bilo jednom prije 20 godina..

   

jednom prije 20 godina na brdovitom Balkanu zivot je tekao,
nekad je prijao, nekad je bio gorak. Bilo je mladosti pa sam
lakse podnosio lose i lakse propustao dobro. Juga je bila
kakva vec jeste bila, mnoge stvari nismo znali cijeniti i
uzimali smo sve zdravo za gotovo. Moj zivot nije bio neka
bajka mada mu se nisam dao. Zivio sam tada u Zagrebu i to je
bilo ok ali ipak nekako nije bilo duse niti topline medju
odnosima ljudi. Valjda tako mora biti u 'zapadnim
krajevima'. Nisam znao sta me smeta ali nesto me smetalo da
budem iskonski sretan. Onda nisam znao zasto, danas znam.
Nije Zagreb kriv, to je tako kako jest. Zato sam uvijek
volio odlaske na more, tamo sam u pravilu dozivljavao sve
ono sto u Zagrebu nisam, iskrene male trenutke srece,
druzenja bez predumisljaja, iskrene poglede bez novca i bez
rijeci. Ne znam zasto ali sve te kratke 'morske' veze sa
djevojkama bile su jednostavne, iskrene, tople i danas ih se
rado sjecam. Zasto se tako jednostavne stvari tako rijetko
dozivljavaju, ne znam.

I jednog ljeta tako u malom ljetovalistu blizu Makarske
'igrao' sam uobicajenu bezazlenu igru sam sa sobom. Po danu
plaza, malo gledanja cura, malo mastanja, malo borbe sa
samopouzdanjem, malo samosazalijevanja, malo dobrog
raspolozenja.  Navecer po navici izlazak, volja je bila
uvijek jaca i od umora i od vremena. Mora se izaci, mozda
bude kakvih ljubavnih uspjeha. Nakon jedne takve veceri
vracao sam se prilicno dobro raspolozen, privremeno ojacalog
samopouzdanja (mozda malo i od pica). Tako ja hodam i na
cesti ugledam dvije cure, instinktivno mi se jedna dopadne i
tu mozak pocne da radi ubrzano. Smislja sta da kaze, volja
nadjacava strah od neuspjeha. Cure su isijavale
samopouzdanjem a opet bile nekako pravo pristupacne. Kazu da
su Banjalucanke. Nekako sam na Banjalucanke i opcenito
Bosanke i 'curice' iz juznijih krajeva odavno gledao sa
postovanjem, one su bile sve ono sto sam u zivotu od ljepseg
pola zelio: ponosne, lijepe, iskrene ako to zasluzis, pune
ljubavi koja kao da ceka na nekoga da ga usreci. 

Usput u trenutku primjetim da je jedna sve ono sto sam kod
zena cijenio: zgodna, ponosna, puna samopouzdanja a opet
pristupacna.  No nema se vremena za razmisljanje (srecom),
tu padne zeza i nekako u prici dogovorim sastanak za sutra.
Sutra dodje ona po danu i bi mi jako drago sto je vidim, sve
isto kao sinoc, zgodna, a iskrena, ponosna. Lijepo da ne
moze ljepse, prodje me misao cime sam to zasluzio, no ipak
covjek ne vidi đta 'ima' dok ima. Covjek je sam svoj
neprijatelj. Navece opet sastanak i bi mi prelijepo, opet
sve super, smisljam 'zavodjenje' ali sve nekako ide
spontano. Malo sam i ljubomoran jer je pozdravljaju
poznanici, vidi se da je 'gotive'. Ja malo po malo i pocnem
da 'navaljujem' kao i svaki muskarac sto bi, ona reagira
onako kako i treba prava cura, ima morala, nije 'laka'. To
me pomalo smeta ali podsvjesno je cijenim jos vise. Drugi
dan isto, navecer isto, sve tece spontano. I u tako kratkom
vremenu sve mi se vise svidja, privlacnost koja se ne da
objasniti. Konacno kaze da ima momka i da 'mozemo biti samo
prijatelji' mene osinu razocarenje ali ipak navaljujem i ne
dam se, pomalo sam i drzak mozda i neposten u svom naumu da
je osvojim. Tu ona ipak popusta i bi nam jako lijepo, drugi
dan kaze vise onako sama za sebe da vise ne moze ostati sa
momkom. Vidim da se bori sa sobom, a i ja joj se izgleda
svidjam. Nekako ne marim za tu njenu dilemu, to mi cak godi,
stvarno neposteno od mene ako cu bit iskren. Moze li Bog
stvoriti curu ljepsega karaktera i znacaja? Nakon nekoliko
dana izlazenja ona se skroz 'otvara' i ljubi me, sretna je
sto me vidi. To su trenuci koje normalan covjek nece
mijenjati za sve pare i bogatstva ovoga svijeta. Samo oni
koji su probali znaju o cemu govorim. Ja joj zadnju vecer
kazem ono sto nikad prije nisam nikome, da bi je mogao
voljeti do kraja svog zivota. Ustvari ne govorim ja nego
vidim srce preuzelo komandu. Od osvajaca pretvorio se u
iskrenog momka. Sta se desava ne znam, samo znam da sam
sretan kao nikad. I zadnji dan mi dade svoj tel i adresu i
ja kazem nazvat cu te.

Bijase to prije 20 i nesto godina. Iz nekih meni tada
valjanih razloga nisam nazvao, sve sam nesto odgadjao.
Mislio na nju cesto a ipak odgadjao da je nazovem. Mislio
gdje je sta radi da li je dobro, a odgadjao. Cudno bice
zvano covjek, nekad sam sebi najveci neprijatelj, trenuci
kada ne uzimas veliku srecu koja ti je na dohvat ruke.
Nekako dodje rat, drugi problemi, kovitlac zivota. Ja
upoznao drugu curu, bilo nam ok i ozenio se, zasnovao
familiju. Sjetio se B. povremeno i uvijek je 'pogurao'
natrag u dubinu srca. Nekako shvatih da sam u tome 'dobar',
da prijecim sebi i drugima srecu, premda bez namjere da to
radim. I bi tako sve dok prije nekoliko godina nisam naisao 
na stare biljeske i nasao njenu rukom napisanu adresu i
broj. Banja Luka, Dj.K. I sve mi se vrati pred oci kao da je
prosli mjesec bilo. Sve shvatih sto sam onda trebao. Sada
vise poznajem sebe, poznajem svoje mane i priznajem sebi ono
sto sam onomad pokusavao sakriti od sebe. Mozda sam joj
pokvario mladost, mozda zivot. Mozda nista od toga. Za mene
me nije briga, njoj zelim svu srecu i ljubav. Da je nadje
kod nekog normalnog. Valjda ima Boga da joj to da jer to
zasluzuje. Jedino sto sada znam da sam joj mogao dati je
ljubav bez kraja, do kraja. Ista ona koju sam zadnje vece
spominjao, a nisam ni znao da postoji.

Ako iko ovdje nauci nesto od moje price neka mu Bog podari
srecu i mudrost kada mu budu najpotrebniji. Ako ugledas
srecu ne pustaj je nikad. Bas nikad. Nikad

Prijatelju, svojom pricom si ispricao i moju pricu. razlika
je samo mjesto desavanja i akter(i). A sta mi jos uvijek
srcu zadaje bol jeste da ona sad i sve ovo vrijeme (16 i
kusur godina) vjerovatno uopste nema pojma da je volim onako
kako maksimalno, istinski , takoreci iskonski mozes voljeti
nekog. Moja (vjecna) dilema je da li da je potrazim i ikad
joj kazem da ja u stvari postojim i zivim za nju i da bih
sve ostavio i zrtvovao za nju. Sanjam je vec 16 godina,
konstatno i svaki put kad se probudim neopisiv je taj slatki
osjecaj srece koji skoro istovremeno biva ubijen gorkim
osjecajem tuge.
P.S. tema je izuzetno dobra, molio bih te da mi se javis na
email, da podijelimo iskustva i savjete makar i anonimno.

Stoji masa na peronu, ceka...Svi imaju karte jos od
rodjenja, jedino ne znaju kuda...
Hiljadu nekih vozova prolazi...nekad se neko i ukrca, onako
nezgrapno, vukuci torbe, nekad ne...a masa vazda ista...svi
lice jedni na druge. Svi se boje cekanja, kakva li ce voznja
biti...
Odjednom, kroz tutanj silnih vozova, naidje taj jedan,
cudan, zamotan u paru ostalih, jedva se nazire...Jedan
putnik uspije malo razabrati slova, kud li ide... I na
trenutak, para se razidje, zablista voz u svoj svojoj
ljepoti, zabljesne peron, ali putnik nije siguran sta je
vidio, previse svjetla...Dok misli, prebira, magla se vrati,
sakri sve, i osta putniku samo mali bljesak...voz je davno
nestao, zadovoljan u sopstvenom putovanju. 
I stoje putnici, vjecno...a taj sluti odrediste. Okrene se
onom do sebe, pa ga pita da nije on vidio, a ovaj ga u cudu
gleda, pa vidio je i on, ali neki drugi voz, neko drugo
svjetlo. I drugi i treci...I svi misle za "svoje" malo
svjetlo, kakva li je to voznja mogla biti...dok ne ugledaju
jednog putnika, ne lici na njih...osmijeh na licu, nije
zabrinut, kroz tunel njihove magle ide prema nekom, njima
obicnom vozu, penje se bez dvoumljenja, zna da mora brzo,
jer ako ga propusti, ostace nevidljiv u masi...mozda
zauvijek. I tad znaju, nema slutnje vise, njihov voz je
otisao kuci, bez njih.

Jedna fina osoba mi je nedavno rekla: "kada si veăinski
vlasnik svog ţivota, onda znađ da si ţiv"...ja bih dodala,
onda znas jesi li voz ili putnik:) I u oba slucaja, nekako
sijas... jer znas.

 

Jos jedna cista desetka ,10, za Goranova sjecanja,za nacin
na koji je to fantasticno opisao,za osjecaje cijele familije
na tom putu,ma za sve,bas sve,PREKRASNO.
Ja imam samo jednu primjedbu,a to je : 
Ma nemoj mi "Tristaca" stavljati u kategoriju
"buba","skoda", "fica"...
To je bila limuzina "ko metak",za ove navedene...,osim
fica,"abarti" Mehe Duruta,Zeljka Vukoja i jos nekih,koji su
me uzimali "ko levata" i prema Jajcu i prema Prijedoru,a
bogami i prema Gradisci...(a mogao sam naloziti i 160km/h,na
ravnici hahahaha...)
Svaka cast majstore lijepog stila i krasnih prica i samo
nastavi tako i jos nam podari ljepote iz tvoga uma i tvojih
sjecanja.
Pozdrav svima
 Nerko

Ja sam isto imala fina sjecanja na nesto sto se desilo tacno
prije 21 godinu, slucajno sam stupili u kontakt stim momkom
naravno prijateljski, tako da je to lijepo sjecanje
pretvorilo se u razocarenje.Taj covjek vise nije taj,
naravno godine cine svoje.Zelim reci ako imate fina sjecanja
na nekoga cuvaj te ih ali nepokusavaj te ih ozivjeti. Ja sam
sad izgubila i ta fina sjecanja, vise bi voljela da nikada
nismo stupili u kontakt barem bi imala ta fina sjecanja.

puno se toga desilo 1987, tststststststs

Draga moja, ne bi ni valjalo da je tvoj prijatelj isti kao
prije 21 godinu.Ne moze ni biti isti, jer tada je vjerovatno
bio bezbrizni momcic a sada covjek koji vjerovatno ima svoju
porodicu o kojoj treba da brine.
Nisi ni ti draga moja vjerovatno ista kao nekada prije 21
godinu.
Sjecanja i jesu samo proslost i nemoj da ti ih sadasnjost
kvari.
Sretno i cuvaj svoje uspomene.

Vracala se ja, curetak od 17 godina, sa starijom, ozbiljnom
tetkom sa mora. Voz, relacija Ploce- Sarajevo.. i ja sam se
tako guzvala sa svojom tetkicom, i izadem ja u hodnik,
stanem pored prozora i tamo stoji Azur iz Tuzle.. Kako je ta
slika lijepa bila, on sa svojim, do tada najljepseplavim
okicama, osmjehom koji te samo ugrijati moze.. i pricali
smo, o onome sto mlada raja zna u ta doba, smislu zivota i
ljubavi, rekao mi je ima curu, pomalo sazaljivo ali iskreno,
iznio mi moje torbe kad smo stigli do mog odredista, mahao
mi dugo a ja sve ove godine provjeravam "Azur" u tel imeniku
Tuzle i kontam, da li je to moje sjecanje iz onog toplog
julskog dana iz ovog sporog voza na relaciji Ploce-
Sarajevo...I mislim kako bi lijepo bilo da je bilo..

Tema je super. Sad barem znam da nisam sama kad su u pitanju
takva sjecanja. Medu 100 brucosa vidjela sam samo njega.
Nije lijep ali ima nesto sto jednostavno privlaci. Ponekad
mi uputi pogled ali samo onako usput. Mislim da jedan tako
sarmantan momak vec ima djevojku i ne nadam se nicemu. Jedno
vece sjedim u basti "Bosne"sa prijateljicom i ona me
upozorava na momka koji stalno gleda prema nama. Ja se
okrenem isamo sto ne padoh ispod stola jer to je bio on.
Samo sam mu mahnula i okrenula se prijateljici. Nakon nekog
vremena kaze mi da on prilazi nasem stolu. Pita moze li nam
se pridruziti a ja samo sutim. On sjeda a ja koja inace
pricam puno ne mogu sastaviti ni jednu suvislu recenicu.
Sada se smijem sama sebi. On pocinje pricati o svojoj
djevojci koja je bila kao i mi na istom faksu,a ja potrcim
da kazem da i ja imam momka. On ustane ipozdravi se sa nama
i vrati se svome drustvu ali i dalje gleda za nas sto.
Prilazi ponovo samo da mi da svoj broj telefona da mu se
javim ponekad. Sljedeci dan zovem 988 aoni kazu da je broj
iz Bugojna. Zovem ovaj put 989 i dobijem njegovu
adresu.Dosta dugo razmisljam da li da mu se javim i na kraju
mu pisem o dogadajima u BL i zavrsim sa jednim neduznim
volim te. Sutradan stize hitno pismo od njega zeli da se
vidimo sto prije. I tako pocinje najsretniji period moga
zivota. Ali posto je sreca varljiva mora se nesto desiti. Ja
sam se razbolila a posto nisam htjela da mu ista kazem
izmisljam pricu o nekom drugom momku i prekinem, ali ne mogu
da ga gledam u oci i lazem mu nego to napisem na komadic
papira koji stavim u knjigu koju mu posudujem. Ali ga i
dalje volim. Bolest se smirila ja sam stekla familiju ali
sam uvijek mislila na njega. Slijedi razvod a onda pocinje i
rat. Kad sam morala sve napustiti nisam ponijela puno sa
sobom slike injegovo pismo. Od tada pokusavam saznati sta je
sa njim  i saznam da je ziv. Razocarenje on me se ne sjeca a
jednom davno je rekao da mu je moje pismo bilo najljepsi i
najdrazi rodendanski poklon. Jos uvijek mislim na tebe Alene
ali moje ime pocinje na slovo L ne T. Ona je bila iz Doboja
a ja sam iz BL.

80-tih,zaostrog,ja banjalucanka on sarajlija,pisama jos
uvijek puna kutija,sad zivimo u istom gradu ,kontakt i ne
zelim...sjecanja su prelijepa

Dragi moji MUP-ovci,strazari i jos drazi banjalucani svi
koji citate ovo molim vas da ostavite ovo sto pisem iako
pomalo odskace od teme ali je to jedini nacin da sve
objasnim onome koga volim tolike godine.Nadam se da ce Alen
ovo procitati.Vidim iz tvog komentara na stranici "Trazimo
banjalucane"da mi je i opet uspjelo da te naljutim. Vjeruj
da mi to nije bila namjera ali kad sam procitala da mislis
da sam ja Tanja poludila sam. Jer ako ikad u zivotu nekoga
nisam podnosila to je bila ta djevojka koja se non-stop
vrtila oko tebe. I dan danas poludim kad je neko spomene.
Njoj si dao ruze a meni si dao mnogo vise onaj osjecaj da
sam jedina na svijetu osjecaj srece. Sto se tice toga koliko
mi je stalo do tebe vjeruj mnogo.Jos uvijek mogu opisati cak
i kako si bio obucen svaki put kad bi izlazili. Znala sam
cekati da se javis satima ako nisi zvao u dogovoreno
vrijeme.Vjeruj mi da onaj dan kad smo prekinuli da sam samo
zeljela da umrem jer je to bila najteza odluka koju sam
donijela u zivotu.Posto me se ne sjecas onda vjerovatno i ne
znas da sam isti dan napustila fakultet.Nakon toga sam 3
mjeseca provela u bolnici. Ustvari ta moja bolest je i bila
razlog prekida jer nisam htjela da me sazaljevas ili ostanes
samnom samo zbog toga. Ali mi nikad nece biti jasno kako si
mogao potpuno zaboraviti nekoga s kim si planirao vjencanje
kad zavrsimo fakultet. I sada kada ovo pisem kraj mene stoje
tvoje slike,pismo i pomalo  smijesno tvoja trzalica za
gitaru.Jos uvijek se osjecam kao zaljubljeni curetak kad
samo pomislim na tebe.Kad sam vidjela tvoje ime na prije
pomenutoj stranici i kad sam shvatila da si ziv bila sam
opet najsretnija osoba na svijetu.Prije par godina kad sam
bila u Banjaluci obisla sam sva mjesta gdje sam bila
stobom.Park vise nije isti ali nasa klupa je jos uvijek na
istom mjestu.Sjedila sam na njoj i mastala o tome kako bi
bilo da se ti pojavis odnekud. Vjeruj mi da cijena razgovora
nije razlog sto ne pricam s tobom,razlog je vrlo jednostavan
ti imas familiju i mislim da prema njima ne bi bilo posteno
da ja pocnem zivkati. Razmisli kako bi se ti osjecao kad bi
neko tako zivkao tvoju suprugu.Puno je toga sto bi ti htjela
reci ali nema dovoljno rijeci a ni mjesta.Zato zelim samo da
te zamolim za oprost za sve ono od prije 20 godina isve ovo
napisano ovih zadnjih dana ivjeruj voljela bih da vrijeme
moze da se vrati jer tada te ne bi tako lako izbacila iz
svog zivota.

Alene sta si to uradio nasoj Banjalucanki ona zaljubljena do
uheta a ti bi samo reckice .

Ovo je bas dirljivo...Steta...Ali, cini mi se da bi mogao
naici drugi voz:) Nisu ni vozovi ludi:)

Draga moja Sabina vozovi mozda i nisu ludi ali ja jesam
100%. Imam osjecaj kad bi mu dosla na oci da bi tvrdio da me
vidi prvi put u zivotu

Ma ne mogu da vjerujem da nasjedas na njegovo "ne
sjecanje"... vidis da ti servira sve ono sto nisi voljela
(prijateljicu koja se motala oko njega), fula najdrazi
poklon koji je dobio itd...
Alen se pravi Delon i to vjerovatno sto je i njega rstanak
jako zabolio pa ti sada vraca.

Bas dirljiva prica,tuznija od svih tuznih ljubavnih prica.
Ne vjerujem da te je Alen zaboravio,sjetice se on
vec,muskarci su neka cudna vrsta ljudi,jednog trena se kunu
u ljubav i sve izgleda savrseno,drugi trenutak iz samo njima
poznatog razloga sva magija prestaje i savrseni princ se
pretvara u zabu.Sasvim suprotno od bajke jer bajke
nepostoje.
Ja sam davno prestala pokusavati da ih shvatim.

E zeno draga kad' si toliko dugo u sebi nosila uspomene i
osjecanja sto mu sad' isprica sve ? Al' se mali pravi
vazan...treba ga "razapeti" :)

Ja bih voljela da je to ljubavna prica nekog drugog a da ja
samo citam o njoj. Ne vjerujem da Alen samo vraca on je malo
drugaciji a 20 godina je puno. Svi nemaju dobro pamcenje kao
ja. U svakom slucaju ja se nadam da je tako jer moj Alen ne
bi nikada mogao napraviti nesto takvo. Uvijek sam mislila da
je drugaciji od drugih.

Nemojte pogresno shvatiti ali vise bi voljela da me se ne
sjeca nego da se toliko promjenio da se sveti i vraca na
ovakav nacin jer nije lako praviti budalu od sebe ovako
javno. Zato se iskreno i svim srcem nadam da se ne sjeca to
ipak manje boli.

Pa ako se ne sjeca il' je bezobrazan il' glup. Ti rece da je
i on bio zaljubljen, a svi znamo kada se zaljubis da se to
ne moze ni za 100 godina iz glave izbrisati. Moj dida od 90
godina i dan danas zna sta je radio sa 16. :)

Ne pravi se vazan a nije njegova greska sto je on meni
znacio mnogo vise nego ja njemu. Zasto mu rekoh sve nakon
toliko godina ne znam jednostavno nisam mogla vise drzati to
u sebi a mozda zato sto znam da se vise nista ne moze
promijeniti. Kilometrima smo daleko u svim pogledima a ovo
se trebalo ispricati mnogo ranije i vjeruj te da nije bilo
rata vjerovatno bi mu sve i rekla puno prije. Sada mu samo
zelim svu srecu u zivotu i ne krivite samo njega jer sam ja
ipak mnogo vise kriva.

Duso moja, ko te se ne "sjeca", njegov gubitak:)))) Zato ti
i pominjem neki "drugi" voz...kad se najmanje nadas:) Svi mi
imamo u sebi ono nesto, specijalno za sebe i..jos nekog:) I
kad naidje, ko plima:), a onda neko lud kao ja:), pa
iskoristi do daske, a neko lud, pa propusti, ko A. So, ne
brini, uzivaj u sebi, imas u cemu:) iako mnogi vide
iskrenost kao manu, vjeruj u nju, nema ljepseg dara, a tako
ga tesko dobiti:)))))
Zivot je taaaaaako lijep:))))) Pusa

De ti sreco uzmi nekoliko tanjira pa rukni o zid. Al' nemoj
one od servisa sto pise bone cihina vec one obicne ako mozes
naci raspar jos bolje (kakva prilika takvi tanjiri). Psiho
terapija nemoze biti bolja. I izadji van dok to radis da ti
se zidovi i podovi nebi ostetili.

Dragi moji i drage moje ovo je moje zadnje javljanje
nazalost. Necu vise muciti ni sebe,ni vas a ni Alena. Na
stranici "Trazimo banjalucane" je napisao da zeli da se ova
golgota zavrsi. Imam samo jedno pitanje za sve koji citaju
ovo da li bi vi mogli napisati ili reci nekome sljedece i
onda ga jednostavno zaboraviti kao on mene? Ovdje su samo
pĺojedini citati jer ima i previse intimnih
stvari."Najdraza L...... Tvoje me pismo me je vise
obradovalo od bilo kog poklona rodjendanskog...... Jos od
samog pocetkapredavanja sam te spazio medju onolikim brojem
djevojaka i zaljubio se kao trinaestogodisnjak......Onu noc
u "Bosni"imao sam tremu jer smo prvi put sjedili za istim
stolom,tako blizu jedno drugom a cinilo mi se da si udaljena
kilometrima.......Mislio sam da djevojka kao ti vec ima
momka i da sam ja bez sansi.....U svom zivotu nikad nisam
bio tako zaljubljen.... nikad nikog nisam tako
volio.....Period izmedju 2 telefonska pozivaprosao je tako
sporo kao da je neko vrijeme zaustavio.......Iznad svega te
volim molim te javi mi se sto prije" Cijenite sami. Draga
Sabina shvatila sam sta si mislila ali svi moji vozovi su
prosli sad se ne bas tako lagano priblizavam zadnjoj stanici
hvala za sve tvoje lijepe rijeci. Svi tvoji komentari ne
samo ovdje su najbolji. Mozes biti ponosna na sebe i zaista
licis po svemu na tvoje drage banjalucanke. Sve vas puno
volim i hvala na svim lijepim rijecima i zbogom.

Nije te zaboravio niti te moze zaboraviti.Ljubavi i
prijateljstva se ne zaboravljaju tako lako,sve godine i sva
daljina izmedju nas i dragih nam ljudi su samo geografski
izmedju nas,nase drage osobe su zapravo uvijek sa nama. 
Vjerujem da je Alen malo zatecen sa svim ovim,mozda je malo
i zbunjen jer 20 godina vjeruje da si otisla zbog nekoga
drugog,kako i sama kazes jednostavno si nestala sa lica
zemlje..........vjeruj mnogima bi trebalo malo vremena da
sve ovo svare u ovako kratko vrijeme.Daju mu malo vremena,
javice se on.Zapravo, zasto mu se ti ne bi javila na njegov
email,vjeruj mi da ce se lakse sjetiti bez publike.
ana

Nadam se duboko da ces ovo procitati...Bas me sekiras...A ja
ti imam te "istorije" oko sekiranja, ne reagujem na vrijeme,
pa evo...
NIKAD, NIKAD ne reci da su svi vozovi prosli! Mozda su
godine, mozda umor, mozda ne daj Boze bolest, ali nije ni
bitno sta je, nema predavanja!
Ja jesam "balavica"(cuces ti:))) za mnoge ovdje, lujka,
"special", ali jedno sam naucila na malo tezi nacin, sam si
krojac svoje sudbine, a tako je nevazno sta "drugi"misle,
ako ti ne znas ko si.
Moj "voz" je najludji i najsretniji i najnesretniji na
svijetu, ali je moj. Zato draga moja, sta god da je, ne
trosi vrijeme ne "toteme", njih je tako lako idealizirati,
dok te ne puknu po glavi, pa vidis kako je to u stvari samo
"komad drveta":))))))
Mi ti imamo cuku, samo ona zna koliko joj je godina;
usvojili smo je prije desetak, kad je veterinar rekao da
mozda ima 6. Prilicno je zdrava, ali ima tako los artritis,
da se sad jedva dize na zadnje noge. Moja mama se svaki put
rasplace kad je vidi, a nas hiljadu muka uhvati...sto places
nad zivim robom?!
Prije nekoliko godina sam imala potesku operaciju, pa sam
4-5 dana bila u krevetu, nafiksana do besvijesti. Ali, kad
god bih se malo probudila, princeza lezi do mene na krevetu,
pa kad ja dignem glavu, digne i ona, pocne me lizati, ko sta
ti treba, tu sam:))))) Mogu ti reci, da nje ne bi, mozda bih
se malo i predala, bilo je guravo...
Danas, svaki dan pocinje sa malo mazenja, nije bitno ko je
od nas, pa je polako uzmemo u ruke, da je noge ne zabole, pa
niz stepenice, vani...tako nekoliko puta dnevno, a svi
pravimo sigurno da je u istoj sobi s nama. Kupujemo one
kolacice za koje znamo da voli, pa je dizemo na krevet, ili
kauc, ne pomjeramo je kad se "parkira" ispred frizidera,
iako smeta:))))) A ona, zna:))))) Pa ti lice izlize od
ljubavi kad je nosis, ili mazis, i...sretna je, ko i mi. Sta
bi ona bez nas, a mi bez nje? Pa kad sam ja "blue", napucam
se malo, njoj svezem onu maramu oko vrata, pa sjedimo
zajedno vani, cejfimo u suncu, ili ispred vatre i
meditiramo:))))
Nadam se da me "razumijes"..."totemi" su proslost, mozda
lijepa, ali i objektivna sada, a svakodnevnica, kakva god da
je, puna ruznih stvari, bolesti, krize, nasa, i mi je
"slikamo" kako najbolje znamo. I onda se dignes jedno jutro,
pred ogledalo(ne mogu bez njega:), pa vidis onu iskricu u
ocima, pa ti drago, znas da imas toliko toga lijepog, pa
jedva cekas da podijelis! I ako si propustila neki "voz",
Bog zna da ja jesam, mozda cak i najvazniji, dragi moj D.,
prihvatis sa zrnom soli, i dalje, usmjeris tu ljubav na
druge, potopis ih njome, i skontas, kako je njihov osmijeh
razumijevanja tvoja najveca nagrada!
Zelim ti iz sveg srca da izadjes iz tog kaveza, i da
dopustis ljudima oko sebe da se ogriju u tvom svjetlu:)))))
Bices iznenadjena, kako do sad mozda nisi ni primjecivala
ono sto je stalno tu negdje, sakriveno, potisteno, ali ceka
slobodu! SEBE!!!!!!!
MS

ovo nije sabina jahic iznad? mislim da bi dobro bilo uz ime
stavljati i makar prvo slovo prezimena da ne dolazi do
zabune.

Sestro,zaboravi tog levata nije vrijedan tebe.Iz pisma vidim
da si jedna senzibilna dusica i budi ponosna na sebe.NA
GUBITKU JE ON!Takvih iskrenih,osjecajnih je danas malo,vise
je kalkulanata,kao taj Alen.Zivi,uzivaj i misli NA
SEBE!POZDRAV i poslusaj savjete i Sabine,jer svi su joj na
mjestu.

E vala jos da stavim i datum rodjenja:)))))) Haman sam jedna
od rijetkih koja se vazda pretstavi, pa jos i rodni
list:))))) CCCCC, nema od tog nista, "list" nije za
javnost:))))))
Ma volim vas sve:)))))) Zezam se, stvarno se nadam da ce
nasa draga sugradjanka vidjeti svjetlo na kraju tunela:) A
za doticnog, mada nemam obicaj: gdje ce ti bolan dusa?! I to
bez "zadnjih" misli. Takvih nikad nemam:)
Sprnja je jedno, ali i oni najgori znaju granicu...uvijek mi
se svidjala jedna doza kavalirstva ovdje, specijalno nasih
starijih, granica zeze i pristojnosti, pa nek je za neke
mozda samo za javnost, ali ne bi valjalo da zaboravimo ko
smo, banjalucani iznad svega:) Zato i jesmo specijalni:)))
Sto moja majka rahmetli rece, fini ljudi:)

pozdravljam te L. ja sam onaj koji je otvorio ovu temu. Htio
sam da kazem mislim da ni u kojem slucaju ne radis nista
krivo. Bas suprotno, jako je lijepo vidjeti da su neke zene
zadrzale iskrenost i na neki nacin mladalacki zar i pomalo
naivnost u ljubavi. Naivnost u smislu da si svjesno otvorena
pa sta bude, a ne da nesto glumis. Ja te od srca pozdravljam
i podrzavam. Nisi napravila sa tim postovima nista lose,
nego si uradila najljepsu stvar koju si mogla. Svaka tebi
cast ove poruke su mi uljepsale tjedan. Ma ne tjedan, mjesec

Sama si kriva.Ne razumijem zasto ste svi navalili na toga
Alena. Ako sam ispravno razumjela i ona sama priznaje da je
sve njena greska, a ti Alene glavu gore imas pravo. Da je
meni neko napravio takvo nesto ko ona tebi i ja bi
zaboravila tu osobu. Kad je u pitanju veza i ljubav onda se
dogovara. Nisam primjetila da si se ti ista dogovarala ali
si sve radila kako je tebi pasalo pa sad pati ako je i to
iskreno. Cuj senzibilna gluposti. A ti Alene pusti sve to da
je bila na svom mjestu vjerovatno bi sad bila sa tobom. Ja
sam na tvojoj strani. Puno pozdrava svima.

Koliko mi je poznato ova tema nije otvorena da bi stajali na
neke "strane" nego cisto da se ispraznimo. Prema tome
gospodine ili gospodjo, komentar vam je neukusan, otrcan i
nedobrodosa medju ljude sa srcem i dusom.

Iako sam htjela prestati da se javljam evo me opet.Svi vasi
komentari i podrska koju mi dajete puno mi znace i pomazu.
Hvala vam ipak smo mi nesto posebno. Sve vas volim i puno
pozdravljam

Jesi li ti Damir (memphis)iz Budzaka?

Puno toga se desilo prije 20 godina.Imali neko neko sjecanje
koje nije vezano za ljubav i slicno?

Eno te Alen opet proziva na "Trazimo banjalucane" imas li
kakvu poruku za njega.

TAMO NEKE DAVNE 81G/OTVOREN JE ZANATSKI C,BULJONI RAJA
SMINKA U TO VRIJEME HIT BEDZEVI,SLJIVO HARIS,ABAZ I RAJA
SPORTASA,CANE NAJBOLJA MUZIKA I MORE RACIJA,BENES UVJEK NEKE
TUCE,BUNBAR SOLIDAN,IMALI TIH MOMCICA I CURICA STO SU
NAVRACALI TU,POZZ ZA SVE B.L////

     
     Dragi moji, izgubljeni u sjecanjima!

     Ne mogu da vjerujem da neko moze voljeti i uz to patiti
cijelih 20 godina! Kakav je to zivot bio? Koliko je to dana,
minuta, trenutaka prozivljenih u nekakvom magnovenju da bi
se svom svojom potisnutom silinom izlila sad, u punoj svojoj
snazi i euforicnom obliku?
     Mnogo puta sam u zivotu bila zaljubljena i taj osjecaj
ushicenosti nicim se ne moze nadomjestiti. To je period kad
ti ne treba ni frizura, ni sminka, ni dobra
garderoba...Isijavas u punoj ljepoti iznutra, oci blistaju
sjajem od koga se i sunce moze postidjeti, pokreti su laki,
leprsavi, nesputani....Ja bih sad ponovo utopila u sebe taj
osjecaj, kupila bih ga rado u nekom ducanu mjesovite robe,
ma, digla bih kredit i na rate otplacivala to ushicenje koje
te iz mrtvih podize! Ali, ne ide. To je taj voz koji je
Sabina spominjala, on te jednostavno ponese i provoza po
koji krug. Nekad ta voznja traje krace, nekad duze, ali
neminovno ima svoju krajnju stanicu. Rekla bih: okretnicu.
Tad, ili se vracamo na pocetak, odlucni da sacekamo drugi
voz, neku novu voznju, ljepsu ili manje lijepu, duzu ili
kracu, ili pak, nastavljamo dalje putem u neizvjesnost istim
vozom, utapajuci se u svakodnevnost, neizvjesnost
sutrasnjice, zeljom da napravimo putovanje zivota. To je
trenutak kad se odlucujemo za voljenje, za svjesno ulaganje
sebe u nekog drugog.
       Tranzicija, rekla bih. Ides putem za koji ne znas kud
te vodi. U svakom slucaju, to je put na kojem moras cvrsto
ostati na zemlji, jer drugacije ne ide. Mnogo je lakse
podnijeti prekid veze koja se vremenom istrosila, nego u
fazi kad oni blesavi leptirici jos uvijek kao pomahnitali
udaraju o stijenke tvog zeluca...Takvi rastanci bole citavog
zivota, jednostavno stoga sto nedovrsene ljubavi najvise 
boleiz prostog razloga jer su...nedovrsene. 
       Ti, draga moja L. nisi trebala prekidati vezu koja te
je ispunjavala. Trebala si smoci hrabrosti dovrsiti je tad
kad si vjerovala u njegova osjecanja, pa mu otvoriti dusu
kad je trebalo, a ne sada, poslije godina nemira,
neizvjesnosti, neizrecene patnje... Bojala si se, nisi
vjerovala u njegovu ljubav, ili si ipak u nju
sumnjala...Budi iskrena prema sebi, zasto nisi stavila vasu
vezu na kusnju? Bolest... Svakom se moze desiti. Ako te je
istinski volio, ostao bi uz tebe, pa, ili bi te sahranio ili
bi sacekao da ozdravis, u svakom slucaju bila bi nacisto.
Ovako, povrijedjena si sto se on ne sjeca...Mozda folira,
mozda se pravi lud...A mozda si mu upravo TI pomogla da se
ne sjeca, napravivsi mjesta onima kojih se danas vjerovatno
sjeca. Tvoja greska! 
       Sad, sta je tu je, glavu gore, osmijeh na lice, i
kreni u novi dan. Moli Boga da se sudaris s nekim ciji ce te
pogled oboriti s nogu, ko ce uciniti da se ujutro sretna
budis, ko ce uspjeti da bude tvoje svjetlo na kraju tunela.
       
       SVAKA JE LJUBAV ISTA, OSIM ONE PRAVE !
       S ljubavlju, Sabs

Mislim da si sasvim pogresno protumacila sve sto je L
pisala. Ja nisam vidjela nimalo gorcine u onome sto je ona
pisala. Prije mi se cinilo da je samo htjela objasniti tipu
ko je a cini mi se da se on samo pravio. Nadam se da ce jos
koji put da se javi i objasni sta je mislila. Sad malo o
tvom poimanju ljubavi i zaljubljenosti, vidim da je to za
tebe isto. Mislim da grijesis, ja mislim da se moze biti
zaljubljen koliko god hoces puta ali iskreno voljeti samo
jednom i cini mi se da je L bas o tome pisala. Bez uvrjede
ali cini mi se da si sve pogresno shvatila

      ...ja gorcinu ni spomenula nisam...
      ...i ne vjerujem da nisam podvukla razliku izmedju
ljubavi i zaljubljenosti...naprotiv,
      ...zaljubljenost je stanje, a voljenje cin,...
      ...i oboje covjeku moze, a i ne mora, da se desi...
      ...meni se desavalo, i jedno i drugo, i s jednim i
drugim, ali i odvojeno...
      ...vrati se na pocetak, citaj ponovo! Mozda ti se samo
kaze...

Svima vam sretna Nova 2009 godina

KAKO TE ONA MEHKO OSINE, MILINA JEDNA. PROSTO COVJEK POZELI
SAM DA JOJ SE NAMJESTI DA GA MLATNE. SVAKA CAST LAFICE!
NISAM SE DOSAD JAVLJO AL CITAM KOMANTARE, PA SE SLATKO
NASMIJEM. SAMO NASTAVI TAKO.

 za komentar br.10 za tvoju bolest tada nisam znao sada mi
je stvarno krivo jer imao sam pravo da to znam. znaš i sama
kakva je to ljubav bila i neponovljiva je.lejlu nikada nisam
zaboravio tj. tebe ali se pisma nikako nisam mogao
sjetiti.drago mi je da čuvaš trzalicu jer ta mi je bila
najdraža i prva koju sam kupio kada sam poćeo svirati.za nas
je prekasno sada ali treba ipak neko prijateljstvo da
ostane.ponekad napiši poruku na mobilni 0038762483856 samo
da znam da si dobro. možda se nekada i sretnemo ko zna. ja
sam često u banja luci poslom .javi se bilo bi fer jer ja se
sada osjećam kriv .

Sta ljubav radi!! Nema nista ljepse a ni bolnije na svijetu!
L, 20 godina je dugo vremena, da li si sigurna da je to jos
uvijek ta prava ljubav...ili neka nasa masta bez koje niko
od nas ne moze da zivi? Vjerujem da ti vjerujes da se jos
uvijek isto osjecas, ali zivot prodje jako brzo a sa tim i
ljepota naseg zivota. Stvarno ne mislim nista lose i moj san
bi bio da Alen i ti budete ponovo zajedno, ali je to sada
neki drugi zivot...Da li si se ikad ponovo 'zaljubila', ili
udala? L iskreno ti zelim sve najljepse na svijetu...i sto
Sabina kaze nadji sebi malo vremena da nadjes sebe...i sto
Amelia Burr kaze: 
Because I have loved life, I shall have no sorrow to die

Ne trebas se osjecati kriv za nesto sto i nije bila tvoja
greska. Drago mi je da si se javio. Nadam se da cemo se cuti
uskoro. Jos jednom izvini za sve pogotovo ovo u zadnje
vrijeme ali sam prvo pokusala sa mailom a kako nisi
odgovarao napravila sam sve ovo znas da sam tvrdoglava i da
uvijek sve mora biti po mom.

tacno prije 20 godina dobio sam kcerku

Izvinite molim vas ali moze li mi neko od vas dvoje
objasniti kakva je to velika i neponovljiva ljubav koje ste
se oboje tako lako odrekli. Ona laze ti samo sve pustis. Ja
da sam nekoga tako"ludo" voljela ne bi mu ni u snu
prostirala takve lazi zato mila moja pati ako je i to
stvarno a ne samo laz. A ti Alene ako si je vec toliko volio
zasto se nisi borio da je zadrzis? Lako je sada pricati o
nekakvoj velikoj i neponovljivoj ljubavi gdje ste bili
onda?
Ako su sve neponovljive ljubavi kao ta vasa onda ne bih
htjela nikada da je dozivim bilo bi mi draze da imam jednu
povrsnu koja se lako moze ponoviti ali me ispunjava cijelu i
cini srecnom.

Sve od navedenog ali nije islo.

Napisala sam prvo jedan kratak odgovor a evo sada malo
opsirnije. Da bila sam udata i imam sina od 19 godina. Da
bila sam i zaljubljena ali je to brzo proslo. Ali kad je u
pitanju bas taj osjecaj ljubavi e to mi se zaista desilo
samo jednom. Bila sam luda i propustila svoju priliku da
budem s njim ali i to je bilo pa proslo. E da budemo zajedno
to vec ne ide. Naime on je ozenjen i ima djecu a ja nikada
pa makar i kad bi zivot bio u pitanju ne bi mogla ili htjela
stati izmedju njega i njegove familije. U ono sto osjecam
sam apsolutno sigurna jer sam samo jednom u zivotu rekla
nesto sto nisam mislila,nesto sto nije bila istina i
zavrsilo se ovako.

Znam Azura iz tuzle
pravo

za komentar broj 30
tebi puno hvala pa me barem ti razumiješ kako je bilo ali i
pored svega stupili smo u kontakt tako da ostajemo dobri
prijatelji a 20 godina ćuvati neku tajnu je veliki period i
za kornjaču a kamoli za nekog kao ja ili ti
sve je se lijepo završilo i pozdrav svim mojim banjalučanima

A da vas dvoje malo ohladite,otvorite sebi posebnu temu pa
pustite i druge ljude da malo otvore dusu..i by the way nije
vam neka prica..L pise lijepo ,za moj ukus pateticno a A
,piskio bi kakio bi..te zna te ne zna..nego raja ajde sada
da malo cujemo i druge sretne,manje sretne i nesretne
price..moja je jako sretna pa cu vam je uskoro poslati..dok
dodjem na red..

Bilo jednom prije 19 godina,9 mjeseci i 7 dana...
Kad si usao u moj zivot,ostavio si trag za citav zivot...
Kad sam te ugledala,okrenuo se svijet oko mene...
Kad si me poljubio,pozeljela sam da vrijeme i svijet
stane...
Kad si mi rekao da me volis,bila sam najsretnija na
svijetu...
Kad sam te ostavila,svijet je stao da dise...
Danas?
Danas pisem,danas se sjecam i danas zalim...
Danas zaplacem...
A sta mi preostaje drugo ljubavi moja jedina,vjecna i
prva...?
Bilo jednom prije skoro 20 godina,voljese se dvije tako
nevine,mlade duse...voljese se i rastase...
Samo da znas,volim te i dan danas,prezaliti ne mogu sto sam
te povrijedila...hoces li mi oprostiti ikada..?
Eh...da je vratiti vrijeme...
Bilo jednom prije 20
godina.........................................

Draga moja ? nadam se da se radi o jako mladoj osobi koja ne
zna sta je to prava i neponovljiva ljubav i da si nesto
naucila iz sve ove price o L i Alenu. Ja ih zaista zalim jer
ako je sve sto je L pisala bilo zaista tako moram da joj
postavim pitanje" Zeno bozija sta ti bi". Takva ljubav se ne
propusta. Moja je bila slicna ali sam uspjela da je zadrzim.
A ti ? bolje je jednom iskreno voljeti i patiti zbog toga
nego nikada ne osjetiti takav zar.
Alene i L zao mi vas je ali ste oboje krivi, ako je sada
zaista sve dobro izmedu vas oboma vam zelim svu srecu u
zivotu i da ako bude srece budete opet skupa.

Meni se stvarno cini da sam ja i jos par ljudi, jedini
realni ovdje. Ljudi moji ljubav na prvi pogled ne postoji!
Covjek se moze pravo zaljubiti kad nekog zna a ne u ono kako
neko izgleda. Ja vjerujem u ljubav do kraja zivota, ali oko
toga se mora desko raditi i postovati drugu osobu. Super bi
bilo da je sve kao iz bajke, ljudi moji covjek nije ni
sjetio ko je L, morao je reci ono sto jeste zato sto su ga
svi iznapadali i tek onda mu je nesto kliknulo u glavi. Bilo
bi fino da je kao iz filmova ali nije. A je ozenjen sa
djecom i prvo se sjetio one druge osobe pa tek onda L!
Volila bih i ja vjerovati u to, ali vi svi kao da zivite u
Disneyland sa princom na bijelom konju. Da je to bila prava
ljubav a ne ona tinejdzerska jos bi bili zajedno!!
Ja sam jako zaljubljena vec dugo vremena, da ne mislite da
sam bitter, ali sam isto tako realna sta je zivot a sta
bajka...

jesi li ti ona pod '6. decembar' u temi 'prva ljubav'?

svaka cast stvarno su naporni. Taman jedno prestane kad
pocne ono drugo. Nadam se da ce te poslusati i prestati da
se javljaju. Ti rece da imas bolju pricu pa hajde da je
cujemo

Dokle ce se jos raspravljati o A i L. Kakva je ljubav bila
to je njihov problem. Imali neko nesto drugo za napisati i
ispricati.

Zasto pitas?

pitam zato jer mi se cini da je ista 'vlasnica' problema na
oba posta. Jesam li u pravu?

Ocigledno pomno pratis teme ove vrste :-p
I ocigledno si ti taj na kojeg mislim dok me to
pitas...inace nebi povezao 1 + 1,jesam u pravu?

P.S. I nisam "vlasnica" PROBLEMA,jer svoj post ne smatram
problemom :-) vec samo jednom izjavom koja mi lezi na
srcu...

kao sto i obecah evo moje sretne price...Dugo sam mislila da
je V.moja prva prava ljubav,upoznala sam ga kada mi je bilo
samo 15 i bili smo zajedno 8god.!A zasto se razidjosmo?Zbog
toga sto sam tada srela moju PRAVU prvu ljubav!!Ja sam vec
bila na Akademiji u Sarajevu sto moj tadasnji decko nije bas
uspjesno podnosio iako sam bila jedna od 3 izabrane a na
audiciji je bilo preko 300 ljudi!Poslije 8god ocekivala sam
da ce on biti sretan da se moj san konacno
ostvaruje!Ne,sebicno on je samo poceo da vidja druge
djevojke po gradu.I u toj mojoj razapetosti izmedju emocija
i poriva da slijedim moj san ja se nadjem na festivalu BiH
pozorista.Ja igram u Magbetu gl.zensku ulogu,niko ponosniji
od mene,sve treperim od zelje da se predstava desi najbolje
sto moze.i desi se jedno od najboljih izvodjenja!Poslije nas
igraju mostarci i to igraju Hamleta i sto je interesantno
isti reziser je radio obe predstave.Izadje glumac na scenu a
meni se odsjeku noge..sve oko njega vibrira nekom ludom
energijom,sto glumci kazu jede
scenu..cudesan,muzevan,emotivan,talentovan do
besvjesti!Poslije predstave na zabavi on mi pridje i kaze da
je gledao moju predstavu i isto je ushicen kao i ja.od tog
momenta nas dvoje ne mozemo da se razdvojimo.Ja ostavim V.i
zivim na relaciji Sarajevo,Mostar,BL.Nikada nisam bila
sretnija.Sve ali sve vezano za mog glumca je cista ljepota.I
onda 6.april!Ja u Sarajevu on u Mostaru,uskoro gubimo
tel.vezu.On uspije da pobjegne za London ali ja o tome u to
vrijeme ne znam nista.Uspijem i ja izaci iz Sarajeva i onda
golgota od 7 godina gdje se nas dvoje bezuspjesno
trazimo,preko 6 ruke dobijamo adrese i br.telefona na kojima
niko od nas ne zivi vec mjesecima.On salje pisma na sva
pozorista ex Juge,ja samo sto odem iz jednog to pismo
stigne(saznam ja kasnije).I u to oboje pocnemo da gubimo
nadu.pocnu na obe strane neke vezice ali ni jedno ne moze da
se skrasi.Goni nas nas nemir,nasa ljubav jaca od svega.I
naravno roditelji i pritisak da se u godinama kada je
vrijeme misliti na porodicu itd..i oboje dajemo isti
odgovor"dok se nas dvoje ne nadjemo nista od braka i
potomaka".I jednog dana poslije 7 god.isti reziser koji nas
je spojio zove i pita me da li bi sa njim u London,radi neke
radionice na temu obrazovnog teatra pa da pomognem.Ja
pristanem i sada zamislite sliku..slijecem ja na Heatrow i
prva osoba koju ugledam na izlazu je MOJ GLUMAC,nasao u
novinama clanak o nasem dolasku i vidio moje ime!Boze kako
smo se samo ljubili na ocigled cijelog aerodroma!!i od tog
momenta sve god.koje su prosle nestaju,mi se povezujemo
nerazvezivo.Poslije turneje ja odem u BL samo da pokupim
stvari poljubim moje i kazem zbogom zoharima(a bilo ih puno
u to vrijeme).Vjencali smo se poslije 2 mjeseca,kcerku
dobili poslije 9 a sina poslije 7 god.Prosli kroz pakao i
raj zajedno i toliko se volimo da nista,apsolutno nista na
ovom svijetu ne moze da stane izmedju nas!nikada jedno drugo
nismo uvrijedili,nikada ruznu rijec rekli,i sto vrijeme vise
prolazi samo se pogledamo i u glas kazemo"neka meni
tebe".Nasi prijatelji kazu da je nasa kuca,kuca smijeha.I
vjerujte jeste,jel mi smo sretni sto smo zivi,sto imamo
jedni druge,sto imamo jos toliko ljubavi da podijelimo da
nam treba jos jedno 10 zivota!I nema te prepreke koju nas 4
ne mozemo da prevazidjemo samim tim sto se drzimo za ruke i
pjevamo djecije pjesmice!E to vam je moja prica..i ja se
nadam da je ovo samo pocetak a da ce kraj biti jos
ljepsi..volite se i borite se

kazi mi da li si napisala post 6. decembar na 'Prva Ljubav'
i kazi mi svoje inicijale pa cu ti reci da li sam ja taj (do
tada ni ja ne znam)

Napokon nesto lijepo i vrijedno za procitati. Hvala za pricu

Jesam,ja sam vlasnica price "6. decembar" i "MS+EB" 
A inicijale vidis,pod ovim zadnjim naslovom,moji su prvi a
tvoji drugi :-)  Ako treba jos neki dokaz,pitaj...jeli ti
sad alles klar? Ako jeste,onda napisi komentar ali naravno
samo ako hoces...jer nije pod moranje i ne zelim te
maltretirati ili podsjecati na nesto sto si mozda vec
zaboravio...ili potisnuo...vise sam pisala sama za sebe,da
podijelim nesto sa drugima kad je vec takva tema a sto se
tice tebe,drago mi je da si ipak pronasao napisano i da sad
znas...na tebi je sta ces napisati,hoces li i smijes
li...............

nisam jos siguran da li si ti ona za koju mislim. Ne bi htio
da te navodim na krivo. Gdje si ti ono zivjela u BL?

U Boriku

Zeno pa zar si i ti iz Borika? Jeli tu kod vas bilo
normalnih cura? Ako sam dobro shvatila iz ostalih tema i ona
L je bila iz istog naselja. Samo me zanima cime ste se vi
hranili u Boriku kad ste tako pametne i zasto se javljate
sada sta zelite postici sa svim tim svojim pricama?

Pa zar ti zeno necitas ovu temu? Nisi vidjela naslov? Nisi
skontala poentu svega? Ako nisi,onda mi je zao sto nisi i ti
iz Borika...jer da jesi,shvatila
bi.........................
p.s. ovdje nije mjesto za one koji nemaju sta pisati na ovu
temu,a ni za one koji je nerazumiju! Zali se negdje drugo!

Shvatila sam ja temu ali ne shvatam vas koji ste sve
napravili da budete nesretni i sada jos i pisete o tome. Ti
si jos i dobra makar ne napisa kako se zoves a ona L em
napravi gomilu gluposti em jos napisa i ko je. Inace sam i
ja iz Borika,mozda vas cak i poznajem ili bolje da kazem da
znam L. Zao mi je ali moram reci da mi vas nije zao nego se
obe dobile sta ste trazile i zasluzile. Ako ste sada same i
nesretne to je vas problem ali sta vam bi da nakon tolikih
godina pisete sve to ako nista ne ocekujete od doticnih
osoba. Ja licno nikada ne bi pisala takve gluposti i brukala
se pred svima onima koji me znaju

ja nisam jedan od tih, ali moram da ti kazem da ti nazalost
ne razumijes o cemu se na ovoj temi radi. Steta za tebe i
tvog zivotnog partnera, jer bez emocija nema pravoga zivota

A sto ste sve nekakve prgave i svadljive i nadzak..sta vam
to treba..na pijacu istresi se na kakvog nakupca(sigurno
zasluzuje)pa kuci laganice..kafica..pa onda gdje ste vi
prekrasni moji..nije bitno sretna ili nesretna,jer sta
sijes,poznjeces..znaci pozitiva pa ce se vratiti kao
bumerang..ajde malo laksi ton i vise ljubavi..svima...bice
nam lakse..i ljepse..i draze...

Meni je jako zao ako sam nekoga povrijedila mojim
komentarom. Nisam ni svadljiva, ni nadzak a ni bez emocija.
Jednostavno razmisljam glavom a ne bilo kojim drugim dijelom
tijela. Kao sto sam vec napisala L sam znala. Nekih 10
godina sam mladja od nje i kad sam jos bila dijete htjela
sam da budem poput nje. Bila je toliko razlicita od drugih i
ponosna i lijepa i obrazovana. Cak sam bila ofarbala kosu da
barem na taj nacin licim na nju. Zato se nadam da ce te vi
koji me nazivate svakako shvatiti koji sam sok dozivjela kad
sam saznala ko je pisao sve one kom.
Ipak mislim da nije bilo u redu da je to pisala jer to ne
lici na nju ili bolje da kazem na nju kakvu je ja poznajem.
Ja mislim da je trebala pustiti covjeka smirom jer koliko
sam ja shvatila ako sam shvatila dobro to je bio njen
izbor.
Sto se tice mog partnera on se ne zali na manjak emocija i
pokazivanje osjecaja ali i dalje tvrdim da zene koje pisu
komentare kao ove dvije iz Borika ponizavaju i sebe, i sve
zene a pogotovo nas banjalucanke.
Vi drugi mozete da me osudjujete ali zasto se one ne jave i
ne demantuju sve ovo ako misle da sam u krivu.