Sjecanja

   

Campara , volimo te , sjecaj se i pisi sto duze i sto vise ,
da i mi sto vise uzivamo u tvojim tekstovima !!!

Sanja i Refo

Sjedoh da popijem kafu u tihom jutru.
Klknuh na Sjecanja i zapalih cigaretu.
Gorila je u ritmu citanja.Lagano.
Vani vrapci su se svadjali.
Unutra je svirao Brian Bromberg sa WHen I look in your
eyes.
Sve se poklopilo.
Bravo.

Jest, bas je tako. Izdrzah i nezaplakah, a malo je falilo.
Nema vise te ljepote, zao mi zbog moje djece. Danas sjednes
u auto u BL izadjes na moru, sve promasis, Klima radi i
nigdje onog osjecaja priblizavanja moru, onih mirisa koji
ulaze kroz otvoren prozor jer, Boze moj, vrucina ubi. Ma
nema vise ni one pcele sto upade kroz otvoren prozor i ujede
mene malog 5-6 godina pa ja zavristah k’o da me ubise. Tata
za volanom, sav iznenadjen  i prepadnut vice . ”Sta je!”, a
mama, rahmet joj dusi, odgovara. ”Ujede ga osa!”, a ja onako
sav jadan i u suzama odgovorih drecuci na sav glas: ”Nije
OSA vec OS!”
I danas se sa osmjehom sjetim toga i svih nasih putovanja.
Eto dodadoh i ja nesto, na ovu predivnu Camparinu
pripovjest. 

Bravo Gorane. Kao da si ispricao sjecanja moje familije i
nasa putovanja. Ista ruta, strahovi. Vec iza Makljena
osjetis drugacije mirise, drugaciji vazduh. O boze, kako je
bilo davno i koja ljepota u svemu tome. Ista radost dolaska
u Mostar kod prijatelja pa onda sutradan svi zajedno na
more, djeca istrcavaju i 'lete' pravo u vodu, nisu ni
umorni, ni nervozni..
Ovo divno sjecanje upali neku malu sijalicu u mom starom
mozgu i ja prepoznah u tvom dragom ocu svog profesora S-H u
tehnickoj skoli. Sjetih se i tog njegovog pusenja.
I moj stari se zvao Sadik, od milja Sado, pusio na isti
nacin kao i tvoj. Ni njega  nema sto godina vec.
Sve najbolje Gorane tebi i tvojima. Hvala za sjecanja.

Bravo Gogi !

Hvala Ti sto si mi ovo priustio danas.
Azra

Dragi Campara, dirnula me duboko tvoja prica, tvoja
sjecanja... duboko, do suza. Vidjela sam u toj prici i sebe,
sestru i moje roditelje i nasa putovanja za svako ljetno
ferije kroz Tijesno prema Bosanskom Petrovcu. Otac imao
Reno4,jos uvijek pamtim reg.broj:)

Hvala ti puno na probudjenim sjecanjima, na sjecanjima koja
vjecno traju

Pozdrav iz Svedske

Gorane HVALA ti za svaku rijec napisanu u pismu Kajaku
"Sjecanja".
Dugo te nije bilo na ovim stranicama te sam skoro prestala i
da navracam jer neki drugi ljudi su se uselili....a njihova
prepiska me stvarno ne zanima jer to je daleko od one
Banjaluke koju ja pamtim i koja zivi u mom sjecanju.
Tvoja sjecanja su u meni probudila sve ono davno skoro
zaboravljeno sto svako od nas iz tih generacija nosi.
Tekst je predivan, prepun emocija i zaista ti zelim da sve
svoje price ukoricis u jednu knjigu jer steta bi bilo da
ostanu neobjavljene.
Sve najbolje


Trijana Matavulj-Grgic
Toronto CA

dobar si ,jaro"tola.

I gdje je ta prica?Citam pohvale a price ni za lijeka.

Ah, koja navala sjecanja i emocija...

Eto, sva ta sjecanja su tu negdje
samo... samo ih je trebalo probuditi i ...
BUM, samo nadolaze. Jucer procitam tekst i,
naravski, odmah ga printam, nosim svojima,
ne otkrivam o cemu je rijec, bolje je.
Mati vice, uf, ima ga vala podosta. Reko' nije
da se mora, al' ako uhvatis vremena, super. Nemalo
proslo, javlja se, zahvaljuje, eto, preplavila je 
bujica sjecanja. Eno ih, sta rade, samo prepricavaju
put BL-more. :-D

A ja, ja se sjecam i tih bombona Visoki C, i nezaobilaznih
Sumi Alpskih bombona, koje su se u nasoj familiji iz 'ebe
zvale AlpInske :-)

I sjecam se da smo sestra i ja na tom zadnjem sjedistu 
auta, medu svim tim stvarima kojima smo bile zatrpane
redovno imale i svaka svoje jastuce za spavanje.
I da smo se poslije po ne znam kojeg drijemeza po redu
budile i pitale jesmo li stigli i koliko je puta jos
pred nama, a odgovor je uvijek bio isti, Evo, jos samo
malo.

I da kad se napokon 'docepamo' mora, da se put tek tada
otegne do u besvijest. Da stanes zaviditi svim onim koji
su vec na plazi, a ti vec skuhan. A onaj zvizgan lupa,
otvaras prozor, al' sasvim malo, jer udara 'promaja',
a mati vice, Fasovat ces upalu uha pa se neces moci kupati.

I sjecam se...

Sjecam se i pjesme iz redovnog pjevackog repertoara moje
sestre i mene:

 Vidim polja sto se zitom zlate
 I na brijegu vidim rodni dom
 Svakog trena mislim na te
 Zemljo moja, zemljo moja.


Gorane, hvala za prelijepi tekst, hvala za sjecanja.

Odes na pocetnu kajak stranicu i tu su sjecanja ili kliknes
na link
PISMA KAJAKU sa lijeve strane se nalazi medju ostslim
linkovima i to je to

Bravo Gorane,Vratio si me u mladost kad sam isto tako
putovala s mojom porodicom, muzem i sinovima i bilo bi mi
drago da se i oni tako sjecaju.Tesko sam zadrzala suze.Da si
nekad putovao istom djadom na dan 24.juna-Sv.Ivo, vjerovatno
bi imao sta da napises jer su tada kolone pred Jajcem bile i
po par sati, a  ...v r u c i n a...
Hvala na divnom tekstu

711-72
Eto pamtim i ja:)))
Hvala:)

Juce ujutro mama me zove i pita jesmo li sestra i ja poslali
jedno pismo u cafekajak,jer sve sto je napisano kao da smo
mi imali glavne uloge u tom filmu.Nazovem sestru pa
komentarisemo recenicu po recenicu isto auto ,iste pripreme
za polazak ista voznja moga tate...
Hvala puno na ovo divno vracanje u moje djetinstvo

Drage moje Bosanke i Bosanci,... mile moje Hercegovke i
Hercegovci...dragi moji sugradjani !!!
Sve sto sam napisao i opisao u ovoj, naizgled jednostavnoj i
obicnoj prici, urezano je duboko u mojim prelijepim
sjecanjima.
A znam naravno, da je i u vasim. 
A sva ta sjecanja u nama, sve je to nesto sto pritajeno
godinama ili decenijama cuci negdje duboko u nama. I treba
ga samo pokrenuti i ozivjeti.
Ozivimo ta sjecanja, pisimo o tome necemu u nama. Pisimo,
neka ta sjecanja traju, neka teku i dalje. Pisimo o njima da
se vise ne gase i ne umiru samo u kovitlacima magle i
zaborava.... pisimo, za vjecnost onoga ili onih, o cemu i o
kojima pisemo. Pisimo, da znamo sta je nekad bilo... i da
znamo da je nakada, uopste i bilo.
Pisimo..... vjecno da traje.
Sve vas volim. 
Srdacan pozdrav,g

Neverovatna je prica... Hvala ti, decaku, puno ti
hvala...Pozdrav...

"A danas je sve drugacije. Danas ne vidjam po cestama vise
ni one prastare Rabe, kao da su vec sve izumrle. Odavno vec,
nema ni nase Folcike, danas nema vise ni onog mog dragog
Mostara, onog onakvog kakvog ga pamtim iz djetinjstva. Nema
ni one drage mi avlije tamo, ni onoga stola, a ni stare
smokve. Nema vise tamo ni moje drage bake, ni dede, a dugo
vec, nema vise ni mog dobrog Starog !!! Sve to ostalo je jos
samo u mom lijepom sjecanju.

Moj otac vec odavno nije vise medju nama zivima. Moja majka,
sestra mi, brat moj i ja zivimo raseljeni kojekuda po
svijetu i daleko jedni od drugih. Nismo vise skupa, kao
nekad davno sto smo bili. I ne putujemo vise zajedno, odavno
vec."

Kad' procitah ovo stegnu mi se u grlu ... i ovdje se
prepoznah.

Dragi Gorane,
Ti si Pravi Banjalucanin !!!

Kad sam prvi put uopće ušla na ove stranice a moram priznati
to nije bilo tako davno,eto prvo što sam zbilja pročitala je
Goranova priča tj. sjećanje.Nemam riječi i sigurna sam da su
se mnogi prepoznali u toj priči.Ocijena čista petica
BRAVO.!!!!!!!!!

Hvala na sjecanjima.
Pozdravi familiju

http://www.youtube.com/watch?v=lcnrI_v3-W4

za kom. br 6
Seno,
534-69 reno 4 bijeli nas dvije i nas Fifi- tata za volanom,
mama pored njega.
Graja, prica, usutimo se u voznji uz Crnu rijeku , Tijesno,
pa kad ta napetost popusti, tata kaze ma cure kamo pjesma,
a
nas dvije odmah ko radio stanica i emisija pozeljeli ste
izvodimo, ha,ha,..hajd se danas tako opusti dok se putuje pa
zapjevaj, eh,..djetinjstvo nase predivno!
Pozdrav svima koji znaju da se sjecaju i ozive uspomene iz
djetinjstva
od Jasne

Tako je Gogi haveru,pisimo jer ce ipak negdje pa iza nas
ostati rijeci i neko ce ih u buducnosti pronaci kao
svjedocanstvo naseg postojanja.Tvoju pricu sam nabrzaka
procitao radnim danom pun obaveza i sacekao vikend da je
dobro protabirim jer zaista volim citati(i previse,zatrpan
knjizutinama)a posebno ako je to autenticno iz nasih
krajeva,vremena,baste nostalgije i zaborava.I ja sam sa
babom putovao u Mostar u rasklimanom tristacu pa u
Split.Toliko puta kroz kanjon Vrbasa zalijeplen za prozor
autobusa opijen adrenalinom od krivina i visina.Jajce
lijepo,Vinac,Gornji,Donji Vakuf pa sve do daleke
Hercegovine.Noc mrkla a sofer Autoprevoza se zaleti na
slijepo preticanje kamiona u okukama Tijesnog,putnici
zamrli."ja imam osjecaj dali nesto dolazi iz suprotnog
pravca ili ne"-objasni brkajlija a kondukter potvrdi,15
minuta pauze u Vincu dok oni guzvaju besplatan grah u kafani
shoferskoj a mi se protezemo i sanjamo Jadran na
obzorju.Pastrmke u motelu pored vodopada u Jajcu,muzej
revolucije i svecana tisina ljepote prohujalih vremena koje
samo narusavaju oni gnjurci u jezeru i pacici u savrsenom
redu sto ih prate i uce prve lekcije zivota bas kao i mi sto
smo ucili od roditelja.Mostar,oh dali se ljepota moze
uporedjivati,jer ima i Sanica,BL,Una i toliko toga.Dali je
nasa romantika iznad surove politicko ekonomske
stvarnosti?Jeste ali i nije!Obozavam svoju zemlju i sve
ljepote zauvijek ,ali ne volim politicko-ekonomske prilike
pa zivim vani a sanjam tamo, bas kao i vecina vas!Ono sto
imam ovamo nemam tamo ili obrnuto i u tom rascjepu vrluda
ovaj uslovljeni zivot.Eh da ovamo imam one mirise i cheife a
tamo ovu slobodu i materijalnu sigurnost,gdje bi mi/nam kraj
bio.Nazalost u toj dvojakosti, odvojenosti i blizine-daljine
lagano prolazi nas zivot pa smo jednim dijelom tamo i ovamo
a u stvari nigdje!Sreca je pa covjek ima mogucnosti da
sjedne u vozila ili letjelice,ili uzjasi konje i eto ga u
BL,Mostaru,Sarjevu ili
Vupertalu,Puntarenas,svejedno.itd..divna prica G......

Stari most u Mostaru nezaobilazan a i Buna.Pa prenocis u
bungalovima.Bas je bilo divno doba.Ja se sjecam kad smo ja i
sestra posle sa starim na more.Jedva ga nagovorile.Super u
Mostar pa prenocili na Buni pa sutra strafta za
Dubrovnik.Moj stari alergican na more.Njemu nista bez Vrbasa
i ribolova.Sjedimo tako na plazi kad se moja sestra sjeti da
joj treba bunda za zimu.Zvizgan upeko a ona o bundi.Starom
dobro doslo pa kaze ako ces bundu onda se vracamo
sutra.Starom svanulo a sestra sretna sto ce dobiti
bundu.Ma,jedan dan vise ili manje na moru kao da je bitno.

Ko da sebe gledam, Folcika 1200,stari rahmetli za volanom a
mi jedva cekamo da auto krene vec poznatom putanjom, svaka
cast rodjace, vratih se u te preljepe dane.