ********************************************

     ESEJI

     1)1995 GODINE U "BEHARU"-GENEZA BOSNJAKA,
     I ISTE GODINE TAKODJER U "BEHARU"
     "ANATOMIJA ZLA NA BALKANU".

    *******************************

    LEKSIKOGRAFIJA

    1)2005 GODINE SARAJEVO-BOSANSKA SEHARA,
    2)2008 GODINE SARAJEVO-DRUGO IZDANJE BOSANSKE SEHARE,
    3)U PRIPREMI "EPONIMI".

    *********************************

    GINEALOGIJA

    1)BOSANSKI RODOSLOVI,
    2)HRVATSKA RODOSLOVIJA,
    3)U PRIPREMI BOOK OF KINGS.

    ************************************

    SCENARIJI

    1)KINO BOSNA TV. SCENARIO U SEST NASTAVAKA,
    2)HIBERNATORI-FILMSKI SCENARIO.

    ****************************************

    2005 godine dolaskom u Banja Luku prespavao je
    u hotelu "Palas',soba 218 jer nije imao kod koga
    prespavati,a sa zadatkom skupljanja prezimena 
    poznatih Banjalucana u dijaspori ,na kojem jos
    radi nastala je pjesma; PROGNANI GRAD-22.Aprila
2005godine

           PROGNANI GRAD

   Laku noc Banjaluko ma gdje da si,
   ljepsa si uvijek u mojim snovima,
   bio ja napusen ili pod gasom,
   vise te volim u sebi a ne sebe u tebi.

   Spavas Banjaluko,spavas,ha?
   tko li ce te probuditi i kakvu....?
   imas li podocnjaka iz proslosti?
   imas li mamurluka pred buducnosti?
   Spavaj Banjaluko samo spavaj.

   Sanjas li Banjaluko ista?
   snujes li Ferhad-Agu i Aliju?
   dabogda dozivio 121 godinu!
   sanjas li uopste svoju djecu?
   koju djecu snivas Banjaluko?

   Mozda se i ne treba buditi iz sna,
   hiljadu puta otvarah linkove s imenima
   da pronadjem svoju staru raju
   ali ne dobih nista osim praznine....

   Banjaluka njihova ,spava i hrce,
   kao ispovracana balkanska krcma,
   kao kurva poslije nezeljene redaljke,
   hrce u svome samozadovoljstvu.

   I nitko joj vise ni ne govori laku noc,
   spava ona,spava svojim mrtvackim,
   pijanskim,medvjedjim,krvavim snom.
   Kakav li to moze biti san bez sanjanja?

   Tko jos moze probuditi dragu,
   tu slatku prasicu Banjaluku
   kad ona tako mrtvacki spava
   u svom nekom nazovi ljepsem snu
   od onog koji je nekada sanjala,
   kad je bila moja najveca ljubav.

   Hej Banjaluko,krmaco jedna,
   volio sam te kao moji haveri
   Selma,Nadji,Zeljko,Amela,
   i svi ostali,ali sestro moja-
   bas si se usrala kao grlica-
   a Bosna se ni danas ne pita zasto?

   Probudi me vrlo cesto to tvoje
   "humano preseljenje"Banjaluko,
   razdrma me iz mog prognanog sna
   i ljepote koju sam imao u tebi.
   Ali ti danas Banjaluko ne znas
   sto znaci san jednog nostalgicara,
   jer nisi moja Krajiska Ljepotica
   jer si rugoba onih koji su te opasali,
   opsjeli,silovali i pretvorili u bijednicu.

   Banjalukice,setao sam ljetos tobom
   nisam ti prepoznao oci,ni tvoje ruho,
   promijenila si se il ja ne znam gledati?
   garant me sjebalo lutanje Europom.

   Pojeo sam cevape kod Emine Mujine
   i cugno pivo na kojem pise hektap
   (nije ni nalik na onaj stari "Nektar"
   ni Imele nije bilo da mi isprica vic
   i da mu zovnem neko ljuto pice. 

   Sanjao sam te sinoc Banjalucice,
   i preznojen se probudio od bola;
   vidio sam kako pleses pijana
   sa nekim nepoznatim osmijehom,
   meni je pjevala Jasna i svirao Nino
   a tebi krkani cije ime ne zelim znati.

   A nocas sam te ponio u zagrljaju
   u svoj san ne bih li vratio mladost
   i bilo je carobno sve do trenutka
   kad me probudio tvoj urlik draga,
   jer si zaspala s onim kojeg ne znas.

   Sve vise love,a sva manje ljubavi,
   izgleda da to tako uvijek mora ici,
   a i zivota mi je stvarno preko glave
   mada treba jos toliko toga za postici
   sva je vise snova,a sve manje jave.

   Banjaluka moje mladosti se ponovila
   jer bijah u njoj 'nako, sasvim intimno
   nitko nije znao da spavam u carsiji,
   jer nikog iz proslosti nisam sreo.
   U istoj sobi"Palasa",slavnoj 218,
   u kojoj je moj rhm. djed Latif pekar
   rasturao rospije,kocku i nesanicu,
   ja se bacih s ponosom na krevet
   i odsanjah bivsu ljepotu banjalucku.

   Meni je predavao prof. Nakic,
   a ovim novima neke knindze,
   cug' sam u KAB-u,Kajaku i KSET-u,
   ovi danas cugaju uz gange i turbo folk,
   gadi mi se sto vise ne prepoznajem,
   mjesta na kojima sam davao sebe.

   Volio sam da sam bio kamen Kastela
   tad me niko ne bi mogao pomjeriti
   ali ja sam oduvijek ipak vise Vrbas
   i zato plovim,odlazim i nestajem.

   Laku noc Banjaluko,ma gdje da si,
   ljepsa si uvijek u mojim snovima,
   bio ja pijan ili p'jan kao majka;
   VOLIM TE MAJKO BANJALUKO U SEBI.

   Nasem Zlatku Lukicu zelim jos mnogo uspjeha
   u knjizevnom radu i zivotu.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
      




Komentar Br.238
Poslao : nerkogalesic
Datum : 08.04.2010.
   Danas cemo se podsjetiti pokojnog;
   Stanka Rakite.
   Stanko Rakita rodjen je 10.aprila 1930 godine
   u Grabovici kod Sipova.
   Umro je 20.Aprila 1982 godine u Banja Luci.
   Osnovnu skolu zavrsio je u rodnom mjestu,a
   Uciteljsku skolu u Banja Luci.
   Poslije zavrsetka Uciteljske skole mnogo 
   vremena je proveo radeci po selima oko
   Banja Luke.
   Tek dolaskom u Banja Luku do izrazaja dolazi njegova
   ljubav prema poeziji.
   Najveci dio svoje poezije posvetio je djeci.
   Mnoge njegove pjesme bile su uvrstene u Djacke citanke.
   Mnoge pjesme su prevodjene na svjetske jezike.
   Stanko Rakita je za svoj rad dobio brojne nagrade
   medju kojima i nagradu Banja Luke;"Veselin Maslesa"
   1976 godine.

   Bibliografija;

   1)1976 godine u Banja Luci izdaje poeziju;
     "Nigdje kraja svijetu".
   2)1982 godine u Banja Luci izdaje poeziju;
     "Veliki let".

   ******************************************

          NAJLJEPSI BUKET
 
      Buket prvaka u ucionici!
                        Buket?
                   Kako buket?
           Zar su djeca buket? 

           Ako je Tanja cvijet,
           ako je Verica cvijet,
             ako je Aida cvijet, 
            ako je Biljana cvijet,
               ako je Dusko cvijet,
     zar oni ne cine najljepsi buket?

             Buket prvaka u ucionici,
          najljepsi buket uciteljici.  

******************************************

  Hvala mu za sve sto je ucinio u svome zivotu
  i neka mu ja laka crna zemlja.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
  

         


Komentar Br.239
Poslao : Luka kastel@vektor.net
Datum : 15.04.2010.
Dobro jutro, Banjaluko

Dobro jutro Banjaluko
dobro veče, dobar dan
umij lice, ljepotice
zaigraj i zapjevaj

Dobro jutro Banjaluko
dobro veče, dobar dan
ti si mamin ćevap s lukom
njena bašta, jorgovan

Dobro jutro Banjaluko
dobro veče, dobar dan
ti si sila, dobra vila
i moj dobri Milorad

Sa Vrbasom u duetu
najljepša si ti na svijetu
sa Vrbanjom na izletu
najljepša si ti ni svijetu

Luka
Ma gdje bili, nazdravili!



Komentar Br.240
Poslao : Luka kastel@vektor.net
Datum : 16.04.2010.

Kao nešto što ne može da se promijeni 
II dio

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
ti si zemlja, vazduh voda
neophodna ko sloboda
gospodstvena rijetkost stara
kao Nakara

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
ti si tuga, ja tvoj sluga
i na nebu crna duga
gdje sad spava moja majka
za života živa bajka

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
kao poraz od Toresa
špricer, boza kod Enesa
topla Janja sa Zmijanja
sve bez kajanja

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
Kao ladja sa Predgradja
Aco Ravlić i Karadža
Borik i Kup šampiona
i naravno ona

Banjaluko blago meni
još si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
Majka, otac, rodno ime
i sve to što ide s njime
Domazete bez ograde
e moj Milorade

Banjaluko blago meni
baš si u meni
kao nešto što ne može
da se promijeni
Kao nešto što ne želim
da se promijeni
u meni si, šta ću, šta ćeš
i tu ostaćeš

Ma gdje bili nazdravili
Luka



Komentar Br.241
Poslao : nerkogalesic
Datum : 20.04.2010.
   AMERICA,AMERICA posao i samo posao
   ali da nema posla ne bi bilo ni odmora.
   Evo uhvatih malo vremena da se javim.
   Citajuci list "Seher"Banja Luka koji je
   izisao u Januaru/Februaru u Svedskoj 
   odnosno Motali,pored uobicajenih tema,
   i za koji smatram da je svaki novi broj
   sve kvaliteniji,na nasu cast da imamo jedan
   nas Banjalucki list za koji radi nasa
   najkvalitetnija ekipa;
   glavni urednik;Mirsad Filipovic,
   urednik;Samir Rajic,
   lektor;Azra Lokvancic
   redakcija;Enisa Bajric
             Fatima Mahmutovic,
             Esmina Malkic,
   dopisnici;Ismet Bekric,
             Slavko Podgorelec
             Miso Vidovic,
             Behrudin Gusic
   Takodjer zadnji broj lista"Seher"Banja Luka
   naslovnu stranicu inspirisao je nas slikar;Enver
Kadenic.
   Ova nasa tema je vezana za Banjalucke pjesnike pa cemo
   se osvrnuti ne temu "Vezeni most".
   Nas Banjalucanin sadasnji stanovnik Bihaca Kemal Coco
   objavio je pocetkom ove godine zbirku pjesama
   sa naslovom "Sama sa sobom"
   Za danas bit cemo pocasceni jednom pjesmom;

           SETNJA RODNIM GRADOM

           Nemoc je moj jedini
           pratilac
           u setnji ulicama rodnog
           grada
           i stap koji mi pomaze 
           da sacuvam ravnotezu
           dok kao samotnjak 
           obilazim
           sve znano i neznano
           u svom rodnom gradu.

           I nikoga da sretnem
           da mu ruku pruzim
           upitam za zdravlje.
           Pomisljam da svi moji
           nisu napustili zemaljski 
           zivot
           a onda se sjetim
           da nisam cuo takvu vijest
           za njih hiljade
           koje ocekujem da sretnem.

           Lupim stapom o asfalt
           ljut na sebe i svoje saznanje
           pa one koje trazim
           sudbine su davno
           poslale u svijet
           da tamo kao i ja ovdje
           samuju.

    Takodjer i Idriz Saltagic sa knjigom;
    " Dobro jutro gospodine"u izdanju 
    "Bosanske rijeci"iz Tuzle
    Danas imamo priliku uzivati u pjesmi
    Ovaj nas dom pisca Idriza Saltagica.

    OVAJ NAS DOM

    Ovaj nas dom skrio se u basci,
    ti u njemu hodis uzdrhtala lica,
    kraj prozora stojis,u nebo gledas,
    krijuc u sebi nemir prepelica.

    Ovaj nas dom skrio se u cvijecu,
    budis se u njemu raspletene kose,
    slusamo kako nebo tiho pjeva,
    jagodice tvoje zovu me ,prkose.

    Ovaj nas dom obasjalo sunce,
    iznad njega nebo od purpura,
                          zlata, 
    prozori svi su sirom otvoreni,
    gledam te, a ti otvaras vrata.

    Ovaj nas dom zakrilio mjesec,
    i sve usnulo u drhtaju cvijeca,
             u nama zvuci, snovi
                       zaljubljenih,
    lahor vjetra i miris cvijeca.

    Ovaj nas dom,niske biserne,
           u njemu sve cudesno 
                      zablista,
    i nikad, nikad nestati nece
     sjaj s tvoga lica i ljepota 
                          lista.

     DOME SLATKI DOME.

    Pored nasih legendi Kemala Coce i
    Idriza Saltagica moramo biti ponosni
    na nas mladi narastaj koji moze potpuno
    u buducnosti zamjeniti STARI KADAR.
    U temi "Vezeni most" saznajemo da je
    nas Edhem Trako izdao knjigu "Cvjetovi iz Caira"
    koju je prosle godine objavila sarajevska
    izdavacka kuca "Sahinpasic"
    Evo jedne divne pjesme iz knjige"Cvjetovi iz Caira".

    IZGUBLJENE RUKE

    Dvije izgubljene ruke
    Na brdu iznad Banjaluke
    Masu crvenom mahramom
      Natmurenom nebu.

    Ruke masu crvenom mahramom
      Na Kastelovom cosku
    Pozdravljaju nebesku modrinu
    I najavljuju skori dolazak oblaka.

    Ruke masu crvenom mahramom 
     Okovane crvenom monotonijom
      Ovaj dan odnio je svjetlost
       Sto je jesen polozila
      Na pozutjelo lisce topola.

      Ovaj dan kida lance 
      Sto su na moje ruke
      Vezali opaki djecaci
    Da ne bih mogao hvatati stiglice
      Na padinama Starcevice.

     Masem crvenom mahramom 
    Vidik se poigrava kisnim kapima
         Obzorje magli zurno
        Od pocetka nevremena
         Ima jos pet minuta.

       Na proplanku gdje stojim 
     Vjetar mi otima crvenu mahramu
         Vise nema ni stiglica
        Niz brdasce se spustam
            Bjezim
     Da ne bi ovjde zatekla oluja.

    Ovim knjizevnim imenima sa radoscu 
    dodajemo jos jednog mladog autora
    Banjalucanina Harisa Grabovca,ciji
    je poetski prvenac "Vitez Egzila"
    najavio talentovanog pjesnika.
    Danas odnosno veceras uzivat cemo
    u pjesmi;

    STARAC DIJASPORAC

    Vrata zeli zatvoriti,
    ali ih ne vidi.
    Da je barem igla.
    Da ne primijeti
    u sta se pretvara.

    Na tren se sjeti,
    da je nekad i covjek bio.
    Prijatelja imao,
    imao snove.
    Pita se da li se mozda neceg i dalje
    zazeli?
    Dodira,
    ili necijeg imena.

    Tako tren prodje,
    a s njim 
    kao snijeg se jos jedno ime istopi.
    Iz dana u dan sva veca i veca
    sirota.

    Znamo da je tu.
    Sada kraj nas.
    Sutra u nama.
    Vrata i dalje otvorena stoje.
    Ipak niko ne ulazi.
    A svi smo tu.

    Da li zaboravljamo njega,
    ili sebe?
    U sta smo se pretvorili?

    Cijeli ekipi magazina "Seher Banja Luka"
    zelim jos mnogo jos kvalitetnijih brojeva
    a mi smo tu da im pomognemo.
    Nasim Banjaluckim pjesnicima zelim jos
    mnogo novih pjesama odnosno knjiga poezije.
    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
     




Komentar Br.242
Poslao : nerkogalesic
Datum : 08.05.2010.
    Danas cemo pisati o nasem pjesniku,dramskom piscu
    i umjetniku koji nije rodjen u Banja Luci,i koji
    ne zivi u Banja Luci,ali kome je Banja Luka bila
    prva stepenica za buducnost.
    Rijec je o ENESU KISEVICU.
    Enes Kisevic rodjen je 1.Maja,1947 godine u 
    Bosanskoj Krupi.
    Osnovnu skolu i Gimnaziju zavrsio je u Kljucu.
    Dolaskom u Banja Luku zapoceo je svoju glumacku
    karijeru u Narodnom pozoristu Bosanske Krajine.
    Na banjaluckim daskama imao je mnogo uspjesnih
    uloga.
    1971 godine odlazi u Zagreb na Akademiju pozorisne
    i filmske umjetnosti,gdje zivi i radi kao diplomirani
    dramski umjetnik.
    Mnoga njegova djela izvodjena su u Rijeci,Mostaru,
    Sarajevu,Bihacu,Zagrebu i drugim mjestima sirom
    nase domovine Bosne i Hercegovine.
    Enes Kisevic je objavio veliki broj knjiga za djecu
    i odrasle.
    I kao takav uvrsten je u izbore i antalogije nastavnih
    programa i djackih citanki. 
    Dobitnik vise priznanja i nagrada u Bosni i Hercegovini
    i Hrvatskoj kao sto je nagrada Drustva knjizevnika
Hrvatske,
    nagrade"Sedam sekretara SKOJ-a",nagradu Politikinog
Zabavnika
    i 2003 godine dobitnik nagrade"Zvonimir Golob".

    BIBLIOGRAFIJA;

    1) 1974 godine Mladic nosi svoje pjesme na
ogled-poezija,
    2) 1976 godine Sve mirim te svijete-poezija,
    3) 1979 godine  Macak u trapericama-poezija,
    4) 1980 godine I nista te kao ne boli -poezija,
    5) 1980 godine Ne ogledalo,lice umij -poezija,
    6) 1986 godine Erosa sjeme -poezija,
    7) 1987 godine Lampa u prozoru-izbor poezije,
    8) 1991 godine Jutarnja molitva,
    9) 1992 godine Sijeda djeca-poezija,
   10) 1993 godine Snijeg u ocima
   11) 1996 godine  Dever-Cuprija-poezija,
   12) 2002 godine Svjetlost je tvoja sjena,
   13) 2007 godine 101 vino od vina
   14) 2008 godine Voda je moja mati,
   15) 2008 godine Zelene piramide.
  
   FILMOGRAFIJA;

   1) 1976 godine Balade o jednoj zastavi,
   2) 1981 godine "Nepokoreni grad" Tv serija,
   3) 1984 godine "U raljama zivota".

   Sa ovim zavrsavam prvo dio biografije nasega Enesa
Kisevica.
   Nastavit ce se.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.




Komentar Br.243
Poslao : Aida K.
Datum : 09.05.2010.
par meni najdrazih Enesovih poema:

Nek na me pređu

...nek na me pređu
sve tvoje boli
sva tvoja tuga
što oko je piše
tvoj stari mačak
do neba te voli
šapom kroz nebo
i još više...


Enes Kišević

**

Zajedno ćemo svući tijela

Ne guši krik poljupcima
pusti glas
pusti glas u noć
neka misle da radjamo se
neka misle da umiremo
udahni me
svu me udahni
popij
do dna
do dna dna
zajedno ćemo svući tijela
i smijat ćemo se
i smijat ćemo se i plakati
zajedno
jos samo malo
jos samo malo se drži
za moje ruke od svjetla

Enes Kišević 
 
srdacan pozdrav ljubiteljima poezije!

    



Komentar Br.244
Poslao : nerkogalesic
Datum : 18.05.2010.
   Drugi dio biografije o Enesu kisevicu

          POEZIJA;

  BRZO SE SAKRIJ U MENE

  Brzo se sakrij u mene,
  Ja cu se u tebe skriti,
  Da ne znam tko sam ja,
  Da ne znas tko si ti.

  Sva se u mene zavuci
  Vani se zima sprema,
  To smrt nas nasa trazi,
  I vidi da nas nema.

  ****************************

  SNIJEG U OCIMA

  Ne kloni mi,moja glavo,
  to nisam ti ja propao;
  u ocima mojim tuznim
  svijet je pao,
  svijet je pao.

  Ne tazi me,vino zarko,
  da ti budem vedar kao;
  u ocima mojim suhim
  snijeg je pao,
  snijeg je pao.

  Ne nosi me,moj ocaju
  ti nada mnom nemas vlasti,
  toliko sam ja letio
  da ne stignem nikada pasti.

  I kada mi dusu sruse,
  sto ni u snu lako nije,
  moje ce me staro srce
  jos da grije,
  jos da grije.

  Ne smijesi se moja glavo,
  sto sam na sebe spao,
  u ocima mojim slanim,
  snijeg je pao,
  snijeg je pao.

  ****************************

  NEDJELJIVOST

  Osvajati tvoju ljubav
  osvajati tvoju slobodu;
  isto je
  sto i svjetlost razlamati.

  Dijeliti mene od tebe
  i onda kad nas nema;
  isto je
  sto i more razdvajati.

  ************************************

  PA TO JE KRASNO

  Vani su padali pijanci
  umjesto snijega.
  bio je sijecanj, ili januar,
  ne sjecam se vise.
  Pozvan u tudji stan,
  sjedim u njezinoj sobi bez svjetla,
  ona u opasnoj dobi,
  a ja,poput pjetla,
  pricam joj pjesme.........

  Ona se divila bedrima,
  kukovima,dojkama,
  svim svojim sokovima.
  Ona se divila mojim stihovima,
  a ja sam pio vinjak.
  Jedino sto je znala reci
  PA TO JE KRASNO.
  I meni je sve bilo jasno
  i uzasno,i strasno i zao,
  i sva bih blaga dao
  da mi se vrate rijeci
  sto sam joj reko,
  ali bilo je vec kasno.

  Ona je lezala pored kamina
  i kao da se kaje,
  rumena od vatre vina,
  plakala je.
  I nehotice grijesila je
  milujuci jastuk
  misleci pri tom da sam vuk
  koji ce skociti........

  A ja sam bio pozvan
  ako se ne varam
  u ovaj stan tek nesto popiti
  i sjedio sam potpuno miran.
  
  Dosada je glodala tisinu,
  vatra se jarcala u kaminu.
  Ona je pricala o svojoj macki
  i o ludnici u diskacu.
  I o nekom crnom mladicu
  koji ima kola
  i deset miliona na knjizici.
  I meni je sad stvarno sve bilo jasno
  i rekao sam djevojcici
  PA TO JE KRASNO,to je zaista krasno.....
  I otisao sam padajuci sa snijegom po ulici.

  Da stvarno se pogodili ovu pjesmu je
  interpretirao veoma popularni americki
  glumac sa nasega prostora bivse Jugoslavije,
  popularni Zagrebacki glumac Rade Serbedjija.

  Slijedi nastavak.
  
  Mnogo pozdrava iz Saint Louisa,i do skorog
  susreta na Majskim susretima,ovdje u
  Saint Louisu.



Komentar Br.245
Poslao : nerkogalesic
Datum : 01.06.2010.
   Za nase NAJLJEPSE BANJALUCKE DJEVOJKE,
   o kojima se nadaleko culo,jer ipak
   Banja Luka je bila IZVOR ljepote,o kojima
   su napisane mnoge knjige i pjesme.
   Danas specijalno za nase DAME pjesme od
   nasega Enesa Kisevica,za koga smatram da
   spada u vrh pisaca poezije-ljubavne.
 

   ******************************************

   PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA

   Samo da se uz tebe budim,
   meni na Svijetu ne treba vise.
   Da svaku tvoju mijenu slutim,
   da zrak u tvojoj blizini disem.

   Samo da tiho uz tebe sutim
   prisutan kao svjetlost bez glasa.
   I da ti oci ocima cutim,
   kao da cu te izgubiti,sada ovoga casa.

   **************************

   ONA 

   Iza njena cela sumi vasiona
   sijaset svijetova iz ponora sja se.
   Dva sunca joj resi kruna misaona
   pred ljepotom njenom svemiri se gase.

   ******************************

   BUDI SUNCE POEZIJE

   Budi vjecni valcer vir......
   Vrtlog vjetra nek te vije.
   Budi glazbe dubok mir.....

   Budi sunce poezije.

   Budi sve sto ja ne mogu...
   Sto mi drugi zgazi,uze.
   Vrati u ljubav vjeru boga....
   Vrati vatri iskru suze.

   Budi takva kakva jesi....
   Na mijenjaj se za sva blaga.
   Uvijek nek te miso resi....
   Ona tiha patnja draga.

   Ma koliko bila zena....
   Uvijek vise tajna budi.
   Budi sutnja,al'iskrena.....
   Nek te vjecno slute ljudi.

   I daj dusi svojoj strepnju....
   Neka cezne,ljubi,pati.
   Daj ljepoti smrti zebnju.....
   I u ljubav vjeru vrati.

   Budi suza na dnu mora......
   Sto se osmijeh oka krije.
   Budi zubor sa izvora....
   Budi sunce poezije.

   *********************

   VALCER KISE

   Zurec pred kisom.
   Pod krosnje lipe
   u hitnji smo na casak stali.

   Nad nama su se
   kroz cvjetno lisce
   oblaci bijeli okretali.

   Zadihani,
   osmjehnusmo se.
   Lipa je mrijela.

   Srce se culo
   u svakom kutu
   nasih tijela.

   Mozda sam mogao
   u tom trenutku
   ljubavi nesto zauvijek reci.

   Al' valcer poce......

  I ljetnja kisa
  dodirnu u grlu
  drhtavu rijec.

  *************************

  LJUBAV

  Ljubav nas zadesi
  kao kisa,
  odjednom.Iznenada.

  Otvoris oci
  ljubav se stisa,
  a jos uvijek pada.

  ******************************

  Vratimo se malo u proslost.
  Sjetite se prve ljubavi,prvih 
  poljubaca naravno kada su se
  noge tresle,kako ce proci prvi
  poljubac naravno ispod LIPE.
  Drveta koje je davalo miris
  cijelome gradu od maja,do
  juna.
  Bilo je to predivno vrijeme,
  ali o tome drugom prilikom.
  Ako volite Enesa Kisevica, i u
  narednom periodu malo cemo vise
  ostaviti slobodnog prostora,
  njegovim pjesmama,narocito za
  zaljubljene.
  Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.   





Komentar Br.246
Poslao : nerkogalesic
Datum : 10.06.2010.
    Citajuci novi broj lista "Seher"Banja Luka
    koji je izisao u martu, odnosno aprilu,
    ove godine ,ne mogu da ne podijelim sa vama
    svoje odusevljenje,koliko nas banjalucki list
    odnosno magazin koji se stampa u Motali Svedskoj,
    svakim svojim slijedecim stampanjem dobija sve
    vise i vise na kvaliteti,da moramo biti ponosni
    na zaposlene koji rade na sakupljanju materijala
    za izdavanje magazina.
    Papir je visoke kvalitete i vjerovatno veoma skup.
    Teme su veoma dobre a nije ni cudo jer najbolja 
    banjalucka ekipa radi na stvaranju magazina.
    Izdvajam teme;
    1)Poznati sugradjani;Prof.Nikola Kozomora,
    2)Razgovori po banjalucki;Ismet Bekric,
    3)Posjeta;Radmila Karlas,
    4)Nove knjige Banjaluckih pisaca,
    5)Vezeni most,
    6)Nova knjiga Banjaluckih zubora itd.

     PONOVO VIDIM DRAGA LICA

     Sanjam,
     to idem stazom pokraj Vrbasa,
     od rebrovackog do novog
     a pored mene prolaze lica
     koja me ne primjecuju
     i koja ne raspoznajem
     u sumaglici dana
     bez svitanja i sumraka.

     A onda,
     okrecem lice prema vodi,
     i njenom zrcalu jasnom
     ponovo vidim sva draga lica
     sto mi se smijese iako pate
     iako ceznu kao sad i ja
     dok sanjam staze
     i slusam zubor,
     kao da cujem glasove onih
     sto su sve blizi
     iako vrijeme i prostranstva
     hoce sve vise da ih udalje.

     Ova je pjesma poklon naseg Ismeta Bekrica
     svim Banjalucanima u svijetu i Banja Luci.
     Razgovor je vodio u sklopu "Teme po banjalucki
     bez povoda" novinar Behrudin gusic.

       
     Druga tema iz magazina "Seher" Banja Luka
     je "Nasi sugradjani".
     Razgovor je vodila Azra Lovancic.
     Rijec je o SADETI SOKOL.
     Sadeta Sokol je rodjena 11.06.1932 godine u
     Bosanskoj Gradiski.
     Svoje skolovanje je nastavila u Banja Luci u
     Uciteljskoj skoli.
     Jedno vrijeme je radila kao ucitelj,a zatim je
     nastavila kao vaspitac u obdanistu.
     Majka je dvoje djece.
     Njena najveca ljubav su njene unuke.
     Pise za svoju dusu i u pjesmama govori o onome
     sto je bolno,neizbrisivo.
     Medjutim njene pjesme nemaju samo ton elegicnog.
     Ona pronalazi i ljepotu i zivotnu radost.
     Ona govori o proljecu,o srecu,o cvijecu.
     Covjek ne moze ostati ravnodusan na snagu i 
     energicnost te zene.
     Godine su nebitne jer ona i dalje ima snagu 
     da pravi prekrasne slike od prirodnih materijala.
     Od cvijeca ona ponovo pravi cvijece.
     Malo metaforicki receno ali tema njenog likovnog
     stvaralstva zaista je "Cvijetna".
     Ni rucne radove ona nije zapostavila.
     Prekrasno keranje ukrasava njene stolove.
     Prica da je keranje naucila u ratu.
     Tako je svoje misli i svoju bol pretvarala u
     kreaciju,"Svaki sam ovaj rad suzama natopila",
     kaze Sadeta.Ta zena zaista plijeni paznju
     covjekovu jer i pored svega prozivljenog
     ona ima snage da ide dalje.
     Sada zivi u Svedskoj.
     To je bio samo dio razgovora izmedju nase
     Sadete Sokol i Azre Lokvancic.

     *******************************************

     VOLJENI GRAD

     Sanjam,sanjam,
     Lijepu,dragu milu
     Banjaluku svoju.

     O,tek Vrbas plahovit,
     Silan,smaragdno-zelen
     i Kastel u odsjaju sunca.
     I mirisne aleje i Sehitluke
     I Seher i Paprikovac.
     Odakle se pruza najljepsi pogled
     voljeni grad.

     Oh,Paprikovac,
     odakle se cuje najljepsa muzika,
     plac novorodjenih beba.
     Zamislim osmijeh na licu majke
     i suze radosnice.
     Dar materinstva.Dijete!
     Narast ce dijete!
     Postat ce covjek!
     Uvijek ce pamtit majcine oci,
     toplu ruku i mio glas.

     Tu na Paprikovcu rodjene su i moje 
     unuke.
     Najmladja Sarah,
     ima deset godina,
     lijepa i pametna djevojcica.

     Njene oci su velike,okrugle,
     smaragdno-zelene,
     bas kao rijeka u mom gradu.

     Kad pogledam u tu dubinu,
     kao da ugledam Vrbas.

     Kako me boli sjecanje u dusi.
     Sarah nije vidjela svoj grad.

     Samo je tri mjeseca imala.
     Kada je s mamom i starijom sestrom
     otici morala.
     Cesto joj pricamo o nasem gradu.
     Nasa sjecanja,misli,povratak i nada
     zive u nasim srcima.
     Eto nas Banjaluko mila!

     Ovu pjesmu Sadeta Sokol napisala je davne
     2002 godine.

     *********************************************

     ISCUPANI CVJETOVI

     To sam ja,to si ti,
     To smo svi mi-DIJASPORA!
     Mocnici svjetski-domaci
     Isplanirase i rat nametnuse,
     Zemlju bosanskohercegovacku krvlju
     natopise.

     Logori,patnje,silovanja,ubijanja,
     Paljevine,opsade gradova,mijesta sela
     krenuse.
     Miris krvi cuje se.
     Krvave rijeke teku,jedinom nam
     domovinom.
     A nas iscupane cvjetove,
     Ponizise,pljackase,istjerase.
     Drugi, nepoznati ljudi nas primise.
     Hvala im najvise.

     Ovo su teska vremena za nasu
     domovinu,
     Neki zli ljudi,zele da je nestane,da je
     brisu,
     Kao da nikad postojala nije.

     Oh,dijasporo,iscupani cvjetovi,
     Pomozimo sebi,domovini svojoj
     pomozimo!
     Da postane slobodna demokratska
     drzava,
     svih svojih gradjana,svojih naroda.
     Izadjimo na izbore!

     Izborni budilnik zvoni.
     I pomaze da se registrujemo odmah
     Za oktobarske izbore.
     Stari,srednji,mladi krenite na izbore.

     Svojim glasovima,dijasporo,
     iscupani cvjetovi,
     sadimo nove cvjetove,
     da rastu, da cvjetaju,
     sire dah i mirise lijepe i drage nase
     domovine
     BOSNE I HERCEGOVINE.

     Sadeta hvala ti na divnim pjesmama,i zelim
     da uskoro budemo podareni sa jos novim pjesmama.
     A sada svi koji zivimo van nase drzave,upisimo
     se na izborne liste i izadjimo u sto vecem
     broju na oktobarske izbore.
     JER TO JE NASE PRAVO,NASA OBAVEZA, ZA BOLJE SUTRA
     I BUDUCNOST NASE JEDINE DOMOVINE BOSNE I HERCEGOVINE.
     Primite mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
     Nastavit ce se.       




Komentar Br.247
Poslao : nerkogalesic
Datum : 28.06.2010.
     Evo i mene nakon dugo vremena,ali ko je kriv
     za ovo zna se Juzna Afrika NOGOMET,li o tom 
     potom.
     Jos malo rijeci o zadnjem broju naseg banjaluckog
     magazina koji se stampa u Motali Svedskoj i koji
     je sa svakim novim brojem kvalitetniji i kvalitetniji.
     Danas izdvajam clanak naseg najboljeg Banjaluckog 
     novinara Behrudina Gusica koji je obavio razgovor 
     sa gospodinom Ismetom Bekricem banjaluckim i BiH
     knjizevnikom u egzilu.
     Tema pod nazivom"Biti rijec u poemi svijeta".
     Za naseg Behrudina Gusica razgovor sa gospodinom
     Gusicem za njega je bio mali jubilej,jer je to bio
     njegov 200-i intervju koji je obavio u svojoj karijeri
     cestitam ti ,i zelim jos mnogo intervjua da obavis
     u svojoj karijeri.
     Inace to je bio drugi razgovor izmedju Sabahudina
Gusica
     i gospodina Ismeta Bekrica u zadnjih osam i po godina.
     Gospodin Ismet Bekric u zadnjih osam i po godina,
     objavio je dosta knjiga poezije,proze,dramskih
tekstova
     i prevoda.
     Spomenuo je svoje nove knjige poezije za djecu
     "Djecje nebo","Izgubljeni kliker","Jesen u gradu",
     i "Kraljica lutka",dramske igra "Djeca i lutke",
     knjigu prica iz djetinstva "Pijetlov budilnik",
     i knjigu bajki"Drveni konjic", i veci izbor
     poezije za djecu namijenjenih skolskoj lektiri.
     U ovom prvom desetljecu novog stoljeca dobitnik
     je mnogih nagrada,od kojih su neke evropskog
     i regionalnog karaktera;Alpe Adria"Rijec bez granica",
     u Italiji,"Mali princ"za doprinos knizevnosti za
     djecu ,te Godisnja nagrada "Bosanske rijeci" za
     najbolju knjigu,"Stazama djetinstva" za najbolju
     pricu za djecu,i naravno ranije "Zmajevu nagradu",
     i Nagradu "Veselin Maslesa"u Banjaluci.
     U moje ime zelim nasem dragom gospodinu Ismetu
     Bekricu da nas iznenadi sa jos mnogo nagrada,
     kao predstavnik banjlucke knjizevnosti koji zivi
     i radi u egzilu.
     Mnoge njegove knjige su prevedene na njemacki jezik.
     U dobrim je odnosima sa nasom dijasporom u Njemackoj,
     kako on to uslovno zove,a najbolju saradnju ima
     sa najbojim organizovanim savezom banjalucana u 
     Svedskoj,koji ima svoje redovne susrete i koji sad
     izdaje i svoj list "Seher Banjaluka".
     Takodjer je u kontaktu sa nasim prevodiocima i
     knjizevnicima u ostalom dijelu svijeta kao;
     Josip Osti u Sloveniji,Munib Delalic u Norveskoj,
     Aleksandar Hemon u Americi,Simo Esic u Njemackoj,
     Faiz Softic u Luksemburgu,Sevko Kadric,
     Meho Barakovic i Midhat Ajanovic u Svedskoj itd.
     U Sloveniji je objavljena njegova(dvojezicno)
     knjiga poezije sa naslovom"Cipele sterijeg brata"-
     "Cevlji starjesega brata", za koju je dobio
     prestiznu nagradu Alpe Adria,"Rijeci bez granica"
     Jedan dio razgovora izmedju Behrudina Gusica i
     gospodina Ismeta Bekrica objavljujem u cijelosti.
     Banjalucki zubori su nesto posebno,nesto sto je
     nastalo spontano,sto svima nama,rasutima,udaljenima,
     treba kao razgovor,kao bliskost,kao sjecanje,kao
     dokaz da smo bili,da jesmo i da cemo biti.
     Mislio sam prestati s tim projektom nakon desete 
     knjige,ali,eto,uvijek ima novih koji me podsticu,
     hrabre,koji saradjuju.
     Uostalom postovani Behrudine,ti si jedan od njih,
     uz Zubore si od prve knjige,a dok je takvih,bice
     i nasih zuborli razgovora i sjecanja.
     Zubori izlaze zahvaljujuci i razumijevanju i
     podrsci nasih privrednika,ljudi dobre volje,
     kao sto su Kerim Dizdar i Asim Hamidovic u
     Ljubljani,porodica Golalic,Muharem Sitnica i
     Mirsad Filipovic u Svedskoj,Teo Hadzic u Umagu,
     Mehmed Zecic,Midhat Zembo i Davorim miketa u Rijeci.
     Dzevad Haznadar u Sarajevu,Nijaz Duric u Holandiji,
     Ismet Blentic u Bratislavi,i drugi.
     Znacajna je i pomac Saveza Banjalucana Svedske,
     Asocijacije mladih "Banjaluka u srcu" u Svedskoj,
     BKZ "Preporod"u Banjaluci ,Zajednice udruzenja 
     gradjana Banjaluke i drugi.
     Drago mi je da iz "Banjaluckih zubora",na neki nacin,
     izrastaju i druge kulturne i zavicajne vrijednosti,
     kao sto su Manifestacija"Vezeni most" u Banjaluci,
     list Banjalucana u Svedskoj "Seher Banjaluka",i
     nove posebne knjige autora saradnika"Banjaluckih 
     zubora",i slicno.I pojedinci saradnjom i kupovinom
     ovih knjiga,pomazu da i dalje izlaze.
     Zato i ovog puta pozivam sve zainteresovane da se jave
     na moj email;ismet bekric@yahoo.com.
     "Vezeni most"vec ima svoj okvirni program,a zapocece
     vec u maju,susretima sa djecom skola u kojima ima
     ucenika svih nacionalnosti.
     Jednom rijecju,svih Banjalucana.
     Sredinom jula bice,svakako,najljepse u avliji rodne
     kuce pjesnikinje Nasihe Kapidzic Hadzic,gdje se
pjesnicke
     rijeci nostalgije i stara drugarstva,uz zubor Vrbasa,
     prepletu u nezaboravno vece kojega se kasnije svi rado
     sjecamo.No bitno je da tada ozbiljno porazgovaramo
     i o tome gdje smo,sta smo i sta to svi zajedno zelimo.
     I na proslom susretu "Vezeni most" otvoreno smo 
     postavili to pitanje.I sam pjesnik i direktor Zmajevih
     djecjih igara iz Novog Sada Dujsan Pop Djurdev je
rekao,
     da je dolazeci u ambijent rodne kuce pjesnikinje
Nasihe,
     koja je i dobitnica Zmajeve nagrade,mislio da ce doci
     i u njenu ulicu.
     Pisci i drustveno-politicki i kulturni radnici stalno
     naglasavaju da Banjaluka pripada svim njenim
ziteljima,
     i da zato ugledni predstavnici svih naroda treba da
     imaju svoje ulice,kao znak da je to
otvoren,multietnicki
     grad.Ja vjerujem,da ce se bar dio ulice u kojoj se
nalazi
     rodna kuca pjesnikinje Kapidzic ukrasiti i njenim
imenom.
     Ovo je dio mali dio razgovora izmedju Behrudina Gusica
     i Ismeta Bekrica koji je izasao u zadnjem broju lista
     "Seher Banjaluka".
     Zelim se zahvaliti nasem Behrudinu Gusicu na izvrsnom
     intervju.
     Na kraju jedna pjesma naseg Ismeta Bekrica.

     PONOVO VIDIM DRAGA LICA   

     Sanjam,
     to idem stazom pokraj Vrbasa,
     od rebrovackog do novog,
     a pored mene prolaze lica
     koja me ne primecuju
     i koja ne poznajem
     u sumaglici dana
     bez svitanja i sumraka.

     A onda,
     okrecem lice prema vodi,
     i njenom zrcalu jasnom
     ponovo vidim sva draga lica
     sto mi se smijese iako pate
     iako ceznu kao sad i ja
     dok sanjam staze
     i slusam zubor,
     kao da cujem glasove onih
     sto su sve blizi
     iako vrijeme i prostranstva
     hoce sve vise da ih udalje.

     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa,i 
     nastavak slijedi poslije godisnjeg odmora.      
      
 
     
              



Komentar Br.248
Poslao : nerkogalesic
Datum : 23.07.2010.
        Jos par pjesama nasih banjalucana
        koji su svoje pjesme objavili
        u Svedskom odnosno Banjaluckom listu
        "Seher Banja Luka".
         ***********************************

        VRBAS MLADOZENJA

        Nocas Vrbas buci kao
        mladozenja
        a kad svane
        obale su sami behar
        jos jedan trenutak
        pa ce biti bjelutak.

        Zahvaljujem se nasem 
        Dusanu Muticu na ovoj predivnoj
        kratkoj predivnoj pjesmi,koja
        nas Vrbas podize u nebesa,jer
        stvarno ne postoji boja koju ima
        nasa ljepotica,samo me interesuje
        koliko uzivaju novi BANJALUCANI 
        u njoj.

        ****************************************

        LJUDI 

        Rodjeni bez pitanja
        Zive bez znanja
        Umiru bez htijenja.

        Jedni se drugima jadaju
        Tjesi ih ljubavni nemir sneni
        O njima se pjesme skladaju
        u meni.

        Ova kratka pjesma Dragutina Drage Kolaka
        sve govori.
        BEZ KOMENTARA.

        ***************************************

        VRBANJA 

        Tu prohodah ,pa zaplivah,
        I obratno mozda bjese.....
        Dugo kraj nje sretan snivah,
        Uspomene sad se smijese.

        Jos radosti bukti plamen,
        Kad nacinih prvi skok,
        Poznam njezin svaki kamen,
        Citav njezin donji tok.

        Gdje je nekad bila brana,
        Gdje je nekad bio mlin,
        Gdje se spusti kakva grana,
        A gdje viri kakav klin.

        Gdje se moze pregaziti,
        Gdje je svaki dubok vir,
        Ostri skriljci gdje su skriti....
        Poznam svaki njezin hir.

        Poznat mi je svaki brzak,
        I kad huci ispod leda.
        Kad se prospe oblak drzak,
        Odakle nas ona gleda.

        Gdje god ima kakva mrena,
        Gdje cu naci dobrog klena,
        Gdje god neki skobalj padne,
        Gdje su ribe uvijek gladne.

        Znam gdje ona pijesak slaze,
        I za nas ga grije sama,
        I najbolje gdje su plaze,
        Gdje se sunce sunca s nama.

        Gdje skakaci salto prave,
        Gdje je voda preko glave,
        Gdje pronaci suho granje,
        Dobro drvo za pecanje.

        Kukuruzi gdje se peku,
        Harmonika gdje sve svira,
        I gdje momci mole rijeku,
        Da im cure odabira.

        Vaterpolo ljeti vazan,
        A zimi je hokej glavni,
        Olimpijski duh je snazan,
        U Vrbanji svi smo slavni.

        Proteklo je vode dosta,
        Da l' kamenje moje osta?
        Preko mosta ko sad hoda?
        Da l' slobodno tece voda?

        Ko sad hoda oko mosta?
        Ko od mene pravi gosta?
        Vrbanja nam nasa draga,
        Njome tece nasa snaga.

        Provjerimo nase znanje,
        Sta je ljepse od Vrbanje?
        Probudimo nase snove,
        Kakav zubor nas to zove?

        Ona nam je zlatna rijeka,
        U kojoj i nebo sanja,
        Gdje god tece voda neka,
        Sa njom tece i Vrbanja.

        U ovoj pjesmi Kemala Handana opisana je istorija
        nase druge ljepotice o kojoj se manje pise.
        Vrbanja je uvijek imala dusu,ali je ponekada
        bila opasnija od Vrbasa.
        Koliko smo puta rostiljali na njenoj obali,
        provodili ljeto uz muziku i pjesmu.
        Niko od nas nije nikada razmisljao o odlasku
        sa te predivne rijeke,koja se manje spominje
        u pjesmama.
        Opet ponavljam tko sada uziva blegodeti nase
        druge po vaznosti banjalucke rijeke.
        Koliko novi stanovnici znaju ljepotu te rijeke,
        i da li iskoristavaju sve njenjo bogastvo?????????
        Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.     




Komentar Br.249
Poslao : nerkogalesic
Datum : 07.08.2010.
   Listam novi broj Svedskog magazina Seher-Banja Luka,
   i drago mi je bilo citati intervju koji je obavio
   nasa legenda novinarstva Bedrudin Gusic sa drugom
   nasom Banjaluckom legendom slikarom,piscem i
   pjesnikom u egzilu ENVEROM ENKOM KADENICEM,cija
   je slika bila na plakatu ovogodisnjih banjaluckih
   susreta koji su se odrzali u Saint Louisu.
   Sa Enkom i njegovu porodicu veze me Emigracioni
   centar Gasinci u Hrvatskoj gdje smo bili zajedno
   1995 godine,i gdje je svoju dusu praznio crtajuci
   sve djelove kampa.
   Ovaj intervju koji je Bedrudin Gusic obavio sa nasim 
   Enkom je veoma interesantan posto svi Enkini odgovori
   bili su stilu pjesama
   Na pitanje o banjaluckih dusi i egzilu bio je slijedeci
   odgovor;
   " U mojoj dusi haraju i ne smiruju se oluje,
     isprovocirani grmljavinama i magmama mucnim,
     sto iz bezdani njene sukljaju grotlima zucnim"...

   " Nikad'nece prestati taj"Eho",
     i sad' odzvanja evo,
     hara ambisima smrknutih zora,
     niknulih iz nocnih mora,
     kroz cija ugasena jutra,
     odjezdise nekud' nasa izgubljena sutra"...

  Koliko ste upoznati sa knjigama koje je napisao
  nas Enver Enko Kadenic?
  Enko Kadenic napisao je dvije knjige;"Nezatvoreni krug"
  i zbirku poema "Eho Egzila".
  Knjiga "Nezatvoreni krug" je posvecena nasim slijedecim
  generacijama...Neka znaju ko su,odakle su, zasto nisu
tamo
  gdje nas vise nema,da znaju gdje su im korijeni.
  Opisuje jednu malu,postenu,bosansku porodicu,koja je
  prosla kroz ratni uragan vodeci svoj mali rat,na sebi
  svojstven nacin-rat za opstanak,rat za goli zivot.
  Prica ne dotice ni politicke,ni vjerske,ni rasne,niti bilo

  koje razloge stradanja osim onih ljudskih u smislu
  ljudskog ili neljudskog u ljudima ili neljudima.....
  Krug se nije zatvorio.Nakon sto junaci ove price
  provozase zivotni slalom kroz kapije sudbine i dalje
  ne znajuci sta li im se iza brda valja....
  Ko zna kad,ko zna gdje i kome ce se iznad glave
  zatvoriti taj vrtlog,koji evo nas sviju jos uvijek
  raznosi u svom nepredvidljivom kovitlacu?????
  To je bio u cijelosti odgovor Enke na pitanje
  Bedrudina Gusica o knjizi"Nezatvoreni krug".
  Na pitanje o novom ciklusu slika pod naslovom
  "Na kantaru razuma" dobili smo slijedeci odgovor;
  Nakon objektivnog zatisja,poslije nekoliko izlozbi
  ovdje u Manchesteru,Exhitoru,Bostonu,vratio sam se
  ciklusu"Na kraju razuma".
  Noseca ideja i inspiracija ovog Ciklusa je,da je na tom 
  mom kantaru"sljem prevagnuo mozak".Osim toga,kao eliksir
  za dusu,paralelno radim na Ciklusu "Socer" ili po nasem
  "Nogomet".Kad' ce biti,sta ce biti?????
  Za sve treba dosta vremena,pa i para,cega je ovdje 
  uvijek malo.
  Na pitanje da je medju rijetkim koji nije isao
  u posjetu svome rodnome gradu dobili smo odgovor;

  "Grad,gradom ne cine ulice i zgrade,
   nego ljudi i duse,raznosi se
   opet Eho,ovom olujom sto
   puse".
   Citirat cu jedan pasos iz moje poeme "Studenac";

       "Jednom po ponoci,
        trazeci dusu pomoci,
        odlucih da kradom,
        prosetam svojim gradom,
        stisavajuc'koraka bat,
        kroz policijski sat....
        Upadoh u neku cudnu noc,
        k'o iz najcrnje bajke,
        zvijeri nose puske,
        ljudi su ispred hajke.
        Zvijeri urlicu,laju,reze,
        ljudi se okrecu,zbunjeni bjeze...
        Sve su blize i blize,
        iz pusaka plamen lize,
        stekcu rafala smrtonosni hici,
        samrtnicki gusi hropac,
        jezivi se promalaju krici"...

  Zar je ovo bjezanje od stvarnosti?
  Sta je  s' onima obescascenim,opljackanim,
  omalovazenim,izubijanim,sto se vracaju,
  ovima"gore"da im upotpunjavaju zadovoljstinu,
  da ih jos koji put sutnu otpozada?

  Na pitanje o nakadasnjem simbolu grada "Ferhadiji"
  dobili smo slijedeci odgovor;
  
  Ah,Ferhadija,Ferhadija!Donji Seher,Sahat Kula,Kastel 
  pa Studenac,Kastelov cosak,kolijevka djetinstva i zivota.
  Sve sam to slikao,sve sam to slikao,stihove pisao,
  u dusu utisnuo svu Banja Luku i sve ono okolo...
  To ishlapiti ne moze.

      "Nisam mog'o ici na tu stranu,
       nisam mog'o suze oku skriti,
       morao sam s' tugom okrenuti glavu,
       il' plakati,plakati ili se napiti".

  Ne znam u stvari koga sam citirao(Zvonka
Bogdana,op.B.G.),
  ali je upravo tako bilo.Nikad' nisam otisao da vidim to
  toliko uzasno stratiste,a meni toliko sveto.
  Jedna ispravka po pitanju stihova,koje je citirao Enko
  misleci da su to stihovi Zvonka Bogdana,ali to je dio
  pjesme Djordja Balasevica "Sevdalinka".
  U nastavku moram da citiram nekoliko izvadaka iz
  moje poeme "Ferhadija"(kako je nastala)

     "Cudna svjetlost neka,
      omamljujuce,dzennetski meka,
      rujnom zorom sto svice,
      iz majke zemlje nice.....
      Bljesnu svjetlost,obasja sviju,
      ugledase Ferhadiju,
      ljepoticu vitka stasa,
      sto se izvi kraj Vrbasa".

      (Kako je nestala)

    "Raspuce se zemlja- jeknu,
     jednom,pa jos jednom,do zvijezda odjeknu,
     taj sablasni eho sto grmi u mojoj dusi,
     kao i sada evo.
     Vidjeh iskru sto bljesnu,
     u tonama dinamita nesta,
     Ferhadija sijati presta,
     kroz mrak cinizma,
     vandalisticko-razularenog nacizma.
     Nadvila se tuga nijema kao duga,
     od Novoselije,pa dole Seherom,
     s obe strane niz Vrbas.....
     Dostojanstveno se Banja Luka
     gusi bolom svojih muka....
     Kroz reflekse rata,
     Najveceg ovog Kazamata,
     doci ce bijele ptice,
     iz postene maternice,
     aksamima novog vakta fina,
     odjeknuce s Ferhadije glas Mujezina.
 
  Na pitanje sta misli o odgovoru biskupa
  Franje Komarice;"Nemojte dozvoliti da vam
  zavicaj postane tudjina,a tudjina zavicajem". 
  Enko je odgovorio;
  Sve zavisi od toga sta je ko dozivio i kako
  je to prezivio.Svi oni cija su svetista ostala
  netaknuta,svi oni koji su ostali u svojim stanovima,
  kucama i na svojim polozajima-ostali u Banja Luci...
  Svi oni koji se nisu morali kriti po podrumima
  banjaluckih periferija,koji nisu dozivjeli "Azil"
  Jordanskog bataljona(za one koji ne znaju,rijec je
  o vojnim formacijama UN koje su bile stacionirane
  u tampon zoni izmedju tada okupiranog dijela
  Hrvatske-"republike Srpske Krajine"i slobodnog 
  dijela Hrvatske-od Nove Gradiske do Novske,op.B.G0
  pod tenkovskim ceradama i gasinacka ponizenja....
  Svi oni koji nisu razbacani po krajevima Svijeta
  razrogaceni skakali iz Reffugee kraveta pitaju se;

     "Zasto su more snovi moji,
      zasto bas u meni taj otrov stoji????"

  Zureci do bezdaha na poslove najnizeg ranga,
  najmizernije placeni,izlozeni prezirima i 
  ponizenjima nezamislivih granica.
  Da!Svi oni nece za nas ni da cuju,hrabro samo 
  porucuju;

      "Ostajte tamo-vi ste nasa dika!
       Nema veze sto vas stoji rika,
       nista ne brigajte,cemer rigajte!
       Ne bacajte "sovu",samo posaljite lovu,
       pognute glave sljakajte bez pretenzija,
       riknite u blatu bez penzija.
       Nastavite u starom izbjeglickom,
       ofucanom camcu,
       sanjajuci kartu u suprotnom pravcu.
       A nama i meni slicnima,
       sve sto nam bi sveto,
       davno je vec oteto.
       Kako da shvatimo,
       da nema gdje da se vratimo...
       A svi oni tamo sto su,
       bar za mene zna se ko su...."

   Na pitanje o novoj knjizi Enko je odgovorio;
   Da,pomalo,ponekad'nabacim poneki stih,tek
   toliko da uhvatim zicu za nesto sto sam
   poceo poodavno,pokusavajuci da odgovorim na
   pitanja otkad zemlja traje;

      "Jel starija koka ili mozda jaje?
       Ali ne bih ja o tome dugo,
       jer postoji tesko i pitanje drugo,
       na koje do sad'odgovorio nije niko,
       dal'je Banja Luka il' je Kastel prvi,
       kraj Vrbasa niko????"
       Za sada o tome toliko.

  Na pitanje o zastupljenosti u publikaciji
  "Ko je ko u BH.dijasporu-pisci",u izdanju
  Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice,
  i o iznenadjenju iz nase domovine.
  Enko je odgovorio;"Ipak se pokrenulo.Aferim!!!"
  
  Na pitanje o uzvisenosti(neki govore da je to uzaludan
  posao bez ikakvog smisla i da je sve uistinu izgubljeno).
  Dobili smo slijedeci odgovor;

  "I ovdje cu citirati samoga sebe iz moje poeme
  "Kamen sa duse";

       "Trljam oci,kontam k'o ukopan,
        gdje nestade dan?
        Okrecem glavu na sve strane,
        nikad da svane.
        Noci i nakaze svijetom gaze,
        jezike plaze.
        Skeptican i bez daha,
        doletih u susret individuama nekim,
        sto me sjeku pogledima prijekim.
        Podmuklo reze,pogledi im bjeze dole,
        pucali su na nas gole.
        Sva moja mastanja da zagrlimo prastanja,
        su prst u oko,
        klikcem zestoko dok kamikaza letom,
        tumaram planetom,
        olujama ponizenja obraze kvasim,
        nigdje da se skrasim.
        Ne mogu da sletim,a da se ne svetim,
        nisam ni ja nik'o iz saksije,
        dio sam Galaksije.
        Smozdicu one sto Svijet ruse,
        ovim kamenom sa moje duse."

   Prema tome,borba je sveta i za najuzvisenije ciljeve!

       Citiram pitanje gospodina Gusica,posto je ovo dosada
       samo skraceni intervju sa gospodinom Kadenicem;
       "Mi-muhadziri koji samo tijelom obitavamo na nekim
       drugim-izvanzavicajnim prostorima,znamo reci;
       "Ovdje nismo-tamo(u zavicajima)nas nema".
       Gdje nas,ustvari uopce-ima (ako nas ima)?

    Odgovor je bio slijedeci;

       "Nikad ne zaboravimo,
        nad nama ucinjen ,lopovluk,
        prijateljima za dusu,
        dusmanima uz corluk.
        Rasplamsavajmo plamen,
        nedajmo da se gasi,
        prica o nama,Vrbasu i lijepoj Almasi!
        evo nam se smjesi,cijeloj Bosni mase,
        slobodno i drukcije ovo Sunce nase,
        mase nam po cijelom svijetu,
        na svakom poslu i fakultetu,
        svuda srecem nasu sortu,
        i u sportu i na frontu,
        i po danu i po mraku,
        i na vodi i u zraku.
        Snaznije i hrabrije Suncu klicu,
        ostre Boce nase,sto svuda nicu!"

  Za kraj intervjua slijedi za nase sugradjane 
  HEDIJA;

         "Heej Banjalucani!!!!!
         "Protjerani,na sve strane rastjerani,
          opljackani,omalovazeni,
          silovani,klani,zivi zatrpavani,
          ne klecimo,ne molimo,
          ne puzimo,ne placimo.
          Uskovitlajmo nasa stoicka ispastanja,
          visoko iznad pognutog prastanja,
          nek' jezovit prasak grmljavine spasa,
          odjekne Kanjonima Vrbasa".

   Na kraju sa zeljom da dugo zivi i da ga stvaralacka
   energija sluzi,i da podari jos mnogo govora svoga srca
   i duse,bilo na platnu bilo u stihovima i tekstovima
   gospodin Bedrudin Gusic se zahvalio gospodinu
   Enveru Enki Kadenicu
   Slijedi odgovor;
   Kao sto vodis,ja sam uvjek u "gardu"i prije nego
   sto gong udari ja sam spreman.Nabijen sam inspiracijama.
   Skripacu perom i mahat cu kistovima do posljednjeg daha.
   Da bih sve uradio sto planiram trebalo bi mi makar
   tri zivota,ali sta se moze,ne moze se iz ove koze.
   Iako sam nastojao da budem sto koncizniji u nasem
   razgovoru molio bih i Tebe i citaoce da ne zamjerite
   ako sam negdje bio preopsiran.
   Hvala Ti na prijatnom razgovoru uz najljepse zelje Tebi
   i svoj nasoj raji.
   A sada je vrijeme da se i kahva popije.
   Ja se takodjer zahvaljujem nasem Bedrudinu Gusicu na
ovom
   predivnom intervju koji je obavio sa nasim Enkom
Kadenicem,
   a ja se nadam ako bogda da cemo se sa Enkom i Bedrudinom
   vidjeti u Saint Louisu izmedju 27 i 29 maja iduce
godine.
   Na Jubilarnoj desetogodisnjici susreta.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.         
  
   



Komentar Br.250
Poslao : nerkogalesic
Datum : 12.08.2010.
   Listajuci nas Banjalucki-Svedski magazin
   "Seher-Banja Luka" od 7 maja-juni uvijek
   me iznenadi rubrika koju vodi nasa legenda
   profesor-pjesnik Ismet Bekric.
   Svi koji redovno citate ovu temu banjalucki
   pjesnici vjerovatno znate da rubriku 
   "Vezeni most" u nasem banjalucko-svedskom
   magazinu "Seher Banja Luka"uredjuje
   Ismet Bekric i koja je sa svakim novim
   brojem kvalitetnija i raznovrsnija sve
   zahvaljujuci profesionalnim pristupom
   Ismeta Bekrica.
   U ovome broju imamo pored nase nikada
   zaboravljene Nasihe Kapidzic-Hadzic
   koja ce vjecno zivjeti u nasim srcima,
   slijedece pjesnike;

       BANJALUCKA SJECANJA

                I
           Banjalucke
             Aleje
             Bile 
             Su
             Nasa
           Svetista.

             
               U
            Dosluhu
              Sa
            Bogovima
             Ljubavi.

              Sto
              Su
            Prostirali
             Sareni
             Jesenji
             Tepih.

             Ispred
             Nasih
             Nogu.

           Saputajuci
               U
           Vrhovima
           Kestenova
             Nasa
             Imena.

           Mjeseceve
             Obrise
             Izmedju
             Listova.

               Da
              Nam
             Osvijetle
                I
             Pokazu
              Pravi
               Put.

     Iz rukopisa nove pjesnicke zbirke
          (25.juni.2008 godine)
          MIGDAT HODZIC

    **************************************************

       O LIPI

       Jos nije s time nacisto svijet-
       da li je lipa drvo il' cvijet.

       Jer, ona s proljeca,izgleda,prvo
       kao i svako normalno drvo,
       ali cim proljece pred ljetom padne,
       sva se u cvijet i miris dadne.

       Tada joj krosnja postane medna,
       poslasticarnica osa i pcela
       i prava kosnica koja mirise
       u deset suma i devet sela!

       A onda prodju vrucine ljetne
       i jesen lipi u krosnju dune,
       pa joj se lisce i grane cvjetne
       kao maslacci pocnu da krune.

       Tada je lipa ponovo drvo-
       cijele se zime mrzne,al' sanja
       kada ce ponovo granuti sunce
       i doci bajno doba cvjetanja...

       Zbog toga ostaje tajna za svijet,
       da li je lipa drvo ili cvijet.

            SIMO ESIC

       **************************************

       BANJALUCKI ROMI  

       Vjetrovi nas s Vrbasa odnesose ispod dalekih duga,
       dusu nam cigansku obuze cemer, i tuga,
       hiljade nas tumaramo bez doma i groba,
       izgubljeni,ne znamo jedan za drugoga.

       O, sjeto, nemiri razorise nase domove,i snove,
       oziljke i suze stoljetne ne brojimo vise,
       laznim osmijesima bijasmo potapsani,
       danas spoznasmo istinu,sta nam se pise.

       Cigani,braco,u pjesmamam vas trazim,
       za ratove placamo danak, i ove noci.
       Gdje nas nema ,tu nema ni srece,
       kataklizme se vracaju,i zlo ce opet doci.

       Oziljke na dusi s osmijehom nosimo,
       izgubljeni u bespucima zbog tudjih ratova,
       na Veselom ni placa ni smijeha nema,
       a, da li ce ikad biti ciganskih svatova.

             SEMSO AVDIC

       *******************************************

         RUKA POMIRENJA  

         Ima li mjesta za mene
                tu pokraj tebe 
                 u nasem gradu 
                         brate   
                   ima li nade
               da zivimo skupa
                     kao ljudi.

           Evo ruka- pomirenja
                   covjek budi
         daj da zajedno volimo
                          ovaj
                          grad
                nasu Banjaluku
               obasjanu suncem
               okupanu Vrbasom
                   kao majcicu
                  kao sestricu
                   kao djevicu
                       ponosnu.

          Kao Sehitluci visoku
            kao Vrbanju duboku
              kao Seher bistru
                Nasu Banjaluku.

                      Evo ruka
                cista kao suza
              pruzi i ti svoju
               da gradimo most
                 prijateljstva
           da zivimo kao ljudi
         zajedno u istom gradu
                         brate
                 ne daj da nam
          nasu buducnost kradu.

              MIRSAD OMERBASIC  

    **************************************

   I na kraju uvijek sa zadovoljstvom i
   uzivanjem citane pjesme od nase

    NASIHE KAPIDZIC-HADZIC

   Ona nas sa svojom pjesmom vraca u nase
   najljepse vrijeme nasu MLADOST-DJETINSTVO.

    SARE DJETINSTVA

    U sobi djevojcica
    isarala zidove-
    za svoju mamu
    nacrtala svatove
    u veseloj sviti,
    veliku ladju,
    i jablan viti.

    A mama rekla
    glasno u sreci;
    "Neka se ova 
    soba ne kreci!
    Nek plovi ladja
    nacrtana
    jos mnogo sati,
    jos mnogo dana!"

 Cijeloj ekipi magazina "Seher Banja Luka"
 zelim jos mnogo novih iznenadjenja,i
 jos veci tiraz,jer to je nas
 magazin i mi trebamo svi zajednickim
 snagama uciniti da nas magazin zivi
 vjecno.
 Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.   



Komentar Br.251
Poslao : nerkogalesic
Datum : 14.08.2010.
  Danas je drugi Dan Ramazana,i svim vjernicima
  muslimanske vjeroispovjesti zelim sretan post.
  A mi cemo danas malo uzivati u pjesmama o nasoj
prelijepoj
  domovini BOSNI I HERCEGOVINI;

            TAKVA JE BOSNA

            Takva je,kakva je-
            ni slikar je ne moze naslikati,
            ni pjesnik opjevati,
            ni romanopisac opisati.
            Svi sve o njoj znaju,
            a svi su nemocni da
            nemocniji ne mogu biti.

            Kako bi i mogli,
            kada njome teku vatre,
            a gore vode.
            Gromovi sluze za milovanje,
            oluje su djecije igracke.
            U Bosni se ne zna
            kakva ce osvanuti zora,
            a kakvo stici vece.

            I svi njeni,
            oni sto su odavno otisli
            i oni sto s njom zive
            u jednoj minuti,
            o Bosni govore
            najruznijim i najljepsim rijecima.
            I svi je vole,svi je kore.
            U jednoj recenici.

            I nema boja
            kojima se ona 
            naslikati moze,
            ni rijecima kojima se
            opisati moze.
            Ona je ono sto jeste-
            Bosna i nista drugo.
            A opet svi kazu;
            Sve na jednu,
            a Bosna na drugu stranu.

            *************************************

   Sada je mjesec august,a taj mjesec me veze za
   kradju sljiva,naravno kada sam bio mladji,a i 
   doba je ramazana;

            ZRELE SLJIVE

            U sjecanju 
            nas otac
            dva puta veci
            od sestre i mene
            nasmijan kao proljece
            trazi od nas
            da mu naberemo 
            zrelih sljiva
            sa najveceg stabla
            u nasem vocnjaku.

            Bez straha se 
            penjemo i trazimo
            boje neba plodove
            one sto suncu prkose
            i mi ih beremo
            za naseg oca.

            I rastemo dok gledamo
            kako se otac sladi
            dok s plodova skida maglu
            i sve na tren izgleda
            bas kao da imamo jos oca
            i djetinstvo
            i sljivik
            umjesto sjecanja.

            *******************************

  A onda poslije sljiva idemo malo do 
  Travnika na kahvicu;

          KAHVA U TRAVNIKU

          Uzdise stari profesor Mehmed-
          priziva proslost i svoju snagu,
          kada je mogao nogama
          brze nego sada pogledom
          otrcati na Kulu i vratiti se.

          Objema rukama sada fildjan
          primice da grlo zasladi,
          a sve mu je gorko kao sutrasnjica.
          A toliko je zelio da mu starost
          drugacija i milija bude.

          Prolazi postar i profesor pita
          imali kakvo pismo za njega.
          Ovaj odmahuje rukom,
          kao da poruku salje-
          kome si ti takav potreban.

          Na vidiku samovanje,mahala,
          za stolom drhtavi glas profesora
          da sve ima pocetak i kraj,
          a jedino Travnik ostaje da zivi
          jer se on svakog dana radja.

          ******************************************

          OPET BOSNA?????????????

          BESPUCA BOSNE

          Sve manje imam zelja
          za putovanje Bosnom.
          Znam da to donose godine,
          ali i istina koju znam.

          U Jajcu necu naci
          Hidajeta Zjaju i s njim
          ispijati pivo pricajuci
          o vodopadu i jos o necemu.

          Ferida Cehica odavno u
          Doboju nema;negdje je
          na sjeveru Svedske
          i tuzne pjesme tamo pjeva.

          U Kanadi,u tudjem svijetu,
          sa svojim mukama je
          Ibrahim Halilovic iz Mrkonjic-Grada.
          U taj grad odavno mi se ne ide.

          Sta da radim u Mostaru
          kada tu nije Miso Maric,
          s kojim sam skupa bjezao
          sa casova matematike i od
          profesorice Jovic.

          U Banjoj Luci odavno ljudi nema.
          Umrli su Anti Cosic,Stanko Rakita
          i Mesud Islamovic.
          A pjesnici
          Ismet Bekric,Irfan Horozovic
          negdje su,kao i slikari Omer Berber
          Enes Mundzic i Alija Sarac-
          u svijetu cije ni adrese ne znam.

          Zato mi se vise Bosnom ne putuje 
          nije to zemlja koju ja poznajem.

     Sa ovom pjesmom zavrsavam danasnje javljanje,i
     zahvaljujem se nasem Kemalu Coci na ovim divnim
     pjesmama kojim nas je podario.
     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.    


    




Komentar Br.252
Poslao : nerkogalesic
Datum : 20.08.2010.
     Veceras cemo se sjetiti jednog Banjalucanina
     koji je dugo godina bio odsutan iz svoga rodnoga
     grada.
     Rijec je MEHI BARAKOVICU.
     Meho Barakovic rodjen je u Banja Luci 1945 godine.
     Osnovnu i srednju skolu zavrsio je Banja Luci.
     Nastavio je studirati u Sarajevu i poslije studija
     seli se zivjeti u Trebinje iz kojega je protjeran
     1992 godine i sada zivi u Svedskoj.
     Pise poeziju koja je uvrstena u razne izbore
     i antologije.
     Dobitnik je brojnih nagrada za knjizevnost.
     Meho Barakovic je clan Drustva BIH pisaca,Drustva
     svedskih pisaca i clan Drustva BIH pisaca i
prevodilaca
     u Skandinaviji.

     Bibliografija;

     1)1972 godine;AZIL-poezija,
     2)1972 godine;Dvoje-izdata u Trebinju,
     3)1979 godine;Nebeska studen-izdata u Sarajevu,
     4)1986 godine;Opsta mjesta-izdata u Sarajevu,
     5)1988 godine;Zemno srodstvo-izdata u Mostaru,
     6)1994 godine;Izmedju plava i zaborava-izdata u
Titogradu,
     7)1995 godine;Legitimacija raseljenog lica-izdata u
Kanadi,
     8)1995 godine;Homobalkanicus-izdata u Svedskoj.

     ***********************************************

                   RAZDALJINA

            U svom sam strahu
      i na svome sam Smrtnom putu.

            Ako se Razdani
      ti ces biti samo moja Svjetlost
            i izum moga sluha.

            Presadjenu Vatru
          mi smo unijeli u Krv.

      Iz mene govori razdaljina
         i ptice osipanja.

      *************************************

          O IZBJEGLICKO U MENI  

     To izbjeglicko u Meni nikako da Izgori
          nikako da istrune
      sve je na vidljivom Mjestu
          na Povrsini
      u prepoznatljivoj i drskoj Stvarnosti
          u Sadasnjosti.

       Mozda i nisam vise Covjek
       samo kakav sam Smrtnik.

    I koliko ce ova Neizvjesnost trajati
          samo kakva Neizvjesnost
          samo tiho Umiranje.

          Jos samo na Zemlji
    ali ima nas vec i pod zemljom
           dosta nas Ima.

    To izbjeglicko u Meni zanijemilo
           Ima Vremena
    Jos se u sebe mnogo sunovrati.

           Zaostale Racune
           Utrosak Svjetlosti
    Sve mogu svojim sicusnim Zivotom
           Platiti.

     Vani se strah umnozava
   i beskucnik se umiva jezerskom vodom.

   ***********************************************

            MINIJATURA BROJ SEDAM

           Ono najljepse sto si imao
           gdje se moglo skloniti
           ako ne u Skoljku
           koja se jednom rastvorila 
                Rastvorila
            potom Sklopila
                i iscezla
           sa budjenjem tvojim
                iscezla.

           ***************************************

             VISE NO BOLI TOLIKO

                   Boli
              narocito nocu boli
          nocu kada je soba ispunjena sjecanjima
              i onim sitnim Nesporazumima
               ljubicastom izmaglicom
                  Strahom
                Pitam se
               hocu da znam
              samo zasto se pitam
              Kada cu se moci vratiti
                  na svoje
               u Svoj grad
         u svoju prepoznatlivu Ravnotezu.

             Stara Rana uvijek boli
          I Rastvara se cesto iznutra
                Nekuda oticem
          nekuda iscezavam uvijek nocu
          Jesam i u hladnocu zagledan
          i u svedsku bjelinu snijega
                Zagledan
          u svoju odanost vatri.

                  Boli
            Vise ne boli Toliko
          jer zapravo sve je Stvarnost
                  Sadasnjost
                 i nema Noci
              i vise nema Mene.

                  Boli 
            Stara Rana uvijek boli.

            Hocu se jednom Razbuditi
            izaci iz tudje Njeznosti
              Izaci iz Kruga
              Izaci iz Sebe
          i preci u neku Drugu Krajnost
         sa namjerom da sacekam Progonitelje
            u hladu mirisnim Ruza
         sa Sjenkom koja razara.

                 Ako boli
         neka i treba da me Boli.

         ***************************

                NAKON PROCITANE
                ZBIRKE PJESAMA

            Nista nisam razumio
        niti naslucujem Sta je Pisac
            Pjesnik htio da Kaze
        kao i Sebe sto ne Razumijem
                 pocesto
             Narocito pred zoru
        kada Moram da se probudim
        a ja bih da i danje Sanjam.

       Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.

        
  




Komentar Br.253
Poslao : nerkogalesic
Datum : 07.09.2010.
         BAJRAMI,BAJRAMI,malo vise danas
         paznje,na nastupajuci Ramazan
         Bajram.
         Prvi poklon od nase legende
         banjaluckog pjesnika Kemala Coce;
      
         *************************************

         BAJRAM 2001 GODINE

         Kuca mirise slavljem
         sto prepun jela,
         vatra u peci odise toplotom.
         Cetiri stolice prazne,
         dvije udomile staricu i starca.
         Bajram je.Bujrum.

         Nema snage na da dim cigarete
         posalje dalje od nosa,
         spominje starac proslost.
         Doziva nesto sto se dozvati ne moze.

         Starica nudi jela,
         okrece se i gore i dolje.
         Govori kako se nekada
         za istim stolom jelo i pilo,
         a sada......

         Cijeli dan jela na stolu
         netaknuta,a oboje siti.
         Za njih su telefonski pozivi
         i jela i pica i slavlje i....
         Bajram je.Bujrum,
         u sebi ponavlja starica,
         a niko da dodje
         da jela proba,
         da jela pojede.

   Hvala nasem Kemi Coci na ovoj divnoj pjesmi
   posvecenoj Bajramima.

   ************************************************

   Evo jos jedne pjesme od nase sugradjanke
   Suade Malkoc Kovacevic posvecene Bajramu;

   *********************************************

   RADUJTE SE MUSLIMANI

   Radujte se muslimani,
   Ramazanski dosli dani!
   K"o najdrazem bliskom gostu,
   Radujte se uvijek postu!

   Ramazanski divni dani,
   Svjetlom vjere obasjani!
   Ramazanske blage noci,
   Svjetlost i za lijepe oci,
   Pune vjetre,pune nura,
   Od iftara do sehura!

   Ramazanski post nam lijepi,
   Dusu snazi,tijelo krijepi....
   Nema roba,celjadeta,
   Da ne cini ibadeta!

   Kad munare kandilje popale,
   Mirom mire,Bosanske mahale.
   Majka,babo,djeca,nena,dedo stari,
   Za sofrom se zajedno iftari!

   A kad iftar sa hairom prodje,
   sve sa radoscu,u dzamiju podje,
   Sa radoscu krene u dzamiju,
   Da s dzematom klanja teraviju!
   Dobro pamtim sto mi babo kaza;
   "Ne propustaj teravih namaza!"

   Uz Ramazan,mjesec lijepi,
   Ko ne pamti,nek"se sjeti,
   Prva sura iz Kur"ana,
   Uz Ramazan,Muhammedu dana!

   Bljesnule su vjere iskre,
   Kad mu Dzibrk rece;"Ik"re!"
   Prvo suru on nauci,
   I od tad se Kur"an uci!

   Radujte se muslimani,
   Ramazanski dosli dani!
   Ne postoji ljepsih dana
   Od Mubarek Ramazana!

   Nek" Ramazan sve zatekne,
   u zdravlju i blagostanju!
   Neka radost bol pretekne,
   Mrak ustupi mjesto znanju!
   
   Nek" strahovi svi uminu,
   tegobe i brige vece.
   Nek" rastjera svjetlom tminu,
   Sve obasja zrakom srece!

   I primakne nas Onome,
   Koji svakom robu svome,
   Nudi dobro,nadu,spas,
   Islam vjeru za sve nas!

   Sumnje nase nek" otkloni,
   Makar bile,kol"ko trun,
   Od zla svakog nas zakloni,
   RAMAZAN SERIF MUBAREK OLSUN!

   Ko god mali nek"zavoli,
   ko je kadar,neka posti,
   I svim srcem neka moli,
   Da mu Allah grijehe prosti!

   Sva su srca od ljepote puna,
   Ramazan je svih mjeseci kruna!
   Bio starac,covjek,zena,maksum
   Svima zelim;
   RAMAZAN SERIF MUBAREK OLSUN
   DA GA PROVEDETE U ZDRAVLJU I
   VESELJU SA SVOJIMA NAJBLIZIMA.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.    



Komentar Br.254
Poslao : nerkogalesic
Datum : 05.10.2010.
Veceras cemo malo trknuti do Bosanske 
Gradiske,odnosno Dubrava kod Bosanske Gradiske,
gdje je 1957 godine rodjena Suada Kovacevic-Malkoc.
Zavrsila je osnovnu skolu i gimnaziju i stalno
je nastanjena u Dubravama.
Svoju ljubav prema poeziji pokazala je vrlo rano
vec u osnovnoj skoli,a nastavila u srednjoj skoli.
Zadnjih desetak godina intenzivno pise poeziju.
Takodjer pise poeziju za djecu i odrasle.
Objavljivala je svoje radove u casopisima;
"Novi horizonti","Bosanska sumejja","Zehra",
te u djecjim listovima;"Amar","Kevser",i "Kevsevko",
a neki radovi su objavljeni i na WEB stranici
Novo Sarajevo.
2008 godine ostvario se njen dugo ocekivani
san i dolazi do realizacije njene prve knjige poezije
"Bosna u srcu".
Knjiga je naisla na odlican prijem kod citalaca,
i nikoga nije ostavila ravnodusnim.
Povodom smrti Maestra sevdaha rahmetli Omera Pobrica
napisala je pjesmu pod nazivom;"Covjek kao Bosna".

    PITAJU ME

 Pitaju me:"Bosna,sta je"?
 Sto je volim,sta mi znaci?
 Neprolaznost koja traje.
 Sunce koje nece zaci!
 Pitaju me;"Bosna,gdje je".
 I ima li do nje puta?
 Samo slusaj srca zelje
 ono nikad ne zaluta.
 Pitaju me i da li cvjeta;
           i kakav miris to pruza?
 Nema Bosne sirom svijeta.
 Ne postoji takva ruza.

 Nastavit ce se.
 Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.255
Poslao : nerkogalesic
Datum : 22.10.2010.
   Evo uskoro ce i Rodjendan nasoj jedinoj
   najlepsoj drzavi na svijetu 
      BOSNI I HERCEGOVINI
   Sta pokloniti nasoj prelijepoj domovini
   zna se PJESMU'
   
           KAD BI BOSNA

  Kad bi Bosna bila pjesma,
  Ja bih sa njom zapjevala!
  Pjevala bih svakog dana,
  Al"do kraja nikad ne bi,
  Bosna bila opjevana!

  Kad bi Bosna cesma bila,
  Ja bih vodu stalno pila,
  I kad zedna ne bih bila,
  Opet bih je natocila!

  Kad bi Bosna bila rosa,
  Ja bih po njoj vazda bosa.
  Rosom bih joj lice mila,
  Svoju Bosnu podmladila!

  Kad bi Bosna Biser bila,
  Kako bih se nakitila!
  Biser djerdan bih nosila,
  Dusmanima prkosila!

  Kad bi Bosna ptica bila,
  Bosno moja,Bosno mila,
  Sa tobom bih i bez krila,
  Majko,Bosno,poletila!

  Kad bi Bosna ruza bila,
  Ja bih ruzu posadila,
  Na srcu bi mome cvala,
  Pa bih Bosnu mirisala!

  Kad bi Bosna secer bila,
  Studen vodu bih dolila,
  Slatki serbet napravila,
  Sa Bosnom zasladila!

  Kad bi Bosna mahlem bila,
  Na rane bih nju privila,
  Ljute rane da izvidam,
  I sihire da poskidam!

  Kad bi Bosna cemer bila,
  Ja bih opet okusila,
  Bosanska bi moja dusa,
  I njen cemer da okusa!

  Kad bi Bosna otrov bila,
  I otrov bih taj popila,
  Ja bih Bosnu iskapila,
  Makar sevap smrti bila!

  Na mezaru,zelen trava,
  Cuva te od zaborava.
  Na mezaru ljijan cvjeta,
  Bice Bosne dok i svijeta!

  *****************************

    BOSNA U SRCU

  Moja Bosna,jeste zemlja mala,
  Na kartu je jedva stala,
  Al" u mom je srcu ucrtana,
  Slova su joj krvlju ispisana!

  Bosnu krase brda i ravnice,
  Mirne rijeke,jezera,brzice,
  Zlatnim zitom zasijane njive,
  Plemeniti ljudi ovdje zive!

  Tu se obraz cuva od davnina
  Adet is" od oca na sina.
  Na ognjistu svojih pradjedova,
  Gori plamen njihovih sinova.

  Nikada se ugasiti nece!
  Iz pepela izniknuce cvijece.
  Gdje je sjeme dobro zaorano,
  Dobar urod moze biti samo!

  Moja Bosno,Zemljo nevelika,
  Bosancu si i ponos i dika!
  Mogu reci bogu i ljudima,
  Tvoja slika u mojim grudima!

  Ma mogu mi i dusu uzeti,
  Grane sjeci,stablo okresati!
  Ma mogu me maziti i kleti,
  Al" korijene nece iscupati!

  Srce ima,zna svaki Bosanac,
  Uvijek isti,odredjeni pravac.
  Srca puti uvijek Bosni vode,
  I vrate ga ma kuda da ode! 

  Jer Bosanci svi uz Bosnu stoje,
  Za Bosance,sveto mjesto to je !
  Ne trebaju putokaz ni karte,
  Bosanci se svojoj Bosni vrate!

  Moja Bosno,jesi zemlja mala,
  Al" gazije ti si mnoge dala!
  U mom srcu tvoje ime pise,
  Proklet onaj koji ga izbrise!

  *****************************

   JOS JEDNA O BOSNI

  Mozda ti i nije stalo,
  Al" ja ipak zelim reci.
  O Bosni bih ,opet malo,
  Da napisem toplih rijeci!

  Procurila opet pjesma,
  Ni naslov joj ne znam dati,
  Moja dusa,izvor,cesma,
  Ime ce joj pravo znati!

  Kad pomislim ,nema vise,
  Stranica je svaka puna,
  Bosna opet inspirise,
  Oglasi se kao strana!

  Sta da radim Zemljo moja,
  Kad te tako volim silno,
  U srcu mi klica tvoja,
  Pa ti pjevam ja umilno!

  Pruzila si zile svoje,
  U ljudima ploda dala,
  Okusili slasti tvoje,
  Zbog toga ti Bosno,hvala!
  
  Zemlju koju razumijem,
  I damar ti svaki znam,
  Pjevacu ti dok umijem,
  Lijepu pjesmu da ti dam!

  Zanosna k"o prva ljubav,
  Vesela k"o djeciji smijeh,
  K"o poljubac prvi,ubav,
  Taj skriveni,prvi grijeh!

  Kad noc tamna danak smijeni,
  I kad nagne ka sabahu,
  Zamirises tad u meni,
  I nabujas u uzdahu!

  Kao rijeka iz korita,
  Razlijes se na sve strane,
  Topla suza sto je skrita,
  Od,od radosti tada kane!

  I kad nemir me oblada, 
  Dusa pusta spasa trazi,
  Ne das grijehu da ovlada,
  Nemire mi moje blazis!

  Zemlja,majka,sestra,druga,
  Neprolazna,vjecna,besmrtnica!
  Nek" ti nikad bol i tuga,
  Ne ugase osmijeh s lica!

  Od pocetka do nestanka,
  Samo jedna nit je tanka.
  Tako je i druge nema!
  Samo ti si bezvremena,
  I trajaces bez prestanka!

  **************************

  Kakav je nas pogled koji zivimo van
  nase rodne domovine;

          NOSTALGIJA

  Tudja zemlja,tudji ljudi,
  Oko mene sve je tudje,
  Kazem srcu mirno budi,
  Ali ono sve je ludje!

  Oko mene sve je lijepo,
  Vidjeti to ljudi vrijedi.
  Al" je srce na sve slijepo,
  Slika Bosne jos ne blijedi!

  Plavo nebo,plava rijeka,
  Ali ovo moje nije!
  Mene moja Bosna ceka,
  U svom krilu da me grije!

  Zalud ovo sunce s neba,
  Ispod njega meni zima.
  Meni moja Bosna treba,
  Tamo uvijek sunca ima!

  Imam ovdje kucu svoju,
  Misljah bicu svoj na svom.
  Jedna vise tek na broju,
  Zna se gdje je pravi dom!

  Kazem svima,dobro mi je,
  Ali,maska,samo to je.
  Sta se iza toga krije,
  Znade samo srce moje!

  Nasmijano moje lice,
  A u dusi tuga vlada.
  Bosno tvoje izbjeglice,
  Vrati ce se...bar nekada!

  ****************************

  Zahvaljujem se Suadi-Malkoc Kovacevic
  na ovim divnim divnim pjesmama,
  o nasoj JEDINOJ NAJLJEPSOJ DOMOVINI
  NA SVIJETU KOJA CE USKORO DA SLAVI
  SVOJ RODJENDAN.
  Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 




Komentar Br.256
Poslao : luka
Datum : 22.10.2010.
Ja volim Banjaluku

Ja volim Banjaluku
tvoj i moj grad
to ne može niko
promijeniti nikad

Blizu ili daleko
u meni si duboko
svaka tvoja ulica
moja je drugarica

Svaka tvoja birtija
i od toplog toplija
šmekerski, bez poziva
na jednu s nogu poziva

kao stara bašta KAB-a
korzo naše mladosti
Mujo i ćevapi
kont i prvi poljupci

Ja volim Banjaluku
tvoj i moj grad
to ne može niko
promijeniti nikad

Ma gdje bili, nazdravili
Luka

ps
Volimo Banjaluku
da bi ona mogla voljeti nas
ne odbacujmo njenu ruku
u ljubavi je spas



Komentar Br.257
Poslao : nerkogalesic
Datum : 22.11.2010.
 Ah,Amerika ,Amerika.
 Stvarno nisam imao vremena,od posla da dignem 
 glavu,ali sve dodje i prodje kao sto ce i ovaj
 nas kratki zivot proci.
 Sjetim se uvijek rijeci starijih koji su odavno
 otisli sa ovoga svijeta;"E moj sinko zivot ti je
  udjes na jedna vrata,a izadjes na druga,bez obzira
 koliko godina zivis".
 Sto rece Floyd;"Covjek zivi samo jedan sekund svoga
 zivota".
 A nas veliki pisac Jack London na to ce reci;
 "Svaki covjek prije rodjenja vec bira svoju kartu
 zivota,a sada kakve je srece,sam je izabrao.kao
 sto smo i mi izabrali nas zivot".
 Citajuci nas banjalucki magazin koji se izdaje
 u Svedskoj("Seher Banja Luka"),a koji je sa svakim 
 brojem sve kvalitetniji ,a sto mozemo zahvaliti
 nasem najkvalitetnijem timu na celu sa Mirsadom
 Filipovicem,momci svaka vam cast.
 Prva tema me iznenadila;"15 godina Srebrenice",
 koja se ne smije zaboraviti nikada.
 Sa ovom temom dokazujemo da nismo samo banjalucki
 magazin,vec magazin sa sirim horizontom.
 Zatim tekst o nasem velikanu likovnom pedagogu
 slikaru,njegovim djelima i jednoj generaciji
          ALIJI SARACU.
 Zatim promocija lista "Seher"u rodnoj kuci pjesnikinje
 Nasihe Kapidzic-Hadzic,koja je odrzana 10.jula ove godine,
 koju je otvorio urednik lista Mirsad Filipovic,a nastavak
 je slijedio drugi danu prostorijama Doma kulture,gdje
 su prisustvovali i slijedeci nasi pjesnici;Jovan Joco
 Bojovic,Enisa Osmancevic Curic,Idriz Saltagic,Nedzad
Talovic
 i slikar Anto Miketa.
 Zatim otvaranje ovogisnje manifestacije,sedme po redu,
 "Vezeni most",koji je odrzan u prepunoj dvorani Doma
 kulture.
 Manifestacija je trajala sedam dana,i opravdao je sva
 ocekivanja.
 Nagrada "Nasiha Kapidzic-Hadzic-Vezeni most"dodijeljena 
 je nasem najslavnijem pjesniku Ismetu Bekricu.
 Ziri u sastavu Amir Brka(predsjednik),Jovan Joco Bojovic,
 Nikola Vukolic,Fuad Balic i Zdravko Malbasic jednoglasno
 je donio odluku da nagrada;"Nasiha Kapidzic-Hadzic-Vezeni
 most",za 2010 godinu pripadne Ismetu Bekricu.
 Takodjer u sklopu manifestacije "Vezeni most" organizirane
 su i sportske aktivnosti u odbojci na pijesku,ulicni 
 basket i malom nogometu za juniore i seniore.
 Prvi puta je organizovan sahoski turnir pod nazivom;
 "Ahmet Cejvan",(istoimenog sahovskog kluba),koji je
 prije nekoliko godina nesretnim  slucajem stradao
 prelazeci preko pjesackog prelaza u Banja Luci,a
 uprilicena je i izlozba slikara i dugodisnjeg
 likovnog pedagoga Alije Saraca.
 Sjetimo se Julskih karnevalskih dana u Banjaluci za
 vrijeme 27.jula.
 I ove godine odrzana je manifestacija skakanja sa Gradskog
 mosta(Vrbaska lasta).
 Od 25 skakaca sa Gradskog mosta koji su 1.augusta
ucestvovali
 u skokovima najbolju "Vrbasku lastu",izveo je banjalucanin
 Dario Mislicki.
 Tako je titula i ove godine ostala u Banja Luci.
 Ne treba zaboraviti intervju nase pjevacke legende
 ENESA BASICA.
 I ovog ljeta su predstavnici Asocijacije"BL U SRCU" i 
 Saveza Banjalucana Svedske urucili preko 20.000 maraka
 sakupljenih donacija za obnovu porusene Ferhadije
 nasem muftiji Edhemu ef.Camdzicu.
 Svedzani svaka vam cast.
 Zatim tekst Radmile Karlas "Brijunski Antibarbarus".
 Radmila Krlas je dugogodisnja novinarka.
 Septembra prosle godine u javnosti se pojavio njen
 prvi roman "Cetvorolisna djetelina",a u junu ove 
 godine iz stampe ja izasao i drugi roman;"Kad utihnu
melezi".
 Zivi u Banja Luci.
 Zatim tekst Harisa Grabovca  pod nazivom;'"Ne zaboravi 
 Banja Luko svoje Vitezove".
 I ne treba nikada zaboraviti naseg rano preminulog
 Mustafu Hajrulahovica-Talijana,komadanta Armije Republike
 Bosne i Hercegovine nosioca Zlatnog Ljiljana.
 Na kraju pregled programa 16-tih Susreta banjalucana
 koji su odrzani u Landskronu 16 oktobra ove godine.
 Cijeloj ekipi magazina;"Seher Banja Luka",zelim cestitati
 sto kazu amerikanci God Joob,za odlicno obavljen posao
 sa zeljom za jos kvalitetnijim i debljim magazinom
 u buducnosti,a citaocima ove stranice se izvinjavam
 sto sam samo u kratkim crtama iznio sve teme iz
 magazina;"Seher Banja Luka"
 Na kraju zavrsavamo sa nekoliko pjesama ;

 BAGREM SA POBRDJA

 Na brijegu,iznad grada,
 bijeli bagrem snove sanja.
 Prema cistom,plavom nebu
 siri raskos svoga granja.

 Svojim sitnim,ljupkim liscem
 zatreperi od miline,
 kad mu lahor sa veseljem
 doleprsa iz doline.

 Nekad opet,sa visine,
 orkan ljuti na njeg piri.
 Bijeli bagrem tad nemocno
 svoje krhke grane siri.

 A u jesen,kad ga kise
 zaogrnu sa svih strana,
 bagrem suti i uzdise,
 dok mu lisce pada s grana.

 VAHIDA BABOVIC ILIC

 ******************************

 VOLJENA RIJEKO

 Ostaju nam samo
 tvoja zuborenja
 kao privid zivota 
 kao privid mrenja.

 Uzalud su sjecanja
 zalud dozivanja.......

 Sve je davno proteklo.
 Sad se samo sanja.

 Iz rukopisa zbirke;"Zubori",
 EJUBA PASALICA.

 **********************

 DAH GRADA
              SICI

 Ti dahom svojim
 jos bojis grad,
 krilom ptice
 nad njim bdijes,
 zaboravu trgas
 uspomene drage,
 sa izvora starih
 studen-vodu pijes.

 I sjaj u oku,
 i zelja u srcu,
 ponekad, tek rijeci 
 nadu nam daju;
 bas kao i ljudi,
 i grad zivi
 dok ga vole,
 dok ga se sjecaju.

 Iz knjige;"Grad u ruzi".
 NEDZAD TALOVIC.

 ********************************

 DVA PATULJKA

 Vratio se tata s puta
 nosec mali zamotuljak,
 pruzi mi ga pa prosaputa;
 -Ti si srecni moj patuljak!

 A u podne istog dana
 na livadi kraj jablana
 nadjoh tatu,travu kosi,
 oko njega svud otkosi...

 Jablan vrhom nebo dira,
 a moj tata covjeculjak,
 ja uzviknuh u trenutku;
 -Tata ti si patuljak!

 Iz knjige pjesama;"Radoznali djecak".
 STANKO RAKITA (1930-1990)

 Primite mnogo pozdrava iz
 Saint Louisa.   




Komentar Br.258
Poslao : Mirsad Filipovic mirsad.filipovic@hotmail.com
Datum : 25.11.2010.
Hvala Nerko,
na pohvalama, trudimo se koliko mozemo i normalno da su
novine sve bolje i bolje. Izasao je i deveti broj pa cu ti
ga sa zadovoljstvom poslati. Svi Banjalucani sirom ove
planete ste dobrodosli u Seher Banjaluku. Slobodno posaljite
svoje priloge.
pozdrav Mirsad



Komentar Br.259
Poslao : Mirsad Filipovic mirsad.filipovic@hotmail.com
Datum : 30.11.2010.
Hvala Nerko,
na pohvalama, trudimo se koliko mozemo i normalno da su
novine sve bolje i bolje. Izasao je i deveti broj pa cu ti
ga sa zadovoljstvom poslati. Svi Banjalucani sirom ove
planete ste dobrodosli u Seher Banjaluku. Slobodno posaljite
svoje priloge.
pozdrav Mirsad



Komentar Br.260
Poslao : nerkogalesic
Datum : 30.11.2010.
  Danas cemo se sjetiti najveceg zaljubljenika naseg
 rodnog kraja kojega na nasu veliku zalost nema vise 
 medju nama.
 Covjek iako je rodjen u Bosanskom Brodu 1929 godine,
 cijeli svoj zivot posvetio svom,drugom rodnom gradu
 u kojemu je proveo svoje najlepse dane,i koji je morao
 napustiti 1994 godine.
 Vjerovatno predpostavljate o kome je rijec,znam on nije
 pjesnik ali o svom zivotnom radu i ljubavlju prema svome
 gradu za mene spada medju najvece poeticare i
zaljubljenike
 svoga rodnoga grada.
 Ja se nadam da niko od nas nije i nece nikada zaboraviti
 naseg najveceg banjaluckog novinara radnika;"Vjesnika",i
 "Sportskih novosti"-Zagreb pokojnog ALEKSANDRA-ACE
RAVLICA.
 Ravlic je godinama,sve do svog penzionisanj
bio(1990)godine,
 bio dugogodisnji rukovodilac dopisnistva;"Vjesnik" u
 Banja Luci i Bosanskoj Krajini.
 Aleksander-Aco Ravlic poceo sa baviti novinarstvom pocetkom

 pedesetih godina proslog stoljeca.
 Spada medju najvece istoricare koji su istrazivali
banjalucku
 proslost.
 Usporedo s tim bio je aktivan kao drustveni radnik,osobito
 u sportu,u kojemu je obavljao mnogobrojne duznosti u
klubovima
 i Savezima,ta Organizacionim odborima u Banja Luci i
Bosanskoj
 Krajini.
 Bio je clan i vise izvrsnih odbora u Bosni i Hercegovini
 i bivsoj zajednickoj drzavi Jugoslaviji,(kosarka,nogomet,
 novinarstvo).
 Sedamdesetih zlatnih godina za banjalucki sport,kada smo
imali
 u nasim redovima visestrukog prvaka tadasnje Jugoslavije
 rukometase "Borca",i pojavom Bokserskog kluba;"Slavija",
 koja je preko noci iz druge lige postala Prvak tadasnje
 nase zajednicke drzave Jugoslavije,i koja je dala
 veliki broj sampiona kao izmedju ostalog Marijana Benesa
 profesionalnog prvaka Evrope u boksu,a kasnije Antu
 Josipovica zlatnog olimpijca i ostale,koji su svoje prve
 korake nacinili u prostorijama "Autoservisa" u Banja Luci,
 a kasnije zajedno sa rukometnim klubom ;"Borac",nastupali
 na Stadionu sportskih igara iza hotela "Bosna".
 U ono vrijeme poceo je rat izmedju sportskih organizacija
 i opstine o izgradnji sportske dvorane;"Borik".
 Najvise zahvaljujuci djelovanju Ace Ravlica i entuzijazma
 koji je pokazao za izgradnju sportske dvorane ;"Borik",
 Banja Luka je dobila moderni sporstki centar,a siguran 
 sam da bez njegove inicijative i djelovanja Banja Luka
 bi jos dugo cekala na takav objekat.
 Specijalno sam zahvalan nasem pokojnom Aci za sve sto je
 ucinio za izgradnju sportske dvorane;"Borik".
 Pored svakodnevnog posla koji je obavljao za svoju kucu;
 "Vjasnik",istrazivanja proslosti i pisanja,Aco Ravlic
 se bavio i fotografijom.
 U raznim publikacijama kojima je autor,i brojnim drugim,
 drugih autora,objavljeno je vise stotina njegovih
 crno-bijelih snimaka i kolor snimaka,dok je mnogo vise
 snimaka objavljeno u "Dnevnicima Vjesnik i Sportske
Novosti".
 Nekada velike kuce;"Vjesnik".
 Kolor snimak Ace Ravlica;"Karneval na Vrbasu",nacinjen 
 pod zidinama tvrdjave Kastel,na Vrbasu odabran je za
 prvi turisticki plakat Banja Luke koji se pojavio
 1979 godine.
 Bio je veliki novinar i pisac ,autor koji je odavno 
 presao brojku od 5000 svojih publikacija,a interesantno je

 da je vecinu svojih publikacija i nekoliko drugih
 likovno i graficki sam uredio. 
 Pored knjiga koje je pisao i monografirao o Banja Luci,
 mnogo je pisao i monografirao i ostale Krajiske gradove.
 Pocetkom rata u Bosni i Hercegovini i dolaskom druge
 vlasti na celo Banjaluke,sve sto je ucinio za svoj grad,
 novoj vlasti nije znacilo nista.
 Nakon brojnih fizickih i verbalnih napada 1994 godine,
 prisiljen je napustiti svoj grad koji je izuzetno
 volio i cijenio-BANJALUKA,i utociste je nasao u Rijeci,
 medju skoro 5000 prognanih banjalucana u ovom gradu.
 Narednih godina uredjivao je publikacije Hrvatske matice
 iseljenika,a nije prestao ni pisati.
 Posebno je bio ponosan na monografiju o znamenitoj,u 
 posljednjem ratu srusenoj banjaluckoj ljepotici,
 banjaluckoj dzamiji;"Ferhadiji",ciju obnovu na zalost
 nije docekao,te na dvije knjige o zaboravljenim i
 presucenim dogadjajima iz proslosti svoga grada
 pod naslovom;"Banjalucki povjesni listici".
 Smrt ga je na zalost prekinula u pripremama za
 objavljivanje treceg dijeal o proslosti Banja Luke
 onakva kakva je nekada bila,kao sto stoji u podnaslovu
 njegovih do tada objavljenih knjiga.
 Aco Ravlic nije se mogao pomiriti s odlaskom iz Banja
Luke.
 U svakoj njegovoj izgoverenoj i napisanoj recenici,tokom
 prognanstva,mogli su se osjetiti tuga i bijes sto je zbog
 sulude politike morao napustiti svoje rodno mjesto,grad i
 regiju koje je neizmjerno volio.
 Onima koji su ga voljeli i postovali,kolegama i svima 
 koje je zaduzio svojim djelovanjem,ostaje utjeha da su
 poznavali izuzetnog covjeka kojeg imaju po cemu pamtiti.
 O Aci Ravlicu su pisali mnogi ugledni navinari,kriticari
 i knjizevnici iz bivse nam zajednicke drzave Jugoslavije,
 i Bosne i Hercegovine.
 Dobitnik je vise vrijednih i znacajnih priznanja medju 
 kojima se isticu;
 1)1975 godine;Nagrada"Veselin Maslesa" za oblast kulture
   Skupstine Opstine Banja Luka.
 2)1981 godine" Nagrada;" Dvadesetomajske nagrade"
   Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine.
 3)1983 godine;"Nagrada za zivotno djelo Uduzenja
   sportskih radnika Jugoslavije.
 4)1985 godine;"Plakat grada Skupstine grada Cazin"
   najznacajnije priznanje grada Cazina.

   Bibliografija;

 1)1961 godine-35 godina Banja Luke,
 2)1970 godine-100 potresnih dana Banja Luke,
 3)1974 godine-Monografija o Banja Luci,
 4)1976 godine-Pola stoljeca Borca,
 5)1979 godine-Banja Luka razdoblja i stoljeca,
 6)1985 godine-Napori i radosti,
 7)1986 godine-Drugo stoljece hotela Bosna,
              -Jelsingrad 50 (1937-1987),
 8)1990 godine-Town of Banja Luka,
 9)1992 godine-Town of Banja Luka ll,
10)1996 godine-Banjalucka Ferhadija
               Ljepotica koju su ubili,
11)2001 godine-Banjalucki listici,
12)2003 godine-Banjalucki listici ll.

  Bila mi je velika cast da sam licno poznavao
  Aleksandra-Acu Ravlica i sjecanje na njega zivjet
  ce u meni dok sam ziv,a ja se nadam da ce u svim
  nasim sugradjanima koji su ga poznavali,ili ne
  nas Aco zivjet vjecno i tu ljubav prema njemu
  prenijeti na nasa mladja pokoljenja,jer sjecanje
  ne naseg Acu treba da zivi VJECNO-FOREVER.
  Hvala mu za sve sto je ucinio u svome zivotu,
  neka mu je vjecna slava.
  Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.     
 
   




Komentar Br.261
Poslao : luka
Datum : 02.12.2010.
Drago mi je što ste se sjetili Aleksandra Ravlića, bez
ikakve sumnje najvećeg banjalučkog novinara, koji je iskreno
i mnogo volio Banjaluku i više od bilo koga, u
publicističkom smislu, dao našem gradu. Samo zahvaljujući
njemu sačuvani su brojni fakti i fotografije o Banjaluci,
bez kojih bi mnogo toga nestalo u zaboravu. Aco Ravlić je
zadužio Banjaluku i Banjalučane, zato Banjaluka i
Banjalučani nemaju pravo da ga zaborave.
Ma gdje bili, nazdravili!  
Luka



Komentar Br.262
Poslao : luka
Datum : 02.12.2010.
Hoću samo

Hoću samo biti tamo
kao neke davne osme
kad sam s tatom i sa mamom
slikao se ispred Bosne

Hoću samo opet tamo
do Kozare i do Lovca
do poljupca koji pamtim
sa Marinom s Paprikovca

Banjaluko hoću samo
da ja opet budem tamo
gdje sam uvijek srećan bio
gdje sam voljen i volio
...
gdje ja imam svako pravo
da nastavim gdje sam stao.

Ma gdje bili nazdravili
Luka



Komentar Br.263
Poslao : nerkogalesic
Datum : 10.12.2010.
           RAZMISLJAM

       Odlucih da razmisljam
        o svojoj Sutrasnjici
         misleci da ce mi
          biti bolja nego
           Danasnjica
          a meni postade
           dosadno
          a nemoc se
         usulja u Mene
          takva da me
         i Mrav moze
          Nadjacati.

          U pustinji
         nadjoh Covjeka
       koji trazi svoju Srecu
         stidljivo mi rece
          da se Sreca
         ne trazi medju
           Ljudima.

         Neko od nas
        nije pri pameti
        rekoh Covjeku
       kojeg upoznah u
           pustinji.
       On se nasmijesi
           i rece;

           I znaj da
           ni jedan
         od nas nije
        pri svojoj Pameti
         jer samo Ludi
        traze Sutrasnjicu
         i Covjeka u
        danasnje Vrijeme.

      ***************************

             STA ZELIM

        Covjek je na dobitku
        kada ga Zena ostavi
        a najveci gubitak je
        sto je sat bio s njom 
         i potrosio vrijeme
        pretvarajuci Lazi
           u Istinu.

         To je vrijeme
        kada u Covjeku
         pocinje borba
       sa samim sobom.

        Ruzno vrijeme
       ali je Covjekovo.
        U sebi trazim
         pobjednika
          a znam
       da ga necu naci
        kao ni Zenu
         sto govori
        ono sto misli.
       Priznajem da su
        sve Ludosti
       sto su Ljudima
        drage i mile,
       izmislile Zene.

        Jer Ljudi su
       jedina ziva Bica
      koja vjeruju Zenama. 

      Za bilo koje grijehe
         Zene traze
      da im muskarci sude.

       Jedino zene znaju
      kakve su zene sudije.

     *****************************

       POBIJEDITI SEBE

    Kako bih volio pobijediti Sebe
      i reci Vatri da je Volim
          i kada me opece
         da pomilujem Oluju
        kada pustosi moja Polja
        i svima sve da oprostim 
          cak i onima sto su
        mrzili Mene i moje Pjesme.
         (priznajem da je ruzno
           mrziti Pjesme).

        Kako bih sve ovo volio
        uraditi i to sa Ljubavlju
          i onda znati da se
        i Strah moze Pobijediti
        poslije cega Covjekom
          zavlada Mudrost.

          Priznam da se rat
            prostiv Sebe
          najteze dobiva.
          i da ne znam ni
         jednog Pobjednika
          u tim ratovima.

         **************************

          TRAZIM SNAGU

        Iz mene dopire Glas
       jos jedna dobivena Bitka
           i ti Pobjednik
       a sve u meni onemocalo.

       Na Pocetku sve je drugacije
       od kraja kojem se ne veseli
        ni Pobjednik ni Porazeni
        jer bitku ne dobiva jaci
        nego Onaj koji je cvrsce
         odlucio da Pobijedi.
       i kome ni Sreca tog trenutaka
         nije bila Neprijatelj.

        ja u sebi trazim Snagu
         da pobijedim Sebe
         i jos mnogo toga
          sto se u mene
        bez moje zelje uselilo.

        Za Pobjedu imam
           samo Zelju
          a to je malo
        za ono sto zelim.

       ************************

        TRAZIM PRIJATELJA

        Kada se u ratu objavi Mir
         iz rupa izlaze Neljudi
          da bi drzali govore
          o svojoj hrabrosti.

     Pravi ratnici zahvaljuju Bogu
     sto su prestale strahote Rata.

         U vrijeme mira
       ljudi traze Prijatelje
         (dok rat traje
        traze Spasitelje)
       da li za mene kasno
        da trazim Prijatelja
       ako ga ranije nisam imao.

        Prijatelj se ne trazi
       kada covjeku trebaju
      nego mnogo,mnogo ranije.

      ***********************  

      PJESMA NIJE ZA SUTRA

       Ne ostavljaj Pjesmu
       da bi sutra pjevao
      nekome ce to biti kasno.

      Ako namjeravas uciniti
     dobro Djelo uradio to odmah
           jer dobra djela
          ne zele Prenociti 
         i propustiti priliku
         da nekoga usrece.

        Pjesme i dobra Djela
       zele do Ljudi stici sto prije
             jer su tada ono
              sto zele biti.

      *******************************

      Jedno pitanje sta znaci PRIJATELJSTVO
      i sta znaci imati PRIJATELJA.
      Sto rece nas Kemal Coco, ne treba
      ti prijatelj ako ga nisi imao ranije.
      U ovome ratu mnoga prijateljstva, su
      prekinuta,a kada  jednom dodje do
      pucanja prijateljske karike,ona se ne
      moze nikada vise sastaviti,da bude kao
      prije.
      Prijatelj ti treba i u dobru u i zlu,
      jer prijateljstvo,je najvece bogastvo
      na svijetu.
      Lako je u dobru biti prijatelj,a kada kola
      krenu niz brdo,onda nema prijateljstva,kao
      sto se to pokazalo u ovome ratu.
      Mali broj prijatelja je opstao,ali taj mali
      broj prijatelja se pokazao vjeran i u zlu.
      To je najveca cijena postivanja i prijateljske
      ljubavi.
      Najveci prijatelj je zivotni saputnik.
      Kada je covjek mlad,misli da je cijeli svijet
      njegov,i da ce to trajati vjecno,medjutim
      dolaskom starosti nas najveci prijatelj,
      je zivotni saputnik,kojim dijelimo i dobro
      i zlo.
      Cuvajte prijateljstvo,cijenite prijatelje,
      a najveci prijatelj je nas zivotni saputnik 
      i zato ne dozvolite da vas iko zavadi,budite
      jaki i jacajte svaki dan vase prijateljstvo.
      Zahvaljujem Kemalu Coci na ovim divnim stihovima 
      koji sam izabrao iz knjige;"Bosanske nesanice",
      a koja je stampana za pedesetogodisnjicu njegovog
      stvaralstva.
      Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.264
Poslao : nerkogalesic
Datum : 15.12.2010.
     Tko je bio uvijek najveseliji narod,
     samo se brinuo za veselje i pjesmu.
     Zna se Romi-Cigani.
     Danas cemo se sjetiti jednog brda
     na podrucju danasnjeg Rebrovca,u
     blizini Rebrovacke crkve i zvalo
     se "Vlaski brijeg",a neki su ga 
     zvali "Ciganski brijeg".
     Prije drugog svjetskog rata Cigani-Romi,
     stanovali su u svojim kucama napravljenim
     od oblijepljene zemljom ilovacom,okrecene,
     pokrivene biber crijepom,daskom ili plehom
     od vecih kanti,buradi,prisivenih po krovu kuce.
     Tu su eto tako ,u svom naselju zivjeli,radili,
     ponekad prosjacili,ali ipak su zivjeli svoj
     ciganski zivot.
     Ovi Romi-Cigani na "Veselom brijegu",bili su
     stalni stanovnici pomenutog brijega.
     Rijetko su kada selili i ako su imali zapreznih
     kola,sa jednim ili dva slabasna konja,ili malo
     bolja kola.
     Veseli, kao sto znaju biti,kada bi silazili u grad,
     citava porodica bi sjedala u kola zvana"Sprajc",
     i uputila bi se u grad da ponesto zarade ili
     uprosjace.Istina uvijek su bili veseli,i kada bi
     odlazili u grad,a i kada bi se vracali kuci.
     Svi se varamo kada mislimo da nisu bili organizovani.
     Imali su svoj odbor na kome su raspravljali slijedeca
     pitanja;pocevsi prvo od svakodnevnog zivota u naselju,
     kradje,kocke i prostitucije,te medjusobnih svadja.
     Najveci Romski praznici bili su,a i sada se slave;
     " Djurdjev dan i Aldzun".
     U vrijeme tih praznika, a posebno za" Djurdjev dan " 
     sesti maj,Romi se sastaju pred svojim kucama,sviraju
     uz tambure,pjevaju,vesele uz pecenu jagnjetinu koju
     ispeku za taj dan.
     Mnogi banjalucani za taj dan znali su se svecano obuci
     i otici cestitati Romima praznik.
     Mnogi prijatelji i poznanici provedu nezaboravne 
     trenutke uz fildzan kafe,casicu rakije,meze i
     naravno pecenu jagnjetinu.
     Romi su svoje goste kitili sa cvijecem,jorgovanom,
     ili nekim drugim-sumskim cvijecem obicno zumbulom,
     jagorcevinom ili tek napupalom grancicom.
     Tu bi se cijeli dan slavilo,veselilo,pjevalo,
     igralo,sviralo,a posebno cigani sa svojim tamburasima
     isli od kuce do kuce,od grupe, do grupe, i tako
     uveseljavali mjestane i goste.
     Veselje nije moglo proci bez ciganskog kola.
     Ciganke lijepo odjevene,igrale bi bez svijesti,
     u onom pravom ciganskom zanosu.
     Djurdev dan praznik uvijek se zavrsavao sa izborom
     "Ciganskog kralja",to je bila kruna veselja.
     Godinama je tu titulu nosio poznati banjalucki
     kamiondzija i taksista Marko Vrbica.
     Vecina Roma pohadjali su osnovnu skolu "Esad Midzic",
     a mnogi od njih su zavrsili i fakultetsko obrazovanje. 
  
     Veseli brijeg bio je poznat i po malom nogometu.
     Sportska ekipa "Brazil" bili su najveca atrakcija
     na "Stadionu sportskih igara",koji je godinama
     plijenio paznju banjalucana.
     Glavni igraci ekipe "Brazil" bili su;sestorica
     brace Mujkic.od kojih su jednog zvali "Pele",
     zatim golman Omer koji je branio,i to odlicno,
     sa jednom drvenom nogom-jedna noga mu je bila 
     amputirana pa je imao drvenu nogu.
     Nesto veoma interesantno Romi su uvijek imali
     dobre golmane,jos prije drugog svjetskog rata,
     kada su nastupali kao nogometni klub;
     "Veseli brijeg".
     Njihovi idoli bili su slijedeci;Tunjo,Planicka,
     Zamora,Glazer,a ponekad banjaluckog golmana
     Bojera,naravno to su bili nadimci njihovih
     golmana,osim Tunje.
     Jedini plavokosi"Brazilac"bio je Toso Mihelcic.
     "Brazil" je okupljao na svojim utakmicama najveci
     broj gledalaca i obavezno stizao da finalnih utakmica.

     Svaka ekipa "Raja" imala je svoju vjernu publiku,
     ali kad na teren istrce "Brazilci",sve je to padalo
     u vodu,i svi su bili na njihovoj strani,cesto 
     navijajuci i protiv svoje ekipe.
     Nikada nisu razocarali gledaoce,ni kad su gubili
     kad su nailazili na ipak kvalitetno jace ekipe.
     Na "Veselom brijegu",od 1992 godine, vise nema 
     starosjedioca-Roma,i oni su morali u izbjeglistvo,
     tako da nema vise ni nekog novog romskog "Brazila",
     ali nekadasnji;"Brazil" sa "Veselog brijega" je
     zasigurno i zasluzeno izborio svoje mjesto
     u analima banjaluckog malog nogometa,kao ekipa
     koja je ostala zapamcena mozda i vise od svih ostalih.

    *********************************************

    Stihovi najveceg banjaluckog Romskog pjesnika
    svih vremena,i predratnog predsjednika
    Romskog udruzenja Banja Luke-Semse Avdica.

    ********************************************

          MIRIS BANJA LUKE

    U snu te napustih Banja Luko moja,
    al' budan cu da ti se vratim.
    I u cergi sam sretan kad sam u tebi!
    Vise nego u Parizu,Rimu,a u dusi patim.

    Sanjam ociju otvorenih ulice tvoje,
    dusa za njima prazna vapi,
    Vrbasu operi duse zlih ljudi,
    suze su ciganima sve tvoje kapi.

    U snu koracam ka pragu okrvavljenom;
    iskonska tuga razara mi grudi.
    Sretan cu biti da grob oca i majke vidim,
    i komsije svoje srcem da izljubim.

    Mastam o tom sest dugih godina.
    Pred cergom vatre,cemana zvuke.
    Sanjam o tome i osjecam,
    miris moje drage Banja Luke.

    *******************************

         MOJ ORONULI PRAG

   U oku suza kad zasjaji;
   moj oronuli prag snivam,
   u Vrbasu,bistroj vodi
   kao nekad plivam.

   Nek podjele sta god hoce;
   ja idem ka pragu svome,
   Banjaluko, majko moja ,
   nedam te nikome.

   Ti si bolna rana moja;
   doci cu ti jednog dana,
   u tudjini nema srece;
   svaki dan je nova rana.

   U tudjini ostase grobovi komsija mojih,
   docekali nisu da dodju u svoj grad.
   Svi tudji dvorci i bogatstva ,
   bijeda su za nas oronuli prag.

   ***************************************

            DVORAC OCA MOG

   Stanite vjetrovi,stanite orkani;
   ne rusite dvorac oca mog!
   Njemu su dani,pokraj vatre dani,
   i prostranstva silna odavde do boga.

   Nije to dvorac od ljuta kamena,
   ni utvrda mocna sto se nebu dize,
   tek ubogi sator sto kraj rijeke stoji,
   kad putuje otac da je bogu blize.

   Jer sudbina tjera cigana da luta,
   i da cijeli zivot svoju zvijezdu slijedi.
   Ne rusite zato njegov dom kraj puta,
   njemu vise sator od palace vrijedi.

   Stisajte se zato vjetrovi,
   on stazom predaka neumorno krece;
   od ganga do danas njega vodi nada,
   i nikad ga niko zaustavit' nece!

   ***********************************

        KRATAK JE CIGANSKI ZIVOT

   Sudbina ciganina bez sjaja,
   s puno srece i malih sitnica,
   koje zivot daju i cine ga srecnim i
   slobodna polja zivot mu znace.

   Dok sjede pred cergom,
   uz vatru i raspituju se
   ko je gatao u tudje dlanove,
   ogledao tudju srecu,
   ko je i koliko zlata donio,
   i ko zna sta ih sutra ceka.

   Mnogima kosti ostadose
   u ovoj bogatoj i tuznoj zemlji.
   Ostadose njihovi sinovi,zeljni osvete,
   ili da i njih snadje sudbina,
   njegovih najdrazih.

   Mozda je tako i treba da bude!
   To je ciganski zivot.
   Spontan,buran,pun iznenadjenja,
   sentimentalan i kratak.
 
   *******************************

   Svaka cast Semso tebe posebno cijenim,
   iz razloga sto u svakoj tvojoj pjesmi-
   poeziji osjecam veliku ljubav prema rodnom
   gradu.Jer ti pises iz dubine duse,tvoji
   osjecaji prema pjesmi su toliko upecatljivi
   da vrlo mali broj pjesnika,moze izraziti
   ljubav o onome sto pise,kao sto ti pokazujes
   u svojoj poeziji.
   Ja ti zelim jos mnogo-mnogo novih knjiga,
   jer ti to znas i umijes.SVAKA CAST.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 
      





Komentar Br.265
Poslao : Senaid Pasic Banjaluka .... Bazel
Datum : 17.12.2010.
Pozdrav vam Nerkogalesic i veliki pozdrav pjesniku Semsi
Avdicu zaista sam se osjecao tako da neznam ni sam
objasniti,cokovjek ima takvu dusu i osjecaj za svojim
gradom,pjeseme su stvarno iz duse napisane molim te kako
mogu doci do ove knjige.
Hvala jos jednom tebi i nasem pjesniku Semsi.




Komentar Br.266
Poslao : Luka
Datum : 20.12.2010.
Posvećeno Banjalučanima širom sveta

Kratka novogodišnja

Sretno svima
Banjalučanima
kćerima i sinovima
rasadjenim cvijetovima
i prosutim biserima
...
Svi Vi znani i neznani
moji ste jarani

Luka
Ma gdje bili, nazdravili!



Komentar Br.267
Poslao : Semso Avdic_Semso@hotmail.com
Datum : 22.12.2010.
Nerko hvala ti za sve ove pohvale!!!Da bila su to divna
vremena,kada su moji poznanici i prijatelji,svracali za
Djurdjevdan bila su divna vremena.Ovom prilikom pozdravljam
tebe i tvoje ukucane,kao i sve nase banjalucane ma gdje se
nalazili.Sretna im i bericetna Nova godina.
                                      Romski pjesnik:
                                             Avdic Semso



Komentar Br.268
Poslao : Luka
Datum : 26.12.2010.
Ljubav

Ljubav je kad poslije 34 godine
zajedničkog života, u vrijeme
potpunog zadovoljstva što si ostvario
(gotovo) sve što jednog čovjeka 
može činiti srećnim,
uživaš da svako jutro opereš
njezinu žolju za kafu...
Malo, sitno zadovoljstvo,
ali ogroman užitak,
srazmjerno velik
ljepoti življenja

Luka
Ma gdje bili, nazdravili!



Komentar Br.269
Poslao : nerkogalesic
Datum : 27.12.2010.
        NOVOGODISNJA PJESMA

Kolo srece se oko nas okrece.
Vrijeme,brise sto sudbina donosi
a u ponoc svi bicemo stariji.
Vjeruj,mada je danas sve sumnjivo.

Kad vrijeme okrene list na svim kalendarima.
Tad neka se tuga izbrise iz svih nasih ociju.
Bar da je sve ruzan san iz koga s nadom cekamo svi.

Nek se vrate svi koji su otisli.
Nek se raduju svi sto su gubili.
Neka zavole svi sto su mrzili
Neka dobiju svi sto su gubili.
Kolo srece neka se ne zaustavi.
Mnogih stvari se vise ne sjecam.
Vrijeme brise sto sudbina donosi.
Bice bolje, ponekad predosjecam.

SVIM CITAOCIMA OVE TEME ZELIM SRETNU I 
BERICETNU NOVU GODINU,I DA IM SE OSTVARE 
SVE ZELJE KOJE ZAMISLE U IDUCOJ GODINI,
A TAKODJER MNOGO ZDRAVLJA I SRECE.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
 




Komentar Br.270
Poslao : nerkogalesic
Datum : 05.01.2011.
  Specijalno za Luku;

  STA JE LJUBAV

  Rijec ljubav,nije na prodaju,
  ne postoji cijena,jer ljubav
  se stvara godinama.
  Ljubav ne smije ostariti,
  ona mora sto god je starija,
  da bude jos mladja i sladja.
  Jer ona treba da ima svoj
  pocetak bez kraja,sto mi
  koji zivimo u Americi kazemo
  FOREVER.
  Za ljubav treba zivjeti,jer svaki
  covjek koji osjeca da je voljen
  od voljene osobe ne moze ostariti,
  jer njegova dusa ostaje vjecno mlada.
  Pocetak ljubavi-ZALJUBLJIVANJE,je
  samo pocetak kada zapocinje ljubav
  koja samo obostrano moze opstati.
  Ljubav koja opstane godinama,samo 
  dobija na svojoj jacini u starijem
  periodu,kada je voljena osoba,
  potrebna svom bracnom prijatelju,
  i u muci,jer tada se pokazuje
  moc ljubavi.
  Luka, zar nije lijepo biti sa nekim
  u braku 34 godine, za to vrijeme
  prosli ste zajedno sve zivotne
  prepreke,i uspjeli odrzati vasu vezu
  zdravom jer vas je odrzala sta LJUBAV.
  Zelim jos mnogo godina zajednickog
  zivota u zdravlju i ljubavi.
  Jedan tajna malo sam stariji od tebe
  u braku koji svakim danom jaca,i
  pokazuje najljepse momente zajednicke
  ljubavi (dan vjencanja 28.12.1974 godine).
  Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.271
Poslao : Luka
Datum : 07.01.2011.
Hvala, takodje!
Lijepo je znati da na drugom kraju svijeta, jer Banjaluka je
sve(t), postoji neka srodna, banjalučka duša.
Svako dobro tebi i tvojima
S poštovanjem zbog svega što činiš na očuvanja banjalučkog
duha
Luka
Ma gdje bili, nazdravili!



Komentar Br.272
Poslao : nerkogalesic
Datum : 07.01.2011.
    Danas cemo pricati o jednom banjaluckom
    pjesniku,cije su pjesme upale u oci najvecem
    banjaluckom profesoru muzike i sakupljaca
    pjesama koje su bile vezane za Banja Luku,
    i ostali dio Bosne i Hercegovine Vladi
    Milosevicu.
    Vlado Milosevic je nekoliko njegovih pjesama
    uglazbio za firhamoniju i bariton.
    Vjerovatno pretpostavljate,rijec je pjesniku;
     Jovanu Joci-Bojovic.
    Jovan Joco Bojovic rodjen je 1934 godine u
    Prnjavoru,gdje je zavrsio osnovnu skolu.
    Rano se preselio u Banja Luku,gdje je zavrsio
    srednju skolu,i radio je kao bankovni strucnjak.
    Pisao je poeziju za djecu i odrasle.
    Pjesme su mu zastupljene u Krajiskoj pjesnickoj
    kronici;"Poezija dvedesetopetorice 1971 godine".
    Njegove pjesme prevodjene su na nekoliko jezika,
    i za svoju poeziju mnogo je puta nagradjivan.
    Zivi u Banja Luci.


    

    Bibliografija;

    1970 godine-Banja Luka- Dajak Pantokratora-poezija,
    1971 godine-Banja Luka- Poslije gozbe-poezija
    1980 godine-Banja luka- Ulaz u labirint-poetska proza,
    1985 godine-Banja luka- Izmadju trave i rijeke-proza.

    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 




Komentar Br.273
Poslao : Luka
Datum : 26.01.2011.
Banjaluka grad meraka

Banjaluko ružo rumena
u tebi je ljubav rodjena
a svi oni ovdje začeti
zauvijek će tebe voljeti

Banjaluko pjesmo iz srca
ti su vatra neugasiva
gdje god da si, uvijek ti si
ljubav neuporediva

Od Šehera do Budžaka
čuje se iz svih sokaka
pjesma cura i momaka
Banjaluka grad meraka

Luka
Ma gdje bili, nazdravili!



Komentar Br.274
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.01.2011.
    Upravo listam novi magazin saveza banjalucana
    u Svedskoj;"Seher Banja Luka".
    Prvi tekst je veoma zanimljiv a to je;
    16.susret Banjalucana u Landskroni
    U Landskromu je 16.oktobra 2010 godine odrzan
    16.susret Banjalucana Svedske nakojem je bilo
    preko 1500 banjalucana.
    Ogromne prostorije dvorane Folketshus bile su
    premalene da prime toliki broj nasih sugradjana.
    16 susrete banjalucana bili su organizatori i 
    domacini;"Savez Banjalucana Svedske",i "Bosna LA"
    Landskrona.
    Ogromna popularnost mislim najvecem susretu i
    najboljoj organizaciji,svi moramo biti ponosni,
    i ugledati se na organizaciju susreta koji svake
    godine privlaci ogroman broj nasih sugradjana,koji
    dolaze iz svih djelova Evrope,i koji su se i ovaj
    put pokazali u pravom svjetlu,jer vecina je dosla
    dan ranije i ostala dan kasnije da dozive car 
    najoganizovanijeg skupa nasih sugradjana na svijetu.
    Susrete je otvorio domacin Ferid Lukacevic pozelivsi
    dobrodoslicu gostima.
    Predsjednik Saveza Banjalucana Mirsad Filipovic
    ukazao je na jubilej,petnaest godina uspjesnog rada
    Saveza Banjalucana,koji j eostvario znacajne rezultate.
    Mr.Darko Zelenika,veleposlanik BiH u Stockholmu,
    pohvalio je djelovanje Saveza Banjalucana u Svedskoj
    i kazao da ce doci do realizacije bezviznog rezima
    za gradjane BiH da kraja 2010.godine,sto je ocijenio
    veoma znacajnim za priblizavanje Europi.
    Novosti znamo nema vise viza za gradjane BiH.
    Mesud Mulaomerovic upoznao je sve prisutne na
    16.Susretu Banjalucana sa zakljuccima ekonomskog
    foruma o zahtjevima za promjene naziva naselja i ulica
    koji su jednoglasno podrzani da se u formi peticije
    upute gradu Banja Luka.
    Izlaskom  predsjednika Vijeca naroda Narodne
    skupstine RS( koji je prosao uz ogroman aplauz)
    Dzevada Osmancevica kao zvanicni gost susreta
    iz Republike Srpske,koji je sve prisutne upoznao sa
    aktuelnom situacijom u RS i Banjaluci,koje je oznacio
    veoma teskim .
    Program se odvijao u dvije dvorane;velikoj dvorani
    sa dvosatnim kulturno-umjetnickim progamom i maloj
    dvorani sa posebnom muzikom i zabavom za mlade.

    PETICIJA OKO 1500 BANJALUCANA ZA IZMJENU NAZIVA
     NASELJA I ULICA
       (ORIGINAL)

    Lokalnim vlastima upucujemo peticiju koju ce podrzati
    cijeli skup Banjalucana.Zelimo prije svega da se vrate
    stari nazivi naselja i ulica u Banjaluci;Gornji Seher
    umjesto MZ Srpske Toplice,Mejdan umjesto MZ Obilicevo,
    Budzak umjesto MZ Lazarevo,Ivanjska umjesto Potkozarje,
    Hiseta umjesto  MZ Kocicev Vijenac i Brdo Sehitluci
    umjesto Banj Brdo; da se vrati stari naziv glavnoj
    ulici Marsala Tita;vratiti stare nazive ulica
    narodnih heroja;Vahide Maglajlic,Ante Jakica,Avde Cuka,
    Ive Mazara,Sose Mazara,Karla Rojca,Rudi Cajeveca,
    Esada Midzica,Danka Mitrova,Kasima Hadzica,Rade Licine,
    Drage Langa,Franca Staneta Rozmana i Franje Kluza,te
dati
    drugima ulicama nazive heroja koji do sada nisu imali
    ulice;Drago Mazar,Osman Karabegovic,Jovo Bijelic,
    Sefket Maglajlic,Bosko Karalic i drugih heroja koji
    postoje a ovdje nisu nabrojani;te ocuvati staro gradsko
    jezgro i zasticena podrucja grada.
    Svjesni smo da nije moguce s obzirom na veliki broj
    izmjenjenih naziva u periodu rata i nakon rata generalno

    preispitati sve nazive ali smatramo realnim da se
promijene
    ovi nazivi koje smo istakli,a inicijativa je pokrenuta
    prije vise godina ali nikad nije realizirana.
    Ovo je u cijelosti peticija koja je upucena gradu Banja
Luci.
    
    Jedna informacija za sve moje sugradjane koji zive u
SAD-a.
    8.februara 2008 godine u Saint Louisu osnovana je 
    non profit-volonterska organizacija pod nazivom;
      "THE UNION OF CITIZENS OF BANJA LUKA"
    Organizacija je otvorena za pomoc svim nasim
sugradjanima
    koji zive na podrucju Amerike.
    Medjutim organizacija osim susreta Banjalucana u Saint  
    
    Louisu nije dala pozitivne rezultate,ustvari kako mi to
    kazemo mrtvo slovo na papiru.
    Molim sve moje sugradjane da ozivimo nasu organizaciju
    bez obzira gdje zivimo,jer to je organizacija svih nas
    koji zivimo u Americi,i u ime nas posaljemo slicnu
    peticiju opstini Banja Luka,da pomognemo da se vrate
    stari natpisi ulica.
    U ime moje ja se slazem sa peticijom koja je otisla
    sa 16.Susreta Banjalucana u Svedskoj,a ja mislim
    da mnogi nasi sugradjani imaju slicno misljenje.
    Ozivite nasu organizaciju,da budemo ponosni da smo
    probali nesto uciniti za nas grad.
    Ja bih vas molio da se uclanite u nasu zajednicku
    organizaciju,da pod jednim nazivom probamo pomoci
    nasim sugradjanima koji zive u nasem gradu BANJA LUCI.
    Registraciju za sada mozete obaviti na moj Email;
    nerkogalesic@yahoo.com., a takodjer i prijedloge.
    A mozda da nam Seha omoguci jednu trajnu temu na
stranici
    Kajaka.

    Da ne bi zaboravili ipak je ovo stranica;
         BANJALUCKI PJESNICI

   MAGNOLIJA

   Stablo je pustilo suzu
   u vrtu ulice
   Ejuba Kobaslica.
   Sadnicu magnolije,
   poput prvog ptica,
   odnesoh na dlanu,
   nekom tudjem danu
   u daleka tla.
   I izraste cvijet
   iznad svakog zla,
   lijep poput sna.
   Privlaci sve poglede
   raskosna Neznanka....
   Eh,da jos samo znaju
   da je- Banjalucanka!?

  Iz knjige pjesama"Most ljubavi",
  Ljubice Perkman.

  ***********************************

  STAZA DO LJUBAVI

  Kao djecji crtez
  poljem krivuda 
  staza sto ide
  do obale rijeke.

  Bio sam djecak
  kada je ta staza
  tek bila utrta
  i danas je ista
  a ja odavno starac.

  I nikome ne smeta
  sto je krivudava
  sto je uska
  svi je vole
  i svi je se sjecaju
  kao staze njihove 
  mladosti.

  I niko ne zeli
  i niko nece
  da stazu prosiri
  da bude put
  kojim se ide
  na obalu rijeke.

  to ne zele
  ni ljudi
  ni obala
  ni rijeka
  a cini mi se 
  ni staza.

  Iz knjige pjesama;
  "Sam sa sobom".
  Kemal Coco.

  *******************************

  NISAN

  Prodje zivot,ni san
        nit opala java,
  dan za danom nizan
    protiv zaborava.

 Sve tako dok nisam
    sa nitima trava
 srastao,krnj nisan
    oslonjen o plava.

 Neprobojna brda
    u kom bivsa glava
 zla,dobra i tvrda.

 Zeljna svoga prava
    smislja ,da izvrda 
 smrt, i tako spava.

 Pjesma je
 posvecena 
 rahmetli
 Bekiru Misirlicu
 (1931-2002)
 Napisao;
 Kolja Micevic.

 *********************************

 Nastavit cemo pisati u slijedecem nastavku
 teme iz Magazina Saveza Banjalucana u Svedskoj,
 A Mirsadu Filipovicu hvala na magazinu.
 Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.  
     
     
    




Komentar Br.275
Poslao : luka
Datum : 12.02.2011.
Ko sada ljubi moju Amelu

Ko sada ljubi moju Amelu
sladi se mojim zrelim trešnjama
i mazi dvije tople grudvice
ispod crveno-bele majice

Ko sa njom jutros kafu ispija
u ledne noći uz nju se privija
ko se, ko ja nekad, njome opija
i nju ko vino noćas ispija

Koga je moja Amela
ovoga ljeta zavela
i šta radi u rujnu
u tom Bugojnu

Luka
ma gdje bili, nazdravili!



Komentar Br.276
Poslao : luka
Datum : 13.02.2011.
Jutros sam opet
mislio na tebe
i ono vrijeme 
kad si me voljela
mala curica
a već damica
jedna jedinstvena
ma, moja Amela

Luka
Ma gdje bili, nazdravili!



Komentar Br.277
Poslao : nerkogalesic
Datum : 18.02.2011.
      Ne mogu a da ne odam priznanje 
      nasim izdavacima magazina;"Seher Banja Luka",
      koji svakim svojim novim brojem,
      ima veci izbor tema,koji se ne ticu
      samo naseg rodnog grada,vec i sire.
      Magazin je stampan na najkvalitetnijem
      papiru,i kvalitetnim slikama.
      Septembarski odnosno oktobarski broj
      osim vezenog mosta koja je stalna tema
      ovoga magazina,bogat je sa novim temama
      i reportazama.
      Izdvajam;Humanitarci na djelu o sekciji
      banjalucana iz Norsepinga  koja je organizovala
      humanitarnu akciju novcane pomoci za rad narodne
      kuhinje u Banjaluci.
      2)Istorija hotela i hotelijerstva izmedju dva
        svjetska rata.Istorija hotela;"Bosna".
        Odlicna tema.
      3) Donji Vakuf-15 godina oslobodjenja.
         Nagrada pocasnog gradjanina dobio je
         bivsi banjalucanin Ferid Lukacevic.
      4) Informacija o Udruzenju gradjana povratnika
         u Banja Luku,koja je formirana 1998 godine,
         a registrovana u nadleznom sudu u Banjaluci
         01.06.1998 godine.
      5) Predivna reportaza o istorijskom gradu
         Jajce iz ruku nasega Ismeta Bekrica.
         Takodjer tema;"Vezeni most"koju vodi
         Ismet Bekric;"Pola medvjed,pola mamut".
         Ne smijemo zaboraviti u istoj temi
         autora teme;"Kamenje",sa predivnim
         slikama Gorana Mulahusica.
         Slijedeca reportaza ;"Svjetlo povratka"
         u temi ;"Vezeni most",iz pera 
         Edhema Trake i predivnim slikama;
         Gorana Mulahusica.
       5)Promocija knjige novinara i publiciste
         Naila Osmancevica;
         "Banjaluka izmedju prvog i drugog
          svjetskog rata".
       6) Odlomak iz knjige proze;"Nemesis i dunja",
          nase pjesnikinje Asime Simke Smajic pod
          nazivom ;"Bijele noci".
       7) Zatim divan intervju koji je obavio
          legenda naseg novinarstva;Bedrudin Gusic"
          TEREZA KESOVIJA
            Legenda hrvatske i ex-jugoslovenske estrade.
          Takodjer drugi tekst o staroj Banjaluci koja se
          nosi u srcu i sjecanjima,a nema snage da vidi,
          najstarije banjalucanke koja zivi u Americi
          Hanumice Sehercehajic.
          Intervju je
          obavio zna se, ko Bedrudin Gusic.
       8)  Banjalucko ugostiteljstvo u Pragu.
           Tekst napisao;Ozren Tunjic,foto;
           Goran Mulahusic.
           Rijec je o banjalucaninu sadasnjem stanovniku
           grada Praga u Ceskoj,koji nas grad predstavlja
           sa nasom kuhinjom i tradicionalnim
specijalitetom;
           Cevap.
           Rijec je o Mirsadu Budimlicu.
           Njegov otac Esad Budimlic je 60-tih godina
           otvorio ugostiteljski objekat;"Klasnik".
           Tu ljubav je prenio na sina koji je nastavio
           sa ugostiteljstvom u Pragu.
        9) Zadnja tema iz ruku Fahrudina Prlje
                "In memoriam"
           "Sjecanje na dr.Habib-a
            Seihtahir Abaseih-a".
    
            Svaka Vam cast.
            Zelim Vam mnogo uspjeha.
            Mnogo pozdrava iz Saint louisa.

            Zavrsavam sa poezijom naseg nikada
            Dr.Alije Kapidzica-Alkapa.

            ZEDJ

            Nekad si razgaljujuca voda
            sa izvor studenca,
            nekad prehladna ko iz tamna
            preduboka zdenca.

            I opet ista zedj muci,
            zedj pustinjska,prava
            pa sta mari sto izvor otice
            ako te zdenac u meni
            vjerno odrazava.

            ******************************

            SNJEZNA PJESMA  

            Nosica priljubljena uz okno
            krupnim ocima gleda dijete,
            kako vani kao igrajuci se
            snjezna mecava ljuto mete.

            Od studeni cvokocu oblaci
            i pahuljice uzurbano lete,
            dok zima ukocenu drvecu
            bijelo ruho u tisini plete.

            U toj dugoj zimskoj noci
            najprije se isplesti mora
            skijaska kapa po mjeri
            za pomodrjele usi bora.

            Poslije ce pahulje bijele
            kretnjom lakom i malom
            i brezi pokriti ramena,
            kao vata mekanim salom.

            Masta dijete i u san tone
            dok mu se lice smjeska,
            priroda sve moze sama
            osim.... da napravi snjeska.

            Za sve majke i dede svijeta.    
               



Komentar Br.278
Poslao : luka
Datum : 05.03.2011.
Kad sam sviro ja u grupi Way

Daj me zovi i ponovi
ono jutro kad si bila heeeej
i poljubi kao one zime
kad sam sviro ja u grupi Way

Cvijete krasni, daj vaskrsni
vrijeme kad je sve bilo okej
kad sam pio poeziju tvog oka
kad sam sviro ja u grupi Way

Kad sam sviro ja u grupi Way
mislio sam cijeli je moj svijet
dok sam sanjo novac, slavu
spoznao sam ljubav pravu
svaki pad je s tobom bio let

Ma gdje bili, nazdravili!
Luka



Komentar Br.279
Poslao : Luka
Datum : 07.03.2011.
Mami

Uvijek si više 
činila nama
nego sebi
i ko te takvu
nesebičnu
volio ne bi

Luka
Ma gdje bili, nazdravili!



Komentar Br.280
Poslao : nerkogalesic
Datum : 08.03.2011.
   U ime teme Banjalucki pjesnici svim
   damama-majkama sretan Osmi mart Medjunarodni
   dan zena.
   Mali poklon od mene;

   MAJCIN DAN

   Pogledaj kroz prozor u nebo,
   vidis,svaka zvijezda sija za tebe.
   Bas kao sto si ti uvijek
   sijala za brata i mene.

   Tvoj san nepokoran i prekorne rijeci,
   tvoj lik po glavi uvijek da mi se mota.
   Hladan oblog na celu da me izlijeci,
   trebace mi do kraja zivota.

   Hvala ti za zivot koji si dala,
   hvala za svaku tvoju grdnju.
   Oprostaj ne trazim,prastati si znala,
   hvala ti majko za svaku tvoju slutnju.

   Tvoj me pogled uvijek prati
   ma koliko daleko ja bio.
   Cuva me i ka dobru me vrati,
   nikada se od mene nije sakrio.

   Tragam za rijecima da ti objasnim,
   koliko mi tvoja ljubav znaci,
   da zbog nje uvijek spokojan zaspim.
   Da zbog nje od svega sam jaci.

   Ljepotom svoje duse oplemenis mene,
   plijenis postovanja gdje god se nasla.
   Ko je tebe upoznao zna i andjele na nebu.
   Za svakoga si rijeci utjehe pronasla.

   Zato majko moja,zivi mi jos dugo,
   neka ti zivot bude jedan lijep san,
   zato majko nek' te sluzi zdravlje i srce ludo.
   Srecan ti Dan majki.

   *****************************

   MAJKO NEMOJ PLAKATI

   Cesto vidim tvoje oci
   pune suza radi nas.
   Ja sam mnoge tuzne noci
   tvoj u tami cuo glas.

   Majko nemoj plakati
   kada opet budes sama.
   Opet dugi rastanak
   stoji pred nama.
   Majko nemoj plakati,
   jer to tako tesko boli,
   jednog dana doci cu
   natrag u nas dom.

   Svu toplinu ovog svijeta
   ja bih tebi dao sad,
   jer u jesen tvog zivota
   malo dana bit ce tad.

   *******************************

   Uvijek sam volio Sergeja Jesenjina
   i njegovu poeziju.

   MAJKA

   Jesi li ziva,staricice moja?
   Sin tvoj zivi i pozdrav ti salje;
   Nek uvecer nad kolibom tvojom,
   ona cudna svjetlost sja i dalje.

   Pisu mi da vidjaju te cesto,
   zbog mene veoma zabrinutu.
   I da ides svaki cas na cestu
   u svom trosnom starinskom kaputu.

   U sutonu plavom da te cesto,
   uvijek isto prividjenje muci,
   kako su u krcmi finski noz
   u srce mi zaboli.

   Nemaj straha!Umiri se draga!
   Od utvare to ti srce zebe.
   Tako ipak propio se nisam
   da bih umro ne vidjevsi tebe.

   Kao nekada i sada sam njezan,
   i srce mi zivi smo snom,
   da sto prije pobjegnem od jada
   i vratim se u nas niski dom!!!!!

   *******************************

   Poklon od ;Valentina

   U MOJIM MISLIMA MATI

   Polako se setam obalom rijeke
   u kojoj bistra voda,tece zubori.
   U moje misli naviru rijeci majke,
   dok djecak sam bio,sto ih zbori.

   O,kako si lijepa bila,mila mati,
   tako te volim,tim imenom zvati.

   Budi mi dobar,budi mi vrijedan,
   gord,ponosit,zdrav,voljeni sine.
   U cvijetu mladosti svoje uzrasti,
   to majka ti zeli,za time se brine.

   O,kako si lijepa bila,mila mati,
   tako te volim,tim imenom zvati.

   Prohujalo proljece,ljeto i jesen,
   na pragu rana zima zivota moga.
   Tu na obali rijeke,sto mirno tece,
   sa sjetom se sjecam lika tvoga.

   O, kako si lijepa bila,mila mati,
   tako te volim,tim imenom zvati.

   ***********************************

   Ne smijemo zaboraviti nasega
   Olivera Dragojevica;

   MAJKO

   Majko,djetinstva moga vilo.
   Majko,sve blazeno ti bilo.
   Prokleta je sirotinja,
   sto nas majko po svijetu rasula.

   Vodi me vodi ti,zvijezdo daleka
   tamo gdje sama na pragu svom me majka ceka.

   Majko,ceznja mi para grudi,
   majko,ti zdrava meni budi.
   Otvori vrata sinu svom
   vracam se majko,samo je jedan  dom.

   Vodi,vodi ti zvijezdo daleka
   tamo gdje sama na pragu
   svom majka me ceka.

   Majko nek vatra uvijek gori.
   Majko,nek topli su nam dvori,
   ognjiste nase predivno.

   Cuvaj mi majko,nama je jedino,
   cuvaj ga majko,jer nam je sudjeno.
    
   **************************************

   MAJKA

   Ko celik je cvrsta,kad za nas se bori,
   a sitna,ko zrno,kad se o njoj zbori.
   Ko dasak je njezna,kad rukom nas gladi.
   A kamen kremenac kad cio dan radi.

   K'o krusac je mekan kad voli i prasta,
   a zivi je vrutak kad price nam masta.
   K'o melem je blag kad rane nam vida,
   k'o suncana zraka kad brige nam skida.

   K'o breza treperi kad gleda nas sjetne.
   A klikce ko seva kad vidi nas sretne?
   K'o sjena je tiha kad trpi i pati.
   Trpjet i sutjet tko moze neg'mati.

   ************************************

   Jos jednom Sretan Osmi Mart-
   Medjunarodni Dan Zena.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 




Komentar Br.281
Poslao : luka
Datum : 14.03.2011.
Ameli
najnježnijem beharu iz aleje kestenova

Ne znam ni gdje si
da li si srećna
ili nisi
ali, molim te
kao što volim te
nikada, nikada
nemoj zaboraviti
da zaslužuješ
da se budiš kraj čovjeka
koji će da te voli
kao da si jedina na svijetu

Luka
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.282
Poslao : nerkogalesic
Datum : 16.03.2011.
   Citajuci novi broj Svedskog-Banjaluckog
   Magazina;"Seher Banjaluka",koji je izasao
   u decembru prosle godine,bio sam veoma
   iznenadjen,mozda je to smijesno,ali za nas
   koji zivimo malo podalje od nase domovine,
   to nije smijesno,i radostan kada sam
   procitao da nasa legenda o "Safikadi",
   nikada umrijeti nece.
   Prenijet cu vam dio sadrzaja naravno iz
   naseg magazina;"Seher Banjaluka",koji
   je uredio Kompozitor i Profesor
   Muharem Insanic.
   U Banjaluci je,nakon cetvorogodisnjeg
   rada,zavrseno komponovanje bosansko-
   hercegovacke i banjalucke opere;"Safikada".
   Kompozitor je prof.Muharem Insanic,inace
   dirigent i umjetnicki rukovodilac 
   Muzicko-scenske agencije Arion:libreto je
   napisao banjalucki novinar  i publicista
   Slavko Podgorelec,a orkestraciju djela
   nacinio je prof.Svetozar Sasa Kovacevic
   iz Novog Sada.
   Uvertira ove nacionalne opere je nekoliko
   puta javno izvedena-posljednji put u
   interpretaciji sarajevske Filhamonije
   na otvaranju 25.jubilarnog Festivala;
   "Sarajevska zima" u februaru 2009 godine
   u Sarajevu.
   Vratimo se malo u istoriju Safikadinog
   groba.
   U nasem rodnom gradu postoji grob djevojke
   Safikade na kojem,vise od 100 godina 
   mladi i zaljubljeni,Banjalucani i putnici-
   namjernici svih nacija i vjera pale svijece
   u nadi da ce tim cinom osigurati trajnost
   vlastite ljubavi.
   Prema legendi,djevojka Safikada zaljubila
   se u austrijskog vojnika koji je pripadao
   drugom nacionalnom i vjerskom odnosno
   kulturnom i civilizacijskom(neislamskom)
   krugu.Ljubav je bila obostrana,ali za ono
   vrijeme(autori radnju smjestaju na kraju
   19. vijeka i period austrougarske okupacije)
   bezperspektivna odnosno unaprijed osudjena,
   jer su djevojci,po drevnom muslimanskom
   obicaju buduceg muza birali njeni roditelji.
   Svjesna tog-a odlucna da sacuva ljubav-Safikada
   se odlucuje na svojevrsni;"demonstracioni suicid",
   s jedne strane su roditelji cijoj se volji mora
   pokoriti,a s druge strane Safikada nenamjerava
   iznevjeriti ljubav(vrhunsku,univerzalnu vrijednost)
   koja ne priznaje ni vjerske ,ni kulturne,
   ni religiozne zapreke.
   Odjevena u svadbeno ruho,Safikada je sacekala da se
   upali fitilj topa,koji ispred banjalucke tvrdjave,
   svakoga dana pucnjem oznacavao podne. 
   Pritrcala je oruzju,grudi priljepila uz otvor cijevi
   i"zagrlila top".
   Banjalucani su njene posmrtne ostatke sahranili na
   mjestu pogibije-izvan groblja,jer tako se,prema 
   muslimanskim obicajima,sahranjuju samo oni koji su 
   polozili zivot za visoke ciljeve.
   Na tom grobu, u centru grada,svijece pale Banjalucani,
   turisti,ali i poznate licnosti iz javnog zivota;
   u martu 2009. godine to je ucinio i Martin Luther King 
   III.
   Motivacija;
   Banja Luka,gledano istorijski i zahvaljujuci cinjenici
   da njeno gradjanstvo stoljecima njeguje i postuje
   multikulturalnost,dobrosusjedske odnose i 
   multikonfesionalnost,prakticno pripada evropskom
   krugu i predstavlja odlican primjer za metaforu;
   "Istok-Zapad,Zapad-Istok".
   Da su ove tvrdnje utemeljene,najbolje svjedoci primjer
   Safikade koja je vlastitom zrtvom inaugurisala ljubav
   kao vrhunsku vrijednost pred kojom padaju sve zapreke.
   Njena zrtva dobija na znacenju ako se ima u vidu
   da je austrougarska Monarhija,u vojnicke redove
   regrutovala i katolike i pravoslavne- sinove 
   ovih prostora.
   Opera "Safikada"je sublimat prethodno kazanog,
   a umjetnicke muzicko-scenske vrijednosti vec su
   dozivjele vise pozitivnih strucnih recenzija.
   Djelo je svojevrsni poziv da se od zaborava
   sacuvaju vrijednosni primjeri iz proslosti
   za sretniju buducnost Bosne i Hercegovine
   i njenih zitelja-bez obzira na nacionalnu
   odnosno otuda i postupak aurora(Insanic-Podgorelec)
   koji,u operi,izbjegavaju nacionalni ili konfesionalno
   "identificiranje"vojnika("soldata-askera")
   u kojeg se zaljubila Safikada.
   Uz cinjenicu da su u radu na operi okupljeni
   autori iz"tri konstitutivna naroda",autenticna
   i autohtona banjalucka odnosno bosanskohercegovacka
   (nacionalna)opera "Safikada" predstavlja novinu u
   (inace oskudnoj) operskoj tradiciji ovih prostora
   i afirmise pozitivne i humane vrijednosti.
   Njene pozitivne poruke su univerzalne,a kompozitor
   muzicki dio scenskog djela bazira na etnomuzikoloskoj
   tradiciji Banja Luke,na "balkanskoj muzickoj ljestvici"
   karakteristicnoj za mjesoviti melos sa nezaobilaznim
   osloncem na "Sevdalinku"-tu originalnu muzicku formu
   koja je univerzalno poznata i priznata.
   Autori su pribavili i nacelnu saglasnost buducih aktera
   opere;u naslovnoj ulozi nastupice primadona iz 
   Frankfurta Dunja Simic-sopran (inace Banjalucanka),
   njenu majku pjevat ce primadona beogradske opere
   i profesor emeritus Radmila Smiljanic-mezzosopran
   (takodjer Banjalucanka),Safikadinog oca tumacice
   prvak Ivica Saric-bas,a austrijskog vojnika
   Amir Saracevic-bariton.
   Operom diriguje Ognjen Bomostar,Banjalucanin iz
   Sarajeva,inace dirigent Sarajevske opere.
   Premijerno izvodjenje opere trebalo bi upriliciti
   u julu 2011.godine na otvorenoj pozornici
   banjalucke tvrdjave Kastel.
   Muzicki odnosno pjevacki ansambl,u prvom redu,
   oslanja se na banjalucke izvodjace odnosno
   muzicare i vokalne interprete regrutovane
   iz kapaciteta banjalucke muzicke skole
   i Akademije umjetnosti.
   Molimo sve koji su u mogucnosti da  materijalno
   podrze ovaj jedinstven projekt.

   Muzicko-scenska agencija;"Arion"
   51000 Banja Luka,Kralja Petra I Karadjordjevica 76
   tel/fax;051/300-982
   Bosna i Hercegovina,Republika Srpska
   mob;065/644-783
   Ziro racun;562-99-0000-448828 Razvojna banka
   e-mail;arion@blic.net
   JIB;4502327270010
   www.arion-bl.com
   Unaprijed  se zahvaljujemo na pomoci.
  
   ******************************************

   Malo sjecanje na nasega nikada zaboravljenog
   rahmetli Aliju Kapidzica-Alkapa 

   SAFIKADI

   Nad tobom usnulom u ljubavi
   nadnose se vijekovi i ljudi
   da te prahom i dahom cjelivaju
   da ne svisnes sama i od studi.

   Nad tobom usnulom u ljubavi
   svijetla jeseni zlatne i ljeta
   da ti tama ne okuje sjeni
   kad zemaljska obuzme te sjeta.

   Nad tobom usnulom u ljubavi
   sumore breze tihe i cempresi
   da ti se liku tako lomnom
   silazak u mrtvu tisinu ne desi.

   Nad tobom usnulom u ljubavi
   sire se mirisi cvijeca i behara
   da ti proljece u srcu ozivi
   ako zudnja probudi te stara.

   Nad tobom usnulom u ljubavi
   snaze se druge neugasle i nove
   i svaka bi ljubav presmiono htjela
   da se tvojim imenom nazove.

   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
   Nastavit ce se.
   
   
     


Komentar Br.283
Poslao : nerkogalesic
Datum : 29.03.2011.
        VJECNA LJUBAV

      IMA JEDAN COVJEK
      KOJI JE OTISAO ODAVNO
      IZ SVOG RODNOG GRADA,
      A KOJI JE OSTAO VEZAN 
      DUSOM IZ SRCEM ZA SVOJ
      RODNI GRAD.
      
      U SVAKOM MOMENTU KADA
      JE BIO SLOBODAN DOLAZIO
      JE U SVOJ RODNI GRAD.
      BIO JE U POSJETI SVOME
      RODNOM GRADU,KADA JE BILO
      NEMOGUCE UCI U GRAD.

      NIKADA U SVOJIM IZJAVAMA
      NIJE SKRIVAO MJESTO SVOGA
      RODJENJA.
      I DANAS KADA GA PITAJU
      ODAKLE JE ON PONOSNO
      IZJAVLJUJE;
      "JA SAM IZ BANJA LUKE,
      I SVI MOJI SU RODJENI
      BANJALUCANI.

      A TKO JE TAJ COVJEK??????/
      TAJ COVJEK NIJE PJESNIK,
      TAJ COVJEK NIJE SPORTIST,
      TAJ COVJEK JE OGLEDALO 
      NASEGA GRADA,I SVI SMO
      PONOSNI,STO IMAMO NJEGA
      KAO PREDSTAVNIKA NASEGA GRADA.

      TAJ COVJEK ZASLUZUJE POSEBNO
      POSTIVANJE,JER TAJ COVJEK
      AKADEMIK,TEORETICAR,ESEJIST,
      FILOZOFSKI PISAC I SPADA
      U JEDNE OD NAJZNACAJNIJIH
      BOSANSKOHERCEGOVACKIH ISTORICARA.
      SVI SE PONOSIMO SA TIM COVJEKOM,
      JER TKO SE NE BI PONOSIO SA NASIM
      TUNJOM ODNOSNO ;
      MUHAMEDOM FILIPOVICEM.

  MUHAMED FILIPOVIC rodjen je u Banja Luci
  3.augusta 1929 godine.
  Akademik,Filozofski pisac,Teoreticar,
  Esejist i jedan od najznacajnijih BiH
  Istoricara.
  Jedan od najpoznatijih bosanskih Filozofa
  danasnjice i jedan od najvecih intelektualaca
  u Juznih Slovena,poznat po svom analitickom
  i nepristranom misljenju.
  Diplomirao je na Filozofskom fakultetu,
  a doktorirao 1960 godine.
  Clan je Akademije nauka Bosne i Hercegovine.
  Radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu
  u Sarajevu.
  Objavio je 14 knjiga,od kojih su neke,
  prevedene na druge jezike.
  Najveci broj prevoda dozivjela je knjiga;
  "Lenjin-Monografija njegove misli",
  koja je prevedena na Danski,Svedski,Francuski,
  Bugarski,Slovacki,Italijanski i Kineski jezik.

  DJELA;

  1) "LENJIN-MONOGRAFIJA NJEGOVE MISLI",
  2) "RELIGIJA I MORAL",
  3) "ETICKI OSNOVI HUMANIZMA",
  4) "MARKSIZAM I SAVREMENA FILOZOFIJA",
  5) "MARKSISITICKA FILOZOFIJA",
  6) SAFET KRUPIC-"FILOZOF,ESEJIST I
     KNJIZEVNI KRITICAR",
  7) "FILOZOFIJA JEZIKA",
  8) "BOSNJACKA POLITIKA"-SVJETLOST 1996 GODINE,
  9) BOSNA I HERCEGOVINA-"NAJVAZNIJE GEOGRAFSKE,
     DEMOGRAFSKE,HISTORIJSKE,KULTURNE I POLITICKE
     CINJENICE"-COPACT-E SARAJEVO 1997 GODINE.
 10) "TUNJINA NEDOVRSENA PRICA-BANJALUKA U KAZIVANJU
     MUHAMEDA FILIPOVICA"-EMIN KRKIC 1999 GODINE.
 11) "POKUSAJ JEDNE DUHOVNE BIOGRAFIJE"
     AICENA SARAJEVO 1999 GODINE.
 12) "BIO SAM ALIJIN DIPLOMATA I I II"- DELTA
     BIHAC 2000 GODINE.
 13) "DESET PREDAVANJA O IDEJI EUROPE"
     PRAVNI CENTAR FOND OTVORENO DRUSTVO,
     SARAJEVO 2000 GODINE.
 14) "JEDNO DUGO,DUGO PUTOVANJE UZ LIM 
     I OKO PESTERA"-SVJETLOST SARAJEVO 2001 GODINE.
 15) "KOMUNIZAM I NOSTALGIJA"-SVJETLOST SARAJEVO
     2001 GODINE.
 16) "PITANJE ODGOVORNOSTI ZA RAT U
     BOSNI I HERCEGOVINI"-SVJETLOST SARAJEVO 2001 GODINE.
 17) "ISLAM I TEROR"- EL KALEM SARAJEVO 2002 GODINE.
 18) "METODOLOGIJA ZNANOSTI I ZNANSTVENOG RADA"-
     SVJETLOST SARAJEVO 2004 GODINE.
 19) "TRAGEDIJA BOSNE POVIJEST I NASE MISLJENJE
     O NJOJ.HISTORIJA DUHOVNOG ZIVOTA
     NA TLU BOSNE I HERCEGOVINE".
     KNJIGE I,II,III,IV-SVJETLOST SARAJEVO 2005 GODINE.
 20) "DEVETNAEST ETIDA O MIHAILU BAHTINU"-
     SVJETLOST SARAJEVO 2005 GODINE.
 21) "BOSANSKI DUH LEBDI NAD BOSNOM"
     PROSPERITET SARAJEVO 2006 GODINE.

 Nasem TUNJI zelim jos mnogo godina
 da zivi u zdravlju i veselju,i da nas
 iznenadi sa jos kojim svojim djelom,
 jer malo ima takvih dobrih ljudi
 kao sto je MUHAMED FILIPOVIC-TUNJO.
 Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 
       
      


Komentar Br.284
Poslao : Luka
Datum : 01.05.2011.
Draganu Georgijeviću umesto poslednjeg pozdrava

Meteori

Meteori prve laste
banjalučkog rokenrola
a Šemara i vandali
pravi roker, stara škola

Meteori ko motori
i prozori u svijet novi
Uragani i Amori
i muzika što se voli

Otporan na fol i bol
bolji je od svakog lijeka
banjalučki rokenrol
stariji od pola vijeka

Luka
Ma gdje bili, nazdravili!



Komentar Br.285
Poslao : nerkogalesic
Datum : 26.05.2011.
   Za sve moje sugradjane koji dolaze 
   na majske susrete u Saint Louis

    NASA BANJALUKA

    NOSIM TE U SRCU,
    CUVAM TE U RUCI,
    PJEVAM SAMO TEBI,
    MOJOJ BANJALUCI.

    TI SI RADOST OKA,
    DRAGA,TOPLA,LUKA,
    TI SI SAN DJETINSTVA,
    NASA BANJALUKA.

    I HILJADU SNOVA
    MOZE DA SE SRUSI,
    AL'NE MOZES NIKAD
    TI U NASOJ DUSI.

    TU,U TOM BESKRAJU,
    TI SI POPUT GNIJEZDA,
    IZ KOJEG SE VIDI
    NAJLEPSA ZVIJEZDA.

    NOSIM TE U SRCU....
    CUVAM TE U RUCI,
    PJEVAM SAMO TEBI,
    MOJOJ BANJALUCI.

    TI SI RADOST OKA,
    DRAGA,TOPLA,LUKA,
    TI SI SAN DJETINSTVA,
     NASA BANJALUKA.

   Raja spremite se za dernek
   u Saint Louisu,i zapamtite
   ove rijeci,jer to je himna
   susreta u Saint Louisu,
   ili vasoj Banjaluci.

   S VRHA SEHITLUKA

   Svrha Sehitluka,
   zidina Kastela 
   u srca nas rani
   zelena strijela.

   Sad kucaju srca
   zuborom Vrbasa
   i kao kad vjetar
   aleje talasa.

   S vrha Sehitluka,
   dolinom Trapista,
   na dlanu pogleda
   ljepota zablista.

   Sad kucaju srca
   zuborom Vrbasa
   i kao kad vjetar
   aleje talasa.

   
   POCINJE GRAD

   Kao sto pocinje jutro.
   U mome srcu aleje.
   Prolazi smijeh.Koraci.
   Radnicke navike...

   Razdragani gradimo grad.
   Ruke su pomalo vlazne.
   Postaje kolektiv svijet.
   Ostvarili smo plan...

   Povratkom opet tu.
   Dostizemo dimnjake.Dim.
   Mirisu vrtovi tijela...

   I smjenjuje se smijeh.
   Fabrike su porasle.
   Za novu smjenu.
   Treba rimovati istoriju.

   Pjesmu je napisao
   Milos Milojevic 1966 godine,
   iz knjige izabranih pjesama;
   "Ruike",Banja Luka 2006 godine.

   Mojim sugradjanima koji dolaze na
   Majske susrete u Saint Louis,
   zelim sretan put.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.

   PS;Ukradene pjesme iz magazina;
      "SEHER BANJALUKA'
      Tema;"Vezeni most'
      koju fantasticno uredjuje
      nas ISMET BEKRIC. 




Komentar Br.286
Poslao : nerkogalesic
Datum : 10.06.2011.
  Evo nas opet poslije Saint Louisa derneka,
  i malo listam magazin;"Seher Banjaluka"
  tema;"Vezeni most",koji je posvecen
  nasem gradu.
  Izdvajam neke pjesme;

         GRAD LJUBAVI  

    Bedemi Kastela postadose nijemi,
    uplaseni Vrbas...umirao je s nama,
    mrznja stvori carstvo u ljudima,
    zamrijese i osmijesi na usnama.

    Utkase se zlobe u nasoj tvrdjavi,
    gdje se milovalo,batina e srece.
    Satane udjose!!!u grad ljubavi,
    carsija ih nikad razumjeti nece.

    Vrbasu prilazim s drhtanjem i zebnjom.
    Sjecanja naviru,kad smo srecni bili.
    Devedeset i neke strah je carovao,
    a do juce svi smo iste snove snili.

  Bez obzira koliko godina zivimo 
  van nasega rodnog mjesta,ljubav prema
  nasem rodnom gradu imam osjecaj da se
  jos vise pojacava,sto se moze
  osjetiti iz nove pjesme nasega
  veterana Banjalucanina Semse Avdica.
  Ova pjesma izdata je u najnovijoj
  knjizi koja je izdata prosle godine
  pod nazivom;"Romska sudbina lancima okovana".

       POCINJE GRAD

       Kao sto pocinje jutro.
       U mome srcu aleje.
       Prolazi  smijeh.Koraci.
       Radnicke navike...

       Razdragani gradimo grad.
       Ruke su pomalo vlazne.
       Postaje kolektiv svijet.
       Ostvarili smo plan...

       Povratkom opet tu.
       Dostizemo  dimnjake.Dim.
       Mirisu vrtovi tijela...

       I smjenjuje se smijeh.
       Fabrike su porasle.
       Za novu smjenu.
       Treba rimovati istoriju...

       Ova pjesma Milosa Milojevica
       vraca me na vrijema radnih akcija,
       probijanja svih rekorda proizvodnje,
       na celu sa Alijom Sirotanovicem,ustvari
       kada nismo imali mnogo,ali smo bili
       presretni sa onim sto imamo.
       Pjesma je izdata davne 1966 godine.

      Vratimo se na nasu predivnu drzavu
      Bosnu uz poeziju Muhidina Sarica.

      BOSNA

      Kad ispruzim svoju ruku,
      pomilujem Banjaluku.
      S cvijecem usred dana bijela,
      ljubim sunce sa Kastela,
      pa se ljeti svakog casa
      hrvem s vodom iz Vrbasa.

      Kad se mjesec nebom prospe
      Ppestenove srebra stvara,
      ja ispruzim obje ruke,
      pa prosetam do Mostara.
      U tom gradu svih nas ima
      pomijesanih s vjekovima.

      Ispod Janja-Jajce grad
      napravilo vodopad.
      Pa se divi citav kraj
      gdje se lijepa Pliva baca
      Vrbasu u zagrljaj.

      Sarajevo,Brcko,Dvor,
      Tuzla,Travnik i Prijedor,
      Bijeljina i Zenica, 
      Bihac,Drvar,Vlasenica,
      Bugojno i Srebrenica,
      ko jabuke zlatne stoje
      na granama Bosne moje.

   Hvala na ovoj predivnoj pjesmi.

    Banjalucka glumica Lena Politeo
    napisala je predivnu pjesmu;

      NE TREBA KLETI....

      Ne treba kleti,
      ni kajati se ne treba.
      Al parce,
      Ono malo parce srece,
      Treba pazljivo zamotati.
      Bijelom svilom sjecanja
      I pohraniti brizno;
      Ne dozvoliti cak ni vremenu
      Krilom da ga takne,
      Ne treba kleti,
      Ni kajati se ne treba,
      Nikada.  

      HVALA.

    Poznati hrvatski pjesnik 
    skolovao se i u banjaluckoj
    Realnoj gimnaziji
    Nikola Sop napisao je slijedecu
    pjesmu;

    NAPUSTENA KUCA

    Jos nitko na prozoru svjetiljku ne pali,
    ko da je sve otislo il drijema.
    I sirom otvoren ceka tor mali.
    Al ovaca nema.

    Vretena sad cuj pamucni zuj.
    U dvoristu to tamnom stare bake sjede.
    Al ne,to u kucici bez psa cuvara
    macak cuci i prede,prede.

    Brava skrinu.Sad ce s krcagom u ruci
    po vodu izaci djevojka ko sjena.
    Al nikog nema;to je vecernji vjetar samo
    pomako
    vrata pritvorena.

    Ja se nadam da ce uzivati u ovim divnim
    pjesmama.
    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.      




Komentar Br.287
Poslao : Luka
Datum : 03.07.2011.
Posvećeno Paji (Veljko) Miloševiću koji je donio prvu
"pravu" električnu gitaru na Paprikovac

Gore na Paprikovcu

Gore na Paprikovcu čuje se i sad
pjesma što rasli smo uz nju
Perica Zlatko, Zuja i Cile
prvi VIS, pivo, vekija i rum

Gore na Paprikovcu čuje se i sad
pjesma što rasli smo uz nju
"Lejdi Madona" i "Jelou river"
Drago Mlinarec, "Bube" i "Hej Džud"

Tad smo Zlaja, Zuja i ja
imali svoj VIS
gore na vrh Paprikovca
svirali na bis

Luka
Ma gdje bili, nazdravili!



Komentar Br.288
Poslao : nerkogalesic
Datum : 28.07.2011.
   Svaka cast ekipi iz magazina;"Seher Banjaluka",
   za osvjezenje teme;"Vazeni most".
   Nova lica,novi ljudi,nove pjesme.
   Treba dati prednost nekada i mladim
   citaocima i pjesnicima da se ukljuce,
   i pisu u temi"Vezeni most"
   Tu slobodu mozete imati samo u nasem
   magazinu;"Seher Banjaluka".
   Rijec je o nasem banjalucaninu;
   Sabahudinu Bajricu-Sabi,koji je
   rodjen 1951 godine u Banja Luci
   u Kulmahali,u Mejdanu.
   Sada zivi u gradu Vaxjo u Svedskoj
   Voli da pise pjesme i da slika slike.
   Sve njegove pjesme su vezane dusom i srcem
   za njegov rodni grad Banja Luku.
   Evo jedne od njih;

   PISMO MOM GRADU

   Da l'jos si tamo
    gdje si oduvijek,
   da l'jos u noci asik miri,
 da l',kad na nebu istok je bakar,
  minaret toplog ezana glas siri?

Da l'Vrbas od Sehera jos uvijek stize,
    je l' Abacija jos uvijek tamo,
     da l's mosta skacu,
       je l'i sa perde,
   Zelenac uvijek stoji li tamo?

       Je l'Konvikt srusen,
       da l'gleda Kastel
    u Vrbas sto ih ko bracu dijeli?
         Je l' buk Halil
         bucan ko nekad 
     da l'su i njemu snagu uzeli?

   Da l'Venecija,ko stic dajaka
 sto sedru njenu zna izbost ljeti,
   uspravno stoji i suzi ne da
        u vrbas ko led,
        da ne otopli?

   Da l'sad od mlina do Ade treba
    tri frtalja sahata plivati paske,
         ili su oni sada i tome
        novo ruho u kicu dali?

   Je l' Safikada jos uvijek tamo,
  pale li svijece jos uvijek kod nje,
       daje li srecu ikome sada
               ili je opet
           kod nekad jadna?

   Da ljudi ljubav ocima vide,
  prsima svojim sva uplakana
         u smiraj dana
        pred top je stala.

   Je l' u Aleji uzdisaj stao,
 je l's Begova pogled jos dalek,
 aksamlukom Mejdan je l' miri,
  je l' potok uvijek onako zao?

  U Carsiji maloj sta ima novo,
   javi ti meni o svemu tome,
           jedini grade,
          moj dobri stari.

          Ti i samo ti si,
         oduvijek radost,
        kako krv tako i suza
      sada i uvijek u oku mome.

  Koliko ljubavi prema gradu vidimo
  samo u jednoj pjesmi vezanoj za
  nas rodni grad,jer to moze da osjeca
  samo onaj koji je rodjen u Banja Luci,
  i bez obzira gdje sada zivi njegovo srce
  i dusa vezana je za rodni grad,i vidi ono
  sto ne vide svi, jer samo je jedna i jedina
  BANJA LUKA.
  Jos jednom cijeloj ekipi magazina"Seher Banjaluka"
  zelim zahvaliti na ovoj divnoj temi,i zelim ekipi
  "Seher Banjaluka",da nam jos podari mnogo ovakvih
  predivnih trenutaka uzivanja citajuci nas ponosni
  magazin;"Seher Banjaluka".
  Mnogo pozdrava iz prevruceg Saint Louisa,samo
  40 stepeni,a u vecernjim satima oko 35 stepeni.  
 




Komentar Br.289
Poslao : berna 1 berna1
Datum : 21.08.2011.
tema je veoma zahvalna



Komentar Br.290
Poslao : nerkogalesic
Datum : 23.09.2011.
     Citajuci majsko-junski banjalucki magazin
     iz Svedske tema vezeni most koju vodi
     nasa legenda gospodin Ismet Bekric,a rijec
     je o nasem banjaluckom pjesniku koji zivi
     momentalno u USA-Californija-Lejk Forest
     gradu,rodjenom u Vrbanji 1956 godine
              KEMALU HANDANU.

    Povodom njegove prve knjige;"Usnula planeta".

    Vjetrovi zla su i Kemala Handana,Vrbanjca i
    Banjalucanina,prognali sa zavicajnih obala
    djetinstva na neka druga,udaljena,americka
    prostranstva,da cezne i priziva stare slike
    -predjele svoje Vrbanje,starog,pitomog naselja
    sto se privuklo Banjaluci i zuborima rjecice,
    koja mu je dobrocudno poklonila svoje ime.
    Handanov odgovor nije bio zgusnut u mrznju,
    u zlopamncenje;naprotiv,razlio se u mehke
    rijeci u stihove.Neke od njih susrecemo
    i medju koricama njegovog pjesnickog 
    prvenca-zbirke pjesama za djecu;
    "Usnula planeta",objavljene u ediciji
    "Mali princ",izdavacke kuce;"Bosanska rijec"
    iz Tuzle(ilustracija Salih Djodjic),a
    predstavljene i na nedavnom Sajmu knjiga
    u Sarajevu.
    Kemal Handan je dugo sretan snivao kraj
    Vrbanje,a ti snovi sada su se spleli
    u stihove u kojima >>uspomene sad se
    smijese>Jos radosti bukti plamen,
    /kad nacinih prvi skok/.Poznam njezin
    svaki kamen,/citav njezin donji tok..>Ona nam je
    zlatna rijeka,/u kojoj i nebo sanja,/
    gdje tece voda neka,/sa njom tece i
    Vrbanja/>kako dusa sanja> koja tece>vjecito ne sceni> kad na prozor ptica
    sleti,/u djetinstvo to ga vrati>djacak sa-brkovima>za nas uvijek draga lika,centar svijeta>Svaki covjek ima svoju usnulu planetu>U grlu je rijec stala,/u vazduhu ruka./
    /U Vrbas je suza pala-tece Banja Luka...//
    Ruka njena drhtava je,/taj zagrljaj ceka.
    /Napunila suzama je/korita svih rijeka!<<

               AHILOVA PETA

           Sta bi Ahil,zbilja
            bez ranjive pete?
           Vjecno a bez cilja,
            ni covjek ni dijete.

             Uzalud zapinjat'
            cak iz petnih zila
             ne bi ga,u inat
             strijela pogodila.

             Za Ahila znamo
             al'ne bismo znali.
             Za besmrtnost samo
             peti nek'-zahvali.

     Cijeloj ekipi "Seher Banjaluka",a posebno
     nasem profesoru gospodinu Ismetu Bekricu
     velika;HVALA,za divan tekst koji je objavio
     o nasem Banjalucaninu-Amerikancu
     Kemalu Handanu.
     Veliki dio teksta iz magazina iskoristio
     sam za biografiju o nasem pjesniku koji
     iako zivi u Californiji dusom i srcem
     vezan je za svoj rodni grad,svoju Vrbanju,
     svoju carsiju,i samo svi trebamo
     slijediti njegovu ljubav prema nasem rodnom gradu;
                BANJA LUKA

     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
     

         




Komentar Br.291
Poslao : nerkogalesic
Datum : 03.10.2011.
  Izvinjavam se svim citaocima stranice Banjalucki
  pjesnici sto je doslo do greske u pisanju,
  o nasem Banjalucaninu Kemalu Handanu.
  Za uzvrat idu njegove pjesme;

    ALE,ALE GENERALE

    Ale,Ale generale!
    Djeca mi te mnogo hvale.
    Sjecaju se jos parade,
    svi sa tablom cokolade.

    Ale,Ale generale!
    snage su ti izdrzale.
    Linije su svuda cvrste,
    oblizuju djeca prste.

    Ale,Ale generale!
    Tvoje sile nadjacale.
    Svakome iz esalona
    zapala je po bonbona.

    Kemale Handane hvala ti za ovu
    divnu pjesmu o nasoj legendi Aliji.
    TKO VOLIO ALIJU STO GODINA ZIVIO.

    Slijede pjesme posvecene posebno
    Vrbanjskim ribarima,i svim banjaluckim ribarima.

        NA VRBANJI JEDNA BRANA

        Na Vrbanji jedna brana
        a na brani drven mlin.
        Od brasna se pravi hrana,
        mlinar otac,djed i sin.

        Na brani se riba lovi;
        skobalj,saran,mrena,klen.
        Tu Vrbanjska flota plovi;
        jedna ladja-mlinar snen.

        Tu za kahvu voda vrije-
        ma popicu odmah dvije.
        Gotove su djulbastije-
        moze jedna i kasnije.....

        Kukuruz kraj brane zlati
        I...........

        *******************************

        VRBANJSKI RIBARI

        Morali su preko bare,
        u svjetove nove,
        morali su i da ribare,
        da ulove snove.

        Mozda znaju pa ne haju
        sarani i stuke.
        Neki ljudi kad pecaju
        ne trebaju kuke.

        Svi ribari ribu love,
        uz iznimku neku,
        ribari sa vode ove
        love svoju rijeku.

        Znam de ribe nisu vazne
        sad uz Mississipi,
        dovedu te oci vlazne
        vodi koja.......

        *************************

   Zelim Kemalu Handanu jos mnogo novih pjesama,
   i da ga vidimo za desetogodisnjicu susreta
   iduce godine u Saint Louisu,da nam uzivo
   recituje svoje pjesme.




Komentar Br.292
Poslao : nerkogalesic
Datum : 21.11.2011.
        Uzeh stari broj magazina;"Seher Banjaluka"
        tema;"Vezeni most" sa divnim pjesmama
        nasih Velikana poezije;

        USPAVANKA

        Tiha pjesmo isarana
        paunovim sjajnim krilom,
        paucinom izatkana,
        opsivena zutom svilom,
        tisa nego voda plava
        uspavaj mi malog mrava!
        On je danas,pjesmo vita,
        kotrljao zrnce zita.
        Mala pjesmo ispunjena
        slavujevim toplim dahom,
        na usnama zatvorena,
        obasuta cvjetnim  prahom
        zazubori poput vrela,
        nek umorna zaspi pcela!

        Ona je sred cvjetne pase 
        sakupljala med u case.
        Laka pjesma uhvacena
        na pramenu plavog svoda,
        trackom sunca pozlacena,
        od srninog meksa hoda,
        kao dasak vjetra laka
        uspavaj mi mog djecaka!
        On je danas kao lane
        pretrcao tri poljane.

   Zar nije predivna ova pjesma,
   vraca me na poljanu punu cvijeca.
   Lezim na poljani,gledam u plavo nebo,
   uzivam u orkestru pticjeg hora,
   lagano vjetric popirkuje,kosa
   mi leluja na vjetricu,miris
   raznog cvijeca lagano me
   uspavljuje,a ja zelim vjecno
   uzivati u tom raju.
   Gle, leptiric sletio na moju ruku,
   predivnih sara,krila mu lelujaju 
   na vjetricu,osjetim njegovo lagano
   kretanje po mojoj ruci.
   Pcele obavlaju svoj marljivi
   jutarnji posao,a pomazu im
   mali kolibrici.
   Miris vode iz potocica koji nedaleko
   od mene tece,jos vise me
   uspavljuje,a ja se ne protivim
   tom stanju,samo zelim da jos dugo
   traje.
   Draga rahmetli Nasiha Kapidzic-Hadzic
   jos jednom ti hvala na ovim divnim
   stihovima u kojima sam se vratio 
   na nase predivne predjele,najljepse
   na svijetu.
   Neka ti je lahka crna zemlja.

   *************************************
   
   KAHVA

   Kahva se najsladja sabahile iz male
   dzezve pije,
   a ni u deset,vala,mahane joj nikakve
   nije.
   I popodne fildzan kahve kao narucen
   dodje.
   Da kahve nije,ko bi pomislio da dan 
   tako brzo moze da prodje.

   Kafa se pije u kuci,kancelariji,kafani,
   a kod nas, u Bosni,i u avliji,vani.
   Kafa bas svakoga ucini svojim robom.
   Da kafe nije,zar bi insan znao
   kud bi serbez sa sobom.

   Kava zbilja nikome ne oduzima vrijeme
   posto se uz nju premecu svakojake teme.
   Srkajuci kavicu svako bi reci nesto htio.
   Da kave nije,kako bi se pamtilo ko
   je sve tude i zasto bio.

   Kahva je u isti mah cejf,navika,car
   i bezbeli,povrh toga,ponesto
   ozbiljna stvar.
   Ja sam s kafom cak duhovno srastao.
   Da kave nije,bi li ovaj tekst
   u mojoj glavi uopce i nastao?

   Svaka cast doktoru rahmetli Aliji 
   Kapidzicu.
   Zamislite jutro, bez kafe,kave ili kahve.
   Kakav bi to bio dan.
   To je nezamislivo,otici na posao,
   a ne popiti kafu.
   Kafa Vas vraca u stvarnost.
   Kafedisanje,opustanje,relaks,tracanje,
   vracanje u stvarnost,planiranje,a na
   kraju uzivanje u mirisu,i okusu kafe,
   bez obzira koja turska,expresso, 
   capuccino ili ness caffee.
   Svaka vrsta kafe ima svoju kvalitetu
   i ukus.
   U nasoj bivsoj domovini,a nadam se i
   buducoj nije se mogao zamisliti nijedan
   posao bez kafe.
   PRVO KAFA,ZATIM POSAO.
   Sjetim se kada sam radio u "Bosna Autu"
   Sarajevo,cesto puta moj put prema
   Sarajevu,imao je pauzu u Busovaci,gdje
   sam volio svratiti na pravu kahvu.
   Bila je bosanska orijentalna kafana,
   gdje se przila kahva u dolafu i tucala.
   Cijeli taj dio mirisao je na kahvu.
   A, on ispred Vas sjedi i tuca kahvu,koju
   cekate jedno dvadesetak minuta.
   Nije bilo zurbe-vrijeme uzivanja u mirisu
   i okusu prave kahve.
   Jednom sam sa svojim poslovnim partnerom
   svratio na kahvu,i cekali smo jedno pola sata
   da popijemo kahvu.
   Kada je kahva bila gotova,on je srknuo
   kahvu za jednu minutu,sto se nasem domacinu
   nije svidjelo,dosao je izvinio se i rekao;
   "Molim,Vas napustite moj lokal,nista ne trebate
   platiti,gospodine Nerko posto ste Vi moj
   redovni gost,i znate uzivati u mojoj kahvi,
   Vi ste uvijek dobrodosli kao gost,ali Vaseg
   prijatelja ne zelim nikada vise vidjeti ovdje".
   Tako se zavrsila poslovna kahva izmedju mene
   i moga poslovnog partnera.

   ************************************************

   NESPORAZUM
  (ili kako se pozdravljaju optimista 
   i pesimista)

   Ima trenutak u svakom danu
   kad sunce i mjesec na vagu stanu,
   svaki na svoj usjajen tas.
   Jezicak vage
   na tren se smiri,
   niti je dan
   niti je noc
   a u nama se jave nemiri.
   U tim casima cesto se zgode
   male luckaste sale,
   nezgode.
   Pozdravis lijepo;
   -Dobar dan,
   i cujes kako zacudjen rece
   taj pozdravljeni;
   -Dobro vece!

   Koliko se Vama puta desilo,
   da lutate sa mislima,
   kada Vas netko pozdravi.
   Nalazio sam se cesto puta u takvoj
   situaciji,ali nije ni cudo,
   kada smo svi u nekim dugovima,
   i uvijek misli lutaju na RACUNE.
   Mnogo pozdrava nasoj Enisi Osmancevic-
   Curic na ovoj pjesmici,a moram biti
   dobar sa porodicom moje supruge.

   *********************************

   Na kraju jedna sevdalinka
   o nasoj predivnoj ljepotici
   BANJA LUCI.

   BANJA LUKO I RAVNINE TVOJE

   Banja Luko i ravnine tvoje,
   u tebi su crne oci moje.
   U tebi je Beg-Emina mlada
   pa se sece ispod bila grada;
   A boga ti,Beg-Emina mlada,
   bi li meni virna ljuba bila? 
   Steracu ti crvenu kadifu,
   sipacu ti biser i dukate!
   A boga mi, valijo iz grada,
   ne bi'tebi virna ljuba bila,
   ja imadem agu Omer-Agu.
   U Omera sargija tambura,
   kad god svira u srce me dira.
   Volim s Omom po gori hoditi,
   neg s valijom u dvoru siditi!

  *******************************

  Mnogo pozdrava iz Saint Louisa,uz
  jutarnju kafu,kahvu ili kavu,
  PRIJATAN DAN. 
   
    




Komentar Br.293
Poslao : Luka
Datum : 21.11.2011.
Banjaluka je kuća bez izlaznih vrata

Banjaluka je kuća bez izlaznih vrata
kad jednom u nju udješ nema nazad
tu dobre ljude čeka zelena karta
i pogled kroz prozor na istok i na zapad

Banjaluka je ljubav s kojom se radja
bez uslova voli ko otac i majka
Banjaluka je luka kojoj se uvijek vraćam
Banjaluka je dinar, ne evro i ne marka

Luka 
Ma gdje bili, nazdravili!!!



Komentar Br.294
Poslao : luka
Datum : 04.12.2011.
Ne poriči učešće u priči

Ne poriči 
učešće u priči
našu Banjaluku
pjesmu zanosnu
jednaki a isti
ma,u svemu slični
kada mi smo imali
samo jednu Bosnu

Ma gdje bili, nazdravili!!!
Luka



Komentar Br.295
Poslao : nerkogalesic
Datum : 05.12.2011.
    Danas cemo se sjetiti jednog velikog covjeka,
    covjeka koji je zivio za svoj grad,i covjeka
    koji kada su bili najtezi trenuci za zivot u
    Banja Luci za gradjane ne proslavne vjeroispovjesti
    ostao vjeran svome gradu.
    On nije pjesnik,ali je najveci pjesnik sto je ikada
    grad Banja Luka imala.
    Covjek koji je i dusom i srcem zivio za svoj grad.
    Predzadnji dan prije moga odlaska iz grada,sreo sam
    ga na Zelenom mostu,i pozvao na kafu sto je on
    na moju veliku radost prihvatio.
    To je bio zadnji susret sa mojim najboljim nastavnikom,
    od koga sam naucio voljeti slike i uzivati u njima.
    Taj covjek izveo je generacije i generacije ucenika
    pod svojom kontrolom,a mnogi od tih ucenika danas
    su poznati umjetnici.
    Tog dana pijuci kafu kod mene plakao je molio me da
    ostanem,i da istrajemo u borbi opstanka u nasem gradu.
    Na moju veliku zalost nismo se vise nikada vidjeli,
    ali ostao je u mome srcu,i u srcima svih nas
    kao najbolji pedagog naseg vremena.
    Prije njegove smrti 31 marta 2007 godine,bio sam
    upoznat sa svim uspjesima koje je imao od 1994 godine.
    Kada je dolazila od moje supruge rodjaka u emigraciju
    u Ameriku moj pokojni profesor poslao je besplatno
    svoju sliku Stecaka i obale Vrbasa,koja mi stoji
    u dnevnom boravku,i u svakom momentu vraca mi sjecanje
    na moga nastavnika od koga sam znao dobiti po nekoliko
    jedinica za isti crtez,a kasnije te iste jedinice
    prepravio bi u petice.
    Gledajuci njegovu sliku,vracam se u prosle dane,
    jer njegova slika je poezija,kojom gledajuci
    mozete napisati najljepse stihove na svijetu.
    On vjecno zivi u nama koji smo ga poznavali,i
    dok smo mi zivi,a nastojat cemo nase sjecanje
    prenijeti na nasu mladu generaciju,jer nikada
    ne smijemo zaboraviti nasu legendu,covjeka po
    kojem se pamti nasa Banja Luka,opjevana u
    njegovim Akvarelama i hvala mu za sve sto je
    ucinio za svoj grad,a nama ostavio sjecanja
    na njega STECKE,DZAMIJE,OBALE VRBASA ITD.
    ZIVI VJECNO ALOJZO-LOJZO CURICU.

    ALOJZ "LOJZO" CURIC rodjen je 13 aprila 1933
    godine u Mrkonjig Gradu,od oca Zvonke i majke
    Elizabete.
    Umro je u Banja Luci 31 marta 2007 godine.
    Sa porodicom preselio se u 1941 godine u
    Banja Luku.
    Slikarstvom je poceo da se bavi 1952 godine,
    a iste godine je u Banja Luci upisao Visu
    pedagosku skolu.Odslusao je jednu godinu kod 
    profesora Boze Nikolica,a nakon preseljenja skole
    u Sarajevo,i on se preselio i diplomirao u klasi
    profesora Radenka Misevica i Hakije Kulenovica,
    1954 godine.
    Vec u to vrijeme je poceo da objavljuje ilustracije
    i crteze u ondasnjim omladinskim listovima.
    Nakon studijskih putovanja po Italiji pohadjao
    je i skolu Rezervnih oficira u Zagrebu.
    Sa slikarima Dusanom Simicem,Bekirom Misirlicem,
    i Enverom Staljom je 1955 godine osnovao grupu;
    "Cetvorica".
    Oni su te godine objavili svoj;"Manifest",i
    odrzali prvu izlozbu u banjaluckom Domu kulture.
    Alojz-Lojzo-Curic se takodjer zaposlio u osnovnoj
    skoli;"Zmaj Jovan Jovanovic",kao nastavnik likovnog
    vaspitanja,i tu je radio 38 godina.
    Ucestvovao je na preko 60 samostalnih i grupnih 
    izlozbi u zemlji i u inostranstvu,a dobitnik je
    nekoliko nagrada i priznanja.
    Bio je ozenjen pjesnikinjom Enisom Osmancevic
    sa kojom je imao kcerku.
    Preminuo je 31.marta.2007 godine u Banja Luci.
    Komemoracija povodom njegove smrti je odrzana
    u Hrvatskom kulturnom centru 6 aprila iste godine.
    U periodu od 25 juna do 25 jula 2009 godine je
    u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske
    odrzana retrospektivna izlozba na kojoj je
    prikazano vise od 100 njegovih radova.

    SAMOSTALNE IZLOZBE;

    1975 GODINE IZLOZBA AKVARELA "BOSNA"-KOMBINAT KOZE I
OBUCE
                                  BANJA LUKA.
    1978 GODINE IZLOZBA AKVARELA"OBALE VRBASA"RADNICKI
UNIVERZITET
                                  "DJURO DJAKOVIC"
SARAJEVO.
    1979 GODINA IZLOZBA AKVARELA DOM KULTURE BANJA LUKA
                                 39 AKVARELA PERIOD
1956-1979 GODINA
    1989 GODINA IZLOZBA AKVARELA UMJETNICKA GALERIJA
LAKTASI.
    1994 GODINA IZLOZBA "OBALE VRBASA"GALERIJA KUD FRANCE
PRESERN
                                 LJUBLJANA.
    2003 GODINA IZLOZBA LOJZO,BANJA LUKA-VECICI.

           NAGRADE I PRIZNANJA

   1) 1962 GODINE-NAGRADA PUBLIKE,DRUGI JESENJI SALON 
                  BANJA LUKA.
   2) 1965 GODINA-DIPLOMA ZA IZUZETNU ZASLUGU NA
JUGOSLOVENSKIM
                  IZLOZBAMA DJECIJIH LIKOVNIH RADOVA NOVI
SAD.
   3) 1968 GODINA-OTKUPNA NAGRADA.CETVRTI JESENJI SALON.
                  UMJETNICKA GALERIJA SARAJEVO.
   4) 1978 GODINA-DIPLOMA ZASLUZNIH PEDAGOGA LIKOVNE
UMJETNOSTI
                  JUGOSLAVIJE.
   5) 1979 GODINE-GRAND PRIX.SESTO MEDJUNARODNO BIJENALE
                  FANTASTIKE MARTIN CEHOSLOVACKA.
   6) 1980 GODINE-"HASAN KIKIC"ZA ZNACAJNA OSTVARENJA
                  U OBLASTI OBRAZOVANJA I VASPITANJA.
   7) 1980 GODINE-ORDEN ZASLUGA ZA NAROD SA SREBRNOM
ZVIJEZDOM.
   8) 1985 GODINE-ZLATNA PLAKETA ZA IZUZETAN DOPRINOS U
                  RAZVOJU KULTURE,SIZ KULTURE BANJA LUKA.
   9) 2003 GODINE-APRILSKA NAGRADA ZA POSEBAN DOPRINOS
                  RAZVOJU BANJA LUKE.
  10) GRUPNA NAGRADA"VESELIN MASLESA"IZLOZBA LIKOVNIH
UMJETNIKA
             BANJALUCKOG SREZA.
 

     jos jednom hvala mom najboljem nastavniku pokojnom
     Lojzi Curicu za sve sto je ucinio u svome zivotu.
     Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.296
Poslao : nerkogalesic
Datum : 23.12.2011.
      Mali poklon od naseg Banjalucanina-Dolcana
      o kome smo pisali prosle godine,i koji je
      napisao divnu pjesmu  o nasoj Ferhadiji.
      Rijec je o mome prijatelju Arifu Samardzicu
      Sto on rece moram i ja dati neki doprinos 
      za ovu stranicu Banjaluckih pjesnika,gdje
      i on sam spada.
      
                     ISLAM

              AKO PITAS STA JE ISLAM;
              EVO STA;
              CISTO SRCE,DOBRA DUSA,
              KOJA ZNA DA VEC ZIVOT ZDRAV,
              I RADNIK KREPOSTAN K'O MOLITVA
              BOGU DRAGOM UGODA BITOVA.
              KORIST OKOLINI,RODU SVOM,
              VOLIT'LJUDE KAO BRACU DUSOM
              SVOM VJEROVATI.
              DA SE ZLOCA,VRACA ZLIM,
              A DOBROTA  NAGRADJUJE NAJLJEPSIM.

              CASTAN ZIVOT,MEDJU LJUDIMA,
              PROZIVI GDJE GOD MOZES.
              DOBRO DJELO UCINI.
              NAUKOM SE I POSTENJEM OKITI.
              DJECU SVOJU U ISLAMU ODGOJI,
              SVAKOM DJELU NIJET ISKREN
              TREBA DAT, U BOGA
              SE S PUNIM SRCEM POUZDATI.
              SA SMIRENJEM TREBA PRIMITI
              SVAKI KRAH,GDJE SE SRECA,
              A GDJE ZALOST.
              HAJDE ZNAJ ,TKO SE POTOM
              ZA ZIVOTA SVOG VLADA.
              MOZE RECI DA ISLAMU PRIPADA.
              A BOG ZNADE KO JE KAKAV,
              SAMO ON NEK' UDJELI MILOST
              VJECNU ROBU SVOM.

    ZA MENE OVA PJESMA MOZE DA SE ODNOSI
    NA SVE LJUDE DOBRE DUSE,BEZ OBZIRA NA VJERU.

   
*********************************************************

                        STID

              STID MOZE BITI, ILI NE BITI 
              FILOZOFSKA,ETICKA,PSIHOLOSKA RELIGIJSKA,
              ANTROPOLOSKA,POLITICKA,PRIVATNA
              I JAVNA KATEGORIJA.

              ON SE MOZE IMATI ,ILI NEJ'MATI,
              MOZEMO GA UVAZAVATI I SMIJATI
              SE ONIMA KOJI SE STIDE.
              MOZEMO SE NAD NJIM I NAD NJIMA CUDITI.
              ALI, KAD SVE NECASNO I SLAVNO
              U OVOM VREMENU RATA PRODJE,
              OSTAT'CE SAMO STID.
              AKO NE NJIH,ONDA NAS OD NJIH.
              NJIH, KOJI SU CINILI ZLOCINE,
              ILI IM SLUZILI.
              NJIH,KOJI SU ZLOCINE PRIPREMALI,
              I PODSTICALI U SVOJIM KNJIGAMA,
              I FILMOVIMA.
              SVOJIM GOVORIMA I RASPRAVAMA.

              SVOJIM LAZIMA,SVOJIM RUKAMA,
              SVOJIM PARAMA,SVOJIM IZMASTANJEM.
              KULTOM OSVETE NECE SE MOCI
              POBJECI OD STIDA.
            
              STID, ZBOG ISKASAPLJENIH LJUDI-STID.
              ZBOG SRUSENIH GRADOVA I BOGOMOLJA,
              RAZVALJENIH ULICA,DOMOVA I PARKOVA
              DRVOREDA.
              STID ,ZBOG NAJVISIH CINOVA
              I AKADEMSKIH TITULA.
              STID, ZBOG SIROMASTVA I GLADI
              POSTOJECE KOJA CE DA BUDE-STID,
              ZBOG UVREDA DRSKOSTI I UOBRAZENOSTI.
              ZBOG NEVIDJENE BESTIDNOSTI 
              I LAZI,OBMANA I FALSIFIKATA.
              
              SVAKE VRSTE STID.
              PRED SAMIM SOBOM,PRED SVOJIMA,
              PRED RODITELJIMA PRIJATELJA,
              PRED KOMSILUKOM,
              PRED NARODOM SVOJIM,
              I PRED SVEKOLIKIM SVIJETOM.
              STID.
              STID, AKO NE NJIH ONDA NAS,
              OD NJIH PRED BOGOM SVEMOGUCIM,
              I NJEGOVIM LIJEPIM IMENIMA.
              PRED, SVIM APOSTOLIMA I SVETCIMA.
              PRED,SVIM SVETIM KNJIGAMA,
              KNJIGAMA TORE I TALVUDA TIBETANSKOM,
              I EGIPATSKOM KNJIGOM MRTVIH.
              PRED, EZANIMA I CRKVENIM ZVONIMA.
              PRED,MIHRABIMA I OLTARIMA.
              PRED,ZVJEZDANIM NEBOM.
              STID.
              STID,ONIH KOJI ZLOCINU SLUZE.
              STID.
              STID,SVOG' ZNANJA I SVOJE DIPLOME,
              OD SVOG BESKONACNOG NEZNANJA.
              STID.
              STID,OD RUKU KOJE NAPRAVE
              HAMAJLIJE I STAVLJAJU OKO VRATA.
              ZASIVAJU ODJECU DA IM UZ TIJELO
              ZAPIS.
              STID.
              STID,OD RUKU KOJE NAM MASU,
              NJEGUJU NAS,I PRAVE MEHLEME
              ZA SVE RANE STIDA AKO NE NJIH,
              ONDA NAS,OD NJIH PRED NJIVOM,
              I VOCKOM.
              ZEMLJOM KOJA NAS HRANI.
              PRED STOKOM NAM.
              PRED LIKOM NAM NA LICNOJ KARTI,
              I PRED PJESMOM KOJU PJEVAMO,
              I KOJU VOLIMO CUTI.
              PRED UMJETNOSCU I SVE KO LIKOM,
              KULTUROM I OTKAKO JE SVIJETA,
              I V'JEKA,STID JE RADI ZIVOTA
              SVIJETA I OVOG,I ONOG,
              I NIKAD NIJE BILO,NITI CE BITI
              SVE DOZVOLJENO NI U OSAMI
              SE NE CINI ONO STO BI BILO
              NEPRIJATNO DA DRUGI VIDE.
              STID,STID,STID,
              AKO NE NJIH,
              ONDA NAS,OD NJIH.
              STID

        ********************************************

        Hvala Arife na ovim pjesmama,a svim gradjanima
        katolicke vjeroispovjesti zelim SRETAN BOZIC,sa 
                     zeljom
        da ga sto bolje proslave,a svim narodima svijeta
        SRETNA  NOVA 2012 GODINA,sa zeljom da sve sto
        zamislite to Vam se i ostvari    
        Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.                




Komentar Br.297
Poslao : Luka
Datum : 27.12.2011.

Iznova srećna nova

Idemo iznova
srećna vam nova
neka vas prati
ljubav i lova
nek vam se ispuni
milion želja
i stignu poljupci
od pijatelja
nek vam se ostvare
svi vaši snovi
srećan je jedino 
čovjek što voli

Luka
Ma gdje bili nazdravili!



Komentar Br.298
Poslao : Luka
Datum : 15.01.2012.
Moj stari haveru

Moj stari haveru
ja nemam namjeru
da kidam veze
od cuge i meze
da bušim fudbalku
sa Braće Pavlića
i da se odričem
Ace Ravlića

Moj stari haveru
ja nemam namjeru
ni da se pravdam
ni da napadam
ali želim jedino
susret sa istinom
čistom i nevinom
i jedinstvenom

Ma gdje bili, nazdravili!
Luka



Komentar Br.299
Poslao : nerkogalesic
Datum : 28.01.2012.
   Moj stari Haveru Luka
   svaka cast.
   Pocetak 2012 godine je u tvome stilu.
   Samo nastavi tako,
   da ova nasa tema bude najbolja
   na stranici Cafekajaka,izvini
   Seha,ali pomiri se sa sudbinom.
   Luka jos jednom Tebi i tvojoj
   porodici Sretna 2012 godina.
   Ma gdje bili,i gdje cemo biti
   na zdravlje.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa. 
    
   




Komentar Br.300
Poslao : nerkogalesic
Datum : 28.01.2012.
   Ovu novu 2012 godinu pocinjemo sa
   nasim lijepim gradom,i nasim predivnim
   vrbama koje se oslikavaju u predivnoj
   zelenoj najljepsoj rijeci na svijetu-Vrbas.
   Nase vrbe daju bogastvo nasoj rijeci,a jos
   ljepse zvuci kada dolazi iz pera nasega 
   pjesnika;Ugljese Kesica.

           VRBASKE VRBE

    Lijepe li su sve vrbaske vrbe
    mnoga ljeta obale vec krase,
    svaka od njih svoju pricu cuva
    godinama gledajuci alase.

    Vrbaske su sve to dame,
    srusilo ih nije vrijeme,jos
    na nekim ostale su zapisane
    uspomene.

    Prva vrba medju njima,tu,do
    mosta jedan metar,na svom licu
    njezno cuva Anu jedan Petar.

    A na kozi druge vrbe,jos nam uvijek
    ime sja,Beciragic Sanelu zauvijek cu voljet
    ja.

    Par koraka, dole,nize,skrivljenih
    starih grana,do pola u Vrbasu
    treca vrba njezno sanja.

    A na njenoj  mokroj kozi,jos
    nam uvijek tuzno pise,Petric
    Anja otisla je,ona nije moja
    vise.

    Tako dugih petsto ljeta,
    kraj Vrbasa vrbe stoje,
    nit im hladna zima smeta,
    nit se vrelog ljeta boje.

    Ti cuvari njeznih stvari,
    prosli su sad mnoga ljeta
    i laz nije kad se kaze bit ce 
    tu do kraja svijeta.

    Mnogo pozdrava iz Saint Louisa



Komentar Br.301
Poslao : luka
Datum : 29.01.2012.
Nerko
Hvala na čestitkama, suvišno je naglašavati da Tebi i
tvojima želim isto, puta šest. Naravno, idemo dalje...
banjalučki, Banjalučanima, za Banjaluku.
Ma,gdje bili nazdravili!!!



Komentar Br.302
Poslao : nerkogalesic
Datum : 02.02.2012.
      Kako nasi banjalucki pjesnici iskazuju
      ljubav prema svojoj domovini iz pera
      nase sugradjanke Sadete Sokol;

          MOJA ZEMLJA,MOJA BIH

          Lijepa je zemlja moja
          Sto po njoj sam hodala,
          Draga mi je zemlja moja
          Gdje mati me je rodila.
          U mojoj zemlji
          Sunce najjace grije.
          Nebo je tako plavo
          I najljepse se smije.
          Tu zivjeli smo
          U slozi i miru,
          Al'dodjose sile sto plase,
          Rodjene u dubokom viru,
          I medju narode nase,
          Na nekad predivno tlo,
          Bacise mrznju i zlo
          I zemlju nam rastrgase,
          Narode protjerase.
          Mi koji smo imali sve
          Sad nemamo vise ni sne.
          Ja vise suza nemam,
          Sve sam ih isplakala
          A za svoju zemlju
          Sve bih,o, sve bih dala.
          Svugdje na svijetu tom,
          Covjek je samo sretan
          Kad je u domu svom.
          A dom je nas sad svugdje,
          Gdje su dobri ljudi,
          I gdje nas osmijeh budi.
          I gdje je ljubavi sve vise,
          I gdje nas miluju kise,
          I duga ponajvise,
          Jer mi od ovog zivota
          Zelimo vise,jos vise.

    ***************************************

      A sta na to ima reci legenda
      banjaluckih pjesnika
      gospodin KEMAL COCO;

          MOLBA SMRTI

          Kada budes
          Dolazila u moj grad
          Uredi tiho
          Da ne probudis
          Danasnje stanovnike.

          Neka jednu noc
          Provedu u miru
          Bez jaukanja
          Svojih gradjana.

          Vjeruj mi
          Da su njihovi jauci
          Tako glasni
          Da odjekuju
          Po cijelom svijetu.

          Ne ostavljaj tragove
          Svog hoda
          Svog pohoda
          Neka jedan grad
          Umre od smrti
          Za koju ce
          Dijagnoza biti
          Umro od stida.

          Gradjani mog grada
          Umiru na svim dijelovima
          Zemlje planete  
          A u ocima im
          Tada blistaju,Ferhadija
          Sehitluci,Trapisti
          A onim starijim i Bezistan
          Gimnazija,Fiskulturni dom
          I voznja u kajaku
          Odlaze u nepovratno.

          Molim te ,smrti
          Kada budes dosla
          Po moj grad
          Uradi to tiho
          Da ne budis
          sadasnje stanovnike.
          Neka ostanu zivjeti
          U mrtvom gradu.

    ********************************
     
     A sta o nama balkancima
     pise nas sugradjanin;
     Dominik Bertotti;

         NA BALKANU

     U jednom danu na Balkanu.
     Sretne se sreca,napuni vreca.
     Provede vijek,sretne se covjek.
     Zaigra hir,ubije se mir.

     Na Balkanu noc ima svoju moc.
     Kada je kratka,onda je slatka.
     A kad je duga,izgubis druga.
     Zaigra bijes,nastane urnebes.

     Balkanska jutra imaju svoja sutra.
     Kad su dobra,drugi ih obra.
     Kad su losa,pravis se Tosa.
     Dune vjetar,vrati te kilometar.

     Balkansko vece zna da opece.
     Kad je bistro,sve ti je cisto.
     Najcesce mutno,sumorno,tmurno.
     Sova se javi,zlo najavi.

     Balkanska knjiga puna je briga.
     Kad je prava,pojede brava.
     Obicno tanka,istina nikakva.
     A vuk je tu, na svacijem putu.

     Pozoves gosta u vrijeme posta,
     Zovnes deset,dodje pedeset.
     Kasnije tuca,jadna ti kuca.
     Manje je kostiju negoli gostiju.

     Balkanska mati mora da pati.
     Balkanski boj,ne zna se broj.
     To me muci,a ne nauci.
     Jer i ja sam u jednom danu ,
     rodjen na jebenom Balkanu.

  Dominik svaka ti cast,na stihovima.
  Duboko si obradio nas Balkance.
  O svakoj tvojoj rijeci,treba duboko
  razmisljati,u kratkoj pjesmi obradio
  si cijeli  Balkan,kroz istoriju.
  Jos jednom ,hvala ti na iskrenosti 
  tvog pogleda na nas Jebeni Balkan.

  Stihove sam posudio iz banjaluckog-svedskog
  magazina;"Seher Banjaluka".
  Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.           




Komentar Br.303
Poslao : nerkogalesic
Datum : 25.02.2012.
   Dolazak proljeca i sjecanje na proljece u nasem
   gradu Banja Luci,i miris nasih Aleja,Groba Safikade,
   nasih kuca pored Vrbasa,a sve to kroz pjesme
     1) ALEJA-SLOBODAN BOCO BAJIC,
     2) NASA KUCA-SEAD MULABDIC,
     3) BANJALUCKA BAJKA-UGLJESA KESIC.

               ALEJA

          Zavicaj moj pitomi,
          grad na puno rijeka,
          u aleji,mirno,rasli su
          maslina,hrast i smreka.

          Tuzna vremena nastase,
          zavlada bolest neka.
          Hrast i maslina nestase,
          a osta samo smreka.

          Cudni ljudi rekose;
          >>Ovome nema lijeka.
          Zajedno rasti ne mogu
          maslina,hrast i smreka.<<

          Daleko negdje u svijetu,
          naviru sjecanja meka.
          Hrast i maslina tuguju,
          a ovdje tuguje smreka.

          ********************************


                NASA KUCA

                Nasa kuca 
                gleda na carsiju
                gdje skitnica Vrbas
                ljubi snasu Suturliju.

                Na seciji
                otac drijema
                u mekanom hladu
                bagrema.

                U kuhinji mati
                vedra u licu
                razvlaci jufku
                za sirnicu.

                Prokleto je
                lijepa Banjaluka
                gdje najsladja sljiva
                raste kraj basluka.

                ***************************


                BANJALUCKA BAJKA

                Iz Kastela naseg zacula se jeka,
                tvrdjava nam nije ista kao prije,
                dal u njoj neko na nekoga ceka,
                dal se jedno lice drugom licu smije.

                Radoznala bise banjalucka djeca,
                kroz puteve dugacke i stazice znane
                udjose u Kastel i posmatrase bajku
                onako seretski vireci iz trave.

                Iznenada tako otvori se nebo,i
                s krilima velikim Safikada sidje,
                uzurbano trazi njoj poznato lice,
                il ce neko mozda htjeti da joj pridje.

                Spavala ja jesam dvije stotine ljeta
                ljubav ja ne nadjoh u tom dugom snu,
                moja ljubav sada po Vrbasu seta,i
                zbog toga danas ja sam dosla tu.

                Sletila je ona sa zidina starih
                poput vile brzo do obale je dosla,
                prelomi u sebi te ga upita da li pamti
                vremena za nju davno prosla.

                Jasno pamtim draga ja dodire vase,
                kao zivi svjedok ja bio sam tu,to je
                bilo doba tog i tog pase,u narodu vrijeme
                poznato po zlu.

                A kad glas mi stize da ga vise nema,
                polovina moja ode tad za njim,da
                sa njim negdje pola mene snijeva,
                ode dusa moja,a ne bi nista kriv.

                Da li mozes vodo da ga meni vratis,
                moje srce kuca jos uvijek za njega,
                napusti me davno i ode od mene,da
                ukrasi raj s dusom od meda.
  
                Kad odjednom ljudi razdvoji se rijeka,
                sjajni lik mladica vidi se na dnu,nije
                mrtav,spava,njegova dusa je zarobljena
                dragi na vrbaskom dnu.

                Safikada udje,Aheront to nije,nastavi
                po njega vidi da je tu,njegova dusa
                samo nju sada ceka i vise nikad nista
                nece ici po zlu.

                Poljubi ga njezno,susprezuci suze,
                proklinjavsi sudbu sto mu zivot uze,
                vjerovala nije da ce snage smoci
                kada iznenada vojnika sad otvori oci.

                Iz Vrbasa hladnog mlad vojnik izadje,
                a pod rukom vodi banjalucki cvijet,zeljeli
                sad nisu da njihovu pricu zaboravi cijeli
                ovozemaljski svijet.

                **************************************

      Hvala nasim banjaluckim piscima na ovim divnim
      pjesmama,i da jos ovakvih predivnih pjesama,
      udje u bogatu riznicu pjesama o nasem gradu
      Banja Luci.
      Pjesme su posudjenje iz banjaluckog casopisa
      koji izlazi u Motali Svedskoj,a list se zove
            "SEHER BANJA LUKA"
      Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.    




Komentar Br.304
Poslao : luka
Datum : 04.03.2012.
Niko više o tebi ne pjeva

Niko više o tebi ne piše
svi bi samo da te iskoriste
svako od nas
na svom brvnu stoji
zašto bolan
samo jedna istina postoji

niko u tvoj zagrljaj ne hita
a za tvoje zdravlje i ne pita
svako od nas
gleda samo sebe
tek pod razno
sjeti se i tebe

Banjaluko
nedjeljiva,cijela
niko više
o tebi ne pjeva...

Ma, gdje bili, nazdravili!
Luka



Komentar Br.305
Poslao : nerkogalesic
Datum : 10.05.2012.
 Koliko ljubavi pridajemo nasoj ljepotici,
 iako smo daleko od nje,to mozemo osjetiti
 kroz pjesme nasih banjaluckih pjesnika.
 Ljubav prema gradu,ljubav prema nasim
 banjaluckim rijekama.
 Banja luka ja mislim najvise je opjevana
 od svih gradova u Bosni i Hercegovini.
   Pa krenimo;

    ZELENI SAN

    Vrbas smaragdni pjeni
    i svojom bojom plijeni,
    obale pruzaju ruke-
    zelene slavoluke.
    Poslusaj,rijeka zbori,
    njene su rijeci zubori.
    Vrbas sa camcima hrli,
    starina Kastel ga grli,
    sapcu mu vrbe snene,
    slapovi-uspomene.
    Vrbas,taj vragolan,
    biserli dzivdzan,
    skace od sedre do sedre
    i pjeva pjesme vedre.
    A kada mine dan,
    tone u zelen san.

   Hvala Sadeti Sokol na ovoj divnoj
   pjesmi o nasoj ljepotici Vrbasu.

   **********************************

   BANJA LUKO, SLIKO NA ZIDU

   Banja Luko,sliko na zidu.Oblace
   bijeli,sto se,tiho,kao zivot,
   odmices od mene.Daleko sam od 
   tebe,ne poznajes me,a ja tebe
   ne prepoznajem.Svaki put kada te
   vidim,i ja i ti smo drugaciji,a
   malo je slika po kojima te pamtim.

   Zeleno svjeze zelje na pijaci.Prvo
   kinder jaje.Vreli bijeli kamen
   na Sehitlucima,bose noge i jedna
   ruza u malom vrtu pred Banskim
   dvorom,Sta jos?

   Golo tijelo,mlaka voda iz kanistera.
   Na stolu mali tanjir pecenih
   jaja i prve olovkom povucene crte,
   smisljena slova.Navecer,
   covjece,ne ljuti se i nebo isarano
   crvenom bojom,metaka ili
   vatrometa?

   Da bih te volio,sjecanja i price o
   tebi,moram imati.Pa ih kradem,
   vjesto neprimjetno.U tisini sobe i
   mraka iz tudjih sjecanja cijedim
   svaku kap osmijeha i ljubavi prema
   tebi.Pa kao prokleti sejtan,prstima
   stvaram slike,cijeli ovaj
   zaledjeni svijet njima kitim,a znam
   da na to nemam pravo.Ali bez 
   njih,ni ti Banja luko,prezivjela ne
   bi.Znam da se i ti pitas pod 
   mjesecom svetim,sta ce biti kada
   sjecanja i prica o tebi nestane.

   Stvarno ovo je predivno zahvaljujem
   se Harisu Grabovcu na ovoj divnoj 
   pjesmi.

   ******************************************

   BANJALUCKE LJETNE NOCI

        Noci 
      Ljetne

   Banjalucke

        Mi  
     Lebdimo
      Iznad
      Tiho
   Promicuceg
  Svjetlucavog
     Vrbasa

  Prepustamo
     Se
   Njegovoj
   Carobnoj
   Stoljecnoj
      Moci

      Bez
  Vremenskoj
   Mudrosti

     Toka
  Vremenskog

    Spojeni
      Kao
      Kapi
      Ciste
      Vode

      Tekuci

        U
    Zajednickom
     Vremenu
        I
    Zivljenju

  Veoma interesantna istinska,dusevna
  pjesma,poklon od naseg sugradjanina
         Migdata Hodzica.

 **********************************

    SJECANJE NA VRBAS

   (Ljeto je doba kad se slabiji djaci 
   spremaju za popravne ispite.Nina i ja
   spremali smo se zajedno,na Vrbasu,na
   jednoj adi ,1942 godine.)

   Volio sam tada Ninu.
   Gdje su sada dani divni 
   kad smo, camcem vozeci se,
   spremali se za popravni?
   Pun je camac skolskih knjiga;
   teoreme,tu su teke,
   zabiljeske i rjecnici
   i ostale karifeke.
   Nina sprema istoriju.
   Mene druge brigu brine,
   lijevim okom toboz'citam,
   desnim okom gledam Ninu.
   Poluglasno nesto mrmljam;
   >>Be na kvadrat,minus sedam,
   tangesenova teorema>>,
   a ovamo...Ninu gledam.
   Ona nesto o Atili,
   pa spominje cara Franju.
   Ja bih cijelo rimsko carstvo
   onog casa dao za nju!
   A Vrbas je brza voda.
   Moras biti pazljiv dosta,
   Ninu gledam netremice,
   camac tresnu o rub mosta.
   Izvrnu se camac s nama.
   Zaplivase posrede rijeke
   Atila i Napoleon,
   zabiljeske,skripte,teke.
   Drzeci se za rub camca,
   da je volim zbunjen velim,
   dovraga i teoreme,
   car Franjo i sultan Selim.
   A ona se divno smije.
   Briga nas za cara Franju!
   Ja bih cijelo rimsko carstvo
   onog casa dao za nju.

  Ah!sto me ova pjesma Vlade Divjaka
  vrati na Vrbas,i ucenje na Vrbasu,prve
  simpatije,prve ljubavi,prve poljubce,
  sve je vezano za vrbaske plaze.
  Ali ne smijem o tome puno jer o tome
  ima toliko sjecanja da bi mi trebalo
  tri dana da o tome pisem,naravno vazi za
  sve nas koji nas Vrbas veze u dusi.
  Za ove divne pjesme mozemo da zahvalimo
  nasem i vasem magazinu koji izlazi u
  Motali,a pod rukovodstvom glavnog urednika
  Mirsada Filipovica,a znamo svi da se taj
  banjalucki magazin zove;"SEHER BANJA LUKA".
  Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
     

   


Komentar Br.306
Poslao : Luka
Datum : 14.06.2012.
Osto sam te željan

Osto sam te željan
željo jedina
i do kraja vjeran
vjero nevjerna
svake noći sanjam
s tobom ljubim se
a bez tebe nevjernice
jutrom budim se
svake noći sanjam...

Osto sam te željan
željo jedina
i do kraja vjeran
vjero nevjerna
i dok vrijeme teče
mene će da liječe
tople grudi njene
Vrbas i aleje
i dok vrijeme teče...

Vidio sam mnogo lijepog
čarobnog i trajno vrijednog
al sa tobom ja pod ruku
vidim samo Banjaluku

Ma gdje bili, nazdravili!

Luka



Komentar Br.307
Poslao : nerkogalesic
Datum : 07.07.2012.
  Evo mene nakon dugo vremena,i opet
  u ovo vrijeme misli mi lete na nasu
  predivni rodni grad,najljepsi na svijetu
            BANJA LUKU.
  Danas cemo se sjetiti Banja Luke kroz pero
  nasega banjalucanina koji iako ne zivi u
  Banja Luci,mislima zivi u Banja Luci.
  Cijeli svoj zivot posvetio je svome rodnome
  gradu i svojoj carsiji.
  Rijec je o gospodinu KEMALU COCI.

      APRIL OPET PROCVJETAO

  Begbunar nemocan da oci otvori
  Zmirkajuci baca poglede na
  Behrem-efendinu dzamiju i Novoseliju
  Pitajuci sam sebe gdje odose graje
  Koje su krasile vrijeme Adema Tuleka
  I njegov camac koji je jedne jeseni
  Odmah iza ponoci krenuo kuda i Vrbas
  U samoci i sa samocom tuguje Begbunar
  Sto mu niko po hladnu vodu ne dolazi
  I tuzne poglede koritom salje prema sjeveru.
  Nedzad Ljutic-Dendi i Alija Delic-Majstor
  i sada zapjevaju ali im pjesma iz njihovih avlija
  Dalje ne dopire.

  Carsija u Seheru gluha i nijema na Grabu
  Ni vidika o svatoskom kolu i Ali harmonikasu
  Nema a nece ga zadugo biti
  Svi za igre spremno otisli su kud su ih noge odnijele
  Karlova kafana davno u proslost otisla
  U KUD Buducnost ni pjesma ni pjevaca
  Obale Suturlije puste ni romske djece nema
  Da za najmanju novcanicu u hladnu vodu skoce.

  Tica iz "Moj dilbere" i Muhamed iz"Orhideje"
  Odavno su proslost proslosti
  U Maloj carsiji brice Dune odavno ne rade svoj posao 
  Harbasova pekara nema kome prodavati somune
  Komsije nisu ni cule za ovu vrstu kruha
  Ferhadija raste ko djevojcica malo po malo
  Postat ce ljepotica to se vec sada vidi
  U basci pred Palasom odavno ne sjede
  Aco Ravlic,Alija Kapidzic,Anto Cosic i Dusko Mutic
  Odavno su otisli sa ovog svijeta odnoseci u pogled-
  Ima
  Grad kojem su i oni cinili vrijeme zvano ljepota

  Sve je isto a nista nije onako kao onda
  Kada je Cota ili Jelenko u Basci Palasa
  Aci,Aliji,Anti ili Dusku donosili kafe
  Da sa svojim mislima grla kvase i gledaju djevojke
  Koje su kao na obroncima Sehitluka ljubicice rasle
  Svakog aprila kao cvjetovi svih boja
  Banja Luku cinile Banja Lukom.

  April i dalje procvjeta u Banja Luci
  Mnogi tvrde da su sada mirisi drugaciji.
  Mozda im treba vjerovati ili doci
  I u to se sam uvjeriti.
  A Vrbas o dalje tece od juga prema sjeveru
  Bas kao i onoga dana kada je prvi put iz Zec planine
  Krenuo da poji zedne n asvojim obalama.

 Hvala gospodinu Coci na ovoj predivnoj pjesmi
 posvecenoj Banja Luci,i nasim nikada zaboravljenim
 idolima grada koje nikada necemo  zaboraviti.
 Jos mnogo interesantnih tema o nasem gradu Banja Luci
 mozete naci ako kupite Svedski magazin posvecen
 Banja Luci;'Seher Banja Luka".
 Mnogo pozdrava iz prevruceg Saint Louisa.




Komentar Br.308
Poslao : nerkogalesic
Datum : 24.09.2012.
  Svim citaocima ove teme izvinjavam se
  sto se nisam dugo javljao,bio sam veoma
  zaposlen,ali sve cemo nadoknaditi.



Komentar Br.309
Poslao : Kesić Uglješa
Datum : 19.11.2012.
Zahvalio bih se gdinu.Galešiću na lijepim riječima a vama
dragi moji 
prijatelji želim da ste puni našeg grada,naše rijeke i da
vam vječito 
sija behar u očima..



Komentar Br.310
Poslao : nerkogalesic
Datum : 13.12.2012.

Najljepse o najpoznatijim banjaluckim piscima iz
pera gospodina Kemala Coce,koji je napisao u casopisu
"Seher Banja Luka",majskom broju.
Jedan od najpoznatijih gradjana Banja luke u 20 stoljecu
bio je prof.dr.Ante Cosic,prosvjetni radnik,pjesnik,
humorist i istinski zaljubljenik u rodni grad.
Prof.dr.Ante Cosic bio je poznat i kao izvrsni humorist
koji je svoje tekstove u Glasu objavljivao pod
pseudonimum;"Babo iz Bazistana".
Rodjen je 21.augusta 1928 godine,a umro je 1.juna 1998 
godine u Okucanima(Hrvatska).
Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Banja Luci,
a filozofski fakultet zavrsio je u Zagrebu.
Doktorirao je na zagrebackom sveucilistu.
Kao profesor srpsko-hrvatskog(hrvatskog-srpskog),
i knjizevnosti.Radio je u Gimnaziji,Medicinskoj skoli,
a najveci dio radnog vijeka proveo je na Pedagoskoj
akademiji u Banja Luci.
Ovaj istaknuti Banjalucanin bio je veoma omiljen kod
ucenika Gimnazije,i Medicinske skole,tako da su mnogi
od njih,zahvaljujuci upravo profesoru Anti Cosicu,
za svoj zivotni poziv izabrali obrazovanje i kasnije 
postali istaknuti nastavnici i profesori,sretni sto su
kolege sa svojim najomiljenijim profesorom iz
srednjeskolskih
dana.
Ante cosic nije samo prosvjetni radnik.Bio je pjesnik
humorist,
a iznad svega zaljubljenik u svoju rodnu Banja Luku.
Za zivota je objavio 13 knjiga poezije i proze,a knjige pod
naslovom;"Vrijeme mraka",i "Izabrane pjesme"objavljene su
poslije njegove smrti.
Iz Banja Luke je protjeran 13.jula 1995. godine,a nedugo
iza toga umro je u Okucanima,mnogi tvrde od tuge za rodnim
gradom.
Ovaj istaknuti banjalucanin bio je poznat kao covjek
koji je volio humor.Godinama je u listu"Glas" objavljivao
svoje humoristicke takstove pod pseudonimom;"Babo iz
Bezistana".
Njegovi prijatelji pripremaju knjigu humoristickih tekstova
koje je dr.Cosic objavio pod pseudonimom;"Babo iz
Bezistana".
Ipak najveci trag u bosansko-hercegovackoj knjizevnosti 
ostavio je u poeziji za djecu.
Ovom prilikom objavljujemo nekoliko njegovih pjesama za
djecu
i pjesmu o Banja Luci.

                     BANJA LUKA

             Najljepsi dragulj zelene doline.
                 Zaista nema joj mana;
             Tko u to sumnja,neka se prosece
              Od Sehera do Bojic-hana.

             Uvijek je puna pjesme i djaka.
              Nad vodom Kastel spava,
              U noci sapucu duge aleje
               I Vrbas zelen ko trava.

             A kada odem negdje daleko,
               Ceznje me kuci vuku,
             Jer jedva cekam da opet vidim
                Najljepsu Banjaluku.

            Ferhadija sa kopljem strazari,
               Oko nje kruze laste,
            Dok Banjaluka liscem vezena,
               Ko i moj Dobrisa raste.

           ***********************************

                  KOKA SARKA

            Kuc,kuc!-Da l to neko kuca
                il je samo varka,
            Kad otvorih,pred vratima
                Stoji Koka Sarka.

             Ja nasmijah upitah je;
                 Sto bi Koko htjela?
               A ona mi rece;
               Ja bih nesto jela!
             Pa jos doda sva ljutita;
               Malo mi se daje,
             A trazite da svaki dan
               Snesem jedno jaje.

           *******************************

                CRVENI KAPUTIC

            Izisao lijeni bumbar,
             Pa bezbrizno luta
            I susreo Buba-Maru
           Nasred sumskog puta.

          -Gospodjice Buba-Maro,
            Zelim dobar dan!
          Gdje kupiste takav kaput?
            Bas je prekrasan!

          Boja mu je sva crvena
            Kao makov cvijet,
          Osim toga,praktican je
            Jer sluzi za let

          Laskavo joj joj sapnu;
            Vi ste prava vila,
          Za kaputic dao bih vam
            Oba svoja krila!

         *******************************

                   OGLAS

           Zalosna je Buba-Mara
            Vratila se s puta,
           Jer tri tocke nestase joj
            S crvenog kaputa.

          Stog je Buba sva slomljena
             Otisla po glistu
          Da joj ona oglas stampa
             U kupusnom listu.

         Tko joj nadje i donese
             Tri tockice crne
         Moze uvijek za nagradu
          Na kafu da svrne.

        *****************************

              BAMBI I LEPTIR

           Jednom kad je Bambi
             Krenuo na put,
           Na rep mu je iznenada
              Sjeo leptir zut.

           Gledajuci misli Bambi;
            Kakav je to cvijet
           Sto na lakim kriocima
             Obilazi svijet?

          Dvije ptice vrte glavom
            I cudom se cude;
          Sto bi moglo na repicu
            To sada da bude?

         A kad leptir s repa prhnu
              I nastavi let,
          Bambi rece zadivljeno;
           -Gle leteci cvijet!

      ******************************

   Jos jednom posebno se zahvaljujem gospodinu
   Kemalu Coci na biografiji nasega omiljenoga
   Profesora-Doktora Anti Cosicu,vjerujte malo
   cete naci na portalu informacija o nasem
   banjalucaninu,kolegi,prijatelju Anti Cosicu.
   Najvece moje bogastvo sto sam poznavao,i bio
   veoma ponosan da sam  bio prijatelj sa takvim
   covjekom kao sto je bio ANTE COSIC.
   Neka mu je vjecna slava,a sjecanje na njega
   ostace u nama za cijeli nas zivot,a nastojacemo
   da nas Ante zivi i u srcima nase buduce generacije.
   Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.      




Komentar Br.311
Poslao : Ugi
Datum : 17.12.2012.
 Zaspao je Vrbas
Noćas je zaspao Vrbas,zelene
sklopio oči,noćas je zaspao Vrbas
u miru i samoći.
 
Zaspaše čak i vrbe što stražarski
stoje kraj njega,noćas je zaspao
Vrbas umorno i preko reda.
 
Spavaju svi brzaci,sedre i buka tri,
zaspaše dajaci čamci,u špicu ona sad
spi.
 
Sa svitanjem novog dana,
veselo bude ga ptice,hajde
ustani rijeko,u njemu opraše
lice.
 
Pogledaj gore sad sunce,
vidi što veselo skače,ustani
dobra sad rijeko i primi svoje
plivače.
 
A rijeka ko rijeka šta će
prestati neće da teče,po
cijelo ljetnji dan,a za spavat
čeka veče.




Komentar Br.312
Poslao : nerkogalesic
Datum : 19.12.2012.
Razmisljam i sjetim se naseg najboljeg banjaluckog
boksera svih vremena,koji je veliki zaljubljenik
svoga grada,i bez obzira sto je morao 95 godine izaci
iz njega,ipak se na kraju vratio u grad koji mu
je poklonio sve sto je mogao,i uzeo sve sto je
mogao devedesetih godina,ali ipak ljubav prema
Vrbasu i Banja Luci bila je jaca,i vratio se
u drugi rodni grad.
Svi znate rijec je o Marjanu Benesu,a da li znate
da je Benes veliki poeta.
Prvi puta gledao sam ga van ringa,u drugome svjetlu 
na promociji video kasete nasega najpopularnijega
pjevaca Enesa Basica.
Jedna njegova pjesma ostace mi u sjecanju cijeloga
zivota,a posvecena je Banja Luci.

            BENESOVA PJESMA

        Banja Lukom Vrbas voda tece
         stari pjesnik za nju rece
         da je zena da bi vila bila,
         da je vila najljepsa bi bila.

                 Sehitluci na
                 visokom brijegu
         junak steze zastavu na stijegu
                 na kamenoj kuli
                 od kamena brijega
                 uklesana na njoj
                 junacka sudbina.

         Banja Luko najljepsa u Bosni.
          Krajisnici mladi i ponosni,
          tebe vole u srcu te nose,
         Banja Luko s tobom se ponose.

Mnogo pozdrava Benesu,i ja se nadam da cemo se
jednoga dana opet sresti.
Sretan Bozic i Nova godina,sa zeljom da jos dugo
zivis,naravno sa nama,i da nas obradujes sa
novim pjesmama.
Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.



Komentar Br.313
Poslao : nerkogalesic
Datum : 14.01.2013.
Zavrsi se godina stara,dodje godina nova
Problemi sa odlaskom godine stare nisu se
promjenili,ali uvijek treba biti optimista
i razmisljati uvijek da izlaz postoji,i
da ne treba probleme primati k srcu jer
zivot je kratak,i sve probleme treba
primati sa osmjehom na licu.
Zato uzivajte u temi Banjaluckih pjesnika.
Ovaj put specijalno za moga prijatelja Luku,
a i ostale koji imaju vremena da uzivaju u ovoj
temi a posebno Ugljesu i Ugija.

             VRBANJA

             Tu prohodah,pa zaplivah,
             I obratno mozda bjese...
             Dugo kraj nje sretan snivah,
             Uspomene sad se smjese.

             Jos radosti bukti plamen,
             Kad nacinih prvi skok,
             Poznam njezin svaki kamen,
             Citav njezin donji tok.

             Gdje je nekad bila brana,
             Gdje je nekad bio mlin,
             Gdje se spusti kakva grana,
             A gdje viri kakav klin.

             Gdje se moze pregaziti,
             Gdje je svaki dubok vir.

             Ostri skriljci gdje su skriti...
             Poznam svaki njezin hir.

             Poznat mi je svaki brzak,
             I kad huci ispod leda.
             Kad se prospe oblak drzak,
             Odakle nas ona gleda.

             Gdje god ima kakva mrena,
             Gdje cu naci kakvog klena,
             Gdje god neki skobalj padne,
             Gdje su ribe uvijek gladne.

             Znam gdje ona pijesak slaze
             I za nas ga grije sama,
             I najbolje gdje su plaze,
             Gdje su sunce, sunca s nama.

             Gdje skakaci salto prave,
             Gdje je voda preko glave,
             Gdje pronaci suho granje,
             Dobro drvo za pecanje.

             Kukuruzi gdje se peku,
             Harmonika gdje sve svira,
             I gdje momci mole rijeku,
             Da im cure odabira.

             Vaterpolo ljeti vazan,
             A zimi je hokej glavni.
             Olimpijski duh je snazan,
             U Vrbanji svi smo slavni.

             Proteklo je vode dosta,
             Da l'kamenje moje osta?
             Preko mosta ko sad hoda?
             Da l'slobodno tece voda?

             Ko sad hoda oko mosta?
             Ko od mene pravi gosta?
             Vrbanja nam nasa draga,
             Njome tece nasa snaga.

             Provjerimo nase znanje,
             Sta je ljepse od Vrbanje?
             Probudimo nase snove,
             Kakav zubor nas to zove?

             Ona nam je zlatna rijeka,
             U kojoj i nebo sanja,
             Gdje god tece voda neka
             Sa njom tece i Vrbanja. 
        
            

             ****************************

             VRBAS MLADOZENJA

             Nocas Vrbas buci kao
             mladozenja
             a kad svane
             obale su sami behar
             jos jedan trenutak
             pa ce biti bjelutak.

  Sve mozemo imati van nasega grada.
  Zivjeti kako  nas stari narod rece;
  "U svili i kadifi",ali zal za Vrbasom,
  i Vrbanjom nista ne moze zamjeniti.
  Ima ovdje u Americi mnogo ljepsih rijeka,
  ciscih rijeka,predivnih parkova i kampova
  uz rijeku sa rostiljima,gdje mi svi  provodimo
  nase ljetne vikende,ali opet u dusi patimo
  za vrijeme provedeno na obali Vrbasa i Vrbanje.
  Rijeke iz nase mladosti ne mogu se zaboraviti preko
  noci.
  Uzivanje u njihovim brzacima,rostiljanje,prve 
  muzicke korake mnogi su zapoceli na njihovim obalama,
  mnogi prvi ljubavni koraci zapoceti su na njihovim
obalama,
  gitarijade,rodjendani,prvi skokovi u vodu sa njihovih
  mostova jos nam je u sjecanju,prvo spustanje na
zracnicama
  automobila od Ilidje u Gornjem Seheru,pa do Ade kod
celuloze,
  kada smo izlazili iz vode plavih usnica,drhtali kao
  prutovi a vanjska temperatura znala je biti i do 
  45 stepeni,to se ne moze zaboraviti,i ta sjecanja ostaju
  u nama dok smo mi zivi.
  Hvala nasem Kemalu Handanu na pjesmi o Vrbanji u kojoj
  sam uzivao,i vratilo me u dane mladosti,takodjer i 
  Dusanu Muticu na pjesmi o Vrbasu.
  Ne mogu da zavrsim ovu temu,a da se ne sjetim nase
  Velide Dzigumovic i njene pjesme Trazim te.

              TRAZIM TE.....

                 Sve moje
                    ceznje,
                     strepnje
                        i nade,
                     uputih Tebi
                      moj voljeni
                             Grade.

                          Trazim Te
                         u krosnjama
                                lipe,
                              u listu
                              kestena,
                              u mirisu
                               bagrema,
                              Trazim Te,
                              ispod Vrbe   
                                 zalosne,
                                u starim 
                                 sjenama,  
                                  a Tebe
                                vec dugo
                                   nema.

                               Zovem te 
                               sa obala 
                                rijeke,
                              sto sada
                               u meni
                                tece,
                       a rijeci meke
                            postaju
                           gromada
                           u suzi
                        sto pece.

                     Trazim Te,
                       zovem,
                    gubis se
                   u sjeni,
                samo moja
                 rijeka
                uzdise
               u meni.

         ************************

 A onda na kraju pitamo se;"A kakvi smo mi to ljudi"
 Evo odgovora iz pera Dragutina Drage Kolak.

        *****************************

                  LJUDI

                  Rodjeni bez pitanja
                  Zive bez znanja
                  Umiru bez htijenja.

                  Jedni se drugima jadaju
                  Tjesi ih ljubavni nemir sneni
                  O njima se pjesme skladaju
                  - u meni.

    PA RAZMISLITE.Mnogo pozdrava iz Saint Louisa.
                  




Komentar Br.314
Poslao : Luka
Datum : 05.03.2013.

Dobri moj Bendžulaj

Dobri moj Bendžulaj
osvaja beskraj
gledam ga cijelim
svijetom šeta
sve mi se čini
uživa u istini
što je već odavno
glavni grad svijeta

Dobri moj Bendžulaj
zauvijek raj
na Vrbas miriše
širom planete
vole ga javno
ili tajno
ali BESKRAJNO
ko prvu ljubav
i prvo dijete

Dobri moj Bendžulaj
naredjuje ostaj
a ja mu kažem neću
ne volim stege
ni pjesme od Brege
a sam biram gdje ću

Ma gdje bili, nazdravili!
Luka



Komentar Br.315
Poslao : nerkogalesic
Datum : 29.03.2013.

Ne treba zaboraviti nase banjalucke pjesnike,
koji iako ne zive u svome rodnom gradu,ipak
kroz pjesmu putuju gradom,jer svoj grad nose
u dubini duse,jer tjelesno zive u drugim mjestima,
a dusom u Banja Luci.
Sta je napisao LEGENDA nasega grada,povodom svoga
posljednjeg posjeta,svome rodnome gradu Banja Luci
15.Jula.2012 godine.

           U RODNOM GRADU

        Znam,voljeni grade
        Da imas pravo
        Da me ne poznajes
        Da me ne volis
        Cak,voljeni grade
        Da me i ne zelis.

        Priznajem da ti 
        ne znacim nista
        prolaznik u ljetne mjesece
        sto dodje i ode,
        a prica li prica
        kako je ovo njegov
        rodni i voljeni grad.

        Izgovori puno rijeci,
        a nista ne kaze
        ponekad izgovori nesto
        sto samo on razumije,
        i tako svakog ljeta
        vise pijan,nego trijezan
        tetura ulicama,mahalama.

        U pravu si, rodni grade
        kada o meni tako zboris
        jer ja znam
        da si ti moj grad,
        ti ne znas o meni nista,
        jer nisam imao vremena
        odigrati svoje igre
        u tvojim sokacima.

        Saputati sve sapate
        u tvojim alejama
        voziti svoj kajak
        svojom stazom.

        Mene su,moj grade
        iz tebe rekli zbogom
        dok sam jecao
        skupa sa svim svojim.

        Zato sam za tebe,
        moj rodni grade
        dosljak u ljetnim mjesecima
        koji trazi,sto naci nece
        dio svog djetinstva
        koje je u tebi ostalo
        onoga dana
        kada sam zajedno sa jecajima
        ostajao bez tebe
        moj rodni i voljeni grade.

        Priznajem,
        da ti i dalje mislis
        kako sam ja svojom,
        a ne tudjom voljom
        tebe ostavio i u svijet
        daleki krenuo.
          Mozda je to
        voljeni grade
        moja prokleta sudbina.

Citajuci ovu pjesmu,vratio sam sebe u onaj period,
kada sam izlazio sa izbjeglickim konvojem
u Nepalski bataljon,a kasnije u Gasince,
ostavljajuci svoj rodni grad,koji sam tada u
dusi MRZIO,i izlazio sa mislju da se nikada
ne vratim u njega,jer to nije bio vise moj rodni grad.
Mi jesmo BANJALUCANI,ali moramo da shvatimo da su drugi
ljudi DOSELJENICI u njemu,koji sebe smatraju sada
BANJALUCANIMA,
jer ipak se jedna cijela generacija rodila u njemu,ipak
proslo je dvadesetak godina,od nasega izlaska iz
NASE VOLJENE BANJALUKE.Na zalost mi ne mozemo mnogo uciniti
da se sve vrati,u stanje prije katastrofalnih izbora 1992
godine.
Zivimo u uspomenama sa nasim rodnim gradom,i budimo
OPTIMISTI da ce se nesto promijeniti.
Gospodine KEMALU COCO,iako zivite u Bihacu nadomak Banja
Luke,
uvijek sam bio zaljubljen u Vasu poeziju,a ova pjesma
o Rodnom Gradu vratila me nazad u Banja Luku,zahvaljujem
Vam se,i zelim da nas i u buduce obradujete svojom
poezijom.
Mnogo pozdrava iz snjeznjog Saint Louisa.  
 



Komentar Br.316
Poslao : Luka
Datum : 07.05.2013.
Vrati se kući

Ma vrati se kući
ti dobro znaš gdje je
za tobom i sad čeznu
i Vrbas i aleje

Na tebe čeka raja
u Dolcu i Boriku
i dječak što te nosi
u srcu i novčaniku

Postojan do bola odan
i dalje o svom trošku
čeka te prva ljubav
na Kastelovom ćošku

Ma gdje bili nazdravili
Luka



Komentar Br.317
Poslao : luka
Datum : 05.07.2013.
Svima koji vole Banjaluku

Mali Luka 
u potoku kuka
Nikad, ništa 
uvijek Banjaluka
nudi osmjeh
ispruženu ruku
svima koji
vole Banjaluku
nudi osmjeh 
ispruženu ruku
svima koji 
vole Banjaluku

Smješni Mirso
nedavno mi piso
pita zašto 
kao nekad nismo
nudi osmjeh
ispruženu ruku
svima koji
vole Banjaluku
nudi osmjeh 
ispruženu ruku
svima koji 
vole Banjaluku

A moj Zoka
onako odoka
ćuti glasno
ali živi časno
nudi osmjeh
ispruženu ruku
svima koji
vole Banjaluku
nudi osmjeh 
ispruženu ruku
svima koji 
vole Banjaluku

Luka
Ma gdje bili, nazdravili



Komentar Br.318
Poslao : luka
Datum : 25.11.2013.
Javi se Nerko

Javi se Nerko
šta nije u redu
na kakvu si ti to
nagazio bijedu
kad si izdao
naše pjesme
znam da znaš 
da to se ne smije

I znam da nešto
u potaji spremaš
jer na ćutanje
...
TI PRAVO NEMAŠ!

ma gdje bili nazdravili!
Luka



Komentar Br.319
Poslao : andjelka andelka.s@web.de
Datum : 03.01.2014.
boze, kakve divne pjesme i stihovi o mojoj banja luci i
bosni
dusa me boli sto sam daleko,al srce mi je puno radosti kad
dolazim  kuci,pa makar samo na 1 dan



Komentar Br.320
Poslao : Nerko Galesic
Datum : 01.04.2014.
Svaka cast,da nema tebe,ne bilo nase teme.
Bas prije par dana cuo sam se sa KEMALOM HANDANOM
da se vidimo ovdje u Saint Louisu za majske susrete.
Evo nesto iz naseg banjaluckog lista koji izlazi u Motali
Svedskoj:"Seher Banja Luka",a iz pera nasega pjesnika Ismeta
Bekrica.
Ismet Bekric pise o nasem Vrbanjcu Kemalu Handanu,koji
pise o nasim zmajevima u svojoj novoj knjizi:"Arija iz
akvarija",
a u izdanju izdavacke kuce:"Bosanska rijec"iz Tuzle.
Rijec je o nasim reprezentativcima Edinu Dzeki,Vedadu
Ibisevicu
i ostalima:
                       Bez ijednog ugla,
                       lopta ili kugla,
                       rijesila na vrijeme
                       coskaste probleme.
                       
                        Kotrlja se lako
                        u drustvu planeta,
                        ali isto tako
                        livadicom seta.
                        
                        Pomalo je svaka
                        lopta udarena,
                        kad nema djecaka,
                        kad je van terena.

                        Mnoga djeca znaju,
                        trckaraju travom-
                        loptu pozdravljaju
                        rukom,nogom,glavom.

                        Ti si danas sretan,
                         lopta nista manje.
                         Osjecaj kompletan,
                         zove se loptanje.

Jos jedna pjesma iz iste knjige o Dzeki

                          DRUGARI ZMAJA-DZEKE

                           Mama je kupila zveku
                           i jednog plisanog zeku,
                           a on je zelio loptu
                           i dres,da lici na zeku.

                            Tata je kupio teku,
                             kupio je knjigu za seku,
                             a seka je zeljela dres-
                              onaj sto prave za Dzeku.

                              Juce im trebale zveke,
                               sutra ce knjige i teke.
                                Oni su danas zmajevi,
                                sa dresom Edina Dzeke.

                                 Sretni djecaci i seke,
                                 bosanske bistre rijeke.
                                 Buducnost i radost Bosne
                                 drugari su Zmaja-Dzeke.

Pa do drugog javljanja mnogo pozdrava
iz Saint Louisa.