Tema : PANIČNI POREMEĂAJ


   


Poslao : PANIČARKA
Datum : 14.04.2009.
Ljudi, interesuje me, ima li iko ovdje da pati od paničnog
poremeăaja? Za neupuăene, to je iznenadni napad panike
(najčeđăe bez razloga), uz siptomet lupanje srca,osjeăaj
nedostatka vazduha, trnjenje lica i t.s.l.
Ako postoji, voljela bih da svoja iskustva podjeli sa jos
jednom paničarkom.!



Komentar Br.1
Poslao : bivsa
Datum : 14.09.2008.
Ne boj se,nista ti se ne moze desiti.Dodje i prodje,osjecas
se iscijedjeno za narednih par dana itd...Mnogi imaju taj
problem,ali malo ko ce ti to priznati i jos ce te gledati
kao da si cvrknuta,hahahah..A nisi....
Slusaj,najbolje je da se obratis doktoru za terapiju. Probaj
ZOLOFT,najbolji je.Ne cekaj i ne gubi vrijeme.
Ako hoces,napisi mi mail,pa cu ti se javiti privatno.



Komentar Br.2
Poslao : Jos jedna
Datum : 14.09.2008.
Veoma zeznuta stvar.Nije za igru i opasno je.Ja imam nizi
"nivo",ne trebam lijekove i mogu to sama kontrolisati.Ko zna
koliko dugo...Obavezno potrazi pomoc,ne stidi se i ne slucaj
to "proci ce".Ne prolazi to samo od sebe,moze se samo
pogorsati ako ti se ne pomogne na vrijeme.Cini mi se da je
kod tebe malo visi "nivo".Sretno!



Komentar Br.3
Poslao : Nekad bila sama
Datum : 14.09.2008.
U vremenu dok sam imala veoma mnogo problema u braku,
svakodnevne stresove, sokove, plakanja gotovo svaki dan,
osjecala sam to isto . Najvise me strah hvatao upravo u
momentima kad se lice koci, odnosno vilica, pa sam imala
osjecaj da cu izgubiti dah i crknuti ko riba bez vode. Ni
sama ne znam kako , ali psihicki sam pokusavala da odbijem
te misli u tim trenucima, sto sam ocito i uspjevala. Lupanje
srca, drhtanje ruku, opcenito da se lose osjecam, nikakva
volja za zivotom itd itd, sami crnjak do crnjaka, da ne
pisem previse. Nakon razvoda i povlacenja u sebe, odnosno
vremenom pocetka novog zivota, te nove veze, sve je to
nestalo. Sad sam kao ptica pustena iz kaveza. Imala sam i
masu drugih problema, ali sto nasi stari kazu klin se klinom
izbija - kod mene bas tako bi. Bez lijekova sam prosla, na
svu srecu, jer nisam htjela postati ovisna, kako me
savjetovala kolegica koja je godinama koristila neke od
sredstava za umirenje. Uglavnom sam sama sebi govorila i
samu sebe tjesila da ce nakon svih bura i oluja jednom i
sunca da sija, sto se i obistinilo.
Zelim ti puno srece, popricaj sa doktorom, prijateljem
dobrim ili suprugom, ne znam s kim zivis. Ali, i pored svih
razgovora i tretmana, ja stojim iza svoga misljenja , a to
je da samo jaka volja moze to da pobijedi. I naravno prava
osoba u zivotu, osoba od koje se moze osjetiti ljubav,
paznja, razumijevanje. To rjesi i najteze probleme. 

Sretno 

Jedna banjalucanka



Komentar Br.4
Poslao : Jedna od vas
Datum : 14.09.2008.
Imam i ja tih problema, panicni napadi i strah. Trenutno se
'istresam' psihologu pa valjda ce da pomogne, bar se nadam.
Zeznuto jeste, ali ima nas mnogo s tim problemima. Uglavnom
nece to samo od sebe doci, problem postoji samo skontaj sta
te to najvise muci i pokusaj se rijesiti tih problema.



Komentar Br.5
Poslao : prijatelj
Datum : 14.09.2008.
ja ,vec trinaest godina pijem 3*1 pilulu
dnevno,(CISORDINOL)to je tableta ,poznata cak i u americi
koju nazivaju (vjetnam ski sindrom)ona je protiv straha-a,to
 navedeno mene upravo asocira na strah,prvo moras se
konsultovati sa doktorom,ja sam starto prvo sa anti
depresivnim(cipromil -samo  6 mjeseci)i dan danas sam na
cisordinolu s tim da ga moram piti dok sam ziv a ide i na
cugu sto me stvarno raduje,provjerena medicina i vjeruj mi
meni pomaze,popricaj sa svojim dr,mozda uz tvoj prijedlog
pokusa lijeciti sa navedenim medikamentima,-ponekad mi je
dobra i (nitrozepan) tableta za spavanje,ali,FANTASTICNA,ja
je i ujutru popijem,ne spavam ali vjerovala ili ne meditiram
ali to je ono kad mi je stvarno lose i svakako uzmem sat
prije spavanjai bude mi  dobro,samo se posavjetuj sa  svojim
,DR niposto samovoljno to zna imati kontra efekat,sretno
sestro.mislim da smo ista dijagnoza,ali  ,nije strasno,neboj
se.cao.



Komentar Br.6
Poslao : Tijana
Datum : 14.09.2008.
Panicni poremecaj. Manija gonjenja. Haha... Joj ovo vam
moram ispricati.
Kod mene to datira jos iz predskolskog uzrasta a u vezi je
sa traumaticnim dogadjajem tj. kad me je jedan mali
poganjo'. Cini mi se da je cak bio nizi od mene, ko da ga
sad gledam; garav, oci na vrh glave, bio je sampion u
pentranju po drvecu kad smo isli u dzanarike i znao je da
visi sa stangle za klofanje tepiha naopacke (toga me je
uvijek bilo strah). Dakle, kad sam nagulila a on zamnom, a
ja jos potpomognuta strahom i adrenalinom sibam ko' metak ma
bog me nebi mogo stici, grabim po dvije tri stepenice uz ono
stubiste dodjem do bakinih vrata, za kvaku a ono corak,
zakljucano. Ja sta cu priljubim se uz vrata, srce lupa hoce
da iskoci, razrogacila oci sta ce dalje biti kad on dodje
kaze: "hoces poljubac ili samar". Sva sreca pa je u tom
trenutku moj ujak otvorio vrata, naravno sve cuo, covjek se
uvalio od smijeha. I ja se jos i danas pitam da su vrata
ostala zakljucana da li bi on imao petlje da uradi bilo sta.



Komentar Br.7
Poslao : GDog
Datum : 14.09.2008.
Meni su se manicni poremecaji cesto desavali u mladosti kad
me poganja Grmusha ili Jefto ili kad sa divljom sharom
dodjem na aerodrom Dubai,uh...Jednom sjedimo u Snacku,Brane
Mirkovic dobio platu i casti cijelo drustvo,spojili dva
stola.Daj zvekana i cevapa.U sred feste ja se uzfrkisah i
nagulih pod stol.Raja konta sta mu bi,manicna
depresija.Ubrzo skontaju dijagnozu,Ahmet Sheranic hoda
trotoarom i zavruje kroz izlog kafane.Isto mi se desilo u US
par puta.Popijem koju vise pa mi se prislepa crnkinja te je
onako nashamponiran odvedem u gajbu.Sve uredu ispocetka
,medjutim kad pocne igra odjednom mi srce zatitra i gubim
dah.Kontam proguta me crna rupa,ha,ha,ha....Bez shege
postoji muski i zenski KLIMAKS,preznojavanja,nesanice
lupanje herca bez razloga.Ako su osobe u proslosti
prezivjele traume,rat,maltretiranja ili ponizenja to ostaje
duboko zapisano u psihi i prije ili kasnije ispliva na
povrsinu.Ja licno nemam slicnih problema,Bogu fala,ali ima
drugih crvica.Alergican sam na bilo kakve medikamente i cak
u teskim bolovima(zub)radije trpim.Pred spavanje popijem par
piva i nema frke,zeke i mede.Ni brige ni pameti,sam sa sobom
u duetu!Opustaju me dobre knjige,ribolov,gitara i ovaj Kajak
mi dodje kao savrsena terapija za nepostojece bolesti.Mnogo
toga je bezveze umisljeno i tesko je kontrolisati.Kad me
nekakve utvare ili stuhe pocnu proganjati obicno
parkiram,odem u WC i umijem se,popijem jaku
kafu,odspavam,ponovo se umijem ladnom vodom,pustim mjuzu
Crvene Jabuke(Stizu me sjecanja)i ponovo normala niz
djadu.Onog trenutka kad se slicne pojave dese covjek treba
upotrebiti zdrav razum i samom sebi reci da je to samo
iluzija,niposto bolest.Sve dok smo svjesni sta se
desava,simptoma itd. to i nije bolest,onog trenutka kad
izgubimo kontrolu nad simptomima i oni nas preuzmu,to je
bolest.Ladna voda,kesa leda,par shamarcuga samom sebi pred
ogledalom i nazad u normalu.Toplo-hladno tusiranje jako
pomaze,budi iz mrtvih.Najgore se usmrditi pod jorganom i
biti neaktivan,to ubija.Kilometar shetnje na cistoj havi
pomaze.Biciklo,park,rijeka..Kod teskih pushaca nagli
prestanak nikotina moze biti jako opasan po srce i
psihu,posebno u dobi preko petobanke.Lahganini!Gubitak
bliske osobe,stres,previse posla i
obaveza,premorenost,privatni problemi su takodjer stetan
faktor,trka zbrka itd.jer covjek nije bezosjecajan
kamen.Moderna medicina ima odgovor na sve a farmaceutska
industrija je najveca mafija,medjutim oni covjeka potope u
sintetsku normalu i tako problem pomocu crvenih ili plavih
tabletica samo zatashkaju pod chilima i definitivno ne
izlijece.Tretiranje simptoma a ne bolesti.Unutrasnja
ravnoteza,zdrav zivot i pozitivno razmisljanje su najbolja
terapija.Mozda zvuci lijepo teoretski ali covjek treba da se
bori protiv toga zdravim a ne bolesnim razumom.Thanx!G!



Komentar Br.8
Poslao : sanjin
Datum : 14.09.2008.
Iako kazu da pretezno zene pate od te bolesti moram vam
priznati da ja kao muskarac imam i te kako tih
problema.Nisam nikada bio kukavica ali sam veoma
osjecajan..Ovo kazem iz razloga toga jer sam obolio od te
opake bolesti evo vec sedam godina..Probao sam ja i Zoloft i
jos neke medicine..Probao sam ici na plivanje ne misliti o
tome..Probao sam sa drustvom izlaziti,smijati se,medjutim
ipak dolazak kuci,priprema za spavanje i osjecaj
panike,nervoze,straha da ce mi srce otkazati,stavljanje ruke
na mjesto gdje srce udara i onda kao zacin na kraju dolazi
osjecaj da nemogu disati..Dolazi panika..Ovdje u svedskoj
kazu za tu Bolest..Panik Ĺngest..ili Panicni
strah...Meni licno se to pocelo javljati prilikom raskida s
jednom curom..Prvo je pocela da me grize savjest zasto smo
se rastali..Nabijo sam sebi sam blentave misli i sada se evo
vec sedam godina borim s tom opakom Bolescu..Meni licno je
pomogao jedan ljek koji je dosta skup i ne daje se bas tako
lahko a zove se CYPRAMIL...Ni tri mjeseca nije proslo bio
sam kao nekad..Nema panike nema straha disanje
normala..Medjutim,bez saznanja doktora prekidam terapiju
uzimanja ljekova i poslije tri mjeseca misleci da sam zdrav
a bio sam,prilikom vracanja s posla na sred autoputa gdje su
taj dan bile ogromne guzve dobijem napad panike tako jak da
sam istrcao iz auta ostavio sve nako upaljeno auto i kao
ludjak dosao do nekih ljudi i rekao im da zovu
hitnu..hhaha..Sreca u nesreci,covjek kojem sam se obratio za
pomoc oko zvanja hitne pomoci bio je upravo
doktor,specijalista za bas bolesti koje su mene snasle..I na
veliko cudo stokholm grad koji je otprilike kao dva beograda
upravo taj doktor bio je Bosanac,Sarajlija,hahah,covjek samo
takav..Smirime tu,i dadne mi broj da mu se dan poslije
obratim..Vracam se u auto poslije razgovora sa njim potpuno
smiren,nista nije ni desilo se kontam..Sutradan pricao sam s
njim nekih pola sat i bas on mi ponovo propise CYPRAMIL i
objasni da moram da ga pijem minimalno godinu dana..Dobro da
skrati,,Poslije Cypramila kojega sam koristio godinu i dva
mjeseca sve je nestalo..Evo proslo je sest godina odkako
nepijem te tablete..Nekazem da nemam ponekad problema s
disanjem i malom panikom medjutim,CYPARMIL mi je za to
vrijeme izgradio pozitivne celije u
glavi,hahaha,ozbiljno,tako da vise ne panicim vec sasvim
normalno i kad me stegne u prsima sam sebi kazem,pa da si
trebo riknuti zbog ovoga rikno bi..Hhahaah i fakati poslije
pet minuta sve je okej...Znaci Cypramil i jos jedna stvar
koja te moze vratiti na pravi put a ako si Bosnjakinja
Islamske vjeroispovjesti..To je i Kuran..Imas amsu stvari
koje ti mogu objasniti kako jednostavno i lagano da zivis a
pri tome da se puno ne uzbudjujes jer to dovodi do tih
napada..Pozdrav i Selam i nadam se da ces ozdraviti..Nije to
tako opasno...



Komentar Br.9
Poslao : kada vozim auto
Datum : 15.09.2008.
Citajuci ove vase komentare prepoznajem sebe ali samo u
jednoj situaciji..kada vozim auto. zivim u velikom gradu i
autoput je svakodnevnica, brza voznja, stres, sve se mora
stici, klinci, posao, roditelji..sve jedno drugo vuce, a ja
se tako okamenim u autu, strah me uhvati, pogotovo ako neko
sjedi u autu samnom. (odvratan osjecaj odgovornosti) imam
stvarno odvratan osjecaj da cu izgubiti kontrolu nad autom,
vidim sve one bandere i auta koja prolazim i kontam koja je
moja.. uf jeste odvratno, nalazim nacine da se ne uspanicim
ali tesko.. jednostavno samo me se nesto ledeno javi u
stomaku, ruke se zatresu , dlanovi oznoje, srce lupa ko
mahnito,  i ja sam u panici..  a voziti moram.. u nekim
periodima bas je voznja bila ta koja bi me "izlijecila" od
tog napada panike ali sam u vjecitoj brizi da li ce se taj
osjecaj javiti.. predosjetim ga i znam da me ceka.. Imate li
taj problem?



Komentar Br.10
Poslao : Geograf
Datum : 15.09.2008.
Za Sanjina da se nesto i nauci bez obzira sto nije dio teme
citiram
.I na veliko cudo stokholm grad koji je otprilike kao dva
beograda upravo taj doktor bio....
-------------------

Stockholm has been the political and economic centre of
Sweden since the 13th century. 
Today Stockholm Municipality is the largest of the
municipalities of Sweden, with a population of 802,611 
and Stockholm urban area with a population of 1.3 million is
Sweden's largest continuously built-up area.

-----------

With a population of 1.576.231 (Census 2002), Belgrade is
the largest city in the territory of the former 
Yugoslavia and the fourth largest in Southeastern Europe,

Dakle na nasem Stockholm sira regija 1.3 miliona
Beograd po popisu iz 2002 1.5 milion stanovnika.

izvor Wikipedia


Komentar Br.11
Poslao : Za kom. 9
Datum : 15.09.2008.
Isto mi se desava, auto je moj 'neprijatelj'. Najvise me
uhvati kada stojim na crvenom a oko mene masa. Nemam pojma
zasto ali je uzasno. U zadnje vrijeme primjecuje da me
uhvati ako sam u nekoj vecoj prodavnici i dok trazim sta mi
treba krene mi se sve okretati i gubim dah. Nikada ne obavim
kupnju onako kako sam planirala jer brzo trcim kuci da se
smirim.



Komentar Br.12
Poslao : Deda za Panicarku
Datum : 15.09.2008.
Ako ti odmah na pocetku kazem da se s tim problemima borim
evo ravno 30 godina, onda ce ti vjerovatno biti jasno, da se
samo OD TOGA, u najmanju ruku NE UMIRE. Dakle, ako budes
mogla to shvatiti i prihvatiti, na pola si puta da rijesis
problem, ili barem da ga lakse podnosis. 
Meni se to prvi put dogodilo 15-tak dana nakon sto sam oca
spustio u mezar, kazu neka zakashnjela reakcija. Bilo me
poslije toga svuda, i kod Zaima Bilalbegovica na
psihijatriji i u Centru za mentalno zdravlje kod svjetskog
strucnjaka Muradifa Kulenovica, kod ne znam vise koliko
psihologa i psihijatara???
Strah, ili panicni strah se obicno pojavi nakon nekog
dogadjaja u zivotu, ali taj dogadjaj nikad ne bude razlog za
strah, on bude samo povod, da se u tebi i tvojoj glavi
pokrene nesto, sto si ili prije, obicno kao dijete dozivjela
ili nesto iz tvoje genetike, sto je najcesce slucaj. Ako je
strah dosao kao posljedica neceg prezivljenog, onda je to
vrlo lako. Tu moze pomoci psiholog, koji prokopa po tvojoj
proslosti, cak zna doci i do vremena, kojeg se ti uopste ne
sjecas. Taj proces zna nekad biti bolan, cisto mentalno, jer
cesto puta covjek mora sebi samom priznati neke stvari, koje
mu se bas i ne priznaju. Ali, sto je najvaznije, pomogne.
Ja bih ti o tome mogao roman napisati, zato cu ti u kratko
pokusati reci ono sta mislim:
Svi su te dobro posavjetovali, obrati se odmah doktoru.
Insistiraj na psihologu, mozda zajedno sa lijekovima.
Pokusaj svakako naci nekog psihologa, koji se bavi
konjuktivnom terapijom. Ta se vrsta terapije u kombinaciji
sa lijekovima pokazala kao do sada najbolja u svijetu.
Pokusaj da racionalno prihvatis ono sto ti se dogadja. kad
to kazem, pokusaj da, kad ti se strah pojavi da sama sebi
kazes: O.K. to je sad to, sad cu se poceti znojiti, sad ce
me vjerovatno poceti gusiti, pocet ce mi srce lupati, sad cu
se onesvjestiti, ali ce me neko naci i podici( NIKAD SE
NECES ONESVJESTITI) i pokusaj da to sve prozivljavas
svjesno, dakle da se i ti svjesno nadjes u tom tkz. prstenu
zla. Dosta je vazno da si svjesna onoga, sto ti se dogadja,
jer onda donekle mozes s tim upravljati. Ovo ce ti narocito
pomoci da savladas onaaj, tkz. strah od straha, kojeg vec
sigurno imas i koji u iscekivanju dosta iscrpljuje.
Toliko za sada. ja ti necu puno pametovati, ali cu ti samo
reci da ti u stvari mozes najvise sama sebi pomoci, naravno
uz savjete strucnjaka. I jos nesto, ima ona stara: ako ne
mozes pobjediti dushmanina, onda mu se pridruzi (i zivi s
njim).
Sretno 




Komentar Br.13
Poslao : Banjalucanka
Datum : 15.09.2008.
Ja mislila da sma jedina sa tim strahovima.Mene najveci
strah uhvati kad nemam sta raditi.Onda kontam zivot je bez
veze.Zasto da zivim ?Pored familije i prijatelja osjecam se
usamljeno grozno.Najveci me strah uhvati kad sjednem u auto
pa krenem od Banja Luke prema Sarajevu.Jednostavno se bojim
okuka.Svaka je okuka moj kraj.Zlo mi.U zadnje vrijeme
narocito pred voznju popijem apaurin i nekako se
smirim.Mojima to nikako nije jasno.Sin mi kaze evo vozicu 40
na sat .Nista se ne boj ali to je nesto jace u covjeku sto
ne mogu kontrolisati.Hvala vam svima na podjeljenom
iskustvu.Nisam isla kod psihologa jednostavno zato sto zivim
u stranoj zemlji a nisam veliki strucnjak za jezik.Imala bi
puno da razgovaram snjim a prevodioci nisu bas pouzdani.



Komentar Br.14
Poslao : za geografa @ccc
Datum : 15.09.2008.
kako neki ljudi samo gledaju necije nevazne greske ,to ne
mogu da shvatim.
tema je panicni poremecaj a ne panicno saznanje ko je
napravio gresku daj da ga provalim.
ccc.
ohladi malo druskane i mici se sa teme.



Komentar Br.15
Poslao : To je normalno
Datum : 15.09.2008.
Deda ti je sve rekao, ali i svi drugi. 

Nista to nije i stime se covjek moze boriti! 

Neki Svjetski priznati naucnici, politicari i glumci takodje
boluju od te bolesti...to nije bolest nego jedna
osljetljivost ali u biti nista...

Ne boje se i niko nije rokno od toga niti se onesvjestio...

Cao...



Komentar Br.16
Poslao : za geografa
Datum : 15.09.2008.
e takvi sto sjede pa samo se ukljuce lafo pametni pa
ispravljaju..znas da mi je muka od vas.. ovo moze da zavrsi
u wc ili bilo gdje da se zaglavi ali vjeruj ima nas vise
kojima se muci na te vase "pametne"
komentare..vozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz



Komentar Br.17
Poslao : za banjalucanku
Datum : 15.09.2008.
u kojoj zemlji zivis, koji grad? ima nas mnogo svuda i mnogo
pomoci mozes dobiti..



Komentar Br.18
Poslao : dnk
Datum : 15.09.2008.
Poslije 15 godina,odlucimo se da odemo u bl i hrvatsku, da
obidjemo familiju i prijatelje i pokazemo djeci gdje smo
zivjeli.Prije puta,odem kod doktorice i pitam da mi da neke
lagane tablete,jer me uhvatio neki strah da ce biti puno
stresa i emocija, pa da mi imamo za svaki slucaj. Kada je
zena to cula, pocela je da kuka nad nasom sudbinom vise nego
mi ovdje na Kajaku, pa kako je nama iz evrope tesko,
narocito ako smo sa mora, jer kako je more lijepo i zivot je
skroz drugaciji,pa jadni mi sto moramo ovdje da zivimo...ej,
ubila me totalno u pojam da mi je tek tada trebala
"terapija". Mislim da smo svi  mi malo tanki za zivcima i ne
treba da bude sramota pricati  o tome, treba ici doktoru a
samo nista ne prolazi.
Za sve one sto se boje da voze auto-prijateljski savjet-
OSTAVITE VOLAN i idite busom/tramvajem/metroom! Zasto
forsirati nesto, narocito ako ste svjesni da ste opasnost za
vas same,a i za druge.
Nije sramota ne voziti auto!



Komentar Br.19
Poslao : PANICARKA
Datum : 15.09.2008.
Najprij zelim da se zahvalim svima vama sto ste se
prikljucili ovoj mojoj temi! Mnogo mi je lakse kad vidim da
nas ima dosta, jer sam isprva  mislila da sam totalno
odlijepila, i da je pitanje dana kad cu sasvim poludjeti. 
Obratila sam se psihijatru zbog ovog svog problema i on me
je takodje, ohrabrio, rekavsi da ovaj moj problem jos nije
uzeo maha, tj. da sam dosla bas na prve simptome.
Inace,da vam se predstavim: odrasla sam u jako finoj
porodici, imucnoj, svako je svakog postovao, ja sam bila
djevojka koja je imala jako dobar posao, dobro zaradjivala,
a uz to i veoma lijepo izgledala. A onda, nasla covjeka za
kojeg sam se udala, upala u tako nesredjenu porodicu, gdje
svako samo sebe gleda, ubrzo rodila i dijete, problemi sa
muzem, svekrom, svekrvom, niko nikoga ne voli. Napustila sam
muza, razveli smo se i vratila sam se roditeljima. Razvod
sam podnijela vrlo tesko, iako sam imala svu podrsku
roditelja, ipak je sva odgovornost oko djeteta na meni. 
Sada sam usla u neku kolotecinu, organizovala sam sebi
zivot, i dalje radim na dobrom poslu, ali sad sam dobila
panicni poremecaj. Mozda je taj moj strah pojacan i iz
razloga sto sam "sama" sa djetetom, pa osjecam vecu
odgovornost.(doktor mi je objasnio da je samo razvod ostavio
trag u mojoj podsvjesti i da je to rezultiralo ovim
stanjem).
Kad nemam napad, kao naprimjer, sad, vrlo trezveno razumijem
sve to i imam objasnjenje za sve sto se dogadja u stanju
napada, ali kada se on zaista desi, onda se gubim.
Ali u svakom slucaju, hvala vam svima na razumjevanju!
Valjda cu i ja prevazici ovu svoju krizu.           



Komentar Br.20
Poslao : Sabina
Datum : 15.09.2008.
Mozda moze pomoci...
Moja tetka zivi u Mostaru. Kad je rodila drugo dijete,
davno, bilo je nekih komplikacija s djetetom, nije bitno,
helem ustanove tetki tesku astmu...ima jedno drvce sto raste
na Humu, pa kad probehara, ona jadna dva-tri puta, klinicka
smrt...Terapija je bila, krajem aprila, u Banjaluku na
mjesec dana, dok behar ne prodje...
Dosao rat, oni ostanu u Mostaru cijeli rat, i jedan dan
granatiraju i direkt u njihovu kucu, 5-6 onih nekih
granatica. Ona je uspjela pobjeci u neciji podrum, ali je
dozivjela uzasan sok...Dodje april, ona se zabrinula sta ce,
u BL ne moze, kad...nista. Nema astme, alergije, nista. Ode
doktoru, kaze ovaj da joj se astma pojavila nakon soka za
dijete, a isto tako nestala nakon ovog drugog soka. Znaci,
sve je negdje u psihi, nas odbrambeni mehanizam radi, htjeli
mi to ili ne. Sto neko rece, treba traziti profesionalnu
pomoc, ali definitivno prvo odluciti sam sebi pomoci.
Sretno
P.S. Ona se takodjer citav zivot "pretvarala" da je sve ok,
i da je ona zrelo prihvatila prvu nesrecu, sto ocito nije
bilo tako...Znaci, iskreno sam/a sa sobom...



Komentar Br.21
Poslao : BanjAA...
Datum : 15.09.2008.
Ne ide mi nekako G-dog i Crljena Bukaja,hajde da je Pink
Floyd,Francesco Zappa,The Doors,Zeppelini pa nekako,al ovo
,ne znam ne znam....



Komentar Br.22
Poslao : dina
Datum : 15.09.2008.
Ponosna sam na sve vas,tako ste to sve fino opisali da bi
moglo pravo pomoci.Istina je sto je Gdog na kraju napisao
bori se,izlazi u setnje,ispricaj se sa psihologom ili bilo s
kim.Ako mislis da nemas volju za sve to pocni piti tablete
kao npr.cypramil i bit ces bolje100%.Od srca ti zelim brz
oporavak i znam da ces uspjeti jer ti to zelis,uostalom mi
smo Bosanci kao macke kako god nas bacis mi na nogama.SRETNO



Komentar Br.23
Poslao : ZACARANI KRUG
Datum : 15.09.2008.
Borim se sa strahom vec 10 godina.Kako mnogi pisu, odjednom
me bez ikakvog razloga uhvati strah, lupanje srca gusenje
vrtoglavica osijecaj nemoci  strah da cu pasti u nesvijest.
Taj strah je moj najveci neprijatelj koji me sputava u mom
zivotu, sprecava me da poslovno napredujem da se dalje
skolujem da putujem da izlazim medju ljude da sjedim u
pozoristu negdje u sredini reda, jer uvijek sjedim na kraju
da mogu "pobijeci"kada nastupi strah, ne smijem se voziti
javnim sredstvima,mislim "sada cu pasti" ne smijem nigdje
ici sama, kupovati po prodajnim centrima, sa djetetom ici na
ekskurzije sa ostalim roditeljima uz uvijek ista pitanja sta
ako mi pozli, sta ako padnem i uvijek izmisljam neke lazne
razloge da bi opravdala sebe, Osijecam da zivot prolazi
pored mene, zivim ali kao i da ne zivim imam 30 godina
materijalno sam situirana i mogla bih sebi puno priustiti,
ali ne uvijek taj prokleti strah i taj strah od straha
unistava me. Vidim da ima puno ljudi sa istim problemima,
kako si mozemo pomoci da zivimo, a ne da se bojimo.Sjecam se
jedne recenice od Mese Selimovica koja kaze NIJE SE TREBALO
BOJATI; TREBALO JE ZIVJETI;  pitam se KAKO?



Komentar Br.24
Poslao : barbara
Datum : 15.09.2008.
Dragi moji,drago mi je da smo otvorili ovu temu i nadam se
da ce nam pomoci da razmijenimo iskustva, jer samo mi mozemo
jedni druge razumijeti o onome kroz sta prolazimo.Konkretno
moj primjer,imam 34 godine vec 15 godina zivim sa
strahom.Pocelo je to jos u BL, sada zivim u NJemackoj,kod
nas nisu znali prepoznati pravi uzrok tegoba, pa su mi
propisivali tablete za visoki tlak, imala sam tada 19
godina.U NJemackoj ista stvar,kapi za krvotok, tablete za
nizak tlak, CT glave itd.Na kraju sam otisla kod neurologa
koji mi je rekao da sam organski zdrava i preporucio mi je
knjigu, koju sam odmah kupila i koju uvijek iznova
citam,analiziram i pronalazim sebe. Ta knjiga mi je dosta
pomogla, pa bih je i vama dragi moji banjalucani
preporucila. Autorica  DORIS WOLF   ÄNGSTE VERSTEHEN UND
ÜBERWINDEN ( Wie sich von Angst, Panik und Phobien befreien)
P,S. mozda postoji prevod na nas jezik STRAHOVE RAZUMIJETI I
SAVLADATI ( KAKO SE OSLOBODITI STRAHA PANIKE I FOBIJE)



Komentar Br.25
Poslao : anksioznost
Datum : 15.09.2008.
www.anksioznost.net/search
probaj caj KANTARION engleski nazivje St.Johen's Wort



Komentar Br.26
Poslao : bilo ja grozno
Datum : 15.09.2008.
ali je proslo. Evo jos jedna. Mene je drzalo oko 3-4 godine.
Povrh toga sam imala kronicni stres pa kada se to dvoje
spoji, uzas.
Sve je vec receno i svi su u pravu. Ja bih jos dodala da je
meni najvise pomogao moj muz koji je jedini znao za moj
problem. Beskonacni razgovori sa njim ( koje vjerujem moze
zamijeniti i dobra prijateljica ili psiholog). I puno
fizicke aktivnosti, najbolje je upisati se u neki fitnes
centar i bar tri puta sedmicno kombinirati brzo hodanje,
vjezbanje, tegove i yogu. Meni je trebalo oko godinu dana
intenzivnog vjezbanja i dobre volje da se oslobodim napada
panike.  



Komentar Br.27
Poslao : blanka
Datum : 16.09.2008.
oprezno sa kantarionom!!!



Komentar Br.28
Poslao : Banjalucanka
Datum : 16.09.2008.
Ja zivim u Danskoj i imam veoma lose iskustvo sa
prevodiocima.Iako su se zakleli na diskreciju to nije bas
tako.Neznam dali na Yulandu postoji neki nas
psiholog.Prezivjela sam veoma grozne stvari u zivotu.nekako
sam se nosila sa tim dok sam bila mladja ali sad je valjda
sve isplivalo na povrsinu.Hvala na razumjevanju.



Komentar Br.29
Poslao : ZACARANI KRUG
Datum : 16.09.2008.
Interesuje me da li se lijek sto ovdje spominjete "Cypramil"
moze kupiti bez recepta i koji je sastav lijeka i dejstvo,
cije je proizvodnje i pod kojim imenom ga mogu kupiti u
Njemackoj. Bila bih vam jako zahvalna za informacije



Komentar Br.30
Poslao : Koko Bill
Datum : 16.09.2008.
Cipramil ili Celexa kako se zove u USA,se moze naruciti
preko interneta,i to 30 tableta od 20 mg za 80 $.
Analize su pokazale da je Zoloft puno bolji!Cipramil je
suicidan lijek,zato oprezno sa njim!
Srecno!!



Komentar Br.31
Poslao : slučaj
Datum : 16.09.2008.
Fala Bogu da je neko načeo temu...Mislim da nas sa sličnim
problemom ima više nego što mislimo. Najgore mi je kako taj
strah i panika stalno mijenjaju oblik!!! Taman se naučim
nositi s jednim tipa tunel, most, gužva, putovanje a onda me
uhvati drugo, šta ako sad...uglavnom se svodi na "izgubim
kontrolu" - pravi control freak!Pijem Cipralex 2 mjeseca i
trudim se biti stalno nečim zauzeta, valjda da ne mislim!?
To mi se čini i najgorim jer bilo bi divno moći opustiti se
i uživati u životu! Mislim da se ja i opuštanja
bojim....Katastrofa! Samoj sam sebi dosadila, a traje bome
jako duuugo!Na nas osjetljive, cijela ova "ratna" priča je
očito ostavila malo više traga pa se u to i pragovi
tolerancije sniziše...



Komentar Br.32
Poslao : Aida Seher
Datum : 16.09.2008.
Ma u sustini to je jako rasprostranjeno mislim na panicni
poremecaj samo ljudi ne vole o tome pricati.Znas kako ono
ide, ljudi odmah pomisle da si lud haha
Prije bilo kakvih tableta preporucila bih caj od
kantariona(1-2 solje dnevno)a ima ga kupiti u slobodnoj
prodaji.Ovo je pogotovo dobro za one koji ne zele ici
doktoru.
Baviti se sportom ,setati,trcati u sustini sto vise fizicke
aktivnosti
Uz sve ovo primjenjivati AUTOSUGESTIJU 

Puno pozdrava i uspjeha



Komentar Br.33
Poslao : Tijana
Datum : 16.09.2008.
Psihicki poremecaji kod ljudi jos uvijek nisu u smjesteni na
mjesto koje im po vaznosti pripada, narocito kod nas. To je
uvijek bila sramota o kojoj se negovori. Pa najgora je bila
uvreda da ti neko kaze da si lud ili caknut ili budala, to
je da te se rijesi kao potpuno nekompetentnog po bilo kojem
pitanju u zivotu. A danasnje vrijeme i bez prozivljavanja
ratnih trauma je vrlo zahtjevno i ljudi narocito na zapadu
su stavljeni u jednu vrlo protiprirodnu poziciju stalne
tenzije i borbe u vremenu u kojem se sve okrece sve brze i
brze i u kojem uvijek nastaju novi zahtjevi sa kojima se
covjek treba nositi . Da i ne spominjem otudjenost covjeka
spram covjeka koja biva sve veca i veca... Sve to utice na
to da je veoma puno ljudi na nekoj vrsti terapije privremeno
ili permanetno. 
Jos uvijek se psihicke boljke ne shvataju toliko ozbiljno
kao sto bi trebale jer nisu ocite, nisu fizicki uocljive.
Kad slomimo ruku, to je ocito jer se vidi, pa svako ce otici
sa tim problemom kod doktora. Isto je kad se ima bilo kakav
fizicki simptom. Covjek sa nekom vrstom psihickog poremecaja
je dugo sam jer to niti je njemu a niti okolini nije ocito
dok bas ne dodje do zadnjeg. Kad vec dodje do neke vrste
zivcanog sloma onda se bas ne moze posavjetovati da ce tu
pomoci setnja pored mora. To bi bilo potpuno isto kao kad bi
nekome ko je prezivio srcani udar rekli hajde malo prosetaj
pored mora mozda ce ti biti lakse... Mislim da tu je sto
prije potrebna strucna pomoc. Bolje prije nego kasnije jer
te stvari obicno idu samo na gore, a ne nabolje vremenom ako
se ne lijece na pravi nacin.



Komentar Br.34
Poslao : za kom. 27 Blanka
Datum : 16.09.2008.
Blanka,budi malo konkretna,napisi zasto oprezno sa
kantarionom.



Komentar Br.35
Poslao : Banjalucanka
Datum : 17.09.2008.
Molila bi da mi kazete kako na latinski zove kantariun.Posto
ne zivim u Bosni.mozda pomogne.Bolje i caj nego apaurine.



Komentar Br.36
Poslao : JASNA
Datum : 17.09.2008.
TEMA JE JEDNA OD NAJAKTUELNIJIH U PRICAONICI PUNO JE RECENO
I ZADIVLJUJE ME ISKRENOST SVIH UCESNIKA TEME
STRAH OD NAPADA PANIKE , STRAH DA CU SE OZBILJNO RAZBOLJETI,
DA SAM NA DOBROM PUTU I SIGURNO CU POLUDJETI MA STA
POLUDJETI UMRIJET CU... 
STRAH DA CE SE OPET PONOVITI NAPADA PANIKE VODI DA
IZBJEGAVAM SITUACIJE I MJESTA ODAKLE NE MOGU
POBJECI...POCINJEM IZBJEGAVATI AKTIVNOSTI, POVLACIM SE A
ISTIVREMENO RADIM SVE DA TO SAKRIJEM OD OKOLINE.
VIDIM NISAM SAMA I PUNO NAS JE VISE NEGO STO I MOZEMO
POMISLITI,..SA ISTIM PROBLEMIMA. POMOC POSTOJI.
NAS ORGANIZAM IMA UGRADJEN ALARMNI SISTEM KOJI SE UKLJUCI
PRI OPASNOSTI , PRIJETNJI PO ZIVOT I PRIPREMI TIJELO ZA
BORBU ILI BIJEG.
ALI AKO SE TAJ SISTEM IZNENADA UKLJUCI SVOJOM MAXIMALNOM
SNAGOM U JEDNOJ SITUACIJI GDJE NE POSTOJI NITI OPASNOST NITI
PRIJETNJA PO ZIVOT NPR KOD KUCE KAD SJEDIS U SOFI PRED
TV-EOM, E TAD SE SISTEM UKLJUCIO POGRESNO I TI DOBIVAS NAPAD
PANIKE!!!
TO JE TO GRESKA NASEG ALARMNOG SISTEMA.

KAD KUHAM, RUCAK ZAGORI, ALRM ZA POZAR U STANU SE UKLJUCI
UH, FRKA PENJI SE NA STOLICU VADI BATERIJE, MA SAD IH I NEMA
TIH BATERIJA NECU VISE DA IH VRACAM U ALARM,,

ALI KAKO ISKLJUCITI NAPAD PANIKE?
KAD KAKO VIDIM I KOD VAS SRCE TUCE, ISKOCI IZ PRSA, TIJELO
DRHTI, NE  MOZES DISATI,..UMRIJECU, MA ZIHER, AJ,,. MORAM U
HITNU, POMAGAJ DR
ALI NISTA NE UMRIJEH, SRCE SE SMIRILO OSTAJE POSLIJE SVEGA
TAJ NEPRIJATNI STRAH I PREZASICENOST, UMOR...
 I KAD ZNAS DA NISI SAM DA SE VECINI OVO DESAVA MA HAJD
BRATE DRAGI POPUSTI, DAJ DA SE NA TO SVE FINO NASMIJEMO, JOS
NAM NIJE UMIRATI PA  OVDJE SMO GENERACIJE U NAJBOLJIM GOD MA
KAKVO UMIRANJE SAMO NAPRIJED OSJETI ZIVOT DISI DUBOKO JEDAN
JE ZIVOT JACI SI OD TE GRESKE JEB,..OG ALARMNOG SISTEMA. 
JE LI TAKO RAJA, BODRIMO JEDNO DRUGE, NEMA SVAKO DOBROG
PSIHIJATRA, PREVODIOCA, TABLETE, MUZA DA RAZUMIJE ILI
PRIJATELJA BLIZU SEBE.
MI CEMO SE OVAKO IZLIJECITI U NASOJ PRICAONICI, HVALA ZA OVU
TEMU I HVALA NA ISKRENOSTI
ISKREN PREMA SEBI SVOM PROBLEMU JE NA PUTU DA SVE PREBRODI
VOLI VAS SVIJU JEDNA JASNA-ZNAJU MI RECI DA NOSIM PRAVO
IME,

NADAM SE DA SAM BILA JASNA 




Komentar Br.37
Poslao : OBAVEZNO PROČITATI
Datum : 17.09.2008.
DRAGI MOJI IMALA SAM IDENTIČNE PROBLEME I IZGLEDALO JE KAO
DA JE TO KRAJ.....NARAVNO U MOJOJ GLAVI.....NITKO ME NIJE
SHVAĆAO OZBILJNO JER SAM ODAVALA DOJAM ČVRSTE SAMOSVJESNE
USPJEŠNE MLADE ŽENE.....USTVARI NIKOME NISAM PRIČALA OSIM
RODITELJIMA JER TO NEPOZNATO STANJE ME PLAŠILO MISLEĆI DA
NITKO OSIM MENE NEMA TAKVE SIMPTOME I DA LAGANO LUDIM.....DA
SKRATIM KADA JE VODA DOŠLA DO GRLA POTRAŽILA SAM POMOĆ
PSIHOLOGA.....I DA SAM ZNALA DA ĆE TO TAKO POMOĆI POTRAŽILA
BIH GA DAVANO DAVNO PRIJE.....ONO ŠTO VAM ŽELIM REĆI JE DA
PATIMO OD PTSP - POSTTRAUMATSKOG STRESA KOJI NAS JE SVE
POGODIO SAMIM ODLASKOM IZ BANJALUKE ODNOSNO IZ SVOG STANIŠTA
NA TAKO OKRUTAN NAČIN.....A SIMPTOMI TAKVOG STRESA IZLAZE NA
SVJETLOST DANA ČAK I DESET GODINA NAKON NEMILOG
DOGAĐAJA.....AUTOGENI TRENING POMAŽE VJERUJTE, A NI TABLETE
KOJE SU DOZIRANE I KONTROLIRANO SE UZIMAJU NE TREBA
IZBJEGAVATI DOKTORI KAŽU BOLJE ORGANIZAM DOVESTI U NORMALNO
STANJE NEGO GA MUČITI.....MOJA PORUKA BI BILA DRAGI MOJI
NIŠTA SE NE BRINITE TO STANJE JE IZLJEČIVO I PROLAZNO MORATE
NAĆI ONAJ MODEL KOJI PAŠE OSOBNO VAMA JER SVI SMO RAZLIČITI
I PRIMJENITE GA......DA LI JE TO DOKTOR, ČAJ, TABLETA,
ŠETNJA, PLAČ, TRČANJE, SKAKANJE, PJEVANJE ILI NEŠTO SLIČNO
NIJE BITNO, BITNO JE DA VAM POMAŽE......VJERUJTE PROŠLA SAM
TO, A TRENUTNO PRIJATELJICU USPJEŠNO IZVLAČIMO IZ TAKVE
SITUACIJE.....SAMO OPTIMIZAM I RECITE SUTRA JE NOVI DAN I SA
SVAKIM NOVIM DANOM OSJEĆAĆU SE SVE BOLJE A STANJE NEMIRA I
STRAHA OSTAJE IZA MENE JEDAN DAN MANJE JEDAN SIMPTOM
MANJE......SRETNO SVIMA



Komentar Br.38
Poslao : B.LUKA
Datum : 17.09.2008.
JA SAM DOZIVJELA PANIKU,GUSENJE,LUPANJE SRCA ITD.ALI
NESANICU TO JE STRASNO,A I KAD BI ZASPALA PRED ZORU PROBUDIO
BI ME NEKI STRAH U NOGAMA.TO VAM JA NE ZNAM OBJASNITI,ALI NE
DAJ BOZE NIKOME.NISAM MOGLA DA ZAGRLIM SVOJU DJECU,SAMO SAM
CUTALA I ZELJELA DA BUDEM SAMA.O TOM STRAHU U NOGAMA NIKO NE
PISE,VOLJELA BI AKO BI SE NEKO JAVIO ILI NEKI PSIHOLOG KOJI
BI MI MOGAO RECI NESTO VISE O TOME.U BOSNI SAM PRESTALA SA
TABLETAMA TJ.LJETOS ALI SAM JAKO LABILNA I MISLIM DA CU
DOZIVJETI ISTO NA SLJEDECEM PROBLEMU.
ZOLOFT I CIPRAMIL IMAS U SVEDSKOJ.VOLIM VAS SVIJU.
DRAGA JASNA BORIM SE JA I RUKAMA I NOGAMA ALI ZNAS ONU KOGA
ZMIJA UJEDE I GUSTERA SE BOJI



Komentar Br.39
Poslao : Aida Seher
Datum : 17.09.2008.
Kantarion ili St.Janskruid na holandskom ili HYPERICUM
PERFORATUM na latinskom.
Slazem se da su ti napadi panike UZASNI ali treba shvatiti
sustinu tj. da nas organizam sam proizvodi te napade.Znaci
AUTOSUGESTIJOM mozemo dosta ublaziti  napade a mozda ih
potpuno otkloniti.
Evo samo da vam navedem primjer iz licnog iskustva
haha.Vracamo se ja i muz iz Hrvatske prije par dana i znate
vec kako to ide guzva,zastoji itd i hop stanemo na pola
tunela Karavanke.U meni odma brdo emocija,"vidim "vec tunel
kako se rusi itd.Meni srce ne lupa,moji su simptomi da mi
glava trne i imam osjecaj da cu svakog trenutka
povratiti.Doslo mi je da izadjem iz auta i istrcim iz
tunela.Sad mi sve to dodje smjesno.E onda se sjetim onoga
sto mi najvise pomaze ,autosugestija,pa sama sebi kazem sta
ima veze i to je jednom lil ti se zastoji desavaju stalno
itd.Naravno i muz mi dobaci koju pametnu.
Tako moji simptomi nestanu kao rukom odneseni.Ja uvjek idem
od te logike da mi sami proizvedemo te simptome,znaci svako
moze pronaci nacin kako da ih otkloni.
Veoma vaznu ulogu igra i pozitivno razmisljanje i druzenje
sa ljudima koji pozitivno razmisljaju.Ako smo okruzeni samo
sa ljudima koji kukaju ko Zalosne sove nakon izvjesnog
vremena,nesvjesno,padamo pod njihov uticaj.
Zato samo pozitivna bioenergija i vjera u same sebe

Puno pozdrava i samo naprijed



Komentar Br.40
Poslao : bioenergija
Datum : 17.09.2008.
ima jedan lik....kada ides iz Borika predjes venecija
most,pa nailazis na nove integralove zgrade,zadnji ulaz
prema starcevici u tim zgradama,imas kafic mislim da se zove
D mol,bionergeticar se zove Zvonko,meni je taj problem
odnijeo kao rukom...za nepovjerovati,al nemam sta da te
lazem,tako...pa ako si iz BL,pokusaj neces se
pokajati.sretno



Komentar Br.41
Poslao : Sabina
Datum : 17.09.2008.
I ja nisam vjerovala da to pomaze, dok nisam probala. Doduse
ovo je bila blaza verzija: imam uzasno problema sa stresom,
nikako se ne mogu opustiti...Helenese, odem sa sestrom u
nesto kao resort za yogu, masazu, meditaciju. Hajde rekoh da
i to probam. Neka maserka me fino upisala za neku
bioenergetsku masazu. Za sat vremena, nije me dotakla niti
jednom, stalno je rukama prelizala oko 5 cantimetara daleko
od tijela. Prvih par minuta rekoh sta je s ovom, a onda
odjednom mi se svi misici poceli opustati, kosa da ti se
digne na glavi. Izisla sam ko preporodjena iz te sobice.
Ima tu nesto:)



Komentar Br.42
Poslao : Tijana za com 38
Datum : 17.09.2008.
Nema nista gore nego prekidati terapiju sa tabletama, to te
onda totalno baci u provaliju. Ako nastavis terapiju pod
kontrolom doktora onda se to progresivno smanjuje da bi na
kraju prestala sa tabletama - jer je to cilj. Treba biti
vrlo disciplinovan i uzimati ih redovno jer kad prestanes to
je kao da ides ispocetka. U mom problemu najvise su mi
pomogli odlasci u dzim i redovan fitness. Vazno je isto
imati potporu ili u prijateljima ili u familiji u onima koji
to razumiju. Meni je najvise pomogla prijateljica koja je
prosla kroz slicno...



Komentar Br.43
Poslao : Deda- latinski naziv
Datum : 18.09.2008.
 O kantarionu mozes ovdje procitati na svom jeziku:
http://www.vodnido.co.yu/srpski/proizvodi/medicinski/kantarion/kantarion.htm



Komentar Br.44
Poslao : Slučaj
Datum : 18.09.2008.
Dobar dan, dragi paničari!
Htjela bih dodati još par riječi na temu... Jako je bitna
potpora bližnjih (koju ja imam u velikoj mjeri), ali isto
tako imam osjećaj da im već pomalo idem na živce! K'o
Jeremija sam, te guši, te nemam zraka, čudan osjećaj u
želudcu, pa migrena - valjda od silne napetosti...
Najgore je kad ispadneš lijen i nezainteresiran za npr.
druženja i razne "normalne" životne pothvate! Teško je
objasniti da ovo stanje ima veze i sa agorafobijom u kojoj
je svako udaljavanje od sigurnosti - čitaj, kuće, hitne,
bližnjih ravno extremnom sportu! Fizički si apsolutno zdrav,
nemaš kardioloških problema, nemaš astmu ni kronovu bolest
al' se ponašaš k'o bolesnik. Najgore je kad si ometen u
svakodnevnim stvarima tipa šetnje s djetetom, vožnje,
odlaska na posao, čak i odlaska u prodavnicu, na pijacu, u
shopping centre, u pošte i banke, svugdje gužva a bijeg
otežan... 
Putovanja su mi najgora! Avion, autobus, voz, tramvaj - ne
dolaze u obzir! Auto je donekle prihvatljiv i to u slučaju
da vozi muž ili neko jako pouzdan! Ipak, šta ako ja sad dok
putujem nekom nedođijom doživim napad, pa umrem ili ne daj
bože poludim pa počnem bježat' autoputom? Kud će on s
djecom? kako će i mene polumrtvu i njih vuć na vratu prvom
POUZDANOM doktoru? A ako je još kolona i nema suvisle hitne
u blizini, brrrrrr!
Ne može to biti hitna u Korenici ili Josipdolu! Jedino
dolazi u obzir Zagreb, Rijeka ili Split!!! A ti buraz,
okreći se pod ručnom, pa bjeeež!
Onaj strah u nogama što neko spomenu je kao neki osjećaj
treme pred nastup ili posjetu liječniku... polako se penje
do želudca... dlanovi se oznoje... srce zalupa... Nema to
veze sa PTSP-jem ili PTSD (za Amerikance :))Poremećaj koji
se ovdje opisuje spada u grupu anksioznih poremećaja koji
često uz sebe vuče i elemente, kako psihijatri kažu "iz
depresivnog kruga". Proučila sam ja to sve jako dobro jer se
već godinama borim s istim. 
Definitivno pomažu vježbe disanja, yoga, autogeni,
kantarion, homeopatija, meditacija isl. alternativne metode
ali je svakako potrebno posjetiti stručnjaka koji će
procijeniti stanje i uputiti na određenu vrstu terapije.
Pusa svima i ne dajte se!!!





Komentar Br.45
Poslao : Inda
Datum : 20.09.2008.
Pozdrav,
Nevjerovatno mi je saznanje da ima toliko osoba sa istim ili
sličnim problemima...



Komentar Br.46
Poslao : Jasna
Datum : 22.09.2008.
cao
da se nadovezem na komentar prije ...
I DA SMO TAKO OTVORENI I ISKRENI KAD SU NAM PROBLEMI ISTI
ILI SLICNI,..E TO JE ZA SVAKU POHVALU
PRICATI PRIZNATI DA SI U PROBLEMIMA JE VEC POLA PUTA DA SE
RIJESISI ISTIH, I SVI VI CITAJTE OVE ISKRENE KOMENTARE
SRODNIH VAM DUSA, I TO,- BAR MENI, VEC POMAZE 
PUSA OD JASNE



Komentar Br.47
Poslao : prijatelj
Datum : 26.09.2008.
sad cu vam kunem se nesto (STVARNO)istinito ispricati.kad
sam dosao u ovu drzavu,koju sam ,volio" a ,poznavao svakako
u mili mikron zakone u opste.kontam ,eh lijepo,sad ce te mi
dati penzice nesto,od,prvog dana psihijatrija,tako da sam
neke moro piti i pred njima ,kao,npr,remeron,30 mg-isto kao
cypromil anti depresivna pilula a sluzi kao i za
strah(najbolja CISORDINOL)fontex,kazu sretna pilula,poslije
bilo smrtnih slucajeva .,davali djeci,alopan,dobra je i ona
samo za  toaleta kao i sve ostala,hemiska srestva,zbog
bolesti,(UPALE JAJNIKA)sest mjeseci stvarno svaki dan ,
deset,morfina i deset,kentogena,zivi heroin-to sam moro piti
dok nisam kreno klopati kako treba,poslije ni na kraj
pameti.a one za psiho degenerike ma nikada ih nisam pio,nego
sam se lijecio auto sugestijom,odem u dva ujutro na groblje
,pjan ,napusen ,stim da pobjedim i sebe i strah ,ma saserem
se ali ne idem,popovi me ujutru probude,kontaju vampir
neki,sta me izljecilo  ,bicikl,rosule odbacio od sebe
negativne elemente i tako da sada samo ponekad uzmem
,interesantna tableta(nitrozepam) i to samo pola,ona je za
spavanje ali se ne daje svakom,ja je popijem ujutro i zaspem
tek navece,s tim da me niko ne uznemiruje,jos dodam na to
jednu flasicu kvalitetnog crnog vina ,kakav strah ma
nista,samo molim nebesa da ne naletim na kakav CUMURA? da mi
mozak ispira.da ne bi bio dosadan.od svih tih navedenih
sizofrenicarskih tableta,samo uzimam ali ona je beo,za
stitnu zlijezdu(OD SIKIRACIJE RIKNULA ISKLJUCIVO ZENSKA
BOLEST A JA KO FOL MUSKARCINA)i za   alergiju,kao i multi +
50,C,I , B vitamin.a da sam osto na svim tim navedenim
tabletama,do sad bi me mravi pojeli,pa ljudi ,vjerovali ili
ne ,IZ RAMENA MI SE KRENULE RUKE OKRETATI;KRENO SE
SUZAVATI;GRBITI,ma radije cugajte s tim da ste u konstantnom
pokretu nego taj otrov uzimati,NPR-sin mi dodze i s VRATA
,JEL MAMA JEL UZEO ONU BUDALESTINU,ko papak samo gledam u
jednu tacku,bori te se kako znate samo ako ikako mozete bez
tih tableta,a,ako su 90% neophodne na zalost ,pijte,samo
mislim  sa 10% zdravog razuma one vam nece biti potrebne.i
naj bitnije da se kanite negativaca,jer to je vjerujte mi
prelazna bolest,lagana knjiga ti je najbolji prijatelj.?
zaboravi glavni recept,KUHINJA)kuhar u rucice i polako s tim
da se ne udaljavas od sporeta,uz koju  pivu ili casicu
vina,usrecis i sebe i druge a kad usrecis druge pa ZAR? ti
onda treba ta HEMIJA KOJA MOZAK UNISTAVA,neznam ali mene
sporet i te kako lijeci,KARAPANDZON,cao.



Komentar Br.48
Poslao : Banjalucanka
Datum : 01.10.2008.
Najbolje pomazes sam sebi a pomaze i bioenergija.



Komentar Br.49
Poslao : nina banjaluka
Datum : 03.10.2008.
Pozdrav za sve ucesnike ove teme, evo i mene jos jedne
nesretnice ,rekla bi, a mozda i nije tako, jer kaze se dok
ti sam vidis da sa tobom nesto nije u redu onda je jos
dobro,problem je kad svi drugi oko tebe vide da nisi dobro a
ti to nevidis onda je problem isto kao i pijanac nikada nece
priznati da je pijan, a svi to drugi vide.
Naime ja se borim vec dugo od panicnog straha da cu pasti
pri hodanju cim nemam kondicije a hodam uz neko brdasce vec
se okrecem ima li ikoga u blizini da me vidi ako padnem pa
da me prebaci do hitne sluzbe jer vec srce jako lupa panika
gusenje i sve ostalo sto ste vi vec opisali,kad je taj
prolaznik prosao pored mene meni je vec lakse a onda kad se
udalji i ja se nadjem opet sama na putu tako mi jos vise
dodje strah da molim Boga da neko naidje i da zamolim za
pomoc jer se neosjecam dobro, cim prolaznik dodje blize meni
je vec nekako lakse jer mislim evo vec sam na sigurnom i
opet mi bude lakse stisava se lupanje srca i ostalo ,ali
opet i opet i opet tako i neznam koliko prolaznika a ja niti
jednom nisam trazila pomoc niti sam ijednom pala niti umrla
,Boze tko to nezna kako je nemoze nas niti razumjeti. Ja sam
u zivotu preboljela jednu neizljecivu bolest carcinom
jajnika vec 20 godina i svjesna sam da od lijecenja
citostaticima i zracenje i dvije operacije i sama neznam sta
vise i nije mi bilo tako nekako tesko ni kosu izgubiti ali
sa ovim se borim nekako tesko. Da mi je iko mogao reci da su
to samo napadi panike ja bi vec nekako sebi pomogla
autosugestijom kako sam i dosad sa ovom teskom bolesti ali
nasi doktori nekako rijetko upucuju psihijatru. Kod mene su
uglavnom uvjek mislili da se bolest vratila pa sam uvjek
isla na neke druge pretrage pri cemu sam samo pospjesivala
strah cekajuci sve te nalaze a logicno bi bilo da neko ko je
vec prosao to sve posjeti malo i psihijatra p nije sramota.
I evo me danas samo nakon 5 mjeseci terapije sa 1 1/2
tablete seroksata i 1 tablete leksilijuma  vec nakon mjesec
dana mi je bilo sasvim dobro ,svaki mjesec mi je smanjivala
terapiju i evo danas sam na samo 1/2 tablete seroksata a
nadam se da cu na sledecoj kontroji probati da izbacim i to
pa cu vidjeti kako ce bit 
Pozdrav za sve javicu se



Komentar Br.50
Poslao : Kadir www.Senad-78.com
Datum : 04.10.2008.
Nebi bilo lose da se obratis ko dobrog Sejha, ili Hodze koji
uci Rukiju .Znaci bez Manipulacije kao sto Pojedinci rade.



Komentar Br.51
Poslao : nina za kadira
Datum : 04.10.2008.
Da li se ovaj komentar odnosi na mene ako jest onda reci mi 
pa cu ti se javiti na tvoj e-mail. i da li bi mi to pomoglo
i kako prepoznati da nije malipulacija. Hvala



Komentar Br.52
Poslao : Dobronamjeran savjet
Datum : 05.10.2008.
Moj ti je savjet nikakvi vracevi i ostali parapsiholozi.
Porazgovaraj sa psihologom on ce ti sigurno pomoci.Npr.
promjena zivotnih navika,izbjegavanje stresa( npr. osjecaj
krivice, griznje savjesti za sve i svakoga,organizuj vrijeme
i obaveze itd),pomoc sa tabletama koje sluze za takve
stvari, promjena nacina razmisljanja, radi na sebi,gledaj
pozitivno na zivot,opustanje
Imaju knjige napisane o tome, terapije itd
Npr. Osjecaj da ce covjek umrijeti ( mozdani udar, infarkt
), nedostatak vazuha, gledanje sebe iz drugoga ugla itd
Strah od straha.
Pronadji rijec hiperventilacija ! Sta covjek radi u tom
slucaju.
Od tih simptona covjek ne umire i cak i ne pada u
nesvijest.
Ovo ti pisem mozda s brda s dola, ali nisam imao dovoljno
vremena.
Puno pozdrava




Komentar Br.53
Poslao : moje iskustvo
Datum : 06.10.2008.
Posto vidim da je mnogo ljudi koji imaju problema sa
napadima panike,ja sam ocekivala da ce se do sada neko od
nasih uvazenih ljekara javiti na ovu temu,ali  nista od
toga.
Ja sam to dozivjela prvi put prije 5 godina.Strasno!
U sekundi me je presjekla strasna bol u predjelu stomaka da
sam pala na pod.Bolovi su bili nesnosni,a ja sama u
kuci.Pozvala sam muza da dode s posla i dok sam ga cekala,od
silnih bolova sam vristala i valjala se po podu,nadajuci se
da ce me bar neko cuti i pomoci mi.Sve se zavrsilo u
Hitnoj,sa prikljucenim aparatima itd.
Nakon 5-6 sati su me pustili kuci,uz objasnjenje da je to
bio napad panike.
I nikom nista.
Moj doktor je rekao da je to normalno jer sam u depresiji i
da imam nostalgiju za domovinom.
Koja nostalgija,koja depresija.Sve,ali to ni slucajno.

Ponavljalo se to svaki put kad me nesto strecne u predjelu
stomaka.Svaki titraj misica u mom tijelu me podsjecao na
onaj prvi napad ...i gotovo...desi se.
Nema sta nisam probala,tablete,akupunkturu,biljne
lijekove,raili,masaze,bioenergiju...Brdo para stucala na te
stvari,ali nista.Kopnis,a pomoci ti nema.Sva sreca pa imam 
normalnog i razumnog muza koji me podrio i dizao sa
dna,slusao moje price i zajedno sa mnom se nadao da ce
jednog dana nas zivot biti kao prije.
Prije 3 godine sam u Banjaluci posjetila dr.Milka Zrnica
koji mi je nakon nekoliko nalaza rekao da imam hemijski
imbalans.Dao mi je da pijem ZOLOFT.
Zoloft mi je bio odlican.Nijedan napad od tada.Imala sam i
dalje ziganja,osjecaj da "ono" dolazi,ali se nije desilo.
Prije pola godinesam zbog jake prehlade i prehlade mokracnog
mjehura bila na ultrazvuku,gdje su pronasli da je moja zuc
prepuna kamenja i da je pitanje dana.....
Prvi susret sa hirurgom od sat vremena (mozete li to
zamisliti..na zapadu provesti sat vremena u prici sa
doktorom) bio je pun novih saznanja.Moja zuc nije
radila,razmjena materija je bila usporena,otrovi su ostajali
u tijelu i to je pravilo hemijski imbalans.Od prvog napada
zuci koji se zavrsio napadom panike,bilo ih je jos,ali moj
doktor je to objasnjavao da je sve u mojoj glavi.On je
jednostavno postavio dijagnozu da sam depresivna i to je
to.
Izvadila sam zuc (laparaskopski,divno je sve
proslozahvaljujuci Dr.Harpuru) i od tada sam kao nova.Imam
isti rodni list,haahha,ali se osjecam bar deset godina
mladje i puna energije.Nema Zolofta,nema panike....samo
normalan zivot kao nekad.
Ostvarilo se ono o cemu smo moj divni muz,kojem se i ovom
prilikom zahvaljujem,na moralnoj,psihickoj i fizickoj
podrsci.To se odnosi na sve one njegove sate bdijenja uz
mene,sjedenja kod doktora,odlaskom u Bl,kuhanje ,spremanje
....Za sve!!!!Zahvalna sam mu do kraja zivota!!!!
Dragi moji,ovo je moje iskustvo.Dobro pregledajte
sve.Najlakse je da vas ubijede da je to u vasoj glavi.Nekad
jeste,ali nekad i nije.

Volim vas sve i nadam se da cete uskoro poceti pisati kako
ste se rijesili "tog monstruma" sto vas ispija i neda vam
dalje.

Izvinite na greskama,kasno je i mrzi me da provjeravam
tekst.



Komentar Br.54
Poslao : AA
Datum : 07.10.2008.
Prva pomoc kad te uhvati panika je:

Ne bjezi od toga necega ili sebe same jer nemas od cega
pobijeci
Ne vrti se u krug i ne trazi izlaz jer se panika sve vise
povecava
Ne trci po sobama naokolo
Ne penji se po zidovima

Mene su ovako naucili:
Sjedi u stabilan polozaj i sa cvrstim dodirom stopala o pod,
da osjetis stabilnost i podlogu. Skoncentrisi se na nesto
pogledom npr. gledaj naizmjenice u tri stvari oko sebe:
kontas?
Gledas u npr. TV-sto-lampu; pa opet: TV-sto-lampa i tako sve
dok ne prodje. Znaci koncentracija tipa: sada na svijetu
postoji samo ovaj TV i ova lampa i ovaj sto, i iz
pocetka...

Ili npr. jedan cetverougao;moze biti ekran bilo sta; pa
gledas naizmjenice u sva cetiri ugla i tako ukrug. Neugodni
osjecaj straha i da moras bjezati a ne znas ni kud ni od
cega brzo prodje i na ovaj nacin se skrati taj trenutak
neizvjesnosti sto se cini dug-nikad da prodje. Poslije toga
je covjek umoran i najbolje izaci u setnju, istusirati se
nesto osvjezavajuce. 

Sretno



Komentar Br.55
Poslao : AA ..nastavak
Datum : 07.10.2008.
Covjek sve konta sad ce se nesto desiti; a nikad da se desi.
Upitaj samu sebe nakon toga. Da li se svijet oko mene sta
promjenio. Odgovor znas: Nije-sve je isto kako je bilo prije
napada, u toku napada i poslije, samo sam se ja u tenutku
prepala svega necega-cudo jedno neugodno. Ovo moras
trenirati i upotrebljavati sve dok ne prodje s pomocu onih
drugih navedenih metoda, psykologa i ojacanja psihickog,
rasterecenja kriznih i traumatskih dozivljaja. Sjeti se da
ti tvoje tjelo najbolji prijatelj i ono ti na razne nacine
signalira da nesto nije u redu. Panicni strah se uglavnom
pojavi kad se sva zivotna situacija sredi i sve dodje na
svoje-tjelo signalira da su baterije prazne i trebaju da se
napune. Proces punjenja obicno traje koliko i proces
praznjenja. Jag se uglavnom sa dobrom dozom Citaloprama i
nakon dugogodisnje terapije razgovora sa psihologom drzim
dobro i uspjesno. 





Komentar Br.56
Poslao : nina hvala za sve
Datum : 09.10.2008.
Hvala vam na savetima izabrat cu one najbolje i boriti se sa
tim, samo da vam svima kazem mislim da je sve prirodno bolje
uzimati nego neke lekove. Na kraju ih uvjek mozemo uzeti kad
vidimo da nista drugo nedeluje.



Komentar Br.57
Poslao : nana
Datum : 16.10.2008.
Tresem se uvijek kad vidim direktora,to me drži zadnjih 10
dana. Do tada je sve bilo ok. 
Dosta sam emotivna,kad sa neki m kime nisam bliska moram
razgovarati drhti mi glas. 
Normalno spavam jedem,živim osim sad ovog- ne mogu čovjeku
dat kavu koliko mi se trese 
ruka....ali samo njemu nikome drugom...pomoć


Komentar Br.58
Poslao : SPASENA...PROBUDJENA...
Datum : 16.10.2008.
DRAGI MOJI...MOLIM VAS,OBAVEZNO PROCITAJTE OVO STO VAM
PISEM!!!
SHVATICETE STA JE NAJBITNIJE DA SE SVI STRAHOVI I PANIKE
IZBIJU!!!
PISEM IZ SRCA DIREKT,ISKRENO,OTVORENO!!!
Imala sam takvih problema sa psihom i zdravljem da sam
osjecala da umirem...
Kad sam ostavila svoj dom 1992,svoju
Banjaluku,roditelje,familiju,prijatelje...sobu punu
omiljenih postera i sa ljubavlju skupljanih
suvenira...krevet u kojem sam se
rodila...skolu,parkic,diskoteku,kafice...sve u sto sam
izlazila i u cemu sam boravila...kad sam ostavila ono
najdraze,mislila sam tada da cu biti sretna i da cu to i
ostati...
Prvi put kad sam pomislila na samoubistvo i kraj,bilo je par
mjeseci kasnije...spasavali su me...budili...gurali
naprijed...
Padala sam i dizala se,padala i dizala...i sve tako u krug
godinama...
Panika je sve vise obuzimala moje tijelo i polako,ali
sigurno nagrizala...gusenje,gubljenje,gubitak
snage...nevjera...pesimizam...mislila sam da ce sve proci i
uvjeravala samu sebe da ja to mogu izdrzati...a sta? Nisam
ni sama znala sta da to izdrzim i sta se desava
samnom...ubjedjivala sam samu sebe da je to prolazno i
cutila...bilo me sramota reci da imam cudne,cak,bolesne
misli nekada...nadjem se u guzvi i bjezim van...sjedim
normalno i pricam sa ljudima i odjednom ustanem,moram
van...stojim u redu u banci,cekam tu platu kao ozebo sunce i
samo gledam kako da se izvucem da me ljudi ne pogledaju
cudno van...van,van,van,samo van...udahnem i bude mi
lakse...
vratim se i sve ok...sjednem u auto i vozim se...ne znam ni
sama gdje...sve mi svejedno,ravno...samo da
idem,bjezim,nestanem...
I tako iz dana u dan,mjeseca u mjesec,godine u
godinu...proslo je od tada 16
godina.................................................
Gdje sam ona JA? Gdje sam ostala? Sta se desilo samnom?
Tako sam bila nekada nasmijana i sretna djevojcica...a kako
sam se voljela smijati i zivjeti...nista mi nije bilo tesko
niti komplikovano...optimista...vjecni
optimista........................
Bila voljena i voljela...mogla
voljeti...pruzati...zrtvovati...
Danas? Eh...sad dolazi ono najbitnije...
Presla sam ponos i skupila ono malo snage sto mi je ostalo i
otisla psihologu...bar su pricali da je odlazak njemu
neminovan...otisla i pocela pricati...pricala i
pricala...plakala i plakala...covjek je cutio i slusao...a
onda ustao i izvadio jednu knjigu...pruzio mi je i samo
rekao "procitaj je i javi mi se...ako mi se ikada vise
javis!"
Bila je to knjiga koju je on,licno napisao. Zove se
"Budjenje"...
Sve u njoj je vodilo na to da smo mi samo obicni sanjari i
da moramo da se probudimo iz tog zacaranog svijeta u kojem
zivimo. Da moramo da shvatimo da propustamo toliko toga
sanjajuci o nekom imaginarnom svijetu u kojem se
bojimo,patimo,placemo...strahujemo i padamo...gubimo snagu i
nadu...da moramo da se natjeramo da se "probudimo" iz toga
svega i shvatimo ko smo i sta smo...gdje smo i sta
zelimo...
Knjiga je haos!!! Citala sam je i gutala kao zedan
vode...sto sam je vise citala to sam se vise budila i
shvatala bit zivota...polako,ali sigurno su nestajali
strahovi...ceznje...snovi...panika je postajala sve manja i
pocela sam da disem....................
Nije islo brzo,ali ide...samo treba volja i vjera u samog
sebe!
Gdje sam sad?
Ostavila sam sve iza sebe i pocela iznova...iz pocetka...
Ostavila svijet u kojem sam sve imala ali punu dusu ne...
Danas kad setam ulicama Banjaluke,moga grada,moga toplog
doma i nadjem se u najvecoj guzvi,gledam svijet oko sebe
drugim ocima...budna i zadovoljna...veselim se
licima...tudjim radostima...osmjesima...veselim se tudjoj
sreci...
I kad vidim ljude sretne i nasmijane oko sebe(a ima ih puno
oko nas,samo sto ih ne vidimo),to me ispuni...natjera da
shvatim koliko ustvari i meni dobro ide...nasmijem se i ja i
uzivam...
Ispunila sam srce svoje...dusu...glavu...ispunila onim sto
mi je trebalo i za cim sam zudila...nestalo je
panike,nestalo straha...
Sve je kao mjehuric od sapunice koji je pukao,nestalo!!!
Naravoucenije...ako ipak niste shvatili sta je pisac htio sa
ovim reci
Zivite zivot koji se samo VAMA zivi!
Radite ono sta se samo VAMA radi!
Idite tamo gdje se samo VAMA ide!
SLUSAJTE SRCE I ONO UNUTRA STO VAM GOVORI...ONAJ UNUTRASNJI
GLAS...
NESTACE SVI STRAHOVI I PANIKE,NESTACE SVE STO VAM LEZI NA
SRCU I DUSI!
P.S. Nikada se vise nisam obratila mom psihologu niti i
jednom drugom...



Komentar Br.59
Poslao : Za Nanu
Datum : 17.10.2008.
To nije panicni strah ili napad panike i nema veze s ovom
temom.Tvoj strah je realan i konkretan,razloge vjerovatno
sama ti znas, zasto je tako.



Komentar Br.60
Poslao : budjenje
Datum : 18.10.2008.
Za spasenu-molio bih te za puni naziv knjige i u kojoj
zemlji se moze nabaviti,kao i ime tog psihologa.

hvala



Komentar Br.61
Poslao : Anette
Datum : 19.10.2008.
bila sam na brojnim forumima na kojima ljudi pričaju o ovoj
temi....to je priča bez kraja.....smatram da je uzrok svakog
straha manjak samopouzdanja. netko ili nešto ti nabije
komplekse i život ti je zagorčan....postoje mnoge metode za
ublažavanje toga, ali na kraju krajeva, neka životna
iskustva nas slabe, a neka pak jačaju. Sve je stvar toga
kakav život imamo.



Komentar Br.62
Poslao : SPASENA
Datum : 19.10.2008.
ZA KOM.BR. 60
Knjiga se stvarno zove "Budjenje" i napisao je licno taj
psiholog u Banjaluci,cijeg imena ne mogu sad,ovaj momenat da
se sjetim...on zivi u Boriku u onoj zutoj lameli pored
"Tropika",bivseg supermarketa. Ako ti nije problem,sacekaj
da dodjem u BL iduce sedmice jer mi je knjiga tamo,(trenutno
sam u inostranstvu),pa cu da ti javim tacno ime njegovo.
Pozdrav...



Komentar Br.63
Poslao : podaci o knjizi
Datum : 20.10.2008.
Pisac knjige "Budjenje" je Antoan de Melo. 
Knjigu nisam citala ali surfajuci po net-u zaintrigirah se
za istu i nadjoh sve super komentare o knjizi.



Komentar Br.64
Poslao : BL-girl
Datum : 03.11.2008.
I ja sam kroz sve to prosla i prolazim. Ja vec godinu dana
uzimam tablete koje se zovu escitalopram oxalate (Lexapro) i
puno su mi pomogle. Ljudi koji dobijaju te panicne
poremecaje su naklonjeni tome i uglavnom stres prouzrokuje
da pocnu. 
Osjecaj je stvarno grozan i ja sam imala sve simptome gore
navedene, 90% kad vozim auto. Tablete mi stvarno pomazu,
pokusavam malo vise da setam i da spavam normalno. Kazu da
je potrebno spavati od 7-8 sati. 
Ja sam bila veliki protivnik tableta ali sam na kraju
vidjela da nema druge. Sada mi je drago kad vidim koliko mi
je zivot laksi. 
Nisam citala sve komentare i ne znam je li iko ovo spomenuo.
Meni pomaze da sjednem ili legnem i da se opustim. Onda
pocnem da disem: kada udises brojis do 4 i stomak ti treba
nadolaziti. Kada izdises brojis polako do 5 i stomak se
vraca na normalu. Mani to pomogne da se opustim.
Sretno svima!



Komentar Br.65
Poslao : kosuta kosutaplava@yahoo.com
Datum : 06.11.2008.
Ja se patim dve godine sa panicnim poremecajem,juce sam ga
imala i bilo je uzasni a sad sam na poslu i trudim se ,moram
biti ok!
Moramo se boriti to je jedino najvaznije.



Komentar Br.66
Poslao : SPASENA
Datum : 22.11.2008.
Eto,preduhitrio me komentar 63,ali imam jos nesto
bolje,ustvari ono sto sam vec spomenula,od mog psihologa
napisana knjiga,ustvari tri je napisao i sve tri su
fenomenalne a mozete ih naci kod nas u Banjaluci.
Prva je SATKANI SMO OD SNA, druga je DUSA RASTE U SLOBODI i
treca je U POTRAZI ZA SOBOM, a napisao ih je MLADEN D.
MARKOVIC
Sretno i procitajte ih slobodno,necete se pokajati!
Pozdrav...



Komentar Br.67
Poslao : JEDNA VISE midhat@att.net
Datum : 16.01.2009.
MOZDA SAM ZAKASNILA, A ISKRENO SE NADAM DA NISAM, JER NA
OVAJ FORUM SAM NAISLA TEK PRIJE PET DANA, DAKLE IMAM ISTE
PROBLEME KAO I VECINA, GUSENJE OSJECAJ PANIGE GUBIM SE, KOCI
MI SE VILICA, NE MOGU DA PRICAM, DRHTI MI GLAS, KAD ZELIM DA
BUDEM SMIRENA UVJEK BUDE SUPROTNO I MNOGO TOGA. A SVE JE
POCELO PRIJE SEDAM GODINA KADA SAM RODILA PRVO DIJETE, JOS U
BOLNICI SU MI POCELE TRNITI NOGE I RUKE I IMALA SAM OSJECAJ
DA SE OTKAZATI I NARAVNO STRASNO SAM SE PREPALA, TO NISAM
NIKOM GOVORILA (PRVO) A KASNIJE ME POCELA HVATATI PANIKA I
POCELA SAM ICI DOKTORIMA I SVI SU MI REKLI DA JE NA NERVNOJ
BAZI I DALJE SE REDALO JEDNO PO JEDNO DRHTANJE RUKU, PA
CJELOG TJELA PA NESPAVANJE, A SADA IZBJEGAVAM LJUDE JER
LAKSE MI JE SAMOJ U KUCI. E SAD JA KAD SAM PROCITALA VAS
FORUM (BILO MI JE MALO LAKSE) VIDILA SAM DA NISAM SAMA I DA
MNOGI UZIMAJU ZOLOFT OTISLA SAM DOKTORU I TRAZILA TO
ISTO(NMOGO PUTA SU ONI MENI PROPISIVALI NESTO ALI JA PRIJE
NEGO STO POPIJEM TABLETU JA SEBI UVRTIM DA CE MENI DOCI LOSE
 OD TIH TABLETA I AKO BOPIJEM JEDNU DVIJE I PRESTANEM) ALI
SADA MORAM IZDRZAT PA ZELIM AKO JE NEKO BIO NA ZOLOFTU DA MI
JAVI POSLE KOLIKO SU POCELI OSJECAT PROMJENE I JA NE MOGU
VJEROVAT DA CE OVO IKAD NESTAT JER SUVISE DUGO TRAJE UBIJA
ME I DALI VAS OVE TABLETE PRAVE POSPANIM JER JA IMAM MALO
DIJETE KOJE ME NEBI PUSTILO DA SPAVAM PO CITAV DAN ILI KAD
JA HOCU INACE NEMAM NIKOG DA MI POMOGNE OKO DJETETA.
UNAPRIJED ZAHVALNA...



Komentar Br.68
Poslao : skoro izlijecena
Datum : 31.01.2009.

  ZOLOFT JE DOBRA TABLETA POCINJE DJELOVATI TEK OD 2 DO 4
SEDMICE ALI SE TRABA PITI 2 GOD, I NE PREKIDATI BEZ
LJEKARSKOG ODOBRENJA.
 
 
SRETNI



Komentar Br.69
Poslao : generacija cupkodaca@teol.net
Datum : 31.01.2009.
Moram vas pozdraviti,jer svi ste hrabri i po svemu sudeci
generacija smo.Moj prvi napad se desio 1994god.imala sam 18
god.U bolnicu me odnijelo dvoje ljudi i od tad pocinje moja
agonija.Nabrojacu redom sve simptome kojih se sjetim i
uticaje na njih.Poliurija ili nemogucnost mokrenja,vise
nisam bila na nogama nego cetvoronoske se
vukla,padala,tresla se bez kontrole i mislila da
umirem.Nadalje vremenom tahikardija,pijem
Presolol,trnjenje,kocenje i osjecaj oduzimanja raznih udova
na tijelu.Vrtoglavice,probadanja i bol na sredini grudnog
kosa,aritmije tj. preskakanja srca,naravno cesta
gusenja,zamucenost vida,utisak da nije nesto uredu u
glavi,jake glavobolje,cudni imaginarni bolovi premjestaju se
po cijelom tijelu,grozna neuroza zeludca uz
nadimanja,bolove,kiselinu.Ponekad ugibanje tla pod
nogama,drhtanje svakog misica u tijelu nebitno koje je doba
dana ili noci,cesto otezano gutanje,kosmarni snovi uz
mjesecarenja.Stanje se najvise pogorsa pred mjesecni
ciklus,vjerovatno uticaj hormona,najteze mi je budjenje
proljeca,odredjene vremenske oscilacije i naravno
stres.Posjecujem strucno lice i za svo ovo vrijeme sam u par
navrata mijenjala terapiju.Sad trosim ZOLOFT I KSALOL,bolje
mi je,za jacanje i obnavljanje celija pijem REVITU,jako mi
pomaze.Na pocetku svega sam isla raznim
bioenergeticarima,cak i kojekakvim babama,toliko misticizma
mi je pogorsalo stanje ali se davljenik hvata za
slamku.Uprkos svemu ,udala sam se, rodila sina,par godina
kasnije kcer,obadvoje zdrava i vesela djeca(ni u jednoj
trudnoci nisam prekidala piti lijekove uz odobrenje
ginekologa).Kao majka cak i uz ogromne smetnje panicnih
napada i vec hronicne anksioznosti uspijevam
funkcionisati.Promijenila sam neke misaone stavove i idem
dalje.Ja sam jedna od onih koji tesko mogu sebi
samosugestivno pomoci,ali nekako ide.Znam da je to moj
pratioc do kraja zivota i vec sam se prilicno navikla na
njega.Trudim se da sto manje osluskujem svoje tijelo jer za
ovih 14 godina svi nalazi demantuju bilo kakav organski
poremecaj.Zelim vas sve ohrabriti u napornoj borbi i
pozeljeti svaku srecu.

vasa banjalucanka



Komentar Br.70
Poslao : jedna vise
Datum : 16.02.2009.
Zdravo svima, drago mi je da neko jos posjecuje ovaj forum
(nije mi drago sto ima bolesnih) jer bude mi nekako lakse
kad vidim da nisam sama a kako se nekad osjecam svaki put
kazem ni dusmanu svom ne pozelila, kao sto sam rekla na
zoloft-u sam vec dvije sedmice i jos ne osjecam nikakve
promjene. Iskreno se nadam da ce krenuti na bolje i drago mi
je da me tablete ne prave pospanom, niti imam vrtoglavice,
prve tri noci nisam mogla spavati ali to je proslo. A
vjerujte da nebi uspjela da nisam procitala ovaj forum. Ovih
dana sam prebolovala gripu ali nije mi ni bilo toliko tesko
jer u meni je trenutno puno nade da cu koliko bilo uspjeti
da rastjeram ove svoje crne misli, i da uzivam u svojoj
djecici i muzu koji stvarno zasluzuju puno....puno pozdrava
i hvala svima...



Komentar Br.71
Poslao : Nina-Banja Luka
Datum : 16.02.2009.
Da se pridružim i ja, jedna u nizu.... Kao i "Jednoj više"
meni se panični poremećaj pojavio nakon rođenja prvog
djeteta, odnosno prije 12 godina. Problemi koje sam tad
imala su počeli naglo, mislila sam da je kraj ( vrtoglavica
i nesvjestica bez prestanka, pritisak u glavi, itd. ).
Godinama, uz velike količine lexillium-a sam počela da se
"navikavam na simptome". Šest godina nakon pojave prvih
simptoma sam smanjila dozu anksiolitika na minimum i napadi
panike su bili mnogo rjeđi. Javljali su se uglavnom na
promjenu vremena. Tu nije kraj, nakon što sam se jedva
odlučila na drugo dijete, koje sad ima pet godina, sve se
vratilo, još gore, sa lupanjem srca, gušenjem, trnjenjem
nogu i ruku, nekom odvratnom nervozom i treperenjem u
grudnom košu, da ne pričam više.... Nakon prvog porođaja sam
barem imala miran san i dobro sam se osjećala u toku noći,
ali sad se situacija obrnula. U posljednjih nekoliko godina,
znači nakon drugog porođaja, tokom dana sam relativno OK,
ali kad legnem nastaje pakao! Gušenje, lupanje, vrtoglaice
koje me bude iz sna i najgori osjećaj nepodnošljiva napetost
u grudima koja me budi iz prvog sna, pa onda moram ustati po
kući da šetam u toku noći dok se to ne smiri. Prije tri
godine sam pila Seroxat nekih godinu dana, bila sam puno
bolje, ali sam dobila 15 kilograma i potpuno se izobličila.
Prestala sam ga piti i sad redovno imam pomenute simptome
kad legnem da spavam, strašno, užasno. Htjela bih opet
krenuti sa nekim antidepresivom, ali mislim da svi izazivaju
promjenu u težini. Za sada pijem samo Xanax 0.5 3-4 puta
dnevno. Da ne zaboravim pomenuti da mi kofein i alkohol
pogoršavaju simptome, tako da se ne mogu ni u društvu
opustiti uz šolju kafe ili čašu dobrog vina...



Komentar Br.72
Poslao : sanela menhedovic@global.net
Datum : 18.02.2009.
 Imam napade panike koje ljecim vec cetiri godine.
Posto vidim da mnogi ljudi boluju od napada panike
interesujeme da li netko dobiva te napade u toku noci, jer
moji napadi panike se samo pojavljuju u toku spavanja i pri
sanjanju veoma ruznih snova.U tim trenutcima se budim sa
napadom panike naprotiv napad panike mi se nikad nije desijo
na drugaciji nacin. Hvala



Komentar Br.73
Poslao : za jednu vise
Datum : 21.02.2009.
Ne brini se nista.Treba 4-6 sedmica da organizam prihvati
lijek.Ja sam ga koristila i mogu ti reci da je odlican.Ako
ti se desi da i pored uzimanja zolofta osjecas uznemirenost
(pogotovo u pecetku) slobodno uzmi persen,on je na biljnoj
bazi i nece uticati na djelovanje zolofta ,a ti ces se bolje
osjecati.
Pozdrav i zelim ti sve najbolje.



Komentar Br.74
Poslao : jedna vise
Datum : 14.04.2009.
ponovo ja, zdravo svima, ponovo ja sa svojim problemom.
Naime ja sam na zoloftu vise od dva mjeseca i nista, i dalje
sam ko riba na suhom, guselje, drhtanje ruku i malaksalost
me prate po cjeli dan...uradila sam lab test za stitnu i
anemiju a u ponedjeljak imam testiranje disnih puteva (to je
nesto sto sam prvi put cula prije par dana)ali moj doktor
kaze da i dalje misli da je nervni poremecaj...ali kako je
moguce da pijem zoloft u jutro i navece po jednu i da mi
nema reakcije jeli se nekome to desavalo....a tako sam bila
sretna kada sam pocela koristit te tablete kontajuci da je
help na vidiku...i sad ponovo na starom, imali neko neku
ideju, sta da probam ili da uradim...da mi bude bolje...i
zamalo da zaboravim, kada pricam tako mi glas pocne
drhtat...i zadisem se kao da radim ne znam ti ja sta...zato
provjeravam disajne puteve...i hvala vam svima koji
pokusavaju pomoci jer vjerujte da puno znaci..poz