Bosna - izvor vječite mladosti

   

Bosna  izvor vječite mladosti

akademik Mirko Vidović


          Znanstvena antropologija tvrdi da je čovjek s
jadransko-podunavskih prostora, osobito na dinarskom gorju,
homo europeanus - europski urođenik. Znameniti svicarski
antropolog Eugene Pittard smatra da Dinarci postojano ive na
svom zavičajnom tlu najkasnije od kamenog doba te da u Bosni
i danas predstavljaju preko sedamdeset posto pučanstva.
          Povjesničari zapadnoeuropskih zemalja, čiji radovi
slu e u povijesnoj znanosti kao doktrine po kojima se
ravnaju i autori kolskih ud benika, smatraju da se pučanstvo
na ih prostora irilo na sve strane i to ne samo Europskog
kontinenta, i da je bilo izvorom onog prastarog urođeničkog
europskog pučanstva koje je stvorilo europsku civilizaciju.
          Bosna je veliki europski izvor. Izvor mladosti.
Izvor dobrote. Izvor snage koja nad ivi svaku i svačiju
ludost.
          Kao izvor rijeke Bosne: uvijek obilan, uvijek
čist, uvijek nepresu an. to god se nabacalo po čitavom toku
na e svete rijeke Bosne, sve to voda odnese u Savu, Sava u
Dunav, a Dunav u Crno more. Bosna se vječito podmlađuje
čistinom svog izvora i vječito svojom čistoćom podmlađuje
svijet.
          Jedina nacija koja nikad nije ni ta tuđe otimala a
sve je od sebe dala za opće dobro, posebno čelik koji je ba
u Bosni (Glasinac) otkriven i dugo ostao tajnom kojoj se i
Homer u Ilijadi divi. Iz Bosne potječu i Dorani koji su
stvorili grčku civilizaciju.
          To je ono to povjesničari pa i povjesničari knji
evnosti znadu. A da je Bosna vječito takva i da je i izvor
ivotne radosti pa i u najte im danima svoje povijesti,
dokazom je i ova knjiga Ljerke Lukić iz ivorodnih ivinica -
Snoviđenje .
          Ma nije to, ba, neka sanja. To je viđenje
stvarnosti koje je zanosnije i trajnije od ikakvog sna, to
je ivotvorna poezija, za divljenje u svijetu, a ne za hibret
u dunjaluku.
          Bosna je i zemlja-knjiga. Preko stotinu tisuća na
ih ma eta, stećaka ili mramora to dokazuje. Sva je memorija
na eg postojanog i ivog čovjeka paralelno bilje ena u na im
nadgrobnim spomenicima, koji su dizani nad grobovima na ih
dostojanstvenika i svećenika.
          Tako i počinje ova Ljerkina lirska pjesmarica puna
pjesama kroz suze. Bilo radosnice, bilo od bola, bilo od
nade ili nostalgije, ali uvijek iz čista srca. Kao i izvor
Bosne. N. B. karta Bosne liči na ljudsko srce.
          U Ljerkinoj du i ti na i mramori, odnosno grobovi
na ih predaka, čuvaju, odr avaju i preporađaju Bosansku dr
avu, koja je i sredi nja Banovina Kraljevine Hrvata.
          Bosna je svojska, slavujski fina i sokolski gorda.
Ma mo e, ba, sokol preletjeti Jahorinu, kako ne bi mogao,
ali kud će iz Sarajeva kad je tu najljep e.
          Bosna je čarobna krijesnica u noći: tko god u noći
gromorozne povijesti, koju kod svih velesila simboliziraju
ivotinje i ptice grabljivice, digne oči, vidjet će i ak
svjetlosti koji nadu potpaljuje, dan odr ava i zoru
najavljuje.
          Bosna je, ba kakva jest, to nam Ljerka dokaza, i -
kosmopolitska. Internacionala folklora i tradicije -
internacionala u kojoj je svatko ponosan to je takav kakav
jest i to ga svatko ba kao takvog po tuje.
          U pjesmi Moj prvi ratni rođendan Ljerka nam tako
lijepo i u stravi smrtne grozomore ni e kamenčić po kamenčić
smisla i u ratnom skloni tu stvara mozaik čovječnosti i
ljepote ivotvornog zanosa kojem divljaci, to se ponose da su
obo avatelji ptica grabljivica i mrtvačkih glava, ni ta ne
mogu. Bosna je, ba, vječita, a to znači neuni tiva.
          Sve je tu pozorno i metodički stavljeno na svoje
mjesto, i gvozdene vile i kreppapir . Osjećajno, skladno, u
ivo. Sve tu podsjeća na njezine savr eno jasno ocrtane oči
na tipičnom dinarskom li ću koje je u uzama opjevao
Fran-Krsto Frankopan: Ona lipost, kojoj v dragom li ću biva
- lilija i ro a cvatuć nahodiva . Bosna je za Ljerku to
majčinsko lice u kojem se kao u zrcalu i sama prepoznaje.
          Stra na je stvar morati otići iz Bosne: ivot i
čupati iz prapostojbine . I kad je Bosna krv, krv, svuda krv
, ona se u tuđini do ivljava kao iva i ivorodna; stvarnost u
na oj du i bez koje je nemoguće podnijeti tuđinu, to na
adekvatan način definira stihovima Kanade kao zemlje Inuita
- led, svuda led, led .
          Sebe je lijepo definirala pjesmom-parabolom,
pravom slikom - riječima - koja u nama ivi ivotom uočljivim
u srcima njezinim verbalnim činima, u pjesmi Konac u kojoj
je ona konac koji sve povezuje, poput vezilje, u smisao
lijepog kakav pro ima svu memoriju Bosne. U pjesmi po kojoj
će Ljerka Lukić ući u svaku antologiju suvremenog pjesni tva
u kojoj će i Bosna biti zastupljena, u Snoviđenju , ona sve
vidi pod bosanskim suncem, u bosanskoj egi, koje miluje i
razgaljuje bosanski povjetarac. Ljerkine su pjesme pune
behara, mirisa i bukoličkog ugođaja na e male Babovine.
Treba ovo čitati kad god nas snađe tuga za milom grudom.
          Ljerka, kao kolekcionar i stručnjak za folklor i
kao rođena slikarica, i riječima i bojama nam pokazuje da u
Bosni ima svakog dobra i svake ljepote premda malo po malo,
a u svom ostalom svijetu mo e se naći po ne to to na Bosnu
podsjeća.
          Jest, vjera je - Ljerkina Snoviđenja su viđenja
koja nas bude iz svakog sna i pričina. To je na a duhovna
stvarnost, ali stvarnost koja nam poma e da opstajemo i
budemo ponosni u svakom isku enju kakvih je bukudar u tuđini
i oko nje.
         Šta bi bila Hrvatska da Bosne nema?

A sta je BOSNA SREBRENA

IVAN

Odlazak iz Bosne

Spakirah moj zivot
u dva velika kofera
i dvije manje putne torbe.
Strpah moje iskustvo
u rucni prtljag.
Smjestih moje brige
u dzepove.
Stavih moje nade
u dlanove.
Zalijepih moja moranja
za tabane.
Pohranih moja sjecanja
u dusu.
Ubacih moj oprez
u oci.
Zatvorih roditeljske poljupce i suze
u moj molitvenik.

I krenuh…

Ljerka Lukic

Franjevacka Dijaceza, Ivice! A ne zemlja Bosna, uostalom, ti
tu mudrost ionako kupis sa izvora...

Izvor stanja i Straha 


Ivica Balic

Dali Ti uopste znas sta sam  ja mislio, Ja znam da si
zajedljiv i pakostan.Itd 
Bar s sad sve dostupno, Koliko si opsjednut a nisi
informiran  

Povijest [uredi]
Franjevci su u Bosnu došli potkraj 13. stoljeća (1291.) i
nedugo potom u Srebrenici izgradili svoj prvi samostan po
kojemu je kasnija redodržava nazvana Bosna Srebrenika ili
Bosna Srebrena (lat. Bosna Argentina). U početku su
pripadnici franjevačkoga reda bili uglavnom stranci
(Nijemci, Mađari, Talijani), no, ubrzo je, među inim i zbog
zahtjeva bosanske vlastele, prevladao domaći kler. Tako je
npr. ban Stjepan Kotromanić tražio da duhovnici budu vični
domaćem jeziku: u pismu datiranom 1347. traži i dobiva mnoga
prava za franjevce u Bosni, pa tako i to da mogu sebi
uzimali pomoćnike, ali samo in fidei doctrina peritos et
lingue croatice non ignaros - "iskusne u nauku vjere i ne
bez znanja hrvatskoga jezika" (Radoslav Katičić: «Slověnski»
i «Hrvatski» kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske
književnosti, časopis Jezik, god. 36., br. 4, travanj 1989.,
Zagreb).

Ta je redodržava, nakon osmanskih osvajanja, neko vrijeme
zauzimala prostor znatno veći od Bosne i Hercegovine: od
Dalmacije na jugu, do Budima na sjeveru i Temišvara na
istoku te dio današnje Bugarske. U njenim su granicama bili,
npr. Šibenik, Skradin, Knin, Sinj, Vrlika, Makarska,
Zaostrog, Imotski, Rama, Fojnica, Olovo, Srebrenica,
Kreševo, Mostar, Tuzla, Modriča, Požega, Đakovo, Udbina,
Gračac, Kostajnica, Našice, Vinkovci, Osijek, Pečuh, Budim.
Na tome su području franjevci dugo bili jedini dušobrižnici
i pučki prosvjetitelji. U početku pretežito za potrebe
pastoralizacije, a dijelom i za školovanje vlastitoga
podmlatka, bosanski franjevci su od početka 17. st. razvili
iznimno plodnu i raznovrsnu književnu djelatnost na
hrvatskome (bosanicom i latinicom pisanu) i latinskom
jeziku.

"Kako je djelovanje bosanskih franjevaca obuhvatilo za duže
vrijeme Slavoniju i Dalmaciju, nije bez značenja da su se u
okviru jedne franjevačke provincije okupili gotovo svi
štokavski Hrvati, što će odigrati izvjesnu ulogu i u
formiranju standardnoga jezika kod Hrvata.", ustvrdila je
poznata paleografkinja i filologinja Herta Kuna. Tijekom
povijesti mijenjajući granice (posebno u drugoj polovici 18.
stoljeća, nakon oslobođenja Slavonije i Dalmacije), Bosna
Srebrena je u najvažnijem razdoblju svoga postojanja (koje
se proteže preko 300 godina) obuhvatila pod svojom
jurisdikcijom najveći broj Hrvata štokavskoga (dijelom i
čakavskoga) narječja i vitalnom spisateljskom, prosvjetnom i
općedruštvenom djelatnošću znatno doprinijela očuvanju i
homogenizaciji hrvatskoga naroda.

straha od poniznosti. Pa Ivo, kanonice nas, bas to isprazno
i jeftino konfekcijsko katolicanstvo je zabluyzlo milione
ljudi, zasto bi tebe mimoislo. Pa kad ste ubogi u duhu
(svetom) zasto onda da se ne bojite i zasto onda to ne bi
bilo stanje. Tako lijepo, umrtvljujuce i na trenutke
orgazmicno. Hossana na nebesima, slavi se ime tvoje...
budiboksnama. Shta nam na to veli bishop? Ima na Kaptolu
jedna plaho pametan Franjevac... njega rado citam, jer
govori samo ono sto mu je habitom i shtrikom u biti
dozvoljeno, pravi franjevac starog kova, nije `Ercegova a
nije ni polupismeni ushkopljeni kateheta... Veoma Duda. I
nema kod njega onog svirepog pogleda iskosa kojeg cesto
mozemo vidjeti kod vecine velecasnih furtimasa, a napose i
posebno kod g. vladike Komarca. Prestani citati te
ilustrirane zurnale za katolicku mladez, i pocni misliti
svojom glavom... i idi odatle iz te rs, najljepse tek
pocinje...

Upss.. izletilo mi nekoiko pismena glagoljice... uvazeni
Franjevac i jedan veliki autoritet za ekumenizam i
Bibliologiju se zove vlc. Bonaventura Duda i profesor je na
Teoloskom fakultetu u Zagrebu i imao sam cast cak i da se
upoznam sa njim... 1987.
Ivo, nisam potkovan i ideoloski nacifran kao ti, samo sam se
javio da kazem da se srednjovjekovna Bosanska drzava i
antropogeneza Bosanskog areala ne moze (ne smije) jednaciti
sa Fr. provincijom Bosnom Srebrnom... Sta bi Andjeo
Zvizdovic da te sad cuje!?!?

U pravu si Ivice,
Franjevci su mnogo,kroz hiljadugodisnju (h)istoriju BiH,
ucinili za Bosnu i Hercegovinu(posebno za Bosanske
katolike),pa zato svi,bez obzira na vjeru, koji vole BiH
vole i postuju Franjevce !

   www.zemljabosna.com/pjesma_bosnjaku.html

p.s.

   KARTA BOSANSKE DRŽAVE IZ 1391 GODINE

www.zemljabosna.com/karta_kraljevine_bosne1391g.html

Drai Dodo opet tvoja bolesna mrznja prema katolicima. Nemoj
da ti jedna ili bilo koja druga religija, sluzi za
ljijecenje nekog tvog kompleksa, de malo ustopaj. Ja onako
laicki te pitam, koje su razlike u vjerskim dogmama ili samo
jedna ima taj problem. Ja ovo bez zamjeranja samo zelim da
nesto nasucim mozda mi ti mozes pomoci ha..ha..ha. Nego daj
pusti Balica neka zivi u svom uvjerenju ima pravo nato.

          S postovanjem Alfa.

niko ne sputava Ivicu Balica da zivi i ja mu osobno zelim
miran i dug zivot... a opet, po ko zna koji put da ti
rastumacim, posto jednostavno citanje ne previse
komplikovanog teksta kao sto su ovi moji "ispadi" ocigledno
ne mozes shvatiti. Ne napadam niti imam nikakvu zadnju misao
da oponiram nekoj vjeri iliti religiji... samo sam upozorio
da se istorijska (poviesna) cinjenica pa i sama istina da se
dolazak bosonog siromasnog reda Sv. Francisca ne moze i ne
smije pojednostavljeno a u biti podmuklo imputirati kao
spiritus movens Bosanske srednjovjekovne drzave... Bosna od
prvih banova  pa do tragicnih Kotromanica nije nikada bila
katolicka (bila je mozda u kraljevoj kancelariji u Bobovcu,
ali to se u sociologiji zove kriptokatolicanstvo!), vec
hereticna, dualisticna, samosvoja, borboritska i babunska i
katarska, sa, naravno, u prvom komsiluku velikom
Rimokarolickom vjerom koja se stoljecima borila i Svetim i
profanim, dakle i krizem i macem da satre tu etnogenezu
Bosanskog (antropogenog pseudo-Dinarida) specificnog duha,
da bi se poslije 5 ili 6 stoljeca poslije toga boguugodnog i
napose prijaznog gesta... kada su izracunali da je
"pametnije" pustiti da sve drzave padnu pod tursku vlast ne
da bi ijedan vladar ondasnje Srednje i Zapadne Evrope uopste
pomislio (smio od pape) da pomogne u nadolazecoj
opasnosti... sto papa Sixto na Baselskom koncilu tako
jednostavno i kaze u svojoj zavrsnoj enciklici... a kada se
to prevede na profani jezik... dobijemo - "neka samo Turcu
udju u Srbiju, Rashku, Zetu, Duklju i Bosnu... pa cemo se
tako rijeseti prokletih shizmatika i bogumila... jer sa
ekumeniskim argumentima sprotiv njih ne mozemo, jer su
neoborivi..." (tacnije, "ne fermaju nas ni 5%). I tako Bosna
shaptom pade... a danas cujem kako su Franjevci (ti Bokca)
ucinili to i ono za tu neku Bosnu (da prostis)... necemo
tako Alfa... (lafo Alfa!) Zasto stalno cutandpejst neke
tekstove sa interneta... zasto ne procitate prepisku Rackog
i Shtrosmajera o tome, pa i nas nekadasnji sugradjanin
Dr.Pejo Coskovic je o tome (i jos uvijek) pise sine ira et
studio... a ako cemo pravo, zasto meni, O, Alfa ne pustis da
uzivam u blagodetima moje vjere... i to je neka vrsta
demokratije dijaloga, za koji se ti tako usrdno boris... I
ja mogu i uvijek cu reci ono sto mislim. a ako ti se to bas
, ono ne dopada... onda mi je zao. Ili mozda ne...

Zali Boze teme. Zalosno je to vase prepucavanje na uvijek
isto. Infernalni trio Alfa, Dodobird i Ivica: postedite nas
konacno vase zajedljivosti. Magda nam je sigurno htjela
pribliziti nesto lijepo, nesto nase i bosansko. Vrijeme je
Korizme, mogli bi sva trojica malo postiti na rijecima i
otrovnim strijelama. Pax vobis cum!

Sto nas ima masala (Dajra - Amel - Kice) 

www.youtube.com/watch?v=7dXHwWfmuSY&feature=related

p.s.
...NOBELOVA , VUCKO , OSKAR 
SVE JE KOD NAS U SEHARI...

OD KULINA BANA I DOBRIJEH DANA

Najpoznatiji ban u Bosni je bio Kulin Ban (1167-1203). On je
proširio granice Bosne. Bio je političar i nije volio
ratove. Zato je taj period kad je on vladao bio dobar i
ljudi su ga voljeli. U znak zahvalnosti narod ga spominje i
u svojim pjesmama.

   PJESMA O KULINU BANU

Prije osamstotina ljeta...

Na pocetku svijeta, Osvanuo divan dan.

Dobro jutro Kulin Bane...viče narod na sve strane.

Dobro jutro, Dobar dan...odgovara Kulin Ban.

Kao da je Sudnji dan.

Reci nama Kulin Bane...kakve Bosna čeka dane.

Zamisli se Kulin Ban...kao da je Sudnji dan. 

Kada dođu teški dani - nikom neće teže biti,

A kad dođu dani sreće - nikom bolje biti neće,

Reče mudri Kulin Ban...kao da je Sudnji dan.

Od Kulina Bana... ...pa do današnjeg dana.


 
Mnogo važnije je da je iz njegovog vremena sačuvan prvi
pismeni dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika. Radi se
o Povelji Kulina Bana.

       Povelja Bosanskoga Bana Kulina 
              (29.VIII 1189) 
Prijepis glavnog dijela teksta Povelje bosanskoga Bana
Kulina na originalnom starobosanskom jeziku sa bosančice na
latinicu: 

...Ja, Ban Bosanski Kulin prisezaju Tebi, kneze Krvašu i
vsim građam Dubrovčam, pravi prijatelj biti Vam, od sele i
do vijeka, i prav goj držati s vami i pravu vjeru do kole
sam živ. 

Vsi Dubrovčane kire hode po moemu vladaniju, trgujuce, gdje
si kto hoće kretati, gdje si kto mine, pravov vjerov i
pravim srcem držati je, bez vsake zledi, razvje što mi kto
da po svojov voljov poklon, i da im ne bude od mojih
častnikov sile, i do kole u mene budu, dati im svijet i
pomoć kakore i sebi, kolikore može, bez vsega zloga
primisla. Tako mi Bog pomagaj i sije Sveto Evanđelje.

Povelja Bosanskoga Bana Kulina je napisana 29. augusta 1189.
godine na starobosanskom jeziku i bosanskim pismom
bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji, dosad
pronađeni bosanski državni dokument, nego je Povelja
bosanskoga Bana Kulina i najstariji državni dokument od svih
južnoslovenskih država. 

   Prijevod Povelje na današnji jezik:

...Ja, Ban Bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim
građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i
dovijeka. 
I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem
živ. 

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god
se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i
pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom
kao poklon. 

Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu,
davati ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve
zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje…"


   Značaj dokumenta 
Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na
domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako
jezikoslovaca, tako i historičara. Njegova vrijednost za
bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiv. To je prvi
dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru,
tj. knezu, druge države.

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku.
Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak,
ukraden u 19. vijeku danas se nalazi u posjedu Ruske
akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji.
Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima.
BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje.
.....................................................................
RODNI LIST 
BOSNE i HERCEGOVINE
Povelja Bosanskoga Bana Kulina 
       (29.VIII 1189)

www.internet.ba/teachers-club/zip/pict.htm

.....................................................................
LICNA KARTA
BOSNE i HERCEGOVINE

25. novembra 1943 

DAN DRZAVNOSTI REPUBLIKE BOSNE i HERCEGOVINE

(Mrkonjić Grad - Dan ZAVNOBIH-a)

pogledao sam ovo turbo lafo pop onanisanje... kakve to veze
ima sa Bosnom, mtrti! Ima jos!... U Bosnu su migracije bile
uglavnom sa Istoka, pa je tako autohtono Ilirsko
stanovnistvo bilo "zapljuskivano" sa transKarpatskim i
Orijetlanim talasima... ali gore navedeni clanak objasnjava
da je genom tog autohtonog Dinarida (iliti glede i unatoc
ipak Bosanca) bio prejak, pa iako izgleda da se on izgubio u
spiralama tih Sjevero-Istocnih i Jugoistocnih hahara i
njihovih chochek - def - armunika ritmova, nece bas biti
tako...

A korizmeni post je nimijenjen pravim istinskim vjernicima,
koji vjeruju!!!) a ne shizmaticima koji jos negdje na dnu
sehare cuvaju Partijske knjizice i feldmarshallajtnantovu
sliju... a krstili su se u triespetoj... hojha!

Obzirom da sam istinski, prakticirajuci,  vjernik, krsten sa
14 dana, pricescen i krizman, bez partijske knjizice,
humanitarno i karitativno angaziran, bez ikakvog
Feldmarsallajtnantovog Ausvajsa na dnu sehare i ostalih
papira za ne daj Boze, molim te prestani barem nas istinske
vjernike vrijedjati. To nije u redu. Izadjite brate na kakav
megdan pa se dobro izudarajte i izderite jedni na druge i
zavrsite konacno sa tim ruznim zatrovanim rijecima. Mislim
da one nikome ne pristoje. Zelim vam jedan lijep dan, mozda 
ipak malo razmislite.

dodobirde, odnosno mladene....nemoj bogati srati vise !!!
poznavo sam te i to jako dobro,  kao normalnog i pristonog
momka. i dobrog komsiju.
a ovo sto sad pises i trudis se po forumu ove odlicne
internet-stranice da zajebavas sve oko sebe, da otrujes
svaku temu, da provociras, da djelujes jednostavno uvijek
kontra....nije mi covjece stvarno jasno otkud ti toliko
negativne energije !!??? kako mozes toliko vremena i truda
ulagati u takvo nesto !!!???
 
pogodilo te nesto ili sjebalo u zivotu.....ok, kontam. i
mene je puno toga. kao i sve nas.
ali, jesmo li mi svi tome krivi, sto si ti tako nesretan,
mladjo!!?? jeli ti kriva sva ova raja sto se ovdje po
kajakovom forumu javlja da se nekako pronadje, da se druzi,
da kaze nesto lijepo, da uljepsamo jedni drugima bar malo
zivot....a sta ti radis, mladene !!!? sta ti radis, majmune
!!!???
lijeci se sam, matereti.

od dodobirda se moze svasta nauciti, potkovan je i nacitan,
i to nekima smeta...puna mi je kapa tih "krstenih " sa 14
dana, kao da je to vazno u zivotu, to je sad odjednom nesto
cime se treba ponositi, kako primitivno gledanje na sebe i
na zivot...kao da nismo odrasli u onoj banja luci i onoj
bosni u kojoj su nas ucili da ljude cijenimo po djelima i
dobroti a ne po religiji. religija je licna stvar svakoga
(kako otrcano) i posto sam ja (ne)vjernik koji vjeruje u
dobre ljude i lijepe stvari, mislim da dodobird uopste ne
mrzi i ne vrijedja ama bas nikoga,a pogotovo ne katolike.
ali, dobro je poznavati svjetske procese i istoriju,
uostalom, krstaski ratovi, pokrstavanje, stalna dominacija
krscanstva nad drugim religijama, misionarstvo....to je tako
bilo, zar ne? 

bosna bi bila izvor vjecite mladosti da u njoj zive ljudi
koji je istinski vole, a mozda je toliko vole da je od te
silne ljubavi trgaju na komadice? u svakom slucaju, ja je
jako volim, i ne razumijem ljude koji je ne vole. kako se
moze takva zemlja ne voliti?
ona je moja veza sa zivotom i svime sto mene cini, i
privremena udaljenost od nje mi ne godi. ali, sretna sam
svaki put kada dodirnem njeno tlo, nema umora ni
potistenosti, sve se stigne i sve se moze. pozdrav svima
koji je vole kao ja, 
zaljubljena u bosnu.

Dodo mozda si u pravu! Ja sam bolesni kriticar sto poneki
vracevi (svestenici) u Amazoni propagiraju kanibalizam ako
pojedes protivnika da ce njegova snaga i pamet preci
konzumatoru. Smatram da je to:  dogma, sadizam, oportunizam,
bogohuljenje, perverznost, atak, diktatura, antidemokratsko,
dvolicno, napad na suverenost, integritet bla...bla...bla.
Ha..ha. A sad nije zajehbancija. Naprotiv tvoje pisanje  mi
je zanimljivo treba i takvih da ne bude monotono. Mozda
postanes poznat kao Josip Ruzdi. To sto mislis da neke
stvari ne kontam to je normalno, jer tvoja filozofija za
obicnog smrtnika je teska toliko od moje malenkosti.
  P.S. Ja sam da se vjera u kanibalizam ostro osudi i
izvrgne stubu srama o jojjjj.

 ZA KOM. 11 tvoja kritika je mozda OK. Mene sto ne
interesuje ja ne citam. Komentari su raznovrsni i to je
popularnosto ovoga foruma a ne stereotipnost. Ovako uvijek
reagujem kad neko baljezga o religijama i nacijama, bilo
pozitivno ili negativno. Zato nam se desilo ovo sranje. Ja i
Dodo smo stari jarani uglavnom se slazemo. Ut quisque animo
est ignarus, ore item est procax. To je za kom. 10.

      S postovanjem Alfa.

Bosna i Hercegovina
   STEĆCI
Radimlja,Stolac

   ZAPIS NA STEĆKU IZ 1094 GODINE
Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi
je sin njegov Knez Muven,s` Božijom pomoćju i svojih
vjernih,a s` inonom nijednom inom pomoćju,nego on sam.

Ti,koji pročitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio
se,jer tami neima ništa do ponovo ti sam.

Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio,tčuti ono tšto
nije tčuo,okusti ono tsto nije otkusio,bit tami gdji nije
bio,al` uvijek i svagdi,samo sebe može najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi
mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Človjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bješe suša,pa u nebu ne bješe nijedne
suze za me.

www.zemljabosna.com/stecci.html

---------------------------------------------------------------------

STEĆCI

BOSANSKI SREDNJOVJEKOVNI EPITAFI 

www.zemljabosna.com/bosanski_srednjovjekovni_epitafi.html

www.zemljabosna.com/bosanski_srednjovjekovni_epitafi2.html

---------------------------------------------------------------------

STARI BOSANSKI NOVAC

www.zemljabosna.com/stari_bosanski_novac.html

---------------------------------------------------------------------

BOSANSKA KRALJEVSKA HERALDIKA

www.zemljabosna.com/bosanska_kraljevska_heraldika.html

Paa, mozda sam progledao, i nemam namjeru nikada vise
ulaziti u te odurne i licemjerne fazone, volimo se, jaraani,
kako je bilo dobro, ja` sto smo dobro zivjeli, ja` sto smo
bili raja... bilo je govno!

I mislim da je jedina ispravna stvar u zivotu nazivati
stvari svojim pravim imenom. I moje ime jeste Mladen, a ti,
vidim, nemas imena, ne treba ti... dobro si i kvalitetno
ushushkan u svom malom emigrantskom zivotu, pa te smeta ako
neko ne misli unisono, ako neko pokaze prstom, ako nekome
smeta i gadi se to tako ogavno povladjivanje nekadasnjem
sistemu, drzavi, gradu. Kada malo zagrebes po kozi nekog
novopecenog majmuna, vidis da je ispod sasvim pristojan
gospodin. Da ne duzim, ja se u Novoj Varosi a niti BL nisam
druzio sa svakim, dakle, nismo bili bliski, niti si ti mogao
znati da li sam ja u redu, pristojan, to nije znao niko, a
prave  prijatelje sam sreo tek neki dan, i ako upotrijebis
svoj azilantski hipotalamus vidjeces da se javljam samo kad
neko predje normalnu granicu lupetanja, i to nema veze sa
mojim obrazovanjem ili nacitanoscu... to ima veze sa mojom
etikom. A etiku sam isto tako sreo kasnije, nikako ne u
nekoj tamo Novoj Varosi, ili kako se zove ta spavaonica na
nekadasnjoj Paskolinoj Ciglani. A etika nija povladjivanje i
kezhenje u charshiji lijevo i desno, vec reci svakome sta mu
sleduje... ako mu?... A pricati da je onaj grad nekada bio i
dobar i lijep i prijateljski bez kritickog osvrta... pa
pogledaj gdje si sad, da te nije slucajno tu doveo Dinarid
iz Grahova ili Drvara? Ne, dragi bivsi komso, otjerala te
bas ta tvoja Banja Luka, i ko ne progleda u tom smjeru i ne
prosije i najzad utuvi da tamo i prije rata nije bas sve
bilo potaman (daleko od toga), taj isti svijet koji nije
nimalo pitom, uostalom kao ni cijela planeta, dakle, taj
isti svijet otjerace ga opet i opet i opet... a mira u
glavama i dusma nece biti dok se stvari ne nazovu svojim
pravim imenom. Moje ime je Mladen. A tvoje??

"Magda nam je sigurno htjela
pribliziti nesto lijepo, nesto nase i bosansko."

hvala ti na razumijevanju. drago mi je vidjeti da sam u tome
bar malo uspjela, bez obzira na pojedine komentare. mirisni
cvijetak je lijepo vidjeti i kad u blatu raste.

jutros citam da nas je napustila jos jedna dobra
bosanskohercegovacka dusa. neka mu je vjecni rahmet lijepoj
dusi!


JUTARNJA MOLITVA

Dan započni s osmijehom – da
ti lice ne zamrači tuga

Dan započni kao mudrac – da
se umiliš ljudima

Dan započni kao baštovan – da
osjetiš meden miris behara

Dan započni kao zidar – da
ozidaš dom sebi i drugima

Dan započni kao mostar – da
i sutra možeš mostiti

Dan započni s vedrom prognozom – da
ne bude vrijeme šućmurasto

Dan započni s molitvom – da
LJUBAV obavije planetu.


Alija Kebo  
Mostar, 12.3.2007.

Moje je ime davor, a sve ovo oko mene...to je crno-beli svet
!!! 
eto mladene, vidis kako se znas vrlo kulturno i pametno
izrazavati, sa nekim prirodnijim i iole, prihvatljivim
akcentom. vrlo lijepo zboris u ovom zadnjem tekstu.
argumentovano, neuvredljivo i nimalo zlobno. bravo starac,
vidis da mozes kad hoces.
izvinjavam ti se, evo javno na onom gore napisanom, vidim i
osjecam da ti nije svejedno !!! bilo je pomalo u afektu i
nekulturno s moje strane, a izazvano je tvojim konstantnim
provokacijama na ovom forumu, gdje nas ima, ipak jako
razlicitih ....i svakakvih.
i zato pusti komsija ispravljanje krivih drina,
nasladjivajuci se necijom mukom !!!! ko da je nekome bilo
drago sto je bilo tako, a ne onako...sto je sad ovako, a ne
tako kako je trebalo biti !!! itd.itd.... ili mislis da je
nekom bilo pravo, sto se mor`o krstit` tek u trideset
petoj....i raditi slicna sranja sto im se nazalost desavaju
u zivotu !!! a onda im se jos ti "seres po glavi",
ubjedjujuci ih da su vaki, naki i pogresni....a ti, eto
mudar i pametan.
komsija, znam da si dobar i pametan cojek. barem bio. a budi
i dalje. ti to mozes....ako hoces.
usmjeri svoje znanje, obrazovanje i energiju na dobre i
pozitivne momente, kojih ima jako puno na ovom forumu. a ne
na prepucavanja ni o cemu....koja ne vode, ,ama bas 
nicemu.

srdacan pozdrav, komso

Bosna i Hercegovina
Banja Luka

   Sa vrha Šehitluka 

Sjetimo se i ove pjesme koja pjeva o zelenoj streli.
Tekst: Ismet Bekrić, Muzika: Franjo Petrušić 

S vrha Šehitluka, zidina Kastela
u srce me rani zelena strijela.
Sad kucaju srca žuborom Vrbasa 
i kao kad vjetar aleje talasa.

   Refren: 
   * Nosim te u srcu , čuvam te u duši
   pjevam samo tebi mojoj Banjaluci.
   Ti si radost oka, moja topla luka
   ti si san djetinjstva, moja Banjaluka.

I hiljade kuća može da se sruši
al' ne možeš nikad ti u mojoj duši.
Tu u tom beskraju ti si poput gnijezda
Iz kojeg se vidi i najljepša zvijezda.

   Refren: 
   * Nosim te u srcu , čuvam te u duši
   pjevam samo tebi mojoj Banjaluci.
   Ti si radost oka, moja topla luka
   ti si san djetinjstva, moja Banjaluka.

dragi komsija. Uz najbolju volju i prodiranja do najdubljih
katakombi moga pamcenja, ja se ne mogu nikako prisjetiti
Davora. Postoji samo jedan ali je malo upitno da li si to
ti? Ili je on? Ipak, ne mogu reci da me ne zanima, tako da
bih zapitao dodatne indicije, jer ti mene ocito znas, a ja
tebe ne, pa eto...

Za mene jedan dio teksta je OK, drugi dio teksta
kontradiktoran. U to doba je bilo vazno biti RAJA nikoga
nije interesovala pripadnost religije ime i obredi bilo koje
vrste to vazi samo za raju. Zato ne svhatam tvoju kritiku,
jer se prestavljas kao prava raja, i to neutralna HMM...
Zato smatram da prava raja orginal BL nikad nece na ovom
forumu i bilo kojem drugom raspredati o bilo kojoj religiji
pozitivno ili negativno. Svako takvo pametovanj me iritira,
i sklon sam replici. A sad jedno test pitanje. Da dodobird
kritikuje neku drugu religiju, dali bi za tebe bio
intelegentan itd..idt. Dali bi se slagala sa njegovim stavom
 ????????

         S postovanjem Alfa.

ZA dodobirda 

Put Bosne ponosite

Oluja s sprema ovdje nam mjesta nema,za put se spremaj,

Shakespeare

Sto nas ima masala (Dajra - Amel - Kice) 

www.youtube.com/watch?v=7dXHwWfmuSY&feature=related

p.s.
...NOBELOVA , VUCKO , OSKAR 
SVE JE KOD NAS U SEHARI...

Ovu pjesmu je napisao poznati BiH tekstopisac i pjevac
Armin
Sakovic i kako je rekao da je ovaj tekst napisao iritiran
cinjenicom da nam susjedne/komsijske zemlje sve
uzimaju,prisvajaju kao svoje...
Nakon sto je napisao tekst za ovu pjesmu "Sto nas ima
mashala",Armin Sakovic je cekao 6 mjeseci da bi odabrao
koji
bi pjevaci bili najbolji za ovu pjesmu.Pa se je tako odlucio
da
pjesmu pjevaju Amel Curic i Enver Lugavic - Kice tadasnji
pobjednici "BiH Idol"(takmicenje za izbor najboljeg pjevaca
zabavne muzike),da bi im se kasnije u spotu prikljucila i
Dajra... 

p.s.
kom. za br.14 - za Dodobirda 
pogledao sam ovo turbo lafo pop onanisanje... kakve to veze
ima sa Bosnom, mtrti!...

Mnogima,koji vole BiH,je ova pjesma"Sto nas ima mashala",
veoma draga i u pjesmi su navedeni mnogi
istaknutiji,poznatiji Bosanci svih
religija/vjeroispovjesti,po cemu je BiH uvijek bila
poznata...

Bijelo Dugme - 
Tako Ti Je Mala Moja Kad Ljubi Bosanac 

www.youtube.com/watch?v=kfY72DUNdY0

volim bosnu ali buraz pjesma je za racku. 

sorry

ne znam sta je tu kontradiktorno. ja dodobirda uopste ne
poznajem licno, samo nisam primijetila da on mrzi katolike.
kraj pisma je istorija. normalan covjek ne svrstava ljude po
religiji, vec kako sam rekla po djelima (nedjelima), po
dobroti i drugim ovozemaljskim stvarima. 
istina je da se katolici stalno nalaze ugrozenima u bih, a
ja ne vidim po cemu? svi smo mi jako ugrozeni ovim ratom i
svime sto je taj rat pokvario. to govorim za federaciju i
sarajevo gdje ja zivim, i to ne vazi za rs, jer tamo ne zive
normalni ljudi, cast normalnim izuzecima. zato me svaka
takva primjedba ili konstatacija nervira, jer da su samo
katolici ugrozeni, to jednostavno nije tacno. a da ti pravo
kazem, isto se odnosim i prema normalnoj kritici kad se radi
o bilo kojoj religiji, i jako sam sretna jer nisam optercena
tim podjelama. postujem ljude koji su religiozni ali to
osjecaju kao dio sebe i odnose se prema tome civilizovano, a
ne koriste to za primitivno eksponiranje.a najvise me
nervira nepravda uopste, koju su osjetili svi normalni i
dobronamjerni ljudi ove nase napacene zemlje. drugarski
pozdrav

mogu li i ja tebi postaviti jedno test-pitanje, ali da mi
iskreno odgovoris: od svih naroda u bih, koji je po tvom
misljenju NAJVISE stradao u ovom ratu, samo zato sto su
pripadnici tog naroda imali pogresna imena (ne birana, vec
rodjenjem stecena)? pozdrav, neutralna

Ako vec, onda INTELIGENTAN (sa I)
Pozdrav od ucenika rahmetli/pokojnog Franje Zorica,
nastavnika naseg jezika.

pa velim ti negdje gore na nekom postu da je mozda ipak
doslo do duvara?! ne bih da sam zloslutnica (imam i ja neke
drage ljude u BL) i ti mnogo bolje znas kako to tu sada
dishe... ali nisam optimista, uostalom znas i sam. Sretno.
Urlajte vjetri...! (Kralj Lear)

super snimak - najbolja postava BD ikad!!

RODNI LIST 
BOSNE i HERCEGOVINE
Povelja Bosanskoga Bana Kulina 
       (29.VIII 1189)

www.internet.ba/teachers-club/zip/pict.htm

.....................................................................
LICNA KARTA
BOSNE i HERCEGOVINE

25. novembra 1943 

DAN DRZAVNOSTI REPUBLIKE BOSNE i HERCEGOVINE

(Mrkonjić Grad - Dan ZAVNOBIH-a)
.....................................................................

Treba ovome dodati jos jedan vrlo vazan datum
[ 01.03.1992 ] kad je BOSNA i HERCEGOVINA OBNOVILA
DRZAVNOST

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. 
   
   01.03.1992
   ----------

(29.02.1992 - 01.03.1992 Referendum o nezavisnosti BiH, na
kojem je 64 do 67% od biračkog tijela izašlo na glasanje, a
gotovo 98% je glasalo za nezavisnost.) 

www.bs.wikipedia.org/wiki/Bosna_i_Hercegovina

Dr. Izet Muratspahić 
  
Kako je jedan Šveđanin vidio Bosnu i Hercegovinu prije 100
godina 
  
/Putopis Dr. Augusta Heimera „Genom Bosnien och
Hercegovina“, Jönköping, 1903.  prvi put na jeziku zemlje o
kojoj govori./ 
  
Prije tri godine saznao sam za dosad nepoznat putopis koji
je prije ravnih 100 godina napisao geolog iz Lunda dr.
August Heimer. On je u avgustu i septembru 1903. godine u
sklopu internacionalne geološke ekskurzije koju je
organizirala Austro-Ugarska proputovao kroz BiH od Brčkog do
Jadranskog mora, a svoja zapažanja objavio godinu kasnije u
knjizi pod naslovom 
”Genom Bosnien och Hercegovina” (Kroz Bosnu i Hercegovinu).

Putopis je bio nepoznat i ima samo par primjeraka u
Švedskoj. Budući da mi se knjiga učinila veoma zanimljivom,
pošto predstavlja viđenje naše zemlje okom jednog Šveđanina
prije cijelog vijeka, te da niko u BiH ne zna za nju, preveo
sam je na naš jezik. Izdavačka kuća ”Drina” iz Uppsale
objavila ?? ovu knjigu kao jubilarno izdanje -
100 godina poslije njenog izdanja na švedskom jeziku. 
Mišljenja sam da je interesantno za svakog našeg čovjeka da
pročita ovu knjigu, jer će u njoj naći masu podataka iz prve
ruke: 
kako je Brčko živjelo od šljiva, 
Vareš od željeza, 
kako je u Tuzli zaposlena prva žena- ljekar, 
zašto su se tetovirale katolkinje, 
kako su trapisti razvili Banjaluku, 
lijepu legendu o imenu grada Konjic, 
detaljne opise Sarajevskih ulica, džamija i crkava, 
Mostara sa okolinom, vrela Bune,  
Popova polja, vodopada i katakombi u Jajcu, Ilidže... i tako
dalje, i tako dalje.   
Da bih vam makar djelimično prezentirao o kakvoj se knjizi
radi, citiram po nekoliko rečenica iz uvoda pisca Heimera,
kao i recenzije profesora Adolfa Dahla, jednog od
najpoznatijih švedskih prevodilaca i predavača na upsalskom
Institutu za slavistiku i Midhata Ajanovića Ajana, profesora
filmologije, karikaturiste i pisca. 
  
Iz Uvoda Augusta Heimera(avgusta i septembra 1903.godine):
”Ovo je prezentacija utisaka i zapažanja tokom putovanja –
opis veličanstvene prirode Bosne i Hercegovine s njenim
mnogobrojnim ljepotama, romantičnih gradova s njihovom
izrazitom orijentalnom osobinom, interesantnih, osebujnih
etnografskih odnosa, jedinstvenog kulturnog razvoja tokom
posljednjih 25 godina –, koje je dolje potpisani – jedini
švedski učesnik u ekskurziji – ukratko želio da pokuša
ostaviti. 
	Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu bilo je tako poučno i
interesantno, čemu su doprinijeli na prvom mjestu sposobnost
i revnost koje je naučni vodić ekskurzije Dr Fr. Katzer
cijelo vrijeme razvijao, te velika potpora koju je
ekskurzija dobila od strane vlade i organa vlasti.
Prijateljstvo i pažnja s kojima su strani gosti svuda
primljeni, čak i na mjestima gdje je činjeno samo kratko
zadržavanje, doprinijeli su umnogo da putovanje učine
ugodnim. 
Sigurno je da nije bilo nikoga koji nije s čežnjom napustio
tu lijepu, neobičnu zemlju i narod i vjerovatno su čvrsto
odlučili mnogi da, kao i ovaj pisac još jednom, ako to
vrijeme i prilike dozvole, posjete Bosnu i Hercegovinu.” 
  
Iz recenzije Adolfa Dahla:   
”Inicijativa Izeta Muratspahića da izda prijevod ove knjige
dolazi dakle pravovremeno. Prije stotinu godina je
istraživač Heimer napisao ovu knjigu. Naročito je sadržajno
bogat materijal koji se krije među koricama i koji sadrži
mnogo detalja, zanimljivim ne samo za one koji su upućeni u
historiju. Opis Bosne i Sarajeva koji se ovdje daje nije u
formi površne turističke brošure, nego je viđen geološki
budnim okom. Svaka stranica nudi kako ljude, tako i sredine
i običaje. U jednom trenutku saznajemo kako se pravi džem od
ružice, u drugom kako su kršćani i muslimani odijelili svoje
parcele s tarabama, te u trećem koliko toplote vreli izvor
na Ilidži ispušta.   
	Naravno da ovakvo bogatstvo detalja iziskuje naporan posao
pri prijevodu i to je jedino objašnjenje da ovo djelo nije
već ranije izašlo na jeziku područja o kojem govori. Sada je
Muratspahić s oduševljenjem, znanjem i podrobnošću ostvario
transformaciju iz teškog jednostoljetno starog švedskog
jezika u bosansko jezičko ruho. 
	Heimer je imao sreću da se o njegovom tekstu pobrinuo
literarni poznavalac, kao što je to sreća i za Bosance koji
sada mogu složiti još jedan djelić u svoju identitetsku
slagalicu.” 
  
Iz recenzije Midhata Ajanovića Ajana: 
”Ko zna koliko je dobrih knjiga, povijesnih dokumenata
stradalo na lomači tih "historičara"?  Zbog njih je trebalo
proći cijelo jedno stoljeće da se ova knjiga objavi na
jeziku onih koji su najzainteresiraniji za njen sadržaj. 
   Da bi neku knjigu uopće bilo moguće doživjeti, između
pisca i čitaoca mora postojati određeni hemijski spoj, šav
koji povezuje misli i osjećaje. Sve pukotine koje su
eventualno mogle nastati nepreciznim premošćivanjem pomalo
zastarjelog švedskog i modernog bosanskog jezika, Izet je
ušio poput iskusnog hirurga i omogućio nam da ovu knjigu
čitamo jednostavno i bez napora kao što se zrak udiše. Kao
čovjek koji će ovu knjigu sigurno držati u svojoj vitrini
zahvaljujem Izetu što nas je sve obradovao ovim vrijednim
darom. 
   Nakon knjige 1001 dan Svena Monneslanda, pred nas dakle
stiže još jedna značajna knjiga u kojoj nam ljudi sa
europskog Sjevera govore važne stvari o nama samima.”  
  * * * * * 

www.bihdijaspora.com  (Pisana rijec)

Evo drzim ruku na srcu. Bosnjaci (Muslimani) u BiH imali su
najmanji razlog za raspad juge i expanzije, a najvise
stradali cudno zasto duga prica. Neka ruzna sudbina koja
prati BiH stoljecima to ti je gola istina. Ponavljam ti
opet: ako si raja N E M O J raspredati o bilo kojoj religiji
pozitivno ili negativno, pogotovo braniti Mladena Ruzdija
ili bilo kojeg slicnog - jedno ako te nije uhvatio
Sarajevski sindrom. Malo povjesti: koje velike religije nisu
vrsile asimilaciju manjih naroda ognjem i macem. Ugrozenost
nisam nigdje spominjao. Sto se tice BL ona je za mene odavno
mrtva jer to ne lici na moj grad. Da te pitam, dali bi se
slagala sa Dodobirdovoj kritici da tako pise o
islamu,stavi ruku na srce.

     P.S. Da ti bude jasno sto ja pisem idi na temu , raja
ili smrt carsije, uvodna tema CK (iz mailboxa)

ZA KOM.33 izvini PROFESORE ako sam pogrijesio nisam studirao
maternji jezik ali sad neznam koji je pravi ima ih vise
ha...ha.

        S postovanjem Alfa.

postoji jedan jedini jezik kojim govori velika vecina
stanovnika bivse Yu, od Kupe do Bregalnice, od Djekednjesha
do Palagruze, od Subotice do Tivta... sa nekim malim
otklonima, danas ja ne znam kako se taj jezik zove kod tebe,
kod mene, posto mi je to maternji jezik, a taj se ne moze
mijenjati... zovem ga kolokvijalno srpskohrvatski ili
hrvatskosrpski... ali nemam nikakvih problema sa ljudima
koji taj isti svoj jezik nazivaju Bosanski, Srpski ili
Hrvatski. Ja njih perfektno razumijem, a nadam se i oni
mene... Pa Maretic je jos prije 150 godina etimoloski
dokazao da je to isto...

hvala ti za informaciju i link. knjigu cu obavezno naruciti.
pregledavajuci stranicu naletih na ovaj tekst:

Piše: Mustafa Karaman


Ko to mene gura da ja lićno ko ćojek pojedinac budnem beha
emingracija a neda mi da budnem beha dijaspora


Ja nisam plaho ni neškolovat čojek al jamda nisam ni plaho
školovat već nako mrven ispod od prosjećnog prosjeka al sam
se potrudijo da odpročitam sve kometare od vas školovatih
ljudi, pravijeh itelektualaca našijeh a posebno vaš stav od
doktora Namika Alimajstorovića pravog majstora što mi ga je
na gugletu otvorijo unuk Fahrudin zvati Fare. Aferim
Namik-efendija ejvala ti vala imaš ono dvoje golemo doli da
izvinite svima kolko vas tudi iam. Svaka ćast. 

Kasam ja pročito šta gospodin Namik piše o onom šeširologu
Tunji, pa kad o otom istom što se šatrira po Sarajvu sa onim
slamastim šeširem i onim nosom napuhat i nemere se od njeg
na televizor doć pa šta  prića Bedrudin Gušić pa jope jedan
pošteni Filipović i to nakav dobri Nihad pa bilesi i Kemal
Kurspahić ja samo ko ćojek sejak morem kazat

Vako je bilo.

Otišo ja u bibijoteku taržit kaku knjigu za otome štogoderce
ćitat al nema ništa na bosanski pa  i zamolijo u mene mi
unuka Fahrudina, mi ga zovemo Fare da mi i on sa od
interneteta sa nakog gugula povadi šta je oto dijaspora a
šta je jope emingracija.

Ako bi ja pito presjenicu Senada-hanumu šta sam ja ona bi me
naružila i rekla Mustafa ba kako mereš to i pitat kasi ti
jedan kroz jedan behadijaspora. Ako bi ja naletijo na Tunju
u čaršiji kad odem anamo i njega piti isto on bi reko kadbi
ga ja pito isto šta sam ja ti si Mustafa bolan ne bijo
behaemingrant.

Moj Fare ovdi u Holamdiji studira za oko konpjutera pa zna
svašta i ja ga bijo utušijo i oblado sa pitanjima jerbo i
mene more oto iteresovat stara jamda i ja imam veko star
prije neg šta preselim na ahireta pravo da znam šta sam ja
jerbo mi je šeširđija šubhu svezo da nisam behadijaspora, a
ja neću da bidnem behaemingrant al hajmo demonkratski da se
viđa brate si mi dragi šta sam ja a ne briga se mene za
druge jerbo ja samo o sebi vodim raćuna i drugim se ne paćam
u to šta su oni.

Tako je u menemi moj Fare našo na otomu gugulu vako na
jednom mjestu zapisato fare to izvadijo  a ja oto ništa ne
razumijem, a trebam znat šta sam vako star. 

Ondak mi je Fare našo da je u srbijo osnovato ko biva nako
ministarstvo za odnose sa srbima iz ote njihove dijaspore. I
u Dodiga ima nako ministarstvo za dijasporu, samo kod nas u
sarajvu nema ništa, a sada još otaj Tunjo hoće da mene metne
u emingraciju, a ja znam da je i ustaška i ćetnićka
emingracija bila oni što su nabrali ispred od Tite i
partizana po dunjaluku da hin ne bi pojamljavala udba i
postreljali i ondak su pošlje odmuke podmetali bonb e po
kinima i slali grupe koje su pofatate i poubijate ti mrski
emingranti, a sada ja treba da se odlučivam jesam li
dijaspora il sam emingrant.

Ja imam sedamdesetsedam godina i imo sam u dabravinama kod
breze selo luke okolo petnest godina kaje bijokraj od onog
rata pa znadem dobro šta su emingranti. Emingranti su
četnici i ustaše i morebit oni što su prija od ovog agresije
na BH otišli a mi koji smo išćereti i jedva se spasili od
ćetnika i šokaca škutora koji su naske napadali i mi smo
proćerati i mi zato smo dijaspora i to ti je to. Nejma tudi
filozofiranja. Znaći ja sam beha-dijasporac i ja neću da me
ni Tunjo ni njemu slićni meću anamo đe ja neću da bidnem i
neću da sam behaemingrant.

Onaj koje emingrant i tako se osjeća nek se oti iskupe i
osnuju svoj savez beha-emingranata, a mi beha-dijasporci
imamo svoj u nas nam savez i našu presjenicu Senadu i svak
bome sebi oni sebi mi sebi. Mi se njima ne paćamo oni se
nama ne paćaju i mirna i beha dijaspora i beha emingracija.

Al ja vama kazivam i vi ste školovati ljudi i sramota je da
vas jedan sejak neškolovati sa mejtefom i ćetri osnovne
kojije bijo neposredni poljoprivredni proizvođać u lukama
kod dabravina a sad sam na pemziji ovdi da vam ja kažem da i
mi trebamo imat ja ministarstvo jal nešta tako u sarajvu da
mi kao kažete atrikuliramo oto šta mi hoćemo jerbo mi anamo
šaljemo šest miliardi dolara na godinu da oni da izvinete
mnogi na guzove da izvinite žive pa moremo jamda i mi imat
ministarstvo za beha dijasporu.

Kase budne glasalo koće bit ministar ja ću prvi dignit obe
ruke uglas i kazat jok kakav ministar već hanuma ministarka
i to ako je zamolimo jerbo se Senada već ima zamor
materijala i stalno leta zbog radi nas dijaspora a za
zamjenika od nje gospodina Namika Ali-majstorivića pa kad
njiha dvoje sjedu u sarajvu anamo u ministarstvo neče se
više maznjivat naše pare nako brez veze i bićemo više
poštovati i dobićemo prave iformacije đe moremo mrven
ušteditih para ivestirat a ne da nam maznu oni naši hahari
anamo kako nas globe kad tamo iđemo samo daj za ovo daj za
ono. Kami budnemo imali naše minitarsvo i naše ministre tad
če but naši iteresi zaštititi i lakše čemo vadit sve
dokumente i lićne karte i ostalo.

Zato uprite i ne dajte se kojekakim tunjama i sličnim
haharima da vas smetu sa puta prema osnivanju ministarstva
jerbo se oni nas boje pa nas zbog radi toga proglašavaju
emingracijom.

Doli tunjo, živilo naše buduče ministarstvo na čelu sa našim
ministrom iz dijaspore za nas iz dijaspore a ima nas više od
miliona i pola po dunjaluku.

Aferim Namik-efendija i fala ti đe ćuo i đe ne ćuo što si
demokatski pušćo i mene ćojeka sejaka da i ja svoju kažem.

...ali nemam nikakvih problema sa ljudima
koji taj isti svoj jezik nazivaju Bosanski, Srpski ili
Hrvatski....
Mi Bosanci koji govorimo Bosanski jezik isto tako nemamo
nikakvih problema sa ljudima koji taj isti svoj jezik
nazivaju Hrvatski,Srpski ili Bosanski...
Mi Bosanci znamo sve o nasem Bosanskom jeziku
Ime "bosanski jezik" prvi put se spominje 1300-te godine u
djelu "Skazanie iziavlieno o pismenah" (Historija pisanih
jezika) koju je napisao najpoznatiji vizantijski putopisac,
Konstantin Filozof.
Nakon Berlinskog kongresa 1878. Bosna i Hercegovina je
promijenila "staratelja" i okupirana od strane
Austro-Ugarske. S tim je u Bosnu dosla i zapadna
civilizacija, novi jezik, nova arhitektura, nova kultura.
Bosna i Hercegovina je, kao i u Turskoj, dobila poseban
status unutar Austro-Ugarske - kao treci entitet dvojne
monarhije, a bosanski jezik je ponovo priznat kao sluzbeni.
U to vrijme jezik je prihvatio veliki broj njemackih rijeci
koje se i danas upotrijebljvaju, pored turcizama iz ranijeg
perioda. 

Naziv Bosanski Jezik je zvanicno ukinut internom naredbom
Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine od 4. X. 1907. godine. U
njoj se izricito zahtijeva da se "zemaljski jezik"
(Landessprache) ima svuda sluzbeno nazivati
"srpsko-hrvatskim," odnosno "hrvatsko-srpskim.")

   BOSANSKI JEZIK
(historijske cinjenice, gramatika, razlike)
 
www.geocities.com/famous_bosniaks/bosanski_jezik.html

molim te da mi objasnis sta znaci "sarajevski sindrom", i
drugo, zasto bas spominjes islam? ja sam kosmopolita i to
sto zivim u sarajevu i sto sam te pitala koji je narod
najvise stradao u ovom ratu ne znaci jos dugo da sam ja
muslimanka i da pripadam toj konfesiji (niti bilo kojoj).
hvala

Za kaj se palis decko. Zar ne vidis satiru u mom texstu koja
se odnosi na novokonponovane lingviste u BiH cista glupost.
Izgubio si osjecaj za realnost-stvarno imas neki problem. Sa
tvojom izjavom o maternjem jeziku se 100% slazem i ja tako
govorim.
 P.S De se malo kontroliraj malo si iznerviran a to nije
dobro za herc.

      S  postovanjem  Alfa.

Mater-I-nji ili materinski (ovisno o tome s koje strane Save
stojis!), nikako "maternji".
Ili je bio samo lapsus?
Volimo vas Alfa i Dodo.

Pa velim negdje gore da sam (mozda) progledao, pa se sa
ovakvim stvarima vise ne zezam, jer kada sam oanko lakonski
i nezainteresovano prelazio preko slicnih, manjih i vecih
provokacija, danas vidim da sam grijesio... Pa je neupitno
jesi li ti napravio shalu ili ne, na ovim tackama kao sto je
nas jezik ne bi se trebalo zezati. Ako se mi sa njim
shegachimo, sta li su opet neki drugi spremni sa njim
napraviti ako im se pusti opet. A koliko puta tebi Milo
dijete Alfa treba reci, kririkovati bez ograda i animoziteta
se moze (i mora) samo svoja vjera, svoj jezik, kultura,
pojave i fenomeni... Rushdi je to i napravio, ali i sto tako
i dobro utrzio... pa j sad gledam da nesto slicno napravim
kod Biskupije, velim ima se, moze se... sto me ne bi
dotirali... vidis kako him dizem rejting kod visokog
komesara i u samom shtabu bezbel...

Kod Anica je materinji, a ja govorim i pisem jos uvijek
onako kako me je nekada davno (pokusao) nauciti nastavnik
Anto Shikic... i siguran sam da je maternji... dakle, nije
greska, a da bih sada, pod starost ucio nove korienske i
slicne novojezicke retumbacije i fazone, ne pada mi na
pamet. Pa i Krleza je do kraja zivota pisao odvojeno "ne-cu"
i grdno se svadjao sa korektorima, vrlo tvrdoglavo
odbijajuci savjete i primjedbe gramaticara, koji su u biti
bili u pravu, ali on veli - "ja sam kao dijete u Agramu
naucio tako i gotovo". Obe strane imaju pravo, ali se meni
ipak vise dopada njegova strana... jer Jezik (namjerno
velikim) ne treba mijenjati dekretom, on se mijenja sam, i
problem svih tih gramaticara od Shuleka pa na ovamo je
striktno i veoma strogo odredjivanje pa cak i brisanje
pojedinih rijeci. Rijec postoji i ne smije se brisati... jer
sve je to jezik, nas, vas, njihov, je li tako Alfa,
razbibrigo nasa?!

Zemljo Moja (Bosna i Hercegovina) 

www.youtube.com/watch?v=P9rmoDblcZY

To da se opredjeljujes za kosmopolitu ja podrzavam i
prijatno sam iznenadjen, i zelim ti mnogo srece iako to
danas nije trend na prostorima BiH. Samo jedna dobronamjerna
kritika. Jednog kosmopolitu APSOLUTNO NE INTERESUJE dali je
hinsan: bijel, crn, zut, crven ili bilo koja kombinacija. A
pogotovo da diskutuje na bilo koji nacin o religiji, naciji
pa cak i o ateizmu, jer to su strogo privatne stvari. Nema
problema svaki pocetak je tezak. Nemoj ono meni je svejedno
ALI. Ako zivis u drugom gradu ili drzavi lagano pocinjes da
mislis kao oni i to je normalno. Za sada  ne postoji
kosmopolitski grad u BiH-mozda za vrijeme Tite. Sindrom svi
gradovi u BiH pucaju laznjake (hama bratstvo i jedinstvo)
covjek da zaplace od srece. Sarajevo glavni grad BiH
problemi extra zamotani u celofan- sminka mi Sarajlije
kosmopoliti to ti je taj sindrom. Pogledaj danas strukturu
Sarajeva- nemoj ono sami su otisli niko ih nije
tjerao-jednom vec vidjeno u BL. Gledas li ti BiH tv ama
anarhija u SA. Jedini grad u BiH je OK  kako sam cuo 
Tuzla.
P.S. Izvini ako ima gramatickih gresaka jer me budno prate i
kontrolisu PROFESORI...haha


     S  postovanjem Alfa.

Mislim da je banalno raspravljati s tobom o necemu sto ocito
ne poznajes dovoljno, samo cu ti dati zadnji primjer, koji
ce ti valjda biti dovoljan da razmislis o tome o cemu pises
i pricas, ocito neupuceno: kada se prije tri sedmice desila
tragedija u tramvaju u kojoj je ubijen Denis Mrnjavac, na
protestu ispred Katedrale nisu dosli samo Muslimani ili samo
Katolici Sarajeva, vec su dosli svi gradjani naseg grada
koji zele da zive sigurno i koji zele da nesposobni banditi
odu sa svojih odlicno placenih pozicija jer ne rade nista.
Trebalo je dozivjeti trenutak ( na zalost, zbog uzasne
tragedije)kada se pojavila Denisova mama koja nije
Muslimanka ali je gradjanka Sarajeva, za koju su u tom
trenutku kucala sva nasa srca. A svi smo bili izmijesani. I
solidarni. I to je Sarajevo a ne ono sto ti cujes na "tv".
Tu svake subote u 12 sati ima i Dejana, i Jasmina i
Nada...Ne znam sta vise od ovoga treba Zagrebu i Beogradu da
nas ostave na miru sa svojim odvratnim, dosadnim
nacionalizmom? Zar im nije dosta ove nase muke?
I nemoj mi vise drzati predavanje o vjeri, kosmopolitizmu i
sl. stvarima jer ja zivim u centru zbivanja onoga o cemu ti
pricas neupuceno, pa bi ti i ja mogli zamijeniti uloge. Reci
cu ti i ovo, politika i vjera i nacija su dio moje
svakidasnjice, i htjela ja to ili ne, namece mi se misao o
tome svaki dan kao hrana, zrak i voda. Prema tome,
kosmopolizam ne iskljucuje svakidasnju misao, i ja potpuno i
svaki dan ucestvujem u drustveno-politickom zivotu moje
zemlje. Zato te molim da ne mijesas pojmove i ne dajes mi
vise upute i savjete jer ja sam na izvoru zbivanja. 
I za kraj, za razliku od jednog dijela zemlje koji sanja
svoj vjekovni san ("svi srbi u jednoj drzavi"), mi u
federaciji samo zelimo da zivimo bolje i sretnije, a pricu o
Drzavi BiH (drzavi ravnopravnih naroda) smo odavno
zakljucili, jos davne 1992 referendumom o nezavisnosti. 
Ako zatreba, odbranice se Bosna opet. 
P.S. ocito si potpuno pogresno shvatio moj pseudonim
"neutralna" i to povezao sa krivim stvarima. Kako vidis,
jako sam osvjestena. 
Zao mi je sto sam promijenila ton, ali si poceo "ceprkati"
po necem na sta uopste ne mogu neutralna.

BOSANSKE MEDIJEVALNE TEME

   - MIROSLAV KRLEZA -

www.camo.ch/medijevalne_teme.htm

ZA DODUBIRDa

A etika nija povladjivanje i
kezhenje u charshiji lijevo i desno, vec reci svakome sta
mu
sleduje... ako mu?... A pricati da je onaj grad nekada bio
i
dobar i lijep i prijateljski bez kritickog osvrta... pa

    Ali samo cinjenice a ne nekog stigmatizirati na osnovu
insinuacija,i po nekim svojim malograđanskim mjerilima ćuješ
od nekoga ali taj te krivo informira.Jer me taj povrsno
poznaje. Pa si krivo naveo mjesto mog rođenja itd i uporno
to trusiš ,  Slabo  te ide etika.Ti bi ljude slao na lomaću,
Sad s pravdaš ali tako nevješto i opasno Nikad nisam
zagvarao povratak,niti lamentirao za bivsom drzavom niti
prisutan zal za proslim vremenima,a ni za 'cporativno
brastvo i jedinstvo,JNA nism sluzi zbog kape Sajkace itd ,i
nisam od onih koji kazu da nisu znali ko je koje vjere. Od
prvog dana  tvrdim da je svo zlo ućinila banja luka a ne
Drvar i Glamoć, A prijatelje nikad nisam  birao  po vjeri i
naciji, vjerujem samo u ljudske vrjednosti jedinke.U mom
ponasanju uvjek je bila prisutna licencija morum pa sklon
nestaslucima,Pa ti tvoji izvori su imali strah od moje
pojavnosti, pa kad covjek zazire od nekog svaka pomiso mu je
ruzna>Pa cjeli zivot s trudio(trudoljubljivi) da nebi dobio
dvicu iz lektire da ne razocara mamu i tatu i okolinu, da
pazi skim s druzi. 

Ivica Balic      

Ti se stvarno cudno ponasas. Gdje ja u svom texstu povezujem
u kritici pok. Denisa ili spaljenu bakicu-ja upravo mislim
na bahato ponasanje lokalnih i federalnih politicara. Otkud
tebi da sam ja Srbin i sta ja imam stim (svi srbi u jednoj
drzavi). To sto pises neutralna a nisi koji ti je to stos to
je tvoj problem. Ja sam mnogo sretniji od tebe, za mene
otkad znam za sebe POLITIKA VJERA I NACIJA nikad nisu bile
hrana zrak i voda tesko je buditi se stim. Ja sam ostao
vjeran staroj BL tradiciji. Nemoj mi gurati ono sto nisam
napisao, za to sam nepogodan. Ja sam imao rodjaka u SA ne
mali broj na Marin dvoru mnogi su bili i u BH armiji poslije
rata su svi iselili zasto ne zelim komentarisati. Da se
zamjenimo ni u ludilu. Profesori uvazite mi omaske.

      S  postovanjem  Alfa.

NEKA OPROSTI GOSPODJA EVROPA

   Miroslav Krleza 
Rodjen: 7. jula 1893. u Zagrebu
Umro: 29. decembra 1981. u Zagrebu 
Najplodniji i najsvestraniji knjizevnik u povijesti hrvatske
knjizevnosti, Miroslav Krleza, koji se rodio 7. jula 1893. u
Zagrebu, ostvario je vrhunske domete u svim knjizevnim
vrstama. Iako je gajio bogatu evropsku kulturnu i knjizevnu
bastinu, nije se priklonio nijednom utvrdjenom modelu pa se
ni njegov opus ne moze svrstati ni u jednu stilsku
formaciju.... 


...Postavljajuci izlozbu "Umjetnost na tlu Jugoslavije od
prahistorije do danas", prvo u Parizu kasnije obisla svijet,

Krleza je kao centralnu figu postavio bosanski bogumilski
stecak. 
Na pitanje srpskog lobija zasto ne Bijeli andjeo iz
manastira Mileseco odgovorio je da je freska do nas dosla iz
drugih krajeva i da se njom ti treba da hvale a ne mi. 
Slicno je odgovorio i hrvatskim lobistima da na to mjesto
postavi tragove katolicke kulture na tlu Hrvatske. 
"Bosanki stecak niko nema osim nas" odgovorio je. 

Kasnije je napisao i ovo upravo o bosanskom stecku: 

"Neka oprosti gospodja Evropa, ona nema spomenike kulture.
Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave
spomenike kulture. Neka oprosti gospodja Evropa samo Bosna
ima spomenike. Stecke. 

Sta je stecak? 
Olicenje gorstaka Bosanca! 

Sta radi Bosanac na stecku? 
Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje,
niko nije pronasao stecak na kome Bosanac kleci ili moli. Na
kome je prikazan kao suzanj." 


O srpsko-hrvatskom sukobu Krleza ce napisati i ovo: 
"Sacuvaj me boze srpskoga junastva i hrvatske kulture". 
Mozda je upravo tim svojim uvjerenjima trazio utjehu u Bosni

a Bosna u njemu. 

www.camo.ch/krleza.htm

Stolac (Bosna i Hercegovina)
STEĆAK – SREDNJEVJEKOVNI NADGROBNI SPOMENIK 
ILI MNOGO STARIJI MEGALIT?      
29.02.2008  
Stolac je sjedište više od 130 stećaka na nekoliko lokacija.
Zvanično objašnjenje govori da je ovdje riječ o
srednjevjekovnim nadgrobnim spomenicima.   
Tvrdi se da su stećci nastali kao plod rada bogumila. Naime,
na površini stećaka su uklesani različiti simboli i motivi i
neki od njih se mogu nedvojbeno pripisati srednjevjekovnim
autorima. 

 Riječ je o plitko uklesanim simbolima, likovima, slovima.
Nije jasno da li su nastajali u isto vrijeme kada je i
oblikovan megalit. Na većini kamenih ploča, blokova i
„sanduka“ nije ništa urezano.  
Da li to znači da je originalna namjena ovih blokova bila
nešto drugo? I da nisu nadgrobni spomenici? 

www.piramidasunca.ba/ba/index.php?option=com_content&task=view&id=1643&Itemid=26

Mislim da se uopste ne razumijemo i nema svrhe dalje
diskutovati. 
Ne zelim da se ova divna tema pretvori u dopisivanje izmedju
nas dvoje koji se ni ne poznajemo a jos manje razumijemo,i
lici mi na razgovor dva gluha. Opet si, na zalost, povezao
pogresne stvari (ja ne mislim i nije me briga je si li ti
Srbin ili nisi, i to sto je tvoja familija stanovala na
Marindvoru pa se iselila bas mi nista ne znaci), ali to je
sad vec stvar inteligencije. Zalosno je, medjutim, sto
mnogi, ukljucujuci sad i tebe, misle da bi mi otisli iz BiH
samo kad bi mogli i da bi se jako rado mijenjali sa svima
koji zive na zapadu. To je na zalost, jako pogresno
misljenje. Ne znam zasto ste toliko sigurni, jer moji
prijatelji i ja nikada ne bi Sarajevo zamijenili ni sa
jednim drugim gradom, sve da imamo brda para. Zato jer nam
je tamo lijepo, zato jer onu podnevnu kafu sa rajom ne moze
nista zamijeniti. A zivot cine usponi i padovi, zivot je
uopste borba, a mi se, eto borimo u BiH. U cemu je razlika
izmedju nas? Vi tamo sretni, mi ovdje sa upitnom sudbinom i
hiljadu problema, ali takodje sretni...Zar je tako tesko
povjerovati da i ljudi u BiH mogu biti sretni? 
Bolje ti je, kad vec trosis vrijeme, da napises nesto u
prilog "Bosne, izvora vjecite mladosti". I sad da ja tebi
dam jedan savjet: "spaljena bakica" je jako neukusan i
bezobrazan izraz za spaljenu zenu koja je danima umirala u
najvecim mukama, i nemoj misliti da u tvom frajerskom
izrazavanju ima ista sarmantno. Nisu problem tvoje
gramaticke, vec izrazajno-stilske greske.

Malo mi je nejasno ovo sa "starom bl tradicijom", kako se mi
to koji smo vjerni Banja Luci budimo, i s cim? To sto smo
banjalucani, nismo valjda prazne glave, pa da ne znamo zasto
smo ovdje gdje jesmo? Ako moze alfa da mi objasni sta je
mislio s tim? Pozdrav, Jasmin.
P.S. inace, odlicni tekstovi, pogotovo ovaj zadnji o Krlezi.

Dobro pises ali pravis naivne omaske. Citiram tebe : zelimo
drzavu ravnopravnih naroda itd...itd odlicno kosmopolitski.
Pazi sad:i to sto je tvoja familija iselila iz SA bas mi
nista ne znaci, zar to nisu isto rekli nasi sugradjani kada
smo mi izlazili iz BL. Po cemu se ti razlikujes od njih-tako
se ne gradi prava BiH....NIMALO kosmopolitski. Plus stajes
na stranu osoba koje pametuju o najosjetljivijoj temi za
BiH, i napadas mene koji pokusavam da to zaustavim ne
razumijem. Nebih se iznenadio da ta spreha dolazi iz BL ali
iz SA do je vec ozbiljno. To sto ti nebih izasla iz BiH
postujem ali za druge????????.To sto ti izgleda frajerski za
onu jadnu zenu to je tvoja slobodna izmisljotina. Stari trik
to pokusavas eksponirati zato jer si se zapetljala. Ruzno
sto te nije briga zbog iseljenja mojih mozda ono (svi????? u
ovom gradu). Tesko je voziti slalom na ovom forumu.
  ZA KOM. 44 Sto mi je drago sto nas volite! A tek koliko ja
vas volim IH.....Gramatika mi nije jaca strana pa su moguca:
POGRESKA, GRESKA. OMASKA I ZAJEB ovo zadnje neznam kojoj
gramatici pripada. Ja se unaprijed izvinjam, ali ono po
vasem MATERINJI mi nekako lici glamocki ili manjacki.

        S  postovanjem  Alfa.

halloooo vas dvoje....a da vam komso nesto napise !!?? nako
iskreno...i u glavu !!!! de malo, oladite....

Zao mi je Magda i tebe, i Ljubice i Mirka. Imala si
prekrasnu namjeru, a sve se okrenulo u neukusno
prepucavanje. Nama ni Bog svemoguci ni Allah dobri ne mogu 
pomoci. Citaj te lijepe tekstove za sebe, mnogi nisu
zasluzili da ih s njima dijelis.Lijep pozdrav i ne dozvoli
da ti iskrenu ljubav prema nasoj Bosni bilo ko pokvari.

Vježbanja zaborava

Mira Furlan, 25/02/08

Itinerer ovog mog putovanja zaista je bizaran. Iz Zagreba i
Beograda odlazim u Bosnu. Na putu vadim svoje dokumente
točno šest puta. Sljedeća stanica na mom neobičnom putovanju
je prelijepi Prijedor. Ili, možda, prelepi Predor. Jesmo li
u Bosni? Da, jesmo. Ali i nismo. Na neki način jesmo. A opet
na drugi nismo. Ne možeš ti to shvatiti, kažu mi ljudi. U
gradu nekoliko novih novcatih džamija. Problem je samo što
više nema vjernika. Ali dobro, to su detalji, zašto uvijek
zanovijetaš? Treba – kao što smo već naučili - zaboraviti,
baciti dokumente, uništiti fotografije i zbrisati imena iz
sjećanja. Onda se lakše živi

Zagreb: usred Novog Zagreba – gle čuda! - niknula je
Amerika. Čemu putovati preko oceana kad je Amerika, eto,
došla sama? Eskalatori, elevatori, sve blista i šljašti,
cijene paprene, ljudi po kafićima, ne može se naći slobodno
mjesto. Nitko od okolnih stanara, doduše, ne može izgovoriti
ime novog tržnog centra, ali nema veze, važno je da se
čovjek osjeća kao građanin svijeta. Pa što ako prosječna
penzija pokriva otprilike jednu kavu i jedne cipele u toj
nepreglednoj zgradurini neizgovorljivog imena! Čovjek se
nekako osjeća bolje kad zna da u svakom času može kupiti
Bossovo odijelo i Dieselove tenisice. Važno je imati tu
opciju. Odmah se osjećaš svjetski.

Beograd: usred Novog Beograda – gle čuda! – niknula je
Amerika. Čemu putovati preko oceana kad je Amerika, eto,
došla sama? Eskalatori, elevatori, sve blista i šljašti,
cene paprene, ljudi po kafićima, ne može da se nađe slobodno
mesto. Niko od okolnih stanara, doduše, ne može da izgovori
ime novog tržnog centra, ali nema veze, važno je da se čovek
oseća kao građanin sveta. Pa šta ako prosečna penzija
pokriva otprilike jednu kafu i jedne cipele u toj
nepreglednoj zgradurini neizgovorljivog imena! Čovek se
nekako oseća bolje kad zna da u svakom času može da kupi
Bossovo odelo i Dieselove patike. Važno je da se ima ta
opcija. Odmah se osećaš svetski.

U židovskim rukama

Razlike: Mall u Zagrebu se zove Avenue Mall. Mall u Beogradu
se zove Delta City. Zagrebački mall pripada "nekom američkom
Židovu", kako me spremno informira upućeni građanin Zagreba,
a onaj beogradski lokalnom tajkunu. "Kako znaš da je vlasnik
Židov?", pitam. "A tko drugi?", odgovara sa zavjereničkim
smiješkom informirani građanin. Ah da, naravno, zaboravila
sam, Židovi drže sve. Ako nisi Židov, nemaš šanse, osobito
ne u Americi, a kamoli u Hollywoodu. Tamo baš sve drže
Židovi, uvjerava me, drugom prilikom, jedan informirani
Beograđanin. Ako nisi Židov, mason ili ne radiš za CIA-u,
crno ti se piše. Ma da. Kako je našim ljudima sve jasno. Ne
možeš im prodati muda pod bubrege. Znaju oni dobro kako
stvari stoje. Svaka im čast.

Itinerer ovog mog putovanja zaista je bizaran. Iz Zagreba i
Beograda odlazim u Bosnu. Na putu vadim svoje dokumente
točno šest puta.

Sljedeća stanica na mom neobičnom putovanju je prelijepi
Prijedor. Ili, možda, prelepi Predor. Jesmo li u Bosni? Da,
jesmo. Ali i nismo. Na neki način jesmo. A opet na drugi
nismo. Ne možeš ti to shvatiti, kažu mi ljudi. U gradu
nekoliko novih novcatih džamija. Problem je samo što više
nema vjernika. Ali dobro, to su detalji, zašto uvijek
zanovijetaš? Treba – kao što smo već naučili - zaboraviti,
baciti dokumente, uništiti fotografije i zbrisati imena iz
sjećanja. Onda se lakše živi. Pitam nekoga gdje ima dobar
restoran. "U Omarskoj", odgovara mi on bez krzmanja.
"Odlično se jede u Omarskoj", kaže ljubazno. "A u
Auschwitzu? Kako se tamo jede?", kroz glavu mi prođe
pitanje, ali ga ne postavljam. Jer znam: treba zaboraviti,
baciti dokumente, uništiti fotografije, zbrisati imena iz
sjećanja.

Vladari i velikani

U Prijedoru stanujem u hotelu u ulici Srpskih velikana. U
ulici istog imena u Beogradu je kazalište u kojem sam nekad
igrala. A možda i nisu Srpski velikani, nego Srpski vladari.
Ne mogu se sjetiti, stvari su se zadnjih godina malo
pomiješale, ne samo u mojoj glavi. Uostalom, ovdje kao da i
nema drugih velikana osim upravo i jedino vladara. Tako da
je zapravo svejedno. U šetnji glavnom ulicom primjećujem
štand s ilustriranim kalendarima. Gledam naslovnice: 3 puta
Tito, 2 puta Ceca Veličković, 2 puta Toše, 1 put Che
Guevara. Ništa mi nije jasno. Gdje smo? Na kojem prostoru, u
kojem vremenu?

U bivšem ratnom kupleraju bivšeg muža sadašnje,
gorespomenute gospođe Cece promatram punjenog tigra. Pitam
se kako je taj tigar dospio ovamo, u Prijedor. Bit će da ga
je netko negdje ukrao, prelijepog, divljeg, opasnog, potom
ustrijelio pa ga, punjenog, stavio da mu krasi sobu za
poslovne sastanke. Tako da se zna tko smo. Da ne bi bilo
zabune. Tko je ovdje, na ovim kožnim naslonjačima, sjedio i
o čemu je donosio poslovne odluke? Tko bi ga znao... treba
zaboraviti, baciti dokumente, uništiti fotografije, zbrisati
imena iz sjećanja.

Glavno je da su koncerti lijepe Cece prepuni mladih ljudi
koji znaju sve tekstove njenih pjesama napamet. Nema više
rokenrola, on je zaista umro, negdje početkom devedesetih
godina. Došla je neka druga muzika, muzika uz koju se
pucalo, muzika tako zaglušujuća da se ni najočajniji krici
nisu mogli čuti. S muzikom se lakše zaboravljalo, lakše se
brisalo, lakše se živjelo, lakše se ubijalo.

Kralj novinarstva

U novinama ove republike unutar republike čitam izvještaj o
vlastitom porijeklu i učim podatke koje dosad nisam znala.
Saznajem da moj otac zapravo nije bio moj otac niti moja
majka moja majka. Saznajem pravu istinu o svom "poreklu".
Netko je saznao nešto, a onda oko toga ispleo svoju priču.
Priču koja mu je odgovarala. To što priča nema veze s
istinom je potpuno nevažno. Poluistine, polulaži, tračevi,
sve to utopljeno u ogromnu količinu šljaštećeg kiča. I sve
uz glasnu muziku. Muziku koja prikriva zločin. Muziku koja
premazuje laž. Jesam li u Srbiji? Jesam li u Hrvatskoj?
Jesam li u Bosni? Nije važno, u svim novinama ionako čitam
kolumnu neuništivog kralja nezavisnog novinarstva, Denisa
Kuljiša, hvaljenog zbog svoje hrabrosti u svim novim
državama. Glavno je da prava kvaliteta opstaje. I da
objedinjuje. Čak i bivše neprijatelje. Treba, naime,
zaboraviti, baciti dokumente, uništiti fotografije, zbrisati
imena iz sjećanja. Pa to onda prozvati pomirenjem, oprostom,
novom budućnošću. I bivšim neprijateljima treba milostivo,
kršćanski, dati šansu.

Da, bivši neprijatelji. Sada prijatelji. Sada suradnici,
finansijeri, investitori. Bez obzira na nacionalne ciljeve,
njih spaja želja za sticanjem kapitala. Ide li se, do vraga,
u tu Evropu ili ne ide? Ako se ide, daj da prije toga
pokrademo sve što se može. Na putu od autoputa "Bratstvo i
jedinstvo" do Prijedora vidim potleušice, siromaštvo i
bijedu. A na svakih nekoliko kilometara velebna kućerina i
uz nju privatna benzinska pumpa, izgrađena, pretpostavljam,
u znoju lica svoga, čime drugim doli poštenim radom. Tako
je, eto, završio ovaj rat. Slušam iste priče iz usta bivših
neprijatelja koji su se borili jedni protiv drugih. Sad im
je konačno jasno o čemu se radilo. Sad kad su neke majke
poginule i neka djeca osakaćena. Sad kad je kasno. Ali treba
zaboraviti, baciti dokumente, uništiti fotografije. I, po
mogućnosti, zapjevati. Neku Cecinu.

Tri Slovenca

Na doručku u hotelu Prijedor za susjednim stolom sjede tri
mlada Slovenca. Nakon kratkog međusobnog konsultiranja ("Jel
ti znaš kako se zove?", "Ma čekaj, igrala je u onom filmu…
kako se zove..."), obraćaju mi se ljubazno. "Što snimate?",
pitaju na odličnom bosanskohrvatskosrpskom jeziku. Pitam se
kad su ga naučili, u kojim školama. Očito je da nisu išli u
škole bivše države gdje je taj jezik bio obavezan. Odgovaram
na njihova pitanja o filmu i drugim glumcima. Impresionirani
su. Očito, gledali su mnoge filmove bivše države. Poznavaoci
su YU kinematografije. Pitam ih: "A što vi tu radite?" "Mi
svaki vikend dolazimo ovamo." "Da? Kako to?", čudim se ja.
"Dosta nam je Evrope, dosadno je i skupo. Ovdje je akcija,
ovdje je zajebancija. Svaki vikend idemo u drugi grad."
"Idete baš u Republiku Srpsku?" "I u Srbiju, i tamo je
super", kažu mladići. I onda dodaju: "A vi to snimate ratni
film?" "Pa da, ratni, a zapravo antiratni", kažem ja. "A jel
možemo mi doći jedan dan i ispaliti koji metak?", pitaju
mladi Slovenci, ozarenih lica. Ne znam zašto, ali odjednom
mi nije više do konverzacije s njima. Nekako mi se potrošio
interes, splasnuo mi entuzijazam. Odlazim, poželjevši mladim
Evropljanima dobru zabavu na jeftinom Divljem istoku.

U mjestu Odžak koje se zove i Vukosavlje, tako da putnik
namjernik, da bi pravilno skrenuo s glavne ceste, mora –
nekako - znati da je to jedno te isto mjesto, ja i jedan
mali Marko pokušavamo spasiti napuštenog psa. Svuda nas
progone napušteni psi lutalice, od Beograda do Prijedora.
Marko, koji ima 9 godina i živi u Americi, kaže mi: "Ne bih
mogao živjeti ovdje. Ljudi ne poštuju djecu i životinje. Na
djecu se deru a za životinje se ne brinu." Pod stalnim smo
stresom ja i Marko. Ne možemo više izdržati tu navalu pasa
svuda oko nas. Ne možemo gledati kako, nezaštićeni i
prepušteni sami sebi, psi prelaze cestu, ne možemo ih
gledati kako se stalno izlažu opasnosti od jurećih
automobila koji voze kao da njih nema. Možda smo mi ludi.
Možda se zaista ne treba obazirati.

Zaboravljena krv

Možda se ne treba osvrnuti ni kad neki pas bude pregažen,
kad se prolije krv. I to treba zaboraviti i izbrisati iz
sjećanja. Ali mi, eto, mi kao da nismo dosegli taj stupanj
zrelosti. Mi s ceste uzimamo malog crnog psa koji laje na
svaki prolazeći automobil i baca se pod njega, mi ga nosimo
po gradiću Odžaku (koji Marko zove "Chimney"), mi idemo od
kuće do kuće i pitamo ljude bi li netko uzeo izgubljenog
psa. Sve to na temperaturi od minus 10 stupnjeva C. Konačno
nam u hotelu jedan konobar objasni kako stvari stoje:
"Nećete, gospođo, naći nikoga da uzme tog psa. Ovdje kod nas
neće mješance. Mi uzimamo samo čistokrvne pse. Ja sam dao
neki dan 4000 eura za čistokrvnog rotvailera." "Aha,
razumijem. Samo čistokrvni, dakle", ponavljam, držeći
prestravljenog psa na rukama. Nosimo ga u hotel, stavljamo u
garderobu filmske ekipe, tamo su prema njemu ljubazni, to je
ipak svijet koji nije tako strog po pitanju rasne čistoće.
Pas zahvalno maše repićem i, promrzao i izgladnio, smjesta
zaspe na hrpi kostiju. Nakon dugotrajne potrage nalazimo
nekoga tko će ga uzeti, barem privremeno. Odlazimo spavati,
sretni. Kad se ujutro probudimo, psa više nema. Hotelsko
osoblje ga je izbacilo na cestu. Bio je ipak samo mješanac.

www.feral.hr

hvala ti na ovim iskrenim rijecima. najvise ti hvala zato
sto si meni, a vjerujem i drugima, svojim rijecima pokazala
i dokazala (osjecam da si zena)da, ipak, nije sve uzalud. za
pocetak je dovoljno da bar jedna osoba zbilja cuje. jos se
nije, niti ce, rodio taj koji bi svojim rijecima, ni na
tren, mogao pokvariti moju ljubav prema Bosni. nema te
mrznje koja moze biti jaca od nase ljubavi! jednostavno ne
pridajem vaznost degutantnim komentarima. takvi se od mene
samo odbijaju. i zato cu i dalje nastaviti postirati na ovu
temu. uvijek to radim u nadi da ce neko cuti. njima pisem. i
ti mi potvrdjujes da cuju!

jos jednom hvala, duso draga.

topli pozdrav.

Nije mi bila namjera da se ova tema pretvori u zalosno
prepucavanje, i to se vidi iz mojih tekstova. Izvinjavam se
zbog toga svima koji su morali citati ono sto nije temom, i
oprastam se od gospodina alfe s porukom - pametniji popusta.

 “Fratar i njegova Bosna“ fra Petra Anđelovića  	 

Piše: An. ŠIMIĆ   
02/03/08

Manifest za dijalog

“Mi, fratri, u trenutku kad se trebalo boriti za neovisnost,
pokrenuli smo narod da izađe na referendum i da glasa za
neovisnu i slobodnu BiH. Danas imamo  BiH kakva je, da je.
Mi, fratri, želimo da i ta Bosna bude bogata i da svi u njoj
sretno živimo i to je naš san od koga ne odustajemo. I dalje
pozivamo sve ljude da taj san sanjaju i pokušaju ga
pretvoriti u stvarnost“, kazao je fra Petar Anđelović, na
koncu promocije njegove knjige “Fratar i njegova Bosna“,
koja je bila upriličena u sali Općine Stari Grad u petak
navečer. Za ovu knjigu, provincijal Franjevačke provincije
Bosna srebrena u onom najtežem periodu ne samo za Provinciju
nego i za BiH, nagrađen je od Udruženja izdavača i knjižara
BiH za najboljeg autora u 2007. godini.

Isti u kušnjama

Na promociji fra Petrove knjige, čiji je moderator bio
književnik Željko Ivanković, inače urednik i priređivač
knjige, u izdanju IK Rabic, bili su i ambasadori Njemačke,
Češke,  Hrvatske i Slovačke, kao i načelnik Općine Stari
Grad Mustafa Resić, koji je kazao da   je fra Petar čovjek
koji je ostao isti u različitim kušnjama i svojim životom
živi ideju Bosne.

Fra Petar Jeleč je mladi bosanski franjevac i povjesničar, i
govor o fra Petrovoj knjizi bio je njegov prvi nastup u
gradu. Za njega je knjiga vrlo zahvalan materijal i za
elaboriranje pojedinih aspekata crkveno-političkog života u
BiH, a i šire. Posebno se osvrnuo na dilemu koja se pojavila
kod bosanskih Hrvata i franjevaca u vrijeme posljednje ratne
kataklizme kada je narodu i franjevcima prijetilo ne samo
fizičko nego i duhovno urušavanje: ostati na svojoj zemlji,
voljeti je i osjećati je svojom ili se odazvati suludom zovu
Tuđmanove, Šuškove i Bobanove politike “humanog
preseljenja“:

“Fra Petar Anđelović je iz tih struktura nerijetko bio
optuživan kao netko tko ne shvaća svu mudrost i
dalekosežnost politike Velikog vođe, kao Alijin Hrvat, kao
čovjek koji dostatno ne razumije političke procese na ovim
našim područjima. No pokazalo se da je pravo imao fra Petar
Anđelović, a ne oni koji su mislili da s njima i počinje i
završava povijest hrvatskog naroda i kojeg su svojom 'mudrom
politikom' doveli u situaciju u kojoj se danas nalazi.”

Put Evanđelja

Književnik Ivan Lovrenović primijetio je dva kriterija na
kojima se koherentno temelji fra Petrov sustav vrijednosti:
Bosna i vjera, i jedno i drugo shvaćeno na
bosansko-franjevački način: “A to znači da uvijek
konkretnost ljudskog života ima veću cijenu i važnost od
doktrinarnog argumenta i da nije ludo, nego je mudro
razvijati doživljaje svog svijeta u ljubavi za njegove
razlike, a ne u mržnji na njih i na one od kojih smo
različiti.“  

Prof. dr. Ugo Vlaisavljević kazao je da se radi o knjizi
koja sažima veliko životno iskustvo kao i pet prethodno
objavljenih knjiga i time, ustvari, predstavlja cjelokupno
životno djelo fra Petra Anđelovića.

“Riječ je o knjizi koja je veoma rječita, puna životne
mudrosti i zatekao sam se pred djelom kojem je teško bilo
šta dodati. Možda je, ipak, najvažnije povezivanje
franjevačkog reda sa stvarnošću BiH na jedan izravno
politički način. Anđelović se ne libi govoriti o potrebi
političkog angažmana fratara, ali samo tako da oni ostanu sa
narodom s kojim su oduvijek bili i na svom vlastitom putu -
na onom putu kojim ih vodi Evanđelje“, kazao je
Vlaisavljević. 

Prof. dr. Enver Kazaz smatra da je knjiga “Fratar i njegova
Bosna“ manifest za dijalog u posttraumatiziranom društvu i
da “vraća neophodnu etičku dimenziju u društveni dijalog
svih vrsta“.

za 56, 58 in devetinpedeset.
Ma da, razvalite te labrnje odozdo, iz dubine kafane,
sastalo se drustvo staro...sta da, treba da pisem te new age
neuloze, sve dobro, sve super, nema dalje, stara banjalucka
i stara banjolucka raja... to majka ne radja... dakle, jedan
veliki zaborav, u stvari, sve ovo je bio jedan San Ljetnje
Noci... niko nikoga nije poduhvatio, izbacuio, iselio, ubio,
istukao, silovao, maltretirao... pa zar ste stvarno takvi?
Standard je dobar, snasli smo se, djeca idu u skolu, mali
ima 17 a curica je posla u peti... otplayili smo kucu,
gledamo da kupimo jos jednu... na ferije idemo svake
godine... itd, itd... i dobro je tako i treba tako, ali
otkuda ikome od vas pravo a i sama pomisao da se sve ono
ZABORAVI?! Naravno da sa tim ne treba ustajati i lijegati, i
ne treba, naravno danionocno ponavljati... ali otkuda ti
pravo i tolika moralna mizerija da umirujes ustalasano...
Dobro veli Dervish Sushich... "oni leze i smrde ispod
jorgana i briga hi shto zandari pucaju po hajducima... nama
je dobro, sta nas briga"... Ja, ma koliko bio bezobrzan,
netaktican, uvrijedljiv,  cinican i netolerantan... ako iole
pazljivije citate, usmjereno je samo u tom pravcu, da se ne
zaboravi ono osnovno Popperovsko, da se stvari nazivaju
svojim imenom... jer kad smo jednoumno socialisticki
izgovarali mantru i krstili se (tacnije - zvijezdili se) i
izgovarali masu bedastoca i nebuloza o bratstvu, jedinstvu
itd... kada je naman isplivala, umjesto da svako onom drugom
kaze istinu, jos smo godinama mljeli o braci, jednakosti,
samoupravljanju, pravdi, JNA-armiji itd, itd... pa smo se
otrijeznili tek kada je camac krenuo preko Save... a neki,
koji su u svojoj etici poznati kao sljedbenici shuftovske
ptice nioja... jos uvijek e cheshu ispod masnog jorgana i
cekaju da prodje... samo, mene ta vrsta jutarnje polutivne
stimulacije ne zanima... ja samo hocu da me nikada vise niko
ne uci sta je istina a sta obmana... skola i lekcija je bila
veoma skupocjena, pa eto, ja ne bih vise... dakle, nazovimo
stvari njihovim pravim imenima... a oni koji nece da cuju,
barem u tim Inostranstvima ima ustanova za korekciju mozdane
kore... u pocetku malo zuji u usima, ali se kasnije covjek
navikne...

 
dodobird

stvarno mi nije jasno kako se mislis komunicirati sa drugim
ljudima i ocekivati da tvoje misljenje imalo uzmu u obzir sa
takvim nastupom i rijecnikom? pa ti, covjece, krsis osnovna
pravila uljudnog ponasanja, a hoces da pametujes. ma
smijesan si. 

jesi li ti uopce svijesan sa koliko ponizenja se obracas
sugovornicima ove teme ili samo nekontrolirano izbacujes
toksicnost iz sebe? procitaj ponovo sta si zadnje pisao,
ali, ovaj put, polako ...nastoj  osjetiti to sto citas. znam
da mozes, ako si dozvolis. 

Sheha, stvarno me iznenadjujes? 
zasto dozvoljavas da se na ovakav nacin obraca forumasima?
gdje su sad "makazetine"!??!

valjda nismo vise u tom socijalizmu kojeg dodo uporno samo
kritikuje i mozemo svi reci ono sto mislimo, ali sa duznim
postovanjem prema drugima, ukljucujuci i one koji ne misle
isto.
fakat mi je tesko povjerovati da uopce trebamo govoriti o
ovome. ne bih voljela da nam se "supica" zbog negativne
vibre krene osipati.

Poslednja Bosanska Kraljica
Katarina Kosača Kotromanić
( 1425, Blagaj - 25. oktobar 1478, Rim ).

www.camo.ch/katarina_kosaca_ik.htm


Komšić odao počast Katarini Kosači Kotromanić  
Srijeda, 24.10.2007  
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić po dolasku
u Rim posjetio je Generalnu kuriju franjevačkog reda u Rimu.
Srdačnu dobrodošlicu Komšiću poželjeli su fra Francesko
Bravi, generalni vikar, fra Dagan Ružić i drugi pripadnici
tog reda, koji su izrazili zadovoljstvo posjetom
predsjedavajućeg Komšića. Zahvalili su na prijemu koji je
predsjedavajući nedavno priredio za franjevačke poglavare
koji su iz cijele Evrope došli u Sarajevo. 
Nakon posjete franjevcima, predsjedavajući Komšić je obišao
Crkvu "Bogorodice Milosrdnice", smještene uz Generalnu
kuriju franjevačkog reda, koja se smatra jednom od
najljepših crkava grada Rima. U njoj se nalaze djela Ivana
Meštrovića, jednog od najpoznatijih i najslavnijih hrvatskih
kipara, te jednog od najvećih savremenih svjetskih umjetnika
- mozaici s elementima folklorne tradicije iz Bosne i
Hercegovine i Republike Hrvatske. 
Poslije posjete Crkvi "Bogorodice Milosrdnice",
predsjedavajući je posjetio Crkvu "Santa Maria d’Ara Coeli"
u kojoj je sahranjena posljednja bosanska kraljica Katarina
Kosača Kotromanić. Ovo je prvi put u posljednjih 500 godina
da je jedan šef države BiH obišao grob i odao počast
posljednjoj bosanskoj kraljici. Franjevci koji čuvaju
tradiciju posljednje bosanske kraljice izrazili su iznimno
zadovoljstvo posjetom predsjedavajućeg Komšića koja im, kako
kažu, daje posebnu dimenziju bosanske državnosti od
srednjovjekovne Bosne do danas.
U razgovoru s franjevcima Komšić je kazao da su franjevci
bili i ostali prijatelji BiH. Naglasio je veliki angažman
bosanskih franjevaca koji su mnogo toga uradili i
nastavljaju da rade za našu zemlju. Posebno je istakao
pozitivne aktivnosti i značajan doprinos bosanskih
franjevaca i Katoličke crkve u proteklom ratu u BiH.
Informirao je sagovornike o značaju Temeljnog ugovora izmedu
Vatikana i BiH, kazavši da je riječ o dokumentu koji je u
interesu i Vatikana i BiH. Dodao je da temeljni ugovor
predstavlja primjer na koji način se trebaju rješavati
odnosi i s drugim vjerskim zajednicama, saopćeno je iz
Službe za odnose s javnošću Predsjedništva BiH.

(fena)

 
 

Slobodna Europa
BiH

TRAGOM BOSANSKOG KRALJEVSTVA 

27.02.2008 
Ivan Katavić 

U Sarajevu je promoviran historijsko-kulturni projekat
„Tragom bosanskog kraljevstva“. Ovim projektom u idućih 30
mjeseci obnovit će se 10 srednjovjekovnih građevina u
središnjoj Bosni. Projekat košta pola milijuna maraka, a sve
ima za cilji poboljšati kulturni turizam BiH. 

Obnovom kulturnih spomenika na 10 lokacija u središnjoj
Bosni iz  srednjovjekovnog perioda želi se unaprijediti
kulturni turizam u zemlji te privući strane turiste.
 
Projekat obuhvaća lokacije u Tešnju, Maglaju, Zenici,
Kaknju, Visokom, Varešu, Travniku, Fojnici, Donjem Vakufu i
Jajcu. Inicijator cijele ideje je fondacija Mozaik koja je
od 2000. aktivno uključena u zaštitu kulturnog nasljeđa BiH.
Direktor fondacije Zoran Puljić:
 
«Radi se o tom da od onog što smo već zaboravili, pravimo
konkretnu turističku atrakciju. Cilj nam je da kroz jednu
inovativnu, svježu, posvećenu, novu priču, ponudimo, ne samo
našim turistima koji su ovdje u BiH, đacima, školarcima,
nego svim strancima koji bi eventualno došli u BiH. A
ciljani segment je taj kulturni turizam, koji, ako nigdje
drugo, onda zaista u BiH ima jako puno potencijala.»
 
Realizacija cijele ideje planira se završiti do 2010. Što se
konkretno planira uraditi u tom periodu, menadžer projekta
Samir Sofitć kaže:
 
«Osim samih renoviranja, restauracija srednjevjekovnih
tvrđava i drugih spomenika koji datiraju iz tog perioda,
planirali smo otvaranje info-punktova, suvenirnica, etno
zbirki. Planirali smo obuku osoblja u turizmu, izdavanje
cijelog seta publikacija. Planirali smo i uključivanje
eksperata koji će kreirati taj turizam. Mi želimo, s jedne
strane, pripremiti te lokacije kao turističke destinacije, a
s druge strane, pripremiti lokalne zajednice da na
adekvatan, profesionalan način izvrše prihvat gostiju na
visokom nivou pružanja turističkih usluga.»
 
Planira se utrošiti više od pola milijuna maraka. Najveći
donator je Europska komisija. Ostatak će se financirati iz
vladinih sredstava, te iz općinskih budžeta.
 
Andre Lys, šef operacije u delegaciji Europske komisije u
BiH, kaže da se ovim projektom na naki način želi oživjeti
povijest BiH:
 
«Ja vjerujem da je povijest zaista bitna upravo u izgradnji
budućnosti jedne zemlje. Na ovaj način BiH čini značajan
iskorak u širenju znanja o kulturi i povijesti ove zemlje
onima kojim nisu u bili prilici to znati.»
 
Inicijativa lokalnih zajednica za ovakvim projektom postoji
već duže vrijeme, samo su se čekala sredstva za realzaciju,
kaže Lidija Mičić, direktorica Federalnog zavoda za zaštitu
spomenika:
 
«Sama izrada plana je velika stvar, što je učinila fondacija
Mozaik, a to je da vraća projekat koji će završiti lokalnoj
zajednici na upotrebu. Sam projekat će postati samoodrživ,
kroz turizam, kroz gastronomske restorane itd.»
 
Među 10 gradova u kojima će se realizirati projekat je i
Tešanj. U Tešnju će biti obnovljena Dizdareva kula u starom
gradu, te će se napraviti prostor za pružanje
turističko-ugostiteljskih usluga.
 
Što cijeli projekat znači, ne samo za Tešanj nego i za
ostale gradove, načelnik Adem Huskić kaže:
 
«Najveći značaj jeste što ćemo za dvije godine imati
turističku destinaciju 10 starih gradova, što će biti
ponuđeno svim većim i velikim svjetskim turističkim
agencijama. Po meni to je najveća prednost. A drugo, u
svakoj općini će se obučiti timovi za implementaciju i
izradu projekata. Sa novim projektima moći će se kandidirati
prema fondovima Evropske unije.»
 
Cilj projekta je i podići svijest građana o značaju
kulturnog i povijesnog nasljeđa.

Magda nikakve makazetine,ukidate teme i makezetine su izraz
slabosti,a Dodo je BOSANAc i Patoloski katolik , neznam kako
to ne mozete iz njegovih priloga izcitat.Vi i vase makazetine
u ropotarnicu 

Ivica BALIC

   Himna BiH (tekst)

   Zemljo tisućljetna
   Na vjernost ti se kunem
   Od mora do Save
   Od Drine do Une 

   Jedna si jedina
   Moja domovina
   Jedna si jedina
   Bosna i Hercegovina 

   Bog nek' te sacuva
   Za pokoljenja nova
   Zemljo mojih snova
   Mojih pradjedova 

   Jedna si jedina
   Moja domovina
   Jedna si jedina
   Bosna i Hercegovina 

p.s.
Pitanje je sta u ovom tekstu BiH himne nekome smeta?
Himna koju je napisao Dino Merlin bila je i više nego
odlična i siguran sam da u njoj nema ništa što ne bi mogli
pjevati svi narodi BiH.

Bosanski Bogumili
BOGUMILSKO UCENJE 

Ranije smo istakli da je izmedju XI i XV vijeka Bosna je
bila srediste bogumilskog ucenja koje se rasprostiralo od
Bugarske do juzne Franscuske. Sljedbenici bogumilstva su
dolazili iz Francuske, Italije, Dalmacije, Bugarske i dr. u
Bosnu na vjersko usavrsavanje. O razmjerama i snazi ucenja
govori podatak da se u nekim rimskim dokumentima spominje
postojanje "heretickog pape" u Bosni. Taj i takav odnos
prema vjeri izivotu sirio se, po rijecima svedskog
istoricara Hansa Furuhagena, kao plamen. Ugarski vladari i
njegovo svestenstvo u cijem su sastavu bile i danasnje
hrvatske zemlje, te vladari Srbije (Raske i Zete) vidjeli su
u bogumilstvu veliku opasnost po zvanicnu crkvu i zvanicno
krscanstvo. Sustinu bogumilskih nazora na svijet, istina
izmedju redova citamo u optuznici protiv njih koja se uz
manje izmjene, zavisno od lokalnih prilika i vremena,
ponavlja od 972 godine kad je napisana pa inertno protiv
njihovih potomaka i do dana danasnjeg. U istoriji je ta
optuzba poznata kao besjeda prezvitera Kozme: 

1. Oni tvrde da Bog nije stvorio ni vidljivo nebo ni zemlju
(ne stoji ko je onda stvorio) 

2. Nece da se klanjaju krstu kao orudju smrti. 

3. Ne priznaju da je pricesce tijelo Hristovo vec obicno
brasno (hrana). Smatraju da rijeci koje je Hrist rekao o
svom tijelu treba shvatiti kao alegoriju. 

4. Odbacuju liturgiju koju je osnovao Jovan Zlatousti i
druge obrede. 

5.Grde sve crkvene cinove, tvrdeci da su svestenici -
slijepi feriseji koji zive u lijenosti, episkopi i popovi
vrse sve naopako. 

6. Odbacuju zakon dat Mojsiju i prorocanske knjige; ne
postuju ni Davida ni Avrama ni Danila, cak ni Jovana
Krstitelja te ga zovu "Antihristov preteca".

7. Mnogo ruzno govore o Bogorodici. 

8. Ne klanjaju se ikonama. 

9. Ne zive zivot po Mojsijevom vec po apostolskim zakonima.


10. Sebe nazivaju "nebeskim ziteljima" a ostali svijet
slugama Mamona. 

11. Odbacuju krstenje vodom a sebe nazivaju "kristjanima" i
ako se ne pokrstavaju i ne krste se. 

12. Ne vjeruju da je Hristos cudotvorac i da je bilo koga
iscjelio i nahranio vinom i hranom. Hrisotva hrana je po
njima u 4 jevandjelja i djelima apostolskim. 

13. Mole se mnogo 4 puta po danu i 4 po noci, cak i u
nedjelju poste i rade ne postuju nikakve praznike. 14. Uce
svoje pristalice da ne postuju vlast, kude bogatase.

15. Ispovjedaju se i oprtastaju jedan drugome, to rade i
muskarci i zene." 

U II dijelu besjede date su anateme protiv "jeresi" koje su
uglavnom ponavljane narednih 8 vijekova: "Ko ne vjeruje u
svetu i nevidljivu Trojicu - budi proklet. Ko ne misli da je
sveto pricesce - sveto tijelo i krv Hristova, budi proklet.
Ko ne ljubi sa strahom i ljubavlju ikone Gospoda, Bogorodice
i svih svetaca, budi proklet. Ko ne misli da su crkveni
cinovi ustanovljeni od Gospoda i njegovih apostola, budi
proklet..." 

U anatemama je vidljiv odnos crkve prema onima koji
drugacije misle i koji sumnjaju u njene dogme, koji ne
priznaju njenu vlast. Prokletstvo samo po sebi je najveca
osuda koja se u praksi odnosa prema onima koji su
anatemisani, "prokleti" manifestuje najrazlicitijim
zlocinima poput spaljivanja na lomacama, vjesanjima,
odsjecanjima glava, guljenjem koze sa ziva tijela,
nabijanjem na kolac, cijelim genocidima i progonima. Istina
za volju crkva je uvijek uz prokletstvo kao moralno
ogradjivanje od zlocina slala i upustva o postupanju prema
onima koji su "zavedeni". Ti papiri su imali, na zalost jos
uvjek imaju, vise upotrebnu vrijednost za istoriju nego
stvarnu moc da i zaustave zlocin, zlocin je vec zacet u
samoj anatemi a sitni i anonimni ekzekutori u njima su imali
i imaju pokrice za zlocin koji su cinili ili cine zrtvama
anateme. Za uzvrat, za "bogougodno djelo" borbe protiv
"jeresi" za sebe ili za crkvu su zadrzavali materijalnu
ostavstinu zrtve (kuce, imanja, zene, djecu, stoku i sl.). 

Interesantno je da su i jedni i drugi susjedi (Srbija i
Hrvatska, odnosno Rim i Austrougarska) i protivnici bogumila
pripadali rimskoj crkvi i uvazavali autoritet pape, te su mu
tuzakali bosanske kraljeve, trazeci da preduzme korake u
suzbijanju "nevjernika". Tako 1199 zetski knez Vukan
(stariji sin Stevana Nemanje) pise papi Incentiju III :
"Necemo da vam krijemo, da se u zemlji Bosni razvija hereza
ne malih razmjera i to u toj mjeri da je i sam ban Kulin,
posto je sa svojom zenom i svojom sestrom, udovicom pokojnog
Miroslava humskog, i sa vise svojih srodnika bio zaveden,
preveo u onu erezu vise desetaka hiljada hriscana". 

Sljedece godine (1200) papa od ugarskog kralja Emerika trazi
da intervenise u Bosni. Papa trazi od Emerika "..da progna
bana i heretike ne samo iz Bosne, i pri tome je davao
razrijesenje od grijeha svim onima koji ce u tome
ucestvovati." 

Ovakav papin poziv na krstaski rat je unaprijed oprost za
pocinjene grijehe i blagoslov zlocinu koji je trebalo
pociniti. Tako su korist imali i crkva i kraljevi koji su ga
sprovodili. Crkva siri vlast i uticaj pod okriljem vjere a
kraljevi osvajaju prostor i pljackaju narod uz pomoc tog
okrilja. Procjenjujuci situaciju teskom sa neizvjesnim
ishodom, ban Kulin pise papi da su klevete netacne a da su
mimoilazenja u vjeri posljedica nedovoljnog poznavanja
zvanicnog ucenja crkve. Ban poziva papu da posalje legate da
se uvjere u samoj Bosni o tom ucenju. 

U aprilu 1203 papin legat Ivan de Cesamaris na Bilinom polju
u Zenici pokrstava bana Kulina, svu vlastelu i oko deset
hiljada Bosnjaka bogumila. Papin izaslanik se vratio masuci
papirom javnog odricanja (abjuracija) a ban Kulin je tako
izbjegao novi krstaski pohod na Bosnu za narednih 32 godine.
Medjutim Bosnjaci su ostali Bosnjaci. Papin legat nije
presao ni Vranduk planinu a narod, bosansko plemstvo i ban
Kulin su nastavili po starom bosanskom nacinu zivota. I
dolazak franjevaca u Bosnu 1235 god. se direktno vezuje sa
nastojanjem "zatiranja" pateranskog "krivovjerja".
"Iskljucivo njima" je 1327. godine papa povjerio pravo
inkvizicije u Bosni. Bosnjaci su shvatili da krstaski ratovi
nemaju za cilj njihovo privoljavanje da mijenjaju ucenje ili
vjeru vec otimanje njihove zemlje Bosne, stoga otpor ovom
krstaskom ratu kao i svim kasnijim je bio samo test odbrane
i drzave i prava da opstanu svoji na svojemu. 

Bosna je sve do kraja XIV i pocetka XV vijeka bila najjaca
balkanska drzava a bogumilstvo je za katolicku i pravoslavnu
crkvu bilo veca opasnost od dolaska Turske carevine koji je
bio neizbjezan. O velicini Bosanske drzave tog vremena
govori i podatak da je 1376 godine Polimlje potpalo pod
Bosnu a da se biskup (grcko-pravoslavni) dabro-bosanski
nalazio u Milesevu (Prijepolje) gdje je i ostao sve do pada
bosanske drzave. 

Josip Vrbic u knjizi: "Pregled historije BiH do turskih
vremena" pise da do turskih osvajanja u Bosni uopste nije
bilo pravoslavlja, koje je tek doslo sa turskim osvajanjem,
koji su pravoslavce naseljavali u pogranicne dijelove Bosne
(tzv. vojna kraina) zbog ratova s katolicki orjentiranom
Hrvatskom i Ugarskom, te zbog politike papinog Rima koja
Turcima nije bila naklonjena. Vrbic takodje kaze: "..pod
izlikom borbe protiv heretika najlakse su se nistili
politicki sistemi i drustveni protivnici, a njihova dobra
grabila i prisvajala ", da bi malo zatim i istakao stvarne
razloge napada na Bosnu tada: "Bosna se bila pocela naglo
ekonomski razvijati: otvarani su rudnici srebra, bakra,
olova, kao i drugih plemenitih i korisnih metala;
izgradjivani putevi, razvijalo stocarstvo i obrt svake
vrste." 

Klajic, govoreci o stanju u Bosni pred pocetak turskog
osvajanja: navodi da su mnogobrojni paterani morali ostaviti
svoju domovinu i traziti zastitu u turskim pokrainama ali i
da je mnoga vlastela, koja je silom morala prigrliti rimsku
vjeru, da bi sacuvala plemstvo, zapravo potajno saradjivala
sa Turcima. Razoblicavajuci ciljeve silnih krizarskih ratova
na "hereticku" Bosnu u 12. i 13. stoljecu Vrbic istice da je
pripadanje ili ne pripadanje drugoj vjeri "bilo samo ispirka
za osvajanjem bosanskog teritorija." "I od tada" nastavlja
on, "na zalost, u Bosna vise ne miruje ta krvava borba
susjeda za bosanska podrucja koja dobiva svoj konacni epilog
ovih nasih dana." Nimalo se bolje nije ponasala ni Bizantska
crkva, sto govori zakonik srpskog cara Dusana u kom su
predvidjene neljudske i morbidne kazne za heretike ali i za
krscane zapadnog obreda: "da se zeze po obrazu i da se
prozeze i kotli ga ima tajiti, i ta da se zeze". 

Medjutim ni takav odnos prema bogumilstvu od strane
pravoslavne crkve ne smeta istoriji svojatanja i kradje
tudje tradicije, posebnodti i kulture tako da srpska verzija
bogumilstva (Petrovic, Glusac) tvrdi da su oni zapravo bili
pripadnici pravoslavlja. Uzroke ovakvog odnosa pravoslavlja
spram bogumila ali i prema pripadnicima drugih i drugacijih
duhovnih pogleda od njenih R. Cerimagic vidi u ruskoj crkvi
koja je jedna od najortodoksnijih i najkonzervativnijih
institucija u duhovnom svijetu uopste. "Ona je bila oslonac
u ratovima koje je vodio Petar Veliki ali ga je anatemisala
i proklela onog trena kad je pokusao reforme crkve i
ograniciti njenu vlast na zemlji."Sotona, sotona.. vristalo
je na hiljade kaludjera dok se spaljivalo u znak protesta.
"Svaki njegov reformski potez proglasavan je vrhunskim
svetogrdjem, bilo da je ustrojavao vojsku, mijenjao nacin
odijevanja, uredjivao seljacki grunt ili gradio brodove". Za
rusku crkvu danas krstaski ratovi jos traju, tvrdi
Cerimagic, jer Aleksej ne obilazi pravoslavnu Makedoniju ili
Grcku ali zato ide na Pale, Knin i Beograd a Sinod Srpske
pravoslavne crkve je danas stab vojnog osvajanja novih
prostora u Bosni tvrdi on dalje. 

Gdje traze opravdanje pred savjescu i (njihovim) Bogom za
pocinjene zlocine u Bosni danas, govori jedan od znacajnih
predstavnika srpske pravoslavne crkve, episkop
zahumsko-hercegovacki Atanasije koji 1994. god. pise
Vucurovicu o neprihvatljivosti djelovanja drugih vjerskih
organizacija osim pravoslavnih na "srpskim prostorima" sto
uporedjuje sa: "...zlom bogumilskim koje je Stefan Nemanja
progonio sa srpskih prostora kao gubu". 

Izvini sto ti nisam odgovorio, jer bilo je gusto. Stara BL
tradicija!  U jednom, ne tako davnom vremenu, bilo nam je
isto ime, prezime, vjera, nacija. Istu smo mjuzu slusali i
djuskali, cugali dokazivali muskost ko pjetlici i lagali
uglavnom kako smo hapali BL trebice najljepse u BiH i sire
(za cure nije laz). Mozda je to nostalgija, a mozda i nije
ali vjeruj mi to je bio pravi zivot. Ali, na zalost, bilo je
i onih koji su drukcije mislili i za to je to tako sada. E
za te sam mislio kako tesko svako jutro se  buditi sa tim
glupostima u glavi. Ali prezivjece BL i BiH i njih, bilo je
i gorih. Procitaj ponovo kom.52

           S postovanjem Alfa

Mali Princ: "Od Sarajeva do Banjaluke"

www.youtube.com/watch?v=mKggUM-FHsc

E, vidis dragi moj Alfa, ja mislim da je Banja Luka umrla...
i da nije prezivjela, i da nece vise nikada zivjeti... a ovo
ovdje sto se okuplja, su vec stari i umorni ostaci
nekadasnjih minulih vremena... Ne moze se ocuvati grad ako
se on virtualno nalazi na svim mogucim meridijanima, osim na
onom stvarnom. Tuzno.

Bravo! Jasno, kratko i tacno!  i mislim da "alfa"  ( ali ne
samo on) inace jako povrsno gleda stvari. Jeste tuzno i sto
starimo bice jos tuznije. Sad Banja Luku vole neki drugi
ljudi, a mi na nasim meridijanima, i to doduse kako ko,
sanjamo svoje nedosanjane snove....

25.novembar, Dan državnosti 
LICNA KARTA
BOSNE i HERCEGOVINE

25. novembra 1943 

DAN DRZAVNOSTI REPUBLIKE BOSNE i HERCEGOVINE

(BiH,Mrkonjić Grad - Dan ZAVNOBIH-a)
"BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, 
 već i srpska i muslimanska i hrvatska"

SUBNOR BiH.
25. 11. 2007.

"U BiH ne može postojati sluga i gospodar jer je ona zemlja
svih njenih građana. Nažalost, u ovoj zemlji ne obilježavaju
svi ovaj datum i to nije dobra slika BiH u svijetu", kazao
je Silajdžić.

Jure Galić, predsjednik SUBNOR-a BiH, rekao je da će svima
biti bolje ako svi narodi u BiH što prije shvate da je BiH
njihova jedina domovina.
"BiH je zajednička država svih njenih naroda i to trebaju
svi shvatiti. Ja sam Hrvat, ali nisam iz Hrvatske nego iz
Bosne i zato treba da poštujem zemlju u kojoj sam rođen. BiH
je sada u političkoj krizi, ali ona je prebrodila i veće
krize. Ne smijemo podići ruke od Bosne i moramo se boriti za
nju", istakao je Galić.

Profesor Sarajevskog univerziteta Zdravko Grebo kazao je da
je žalosno što se Dan državnosti BiH obilježava samo u
Sarajevu.
"Neki političari u BiH ne obilježavaju ovaj bitan datum i ja
bih to nazvao političkom i ljudskom nepristojnošću. Što
prije shvatimo da je BiH zajednička država, biće nam svima
bolje", rekao je Grebo.

Prije 64 godine, 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu
na zasjedanju ZAVNOBiH-a donesena je odluka da je BiH
samostalna federalna jedinica u okviru Federativne Narodne
Republike Jugoslavije.

Povodom Dana državnosti BiH članovi SUBNOR-a BiH danas će
posjetiti Mrkonjić Grad gdje će ispred Doma ZAVNOBIH-a
položiti cvijeće i prisjetiti se ovog historijskog
događaja.

(nezavisne.com)

BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i
srpska i muslimanska i hrvatska, te je takvom i trebamo
doživljavati, riječi su koje su jučer često mogle čuti u
Mrkonjić-Gradu. A najveća želja svih prisutnih je bila da se
naredne godine 25. novembar obilježava u cijeloj BiH.

Ibrahim Mulaomerovic

KAD MAZLUMI BIRAJU

Još uvijek mi nije jasno kojim to ja jezikom govorim i
pišem. Nekada, davno učili su nas da je o «srpsko- hrvatski,
odnosno, hrvatsko-srpski» i lijepo smo se sporazumijevali,
potom smo, kao što budalama i priliči, odjednom otkrili
svoje identitete (kao da do tada nismo znali za njih) pa se
lijepo ispodjeljivali, a u tim podjelama jezik je, Bogu
hvala, zauzimao visoko mjesto.
Nama, mislim na one što ostadoše ludi i zbunjeni, grah je
pao na tegobu, pa se sad snalazimo kako znamo i umijemo. Pa
ja umjesto «hleb» kažem «kruh», a umjesto «kolovoz» kažem
«august», a nikako ne znam ni kako bih mogao drugačije reći
za «talasanje valova» jer jedni kažu «talas» a oni drugi
«val», što reče jedan pjesnik.
Za bosanski jezik Srbi kažu da je to srpski jezik sa malo
dodatih turcizama, a ja se onda, šta bih drugo, pitam, kakav
je to sad pa srpski jezik kad u zvaničnom srpskom književnom
jeziku čvrsto stoji preko  800 (i slovima: osam stotina) –
turskih riječi. Dobro,  Hrvati imaju  zanemarljivo malo
takvih riječi, ali recite pošteno koji bi to Turčin za
helikopter rekao da je  -  zrakomlat. Uostalom taj isti
Turčin ima i dvostruko opravdanje glede Hrvata; niti su ih
trali pet stotina godina kao Srbe, niti je  i bilo
helikoptera u doba Mehmed Paše Sokolovića koji je bio
Srbin.

A jezik je čudo božije, možeš ga dijeliti, možeš ga
svojatati,  -  džaba ti je, niko mu ništa ne može, on je
samo svoj, a do tebe je hoćeš li uživati u njemu ili se
patiti s njim.
Ja, eto, imam nekih manjih problema ovdje u Austriji jer mi
dođe poteže da Austrijancima objasnim neke naše riječi kao
što su, recimo,  -  ćejf i merak., pa ja to nešto opisno
njima objašnjavam, ali, vidim,  -  ne kontaju. A takvih
naših riječi koliko hoćeš.

Znate li, na primjer, šta znači riječ MAZLUM? Oni nešto
stariji mogli bi se i sjetiti, ali za mlađi naraštaj nisam
siguran.
Oficijelno (na turskom  -  zvanično) ta riječ mazlum znači
«siroče», ali među rajom, da ne kažem narodom, ta riječ
označava čovjeka kome ne nedostaju samo roditelji, nego  mu
u glavi mnogo toga nedostaje.
To je ono  -  ispričaš mu dobar vic, a on te gleda, gleda,
gleda, pa se poslije nekog vremena nasmije. Ako se ikako i
nasmije i skonta.

Bila je  tako nekad davno, u jednom zabitom selu
sjeveroistočne Hercegovine jedna familija koja se zvala
Mazlumi. Što li baš tako, ne znam, ali pretpostavljam da je
bilo s nekim valjanim razlogom.
Kako ne bi vječno bili predmetom šprdnje, Mazlumi su u
jednoj od generacija promijenili prezime u Nikolić, što je
ostalo  do dana današnjeg potomcima od kojih su neki trbuhom
za kruhom stigli čak do Beograda.
 
Što li mi to sad padoše na pamet Nikolići? Vjerovatno zbog
najnovije rentgenske slike Srbije, što znači da smo sad,
definitivno, u stanju da vidimo manje fizičko, a više
mentalno stanje naših komšija, jer kad gledaš snimke te
vrste, onda se šminka ne vidi. Izbori su najbolji rentgen,
tada se vidi samo ono što jest u stvari. A ono što jest, i
što je u stvari, je to da su polovina Srbijanaca ( i
Srbijanki)- glasali za četničku ideologiju koja je oličena
(kad već Šešelj sjedi u Hagu) u nekom ko je slučajno Nikolić
i koji slučajno vodi porijeklo iz jednog sela sjeveroistočne
Hercegovine.

Ne tvrdim ja sad da su svi Srbi mazlumi zato što ih je
zastrašujući procenat glasao za jednog Nikolića kome se na
predizbornom mitingu pjeva :»Spremte se, spremte, četnici!»,
pola ih je glasalo protiv budalaština, ali svejedno,  vezano
za izbore, ja  Srbijance ne mogu da razumijem.
Za svoje vođe uporno biraju Srbe a ne Srbijance. One što ih
sami zovu dođošima. Evo činjenica.
Da sad ne spominjem blagopočivšeg Slobu koji je bio
Crnogorac  porijeklom,  -  predsjednik države što se Srbija
zove, Boris  oca Ljube Tadić je rođeni  -  Sarajlija.
Predsjednik vlade te iste države Voja Koštunica isto ima
veze sa Sarajevom jer je u ratu iz kalašnjikova pucao po tom
gradu, ali je porijeklom iz sjeveroistočne Hercegovine u
kojoj je jako popularna riječ «mazlum»
Jedan od reprezentativnijih uzoraka srbijanske mentalne
omaške vojvoda Šešelj, koji da nije u Hagu bio bi u 
neizvjesnoj trci za predsjednika te iste Srbije, je, kao i
zvanični predsjednik Srbije  -  Sarajlija.
Svojevremeno je i Vuk Drašković s neviđenom lakoćom pobirao
srbijanske (a naročito četničke) glasove, a i on je, jasno,
Hercegovac.
Svojevremeni ne samo učesnik, nego i pobjednik na
srbijanskim izborima bio je i Zoran Džindžić koji nije iz
Hercegovine, ali je iz Bosne, one sjeverne što se Posavina
zove. On je jedini iz  ove galerije likova za koga bih i ja
glasao kada bih imao pravo na to, ali zbog toga i jest
ubijen.

E, pa, zbog toga Srbiji i jest tako kako je, jer veći
četnici ispadoše neki Bosanci i neki Hercegovci od bilo koga
iz Šumadije.

Pitam se nešto, što to Srbijanci ne izaberu nekog svog koji
nije iskompleksiran svojim porijeklom, ko je okrenut
naprijed a ne unazad Možda će me neko upitati:»A koga bi to
ti izabrao da vodi Srbe, kad se već praviš pametan?»
Ne pravim se ja pametan (znam, za razliku od mnogih, svoje
mogućnosti), ja samo gledam

Da sam u toj  poziciji, da se mene pita (a ne pita), odmah ,
ovog časa, ne samo Srbima, nego  i meni samome, za
doživotnog predsjednika, sa neograničenom vlašću, izabrao
bih Bogdana Bogdanovića, predratnog gradonačelnika Beograda,
Srbina kome srpstvo nije zanimanje, čovjeka od koga ja i dan
danas učim dosta toga. Ali taj moj uzor, Profesor, na
nesreću (ili, ipak, na sreću) ne živi u Beogradu, nije ni na
jednoj izbornoj listi, evo ga u Beču, dovoljno odmaknut od
onih koji u ruci radije drže kalašnjikov nego  pero ili
tastaturu kompjutera.

Jeste, ali postavlja se jedno drugo, izgleda, bolnije
pitanje.
Pa šta da se uvaženi profesor Bogdanović i vrati u Beograd i
stavi svoje ime na neku kandidatsku listu. Šta bi bilo?
Nepotrebno pitanje. Ne bi dobio ni onih 5 % glasova koje je
dobio Čeda Jovanović koji je jedini zdrav među svim
predsjedničkim kandidatima na nedavnim izborima u Srbiji.

Na kraju, nije mi više problem ni jedan kandidat na
izborima, jer od svakog od njih i očekujem da u kampanji
obećava baš sve ( što neće i ispuniti) ne bi li osvojili
vlast i realizirali svoje  osobne ideje (a i podebljali
bankovni račun), problem su mi  -  birači.
Ona siva, nevidljiva biračka masa koja nije u stanju da
prepozna laž, koja se olako ošamuti mitologijom, nekom
svojom religijom, nekim samo svojim identitetom, masa kojom
mangupi jako lagano manipuliraju. A samo mangupi i barabe
manipuliraju masom. Poštenima i pametnima to ne dozvoljava
njihova etika, zbog toga i nemaju šansu na izborima.
Ovi rezultati izbora u Srbiji koji govore da je Nikolić
gubitnik mogli bi one naivne navesti da  i Nikolić spada u
ovu drugu grupu političara (kao što je Bogdan Bogdanović),
ali podatak da je izbore izgubio za samo stotinjak hiljada
glasova  navodi na sumnju u to ko je stvarni pobjednik i
čije su ideje moćnije.
Zato je , možda, bolje da Profesor ostane u Beču gdje će u
čestim susretima sa eminentnim osobama civiliziranog dijela
Zapada imati šansu da pokaže onu bolju stranu Srbije, što,
Bogu hvala, i čini, ne volim ga samo ja, vole ga i
Austrijanci.

Eh, kad bi me sad neki srpski rodoljub priupitao što sam se
to ja navadio na Srbe, što ih opet ugrožavam, i što se malo
ne okrenem «svojima», morao bih mu sasvim iskreno odgovoriti
da već neko vrijeme ne razmišljam o  «svojima» iz jednog
jedinog razloga  -  strah me je.
Strah me je, jer ako počnem da čačkam po Bosni, a bogami i
po Hercegovini, uhvatiće me  -  očaj. Jer, ništa tu nije
bolje nego u Srbiji.
I tu mazlumi uporno biraju svako svoje guzonje koji ih
hrabro vode u bolju prošlost i siromaštvo, kako materijalno,
tako i duhovno.
Recept je isti, mangupi i barabe kolo vode, a bosanski
bogdanovići nemaju šanse.
Onomad je Zdravko Grebo (koga bih ja pod hitno izabrao za
predsjednika svih predsjednika u BiH, naravno, sa
neograničenom ovlašću) zaplivao u neke izborne vode i  - 
potonuo. Ona siva mazlumska izborna masa nije sebe
prepoznala u jednom pametnom i poštenom čovjeku, i zato joj
je sad tako kako joj je, kao i Srbima, najjača naučna i
znanstvena disciplina  -  istraživački radovi po
kontejnerima.

Upravo zbog toga mi neki dan bi žao Danisa Tanovića.Pametan,
pošten, mlad, vratio se sa Zapada u svoju Bosnu, pa kad je
vidio sve lopovluke, odlučio da se bori i najavio osnivanje
nove stranke.
Divno, bar tračak nade, ali ne znam da li je svjestan da ga
iza prvog ćoška sačekuju mazlumi. Po mojoj skromnoj procjeni
ako bude duplo uspješniji nego Čeda Jovanović u Srbiji, to
je opet samo tužnih 10 % glasova.
A kako ja, po svom običaju u svaku tugu moram ubaciti bar
zrnce optimizma, dođem do zaključka da je Srbima ipak gore,
oni uporno biraju došljake, a Bosanci i Hercegovci biraju
svoje rođene, pa kad te handri tvoj rođeni, nekako ti dođe
kao lakše.

http://www.cyberbulevar.com/kolumna/

UKRATKO O HISTORIJI BOSNE:
(Pri kreiranju "Historije BiH" koristene knjige ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i sporta BiH.) 

   HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE
Prvi stanovnici BiH o kojima znamo bili su ILIRI. To je
prastari narod indoevropskog porijekla cije je prisustvo na
prostorima BiH potvrdeno jos u 2.mileniju st.e. Oni su
naseljavali skoro sav Balkanski poluotok. Vodeca
bosanskohercegovacka ilirska plemena bili su Japodi,
Dalmati, Dezitijati, Dicioni, Mezeji, Daorsi i dr. 

O njima su pisali grcki i rimski pisci, koji u svojim
natpisima ne propustaju priliku da istaknu njihovu
borbenost. Rimsko prisustvo na ovim prostorima imalo je
veliki utjecaj na zivot ilirskih starosjedilaca. 

Taj uticaj nije se odrazio na vjerske tradicije Ilira. Od
4.vijeka barbarska (divlja) plemena su pocela ugrozavati
granice Rimskog Carstva.Mada su tokom 5. i 6. vijeka kroz
nasu zemlju prosle nebrojene horde koje su iza sebe
ostavljale pustos, katastrofa je uslijedila krajem 6. i
pocetkom 7. vijeka kada su se pojavili Avari i Sloveni.
Godine 602. presli su Savu i upali na teritoriju nase
zemlje. 

Prve vijesti o Bosni poticu iz 10.vijeka.Nalazimo ih u djelu
bizantskog pisca Konstantina Porfirogeneta "DE ADMINISTRANDO
IMPERIO" (Upravljanje drzavom) u kojem se navodi "Horion
Bosna" 

Naziv Bosna je predslovenskog tj.ilirskog porijekla.
Rimljani su ilirski naziv prilagodili svom izgovoru pa je
nastao pojam Bosna. Taj naziv je u ranom srednjem vijeku
prilagoden slovenskom izgovoru, pa je tako nastao naziv
Bosna. Podrucje danasnje Hercegovine u srednjem vijeku se
nazivalo Hum (ponekad i Zahumlje). Naziv Hercegovina poceo
se upotrebljavati tek od dolaska Turaka. 

Po nazivu zemlje (Bosna) dobili su naziv i njeni stanovnici.
Za njih se u srednjem vijeku iskljucivo upotrebljavalo ime
BOSNJANI.Sa dosta sigurnosti moze se reci da je do stvaranja
Bosanske drzave doslo tokom 9. vijeka. Zbog pomanjkanja
izvorne grade ne zna se mnogo o prvim bosanskim vladarima.
Dokumenti dugo ne navode njihova imena, samo se kaze "Ban
Bosanski". Prvi put se 1084.godine za jednog od njih kaze da
se zove Stjepan. Od brojnih banova koje je Bosna imala tokom
nekoliko stoljeca, najpoznatiji je bio ban Kulin koji je
vladao od 1180 do 1204.godine. 

U njegovo doba Bosna je dozivjela veliki razvoj, vladala je
sigurnost i pravo blagostanje.U srednjovjekovnoj Bosni bile
su prisutne 3 vjere: 

*bogumilska 

*katolicka 

*pravoslavna 

Vecina stanovnistva je slijedila bogumilsku vjeru. Iako joj
je osnova bila krscanska, zvanicna crkva (katolicka i
pravoslavna) proglasile su je krivom vjerom (herezom). Ova
vjera se u dokumentima naziva patarenskom, manihejskom i sl,
dok je domaci dokumenti u organizacionom smislu nazivaju
"Crkva bosanska". Njeni pripadnici su samo sebe nazivali
"dobri krscani". Danas se ta vjera u nasem narodu naziva
bogumilska, a njeni pripadnici bogumili. 

Srednjevjekovna bosanska drzava bila je uredena na nacin
kako su bile uredene sve onovremenske evropske drzave. Na
celu se nalazio vladar koji je u ranijem razdoblju nosio
naziv Bana, a potom kralja. Svi su poticali iz domace
vladarske porodice Kortomanica, koji su potekli iz srednje
Bosne. Kada je 1463.godine sultan Mehmed II ef.Fatih krenuo
na Bosnu nije joj bilo spasa. Kralj Stjepan Tomasevic
(1461-1463) groznicavo je trazio od evropskih saveznika
ranije obecanu pomoc, ali su ga svi odreda iznevjerili. Na
narod se nije mogao osloniti jer vjerski progoni koje je on
preduzimao protiv domaceg stanovnistva ostavili su dubokog
traga.Dolazi do masovnog prelaza bogumila na Islam,iako se
to odvijalo bez prisile. Razlog tome je sto su bogumili bili
stoljecima proganjani od evropske inkvizicije i krizarskih
vojski kao i mnogi zajednicki elementi koji su bili prisutni
u bogumilstvu i Islamu (polumjesec i zvijezda, post,
odbojnost prema kipovima i ikonama itd. Turci su vec u
vrijeme osvajanja Bosne (1463.godine) ispoljili veliku
vjersku toleranciju. To je bilo u uskoj vezi sa osnovnim
nacelima Kur'ana po kojem je nedopustivo nekom silom
nametnuti vjerska ubjedenja.Zahvaljuci toleranciji u Bosni
se i nadalje nastavio suzivot pripadnika razlicitih vjerskih
zajednica. Dok nisu iscezli bogumili i nakon dolaska jevreja
na ove prostore, koegzistiralo je cak 5 vjera: bogumilska
(domaca), Islamska,katolicka, pravoslavna i judejska.Nisu
nikada zabiljezeni slucajevi da je dolazilo do razmirica na
vjerskoj osnovi. Od konca 17. vijeka bosanski Ejalet
(pokrajina) predstavljao je najzapadniju provinciju
Osmanskog Carstva. Zbog neuspjeha koje je Osmansko Carstvo
imalo u sukobima sa Rusijom koja je bila saveznik Srba, bili
su prisiljeni Srbiji ustupiti i teritorije s desne obale
Drine, sto je predstavljalo otvoreno negiranje uspjeha
Bosnjaka, koji su svojim zivotima desetljecima branili svoju
zemlju. 

Saznanje da ce Bosna zbog sticanja autonomije Srbije, Grcke
i Albanije ostati potpuno izolirana i bez komunikacija sa
centralnim dijelom Carstva bili su razlozi za borbu protiv
reformi centralne vlasti. Nakon duzih priprema u Tuzli je u
januaru i februaru 1831. godine odrzano savjetovanje
bosanskih i hercegovackih ajana i kapetana.Donesene su
odluke: da se od Porte zatrazi opoziv svih privilegija
Knezevini Srbiji da se sprijeci progon muslimanskog
stanovnistva da se obustavi regrutovanje nove vojske da se
Bosni omoguci autonomija na celu sa domacim covjekom da
Bosna Porti daje godisnji porez u iznosu od 400 kesa 

Za vodu pokreta izabran je Husein-kapetan Gradascevic. Kako
Porta nije bila za ustupke, bosanski su se prvaci odlucili
na oruzanu borbu. Vecina ajana i kapetana priznala je
Husein-kapetana za svog vodu. Izuzetak je stolacki kapetan
Ali-pasa Rizvanbegovic. Gradascevic je trazio da se u Bosni
ne mijenja poredak, da se Srbima ne ustupaju nahije preko
Drine, da se zastite muslimani u Srbiji, da se zastiti
sirotinja i kmetovi u Bosni, te da se namjesnik u Bosanskom
Ejaletu bira iz redova domacih ljudi. Husein-kapetan ("Zmaj
od Bosne") kada je vidio da Porta ne vodi iskrenu politiku
zatrazio je da Bosna postane nasljudna knezevina kao sto je
Srbija bila pod Milosem. Sultan ovaj zahtjev nije prihvatio.
Pod pritiskom sultanove vojske bosanska je vojska porazena u
okolini Sarajeva 1832.godine. 
Kongres na kojem je maceha Evropa zaboravila domorodacke
narode Balkana. 
Otpor reformama Porte je nastavljen, a na putu slamanja tog
otpora 1850.godine u Bosnu je sa velikom vojskom poslat
Omer-pasa Latas, porijeklom Srbin iz Bosne. U tim borbama
izginulo je oko 2500 Bosnjaka. Dugogodisnji otpor je bio
slomljen i time je sahranjeno nastojanje Bosnjaka da za
svoju pokrajinu osiguraju autonomiju. Bosnom su zavladali
stranci koji su svoj polozaj shvatili kao izvor bogacenja. U
ratu sa Rusijom Porta je bila prisiljena prihvatiti
nepovoljan San Stefanski mir u martu 1878.godine. Po njemu
je bilo predvideno stvaranje 3 nove drzave na Balkanu:
Velika Bugarska, Crna Gora i prosirena Srbija. 

Za BiH je bila predvidena autonomija u okviru Osmanskog
Carstva. Nezadovoljne jacanjem Rusije evropske zemlje su
trazile reviziju ovog ugovora, koja je izvrsena u ljeto
1878.godine.Na njemu su Srbija i Crna Gora dobile
medunarodno priznanje, teritorijalno prosirenje i obavezu da
priznaju ravnopravnost nesrpskim narodima. 

Atentat u Sarajevu 
Austro-Ugarska je clanom XXV Berlinskog ugovora dobila
medunarodni mandat da "okupira i upravlja BiH". U julu
1878.godine u Sarajevu je doslo do masovnih demonstracija,
poslije kojih je izabrana narodna vlada. Narodu je
podijeljeno oruzje, a funkcioneri Osmanske vlasti napustili
su Bosnu. Tako je nakon 400 godina prestala Osmanska vlast u
BiH. U otporu je ucestvovao jedan broj Srba i Hrvata, dok su
Jevreji otpor pomogli novcem, konacno je aneksija BiH
izvrsena 1908.godine.Iako je prvi svjetski rat imao svoje
prave uzroke i razloge izrazene u suprotnostima izmedu dva
velika bloka velikih sila, ubistvo Franca
Ferdinanda28.VI.1914.godine ubrzalo je njegovo izbijanje.
Vlada Kraljevine Srbije optuzena je za atentat, predat joj
je ultimatum od 10 tacaka koji je ona sav prihvatila osim
posljednjeg da austrougarski organi neposredno ucestvuju u
istrazi atentata na teritoriji Srbije. Tako je krajem jula
1914. godine izbio Prvi svjetski rat.Slomom Srbije i Crne
Gore 1915.godine BiH je prestala biti neposrednim ratnim
popristem, ali su brojni Bosanci i Hercegovci i dalje
mobilizirani u austrougarsku vojsku, u kojoj su ginuli i
stradali na dalekim frontovima, uglavnom na ruskom i
talijanskom.Prvog decembra 1918.godine proglasena je
kraljevina SHS.Tako je BiH kao dio drzave Slovenaca, Hrvata
i Srba usla u sastav nove jugoslovenske drzave. Nalazeci se
u kraljevini SHS BiH nije izgubila svoju drzavnost.
Zemaljska vlada za BiH imala je 5 povjerenistva, a u prvu
vladu Kraljevine SHS usla su i 3 iz BiH po nacionalnom i
vjerskom kljucu. 

Jedna od karakteristika novostvorene jugoslovenske drzave
cinilo je progonjenje i nasilje nad Bosancima u BiH i
Sandzaku.Tako je do septembra 1920.godine pored ostalih
oblika nasilja ubijeno oko 2000 Bosnjaka. 
U pogranicnim krajevima Crne Gore ubijeno je 126 bosnjackih
seljaka. 

Zapaljeno je 500 bosnjackih seoskih zadruga. Samo do jula
1919.godine od 4218 bosnjackih zemljovlasnika oduzeto je bez
ikakve nadoknade 400.072 hektara njihove vlastite zemlje. 

Po Vidovdanskom ustavu od 28.juna 1921.godine odredeno je
jednim clanom da BiH ostane u svojim sadasnjim granicama,
cime joj je zagarantovana teritorijalna cjelovitost. 

U augustu 1939.godine sporazumom Cvetkovic-Macek formirana
je Banovina Hrvatska na stetu BiH, a posebno Bosnjaka. U
sastav Banovine Hrvatske uslo je 13 kotara iz BiH. Time je
izvrsena podjela BiH i potpuno cijepanje njenog povijesnog
tkiva. Do realizacije ovog sporazuma nije doslo jer izbija
II svjetski rat.Tadasnje muslimansko politicko vodstvo
obnovilo je u tim prilikama ideju o autonomiji BiH. Preko
svojih predstavnika sva muslimanska drustva i organizacije
zahtijevali su da se uspostavi BiH kao posebna jedinica.
Protiv ove ideje odlucno su istupili srpski politicari koji
su zastupali ideju o srpskoj politickoj prevlasti u BiH.
Linija podjele interesnog podrucja Njemacke i Italije isla
je preko BiH. Tokom II svjetskog rata cetnici Draze
Mihajlovica u tri su navrata izvrsili masovne pokolje nad
bosnjackim stanovnistvom u istocnoj Hercegovini, zapadnoj
Bosni i u dijelovima Sandzaka. Sa svoje strane Bosnjaci su
se otvoreno ogradili od ustaske politike progona i
istrebljenje Srba i Jevreja obnavljajuci rezolucije u kojima
su osudivani ustaski zlocini. Islamska zajednica takoder se
ogradila od onih Bosnjaka koji su suradivali sa ustaskim
vlastima. Kao sredisnja jugoslovenska drzava BiH je bila
tokom najveceg dijela rata centar NOB-e. Ustav FNRJ izglasan
je 31.01.1946.godine. U njemu se Bosnjaci ne spominju kao
nacija. Sedamdesetih godina konacno je doslo do nacionalnog
priznavanja Bosnjaka pod imenom Muslimani. Poslije Titove
smrti 1980.godine se otvoreno trazi ukidanje Ustava iz
1974.godine kojim je omogucena veca samostalnost republika.


Tokom 1989.godine dolazi do krize presjednistva SFRJ uz
istovremeno isticanje Generalstaba JNA kao vrhovne komande
oruzanih snaga SFRJ s ovlascenjima samostalnog donosenja
odluka. Time je u Jugoslaviji izvrsen prikriveni drzavni
udar. 

Nakon osamostaljenja Slovenije i Hrvatske na referendumu
odrzanog februara 1992.godine i gradani BiH izjasnili su se
za samostalnu, neovisnu i suverenu drzavu. To je posluzilo
kao povod za srpsko-crnogorsku agresiju 06.04.1992.godine.
Evropska zajednica priznala je novo stanje u BiH, koja je
21.05.1992.godine primljena u UN. Krvavom i tuznom istinom i
mi smo "prvaci" te istorije na kraju 20. stoljeca!! Sudbinu
punu neizvjesnosti svi, ama bas svi, nosimo na svojim
plecima. 

Pri kreiranju "Historije BiH" koristene knjige ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i sporta BiH. 

SLOBODNA BOSNA 6.3 2008

OSTALI   ZAOSTALI

Sead Fetahagic 




A nemoj se, moj Lojze, petljati ni oko Ive Andrića - eno
novinarka "Oslobođenja" Angelina Simic napisala nešto o tome
iz svoje glave, pa se na nju obrušio klan Ivana Lovrenovića;
ko joj je kriv kad je dirnula u osinje gnijezdo, koje vlada
savremenom kulturom, kao što veliki Bošnjaci vladaju
sadašnjim Sarajevom




 Molio me Lojze da mu pomognem pronaći adresu, a ni sam ne
zna šta traži. Njegova familija je ovdje kod nas u čaršiji
stoljećima, a po imenu njegovih i njegovom reklo bi se da su
Slovenci, mada ga nikada nisam pitao o tome. Što da čovjeku
prisjedam na brigu, znam kako je ovim ostalim među nama!
Koliko sam razabrao, Lojze traži neku prijemnu kancelariju,
hoće da se prijavi. Milo mi što hoće sebe da prijavi,
uglavnom su nas drugi otkucavali.
A kad mi je Lojze rekao u šta hoće da se prijavi, zamalo
nisam pošandrcao od iznenađenja. Hoće Lojze da se prijavi
kao Bošnjak! Fino i razumno mu objasnim da u dovoljnoj mjeri
poznajem taj milet, znam kakav je, te mu nipošto ne
savjetujem da se zakajti u taj narod. Kad ti Lojze poče
skoro plakati, otvori se preda mnom kao knjiga, kaže mi da u
Sarajevu kao ostali nema ni u čemu nikakvih šansi. Eto
pokušao je da se prijavi kao asistent na Mašinskom
fakultetu, to zna, to voli, to mu je ambicija, ali su ga s
nokta odbili. Primaju samo muslimane, pa su kao asistenti
zaposleni njih 31: Mirsad, Almir, Edin, Hadis, Isad,
Elmedin, Jasmin, Sabina, Alan, Ahmet, Đerzija, Almira,
Ismar, Damir, Haris, Fahrudin, Džana, Nijaz, Azrudin. Nihad,
Adnan, Sađit. Vahidin, Midhat, Jasmin, Adnan, Nedim, Murčo i
Seid.
Vidiš li ti da u ovom gradu mogu da opstanem samo kao
Bošnjak, još ću dragovoljno i ime promijeniti. Onaj
predsjednik Skupštine kantona Denis Zvizdić kune se kako je
ovo multietnički grad, a po njegovoj komandnoj odgovornosti
niko u Sarajevu nema šanse osim Bošnjaka. To malo Hrvata i
Srba su kao perjanice. Nacionalista Denis Zvizdić ne zna
daje takav, što je tipično za sve nacionaliste.Onda mi još
Lojze kaže da je išao kod Miroslava LajČaka, molio ga da
nešto učini za njega kao ostalog, ali ovaj ništa ne haje, ko
im je kriv kad su u manjini. Poput Milorada Dodika Lojze je
pred Lajčakom pokušao da udari šakom od sto, kontao je da će
se prepasti, kao što se prepao srpske pesnice, ali Lajčak
ništa. Možeš mu postaviti požar.njegove gaće, a on ništa,
samo je ucvikao od Srba, a nije mu zgodno ni kad vođe
Bošnjaka i Hrvata povise ton, što oni ne čine.
Prvo se dokaži, kažem ja Lojzetu, napravi jednu džamiju u
svom sokaku, pa otiđi kod reisa Mustafe Cerića, fino ga
poljubi u raku, velika je vjerovatnoća da će ti pomoći.
Čovjek voli ko mu se ulaguje, a posebno ko pravi džamije.
Znaš li ti, Lojze, koliko još mahala nema svoju džamiju, pa
valja pljunuti u šake. Bolje i to nego da te reis pljune kao
munafika! Ništa ti ne vrijedi ako se upišeš u Bošnjake, ako
to svojim muhurom ne potvrdi reis.
Predlažem Lojzetu da ode u pravoslavnu Republiku Srpsku, pa
tamo neka razvije bajrak i neka se izjasni protiv
otcjepljenja Kosova, a za odvajanje RS-a od BiH. Odmah će te
turiti na neko zvučno a nevažno mjesto, jer u tamošnjem
entitetu znaju da su svi u bivšoj Jugoslaviji porijeklom
Srbi, samo se u neko ranije doba popišmanili. Iskoristi
iduće demonstracije, pa razbij prvi izlog i drpiši robu, to
je sada prva srpska patriotska fora.
Ma ne ostavlja mi se Sarajevo, kaže Lojze, i u njemu Mirso i
njegov restoran Baileys, jer kad mi se skupi, odem kod njega
da se razgalim, da prijateljujem. A šta misliš da nagovorim
Mirsu da zajedno odemo u šumu, tamo nema ni Bošnjaka, ni
Srba, ni Hrvata. A nema ni ostalih koji se samo petljaju oko
nogu.Nemoj u šumu, odgovaram Loj zeta, nema tamo ćevapa.
Nego nauči hrvatski jezik, onih pet-šest riječi koje se
razlikuju, pa idi u zapadnu Hercegovinu, ima tamo blitve i
na blitvi suhe kozetine, da prste obližeš. Lijepa hava, fini
ljudi, samo kad ne pjevaju gange. Ugodno će ti tamo biti,
ali nemoj se približavati crkvi. Mudro je Ivo napisao:
"Čovjekposmatra mrtve religije kao okamenjene kosture
preistorijskih džinovskih životinja, polaže prst na zube
uginulih dinosaura i mastodonta, sa ljubopitstvom, bez
straha. AH živih religija i njihovih organizacija treba se
kloniti. Zaobilazi ih koliko god možeš, što dalje to bolje!
Jer, od njih ti preti stalna opasnost: ili da te porobe i
potčine, pa da im služiš kao basnoslovno poslušno stvorenje,
ili da te slome i unište, pošto te prvo ocrne i osramote
zauvek."
A nemoj se, moj Lojze, petljati ni oko Ive Andrića. Eno
novinarka Oslobođenja Angelina Šimić napisala nešto o tome
iz svoje glave, pa se na nju obrušio klan Ivana Lovrenovića.
Ko joj je kriv kad je dirnula u osinje gnijezdo, koje vlada
savremenom kulturom, kao što veliki Bošnjaci vladaju
sadašnjim Sarajevom. Čuvaj se i televizijskog tehničara
Emina Švrakića, koji vlada Skupštinom grada Sarajeva, pa se
razumije koje od naučnika i umjetnika zaslužio Andrić 
 

Mesa Selimovic o Bosni 
Mi nismo niciji. Uvijek smo na nekoj medji, uvijek neciji
miraz. Stoljecima mi se trazimo i prepoznajemo, uskoro mi
necemo znati kosmo. Zivimo na razmedu svjetova, na granici
naroda uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije
kao na grebenu. 

Otrgnuti smo, i neprihvaceni. Ko rukavac sto ga je bujica
odvojila od majke pa nema vise ni toka, ni usca, suvise
malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja popije.
Drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju
nemamo,. Mame nas kad smo potrebni, a odbaciju kad
odsluzimo. Nesreca je sto smo zavoleli ovu svoju mrtvaju i
necemo iz nje, a sve se placa pa i ova ljubav. 

Svako misli da ce nadmudrit sve ostale i u tome je nasa
nesreca. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamrseniji ljudi
na svijetu, ni s kime se historija nije tako posalila kao sa
Bosnom. Juce smo bili ono sto sto danas zelimo da
zaboravimo, a nismo postali ni nesto drugo. S nejasnim
osjecanjem stida zbog krivice i otpadnistva, necemo da
gledamo u nazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. 

Nesreca je sto smo zavoleli tu svoju mrtvaju, pa necemo iz
nje, a sve se placa pa i ta ljubav. Zar smo mi slicajno tako
mehki i surovi, raznjezeni i tvrdi. 

Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u
ovoj neodredenosti, zasto? 

Zato sto nam nije sve jedno. A kad nam nije svejedno znaci
da smo posteni. A kad smo posteni, svaka cast nasoj ludosti.


Mesa Selimovic

 
__________________________________ 

BOSNA i HERCEGOVINA - Jedna i Jedina - 

ZAPIS O ZEMLJI 



Pitao jednom tako jednog vrli pitac neki: 

Kto je ta,sto je ta da prostis 

Gdje li ja ta 

Odakle je 

Kuda je 

Ta 

Bosna 

Rekti 

A zapitani odgovor njemu hitan 

tad dade 

Bosna da prostis jedna zemlja 

imade 

I posna I bosa da prostis 

I hladna i gladna 

i k tomu jos 

Da prostis 

Prkosna 

Od 

Sna. 

   MAK DIZDAR 

BOSNA 5 3 2008



PISE      SEAD FETAHAGIC




I ovo je Bosna i Hercegovina

OSTALI ZAOSTALI

 A nemoj se, moj Lojze, petljati ni oko Ive Andrića - eno
novinarka "Oslobođenja" Angelina Šimić napisala nešto o tome
iz svoje glave, pa se na nju obrušio klan Ivana Lovrenovića;
ko joj je kriv kad je dirnula u osinje gnijezdo, koje vlada
sa vremenom kulturom, kao što veliki Bošnjaci vladaju
sadašnjim Sarajevom
 



 

Moli me Lojze da mu pomognem pronaći adresu, a ni sam ne zna
šta traži. Njegova familija je ovdje kod nas u
čaršijistoljećima, a po imenu njegovih i njegovom reklo bi
se da su Slovenci, mada ga nikada nisam pitao o tome. Sto da
čovjeku prisjedam na brigu, znam kako je ovim ostalim među
nama! Koliko sam razabrao, Lojze traži neku prijemnu
kancelariju, hoće da se prijavi. Milo mi što hoće sebe da
prijavi, uglavnom su nas drugi otkucavali.
A kad mi je Lojze rekao u šta hoće da se prijavi, zamalo
nisam pošandrcao od iznenađenja. Hoće Lojze da se prijavi
kao Bošnjak! Fino i razumno mu objasnim da u dovoljnoj mjeri
poznajem taj milet, znam kakav je, te mu nipošto ne
savjetujem da se zakajti u taj narod. Kad ti Lojze poče
skoro plakati, otvori se preda mnom kao knjiga, kaže mi da u
Sarajevu kao ostali nema ni u čemu nikakvih šansi. Eto
pokušao je da se prijavi kao asistent na Mašinskom
fakultetu, to zna, to voli, to mu je ambicija, ali su ga s
nokta odbili. Primaju samo muslimane, pa su kao asistenti
zaposleni njih 31: Mirsad, Almir, Edin, Hadis. Isad,
Elmedin. Jasmin, Sabina. Alan, Abmet, Đerzija, Almira,
Ismar, Darnir, Haris, Fahrudin. Džana, Nijaz, Azrudin,
Nihad, Adnan, Sađit. Vahidin, Midhat, Jasmin, Acinan. Nedim,
Murčo i Seid.
Vidiš li ti da u ovom gradu mogu da opstanem samo kao
Bošnjak, još ću dragovoljno i ime promijeniti. Onaj
predsjednik Skupštine kantona Denis Zvizdić kune se kako je
ovo multietnički grad, a po njegovoj komandnoj odgovornosti
niko u Sarajevu nema šanse osim Bošnjaka. To malo Hrvata i
Srba su kao perjanice. Nacionalista Denis Zvizdić ne zna
daje takav, što je tipično za sve nacionaliste.
O
nda mi još Lojze kaže da je išao kod Miroslava Lajčaka,
molio ga da nešto učini za njega kao ostalog, ali ovaj ništa
ne haje, ko im je kriv kad su u manjini. Poput Milorada
Dodika Lojze je pred Lajčakom pokušao da udari šakom od sto,
kontao je da će se prepasti, kao što se prepao srpske
pesnice, ali Lajčak ništa. Možeš mu postaviti požar u
njegove gaće, a on ništa, samo je ucvikao od Srba, a nije mu
zgodno ni kad vođe Bošnjaka i Hrvata povise ton, što oni ne
čine.
Prvo se dokaži, kažem ja Lojzetu, napravi jednu džamiju u
svom sokaku, pa otiđi kod reisa Mustafe Cerića, fino ga
poljubi u ruku, velika je vjerovatnoća da će ti pomoći.
Čovjek voli ko mu se ulaguje, a posebno ko pravi džamije.
Znaš li ti, Lojze, koliko još mahala nema svoju džamiju, pa
valja pljunuti u šake. Bolje i to nego da te reis pljune kao
munafika! Ništa ti ne vrijedi ako se upišeš u Bošnjake, ako
to svojim muhurom ne potvrdi reis.
Predlažem Lojzetu da ode u pravoslavnu Republiku Srpsku, pa
tamo neka razvije bajrak i neka se izjasni protiv
otcjepljenja Kosova, a za odvajanje RS-a od BiH. Odmah će te
turiti na neko zvučno a nevažno mjesto, jer u tamošnjem
entitetu znaju da su svi u bivšoj Jugoslaviji.porijeklom
Srbi, samo se u neko ranije doba popišmanili. Iskoristi
iduće demonstracije, pa razbij prvi izlog i drpiši robu, to
je sada prva srpska patriotska fora.
Ma ne ostavlja mi se Sarajevo, kaže Lojze, i u njemu Mirso i
njegov restoran Baileys, jer kad mi se skupi, odem kod njega
da se razgalim, da prijateljujem. A šta misliš da nagovorim
Mirsu da zajedno odemo u šumu, tamo nema ni Bošnjaka, ni
Srba, ni Hrvata. A nema ni ostalih koji se samo petljaju oko
nogu.Nemoj u šumu, odgovaram Loj zeta, nema tamo ćevapa.
Nego nauči hrvatski jezik, onih pet-šest riječi koje se
razlikuju, pa idi u zapadnu Hercegovinu, ima tamo blitve i na
blitvi suhe kozetine, da prste obližeš. Lijepa hava, fini
ljudi, samo kad ne pjevaju gange. Ugodno će ti tamo biti,
ali nemoj se približavati crkvi. Mudro je Ivo Andrić
napisao: "Čovjek posmatra mrtve religije kao okamenjene
kosture preistorijskih džinovskih životinja, polaže prst na
zube uginulih dinosaura i mastodonta, sa ljubopitstvom, bez
straha. Ali živih religija i njihovih organizacija treba se
kloniti. Zaobilazi ih koliko god možeš, što dalje to bolje!
Jer, od njih ti preti stalna opasnost: ili da te porobe i
potčine, pa da im služiš kao basnoslovno poslušno stvorenje,
ili da te slome i unište, pošto te prvo ocrne i osramote
zauvek."
A nemoj se, moj Lojze, petljati ni oko Ive Andrića. Eno
novinarka Oslobođenja Angelina Šimić napisala nešto o tome
iz svoje glave, pa se na nju obrušio klan Ivana Lovrenovića.
Ko joj je kriv kad je dirnula u osinje gnijezdo, koje vlada
savremenom kulturom, kao što veliki Bošnjaci vladaju
sadašnjim Sarajevom. Čuvaj se i televizijskog tehničara
Emina Švrakića, koji vlada Skupštinom grada Sarajeva, pa se
razumije koje od naučnika i umjetnika zaslužio Šestoaprilsku
nagradu. Moj Lojze, nemoj u šumu, nemoj ni u Evropsku
zajednicu, jer i oni pikaju samo ko pobijedi na demokratskim
izborima, a ostale potpuno zanemaruju, nego se izdigni iznad
svega, pokušaj da poletiš u havu. 


POSLAO IVICA BALIC
 

Nemam komentar na tvoj komentar ipak si ti nasa
banjalucanka. Gospodjo zelim vam i dalje srecu u Sarajevu.

         S   postovanjem   Alfa.

Danima vas pratim i citam,ali se ne petljam jer mi se cini
da je sve to nepotrebno gubljenje vremena i energije.Niko
nikome nece promijeniti njegovo dosadasnje misljenje i
poimanje.I sta sam zakljucio za svo ovo vrijeme,Pa nista
novo,a to je da i dalje "svako navija za svoju raju" i to se
nikada nece promijeniti.Laku noc Banjaluko gdje god
bila.Moja adresa rodjenja je inace Zdrave Korde br.1.Ne daj
te se zbuniti.

BOSNA PEDIA -r-HISTORIJA
copyright (c) ZLATKO LUKIC 2001.All right reserved

www.personal.inet.fi/cool/blt/historijapedia.pdf

---------------------------------------------------
GRAMATIKA BOSANSKOG JEZIKA 
    ( SARAJEVO 1890 )

www.personal.inet.fi/cool/blt/gramatika.htm

Citajuci na ovoj temi naucna i filozofska izlaganja o BiH,
sve vise sam zbunjen. Cudno je da za svaku prepisanu tezu ja
mogu pogoditi kojoj nacionalnoj grupi pripada taj
prepisivac. On prepisuje tezu koja njemu pase, sto znaci da
ovi drugi nisu u pravu (to vazi za sve opcije). Sta smo mi
bosanci? : slaveni, latini,  kinezi, bogumili itd..itd (ovo
zadnje necu da budem). Da li smo postali od ameba ili
paramecijuma, glava boli od ovih silnih istrazivaca
porijekla. Zar ne moze jednostavno ako si  rodjen u Bosni ti
si BOSANAC bez pametovanja. Tako funka USA. Ili ako je
rijeseno ustavom da u BiH zive Hrvati, Bosnjaci i Srbi, onda
sam ja Hrvat a ne Bosanac - sad sam totalno zbunjen. Ima li
neko kompetentan da mi kratko i jasno ne navijacki objasni
ovo moje mozda neznanje.

     S  postovanjem   Alfa.

   Zbunjene misli

Zbunjene misli pletu mreže u mozgu, tražeći izlaz iz
labirinta misli koji se čini potpuno neriješiv. A nije, znam
to. Negdje u podsvijesti držim da za svaki problem postoji
rješenje, za svako pitanje odgovor, za svaki potez reakcija,
za svaku dobru stvar nagrada itd. Negdje u sebi držim da ima
Boga, da On sve vidi i čuje i... da mi On nepravdu učiniti
neće. Ni meni, ni tebi, ni petom, ni desetom. Jutro je,
izašao sam na balkon i onako posmatram oko sebe, gledam u
nebo, tu vječitu misteriju. Šta sve ima gore, iza svih sfera
ljudske spoznaje? Ponavljam sebi da je čovjek u kontekstu
svega - ništa. Zrno u pustinji, kap vode u moru - nije.

Zašto smo mi sami sebi ponekad tako posebni?! Zašto uopće
mislimo da se bilo šta vrti oko nas, kada živimo na jednoj
od manjih planeta Sunčevog sistema, a i sam Sunčev sistem je
u kontekstu svega - ništa! Ma jutro je, govorim sebi, ohladi
ba malo. Zapalim cigaretu i kontam. Ima nas na milijarde.
Raznih boja, nacija i ostalih ljudskih izmišljotina. I svako
nešto konta, svako se za sebe bori. Jedni grade da bi drugi
rušili, drugi ruše da bi treći gradili... i tako se vrtimo u
začaranom krugu neke naše, ljudske - 'posebnosti', a ustvari
smo itekako zalutali sa svih mogućih puteva koji imaju
karakteristike onog pravog.

Onda se okrenem sebi i kontam: zašto baš ja... da se rodim u
ovom vremenu... i na ovom mjestu... Onda shvatim da za sve
ima neki razlog, da je ta mudrost mog postojanja sad i ovdje
daleko od mene samog i neke moje moguće spoznaje. Možda je
neko u vremenima izobilja isto razmišljao: zašto baš ja?!
Čovjek u principu nikad nije zadovoljan, tako da... gasim
cigaretu i udahnem još jednom čiste have. Vidim dole malog
rođaka u hodaljci kako maše nogama i rukama... i kontam...
kako je njemu sad dobro. U očima mu možeš vidjeti potpuno
oduševljenje svim onim što ga okružuje.
... 

www.tastatura.blogger.ba/

Enes Kišević

   ” Kao ”

Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis,kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.

Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O,srce,kao pjevaj.

Svi kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta.

I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.

------------------
Enes Kišević

   T A M O    O V A M O

Zbog onoga tamo dosli smo ovamo.
oni sto su tamo isto bi ovamo.
Znaju oni tamo,	bolje je ovamo.
Jeste lijepo tamo ljepse no ovamo,
ali nema tamo sta ima ovamo.
Ne moze se tamo isto sto i 'vamo.
Mi bi radje tamo no da smo ovamo,
jer nase je tamo a tudje ovamo.
Ovi bi ovamo htjeli da smo tamo.
briga njih ovamo kako nam je tamo.
Trpimo ovamo, sto ne bismo tamo.
Tako je ovamo. Oni misle tamo,
blago nama 'vamo, kada nismo tamo.
Svi hoce ovamo. Niko ne bi tamo.
Kada bi svi ovamo, ko bi onda tamo?
Ko nas posla 'vamo, ostao bi tamo jer ne smije ovamo.
A njemu je tamo bolje no ovamo,
pa onima tamo ne da vise 'vamo.

------------------
Enes Kišević

   Bosna

Ti nisi više san.
Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium moja.
Bolna mi ne bila.
Ti privjesak ničiji nisi.Ni čest. Ni prćija. 
Bosna si bila.Bosna ćeš biti.Bosna bosanska sva. 
Osvajača tvojih silnih tko više i imena zna? 
A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva. 
Bisseno, Bosseno,Bosno moja. 
Tko te svojatao ne bi kad su i voda i ptica i cvijet bivak
našli u tebi. Ginut će za tebe Bošnjak tvoj ma bila pod
noktima sva. 
Da nikada više.Bolna mi ne budeš Suzo moja iz sna. 

p.s.

Bosna, Bathinus, Bosthicus, Bostoensis, Bosona, Bissena,
Bos, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Bosina, Bosana,
Basante, Bassinus nekadasnje su varijacije sadasnjeg imena
zemlje i naroda BiH. 

Zanimljivo je da su se neki gradjani u Sarajevu,uoci samog
rata,prilikom popisa stanovnistva u nekim skolama, skoro svi
ucenici i nastavnici(svih nacionalnosti)izjasnili
kao(nacionalnost)BOGUMILI - BOSANCI...

Nacionalitet = Bogumil 
Da li je to povratak BiH korijenima(Bogumilstvu-Heretickom
vjerovanju)ili je to nacionalno opredjeljenje(Bogumil)kod
nekih bio revolt sto je trazeno u multietnickoj BiH(sa mnogo
mjesanih brakova)da se ipak mora izjasniti,upisati
nacionalnost???

Za Alfu od Ivice Balica



A sto s zbunjuen ili sluden, a nista Ti neizgradi,samo budi
svoj,slobodeslobode....

ZA dodobird, indijanski mit

Iz kojih pobuda Hrvati i Bosnjaci anatemisu. Ivo Andric

Ivica Balic

Enjoy Life Bosnia and Herzegovina 

www.youtube.com/watch?v=rinQSOVUvrU


p.s.

Enjoy Bosnia      
Poznati reditelj, Pjer Žalica,snimao
Enjoy LIFE Bosnia and Herzegovina

...Prosječan Amerikanac, Englez, Francuz, Kinez ... te bilo
koji drugi stranac, sliku o Bosni i Hercegovini često veže
za ratove, genocid i minska polja, a i to je puno u odnosu
na one koji ne znaju gdje se BiH nalazi. Ruku na srce, i
mnogi od nas, koliko se god busali u prsa sa poznavanjem
geografije, ne poznaju baš dobro svaku malu zemlju puno
udaljenu od nas. U pokušaju da se prosječnom strancu
promijeni mišljenje i pogled na našu zemlju, a i u cilju
privlačenja turista, prošle godine urađeni su promotivni
filmovi koji su prikazivani na CNN, BBC, Eurosportu. 

Sarajevo, 20. 7. 2007.

Saopćenje za javnost

Promotivni turisticki film “Enjoy Life in Bosnia and
Herzegovina” režisera Pjera Žalice dobio je Specijalnu
nagradu žirija i Izvanrednu diplomu Rumunske UNESCO komisije
na festivalu koji je održan od 16-19. jula 2007. godine u
rumunskom gradu Cumpulung Muscelu.

Ceremoniji dodjele nagrada prisustvovao je ambasador BiH u
Bukureštu Branko Nešković koji je u ime režisera i
producenta primio nagrade.

Miss Sarajevo 1993-Pavarotti,U2,Lady D & Sarajevo Friends ..


www.youtube.com/watch?v=F6kY7IomSI0

-     -     -     -     -     

U2 - Miss Sarajevo - Brazil 2006 

www.youtube.com/watch?v=1jxIc9qu3hQ

-     -     -     -     -

Miss Sarajevo - George Michael 

www.youtube.com/watch?v=o4sNvTdGU2U

   Bošnjački institut – Sarajevo

www.bosnjackiinstitut.org/bosanski


   Centar "Bogumili"

www.bosnjackiinstitut.org/bosanski/centar-bogumili.html

Projekat Poznati Bosnjaci se zahvaljuje Mr. Dragoljubu
Todorovicu na ovoj zaista prelijepoj pjesmi koju smo, na
nase iznenadjenje, primili iz Srbije.
 
 
   Daleko je  voljena Bosna...

Autor: Dragoljub Todorovic (napisano Septembra 2005 godine)


 

Setom putnika, tugom mornara,

veceras ti dolecem jastukom svojim,

ja te i dalje volim ceznjom svom, 

ali kako dalje, kad ona vise nema snagu sna.

Kako dalje godine da brojim,

pisem tvoje ime, pamtim rane jade,

zar da na nekom severu snivam nova proleca,

bez kumova i starih drumova.

Podmetnute grehove, lazima smo menjali,

za sve drugo nerotkinja, 

ova dusa samo za bol bila je plodna.

Ti znas ono, sto i mene brine,

to sto nas dele puste daljine. 

Daleko si, voljena moja...

 

Samo mi je da te vidim i rane zaljecim,

da umirim ovaj ludi duh 

i ispricam vazduhu za tu sudbu ludu,

pa da suza padne u oranice plodne,

da mi grom ne ubije stari hrast,

sto od njega odoh, a ipak, nemam srecu.

Tako lijepa, a tako daleka,

starija od tuge, starija od mene,

stara kao dugme prevrnutog kaputa,

znaj, u mom srcu, ja cu za te naci puta,

ognjem i macem, mi smo se rastali,

sada samo cujem vapaj za granama- beharli. 

 

Kad bih drugom stazom da krenem,

i na tren te zaboravom zarobim,

zasto svaki put do tebe vodi,

kazi mi. 

Stani na put mojoj tuzi,

ti mozes, ti to znas,

moj je voz na tvojoj pruzi.

 

Kako zagristi jabuku sevdaha,

nas se biser u tudjini gubi,

kako brate, da ti kazem:

Daleko je Bosna. 

Ti su tu gde jesi,

blizu mi Bog, daleko zapad,

neko novo vreme po tvojim ranama baca soli,

ti sanjaj- da ti niko ne zabrani,

ti voli- da ne budes zaboravljen. 

Ovde nema sadrvana,

ovo zlato na suncu ne sija,

tesko ces ovde taci oblake.

Da mi krila nisu slomljena,

davno bi do tebe dusa doletela.

 

Cutim, varam zivot bez tebe,

sto mi nisi noci ove, da ozivim svoje snove,

jer, samo se Bosanac smeje i kad mu se place,

jer, samo smo mi jednomu zivotu voleli.

Pusti da vetar nosi travu pokosene mladosti, 

ne boli ta laz sto je sama,

boli ta laz sto ne znam sta je istina.

Pusti izvor da poplavi livadu vecnog proleca,

javu da povredi san, noc da ugasi dan,

pusti tugu da bude ono sto je dosad bila.

Gde se dedose sve te zvezdice,

sto su nekad zlatnim koncem

put do tvojih gora tkale.

 

Kazu da su moja lutanja tragovi i senke

svih mojih cekanja,

da rodjenje biva pod tvojim nebom,

i da je smrt precica do tvojih tvrdjava.

Kakva je to ceznja bez cekanja,

kakav je to izvor 

kad ne piju vodu ni jelen ni kosuta.

 

Ukralo mi te jedno vreme,

a ja sam odsjaju tuge ukrao sjaj i

njime te beskrajno zavoleo,

ova noc ima melodiju tvog sevdaha,

koga skrivas pod jorganom vremena,

i onu staru, tuznu, balkansku i vecno prokletu-

juznjacku utehu.

 

Oprosti mi tamo gde drugi lazu, i kad o meni istinu kazu,

na mom licu nisu uvek pravi znaci,

oprosti mesto gde sam trazio nadu,

gde sve moje suze i tvoja tuga u jednu casu staju. 

Oprosti, ako ne umem da volim,

ako te silno ljube tvoji sinovi i ako to boli.

Zeljo bolom otrovana, 

kako sa sudbinom da te  pomirim,

nije to od vina, nit' je rana jesen kriva,

nije to do proleca, boljka od svih najveca,

sto su meni sva svanuca, k'o dvorista bez kuca. 

 

Tvoje je da me ne vidis setnog,

da me pamtis kao dobrog starca,

tvoje je da ne znas sta se sa mnom zbiva

i da znas da ti za to nisi kriva. 

Proslosti moja, suze sama pijes,

sladji je tvoj pelin od svake buducnosti,

zato dolazim, drustvo da ti pravim,

jer kad nisam sa tobom, jabuko sevdaha,

bolje drustvo i ne treba.

 

Veceras te kradem od ljudi i vremena,

dosta su strepela nadanja,

k'o da ih umornim vodama brodovi nose,

celi svet smo obisli, nigde otisli,

jer, samo jedno mesto na svetu, zove se Bosna.

Tamo gde dusa cergara godine broji,

i neki oblak sutnje sudbine kroji,

zivi se neki novi zivot, sto nam sve fildzane odli.

 

To je tezi put do raja,

stalno kreces iz pepela, 

jer je ova sudba tako htela,

do kraja- bez raja.

Vreme je ucinilo svoje,

stare boljke zive su, 

tu i tamo tinjaju,

tek da me na bol podsete.

 

Za sva vremena: prosla i buduca,

Bosna: jedna, jedina,

Bosna: lepa, gizdava. 

Tu su tvoji sinovi, iako ih ne vidis,

gde u ovim vremenima gnezdo da svijaju,

kad su ona prolazna,

a ti im osta jedna, jedina.

 

Daleko je Bosna, il' mi se to cini?

Samo srce zna da odredi granice,

i postavi nove stanice,

tek, veceras, ti si njemu gost,

za neka nova jutra 

sacuvaj mi mesto tu:

gde se ljube Drina i Semberija,

gde Krajina miluje krajnji Zapad, 

gde Tuzla i Zenica sire ruke svima

tamo gde je Sarajevo, puno sevdaha. 

 

A, dobro znam, sutra ce mi mnogo toga trebati:

oklop tvoje ljubavi od zivota da me brani,

tamo gde me muci jezik strani,

i gde BOLAN- BA, odzvonjava u usima, 

priznacu sebi- daleko si, voljena moja,

ti, jabuko, prkosna od sna,

Daleko je  voljena Bosna...


www.geocities.com/famous_bosniaks/Daleko_je_Voljena_Bosna.html
 
  

 

Mak Dizdar

   ZAPIS O IZVORU 

"Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima.
Sad sam tu
Bez sebe 

Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?" 

   Mehmedalija-Mak 
   Dizdar, 1966, izvor: 
   "Kameni spavac") 

Trenutak u nesanici


U škrinji svijesti zakljucana šutnjom
pod prašinom briga paucinom patnje,
obvijena starom požutjelom slutnjom
leži slika moje divne cežnje - Bosne.

Kad u nesanici bol srce mi kosne
i pred zjene stigne bez ikakve pratnje
prosjak uspomena - taj svrgnuti car
drhtavih koljena, okrastan i star -

tad uplakan cemer škrinjicu otvara
i mrak puste sobe u Bosnu pretvara.
Probude se slike. Sunce sja i žari
i gledaju oci, i rana krvari…

Na Bašcaršiji se šaren svijet vrti
“Banabak, banabak”… sladoledar pjeva.
Pun sepet na se stari hamal prti.
Seljaci nude maslo, sir i jaja…

I kada podnevna uzavrije graja
pa pokrije uhu kujundžija klepet
i caršijom krila vjecnosti tad lepet
zaleprša glasom sijedog mujezina…

Oko šadrvana abdestlije cuce.
Bijele se bezli košulja rukavi.
Ašcija što jufke poput plahta suse
žuri se na namaz… Snim li to na javi?

Mrak sobe se zgusnu. Škrinja se zatvara.
Slika mrtve Bosne nestaje u tmini.
Placem li, ili smiješim se sudbini,
koja novi svijet novih ljudi stvara?


Enver Colakovic

Pitam se...   

... kad li će ljudi shvatiti da je Ona postojala mnogo
prije
njih, preživjela mnogo gore nego što su oni i da će
postojati poslije njih i nadživjeti i njih ma koliko grozni
pokušavali biti...

''Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju, zbog stalnih
nesreća, zbog istorijske kobi. Nikad Bosna nije imala sreću
da je moćni susjedi ostave na miru. Od dalekih bogumila,
koje predstavljaju pravo, neortodoksno lice Bosne, ove
ljude
su proklinjali, palili, uništavali pape, carevi, kraljevi,
a
preživjeli su se uvijek vraćali svome prkosu. Turska
okupacija je jednim oduzela vjeru, a svima slobodu. Ali i
oni koji su prešli u tuđu vjeru, ostali su Bosanci, čudan
soj ljudi, koji se nije miješao sa okupatorom, ali nije
više
bio što su njegova druga braća, mada su im isti običaji,
način života, jezik, ljubav prema zavičaju … Primaju nerad
sa Istoka, ugodan život sa Zapada... Ne liče na junake, a
najteže ih je uplašiti prijetnjom, dugo se ne osvrću ni na
šta, svejedno im je šta se oko njih dešava, a onda,
odjednom, sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu
na
glavu, pa opet postanu spavači... a lahko im dosadi jedan
čovjek, makar im činio i dobro... zli, dobri, blagi,
surovi,
nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve
između toga.A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i
kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim. ….“

 Mehmed Meša Selimović  

Malo je zemalja u Evropi koje ovo imaju
"Bosanska dinastija Kotromanića" otkriva da je historija
Srednjovjekovne Bosne pomaknuta za skoro 200 godina niže...
03.04.2008. 
Promocija porodičnog stabla "Bosanska dinastija Kotromanića"
autora prof. dr. Envera Imamovića upriličena je večeras u
Domu vojske BiH u Sarajevu.
 
Promotori su bili akademik Muhamed Filipović, prof. dr.
Mirko Pejanović i dr. fra Luka Markešić.

"Na jednom mjestu slikovno i tekstualno je prikazana
prošlost Bosne od skoro 700 godina, na način dopadljiv i
razumljiv i za djecu pa sve do intelektualaca, akademika.
Značaj ovog stabla je, pored ostalog, da je historija
Srednjovjekovne Bosne pomaknuta za skoro 200 godina niže. Do
sada se smatralo da je to tek od 13. stoljeća, međutim
dokumenti do kojih sam došao pokazuju da je prvi spomen
jednog bosanskog vladara iz 986. godine (10 stoljeće)",
kazao je Imamović. 
 
"Kroz dugo razdoblje na prijestolju su se smijenili
nebrojeni banovi, kraljevi i kraljice. Iako je na porodičnom
stablu prikazano slikovno svega 14 vlada, u tekstu je preko
70 članova dinastije", kazao je Imamović. 
 
On je naglasio kako postoji puno dokumenata koji govore o
starosti Bosne i o državnosti. Bosna je imala svoju
dinastiju, a to su Kotromanići i dinastija u svakoj zemlji
podrazumijeva državu, a to znači dvor, državne službe,
diplomatiju, zastave, novac, pismo, kazao je Imamović.
 
Akademik Muhamed Filipović je naglasio kako je BiH stara
isto onoliko koliko je stara bilo koja druga slavenska
država na Balkanu. To nikada nije bilo u pitanju, samo nije
bilo u interesu raznim nacionalizmima koji su posezali za
Bosnom, kazao je Filipović. 
 
Prof. dr. Mirko Pejanović je kazao kako je stablo dinastije
Kotromanića dragocjeno i za odbranu historijske istine o
državnoj egzistenciji Bosne u srednjem vijeku i za
kontinuitet banovinske i kraljevske vladavine u
srednjovjekovnoj Bosni.


Autor: Fena

Dino Merlin - Bosnom behar probeharao (spot 1980's)

www.youtube.com/watch?v=feIprTRtLqw


Dino Merlin i Vesna Zmijanac - Kad zamirisu jorgovani

www.youtube.com/watch?v=pnVVE1MXIW8&feature=related

BOSNA ŽUBORI

Bosna žubori; nad pitomim krajem
Andeo mira širi laka krila -
I lahor pirka, ko da sitnom cvijeću
Mistične priče šapće večer mila.

Bosna žubori i - ko rujne usne
Cvjetne tiho obalice ljubi,
Pa tamo negdje, poput moje misli,
Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

Bosna žubori, a s barčicom mojom
Nestašno sitni igraju se vali;
- Ah, čini mi se, moj anđele, tako
Da ljubav tvoja srcem mi se šali.


Musa Ćazim Ćatić

www.enjoybosnia.com/index.php

   www.travelbh.net

www.kafic.net/user/Harajuku_Meri/video/stara_banjaluka

...Akademik Muhamed Filipović je naglasio kako je BiH stara
isto onoliko koliko je stara bilo koja druga slavenska
država na Balkanu. To nikada nije bilo u pitanju, samo nije
bilo u interesu raznim nacionalizmima koji su posezali za
Bosnom, kazao je Filipović....

Pa i ovdje u Skandinaviji se vode polemike oko Historije
Bosne i Hercegovine i kod mnogih Skandinavaca jos
uvijek(zbog lobija nekih iz bivse Yuge,koji rade protiv
BiH)vlada neznanje u vezi istorije BiH...
Pa smo tako kroz jedan razgovor mogli slusati
jednog(univerzitetski obrazovanog) kosovskog albanca gdje
Skandinavcima objasnjava kako su samo oni(Albanci)autohton
narod od svih sa prostora EX YU.Na sto su ovi Skandinavci
potvrdno odgovorili.Pa je isto tako ovaj Albanac poceo
objasnjavati da je ,kroz istoriju,teritorija sve do Nisa(pa
i grad Nis)bila njihova i pripadala Albancima,sto,kako on
kaze,dobro znaju srbijanski istoricari,itd.,itd....Normalno
mi Bosanci smo rekli da nas neinteresuju teritorijalni
problemi izmedju Srbije i Albanaca,ali da nas itekako
interesuje to sto je receno(to njihovo neznanje)za Bosnu i
Hercegovinu i Bosance da navodno nisu autohton narod na ovim
BiH prostorima.pa smo im prezentovali samo 4 dokumenta:

1.KARTA BOSANSKE DRŽAVE IZ 1391 GODINE

www.zemljabosna.com/karta_kraljevine_bosne1391g.html

(Dakle karta BiH prije dolaska otomanskog carstva(Turaka)u
BiH.
---------------------------------------------------------------------

2.Bosna i Hercegovina
   STEĆCI
Radimlja,Stolac

   ZAPIS NA STEĆKU IZ 1094 GODINE
Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi
je sin njegov Knez Muven,s` Božijom pomoćju i svojih
vjernih,a s` inonom nijednom inom pomoćju,nego on sam.

Ti,koji pročitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I
vratio
se,jer tami neima ništa do ponovo ti sam.

Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio,tčuti ono tšto
nije tčuo,okusti ono tsto nije otkusio,bit tami gdji nije
bio,al` uvijek i svagdi,samo sebe može najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi
mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Človjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bješe suša,pa u nebu ne bješe nijedne
suze za me.

www.zemljabosna.com/stecci.html
---------------------------------------------------------------------

3.Povelja Bosanskoga Bana Kulina 
              (29.VIII 1189) 
Prijepis glavnog dijela teksta Povelje bosanskoga Bana
Kulina na originalnom starobosanskom jeziku sa bosančice na
latinicu: 

...Ja, Ban Bosanski Kulin prisezaju Tebi, kneze Krvašu i
vsim građam Dubrovčam, pravi prijatelj biti Vam, od sele i
do vijeka, i prav goj držati s vami i pravu vjeru do kole
sam živ. 

Vsi Dubrovčane kire hode po moemu vladaniju, trgujuce, gdje
si kto hoće kretati, gdje si kto mine, pravov vjerov i
pravim srcem držati je, bez vsake zledi, razvje što mi kto
da po svojov voljov poklon, i da im ne bude od mojih
častnikov sile, i do kole u mene budu, dati im svijet i
pomoć kakore i sebi, kolikore može, bez vsega zloga
primisla. Tako mi Bog pomagaj i sije Sveto Evanđelje.

Povelja Bosanskoga Bana Kulina je napisana 29. augusta
1189.
godine na starobosanskom jeziku i bosanskim pismom
bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji, dosad
pronađeni bosanski državni dokument, nego je Povelja
bosanskoga Bana Kulina i najstariji državni dokument od
svih
južnoslovenskih država. 

   Prijevod Povelje na današnji jezik:

...Ja, Ban Bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i
svim
građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada
i
dovijeka. 
I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem
živ. 

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god
se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i
pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom
voljom
kao poklon. 

Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu,
davati ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve
zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje…"


   Značaj dokumenta 
Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na
domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako
jezikoslovaca, tako i historičara. Njegova vrijednost za
bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiv. To je
prvi
dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru,
tj. knezu, druge države.

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u
Dubrovniku.
Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak,
ukraden u 19. vijeku danas se nalazi u posjedu Ruske
akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji.
Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima.
BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje.

RODNI LIST 
BOSNE i HERCEGOVINE
Povelja Bosanskoga Bana Kulina 
       (29.VIII 1189)

www.internet.ba/teachers-club/zip/pict.htm
---------------------------------------------------------------------

4. www.zemljabosna.com/pjesma_bosnjaku.html

p.s.
Nakon sto su vidjeli samo ove 4 historijske cinjenice,oni su
rekli(izvinjavali se) da nisu znali(sakriveno je od njih od
raznih lobija koji su radili protiv BiH ,pa nisu ucili u
skolama) za ove historijske cinjenice i da im je sad mnogo
jasnija historija BiH,kao i to da su Bosanci autohton narod
ovih BiH prostora !
p.s.1
Polako ali sigurno se otklanjaju historijske
dezinformacije,koje su razni lobiji vjekovima radili protiv
BiH,ali istina o BiH ipak na kraju dodje na svoje,u korist
pravde i pravicnosti.
Nazalost,jos uvijek razni dobro placeni lobiji rade protiv
BiH,pa mi Bosanci,jos mnogima moramo objasnjavati Historiju
BiH i BiH naroda...
p.s.2
Nezna se koliko samo Srbija placa razim lobijima da lobiraju
protiv Drzave BiH,ali se zna(sto je u medijima potrdjeno)da
samo r.srpska(Dodik) placa 5 miliona dolara godisnje jednu
americku agenciju.Kako su naveli neki Bosanci koji dugo zive
u USA da je cak prvi covjek te (Dodikove)agencije za
lobiranje skoro izabran za blizeg savjetnika USA
Predsjednika Busha...

Prošlost Bosne u "Bosanskoj dinastiji Kotromanića" 
 
Mostar, sa promocije knjige "Bosanska dinastija
Kotromanića", 19.04.2008 
Tina Jelin 
Iako se o Bosni govorilo od Kulina bana i 12 stoljeća,
podaci do kojih je došao autor porodičnog stabla „Bosanska
dinastija Kotromanića", pokazuje da spomen jednom bosanskom
vladaru datira još od 968 godine. Porodično stablo dinastije
Kotromanića je jedinstveno djelo, autora dr Envera
Imamovića, koje na jednom mjestu slikovno i tekstualno
prikazuje prošlost Bosne od skoro 700 godina. 

Porodično stablo "Bosanska dinastija Kotromanića" lična je
karta Bosne, umjetničko djelo, slika hrasta sa članovima
dinastije Kotromanića koji su više od 700 godina vladali
srednjovjekovnom bosanskom državom ili, kako naglašava autor
prof. dr. Enver Imamović, svjedočenje da je bosanska država
jedna od najstarijih država Slavena:

“Dakle, od 968. godine do 1304. godine to je 200 godina. A
od Kulina Bana do zadnjega izdanka dinastije Kotromanića, do
zadnjega kralja je sljedećih 500 godina  - 700 godina
postojanja Bosne, evidentirano, dokumentirano. A od prvoga
spominjanja bana do danas je 1200 godina. Toliko je vaša
Bosna.”

Iz izvedene geneze vidljivo je da je Bosna bila samostalna
država, sa vlastitim vladarima, dvorom,  jakom diplomatskom
službom, vojskom, vlastiti novacem.

Posebno se izdvajaju periodi Kulina Bana, kada je nastala
Povelja dubrovačkim trgovcima koja se označava i kao rodni
list srednovjekovne bosanske državnosti, ali i vladavina
Stjepana II Kotromanića kada je Bosni pripojen Hum,
današanja Hercegovina, te oblasti Livanjskog, Duvanjskog i
Glamočkog polja, čime su granice Bosne dovedene do tri
rijeke - Save, Drine i Cetine.  

Istaknuti bh. intelektualac fra Luka Markešić podsjetio je
na različite  duhovne tokove, vjerski pluralizam kojeg su
podržavali Kotromanići, što je  srednjovjekovoj Bosni dalo
pečat izuzetnosti:  

„Katolička crkva sa središtem i Rimu, Pravoslavna crkva sa
središtem u Carigradu i Crkva bosanska sa središtem u Bosni 
- i Kotromanići su nastojali sa svakom od ovih crkava
izgraditi dobri odnos. Možda u ovakvom stavu vidjeti i
razlog lakšega prihvaćanja islama, kao sada četvrte vjerske
zajednice.“

Iako je Austro-Ugarska zaslužna za razvoj institucija poput
Instituta za istraživanje Balkanskog poluostrva, Geološkog
instituta, Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ona nije bila
zainteresirana za istraživanje nacionalne historije  koja se
odnosi na život države Bosne i Hercegovine. U vrijeme
Kraljevine Jugoslavije Bosna je podijeljana na četiri
banovine, a nakon proglašenja NDH postaje dijelom hrvatske
teritorije. Iako se za vrijeme socijalističke Jugoslavije
obnavlja Bosna i Hercegovina, svi znaci nekadašnje
državnosti su reducirani. 

Krvna loza bosanske dinastije zato predstavlja i svojevrsnu
obnovu pamćenja o vladarskim ličnostima značajnog perioda
povijesti Bosne, a za akademika Muhameda Filipovića, i
obnovu zajedničkog identiteta kojeg različiti nacionalizmi i
danas pokušavaju osporiti: 

„200 godina je u našim ljudima ubijano osjećanje ponosa da
su imali svoju zemlju, da su imali svoju državu, da su imali
svoje plemstvo, da su imali svoje banove i kraljeve, da su
imali ljude koji su ih na dostojan način reprezentirali i u
državnoj i u vojnoj i u duhovnoj sferi, u umjetničkoj sferi
i u kojoj god hoćete.“

Razvoj državnosti BiH na početku 21. stoljeća, njen put u
evropsku porodicu, zaključuje i prof. Mirko Pejanović,
nemoguće je posmatrati bez istine o povijesnom razvoju
srednjovjekovne bosanske države koja je bila priznata na
evropskim dvorima. Pejanović dodaje i kako porodično stablo
dinastije Kotromanić može biti i svojevrsna prekratnica u
obrazovanju  generacija koje dolaze: 

„Porodično stablo dinastije Kotromanića imaće važno mjesto u
edukaciji srednjoškolske i studentske populacije, pa i šire
- u edukaciji građana, i treba naći svoje mjesto u svim
školama i vaspitno-obrazovnim institucijama.“

Na način dopadljiv i razumljiv za djecu, intelektualce,
akademike, na stablu je prikazano 14 vladara. Njihovi likovi
skinuti su sa autentičnih, postojećih dokumenata, dok se u
tekstu  navodi 70 članova dinastije Kotromanić.

www.danas.org/content/Article/1107404.html

 Za Magdu i ostale prepisivace raznih clanaka, to moze biti
zamka i losa propaganda (smisljeno plasirana) u koje kakve
svrhe, jedino ako vam to pase iz kojekakvih razloga. Ja vec
dugo godina citam : Roberta Steinera kojeg moja malenkost
citiram: nemojte da mediji upravljaju vasim misljenjem,
mislite kreativno a ne reaktivno. Preporucujem svakome da ga
cita i mnoge stvari ce vam biti jasnije.
        
          S   postovanjem   Alfa.

Dragi Alfa,po vasim pisanjima vidimo da ste Bosanac(Bosanski
Katolik,Banjalucanin) koji voli i nije zaboravio svoju
jedinu Drzavu Bosnu i Hercegovinu..Svakako treba sto vise
citati i pojasnjavati strancima historijske cinjenice,koja
postoji vise od tisucu godina..Pa tako npr.jedan
albanac,koji pojma nema o Bosancima i BiH historiji,tamo
objasnjava,dezinformise Skandinavce da su samo
oni(albanci)autohton narod ovih ex YU prostora,ali je na
srecu ta nepravda ispravljena,jer se zna da su BiH i Bosanci
uvijek bili na ovim prostorima,kao autohton Narod ovih
prostora..Pa neka ovi albanci i drugi koji ne poznaju dobro
historiju/povijest vise citaju!Ali svi znamo da razni lobiji
iz susjednih zemalja stoljecima rade protiv Bosne i
Hercegovine,pa je sreca da u ovo vrijeme postoji
internet,gdje se nista vise nemoze sakriti...
Kao sto Akademik Filipovic objasnjava:
..."Krvna loza bosanske dinastije zato predstavlja i
svojevrsnu
obnovu pamćenja o vladarskim ličnostima značajnog perioda
povijesti Bosne, a za akademika Muhameda Filipovića, i
obnovu zajedničkog identiteta kojeg različiti nacionalizmi
i
danas pokušavaju osporiti: 

„200 godina je u našim ljudima ubijano osjećanje ponosa da
su imali svoju zemlju, da su imali svoju državu, da su
imali
svoje plemstvo, da su imali svoje banove i kraljeve, da su
imali ljude koji su ih na dostojan način reprezentirali i u
državnoj i u vojnoj i u duhovnoj sferi, u umjetničkoj sferi
i u kojoj god hoćete.“...
S'POSTOVANJEM BOSANAC BANJALUCANIN

19.4.2008.    
 
PROMOVISANO REPRINT IZDANJE SARAJEVSKE HAGADE 
  
SARAJEVO, 19. aprila (FENA) - U Narodnom pozorištu u
Sarajevu danas je svečano promovirano novo izdanje
Sarajevske Hagade, jedinstvene knjige izuzetne ljepote i
vrijednosti koju su Jevreji izgnanici iz Španije
ponijeli sobom kao duhovnu uspomenu.

Priče iz Hagade kazuju se uz tradicionalnu seder večeru
tokom velike jevrejske svetkovine Pesaha, pa je ova
promocija priređena uz ovogodišnji Pesah, praznik
oslobođenja Jevreja od dugog egipatskog ropstva.

Izdavačka kuća Rabic je izdavač reprinit izdanja u kojem je
500 primjeraka štampano prvi put na bosanskom jeziku, a
mnogo više od tog broja na engleskom. Urednik izdanja je
Željko Ivanković.

Na promociji su španske sefardske melodije i igre izveli
Muški vokalni ansambl BASSETT, Darko Košavić, gitara, AKCUS
"Seljo" i članice baletnog ansambla Narodnog pozorišta.

Neponovljiva, 650 godina duga priča o Sarajevskoj Hagadi,
knjizi kojoj je sudbina predodredila jedinstvenost u
vrijednosti i ljepoti, njenom putu do Sarajeva, spašavanju
kroz burna vremena i vijekove, jednako je intrigantna
uvijek.

Prema kazivanju na današnjoj promociji predsjednika
Jevrejske zajednice u BiH Jakoba Fincija, iz Španije su je
ponijeli izgnani Jevreji 1492. godine. Zapis sačuvan u Rimu
o tome da je 1510. godine promijenila vlasnika, ali se ne
zna kojeg, zamijenila je druga bilješka jednog inkvizitora
iz 1609. godine. 

Tu nastaje misterija kako je dospjela u Bosnu. Priča se da
je sobom ponijela jedna jevrejska djevojka, bosanska snaha,
ili, pak, da su je donijela dva rabina. 

Uglavnom, puno svjetlo ugledala je u Bosni 1894. godine, kad
ju je Jozef Koen ponudio na otkup humanitarnom društvu La
Benevolencija, da bi zatim postupio prema uputstvu predaka i
ponudio je sadašnjem Zemaljskom muzeju. Poslije prepiske s
austrougarskim ministarstvom finansija odobren je novac za
otkup od 15.000 forinti, današnjih oko 8.000 eura.  

Slana je u Beč, u nacionalni arhiv na analizu. Tamo joj je i
dato ime Sarajevska Hagada jer je došla iz Sarajeva i u
ljepoti svojih ilustracija bila mnogo drugačija od ostalih
hagada.

U Sarajevo je vraćena 1910. godine, gdje je do Drugog
svjetskog rata obitavala u Zemaljskom muzeju, nikad izložena
javno, već samo odabranim pogledima.

Opasnost se nadvila u Drugom svjetskom ratu, ulaskom
Nijemaca u Sarajevo i pokušajem da je odnesu.

Spašena je, ali tu nastaje misterija kako je preživjela
veliki rat, s bajkovitim i romantičnim pričama da je čuvana
na Bjelašnici ispod praga džamije ili zakopana ispod jednog
stabla trešnje. 

Jakob Finci vjeruje da je najistinitija varijanta prema
kojoj je teško vrijeme preživjela upravo u Muzeju, sakrivena
među ostalim knjigama.

Po oslobođenju, 1950. godine je ukradena, a nakon tri dana
vraćena, uz izvinjenje čovjeka koji je to učinio i s
njegovim obrazloženjem da ne zna šta mu je bilo.

Prava drama na sljedećem velikom spašavanju desila se u
posljednjem ratu u BiH. Čovjek čije se ime veže za tu
zaslugu, prof. dr. Enver Imamović, na današnjoj je promociji
ispričao dramu, najilustrativniju u detalju da su on,
trojica policajaca i jedan reparator u Zemaljskom muzeju
spašavali Sarajevsku Hagadu pod kišom granata, prvih dana
juna 1992. godine, ujutro od deset do 16 sati poslije
podne.

Prof. Imamoviću je stalo da se kao spasilac ne spominje samo
on. Želi da ostane zabilježeno da su, izlažući doslovno
opasnosti život, preko brisanog prostora na Marindvoru,
zajedno s njim po Hagadu do Muzeja došli policajci Hajrudin
Alispahić, Edis Bračković, Goran Maksimović i muzejski
reparator Hamo Karkelja.

Jedva su je našli u podrumu Muzeja, brižno sakrivenu i
"ušuškanu", za šta je zaslužan tadašnji direktor Muzeja
Almaz Dautbegović. Sklonili su je u Narodnu banku.

Špekulacije da je Hagadu tokom rata prodala bosanska vlada
za oružje Armiji BiH demantovane su 1995., kada je javno
izložena. To su prenijeli vodeći svjetski mediji, među njima
i New York Times.

Procjeni da knjiga vrijedili sedam miliona dolara, koliko je
rečeno na velikoj izložbi sefardike u Madridu, New York
Times je dodao još dvije nule, pa je tako ostalo da ona
vrijedi 700 miliona dolara.

Bilo da vrijedi sedam ili sedamsto miliona, ljepotu
originala danas može da vidi svaki dobronamjernik u
takozvanoj sef sobi u Zemaljskom muzeju, poručio je Jakob
Finci.
 
Zahvaljujući reprint izdanju, ljepota njenih ilustracija i
intrigantna priča dostupni su čitaocima, od sada i na
bosanskom jeziku.

(Fena)zl 

www.fena.ba/public2/Category.aspx?news_id=FSA610496

19.4.2008. (11:57)   
 
SPAHIĆ NAJAVIO PROJEKT "BOSNA KULINA BANA - EVROPSKA BIH" 
  
SARAJEVO, 19. aprila (FENA) - Predsjednik Međunarodne
fondacije "Kulin ban" Ibrahim Spahić uputio je danas
čestitku svim učesnicima projekta prezentacije originala
Povelje Kulina bana u Sarajevu.
 
Zahvaljujući saradnji i prijateljskim odnosima Bosne i
Hercegovine i Hrvatske kroz stoljeća, a posebno gradova
Sarajeva i Dubrovnika, Povelja iz 1189. godine, koja
svjedoči o međunarodnim odnosima, dokument je koji i  Evropi
i svijetu potvrđuje ne samo kontinuitet bosanske države nego
i evropsku modernu politiku otvorenih granica. 

Istorijski arhiv Sarajeva koji vodi Seid Gušić i Dubrovački
arhiv koji vodi Ivo Korešković, uz podršku ministra kulture
i sporta Kantona Sarajevo Emira Hadžihafizbegovića,
omogućuju da se i bh. javnost upozna s vlastitom povijesnom,
kulturnom i historijskom baštinom. 

Dubrovnik i Sarajevo na ovaj način pokazuju još jednom da je
nužno stvarati odnose koji će u tradiciji od Kulina bana do
danas afirmirati i buduće odnose evropskih država Bosne i
Hercegovine i Hrvatske. 

Spahić je najavio da će se 18. maja, na Međunarodni dan
muzeja, u sjedištu Fondacije Kulin ban u Muzeju grada Zenica
realizirati multimedijalni projekt uz podršku Općine Zenica,
Zeničko-dobojskog kantona i kulturnih institucija ovog
grada, čija će centralna tema biti: Bosna Kulina bana -
evropska BiH. 

Toga dana bit će raspisan međunarodni natječaj za idejno
rješenje izgradnje spomenika Kulin bana na Bilinom polju. 

(Fena) zl 

www.fena.ba/public2/Category.aspx?news_id=FSA610437

Spisak bosanskih vladara


www.bs.wikipedia.org/wiki/Spisak_bosanskih_vladara

kada sam otvorila ovu temu, jedina namjera mi je bila imati
mjesto na CK Forumu gdje se mozemo informisati; procitati i
razmjeniti tekstove i misljenja koja govore o Bosni na
konstruktivan i kreativan nacin, kao i mjesto gdje svako od
nas moze izraziti svoju ljubav prema domovini. ne vidim tu
nista lose, dapace.

inace, misljenja sam da je svako tamo gdje jeste i nema te
sile koja to moze promjeniti izuzev nas samih.

s postovanjem.

Pozdrav raja,interesuje me da li ima sanse da se posalje
komentar na kupujem-prodajem,nesto mi ne ide,a nije da ne
pokusavam,pa ako glavni i odgovorni ovo cita bio bih mu
zahvalan da malo pogura isti(komentar).
Hvala
P.S.poslacu ovo na jos neke teme pa ce valjda vidjeti,a
ujedno se izvinjavam i njemu i vama sto ste morali citati
ovo.

     OPOMENA    

   Idriz Bričić
 
Bosno očisti avlije svoje
Da golub bijeli sletjeti može
Krila i vjetar njega ti nose
U vremenu zla ispod kože

Prestani da budeš dobra
Onima što se imena tvog boje
Istjeraj iz sebe tog roba
Što te iznutra pomalo truje            

Otvori ti svoje prozore
Sinovi tvoji na pragu stoje
Na tvojim suzama najljepše zore
San il' java lijepi su oboje
  
Nad tobom se nadvio tamni mrak
Dok ti polako čekas dan
Svjedok tvoj sakriva istini trag
Umjesto sebe za te da da
 

Al'Dino - "Pjesma Bosanska"


www.youtube.com/watch?v=Ng32w6TIWxk

Drugi Nacin-Dragoj Mojoj BiH


www.youtube.com/watch?v=aN9VqPxCPNw&feature=related

Halid Beslic i Hari mata Hari-Neko tiho ulicom pjevusi

http://www.youtube.com/watch?v=p6DQjNSpkuM&feature=related

BOSNA

http://www.youtube.com/watch?v=XzDru9mJ3Pk

Alka Vuica i Halid Beslic-Zivot je Bosna

http://www.youtube.com/watch?v=-8SCJo8q0Cc&feature=related

Bosna i Hercegovina 1

http://www.youtube.com/watch?v=vZIk-jB4NJE&feature=related

MAK DIZDAR
MOKRA RIJEKA(1969)

M`ňdrā rijčka 
N`ěkto n`č znā gdj`č je ňna 
M`ŕlo známo `ŕl je znâno 
Iza gňre iza dňla 
Iza s`čdam iza `ňsam 
I j`ňsh h`ůdjē i j`ňsh l`ůdjē

Pr`čko môrnīh pr`čko gôrkīh 
Pr`čko gl`ňga pr`čko dr`ŕche 
Pr`čko zh`čge pr`čko st`čge 
Pr`čko slútnjē pr`čko súmnjē 
Iza d`čvet iza d`čset 
T`ŕmo d`ňlje ispod zčmlje 
I ňnamo ispod n`čba 
I j`ňsh d`ůbljē i j`ňsh j`ŕchē

Iza shútnjē iza tm`ŕche 
Gdje pijčtlovi nč pjevajū 
Gdje se n`č znā za glâs r`ňga 
I j`ňsh h`ůdje i j`ňsh l`ůdje 
Iza űma iza b`ňga 
Ěma jčdna m`ňdrā rijčka 
Shirňka je dubňka je 
Stô godīnā shirňka je 
T`ěsuc' ljęta dubňka j`čst 
O duljěni i nč sānjāj 
Tm`ŕ i tm`ůsha n`čprebōlnā 
Ěma jčdna m`ňdrā rijčka 
Ěma jčdna m`ňdrā rijčka 
Vŕlja n`ŕma pr`čko rijčke

p.s.
Smisao Modre rijeke
 
Pjesma Modra rijeka je okrunila Dizdarev pjesnichki put i
njena hermetichnost i visheznachnost, njena melodija i njena
struktura, u kojoj se ritam narodne pjesme i zachudjujuc'a
zvukovna orkestracija preplic'u sa nesluc'enim naznakama
nechega shto se nagovjeshtava, shto postoji, a shto se ne
zna, privukli su mnoge koji su dali svoj sud o ovoj
Dizdarevoj pjesmi. O njoj su pisali Vlatko Pavletic',
Krunoslav Pranjic', Kasim Prohic', Enes Durakovic', Marko
Veshovic' i mnogi drugi. Gotovo svi koji su pisali o ovoj
pjesmi pitali su se shta je to shto tu pjesmu chini chudnom:
da li ovu pjesmu treba shvatiti ”kao metaforu pjesnichkog
traganja za tajnom svijeta”1, da li je to ”iskushenje
nemoguc'nog”2, da li je to ”savrshenstvo nemushtosti”3, ili,
mozhda, ta pjesma upuc'uje ”na drugu obalu kao ’onostranost’
nashe egzistencije”4. Chini se da upravo literarna
vrijednost ove pjesme, koja je duboko ukorijenjena i
oslonjena na nashu tradiciju i u nashu svijest, kao i
poimanje smisla zhivota i smrti...

MEHMEDALIJA MAK DIZDAR - INDEXI - SLOVO O ČOVJEKU

www.youtube.com/watch?v=E6j3tixWGcM&feature=related

 
 

MEHMEDALIJA MAK DIZDAR
MODRA  RIJEKA(1969)

Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I jos dalje i jos gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drace
Preko zege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I jos dublje i jos jace
Iza slutnje iza tmace
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I jos hude i jos lude
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Siroka je duboka je
Sto godina siroka je
Tisuc ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmusa neprebolna
Sto godina siroka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke

p.s.
Sad je citkije ispisano,posto je u prethodnom tekstu bilo
tesko procitati stihove "Modra rijeka" od Maka Dizdara .

Sarajevska kiša

http://www.youtube.com/watch?v=ktpD_cOLAGQ&feature=related

LEGENDE
Jesu li Francuz i Bosanka osnovali grad u Americi?
Živimo u zemlji neistraženih legendi. Jedna od njih koja
postoji u Bosanskom Novom glasi da su Napoleonov vojnik i
Bosanka pobjegli u Ameriku početkom 1800-te, i tamo osnovali
grad istoimenog imena – Novi! Ovo je priča za koju možda
nikad nećemo saznati da li je imalo istinita.

Piše: Asim Bešlija 

U zemlji Bosni i Hercegovini i previše je priča koje se
prepričavaju s koljena na koljeno, usmenih predanja,
legendi, misterija, nad kojima decenijama kao tmurno vrijeme
stoji pitanje – odakle one dolaze? Obično se kaže – 'priča
narod'. Narodne priče i predanja ponekad se zapisuju ali
nikad ne budu ozbiljno istražena, što nas historijski i
civilizacijski možda uskraćuje za neke velike stvari. Takva
je i ova naša priča. Usmeno predanje ili legenda koja je
možda novi dokaz historijskih veza Bosne i Amerike. 

Bosanski Novi i američki Novi

Predanje koje postoji u današnjem Bosanskom Novom jeste da
ovaj grad ima brata blizanca, i to baš u Americi, a osnovali
su ga jedna Bosanka i njen muž Francuz. Priča seže u
1800-tu, pred kraj Napoleonove vladavine Austrijom, i
početke propadanja Osmanskog carstva u Bosni. Na tom
graničnom dijelu dva velika carstva bio se smjestio tadašnji
Novi. Predanje kaže da je Napoleonova Francuska baš tu u
blizini imala neko nalazište rude te je područje bilo
naseljeno i francuskim vojnicima. Jedan od njih navodno se
zagledao i zaljubio u jednu Bosanku po imenu Vasvija
Fajtović, i ljubav je bila tolika da se morala kriti jer bi
za njega bila sramota da se saznalo da ima vezu sa Bosanskom
koja je iz Osmanske carevine. Kako im je bilo nemoguće
živjeti skupa, kaže predanje, oni se odlučuju da pobjegnu i
to prema Dalmaciji, zatim prema Veneciji i dalje u Ameriku.
Kada su stigli u Ameriku, navodno su bili među prvim
doseljenicima koji su se odlučili od ruralnih dijelova grada
Detroita u državi Michigan napraviti grad. Odlučeno je da se
taj novi grad nazove upravo Novi! Time su, prema ovom
predanju, jedna Bosanka i jedan Francuz, pobjegavši od dva
carstva i razdvajanja njihove ljubavi, postali dio
historije. Njihova kćerka je prema predanju postala prvi
ženski sudija u Americi. 

Ko je, zapravo, osnovao Novi?

Novi u saveznoj državi Michigan uistinu postoji. Danas je to
mali gradić sa nešto preko 50 hiljada stanovnika i ubrzanim
razvojem, i to kao dio šireg područja grada Detroita. U
historijskim dokumentima o nastanku ovog gradića ima dosta
autentičnih dokumenata zabilježenih u mnogima publikacijama
objavljenim početkom 20-tog stoljeća. U knjizi Historija
okruga Oakland, usmeni zapis historijskog progresa, ljudi i
glavnih interesa koju je 1912.godine napisao Thaddeus D.
Seeley, spominje se kako se došlo do imena Novi. Naime,
1830.godine grupa građana jednog dijela tadašnjeg
Farmingtona, održala je sastanak u svrhu izdvajanja iz tog
grada. Kada je na red došlo ime, bilo je očito da je
najpotrebnije kratko i jednostavno. Dr. J.C. Emery je na
sugestiju njegove žene predložio 'Novi' te je taj prijedlog
i usvojen i upućen u zakonsku proceduru. 

Zapisi pokazuju da je ta latinska riječ u prevodu na
engleski nekima zvučala čudno – 'nepoznat', 'zaboravljen',
pa nisu htjeli da se takve karakteristike vežu za njihovu
zajednicu. No, ipak, državne vlasti su usvojile ovaj naziv i
Novi je odvojen od Farmingtona. Ne postoje nikavi zapisi u
zvaničnoj historiji da su uistinu Vasvija i njen muž Francuz
bili osnivači ovog gradića. U američkim arhivama koje se
nalaze i na internetu, kaže se da su dr. J.C. Emery i
njegova žena, oboje bili engleskih korijena, doseljenici u
Ameriku. Prvi koji se doselio na zemlju na kojoj je nastao
Novi bio je Erastus Ingersoll koji je došao 1825.godine. 

Prvi ženski sudija – čista Amerikanka!

Postoji i prvi ženski sudija u Americi. Njeno ime je Esther
Morris i korijene vuče iz Amerike po majci te Irske po ocu.
Jedna je od poznatijih američkih ličnosti i to ne samo po
tome što je prvi ženski sudija, nego i što je bila prva
zagovornica ženskih ljudskih prava u Americi. Bila je osmo
dijete Daniela McQuigga i Charlotte Hobart, a sa 11 godina
već je završila u sirotištu što joj je pomoglo da se okrene
sama sebi i razvije svoje sposobnosti, te kasnije dođe do
liderske pozicije. Niti u njenoj biografiji koja je detaljno
razrađena ne postoje nikakvi detalji koji je vežu za dva
velika carstva koja su vladala Evropom u to vrijeme.

No, ipak čitava priča pa bila legenda ili predanje, je
zanimljiva i maštovita. I kao takvu, do danas je niko nije
stručno obradio, makar da nasluti da bismo mogli imati barem
malo pozitivnog na velikoj sceni svjetske historije. 

Objavljeno 11.05.2008. 
(Sarajevo-x.com)

www.sarajevo-x.com/clanak/080511008

Bosna i Hercegovina
Alma Cardzic-Za bolje sutra

www.youtube.com/watch?v=6j36jglNUXE

BiH oduzeto sedam km obale
Federalni premijer Nedžad Branković rekao je da ne zna ništa
o tome i da informaciju treba tražiti na državnom nivou...
07.05.2008. 
Bosni i Hercegovini oduzet je sedam kilometara dug izlaz na
Jadransko more kod Sutorine u Bokokotorskom zalivu, i to
područje danas je ucrtano kao teritorija Crne Gore - saznaje
"Glas Srpske" iz izvora bliskih Parlamentarnoj skupštini
BiH.

Iako su prilikom razdruživanja republika bivše SFRJ, kao
države priznate avnojevske granice, ovo je narušeno na
teritoriji Bokokotorskog zaliva. Sedam kilometara obale, na
području gdje se rijeka Sutorina uliva u Topaljsku uvalu,
pripada BiH. Međutim, usmenim dogovorom komunista 1947.
godine, teritorija BiH, odnosno Sutorine, Igala i njivica,
ustupljena je Crnoj Gori.

Odmah nakon izbora 2006. godine, hrvatski i bošnjački član
Predsjedništva BiH  Željko Komšić i Haris Silajdžić 
izjavili su da će narediti novoformiranoj Vladi Federacije
BiH da pred Međunarodnim sudom pokrene proces arbitraže i
povratka Sutorine, drugog  izlaza na more BiH. Tada su
naveli da će se postaviti i pitanje Igala i njivica, mjesta
koja je takođe Crna Gora oduzela BiH, što se do danas nije
desilo.

Portparol bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Damir Arnaut
rekao je da mu je poznato sve u vezi sa pitanjem Sutorine,
ali da o detaljima mora razgovarati sa Silajdžićem. "O
Sutorini sve znam, ali prvi put čujem da su gospoda
Silajdžić i Komšić 2006. godine izjavili da će od Vlade FBiH
tražiti da proces arbitraže pokrene pred Međunarodnim
sudom", rekao je Arnaut.

Portparol Savjeta ministara BiH Mirjana Micevska kaže da do
sada nije stigao nikakav zahtjev Predsjedništva BiH u vezi
sa tim pitanjem. "Procedura je takva da bi to pitanje
trebalo da pokrene Predsjedništvo, a o daljim postupcima
razmatralo bi se na sjednici Savjeta ministara BiH. Ne znam
da je išta po tom pitanju rađeno u Savjetu ministara. Znam
za vijest da su Komšić i Silajdžić izjavili da će taj
zahtjev uputiti Vladi FBiH", istakla je Micevska.

Federalni premijer Nedžad Branković rekao je da ne zna ništa
o tome i da informaciju treba tražiti na državnom nivou.

Profesor Vladimir Lukić, koji je u Dejtonu bio u svojstvu
stručnjaka za mape i razgraničenje, kaže da najradije ne bi
govorio o tom problemu.

Na Berlinskom kongresu 1878. godine potvrđeno je da BiH ima
dva izlaza na obalu Jadrana utvrđena mirovnim pregovorima u
Požarevcu 1718. godine, jedan kod Neuma, a drugi na ulazu u
Bokokotorski zaliv, u predjelu zvanom Sutorina.

Austrougarski car Franjo Josip sastao se u tom mjestu sa
mostarskim pašom, tako da je Sutorina bila prvo mjesto u BiH
koje je car posjetio.

Na zasjedanju AVNOJ-a dogovoreno je da kao kriterijum za
granice BiH bude stanje određeno Berlinskim kongresom. Po
tom kriterijumu Neum i Sutorina pripali su BiH.
Autor: Srna

Sporno granično područje    Foto: Arhiv

www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/aktuelno/bih-oduzeto-sedam-km-obale

16-05-2008  
Original samo u Rusiji, prepisi u Dubrovniku?
 
"U ime oca i si­na i sve­tog du­ha. Ja, ban bo­san­ski
Ku­lin, obe­ća­vam Te­bi kne­že Krva­šu i svim gra­đa­ni­ma
Du­brov­ča­ni­ma pra­vim Vam pri­ja­te­ljem bi­ti od sa­da i
do­vi­je­ka. I pra­vi­cu drža­ti sa Va­ma i pra­vo
po­vje­re­nje, do­kle bu­dem živ..."
Kako do primjerka
Ovo je sa­mo dio tek­sta ko­ji se na­la­zi na Po­ve­lji
Ku­li­na ba­na, naj­zna­čaj­ni­jem do­ku­men­tu, za ko­ji se
sma­tra da je pe­čat bh. drža­vnos­ti i naj­sta­ri­ji
pi­sa­ni do­ku­ment na na­ro­dnom je­zi­ku, ko­jim ban
Ku­lin Du­brov­ča­ni­ma odo­bra­va kre­ta­nje gdje god že­le
u ze­mlji bo­san­skoj.

Po­ve­lja je sa­ču­va­na u tri pri­mjer­ka. Da­nas se dva
na­la­ze u Du­bro­va­čkom ar­hi­vu, a tre­ći, onaj ko­ji je
pri­pa­dao Ku­li­nu, odno­sno Bo­sni ka­ko ka­žu, ukra­den
je u 19. vi­je­ku i da­nas se na­la­zi u po­sje­du Rus­ke
aka­de­mi­je na­uka i umje­tnos­ti u San­kt Pe­ter­sbur­gu.


To je je­dna od ver­zi­ja is­ti­ne o Po­ve­lji. Ima i
dru­gih, me­đu­tim, sve se na kra­ju svode na to da BiH, na­
ža­lost, ne po­sje­du­je ni je­dan primjerak.

Kad je ne­da­vno BiH tra­ži­la na po­su­dbu du­bro­va­čki,
ko­ji je tre­bao bi­ti izlo­žen za vri­je­me Da­na Kan­to­na
Sa­ra­je­vo, glat­ko ju je odbilo hrvat­sko Mi­nis­tar­stvo
kul­tu­re, dok Ru­si "svoj pri­mje­rak" ne sma­tra­ju
ukra­de­nim i ne že­le da ga vra­te. Ru­ku na srce, ne mo­že
se re­ći ni da su se na­dle­žni bh. or­ga­ni pre­trgli da
tra­že ovu po­ve­lju. 
Šta kažu ekspertize
Me­đu­tim vrlo je upi­tno i da­nas ko­ji do­ku­ment je
or­gi­nal, a ko­ji pre­pis. Pro­uča­va­nja po­ve­lje
re­zul­ti­ra­la su stručnim sta­no­vi­štem da je sa­mo
je­dan od tri pri­mje­ra­ka ori­gi­nal, a da su dru­ga dva
pre­pi­si, pri če­mu je je­dan sta­ri­ji, a je­dan mla­đi
pre­pis Ku­li­no­ve po­ve­lje. Preovladava pos­tav­ka da je
"onaj rus­ki" pri­mje­rak ori­gi­nal, a da su dva
pri­mjer­ka u Du­bro­vni­ku pre­pisi.

Bi­lo ka­ko bi­lo, iako BiH ne­ma po­ve­lju mo­žda to
us­ko­ro čak i ne bude tako važno ako se u Ze­malj­skom
mu­ze­ju BiH gdje joj je tre­ba­lo bi­ti mjes­to, na­đu
pos­mrtni os­ta­ci ovog bo­san­skog ve­li­ka­ša kako
na­jav­lju­je sa­ra­jev­ski pro­fe­sor, ar­he­olog i
his­to­ri­čar En­ver Ima­mo­vić. 

On je ka­zao, a "San" je već pi­sao, da pos­to­je odre­đe­ne
ar­he­olo­ške in­di­ka­ci­je da se Ku­li­no­vi pos­mrtni
os­ta­ci na­la­ze u Moš­tri­ma kod Vi­so­kog. 

- Ta­čno zna­mo gdje je bio nje­gov dvor u Moš­tri­ma i sad
će­mo tra­ga­ti na tom lo­ka­li­te­tu. Is­ko­pa­va­nja će­mo
po­če­ti u je­sen i oče­ku­jem da će­mo ih na­ći što bi
bi­lo još je­dno ve­li­ko ar­he­olo­ško ot­kri­će - ka­zao
je Ima­mo­vić. 
Dž. B.

Od Kulina bana...

Ban Ku­lin je vje­ro­va­tno naj­ti­pi­čni­ja li­čnost
sre­dnjo­vje­ko­vne Bo­sne i je­di­ni je bo­san­ski vla­dar
ko­ji je os­tao sa­ču­van u sa­vre­me­noj bo­san­skoj
tra­di­ci­onal­noj na­ro­dnoj po­slo­vi­ci "od Ku­li­na
ba­na i do­bri­jeh da­na". Vla­dao je od 1180. do 1204.
go­di­ne i ste­kao po­što­va­nje ve­li­kog vo­đe u bosanskoj
his­to­ri­ji. Sa­ču­va­ni fra­gmen­ti svje­do­če­nja o ban
Ku­li­no­voj vla­da­vi­ni go­vo­re o 24 go­di­ne mi­ra i
nas­to­ja­nja da Bo­sna eko­nom­ski pro­spe­ri­ra. Ku­linov
trgo­va­čki ugo­vor s Du­bro­vni­kom, sklo­pljen 1189.
go­di­ne, po­ti­cao je du­bro­va­čke trgov­ce na
ek­splo­ata­ci­ju bo­san­skih ru­dni­ka. Ova po­ve­lja
ne­dvo­smi­sle­no po­ka­zu­je da je u vri­je­me nje­nog
iz­da­va­nja na tlu Bo­sne pos­to­ja­la drža­va sa svo­jom
oso­be­nom or­ga­ni­za­ci­jom vlas­ti i odre­đe­nim pra­vnim
sis­te­mom. 
 
www.san.ba/index.php?id=2372

Bosna i Hercegovina
21.5.2008.
 
Prof. Bašić: Hercegovina leži na nafti kao Saudijska
Arabija
 
 Prostor od Glamoča, Livanjskog polja, Drežnice, Nevesinja,
do Neuma i dalje prema Crnoj Gori i Sjeveru Albanije,
stručnjaci British Petroleuma i američke istražiteljske
tvrtke Amoco, smtatraju prostorom s najvećim zalihama nafte
u Europi.  
 
 SARAJEVO - Prostor od Glamoča, Livanjskog polja, Drežnice,
Nevesinja, do Neuma i dalje prema Crnoj Gori i Sjeveru
Albanije, na mapi koju su napravili stručnjaci British
Petroleuma i američke istražiteljske tvrtke Amoco, označen
je kao prostor s najvećim zalihama nafte u Europi. 

Podatak da širi prostor Hercegovine pliva na bogatom naftnom
polju potvrđuje i prof. dr. Abdulah Bašić, dekan
Tehnološko-rudarskog fakulteta u Tuzli, slikovitom tvrdnjom
da se zalihe nafte mogu mjeriti s onima koje se nalaze,
primjerice, u Saudijskoj Arabiji ili Iraku. 

Premda iznesene procjene zvuče kao neki vic, papiri s kojima
barataju inozemni stručnjaci uvjeravaju nas da na dubini od
4.000 i 6.000 metara leži naftni rezervoar sa oko 500
milijuna tona "crnog zlata". Galopirajući rast cijena nafte
i naftnih derivata natjerao je ovih dana sarajevsku tvrtku
Energoinvest da kao jedan od prijeratnih istražitelja
naftnih polja u BiH stari naftni projekt, koji su odrađivali
zajedno s Amerikancima, opet pokušaju reaktivirati.  

Naš sugovornik prof. dr. Abdulah Bašić tvrdi da bi prvi
bareli nafte iz BiH mogli biti izvučeni za 15-ak godina, ako
ne i prije, ako domaće vlasti budu imale sluha za projekt o
kojem maštaju strani naftni divovi. Kao potvrdu svoje priče
on nam je iznio podatak da su prije nekoliko mjeseci
stručnjaci British Petroleuma tražili da provedu
istraživanje u sjevernom dijelu Bosne, oko Posavine, na tzv.
srednjem zemljanom sloju, u području gdje je nekada bilo
koncentrirano Panonsko more. 

Oni su, tvrdi prof. Bašić, odlučili provesti istraživanje na
dubini do 4.000 metara, ali zalihe nafte u Sjevernoj Bosni,
oko Tuzle, Bijeljine, Odžaka, Bosanskog Šamca, manje su nego
što je slučaj u Hercegovini. Naftni stručnjaci tvrde da na
području sjeverne Bosne postoje ležišta nafte od čak 50
milijuna tona. Ostalo je još samo 20 posto završnih
istražnih radnji koje bi potpuno jamčile ukupne zalihe i
ekonomsku isplativost eksploatacije. 

Naftno istraživanje u tome dijelu BiH provest će sigurno
ruski stručnjaci, jer su Rusi vlasnici Rafinerije Bosanski
Brod  tvrdi prof. dr. Abdulah Bašić.

Procjenjuje se da će modernizirana i privatizirana
rafinerija nafte u Bosanskom Brodu, sa svojim stranim
partnerima, u skoroj budućnosti prerađivati godišnje više od
četiri milijuna tona nafte. Spomenimo da BiH godišnje uvozi
milijun i pol tona goriva vrijednog gotovo dvije milijarde
KM. Gotovo polovina naftnih derivata na tržište BiH stiže iz
rafinerija Rijeka i Sisak, a ostale količine uvoze se iz
Srbije, Rusije, Mađarske i Slovenije. 

20.5.2008.
Pincom.info
 

Fazla - Sva bol svijeta (Bosnia&Hercegovina 1993)
Eurovision Song Contest 1993 | Bosnia

www.youtube.com/watch?v=WTgpjw3YtsA&feature=related

"Hagada" i "Ahdnama" predstavljene u Beču 
Mirsad Topalović - 26.04.2008 
U okviru manifestacije ''Dani Sarajeva u Beču'', danas je u
palači "Palffy" upriličena prezentacija "Hagade" i "Ahdname"
u organizaciji Jevrejske zajednice BiH i Franjevačkog
samostana Fojnica.

"Hagadu" je prezentirao predsjednik Jevrejske zajednice
Jakob Finci, a "Ahdnamu" gvardijan Franjevačkog samostana
fra Mirko Majdandžić.

''Hagada je jevrejska knjiga koja se čita uz Pesah, knjiga
koja se upotrebljava jednom godišnje i obaveza svakog
jevreja je da pročita 'Hagadu' za Pesah da bi ispunio svoju
vjersku obavezu'', kazao je Finci, dodavši da je 'Hagada'
nastala između 1350. i 1380. godine u Španiji.

Sarajevska "Hagada" je jevrejski rukopisni iluminirani
kodeks, koji potiče iz srednjovjekovne Španije, gdje je
nastala u drugoj polovini 14. stoljeća, a zajedno s
Jevrejima napustila je Španiju još u 15. stoljeću.
Sarajevska "Hagada" predstavlja jedno od najvrednijih
pokretnih kulturnih blaga BiH i smatra se jednom od
najljepših knjiga ove vrste. Original sarajevske "Hagade"
ispisan je krasnopisom na istančanoj koži, i čuva se u
Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Fra Mirko Majdandžić je kazao da je "Ahdnama" dokument koji
je franjevcima bio od izuzetne važnosti.

"Ahdnama" je jedan od najstarijih dokumenata o poštivanju
ljudskih prava i sloboda u historiji. Sultan Mehmed II Fatih
je izdao bosanskim franjevcima dokument poznat pod nazivom
"Ahdnama", kao garanciju narodu i fratrima za sigurnost,
slobodan rad i slobodu svoje vjere. Ovaj dokument Fatih je
lično predao u ruke fra Anđelku Zvizdiću, gvardijanu
samostana. Kroz stoljeća carska "Ahdnama" predstavljala je
pravu povelju sloboda katolika u Bosni i poštivana je u
svemu i od sviju. "Ahdnama" se i danas čuva u knjižnici
Samostana u Fojnici.

"Ahdnama" sultana Mehmeda Fatiha napisana je 28. maja 1463.
godine u mjestu Milodraž, općina Kiseljak u BiH.

Trajanje bečke postavke je do 4. maja.

Prezentaciji "Hagade"' i "Ahdname" u palači "Palffy"
prisustvovala je i gradonačelnica Sarajeva Semiha Borovac. 

FENA, 23.04.2008
-------------------------
FENA 28.05.2008
Obilježena godišnjica izdavanja Ahdname Mehmeda II      
U organizaciji Udruženja "Bosansko-tursko prijateljstvo
Bosfor" danas je u Milodražu treći put organizirana
manifestacija posvećena godišnjici izdavanja Ahdname,
povelje koju je na današnji dan 1463. godine, na ovom
mjestu, nakon osvajanja srednjovjekovne bosanske države,
izdao sultan Mehmed II Fatih (osvajač) na traženje poglavara
bosanskih franjevaca fra Anđela Zvizdovića.
Tim dokumentom Mehmed II je katolicima garantirao slobodu
ispovijedavanja njihove vjere i pravnu sigurnost, a
izbjeglice je pozvao da se slobodno vrate.

Nakon što je Ahdnama pročitana na bosanskom i turskom
jeziku, fra Luka Markešić je kazao da je svaki put sve
radosniji na obilježavanju ovog događaja, posebno jer se,
kako to i ime mjesta govori, osjeti milost i dragost,
naročito zbog susreta i druženja.

Pozdravivši prisutne franjevačkim pozdravom "mir i dobro",
fra Luka je naglasio da će franjevci i dalje biti graditelji
mira i dobra.

Izdavanje Ahdname fra Luka je ocijenio jednim od značajnih
događaja iz prošlosti BiH koji ima svoju mračnu stranu jer
je Bosna pala, ali i plemenitu jer osvajači nisu progonili
ljude i pozvali su ih da ostanu.

Ahdnama je za to vrijeme bila znameniti čin kada su u
pitanju ljudska prava i zato na nju treba pozitivno gledati,
a ova povelja još više znači danas, jer je dala ljudima
pravo na život, dom, sigurnost imovine i slobodu vjere,
kazao je on.

Na kraju je poručio da je jedini put izgradnje mira u BiH
put praštanja te se založio da ova manifestacija postane
tradicionalna.

Kao poseban gost govorio je predsjednik Udruženja turskih
intelektualaca prof. dr. Mustafa Erdem, koji je naglasio da
važnost Ahdname pokazuje i to da je izdata više od 300
godina prije francuske revolucije i njene Deklaracije o
pravima čovjeka i građanina.

Ona, također, dokazuje da moć Osmanskog carstva nije bila
samo njena vojna sila nego i izgradnja zajedničkog života.

- Kada danas vidimo nepoštivanje ljudskih prava, možemo
shvatiti kakva je bila vrijednost Ahdname, kazao je prof.
Erdem.

Direktor medrese "Osman ef. Redžović" iz Gračanice kod
Visokog Džemal Salihspahić kazao je da je žalosno što je
kroz bh. historiju bilo toliko odstupanja od Ahdname,
uključujući pokušaje istrebljena pojedinih naroda.

Međutim, naglasio je on, praksa je pokazala da je suživot
budućnost naše države, a on ovaj skup doživljava kao pokušaj
da naši narodi žive u miru i pravdi.

Na skupu je, također, pročitana poruka člana Predsjedništva
BiH Željka Komšića, čiji je otac rođen nedaleko od
Milodraža.

Komšić je, između ostalog, naglasio da ovaj događaj još
jednom dokazuje bliskost različitih vjera i naroda u BiH, te
da bude obaveza da radimo na onome što nas zbližava na
dobrobit zajedničke države.

Po zavšetku programa u Milodražu, obilježavanje Dana Ahdname
nastavljeno je u Fojničkom samostanu.

Inače, politika i postuci Mehmeda II bili su višeslojni.
Surovi osvajač istovremeno je bio veoma tolerantan prema
drugim religijama i kulturama, ako se uzmu standardi tog
vremena. Također je tolerirao i razna heterodoksna strujanja
među muslimanima. Posebnu sklonost imao je prema Jevrejima,
kojima je povjeravao najvažnije državničke i diplomatske
poslove. Na njega su utjecaj vršili Grci, ali i drugi
Evropljani, posebno Italijani, te je zabilježena jedna
pjesma nepoznatog autora koja odražava neraspoloženje
muslimana prema ovakvom utjecaju nemuslimana na sultana.

Mehmed II uredio je državnu upravu i vojsku na način da
porijeklo i protekcija više nisu imali odlučujuću ulogu, već
rezultati i zasluge. I posljednji rob mogao se uzdići na
vrhove vlasti.
(Fena)
...........................................................
Pisano 28. maja,1463 g. u mjestu Milodraž,Bosna»
Ahdnama sultana Mehmeda II izdata bosanskim franjevcima 

«Allah je jedini Pomagač! 
Mehmed, sin Muratov, 
uvijek pobjedonosni! 

Zapovijed časnoga uzvišenog sultanskog znaka i 
svijetle carske tugre, osvajača svijeta je slijedeća: 

Ja, sultan Mehmed 

dajem na znanje svom građanstvu i odličnicima 
da su posjednici ovog carskog fermana, bosanski duhovnici, 
franjevci, našli moju veliku milost, pa zapovijedam: 

Neka niko ne smeta i ne uznemirava spomenute, 
ni njihove crkve. 
Neka mirno žive u mome Carstvu. 
A oni koji su izbjegli neka budu slobodni i 
sigurni. Neka se vrate i neka se bez straha u 
zemljama moga Carstva nastane u svojim kućama i 
svojim samostanima. 

Ni moje visoko visočanstvo, ni moji 
veziri, ni moji službenici, ni moji podanici , niti 
iko od stanovnika moga Carstva neka ih ne vrijeđa 
i ne uznemirava. 

Neka niko ne napada, niti vrijeđa i ugrožava: 
ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove 
crkve. Pa i ako bi iz tuđine doveli kojega čovjeka 
u moju državu, da im je dopušteno. 

Kunem se slijedećom velikom zakletvom: 

tako mi Stvoritelja Zemlje i Nebesa, koji hrani sva
stvorenja, 
i tako mi sedam Mushafa i tako mi našeg velikog 
Pejgambera i tako mi 124.000 vjerovjesnika, i 
tako mi sablje koju pašem, 

niko neće protivno učiniti ovome što je napisano, 
dok oni budu mirni u mojoj državi i vjemi mojoj zapovijesti.


Pisano 28. maja,1463 g. u mjestu Milodraž,Bosna»
 

BIRN(Balkan Investigative Reporting Network)

Suđenje zbog uništenja vjerskih objekata

Više od decenije nakon rušenja džamija u Republici Srpskoj,
naredne sedmice u Banjoj Luci počinje prvo suđenje.

Piše: Nadžida Čano, Sarajevo

Pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, 14. i 25. aprila trebala
bi biti održana ročišta po tužbi Islamske zajednice (IZ) BiH
protiv Republike Srpske (RS) zbog rušenja vjerskih objekata
tokom rata od 1992. do 1995. godine. 

Islamska zajednica je tužbu podnijela zbog rušenja 14
džamija na području Banje Luke. 
Esad Hrvačić, advokat Vakufske direkcije IZ-a, koja je
tužila RS, za Justice Report kaže kako očekuje odštetu u
vrijednosti od preko 120 miliona konvertibilnih maraka. 
Prema postojećim podacima, tokom proteklog rata na području
cijele zemlje uništeno je ili oštećeno 3.290 vjerskih
objekata. Iako je najviše štete naneseno na islamskim
vjerskim objektima, meta napada i razaranja bile su i crkve,
pravoslavne i katoličke, te sinagoge. 

Neprocjenjiva šteta 
Islamska zajednica u BiH tvrdi da je od predratne 1.144
džamije čak 614 uništeno, a 307 oštećeno. 

Njihovi podaci kažu i da je uništeno 557 mesdžida, 954
mekteba, 15 tekija, 90 turbeta, te 1.425 vakufskih
objekata.

Mnogi od oštećenih ili srušenih objekata bili su
kulturno-historijski spomenici, te je teško i procijeniti,
smatraju stručnjaci, kolika je šteta nanesena njihovim
uništavanjem. 

Ferhadija nakon rušenja 
Između ostalog, srušena je i Ferhat-pašina džamija,
poznatija kao Ferhadija, koja je izgrađena 1579., a srušena
1993. godine. Pedesetih godina prošlog stoljeća ova džamija
je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije i bila je
pod zaštitom UNESCO-a. 

U istoj noći kada je uništena Ferhadija, u razmaku od 15
minuta srušena je i džamija Arnaudija, izgrađena 1594.
godine, koja je također bila pod zaštitom UNESCO-a. 


I katolički vjerski objekti pretrpjeli su znatne materijalne
štete kako na području Republike Srpske, tako i u
Federaciji. 

Prema podacima katoličke zajednice u BiH, 269 vjerskih
objekata Katoličke crkve je potpuno uništeno, a oštećen je
731 objekat. U ratu su srušene i 63 kapele, 60 ostalih
crkava, te osam samostana i grobalja.
Monsinjor Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske
konferencije u BiH, kaže kako su “oni koji su u proteklom
ratu rušili vjerske objekte znali da neće za to
odgovarati”.
“Preko 90 posto crkvi na području Banjalučke biskupije je
minirano ili devastirano, i to bez ratnih dešavanja. U
bugojanskom kraju jedva da imamo neko groblje ili crkvu koji
nisu devastirani, a sve to nakon preuzimanja vlasti. Ali,
nama je najteže to što je veliki broj katolika otišao sa
svojih ognjišta, a uslovi za povratak su loši”, kaže msgr.
Tomašević. 


Evidentna je šteta nanesena i na pravoslavnim crkvama i
manastirima, mada u manjoj mjeri. 
Prema dostupnim podacima Srpske pravoslavne crkve (SPC) u
BiH, srušeno je 125 crkvi, 66 parohijskih domova i ostalih
crkvenih zdanja. Istovremeno, oštećene su 172 crkve, odnosno
50 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja.
Najviše objekata SPC-a srušeno je u Zvorničko-tuzlanskoj
eparhiji – 69, a najmanje u Banjalučkoj – četiri. Među
oštećenim objektima SPC-a u Dabrobosanskoj mitropoliji
nalaze se i Stara crkva na Baščaršiji, te zgrada Mitropolije
u centru Sarajeva. Oba objekta se nalaze u dijelu grada koji
su više od tri i po godine pod opsadom držale snage Vojske
Republike Srpske (VRS).
...

http://www.bim.ba/bh/110/10/9290/?tpl=58




p.s.

http://www.camo.ch/rusenja.htm

Nova pjesma Dine i Harija "Dabogda"
Trajanje: 4:06...
30.05.2008. 

http://www.dnevniavaz.ba/multimedija/video-galerije/nova-pjesma-dine-merlina-dabogda

U čemu je bila ljepota Banjaluke

Muhamed Filipović 28.05.2008 19:13

Nema sumnje da je Banjaluka jedan od najljepših gradova pod
našim nebom. Svoju ljepotu ona zahvaljuje u prvom redu svom
izuzetno povoljnom geografskom položaju, činjenici da je
stjecište četiri rijeke, od kojih su dvije značajne (Vrbas i
Vrbanja), dok su dvije malo jače rječice (Suturlija i
Crkvena), nažalost, uništene zapuštenošću i pretvaranjem u
kanal za otpadne vode.

Drugi moment koji Banjaluku čini izuzetnom je činjenica da
ona od svih većih bosanskohercegovačkih gradova (Sarajevo,
Mostar, Zenica, Tuzla) ima najdirektniji i najoptimalniji
izlaz u Panoniju i u srednjoeuropski prostor tj. da je
najkraćim željezničkim i autoputem povezana sa Zagrebom,
Osijekom, Budimpeštom, Beogradom, Rijekom, Bečom i Trstom.

Uz to, leži jedva pedesetak kilometara ravne ceste do plovne
rijeke Save, uz dodatnu mogućnost da i Vrbas pretvori u
plovnu rijeku sve do Delibašinog Sela - Trapista i tako uđe
u broj gradova koji su riječnim putem povezani sa svijetom.

Treći moment koji našem gradu daje osobitu vrijednost
sastoji se u činjenici da je ona na ingeniozan način od svog
nastanka bila moderno urbano oblikovana tj. da se logično
razvijala od spajanja Gornjeg i Donjeg šehera, čime je
nastala jasno i logično artikulirana cjelovita gradska
aglomeracija, koja se od izlaska Vrbasa iz kanjona Tijesno
slobodno razvijala ka Lijevču polju i dolinom Vrbasa išla ka
Posavini.

Četvrti element koji Banjaluci daje prednost ispred svih
drugih bosanskohercegovačkih gradova je činjenica da je ona
proviđena velikim kompleksima zelenila, da su okolna brda u
nju urasla i da ima najviše najdužih gradskih aleja sa
četverostrukim drvoredima, a da kroz njeno središte teče
moćna rijeka Vrbas, kojoj brda, raslinje i aleje osiguravaju
dovoljno svježine i u najtoplije ljetno vrijeme.

Kad se tome doda da usred gradskog toka Vrbasa postoji
velika Ada, koja obogaćuje prostor namijenjen ljudskim
potrebama i povećava mogućnost uživanju u vodi i na njoj, uz
tradicionalne mlinove na rijeci, onda se bogatstvo odnosa
rijeke, brda i grada ne može uopće ni izmjeriti, a ni
porediti sa bilo kojim drugim gradom u našoj zemlji.

Sve je to, uz činjneicu da je, kao i neki drugi
bosanskohercegovački gradovi i ona bila spoj starog i novog,
da se u njenoj strukturi mogu razlikovati ili su se
donedavno mogli jasno razlikovati, arhitektonski slojevi
orijentalnog, austrougarskog, međuratnog i modernog perioda,
koji su izražavali njen put u izgradnji, davalo je Banjaluci
opravdan epitet najljepšeg bosanskohercegovačkog grada.
Istina, ljudska zloba i glupost su ponešto od njenog
arhitektonskog bogatstva i vrijednosti uništili, ali na svu
sreću glavni artefakti se obnavljaju.

Takođe na sreću, nije bilo moguće uništiti ono što je gradu
dao Bog i sretna zamisao njegovog osnivača i najvećeg
pojedinačnog graditelja Ferhat-paše Sokolovića.

Međutim, ja bih rekao da je ono što je Banjaluku posebno
odlikovalo i što je bila njena najveća vrijendost -
mentalitet i način života njenih građana. Banjalučani su se
po nekim odlikama svog karaktera i shvatanja o životu
odvajkada znatno razlikovali od ostalih Bosanaca i
Hercegovaca.

Nije to samo činjenica da smo mi bili Krajišnici, a ni ono
što je poznato iz narodne izreke "Kroz Banjaluku ne pjevaj",
a što je izražavalo osvjedočenu činjenicu da je Banjaluka
bila oduvjek rasadnik najboljih pjevača i da su, u vrijeme
koje ja još dobro pamtim, u njoj postojale cijele dinastije
vrsnih pjevača, o kojima u zapisima melografa, muzikologa i
vrsnog kompozitora Vlade Miloševića možemo nači bezbroj
zapisa, činjenica i bilješki, nego i ono što je izraženo u
naročitoj sklonosti njenih građana prema ugodnom životu,
dobroj hrani, teferiču u prirodi i posebno akšamluke,
osobito one kraj Vrbasa, koji su i u narodnoj pjesmi
opjevani.

Već je svjetski putnik Evlija Ćelebija zapazio ovu crtu kod
stanovnika Banjaluke. Na svoj orijentalni način, da ne
uvrijedi nikoga, a da ipak kaže istinu koju je vidio, Evlija
govori o tome kako je Banjaluka krasan veliki šeher u kojem
žive brojni stanovnici svih vjera i u kojem žive mnoga
gospoda, ne samo oko vezirovog dvora, nažalost porušenog
nakon Drugog svjetskog rata, nego i mnogo bogatih
zemljoposjednika, trgovaca i zanatlija.

Evlija govori o mnogim stvarima u Banjaluci, pa posebno
hvali njene trešnje zvane hašlame, koje su velike, sočne i
slatke kao med kakvih nije našao u cijelom carstvu - a
bogami je to tada bilo carstvo.

Govori i o tome kako Banjalučani vole teferiče i dobru hranu
i navodi kako se o tome ko ima kakve običaje i naravi u
Bosni spore Banjalučani i Sarajlije. Sarajlije, kaže Evlija,
optužuju Banjalučane da mnogo vole teferiče i da puno troše
na provode i hranu, a Banjalučani kažu za Sarajlije da su
škrti i da od silnog titizluka kroz đam sir umaću da bi im
duže trajao. Evlija, nadalje, kaže: "Ja, bijedni božji rob
Evlija, se ne bih miješao u ovaj spor, ali moram kazati da
sam najbolju baklavu pojeo u Banjaluci." Tako su građani
našeg grada priskrbili svom gradu glas mjesta u kojem ljudi
vole život i žive ga bogato i s veseljem.

A svako ko se još sjeća štektanja motora za navodnjavanje uz
Vrbas i pjesama akšamlija Pod Orasima, ono se pružalo
nizvodno od Halilovca do Rebrovca, zna kako su Banjalučani
znali da teferiče, akšamluče i da se vesele uz svirku i
pjesmu. To znaju stariji, a oni će se sjetiti i običaja da
svaka imućnija familija u ljetno doba organizira za svoje
komšije i prijatelje teferič na Vrbasu, Adi, Vrbanji,
Suturliji, Gornjem šeheru, Novoseliji, u Vrbanji ili u
Slatini. Na teferiče se išlo rano ujutro kolima i
fijakerima, a ostajalo se cijeli dan i za svakog je bilo
ponešto za veselje i provod.

Sve je to bilo izraz jedne mekane i vesele prirode
banjalučkog svijeta, koji je bio urban i počivao na vezama
nastalim u zajedničkom životu. To nije bilo isprazno veselje
i sklonost trošenju nego stav da je život jedan i kratak i
da ga treba poštovati i živjeti u prijateljstvu i veselju,
jer zla ionako ima dosta. Da je to bilo upravo tako najbolje
dokazuje zlo vrijeme koje je u nastalo 1941. godine, kada je
zločinačka vlast počela progoniti ljude zbog njihove rase,
vjere i nacije.

Činjenica je koju treba zapamtiti i na nju se vraćati, ako
još ima vremena da ostanemo ljudi, da u Banjaluci nije bilo
domaćih ustaša. Glavne ustaše - Gutići, Stubnija, Kelemen i
Nedjeljski nisu bili Banjalučani. Nešto malo katoličke
mladeži, koja je angažirana preko križarskog pokreta (vodio
ga je Nedjeljski) to je sve što je ustaštvu dala Banjaluka.

Tome treba dodati i kriminogenog Asima Đelića,
homoseksualnog partnera zločinca Viktora Gutića, i to je
sve. Sa druge strane, Banjaluka je dala više od 1.700
prvoboraca u ratu protiv fašizma, a u ratu je učestvovao
gotovo sav grad, koji je 1944. izbjegao na oslobođenu
teritoriju.

U Banjaluci je sve što je imalo ugleda i značenja, od
muftije Nurkića do tapetara Raskana Suljića, 1941. godine
potpisalo Rezoluciju protiv progona Srba, Jevreja i Cigana.
Gotovo svi potpisnici, njih preko 200, završili su u logoru
"Stara Gradiška". Banjalučani su masovno javno protestirali
protiv ustaškog ubojstva bolesnog hodže koji je viknuo:
"Živio kralj." Banjaluka je bila nijema i niko nije izlazio
na ulicu nakon pokolja nad Srbima u Drakuliću koji se
dogodio na Božić 1942, a koji je predvodio zloglasni fra
Miroslav Majstorović Filipović.

Ono što čini jedna grad gradom i daje mu najvišu vrijednost
nije sve ono što sam naveo, nego upravo to da u njemu žive
ljudi koji su pravi ljudi, koji su solidarni sa svojim
sugrađanima, koji su sposobni da se usprotive zlu i nepravdi
prema bilo kome.

Nažalost, kako god je neobuzdana gradnja uništavala bašče i
brodove kraj Vrbasa, historijske objekte nulte vrijednosti
(bezistan, kamenitu džamiju i ćupriju na gradskom šancu) te
gradila zgradurine misleći da izgrađuje grad, tako su i oni
koji su se doseljavali u naš grad postajali samo njegovi
stanovnici, ali ne i građani. Oni, nažalost, nisu nikada
naučili šta znači biti građanin uopće, a posebno građanin
tako lijepog i važnog grada kakav je bio naša Banjaluka.

http://www.piramidasunca.ba

BOSANSKE PIRAMIDE PONOVO NA ITALIJANSKOJ TELEVIZIJI      
06.06.2008  
Vrlo popularni italijanski TV program “Voyager” prikazao je
svoj dokumentarni film o Bosanskoj dolini piramida 2. juna
2008. Ovo je bilo drugo prikazivanje dokumentarca pred
milionskim auditorijem. Prema podacima praćenja TV programa
u Italiji ovaj afirmativni prilog o istraživanju u Visokom
je gledalo 13.29% ukupnih TV gledalaca ili 2.952.000. Dakle,
tri miliona Italijana je imalo priliku čuti da su najveće
svjetske piramide otkrivene u centralnoj BiH. 


 Video klip iz emisije se može pogledati na ovom linku:  

http://bpblognews.blogspot.com/2008/06/voyager-boosts-interest-of-italians-in.html

 
-------
How old are the Bosnian Pyramids?


between 3,000 and 5,000 years     0 (0%)
 
between 5,000 and 12,000 years   20 (25%)
  
older than 12,000 years          58 (74%)
 

Wunderkind iz Višegrada
Ko je još čuo za Sašu Stanišića? Malo ko. Ovaj mladić iz
Višegrada kojega je ratni vihor odveo u Njemačku, postao je
prije dvije godine planetarno popularna književna zvijezda
sa svojom prvom knjigom. Iako prema svojoj domovini BiH nema
više nekih posebnih emocija, za sve je on bosanski pisac.
Piše: Asim Bešlija

Saša Stanišić je imao jednu tipičnu izbjegličku priču u
svome životu, kao uostalom i stotine hiljada drugih Bosanaca
i Hercegovaca koji su morali napustiti svoje domove zbog
aveti rata koja kretala 1992.godine. Saša je tada imao 14
godina, napustio je rodni Višegrad i sa roditeljima se
otisnuo u svijet. Završili su u Njemačkoj kao gosti kod
njegovog ujaka koji je godinam radio u toj zemlji. Sašini
roditelji potom nastavljaju ka Americi dok on ostaje u
Njemačkoj. Tu provodi svoje izbjegličke dane a nakon rata i
pokušaja da se vrati u svoju zemlju, shvatio je da su se
stvari kao i njegova porodica u Višegradu, toliko
promijenili da to više nije ona zemlja koju je nekada
volio.

Iako mu i Njemačka ispočetak nije izgledala kao zemlja u
kojoj će se osjećati kao kod kuće, ipak je shvatio da je to
mjesto u kojem mora ostati.

Počeo je pisati već u srednjoj školi sa novostečenim
vještinama na njemačkom jeziku što mu je odmah počelo
donositi ugled. Prije nego se odlučio za studije na
Književnom institutu u Lajpcigu, dobio je diplomu za
njemački kao strani jezik. Dobro znanje jezika i početak
studiranja na ovom institutu, otvorilo mu je put za
reliziranje njegove želje a to je pisanje knjige o uništenom
djetinjstvu i domovini. Bila je to tema, kako je sam priznao
njemačkim medijima, koju je godinama potiskivao ali kada je
konačno došao na ideju da napiše knjigu, shvatio je da nema
dovoljno iskustva koje bi opisao. Zato je nekoliko puta
putovao po Bosni, izbjegavajući da razgovara sa rodbinom i
prijateljima, kako bi saznao pravu sliku stanja. Iako je u
Njemačkoj gradio jednu pozitivan odnos, ono što je zatekao u
svojoj domovini natjeralo ga je da ponovo napiše njen
zaključak.

Bosna koja je nestala

Razgovarajući se njemačkim novinarom Claudiusom Niebenom,
Stanišić je tada otvoreno priznao šta je ostalo od njegove
Bosne.

'Ono što sam tamo iskusio je zemlja koja ne može pronaći
samu sebe. Toliko je toga nedorečenog. Beznadežnost koja se
sluti iz razgovora. Lamentiranje i žaljenje. Gledano
izbliza, posebno mali gradovi, su potpuno uništeni' izjavio
je Stanišić ovom novinaru.

2006. godine nakon skupljenih utisaka i sjećanja sa početka
rata, Stanišić je objavio knjigu 'Kako vojnik popravlja
gramofon'. Napisao je na njemačkom. I ovom knjigom, kako je
sam naglasio, rekao sve što je imao da kaže o Bosni. Nije to
tema koja će ga okupirati i u nastavku njegove karijere.
Bosna više nije njegova domovina.

'Kada idem u Bosnu, idem tamo da radim istraživanje ili kao
turista. Ne idem više kući. Kada se vratim iz Bosne u
Njemačku, u Lajpcig, onda idem kući.', izjavio je Stanišić.

'Kako vojnik popravlja Gramofon'

2006.godine u Minhenu je objavljen njegov prvijenac, roman
pod nazivom 'Kako vojnik popravlja gramofon', i to na 315
stranica. Čim je izdata, knjiga je u samoj Njemačkoj postala
pravi hit. Dobio je nagradu publike prestižnog Ingeborg
Bachmann takmičenja, zatim mu je njemačka izdavačka kuća
Luchterhand Literaturverlag dodijelila tako značajno mjesto
da je bila glavna tema njemačke književne scene u jesen te
godine. Dobio je i nagradu Adalbert von Chamisso, najveće
priznanje koje može dobiti neki autor kojem njemački nije
maternji jezik, a bio je i među šest kandidata za godišnju
nagradu njemačkih izdavača.

Nakon Njemačke slijedila su mnoga međunarodna priznanja a
knjiga je do sada prevedena na čak 24 jezika. Njegovo ime i
ime Bosna spominju se sada širom planete. Iako mu je stara
domovina u zapećku, obećao je da će autorska prava za
objavljivane u Bosni pokloniti jer se svakako knjiga bavi
ovim regionom.

Kada je nastupao na Franfurtskom sajmu knjige 2006.godine,
kao učesnik jedne debate, srela ga je novinarka Politike iz
Beograda, koja ga je upitala da li je on 'njemački pisac
srpskih korijena', a on ju je odmah demantirao:

'U centru pažnje mora stajati djelo samo po sebi a ne ja sa
mojim porijeklom koje je inače bosanskohercegovačko, a ne
srpsko, ja sam dijete iz predivnog 'mješovitog' braka, i na
tu 'mješavinu' sam čak pomalo i ponosan jer je ona ogledalo
mog objektivnog pogleda na sva pitanja nacionalnosti i
etničke pripadnosti, kao i na njihovu nevažnost. Da mogu
sebi izabrati srednje ime, bilo bi neko lijepo arapsko a
treće bi mi bilo njemačko. Moj pasoš je bosanski, kroz mene
se prelamaju okcident i orijent, čitao sam Bibliju i Kur'an,
i odlučio da budem ateista, pišem na njemačkom, obožavam
francuski film i italijanski jezik, putujem po voljenoj
geografiji i tradiciji Evrope, zauvijek ću ostati putnik
nomad, poštujem čovjeka prvo kao čovjeka, čitam Amerikance i
Šveđane, sanjam na ruskom ako se u snovima radi o ljubavi
... Da postoji ta nacija bio bih 'svijetanac' a pogotovo što
te nacije nema – ja jesam baš to'

Saša danas ne želi govoriti za bosanske medije ili druge sa
područja bivše Jugoslavije dok njegova knjiga ne izađe na
bosanskom jeziku, rekla nam je njegova predstavnica za
štampu, uprkos tome što je prethodna izjava bila iz intervju
upravo jednom takvom mediju. 

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080622001

Bosna prkosna od sna
(Asim Beslija)

Interesantno bi bilo napraviti neku vrstu sociološkog
istraživanja vezano za društvene vrijednosti i njihovu ulogu
u našim životima. U zemlji tako siromašnoj svakovrsnim
istraživanjima koja bi pokazala kakav je naš životni
momentum, živi se u nekom trancizionom vakuumu, iako je malo
onih koji su sigurni šta će se od toga izroditi. Jedno je
sigurno – zemlja smo sa najviše 'eksperata za sve' po metru
kvadratnom.
Piše: Asim Bešlija

I možda je to baš tako kako kaže poznata pjesma – Bosna
prkosna od sna. Samo što taj san nekako dugo traje. Sanjamo,
i puno pričamo, i možemo sve, i znamo najbolje a bolje
nekako nikako da dođe. Šta se to dešava s nama? Je li nam to
samo tranzicija udarila u glavu ili patimo od nekog
povišenog nivoa samopouzdanja koji nema nikakvih realnih
osnova?

Ekskomunicirani i na margini evropskih i svjetskih zbivanja
i globalizacije, Bosanci i Hercegovci zatvoreni su u neki
svoj mali svijet u kojem se mnogo toga ne događa. Nema
protoka ljudi i informacija, preovladavaju ograničene
vjersko-političke ideologije i modernizacija potrebna za
prihvaćeni evropski put ide frustrirajuće sporo. Samo ovih
nekoliko ovlaš pomenutih stvari jesu neki od razloga što smo
upali u svojevrstan glib i kolotečinu koja nam je dala za
pravo da 'svakom loncu budemo poklopac'.

Tako se kod nas oprašta sve osim uspjeha. Ako ste uspješan
biznismen, kakvih ima, onda ste vjerovatno kriminalac. Ako
ste uspješan pisac, koga briga. A, ako kao reditelj dobijete
prestižnu nagradu, naći će se i za vas nešto da ne valja
samo kako bi se uspjeh umanjio. Kao pojedinac, iako
vrijedite, nemate baš puno šansi.

Društvena učmalost i previše gledanja televizije kod nas je
stvorila tu kritičnu masu sveznalica kojima argumenti i
znanje u životu ništa ne znače. To su ljudi kojima malo šta
može pokolebati njihova mišljenja i stvavove, pa ni
činjenica da znanje stečeno prije 20 godina danas nema istu
cijenu i da se znanje u informacionom društvu, na globalnom
nivou, stalno mijenja.

Međutim, kod nas to nije bitno. Prosječnost je dovela do
životarenja a životarenje do gubljenja talenta i mogućnosti
da se sa našom pameću krene naprijed. Zato se i ne kreće
naprijed. Nešto se mrda u nekoliko većih gradova lijepe naše
dok ostatak zemlje sniva slatki san o tome kako će jednog
dana biti bolje.

Da nije svijetlih primjera pojedinaca koji ime naše zemlje
pronosaju planetom ili nekolicine festivala koji planetu
dovedu nama, mogli bismo skoro reći da živimo u nekom
zaboravljenom svijetu, u zemlji posljednjih stvari, gdje
stranjska noga ponekad zakorači. I sve se to dešava u
vrijeme kada se svijet globalno toliko povezao i kada ljudi
toliko komuniciraju, da je biti isključen iz tog trenda, kao
ne postojati.

Situacija kaveza u koju su građane koji su ih birali,
strpali bh. političari, stvorila je ovdje jednu učmalu
atmosferu mirenja sa sudbinom bez nekih ozbiljnijih pokušaja
umrtvljenog naroda da je promijeni. Živi se na temeljima
stare slave i onog što je nekad bilo, dok za novo vrijeme
imamo nešto što možemo nazvati 'tanka roba'.

Prosječni političari, prosječni studenti, prosječan sistem -
kreirali su zajedno neodrživu atmosferu u kojoj sami previše
cijenimo sebe dok nam to cijenjenje samih sebe malo izvan
naših granica malo ko priznaje.

Uljuljkani sveznanjem i ekspertizom za dnevnu upotrebu, mi
smo jedna čudna nacija. Umjesto da se svako bavi svojim
poslom, kod nas se svako bavi svačijim poslom, valjda zato
što je i sistem postavljen tako da znanje i ne igra baš neku
ulogu već više da li postoje veze u stranci. Iako ne znamo,
pravimo se da znamo, i u tom prividu, nikako da shvatimo
zašto nikako ne kreće na bolje.

Zbog toga imamo društvo u kojem su politika i vjera
najvažniji kriteriji uspjeha, ekonomija je gotovo nevažna,
političari rade za svoje i interese svojih firmi, imaginarni
nacionalni interesi su formula za dobijanje izbora a
budućnost nešto što samo zvuči dobro. 

izvor Sa-X

PROŠLO JE 37. GODINA OD SMRTI JEDNOG OD NAJVEĆIH PJESNIKA
BiH MEHMEDALIJE MAKA DIZDARA - informacija za medije
15.07.2008.godine - PRESS SLUZBA KS (V.H.)
   
 Delegacija Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo
položila je danas cvijeće na mjesto zadnjeg počivališta,
jednog od najvećih pjesnika Bosne i Hercegovine i
jugoistočne Evrope Mehmedalije Maka Dizdara.

Snagom svog talenta, uma i intelekta, Mehmedalija Mak Dizdar
je davno zaboravljena vremena, simbole, slike i riječi
oživio u poetici koja se uvijek čini tajnovitom i u kojoj
svako može pronaći sebe.

„Kameni spavač“, „Slovo o čovjeku“, „Slovo o nebu“,
„Radmilja“ su samo neka od djela ovog brilijantnog pjesnika,
koji je iza sebe ostavio grandiozan opus poetskih dostignuća
koja svjedoče o minulim vremenima naših prostora.

Veliki čovjek, umjetnik i pjesnik Mehmedalija Mak Dizdar
ostavio je duboko urezan trag u književno stvaralaštvo ovih
prostora, o čemu svjedoče brojne nagrade, među kojima su
Dvadesetsedmojulska nagrada BiH, Zmajeva nagrada i Zlatni
vijenac Struških večeri poezije.


 

DELEGACIJA MINISTARSTVA KULTURE I SPORTA KS POLOŽILA CVIJEĆE
NA HUMKU IZUZETNOG REDITELJA HAJRUDINA KRVAVCA - ŠIBE -
informacija za medije
14.07.2008.godine - PRESS SLUZBA KS (V.H.)
   
 
Delegacija Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo
položila je u subotu cvijeće na humku Hajrudina Krvavca-
Šibe, velikog gospodina i Sarajlije.

Ovaj vrhunski reditelj dao je neprocjenjiv doprinos
kinematografiji Bosne i Hercegovine i regiona. Iza sebe je
ostavio niz kulturnih djela koja predstavljaju vrhunska
dostignuća i služe današnjim i budućim generacijama kao
primjer filmskog izraza u estetskom i svakom drugom smislu.

Nema sumnje kako su grandiozni projekti ovog velikana, poput
filmova „Valter brani Sarajevo“, „Most“ i „Diverzanti“
neprocjenjivo blago naše države.

Ukratko, Šibine filmove gledala je i voljela cijela bivša
Jugoslavija, pa i Kina.

 

FELJTON: TAJNE BOSANSKIH PIRAMIDA      
dan.cg.yu     
17.07.2008  
Ni Keopsova im nije ravna 

Nauka će, naravno, jasno reći da li je to čudo prirode ili
djelo ljudske ruke, ali obični čovek ipak vjeruje samo onome
što vidi, a ima šta da se vidi... 


Ni ljepšeg i pitomijeg mjesta ni čudnijeg i nepriličnijeg
imena. Zovu ga Visoko, a ono ne može biti niže sem da potone
u Fojnicu i Bosnu i otplovi Savom i Dunavom u Crno more. Ime
dobilo po negdašnjoj tvrđavi na brdu Visočica, koje se kao
kakva kiklopska stražarnica uzdiže iznad varoši. 


Visoko se po prvi put spominje 1189. godine u Povelji Kulina
bana. Bilo važno raskršće na drumovima carskim u ovom dijelu
Bosne, ali je nesumnjivo da je njegova istorija i starija i
burnija, da je ovo nekoć bio prestoni grad u kojem su
krunisani bosanski vladari - da ovdje tek po nešto od
sačuvanih starina predstavlja trag turske civilizacije a da
je mnogo više onoga što su na ovim prostorima ostavili Iliri
i Rimljani. 


Ne tako davno Visoko je bilo sinonim kožarske industrije, ne
samo na prostorima Bosne i Hercegovine i ondašnje velike
Jugoslavije - do u kraj svijeta se čulo za ovdašnji kombinat
i njegove proizvode. Sada na to podsjećaju samo lijepi
primjerci prerađenih koža koje u prirodnom obliku nekadašnji
majstori iz visočke fabrike nude u improvizovanim trgovinama
pored prilaznih puteva ka Visokom. 


Prije tri godine ime Visokog se, međutim, ponovo vinulo u
visine. Stara slava visočkih kožara je za tren pala u
zasjenak senzacionalnog otkrića da se u ovoj pitomoj,
zelenoj dolini navodno nalaze drevne piramide naspram kojih
i one u dolini Nila predstavljaju dječju igru. Od tada traje
žestoka polemika u kojoj jedni, opčinjeni dokazivanjem da se
ovdje kriju nepobitni tragovi postojanja neke civilizacije
od prije tridesetak milenijuma - da je ovo bila neka dolina
faraona, mnogo starija od one na obalama Nila, a drugi,
pozivajući se na struku i nauku, da je u pitanju samo
neobična prirodna pojava, da tu nije ništa tvorila ljudska
ruka, odnosno da to nije nikakva dolina piramida i faraona,
već velika obmana, plod mašte vještih "varaona" koji na
priči o piramidama i faraonima žele da ušićare i uzmu pare
naivnim i neznavenim. 


A sve je počelo prije tri godine kada se Samir Osmanagić,
Sarajlija, rodom iz Zenice, kojeg je krvava ratna bura u
posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka izbacila na drugu
obalu Atlantika (skrasio se u Hjustonu), ponovo obreo na
Miljacki. Tu se na sajmu knjiga sreo sa Senadom Hodovićem,
direktorom zavičajnog muzeja u Visokom. Kad je Hodović čuo
da se Osmanagić (inače sin Muriza Osmanagića, prvog doktora
rudarstva u bivšoj Jugoslaviji), iako po struci ekonomista i
politikolog, posvetio tajnama svetskih piramida, da o tome
sprema i doktorat, rekao mu:
- Ma, hajde bolan, šta se lomataš po svijetu, što ne dođeš
kod nas u Visoko pa da vidiš šta su piramide...
Znatiželjnom istraživaču je to bilo dovoljno da se ubrzo
potom nađe na brdu Visočica iznad Visokog. Tu mu je najprije
zastao dah kad je na suprotnoj, jugoistočnoj strani ugledao
brdo Plješevicu, skladnih linija i pravilnih trouglastih
padina koje se na vrhu stapaju u jednu tačku, a tek potom je
shvatio da stoji na drugoj još gorostasnijoj "piramidi"
kojoj ni gromovito čuvena Keopsova nije ni do pasa. Brdo
Visočica je od tada prozvano Piramidom sunca, nešto niže
uzvišenje Plješevica Piramidom mjeseca, a treće koje je
narod do sada zvao Krstac prekršteno je u Piramidu zmaja. 


Već prve, vizuelne analize i posmatranja i snimanja iz
vazduha pokazali su određene, neobične simetrije - da su ta
tri piramidolika brda raspoređena tako da predstavljaju
pravilni ravnokraki trougao čiji svaki krak ima oko 2.200
metara. Najvisočija je Piramida sunca (oko 220 metara(,
Piramida mjeseca je četrdesetak metara niža, a Piramida
zmaja najniža - oko 150 metara.
A kad su ubrzo počela i prva otkopavanja i ukazale se
naslage neobičnih stena, složenih tako da bi i najvičniji
zidar pozavideo, krenula je lavina priče, ali i sasvim
konkretni istraživački poduhvati. Početni kapital je uložio
sam Osmanagić a onda je formirana i posebna Fondacija
"Arheološki park: bosanska Piramida sunca" u koju se slivaju
sredstva donatora i dobrotvora, onih koji žele da se
"bosansko čudo" istraži kao mogući arheološki fenomen, ali i
valorizuje kao velika turistička atrakcija.
- Kao mještatin, ja sam uvjeren da je ovo čudo koje će
vječno trajati i sve više privlačiti ljude iz bijela svijeta
da dolaze i vide - kaže Goran Čakić, koordinator
istraživačkog tima u Fondaciji, mašinski inžinjer koji je,
kako veli, zamrzio svoju struku zbog svega što se poslednjih
deceniju-dvije događalo na ovom prostoru, zbog propasti
ekonomskog sistema, i posvetio se ovom, najblaže rečeno,
neobičnom poslu. 
- Naravno da je veoma važno šta će o svemu reći struka i
nauka - a ja sam uvjeren da će nauka u konačnom ipak morati
da prizna da je ovo djelo ljudske ruke i uma - ali obični
čovjek ne vjeruje nikome dok se sam ne uvjeri, dok lično ne
vidi i ne opipa ovo kamenje i ne priocijeni da li ga je
priroda zaista tako mogla složiti i ozidati ili su to, ipak
učinili neki istorijskoj i arheološkoj nauci do sada
nepoznati neimari. 

Stare 12.000 godina 

Pobornici tvrdnji da bosanske piramide nijesu djelo prirode
već čovjekove ruke, izračunali su i njihovu približnu
starost na osnovu debljine sloja humusa koji ih prekriva.
Ako je za stvaranje sloja humusa od jednog santimetra
debljine potrebno dvesta pedeset godina, po toj matematici
se dolazi do zaključka da bi bosanske piramide mogle biti
stare barem dvanaest milenijuma. 

Naučni skup 

Goran Čakić kaže da se za idući mjesec u Visokom priprema
jedan veliki međunarodni skup stručnjaka iz ove oblasti koji
bi trebalo da naučne odgovore i odgonetne zagonetku
bosanskih piramida. On posebno ističe zainteresovanost
nekoliko egipatskih i američkih stručnjaka za piramide. 

Piramida ljubavi 

Na brdu Krstac prozvanom piramidom zmaja još nijesu
preduzimani nikakvi konkretni radovi, a ovih dana se u
Visokom govorka da bi na tom prostoru mogla biti još jedna
piramida, da se u utrobi jednog bezimenog brda u tom krugu
takođe krije tvorevina ljudske ruke. Ukoliko se to pokaže
tačnim zvaće je, kažu, Piramida ljubavi. 

Ovdje i kompas ponekad poludi 

 Bilo da je to djelo prirode, kako tvrde stručnjaci, bilo da
je plod mašte, nesumnjivo je zanimljivo i izazovno da se
vidi 
U priču o bosanskim piramidama od prije godinu dana je
uvrštena i Gornja Vratnica, maleno, egzotično mjestance u
jednoj od lijepih zelenih dolina u široj okolini, na oko pet
kilometara od Visokog. Oni koji vjeruju u ovu priču i
smatraju da sve ovo nije bajka sada dokazuju da je ova
istočna kapija Visokog, ustvari, centralno mjesto doline
piramida - da se ovdje nalazi grobnica njenih graditelja! 


Sva pažnja je sada usredsređena na travnatu kupastu,
pravilno zaobljenu glavicu koja se poput džinovskog stoga
sijena diže iznad Vratnice. To uzvišenje do skoro je
izazivalo neko strahopoštovanje i od njega su, kažu,
zazirali kosci i čobani a posebno zadocnjeli putnici koje bi
tu negdje na drumu noć zatekla. 


Zovu ga Toprakalija, a ime je izgleda dobilo po nekom
glasovitom turskom junaku pred kojim je, kud god je hodio,
gdje god bi se pojavio, najprije stizala slava i
strahopoštovanje. Našli su se, ipak, oni koji su mu poradili
o glavi - poginuo je tu negdje u boju za Vratnicu. Iako je u
dolini podno uzvišenja Toprakalija staro tursko groblje,
glasoviti junak nije u njemu sahranjen već na samom
uzvišenju - posebnom junaku i posebno mesto za vječno
počivalo. Na njegovom gotovo tri metra dugom grobu nema
uobičajenih turskih nišana već dva klasična mramora po
kojima se nikako ne bi moglo zaključiti da je tu sahranjen
Musliman. 


- Nakon prvih provjera i ovdje smo prije tačno godinu dana
započeli otkopavanja, doduše samo na jednom dijelu na kojem
su to dozvolili vlasnici imanja - kazuje Admir Tatar, mladi
profesor odbrane i bezbjednosti, koji rukovodi radovima i
sav se predao ovom poslu. 


- Sve se radi na čisto dobrovoljnoj osnovi. Počeli smo sa
djecom, a poslije su nam pristupili i njihovi roditelji i
nakon mjesec dana rada ukazali su se zaista frapantni
rezultati pred kojima niko ne može ostati ravnodušan.
Ovdje su otkriveni slojevi ogromnih, pravilnih i potpuno
pravilno i simetrično složenih ploča, horizontalno položenih
i za oko pet stepeni nagnutih prema unutrašnjosti brda. I
ovdje je riječ o sitnozrnastom pješčaru, velikim blokovima
jednake debljine i istovjetne valovite ornamentike na
gornjoj površini, sa fugama jednake širine i uglavnom
neispunjenim nikakvim vezivnim meterijalom (najveći dosad
otkopani blok je, kako je izračunato, težak više od dvadeset
i tri tone):
- Blokovi su slagani po jednoj utvrđenoj šemi i simetriji -
objašnjava Admir Tatar.
- Na šezdesetak santimetara debele ploče ide sloj gline
debeo četrdesetak santimetara, potom sloj pijeska iste
debljine. Na to dođe sloj betona slične debljine pa opet
istim redom. Georadarskim snimanjima koja su izvršili
njemački stručnjaci iz Frankfurta došlo se do podataka da u
unutrašnjosti brda postoje određene prostorije i hodnici pa
se na osnovu toga pretpostavlja da bi ovo mogla biti
grobnica graditelja piramida. Sve to je uglavnom potvrđeno i
geološkim bušenjem. Sonda je doprla do sedamdesetog metra u
utrobu brda visokog, inače, osamdeset i četiri metra. Na
dubini od pedeset četiri metra smo naišli na sloj betona
debeo oko četiri metra, potom na šupljinu od oko dva metra
pa opet na sloj betona. Zanimljivo je da je sonda naišla u
jednom trenutku i na vodu koja je u prvi mah šiknula na vrh
brda ali je onda ipak nestala kad je popustio unutrašnji
pritisak koji je izbacio.
Admir Tatar tvrdi da su na Toprakaliju dolazili i brojni
drugi stručnjaci iz inostranstva i da su bili zadivljeni
onim što je tu do sada otkriveno. Posebno su bila zanimljiva
zapažanja Britanca dr Haria Olfilda, koji je izvršio
snimanja specijalnom kamerom i utvrdio da u brdu postoji
takozvani energetski vrtlog te da to što na njemu ranije
nego igde uokolo okopni snijeg nije ništa čudno:
- To bi moglo biti i objašnjenje jedne doista nesvakidašnje
pojave na ovom uzvišenju: ovdje ponekd i kompas poludi!
Inače, pojedini botaničari su već utvrdili da ovdje rastu i
neke neobične trave kojih nema nigde drugde sem na padinama
brda Visočica, Krstac i Plješevica, odnosno na piramidama
sunca, zmaja i mjeseca - kaže Admir Tatar. 


Odlazeći iz Visokog, u najmanju ruku zbunjen svim onim što
sam vidio i čuo o bosanskim piramidama, pomalo i zadivljen
upornošću onih koji dokazuju da sve to nije slučajnost,
prisjetio sam se jedne misli znamenitog hodoljuba i
putopisca Zuka Džumhura. Putujući u nekoj prilici kroz
kanjon Morače, on je zapisao da bi bio "smrtni grijeh proći
kroz Crnu Goru, a ne prošetati ovom njenom najdužom i
najljepšom ulicom...veličanstvenom avenijom, sazdanom u
jednom dugom trenutku pijanstva i mahnitanja srdite
prirode..."I ono što se može vidjeti u dolini Bosne, u
okolini Visokog, zanimljivo je i za divljenje, svejedno da
li je plod mašte ili nehog dugog pijanog mahnitanja prirode.


Ne može bez politike 

Ni ova bosanska priča, naravno, nije mogla proći bez
političkih, vjerskih i drugih nadgornjavanja i pokušaja da
se dokaže nešto što nema veze ni sa jednom egzaktnom naukom
iz ove oblasti. O tome, pored ostalog, govori i jedno pismo
Samira Osmanagića Sulejmanu Tihiću u kojim ga obavještava da
"antropološka genetika potvrđuje kontinuirano prisustvo
ljudskih zajednica na području BiH u periodu od 27.000
godina, što nas čini, pored Baska, najstarijim u Evropi".
Slijedi zaključak da "kulturu nijesu donijeli u Bosnu narodi
srednje i sjeverne Evrope, već obrnuto" i tvrdnja da na
prostoru BiH ima 60 odsto potomaka Prailira, 30 odsto
potomaka došljaka iz Ukrajine i 10 odsto došljaka sa Bliskog
i Srednjeg istoka. 
- "Najveća greška leži u mišljenju da arheologija može dati
odgovore na pitanja etnogeneze" - veli nasuprot tome
profesor arheologije iz Ljubljane i sekretar Evropske
asocijacije arehologa dr Predrag Novaković u intervjuu
sarajevskom magazinu "Dani", negirajući "brojne
autohtonističke teorije, koje bi nenaučnim metodima željele
dokazati kontinuirano prisustvo određenog balkanskog naroda
od praistorije". 

Za i protiv 

Među onima koji čvrsto vjeruje da su visočke piramide djelo
ljudske ruke je i poglavar Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini Mustafa Cerić, koji veli da "dokazi o postojanju
kamenih građevina u Visokom nijesu više stvar vjere jednog
čovjeka već pitanje iskrenosti i priznavanja činjenica."
Sulejman Tihić je čak zatražio zaštitu za bosanske piramide
od Uneskoa, dok je Haris Silajdžić svojevremeno zapazio da
je to "dobro za biznisĆ i snažno podržao Osmanagića.
Na drugoj strani, pak, brojni stručnjaci iz ove oblasti
sumnjičavo vrte glavom ili energično negiraju da je to
čovjekovo djelo. Pored ostalih i profesor Rudarsko-geološkog
fakuletata u Tuzli dr Sejfudin Vrabac, koji je kategoričan
da je to "prirodna geološka tvorevina." 

Nepoznato pismo na kamenju 


Radovi na brdu Visočica iznad Visokog, od prije tri godine
prozvanom Piramida sunca, već dvije godine su obustavljeni
jer su nadležni procijenili da bi se prekopavanjem
piramidolikih, šumovitih padina dugih po 365 metara, mogao
ugroziti nesporni arheološki lokalitet na kruni brda -
ostaci srednjevjekovne tvrđave Visoki, moćnog uporišta
kralja Tvrtka, koja se u dokumentima spominje polovinom
četrnaestog vijeka, a vjerovatno je i znatno starije.
Prije toga na više mjesta su izvršena određena otkopavanja i
provjere koje su pokazale veoma zanimljive detalje.
Najinteresantnije su svakako stijene otkrivene na istočnoj
okomitoj padini brda do kojih se sa kolskog puta stiže uz
oko četiri stotine primitivnih stepenika. Tu se u borovoj
šumi ukazuju neobične stijene, ogromne, dosta pravilno, pod
uglom od oko šezdeset stepeni, uz padinu poređane ploče. Moj
mladi vodič Muhamed Delić, jedan od trojice koje Fondacija
arheološki park bosanska Piramida sunca ima u ovom trenutku,
veli da je to neka vrsta okamenjenog betona, u svakom
slučaju rijetkog kamena kojeg nema nigdje uokolo sem na
ostalim piramidama i lokalitetima za koje se smatra da
nijesu djelo prirode. 


Kad je vlast zabranila radove na Visočici pažnja je
usredsređena na brdo Plješevica na kojem se i sada radi, i
na kojem su već napravljena najobimnija istraživanja i
otkopavanja. Sem na više mjesta otkrivenih simetričnih
naslaga kamena, zidova sitnozrnastog pješčara i kaldrma na
kojima i savremeni keramičari imaju šta naučiti, ovdje su
vršena georadarska snimanja, bušena i istraživana utroba
brda. Sve, kako tvrde, ukazuje da na brdu postoje pravilne,
u koncentričnim krugovima složene stijene i unutrašnji
otvori i odaje koji, pored ostalog, kriju i zrače neku moćnu
energiju, dotle da na ovim visovima i snijeg prije okopni
nego dolje u dolini, u podnožju brda.
Naporedo sa radovima na brdu Plješevica iliti Piramidi
meseca, intenzivno se radi i na istraživanju sistema
podzemnih prolaza i tunela za koje se takođe vjeruje da
imaju neke veze sa piramidama, da ni tu priroda nije
umiješala prste, ali ni da su to ostaci nekakvih drevnih
rudokopa jer nema ni traga od bilo kakve rude.
Za sada se radi na dva lokaliteta - u krugu bivšeg
Kožarsko-tekstilnog kombinata, gdje još nema pristupa bez
posebnih propusnica, i na poznatom visočkom izletištu
Ravne:
- I po onome što je do sada otkriveno i po onome što je
ovdje sačuvano kao predanje, vjeruje se da se u ovoj dolini
krije čitava mreža podzemnih puteva koji povezuju piramide -
kaže Muhamed Delić. - U tom pogledu su naročito indikativni
tuneli na brdu Ravne na oko dva kilometra prave linije
zapadno od Piramide sunca ka kojoj su svi prolazi i
usmjereni... Posjetioce i znatiželjnike, koji vazdan vrve
ako je vrijeme lijepo, pred ulazom sačekuje stražar Edo,
jedan od onih koji danonoćno čuvaju i bdiju nad ovim
gradilištem. Svima najprije dijeli žute i crvene plastične
kacige, potom pali moćni agregat i pred grupom kreće uskim,
osvijetljenim, rudarski podgrađenim i obezbijeđenim
hodnicima u kojima se gdjegdje ni oni osrednjeg rasta ne
mogu normalno ispraviti, a da glavom ne dotaknu tavanicu. 


Do sada je kroz poroznu, pjeskovitu podlogu raščišćeno i
podgrađeno oko dvjesta pedeset metara, što glavnog, što
bočnih tunela. Sem dosta rijetkih, uobičajenih pećinskih
ukrasa, pažnju naročito privlači neobično krupno kamenje na
čijim se glatkim kao brušenim površinama primjećuju neki
čudni tragovi i znaci nalik na neko, nauci do sada,
nepoznato pismo. Niko do sada nije uspio da rastumači
njihovo značenje ali je nesumnjivo da su veoma stari i da se
ne mogu upoređivati sa drugim sličnim pećinskim porukama i
crtežima.
U glavnom tunelu ima nekoliko pravilno i na jednakom
rastajanju raspoređenih raskrsnica na kojima se pod uglom od
devedeset stepeni desno i lijevo granaju manji tuneli i
otvori za ventilaciju, što vodiči tumače kao nepobitan dokaz
da sve ovo nije igra prirode nego djelo ljudske ruke i
potrebe.
- Slični su i tuneli u krugu KTK, ali oni još nijesu potpuno
spremni i dostupni za posjete - veli Muhamed Delić, koji
objašnjava da je u tim tunelima nekada bilo skladište
hemikalija za štavljenje i preradu kože, a da to, ustvari,
predstavlja prolaze kojima se stizalo do utrobe Piramide
mjeseca, odnosno do podnožja brda Plješevica. 

Dobrovoljci 

Goran Čakić tvrdi da su ovdje do sada najviše posla završili
dobrovoljci i entuzijasti, oni koji vole Visoko i žele da od
ovoga naprave trajnu atrakciju. Oni koji primaju platu
takođe zavise od dobrotvora i od onoga što se kao donacija
slije u kasu Fondacije, a najveći donator do sada je
nesumnjivo Samir Osmanagić. 

Posao cvjeta 

I dok se stručnjaci, ali i dokoni namjernici preganjaju oko
visočkih piramida, oni vještiji su prionuli na posao i na
vrijeme shvatili da se tu može ubrati para. To je posebno
vidljivo u podnožju brda Plješevica, odnosno Piramide
mjeseca gdje je postavljeno već nekoliko ugostiteljskih i
drugih prodajnih objekata za suvenire i drugo što može
privući pažnju sve brojnijih turista i namjernika. Dževad
Fejzić, tako, na svom imanju u podnožju brda poziva na
predah u hladovini guste šume, a kad nema gostiju u blizini
i sam otkopava jedan mozaik stijena i pokazuje ga
radoznalima. One, pak, koji se pješke popenju na brdu, na
lijepoj zaravni dočekuje Senad Begovac koji, sem što je
dopustio da mu se imanje prekopava i što i sam u tome
učestvuje, hladi piće za umorne posjetioce, a gdjekad i
jagnje na ražnju okrene...  

Piše: Budo Simonović 
 

Vrelo rijeke Krušnice dublje od 112 metara
Datum: 19.07.2008 19:30 
Autor: Midhat Kaliman
Iako su zaronili na dubinu od 112 metara na vrelu rijeke
Krušnice kod Bosanske Krupe, ronioci nisu pronašli dno!

To senzacionalno otkriće donijela je ovogodišnja
speleo-ronilačka kampanja u Unsko-sanskom kantonu.
Ekspediciju je izvodila češko-mađarska ekipa iz Asocijacije
TDI SDI za jugoistočnu Evropu pod vodstvom Michala Piskule.
Vrsni ronioci Jiri Štetina, Jiri Moninec, Szabolcs
Strozynski, Laszlo Mullner, uz asistenciju domaćih ronilaca
Željka Mirkovića, Anesa Halkića i Amira Šarganovića zaronili
su na dubinu od 112 metara i nisu dosegli dno vrela rijeke
Krušnice.

Češki i mađarski ronioci dno nisu ni nazreli, pa se
pretpostavlja da su vrelo rijeke Krušnice i Crno jezero u
kanjonu Une, između Bihaća i Bosanske Krupe, povezani i da
sadrže nevjerovatne količine pitke vode.

Vrelo je mnogo dublje i mnogo šire nego što se
pretpostavljalo. Pronađene su i istražne, do sada nepoznate
galerije neobično velikih dimenzija - dužine 750 metara,
koje se spuštaju i ispod fantastične dubine od 112 metara.

Ronioci su "ekipi na suhom" ispričali da se ogromne galerije
i dalje strmo spuštaju, ali tehničke mogućnosti i plan
ronjenja nisu dopustili dalje napredovanje. Širina galerija
kreće u rasponu od pet do 20 metara, velike je visine, pa se
stiče dojam da je Krušnica smještena u jednom velikom
podzemnom, vodom ispunjenom kanjonu.

Galerije se račvaju u dva smjera, jedan prema jugu, a drugi
prema sjeverozapadu. Zanimljivo je da vodena struja iz
južnog kraka ide u pravcu izlaza, a iz sjeverozapadnog kraka
dalje prema unutrašnjosti, što je vrlo neobično i upućuje na
mogućnost povezanosti Crnog jezera i Krušnice.

"Pored nevjerovatnog vodenog potencijala, cijelim putem
napredovanja moguće je sresti čovječje ribice, mnoštvo
isopoda, monlistri i neobičnih račića koje do sada nismo
imali priliku vidjeti. To Krušnicu svrstava u red vrlo
rijetkih, potpuno ekološki očuvanih izvorišta sa bogatom
speleo-faunom", kaže Željko Mirković, instruktor ronjenja,
koji je najzaslužniji za razvoj speleološkog ronjenja u
Unsko-sanskom kantonu.

Ističe da nova saznanja o bogatstvu s kojim raspolažu u tom
kraju dodatno obavezuju sve relevantne faktore da se sa
naročitom pažnjom odnose prema ovom fenomenu i uopšte prema
planinskom masivu Grmeča koji u svome podzemlju krije
zadivljujuće vodene potencijale.

Na njegovu inicijativu prije pet godina na području
Unsko-sanskog kantona pokrenuta je međunarodna
speleo-ronilačka ekspedicija s ciljem istraživanja velikih
izvorišta i potopljenih speleoloških objekata.

Ideja je potekla od Željka Mirkovića Grge, instruktora
ronjenja, a realizirana u saradnji sa ronilačkim klubovima
iz Bosanske Krupe i Sanskog Mosta. U proteklom periodu u
izvorištima i potopljenim speleološkim objektima ronili su
najpoznatiji ronioci iz Francuske, Češke, Mađarske i
Engleske, a istraživanja su vršena u ovdašnjim najvećim
kraškim izvorima Klokot, Dobrenica, Pećina, Crno jezero,
Krušnica, Zdena, Dabar i Sanica.

"Prilikom tih istraživanja došli smo do nevjerovatnih
spoznaja o morfologiji i kapacitetu naših kraških izvorišta,
što je područje Unsko-sanskog kantona svrstalo u sam
svjetski vrh kada su vodeni potencijali u pitanju. Ovakvo
bogatstvo na relativno malom području postoji na samo
nekoliko mjesta na cijeloj planeti", kaže Mirković. 

http://www.nezavisne.com/nedjeljne/vijesti/26126/Vrelo-rijeke-Krusnice-dublje-od-112-metara.html

SABNOR čestitao Dan ustanka naroda BiH
Bili smo i ostaćemo vjerni antifašističkim tradicijama NOR-a
i, zajedno sa novim generacijama ćemo se boriti za
ZAVNOBIH-sku državu BiH...
25.07.2008. 
Savez antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata u BiH
uputio je danas članovima i svim građanima BiH čestitku
povodom 27. jula, Dana ustanka naroda BiH i 61. godišnjice
od osnivanja Saveza.        

"Bili smo i ostaćemo vjerni antifašističkim tradicijama
NOR-a i, zajedno sa novim generacijama i u današnjem
vremenu, boriti se za ZAVNOBIH-sku državu, BiH sa svim
njenim vrijednostima", navodi se u čestitiki Saveza
antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata. 

Autor: Onasa

Obilježen Dan ustanka 
Ovim činom je centralna gradska Općina pokazala da nije
zaboravila ovako važan datum za sve građane Bosne i
Hercegovine...
28.07.2008. 
U povodu obilježavanja 27. jula - Dana ustanka naroda i
narodnosti BiH, u borbi protiv fašizma i nacizma tokom
Drugog svjetskog rata, delegacija Općine Centar Sarajevo u
sastavu Fahrudin Kurtović, Igor Kamočaji, Adil Katica i
Ibrahim Burazerović, je 27. jula polaganjem cvijeća ispred
spomen-obilježja "Vječna vatra" odala dužnu počast svim
poginulim antifašistima NOB-a.

Ovim činom je centralna gradska Općina pokazala da nije
zaboravila ovako važan datum za sve građane Bosne i
Hercegovine. Za Općinu Centar ovaj dan, kada svi antifašisti
ove zemlje obilježavaju početak velikog ustanka protiv zla
20. vijeka, je posebno bitan zbog budućih pokoljenja, s
ciljem da se otrgnu zaboravu koliko je bitna borba protiv
fašizma, čije su žrtve bili građani BiH tokom nedavne
historije, saopćeno je iz Općine Centar.

Autor: Fena

NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO 

Izvor: Glasnik NKR BiH, br. 272 od 7. septembar 2003.

Primjetili smo da mnogi Bosansci i Hercegovci imaju veliku
zbrku u glavi kada su u pitanju pojmovi kao: Nacija, Narod,
Bosanstvo, Bosnjastvo, pa cemo probati na, sto je moguce
kraci nacin, definisati ove pojmove. 

NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO

NAROD: 
U svjetskoj socioloskoj terminologiji pod NARODOM se
podrazumijeva etnicka skupina, tj. skupina ljudi koji imaju
slicne obicaje, slicnu kulturu, religiju, jezik itd.
Primjeri NARODA SU: Bosnjaci, Srbi, Hrvati, Englezi, Kurdi
itd. Na primjer Bosnjaci imaju svoje nosnje, svoja narodna
kola, svoju kuhinju svoju religiju i, sto je NAJVAZNIJE,
svoj subjektivni osjecaj pripadnosti Bosnjackom narodu. To
Bosnjake karakterise kao poseban narod u odnosu na Srbe I
Hrvate.

NACIJA: 
U savremenoj terminologiji nacija se identifikuje sa
ISKLJUCIVO SA DRZAVOM. 
Na primjer, etncki Meksikanac, kada dobije Americko
drzavljanstvo posteje po NACIONALNOSTI AMERIKANAC. Ili npr.
etncki Arapin koji je iz Alzira doselio u Francusku, kada
dobije francusko drzavljanstvo postaje NACIONALNO FRANCUZ,
mada je po narodnosti i dalje Arapin.

ISTO VRIJEDI I ZA BOSNU I HERCEGOVINU: SVAKI PRIPADNIK
BOSNJACKOG, SRPSKOG, HRVATSKOG ILI BILO KOJEG DRUGOG NARODA,
KOJI JE IMAO PA MU JE NEPRAVDNO ODUZETO ILI IMA
BOSANSKOHERCEGOVACKO DRZAVLJANSTVO, JE PRIPADNIK
BOSANSKOHERCEGOVACKE, ili skraceno BOSANSKE NACIJE.

Dakle, kada se kaze npr. Britanska nacija misli se na Veliku
Britaniju kao drzavu i sve njene drzavljane ukljucujuci i
etnicke Engleze, Skote, Irce, Arape, Indijce itd. Isto tako,
kada se kaze Bosanska NACIJA, misli se iskljucivo na drzavu
BiH i na sve njene DRZAVLJANE Bosnjake, Srbe, Hrvate, Rome,
Jevreje itd.

24.08.2008. 
Blogger.ba
 
Prof.dr. Swellim
"Postojanje bosanskih piramida je neupitno i neosporivo"
Postojanje bosanskih piramida je neupitno i neosporivo. Onaj
koji tvrdi da u Visokom nema piramida taj ne poznaje
karakteristike piramidalnih struktura, kazao je danas na
konferenciji za novinare upriličenoj u povodu održavanja
Prve međunarodne konferencije o Bosanskoj dolini piramida
(ICBP) predsjednik ICBP-a, trostruki doktor nauka prof. dr.
Nabil Swelim.
Swelim je istakao kako se piramide nisu gradile samo u
Egiptu.

"Većina ljudi na pomen piramide odmah misli na piramide u
Egiptu. A piramide su građene svuda, na svim kontinentima
osim u Australiji. Ono što sam naučio u toku svog naučnog
vijeka je da svaka piramida ima svoje osobenosti i
karakteristike. To važi i za piramide u Egiptu, piramide u
Meksiku, Kini i naravno piramide u Bosni i Hercegovini",
kazao je Swelim

Konferenciji koja će biti održana od 25. do 30. augusta
prisustvovat će više od 45 stručnjaka iz BiH, Evrope i
svijeta. Swelim je kazao da, iako su u više navrata upućeni
pozivi oponentima Projekta istraživanja Bosanske doline
piramida, oni se nisu odazvali.

"Ako neko osporava postojanje piramida onda za to mora imati
valjane naučne argumente. Sve ostalo je neprihvatljivo a
apriori odbijanje ideje o piramidama u BiH potpuno
nenaučno", istakao je Swelim. 
(FENA)

25.08.2008.  
Blogger.ba
Sarajevo
20 godina od smrti Reihana Demirdžića
Povodom 20. godišnjice od smrti istaknutog
bosanskohercegovačkog glumca Reihana Demirdžića delegacija
Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo je u znak
sjećanja položila cvijeće na njegovo vječno počivalište na
groblju Bare.
Reihan Demirdžić rođen je u Sarajevu 1. januara 1922. Prvu
ulogu ostvario je u sarajevskom Narodnom pozorištu, zatim
nastupa u Narodnom pozorištu Šabac, nakon čega prelazi u
Narodno pozorište u Titovom Užicu, a potom u Narodno
pozorište u Nišu. Malo pozorište, današnji Kamerni teatar 55
Demirdžić je osnovao 1955. godine kada se vraća u Sarajevo i
nastupa u ovoj teatarskoj kući.

Veliku pažnju izazvao je fantastičnom scenskom
transformacijom. Sa klegom Jurislavom Korenićem autorski je
realizirao, te igrao i glavnu ulogu u kultnoj TV seriji
„Karađoz“. Igrajući lik Husametin-bega uspostavio je nove
standarde i uveo nova glumačka sredstva, koja su i danas
primjer posvećenosti poslu i glumačkom zanatu.

Rudi Alvađ i Reihan Demirdžić čine mitske zvijezde naše
povijesti, odnosno Momu i Uzeira, po kojima su stanovnici
grada Sarajeva i njihova publika prozvali tada novosagrađene
i moderne nebodere na Marijin Dvoru, što pokazuje veličinu
odigranih rola.

Za svoj umjetnički rad nagrađen je Šestoaprilskom nagradom
Grada Sarajeva. 
(Sarajevo-x.com)

Treba spomenuti dvojicu Bosanaca,Dzevada Poturka i Denisa
Stojnica,koji u najtezim/najopasnijim i najcjenjenijim
borilackim vjestinama ruse sve pred sobom,na putu ka
svjetskom vrhu i (uz Mirka CRO COP Filipovica) najjaci su
borci u regionu..Prije mjesec dana Dzevad Poturak,K1
borba,je u Hong Kongu "rasturio" prvaka Brazila,za samo 40
sekundi,nokautom...
Neke starije borbe:
Poturak "BH Machine" Dzevad
Spot-Poturak "BH Machine" Dzevad K-1 
http://www.youtube.com/watch?v=FBka_aOtzb8&feature=related

----------------------------------------------
Denis Stojnic - Free Fight Europa Majstor
Fight Bosanskog "Bulldog-a" Denisa
Jedna od Denisovih borbi iz januara 2008(Beograd)

http://www.youtube.com/watch?v=4iXeBtiHWag&feature=related

p.s.
Isto tako je veliki uspjeh
09 Maj, 2008  
SALKO ZILDŽIĆ ŠAMPION,Prvak svijeta(Kick Boxing),srednja
kategorija, 
POBIJEDIO IVANA STRUGARA(MONTE NEGRO).
Revans mec se trebao odrzati u augustu u Podgorici,ali je
Strugar odgodio mec zbog svoje povrede(slomljen nos) 

Salko Zildzic u CD kod Senada Hadzifejzovica
http://www.youtube.com/watch?v=vduw5pZ0qI8&feature=related

p.s.
SALKO ZILDŽIĆ je bio i juniorski/omladinski ŠAMPION
Svijeta(Kick Boxing) u srednjoj kategoriji. 

Naftna ležišta na području Tuzlanskog kantona        
Piše: Almir ŠEĆKANOVIĆ     
01/09/08  

Imamo crno zlato vrijedno 80 milijardi USD?!

Predstavnici kanadske koorporacije Seedrock Capital Partners
Inc. početkom septembra dolaze u Tuzlu kako bi sa Vladom
Tuzlanskog kantona definisali uslove pod kojim će se
odvijati istraživanje naftnih ležišta u sjeveroistočnoj
Bosni. 

Ovo je u razgovoru za naš list potvrdio i profesor sa
Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli Abdulah
Bašić ističući da je ponuda kanadske firme konkretnija u
odnosu na ostale firme zaintereovane za istraživanje.
Kanađani su, prema riječima profesora Bašića, spremni
ponuditi 40 miliona eura koliko je dovoljno za početak
istraživanja, te svoj rad započeti početkom 2009. godine. 

Ozbiljna ponuda

- To je firma koja pokriva interese sjevernoameričkog
kapitala. To je i siguran kapital i jedina ozbiljna ponuda,
potvrdio je Bašić.

No, u Vladi Tuzlanskog kantona, koja ima direktno pravo na
koncesione ugovore, ozbiljnim smatraju i ponude britanskog i
malezijskog kapitala, baš kao i zainteresovanost sarajevskog
Energoinvesta. 

Naime, Malezijci su obavili preliminarne razgovore sa
premijerom TK Enesom Mujićem, dok je odlukom Vlade
Federacije BiH firmi Energoinvest data koncesija na
istraživanje naftnih ležišta u Federaciji.

“Predstavnici spomenutih kompanija tražili su našu podršku u
smislu preporuke da se upriliče i susreti na federalnom
nivou, s obzirom na to da je jasno da se ovako veliki i
važan projekat mora i treba realizirati u tijesnoj saradnji
svih nivoa vlasti, dakle lokalne zajednice u kojoj bi se
radila istraživanja, kantona koji izdaje koncesiju i naravno
Federacije BiH“, kazao je za Mujić za Oslobođenje.

Istraživanja

Zainteresovanost za istraživanje nafte na području
sjeveroistočne Bosne počela je nakon predratnih istraživanja
firme Energoinvest. Preliminarna istraživanja pokazuju da na
lokacijama Tinje, Šibošnice i Požarnice postoje zalihe od 50
miliona tona nafte. Laički rečeno, sa područja TK-a nafta bi
se mogla eksploatisati u narednih 30 godina.

“Ako bi stigla zvanična potvrda, u sjeveroistočnoj Bosni bi
imali ležišta nafte u vrijednosti od oko 80 milijardi
dolara. Naravno, pola tog novca, po koncesionom ugovoru,
uzimala bi firma koja vrši eksloatacije, dok bi ostalo
pripadalo državi. Za pet do sedam godina mogli bi imati prve
količine nafte“, pojašnjava profesor Abdulah Bašić.

Istraživanja će pokazati da li nafte ima i na području
općina Kalesija, Sapna, Teočak i Gradačac, što otkrivaju
prvobitni rezultati. Ukoliko rezultat ponovno bude
pozitivan, Tuzlanski kanton će godišnje od naftnih prihoda
uzimati nešto više od milijardu maraka.
 
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=49975&Itemid=45

p.s.
Sad izlazi na vidjelo zbog cega je Brdjo(Radoslav
Brdjanin-osudjen u Hagu-40 godina zatvora i robija u
Danskoj)uvijek,u ratnom periodu, preko tv-a govorio da
"oni(r.s.)MORAJU VOJNO OSVOJITI TUZLU I PRIPOJITI RS-U,JER
STA CE NAM RS BEZ TUZLE"..Tada je spominjao vrlo vazni
koridor/prolaz na relaciji Knin-Banjaluka-Beograd,koji je
trebao prolaziti preko Tuzle,ali posebno neka prirodna
bogatstva kao sol,itd...(Vjerovatno su oni u svojim
glavama,planovima imali i ove podatke o naftnom bogatstvu u
Tuzli(i ostalim djelovima BiH),jer mjestani Tuzle,kao i
rukovodstvo BiH jos prije 30-40 godina su uocili naftne
mrlje na podrucju Tuzlanskog kantona,sto smo mogli i vidjeti
preko tv-a,gdje mjestani koriste naftu u privatne svrhe...

Stern von Bosnien
Sergej Barbarez na tribinama Bilinog polja (BiH - Estonija)

http://www.sportsport.ba/bh_fudbalp-7506.htm

Pjesma posvećena “Zvijezdi Bosne”Piše: Velvet
Foto: Dado Ruvić
Utorak, 30.09.08. 

Koliko je samo dubok trag koji je naš Sergej Barbarez
ostavio u njemačkom fudbalu pokazuje i pjesma “Zvijezda iz
Bosne” koju je njemački pjevač Lotto King Karl otpjevao u
čast velikana bh. fudbala.

Pjesma pod originalnim nazivom “Stern von Bosnien” budi
emocije svih ljubitelja najvažnije sporedne stvari u
Njemačkoj i u BiH, stihovi: “Zvijezdo Bosne, hvala ti…”
otpjevani na našem jeziku još jedan su dokaz veličine našeg
Sergeja.

Pogledajte amaterski snimak izvedbe ove pjesme na koncertu
koji je Lotto King Karl održao prije petnaestak dana na
gradskom trgu u Hamburgu:

http://www.youtube.com/watch?v=bt0E3774gUU&eurl=http://www.sportsport.ba/bh_fudbalp-7506.htm

Zvijezdo Bosne i Hercegovine, 
Hvala Ti!

Azem Gvozden je relativno mladi pjesnik, manje-više nepoznat
našoj bh. čitalačkoj publici, ali zbirka poezije koja je
pred nama najavljuje ga kao novo, prepoznatljivo ime
savremene lirike na bosanskom jeziku. 


Gvozden je autentičan lirik: njegovo lirsko ja snažno,
dramatično je sučeljeno sa svijetom i sredinom koja ga
okružuje. Njegova poezija, zapravo donosi dva svijeta,
postavljena u kontrapunktu. Na jednoj strani je svijet
bjeline, nevinosti, čistoće, bezazlenosti (prisutan, npr., u
pjesmama Bijeli dan, Vodenica stara, Miris zambaka, Govor
šume...), a na drugoj strani je svijet logora, genocida,
srama i beščašća, zgusnuto izražen u većini preostalih
pjesama. I kada se suprotstave jedan spram drugog, ta dva
sviejta, zasebno i kao cjelina, dobiju na još većoj
izražajnosti, još su dojmljiviji, jedan drugog sjenče i
ističu. Zato je ovo potresna lirika, baš onakva kakva bi –
čini nam se – jedino mogla da bude! (kakva bi, dakle, mogla
biti poezija u Bosni, zemlji čiji su ljudi, posebno
Bošnjaci, preživjeli strahote koje nijedan um ne može
pojmiti, ni jedno srce obuhvatiti?!). 


Nema sumnje, ovaj mladi pjesnik se, u ovoj fazi svoga
stvaralaštva, i dalje hrve sa formom. Neke njegove pjesme
(npr. Moja zemlja) sadrže inter-tekst, ono naslanjanje na
tradiciju bh. pjesništva, posebno onog iz Zemlje Humske,
gdje su pjevali Mehmedalija Dizdar i Selim Jelovac.


Ta dva su pjesnika najviše utjecala na Azema Gvozdena:
svojim gnomskim stilom, svojim rimama preuzetim iz drevnih
listina i sa natpisa u kamenu, gdje jedna riječ vuče
drugu... To je uvijek opasnost za pjesnika budući da se zna
često dogoditi da se smisao žrtvuje zvuku, i te bi opasnosti
Gvozden morao biti još više svjestan u budućem svome
stvaralaštvu. Na svu sreću, u ovoj lirici on umije da
izbjegne zamke patetičnog i pjesnički nekultiviranog izraza.



Preporučujem izdavačima da objave pjesme ovog nadahnutog
lirika! Pjesnici, književni kritičari i čitalačka publika
koja zna da otčitava tajnu pjesničkog stvaralaštva – svi će
oni biti „povučeni“ snagom ovog novog pjesničkog glasa sa
rijeke Vrbasa. 

Sarajevo, aprila 2008. 

Prof. dr. Džemaludin Latić

**

Ocu
Moja vječita inspiracija
ideal življenja
usmjeritelj moje ljudskosti
dar tvoj
meni
al za kratko biješe.

Kako se istrgnuh
iz moje mladosti
malo ti lik pamtim
a riječi ……
Riječi ostaju kao ti
kao putokaz

Govorio si
Sine
Život je kao medalja
ima lice i naličje
hod je mukotrpan
al hodat moraš
Govorio si
U tuđem dobru sreće nema
Pomozi čovjeku kad je tužan
veseli se s njim kad je vesel

Nedaj da te obuzdaju strasti
nemoj u iskušenje pasti
da budeš igračaka umeta
Nedaj da te potežu za svoje
Nedaj
Uspravno hodaj
Gledaj
u oči smjelo
nek ti bude djelo
na dugom glasu
dijeli
daruj
nudi
Sine 
Čovjek budi.

Nova pobjeda svjetskog prvaka 
Ćatić odbranio naslov svjetskog

Subota, 01.11.08.

Adnan Ćatić (Felix Sturm) je u subotu odbranio naslov
svjetskog prvaka u srednjoj kategoriji verzija WBA. U
ispunjenoj do posljednjeg mjesta Koenig Pilsener Areni, u
Oberhausenu Adnan je jednoglasnom odlukom savladao izazivača
Sebastiana Sylvestera.

Sylvester je na megdan Ćatiću izašao sa osam uzatopnih
pobjeda i omjerom 29 pobjeda 2 poraza, međutim protiv Adnana
ove subote nije mogao mogao. Kao što je to uobičajno kod
Adnana, sjajnom taktikom do kraja je slomio svog protivnika
i potpuno je dominirao posljednjih četiri - pet rundi,
Sylvester je primio nekoliko jakih udaraca, ali je do kraja
izdržao na nogama. Sudije su svojim bodovanjem potvrdile
Adnanovu dominaciju. Erkki Meronen je bodovao 119-109,
Hector Hernandez 118-110 kao i Levi Martinez 118-110. 

Na ovaj način je Ćatić upisao 31 pobjedu u svojoj profi
karijeri, a kao mogući protivnici spominju se Kelly Pavlik
svjetski prvak po verzijama WBC i WBO odnosno Arthur Abraham
svjetski prvak u IBF verziji. 

p.s.

http://www.spox.com/de/sport/mehrsport/0811/Artikel/felix-sturmt-siegt-gegen-sebastian-sylvester.html


p.s.1
Varnice pred meč za svjetskog prvaka u srednjoj kategoriji
Sylvester: Adnan Ćatić je arogantan

Četvrtak, 30.10.08. 

U subotu 1. novembra u Oberhausenu naš Adnan Ćatić (alias
Felix Sturm) brani WBA titulu svjetskog prvaka u srednjoj
kategoriji protiv Sebastiana Sylvestera iz Njemačke. Kao što
je uobičajeno pred velike mečeve, oba borca privlače pažnju
javnosti brojnim medijskim istupima u kojima vrijeđaju i
omalovažavaju protivnika.

Svjestan da nema šta izgubiti u predstojećem meču, izazivač
Sylvester (nadimak „Mr. Hurricane“) u medijima oslovljava
Felixa Sturma kao Adnan Ćatić, što je izazvalo negodovanje u
taboru aktuelnog svjetskog šampiona.

„Zovem ga Adnan Ćatić jer mu je to pravo ime. Poznajem ga
već dugo godina, još iz vremena kad je kao amater nosio to
ime. To što ga se kasnije kao profi-bokser odrekao to je
njegova stvar. Meni lično se to ne sviđa. Vi me zovete
Sebastian, a ne Mr. Hurricane, zar ne? Ne znam u čemu je
problem, to je ime koje su mu roditelji dali, a i prijatelji
ga zovu Adnan“ izjavio je 28-godišnji Sylvester.

Ćatić je u aprilu tehničkim nokautom u 7. rundi savladao
PittmanaS druge strane Ćatić (29) je na press konferenciji
odbio da se pozdravi sa Sylvesterom kao i da pozira za
zajedničku fotografiju, što je uobičajena praksa pred ovakve
mečeve. To je dodatno iritiralo stručni štab izazivača,
posebno trenera Hartmuta Schroedera koji je izjavio da je
Adnan arogantan te da ništa bolje od njega nije ni
očekivao.
Aktuelni svjetski šampion Adnan Ćatić u dosadašnjoj karijeri
ostvario je 30 pobjeda (13 nokautom), 2 poraza (protiv De La
Hoye i Castilleja), dok je jedan meč završen neriješenim
rezultatom. Ove godine izlazio je dva puta na ring te oba
puta uspješno odbranio titulu savladavši Jamie Pittmana iz
Australije te Amerikanca Griffina. 

Izazivač Sebastian Sylvester zabilježio je 29 pobjeda (14
nokautom) i 2 poraza (protiv malo poznatih Zaytseva i
Asikainena). U 2008.godini je dva puta izlazio na ring, u
januaru je savladao Francuza Bastienta jednoglasnom odlukom
sudija, dok je u aprilu nokautirao u 12.rundi nekadašnjeg
svjetskog prvaka Castilleja. 

na ovo sve do sada sto je dokumentovano,sa jako tvrdim
koricama ,EMINENTNIH"osoba-stvarno covjek moze vaziti samo
za  nesretnika,bolesno umobolnog , odgojenog sovenistu
,rasistu,na kraju zao  mi je ipak takvih,.gospodo treba s
tim zivjeti ,mislim da ih je ipak kazna bozija stigla,na
kraju (GUMENA SOBA)uzaas,tola.

Sport | 03.11.2008 
Ibišević juri rekord Gerda Müllera 
Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift:  Vedad
Ibišević slavi nakon jednog od dosada 13 zabijenih golova 
13 golova i šest asistencija bosanskog reprezentativca na 11
utakmica je četvrti najbolji učinak jednog golgetera u
istoriji Bundeslige! ugrožen je i rekord „bombardera nacije“
Gerda Milera iz 1972. sa 40 golova!

Dva gola protiv ekipe Karlsrue SC (Hoffenheim – Karlsrue SC
4:1) oduševila su i slavnog Paula Brajtnera (Paul Breitner)
koji je igrao sa Milerom i Bekenbauerom i koji je bio u
tribinama stadiona u Manhajmu. Da li je Brajtner
„špijunirao“ samo protivnika i lidera Hofenhajma ili je,pak,
u fokusu imao i Ibiševića?

Bajern sve radi studiozno i polako. Izvjesno je da traži još
jednog „špic“ napadača, pored Italijana Tonija i njemačkog
reprezentativca Klozea (Miroslav Klose), pošto se Podolski
nije potvrdio kao evropski format. Bar u dresu njemačkog
prvaka. U subotu je i pored povrede Tonija, izostao iz
početne formacije Bajerna. Trener Klinsman (Jürgen
Klinsmann) želio je isprobati formaciju sa samo jednim
isturenim napadačem, a to je bio Kloze. 

Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der
Bildunterschrift:  Jaka momčad s istaknutim pojedincima -
ekipa Hoffenheima je iznaneđenje ovogodišnje Bundeslige
„Tek pravimo ekipu za velike domete.”

Tek u nastavku, kada je „mirisalo“ na iznenadjenje, jer je
Arminija iz Bilefelda držala neriješen rezultat 1:1,
Klinsman uvodi Podolskog, i ovaj se „zahvaljuje“ pripremom
drugog gola za Francuza Riberija ( Ribery), te golom sa
penala. I pored toga, najčitaniji  sportski magazin „Kicker“
danas donosi veliki naslov “Podolski i Bajern – to je gotova
stvar“. 

Nakon što je, već, tokom EP 2008 nagovješteno da Bajern želi
kupiti Maria Gomesa (Mario Gomez) napadača Štutgarta
(Stuttgart) Podolskom je bilo jasno, da je u Bayernu samo
„treći napadač“. Medjutim, Štutgart ne želi pustiti Gomesa
ove zime, pa je Ibišević “u fokusu“ velikog kluba. 

To niko zvanično ne govori, pa ni Paul Brajtner (savjetnik
stručnog štaba), ali se to može naslutiti. Utoliko prije,
što je na “sugestiju” Brajtnera doveden Luca Toni, a potom i
Riberi.  U gledanoj emisiji ”Sport studio” ZDF nakon nove
pobjede Hofenhajma, gost je bio “mecena” ovog malog kluba I
milijarder Ditmar Hop. On je na “provokantna” pitanja o
tome, da bi neki od novih “zvijezda”: Ibišević, Demba Ba,
Obasi, Salihović mogao “odlepršati” u veći klub, mirno
odgovrio: ”Mi imamo čvrste ugovore sa svim igračima. Nema
razloga za brigu, jer igrači su zadovoljni. Uspjeh je došao
brže nego smo očekivali. Ali, nas ne opterećuje visok
plasman. Tek pravimo ekipu za velike domete.”

Patuljak za đinovsku igru

“Kicker” u današnjem broju donosi zanimljiv članaka ”Koliko
Hofenhajm liči na lononski Arsenal”? To je kompliment
koji,svakako, godi mladom treneru Rangniku (Rangnick) i
igračima. Godio bi,sigurno, i Klinsmannu. Jer, trener
Bajerna pokušava da igra, baš, kao Arsenal ili Mančester:
jednostavno, brzo, po dubini, iz jdnog ili dva „dodira“ i
efikasno.
Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der
Bildunterschrift:  Drugi "čarobni Bosanac" u ekipi
Hoffenheima - Sejad Salihović
 
Tako, medjutim, igra Hofenhajm, kompliment je „malom seoskom
klubu“ kojeg, umjesto ovog pomalo podrugljivog epiteta sa
početka prvesntva Bundeslige, sve više nazivaju “čudo iz
Hofenhajma“.

„Kicker“ komplimente dijeli i drugom Bosancu u dresu “čuda
iz Hofenhajma“ - Sejadu Salihoviću. I to, pod naslovom:
“Patuljak igra džinovski“. Ovaj omaleni bosanski
reprezentativac je, opet, preokrenuo igru u korist
Hofenhajma.Baš kao i u Bohumu. U oba slučaja Salihović je
ušao u igru kad je njgova ekipa gubila i svojom trkom i
ubitačnim pasovima i šutevima ubojitom ljevicom, sve okrenuo
u korist Hofenhajma.

Sada Salihović odlazi u goste kod svog „matičnog kluba“-
Herte iz Berlina. Ovaj klub ga je „pustio“ za 250 000
obeštećenja i sigurno sada žali. Jer, cijena momka iz sela
Gornji Šepak kod Zvornika je milionska. Autor ovih redova bi
dodao, da on podsjeća na nekadašnjeg asa sarajevskog
„Željezničara“ Mehmeda Baždarevića iz najboljih dana, danas
trenera u francuskom Grenoblu.

     Zdravko Lipovac 
 

POD ISTIM NEBOM, knjiga poezije 2008.g.


IZ RECENZIJE SABAHUDINA HADZIALICA:
 
Složili smo se na kraju, moje drugo JA i moje bivstveno
JA...Jer….Da su riječi dodir od zrna duše i tačka zarez
zajedno i govor iz bešike pokrio je eho tišine a uz tada lak
dodir svijesti pita čuješ li kako odzvanja vrijeme? dok ne
volim sve što vole mladi jer tkanje  je više od riječi u
dobu nemira! Da li je ovo priča o jednoj ili deset knjiga.
Vidjećete uskoro. Kada pročitate ovu jednu. Knjigu! Ili
deset? U jednoj. Knjizi! O čemu li ja to?

 

Toplo preporučujući ove listine poezije za tisak odnosno ovu
knjigu za štampu pitam se koliko samo nedorečenosti imadoh
pišući o ovome djelu? Bješe li to namjerno otisak palca
nepismenog evnuha ili pečat istkanog sveznalca? Vidjećete i
sami dragi čitaoci. I have seen a light! 



IZ RECENZIJE ANTE ZIRDUMA:
 
No, treba zapravo uočiti da je ova poezija, a radi se o
poeziji nastaloj u 21. stoljeću, okrenuta više
egzistencijalnim a manje koegzistencijalnim temama iako bi
okolnosti u kojima ovi stvaratelji žive upuđivali nužno na
teme vezane za adaptaciju i teškoće koje ona nosi u tuđemu
svijetu.  A to je zapravo ono što ovaj izbor čini osobenim.


http://sabahudinh.tripod.com/podistimnebom/

Denis Stojnić uskoro nastupa na UFC-u 

 Evo i izjave Denisa na sve ovo:

„Ovo je veliki uspjeh za mene i za moju državu, ovo ne bih
mogao dokučiti bez podrške moje porodice, mog trenera i oca
Zdravka te ostalih mojih iskrenih prijatelja.Nadam se da ću
ispuniti svoju želju a to je da budem svjetski šampion u
ultimate fightu i tako pokažem svijetu da moja zemlja Bosna
i Hercegovina ima vrhunske sportiste kojima kada se ukaže
prilika mogu da pariraju svakome!“

Denis je ovime postao treći čovjek sa ovih prostora, nakon
hrvatske legende Mirka “Cro Cop” Filipovića i Gorana
Reljića, koji će nastupati u UFC-u.

Stojnić (28) iza sebe ima 6 profi MMA borbi, u kojima je
upisao 5 pobjeda i 1 poraz. Član je slavnog holandskog tima
Golden Glory.
 
  
Naš MMA borac Denis "The Menace" Stojnić potpisao je ugovor
s menadžerskom kućom MMA Manager. 
 Kako stvari stoje naš borac bi već 7. februara trebao imati
i svoju prvu borbu pod okriljem UFC-a. Radi se o priredbi
UFC Fight Night 17 koja bi se rebala održati u Tampi,
Florida!

Protivnik našem borcu bi trebao biti Cain Velasquez, čovjek
koji iza sebe ima već 4 borbe u UFC-u te i četiri pobjede i
to svaka nokautom u prvoj rundi. Njegova najveća pobjeda je
sigurno protiv Jake O’Brien-a za samo dva minuta i dvije
sekunde prve runde, čovjeka koji je pobijedio Heath
Herring-a. Cain još uvijek treba da odradi borbu koja traje
duže od jedne runde.

Dosadašnja lista borbi:

Hermes Franca vs. Joe Lauzon 
Mac Danzig vs. Josh Neer 
Nick Catone vs. Amir Sadollah
Cain Velasquez vs. Denis Stojnić
Rob Emerson vs. Kurt Pellegrino 



FEDERALNA TELEVIZIJA
Emisija "CENTRALNI ZATVOR"
srijedom, četvrtkom i petkom u 18:30
voditelji su Kristina Ljevak, Adi Sarajlić, Amel Baftić,
Eldin Karić, Boris Šiber

cz@rtvfbih.ba


07.01.2008. Denis Stojnić 

http://www.rtvfbih.ba/loc/template.wbsp?wbf_id=223&parentID=2§ion=tve

Dokumentarac
"Vanzemaljci iznad Sarajeva" 1/11

http://www.youtube.com/watch?v=2gSRTbYs8SU 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 2/11

http://www.youtube.com/watch?v=5sRtN7YZfk8&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 3/11

http://www.youtube.com/watch?v=vG0vs0BB5es&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 4/11

http://www.youtube.com/watch?v=mnql310cbjk&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 5/11

http://www.youtube.com/watch?v=4vhnrC2ZUZM&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 6/11

http://www.youtube.com/watch?v=sxggWnGLjPc&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 7/11

http://www.youtube.com/watch?v=UYwhg9rJLQ0&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 8/11

http://www.youtube.com/watch?v=ZdM18Q9vMOQ&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 9/11

http://www.youtube.com/watch?v=8N19RkWQtKc&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 10/11

http://www.youtube.com/watch?v=44M8HyjKHrc&feature=related 

***********************************************************

Vanzemaljci iznad Sarajeva 11/11

http://www.youtube.com/watch?v=_xeWxTecI1s&feature=related 

***********************************************************



Prvi dani rata Sarajevo,Josip Pejakovic,Rade
Serbedjija,Kusturica, Dnevnik 05.04.1992

http://www.youtube.com/watch?v=3RfwJVRX7N4&feature=related 

************************************************************

Kraj rata Dnevnik 22.11.1995

http://www.youtube.com/watch?v=unhcpyURUpI&feature=related 

Zaista su „svi sretni ljudi nalik jedni na druge, a svi
nesretni – nesretni na svaki na svoj način“. U ovom trenu po
planetu luta i traži svoje mjesto pod suncem 50-milijunski
narod obilježen prokletstvom izbjegličkog i izgnaničkog
udesa. Safeta Obhođaš je jedna među njima, Bošnjanka i
muslimanka, protjerana s Pala kraj Sarajeva....


Sargon Boulus je također usamljena slamka u tom vihoru,
Iračanin drevnog asirsko-kršćanskog porijekla, autor koji se
realizira u arapskom i engleskom jeziku. U nesmiljenom paklu
agresije svijeta – njihove su se putanje sustigle i
progovorile na stazi njemačkog Sela umjetnika Schöppingen.
Progovorile na način koji još nije evidentiran u bošnjačkoj
književnosti ni formom paralelnog kazivanja ni sadržajem
posvemašnje dubinske ispovijesti koja nadilazi estetsko i
ponire u najrudimentalnije i najsuptilnije – antropološko. 


Safeta Obhođaš kroz svoju sudbinu projicira ukupnu tragiku
historijskog hoda jednog malog europskog naroda iznad kojeg
još uvijek lebdi grozomora nesmiljene prijetnje samoj
nacionalnoj suspstanci iz koje je potekla. Sargon Boulus
pripovijeda svoj život koji fascinantno dovodi svjedočenje
do kraja kada se prestaje govoriti o narodu i historiji, a
počinje jecaj nad ostacima „o narodima koji su bili i kojih
više nema“; Asiraca ima toliko malo da im ni rezervati ne bi
pomogli! 

Svaki je detalj svoja neponovljiva vlastitost ali su –
ispričani usporedo – staloženo iskustvo koje neporecivo
pokazuje pravac kojim ide svijet.... 

Ibrahim KAJAN

izvor:

http://www.safetaobhodjas.de/

Mojoj Bosni   

O zemljo! O majko! O ti Bosno ponosna, zemljo moja što
krvlju našom si natopljena. Da baš ti Bosno... Ova polja,
crna polja što u nedogled idu i nestaju u daljini, ova
polja, crna polja, ova polja njive nisu, ovo nije žito ovo
su bjeli stubi k' nebu uprti, ovu su, da ovo su nišani. Tu,
da baš tu leži Bosanac ponosan jer je čuvao ovu Bosnu, ni
kriv ni dužan umro nije, ali leži tu, leži i vječno spava.
Gledam pak, ova polja, ova polja stuba bijelih gledam i
vidim majku, sestru kraj mezara i nevjestu sa prstenom kako
kroz plač suhi zbori, i moli Allaha, Stvoritelja ovog
predivnog i prelijepog dara koji je baš nama Bosancima u
ruke došao. Nečuje se pjesma, nečuje se glas, samo poneki
duboki uzdisaj koji para svaku arteriju posmatrača toga
prizora.

Sve mi pretrpjesmo, sve mi prođosmo i opet ostadosmo. Mi
ponosni i zahvalni zauvijek na ovom predivnom daru
neviđenom. Krvi mnogo je poteklo ovom zemljom, krvi mnogo
r'jeke odnesoše naše, ali mi ustrjani ostadohsmo, ustrajni u
našoj borbi za slobodu, koju dobismo. Puno je suza proteklo
niz majčinsko lice naborano, puno... Puno sinova je zauvijek
otišlo, zauvijek na put bez povratka. Teško je gledati ovaj
prizor a zadržati suzu u oku, teško je suze zaustaviti. Ipak
to je naša sudbina, ipak to smo mi, to smo mi sinovi njeni,
njeni, sinovi i kćeri, njeni. Sinovi i kćeri Bosne naše,
naše, naše... O ti što mrzovoljno gledaš, okreni se oko sebe
i nasmij se, budi zadovoljan to je tvoja Bosna. Kada gaziš
Bosnom polahko gazi da zemlju nepovrijediš, jer ona je
zaslužna za nas. Kada ideš drugim metropolama, metropolama
drugih država gordo i jako glavu k' nebu digni i ako treba
na čeli sebi ispiši da si ponosni Bosanac, a nemoj pogureno
i sramno ići. To je tvoja, moja, ma naša zemlja ponosna i
prkosna jer nas ima. Ta pogledaj je tu je za tebe, za nas. O
Bosanci pogledajte sve oko sebe i na sebi, imal' šta da vas
sem odore vaše čini drugačijima od drugih. Nema! Svi ste od
krvi i mesa, svi dišete isto, ta uistinu svi ste isti,
razlike međ' vama nema, složni trebate biti jer ko će kome
nego svoj svome. Nebudite tužni, budite sretni i recite da
ste ponosni što ste Bosanci.

Teško mi je kada vidim majku pokraj nišana sa šalom na glavi
kako plače u dlanove svoje, teško mi je jer znam da je sin
njen otišao da bi ovo sve sačuvao za mene, za tebe, za sve
nas. Teško mi je gledati kako suze idu niz njeno lice, teško
mi je kada mi neko kaže nešto protiv Bosne, jer te suze teku
za onim koji sve ovo sačuva i održa ovdije ovako kako jeste.
Teško je čuti omalovažavanje i uvrede. Ali ponosno stojim
ovdije kao ovaj stub bjeli i govorim: OVO ZEMLJA JE MOJA I
ZAUVIJEK OSTAT ĆE MOJA I ZAUVIJEK I ZAUVIJEK BOSNA! OVO
ZEMLJA JE MOJA I ZAUVIJEK OSTAT ĆE MOJA I ZAUVIJEK I
ZAUVIJEK. OVO PONOS JE MOJ I NIKADA JE NEĆU IZDATI. OVO
ZEMLJA JE MOJA, MOJA DRUGA MAJKA. OVO ZEMLJA JE MOJA POSNA I
BOSA I K' TOMU JOŠ I PRKOSNA OD ZLA. OVO ZEMLJA JE MOJA! OVO
JE BOSNA!  

Objavio/la: BNNnet

08. 02. 2009.  
 
IGRE OKO GRANICE Novi spor zbog izlaza na Jadran 
BiH od Crne Gore traži 7 km obale 
Autor ZDENKO JURILJ 
   
Pozivajući se na avnojske granice i nikad provedene
zaključke vlade BiH iz 1947. godine, dio bošnjačkih i
srpskih političara u toj zemlji i službeno će od vlade Crne
Gore tražiti povrat sedam kilometara obale, Prevlake i
Igala. Najvatreniji zagovornik “prisajedinjenja” crnogorske
obale BiH jest episkop zahumsko-hercegovački vladika
Grigorije koji prijeti i pokretanjem međunarodne arbitraže
ako se službene institucije vlasti ogluše o zahtjev.

Uporni Grigorije
“Ako je SFRJ rasformirana prema granicama nacrtanim u Jajcu
1943., zar nije normalno zahtijevati da se razgraničenje
između Hrvatske, Crne Gore i BiH provede prema tom istom
načelu? Time bi se ispravila ne samo politička nego i
povijesna nepravda koja nas je udaljila od obale”, piše u
pismu vladike Grigorija koje je poslao najvišim
predstavnicima vlasti BiH i Republike Srpske te zatražio da
službeno pokrenu pitanje uključivanja BiH u arbitražu o
dijelu jadranske obale koja joj je oduzeta. Naveo je da u
tom procesu sudjeluju Hrvatska i Crna Gora, a da je BiH
nepravedno isključena.

Usmeni dogovor
“Ako naše ovlaštene institucije to ne mogu riješiti,
pokrenut ćemo međunarodnu arbitražu”, najavio je vladika
Grigorije. Pridružio mu se i zastupnik u parlamentu BiH
Šemsudin Mehmedović koji također traži da se od Crne Gore
zatraži tjesnac Sutorina u Boki. On tvrdi da je BiH oduzet
izlaz na Jadransko more na području gdje se rijeka Sutorina
ulijeva u Topalsku uvalu iako je razgraničenje država
nastalih raspadom SFRJ u svim ostalim slučajevima izvršeno
prema avnojskim granicama.

– Usmenim dogovorom 1947. bosanskohercegovački teritorij
Sutorine, Igala i Njivica ustupljen je Crnoj Gori – kaže
Mehmedović. 
 
p.s.
Stariji znaju da je nakon II svj.rata Boka Kotorska(sada u
sastavu Crne Gore) pripadala Bosni i Hercegovini,ali je
tadasnji BiH predsjednik Djuro Pucar (Stari) poklonio Crnoj
Gori taj prelijepi dio morske obale,a za uzvrat je Crna Gora
BiH poklonila neke krsovite/nepristupacne krajeve:)
Nadamo se da sada BiH nece ponoviti istu gresku,pa susjednim
zemljama dozvoliti da susjedne zemlje sebi pripoje vrijedni
i bogati BiH pogranicni teritorij,a Bosni i
Hercegovini,pomocu svojih "satelita" u BiH, "uvaliti" nesto
bezvrijedno!

Zna se da je Hrvatska,preko svojih "satelita" u BiH, vrlo
lukavo, nudila BiH neke svoje rijecne pogranicne krajeve,za
morske BiH pogranicne krajeve..A svi znaju da BiH morska
obala nema cijene,pogotovo sto je to za BiH jedini izlaz na
more!
Isto tako je i Srbija htjela da BiH uzme,preko svojih
"satelita" u BiH, neke bogate BiH rijecne pogranicne
predjele(plus branu),dok bi oni BiH dali neka svoja
beskorisna podrucja... 

25 godina od XIV ZOI 
 
Branko Tomić 11/02/2009, Sport 

Olimpijska Bjelasnica 1984. Foto:  
Proteklo je četvrt vijeka od 14. ZOI, kao u trenu prohujalo
je dvadeset pet godina od „Sarajevske olimpijade“, koju svi
njeni svjedoci čuvaju kao najljepšu uspomenu. I uvijek joj
se rado vraćaju... 
Tako su se i krajem decembra prošle godine na suncem
obasjanoj Bjelašnici okupile skijaške legende iz cijelog
svijeta da u povodu jubileja evociraju uspomene na „najbolje
organizovane Igre“, ali i da svojim prisustvom potvrde da u
ovom bajkovitom krajoliku, uprkos ratnim razaranjima, još
uvijek živi olimpijski duh. Bili su tu osvajači brojnih
olimpijskih i svjetskih medalja Alberto Tomba, Bill Johnson,
Peter Müller, Franz Klammer, Kjetil Andre Aamodt, Lase Kjus,
Hans Enn, Bojan Križaj, Jure Franko, Jure Košir, Boris
Strel, Anton Steiner, Didier Bouvet, Hans Petter Burras,
Paola Magoni, Matea Svet… te naš Ajdin Pašović, prvi
jugoslovenski zimski olimpijac “neslovenac”, učesnik ZOI u
Insbruku 1976. 
Ajdin je na jugoslovenskoj smučarskoj sceni zablistao
sedamdesetih godina, kada je kao član Sarajevskog smučarskog
kluba, nakon pobjeda u juniorskoj i omladinskoj
konkurenciji, sedamdeset pete postao državni prvak u spustu.
Godinu kasnije izborio je mjesto i u olimpijskoj
reprezentaciji Jugoslavije i na Olimpijadi u Insbruku zauzeo
41. mjesto, sasvim solidno, ali daleko iza pobjednika,
legendarnog spustaša Franca Klammera. 
Nakon toliko vremena, Ajdin i Franc našli su se opet na
snježnoj stazi, ali ovog puta bjelašničkoj. 
- Bilo je lijepo, nezaboravno... ali pomalo i tužno, priča
Pašović, koji danas skijanju uči mlade Norvežane u Rjukanu.

- Zašto i tužno? – pitam ga. 
- Pa, eto, kada sve to vidiš i vratiš se 25 godina nazad, ne
možeš a da ne pomisliš kako bi to danas izgledalo da nije
bilo tog nesretnog rata. Istina, dosta toga se obnavlja i
gradi, niču novi objekti, i biće to, sasvim sugurno, ponovo
skijaški centar, ali, nažalost, treba još mnogo vremena da
se nadoknadi izgubljeno. 
Među legendama koje su posjetile Sarajevo, Ajdin izdvaja dva
imena: Billa Johnsona i Juru Franka. 
- Svi su svojim dolaskom obogatili jubilej i sigurno će to
imati značaja u daljoj promociji olimpijskih borilišta i
aplikaciju Sarajeva za organizaciju jedne od trka Svjetskog
kupa 2012. Meni se, ipak, Bill Johnson i Jure Franko čine
posebnim. 
Jure je na svakom koraku plijenio šarmom. Kazao je da u
Sarajevo dolazi često, ali da uvijek doživljava poseban
osjećaj prisnosti. „Ovdje se osjećam ugodno, možda čak i
ugodnije nego kod kuće...“, rekao je osvajač srebrne
olimpijske medalje. Domaćini su ga počastili – tepsijom
bureka, podsjećajući ga na transparent razdraganih Sarajlija
iz 1984. na kome je pisalo: „Volimo Jureka više od bureka“.
„Pa, to je sjajno“, kazao je dijeleći burek društvu oko
sebe. 
Bill Johnson je po mnogo čemu bio – poseban gost. Kao prvi
Amerikanac pobjednik olimpijskog spusta na Bjelašnici, kao
nestašan as kojem sreća nije bila baš naklonjena. A i on se
sam s njom poigravao. Zvali su ga „spustaški Muhamed Ali“.
Prije 25 godina, nakon treninga na Bjelašnici, mada je te
sezone imao samo jednu pobjedu u svjetskom takmičenju,
zbunio je novinare pitanjem: „Šta mislite, zašto su ovi
drugi spustaši ovdje?“ Novinari su se zgledali, a on je
dodao: „Gledaju ko će uzeti srebro.“ Bill je bio u pravu –
zlato je bilo njegovo. 
„Šta ti zlato znači?“ – pitali su ga novinari u Babinom
dolu. 
- Milione! – odgovorio je. 
I zaradio je milione u naredne četiri godine. Ali, kako brzo
došli, još brže nestali. Izgubio je ogroman novac u
akcijama, u jednoj nesreći poginuo mu je i sin, supruga mu
okreće leđa i šampion završava u – autoprikolici. Slamku
spasa tražio je u povratku na stazu, mada je već imao 39
godina. Nije uspio. U jednoj trci bio je posljednji od 99
takmičara, ali je u početku 2001. ipak rangiran među 35
najboljih spustaša u SAD. No, san o povratku tragično se
raspršio. Na jednom FIS-takmičenju na Big Mountainu, nije se
izvukao iz oštre krivine, pao je i teško se povredio. Tek
nakon tri sedmice probudio se iz kome, ali nije znao gdje se
nalazi. Kobne su bile povrede glave. Šest godina nije
prepoznavao ni rođenu djecu, sve mu je bilo pomućeno, samo
se sjećao Bjelašnice i svakog zavoja olimpijskog spusta.
Nakon dugog liječenja malo mu se razbistrilo pamćenje i
vratilo raspoloženje. Otišao je s majkom i na mjesto
nesreće. „Bill, ti voziš veoma brzo!“ – rekla mu je mati.
Odgovorio je u svom stilu: „Hvala! Ti voziš veoma sporo!“
Bio je to, ipak, znak da se vraća životu. 
Došao je u Sarajevo u pratnji 17-godišnjeg sina Teilora.
Teško govori, ali je, ipak, novinarima kazao: „Sa
zadovoljstvom sam prihvatio poziv da dođem u Sarajevo i na
Bjelašnicu na kojoj uživam.“ 
Nažalost, nije mogao na „svoju stazu“. Samo je pogledom
dugo, dugo milovao. Na takmičenju legendi u paralelnom
veleslalomu zamijenio ga je sin Teilor, koga je već u prvoj
trci nadvisio veteran Bojan Križaj. 
Pobjednik ovog takmičenja bio je Kjetil Andre Aamodt,
osvajač čak osam olimpijskih medalja, od kojih su četiri
bile zlatne. Tridesetsedmogodišnji Norvežanin je u finalu za
28 stotinki bio brži od 13 godina starijeg Austrijanca
Antona Steinera. 
- Aamodt je, uz ovaj trijumf na stazi, kaže Pašović, bio i
najbolji igrač revijalne fudbalske utakmice u Zetri, u kojoj
je postigao tri gola, pa je tako, može se reći, postao prva
zvijezda našeg dvodnevnog decembarskog druženja u
olimpijskom Sarajevu. 
Eh, što reče Ajdin, samo da nije bilo rata...  

.......

Onaj bez kojeg ne bi bilo tako kako je bilo 
Vremenu i ljudima u pomen  
Mile Lasić 11/02/2009, Sport 

 
Antonio Samaranc i Branko Mikulic Foto:  
Mnogi zvani i nezvani govorili su ovih dana o XIV Zimskim
olimpijskim igrama “Sarajevo ´84”, pa se nije moglo
spriječiti niti uz mnogo truda da se ne spomene i ime
pokojnog Branka Mikulića (1928 - 1994), predsjednika
Organizacinog komiteta Sarajevske olimpijade. Četvrt je
stoljeća od tog kratkog momenta u našoj povijesti, kada smo
bili za trenutak bolji nego što obično jesmo... 
Pokojnog Branka se, inače, društvo okupljeno oko Ahmeda
Karabegovića, generalnog tajnika XIV ZOI, sjeti svake godine
barem osmrtnicom u Oslobođenju, u travnju bit će 15 godina i
od Brankove smrti. Neki dan su se “sportska raja” okupljena
oko Ahmeda Karabegovića, sve bivši važni članovi iz
Organizacionog komiteta XIV ZOI, sjetilo i pokojnog Ante
Sučića, predsjednika Izvršnog komiteta XIV ZOI, koji je
otišao nedugo poslije završetka ZOI, već 1986. godine. Iz
najužeg tima koji je organizirao XIV ZOI umrli su u
međuvremenu mnogi. I Uglješa Uzelac, gradonačelnik Sarajeva
u vrijeme održavanja Olimpijade, i Emerik Blum, član
Organizacionog odbora, i Artur Takač, sportski direktor XIV
ZOI, i mnogi drugi, lista je podugačka, ispričavamo se svim
drugim nespomenutim i živima i umrlima ... 
U blizini pokojnog Mikulića, vjerojatno najznačajnijeg be-ha
i hrvatskog političara podrijetlom iz BiH u cijelom 20.
stoljeću, proveo sam od listopada 1983. do ožujka 1989.
godine, dakle od predvečerja XIV ZOI u Sarajevu, svojevrsnog
uzleta u nebo be-ha društva, do početaka bezmilosnih
političkih razračuvanja u Beogradu i Sarajevu i
nagoviještaja raspada SFRJ i rata u BiH. I o tomu sam
objavio romansirana sjećanja. 
U tim redovima je bilo najvrijednije ono što mi je Mikulić
kazao smrtno bolestan u hotelskoj sobi u Sheratonu na
aerodromu u Frankfurtu am Main, kada se iz Lausanne vraćao
da umre u Sarajevu, samo par dana uoči smrti. 
Branko Mikulić je umro 12. travnja 1994. godine i sahranjen
je na sarajevskom groblju Sv. Josipa u nazočnosti oko 2.000
ljudi, koji su prkosili tijekom sahrane granatama i
snajperistima s okolnih sarajevskih brda. U ratnom magazinu
“BH Dani”, broj 251 iz 1994. godine, pod naslovom «Odlazak
velikog Bosanca» zabilježeno je i sljedeće: «Ni jecaj nije
ranjavao tišinu. Nije zujala ni TV kamera. Nije je ni bilo.
Samo ljudi i toplina očiju, uspomene i nadanja, samo
pianissimo pjesme o vječnoj tišini, i nadgrobna ploča:
Branko Mikulić 1928-1994». Autor nježnog zapisa je bio u
međuvremenu također umrli, pismen čovjek i političar Hrvoje
Ištuk. 
U Sarajevu i u BiH o postojanju Mikulića svjedoči danas samo
nekakva uličica na periferiji Sarajeva koju su mu aktualni
gradski kvazi-multietičari dali da bi takvima poput
ovovremenih podobnih mogli davati trgove i ulice u strogom
centru grada. 
Svaka čast svakomu, ali bez Branka Mikulića XIV zimske
olimpijske igre ne bi bile ono što su bile. A bile su
veličanstvena smotra mladosti i ljepote, perfektno
organizirana sportska i medijska manifestacija prvog reda,
milenijumski iskorak Bosne i Hercegovine, koji je, na
žalost, neće spasiti nesreće samo osam godina poslije.
Međutim, da nije na čelu Igara bio Branko Mikulić, takvi
kakvi smo bili i tada, a danas smo još puno gori, nikad ne
bismo postigli to što smo tada postigli. Branko Mikulić je,
naime, sa svakim u Jugoslaviji, uključivo i protivnike,
mogao razgovarati ravnopravno. Na isti način je komunicirao
i sa strancima. Bez takve ličnosti i njegovog danonoćnog
angažmana bi na Igrama došao do izražaja naš notorni
javašluk, a s njim na čelu Igara je svatko dao najbolje što
je mogao. 
Bojali su ga se samo oni koji su imali debelog razloga za
to. Oni koji su se s njim imali prilike sresti ponijeli su
utisak o Brankovom neponovljivom gospodstvu, o uljuđenoj,
prirodnoj vrsti bosanske gospodštine… 
… Ispratio sam ga početkom travnja 1994. godine s
frankfurtskog vojnog aerodroma, redovitih linija nije bilo,
u Sarajevo da umre par dana poslije u još uvijek opkoljenom
gradu. “Ide da umre u Sarajevu”, rekla mi je tada Planinka,
njegova kćerka, koja će i sama potom iznenadno otići s ovog
svijeta. 
Otišao je američkim vojnim bombarderom da umre u gradu koji
nikada nije umio da se ophodi s njegovim najvećim ljudima,
zapisao sam tada. Nemam nikakvih dokaza za tvrdnju da je
“druga Branka” više ubio osjećaj nemoći da se nešto poduzme
u obrani Bosne i Hercegovine nego opaka bolest kojoj nije
bilo lijeka, kako su rekli stručnjaci u švicarskoj Lausanni,
gdje je kratko boravio u bolnici. Stariji čitatelji barem
znaju da je Branko Mikulić, zajedno s takvima kakvi su bili
Džemal Bijedić ili Hamdija Pozderac, skoro dvije decenije
davao pečat bosanskohercegovačkoj samobitnosti da bi pri
samom kraju života nemoćno posmatrao kako sve ono za što su
se on i njemu slični zalagali odlazi u nepovrat u obliku
dima i pepela od granata njegove i naše bivše JNA. 
U isčezlo Brankovo vrijeme, BiH je bila nedjeljiva. Povezana
i autocestama i školama, novim sveučilistima, industrijskim
organskim svezama. 
Sve ostalo je potom tužna i dobro poznata povijest. Povijest
zaborava i ljudi i vlastitih civilizacijskih uzleta u nebo,
kakva je bila i “sarajevska Olimpijada”, od koje je prošlo
samo četvrt vijeka, a kao da je bila u antičkom dobu.