Riske

   

Dragi moji prekrasni , 
ja znam da na pomen imena jos jako boli, ali voljela bih da
se sjetimo naseg Risketa i ponekad ga spomenemo kao da je
jos tu. Iako je prekratko zivio , ostavio je tako puno iza
sebe ... koliko ga puta Refo i ja spomenemo i sjetimo se
neke njegove price...
Koliko god boli prica o njemu , bolilo bi jos vise da ga
zaboravimo...

Sanja i mi cesto spominjemo Risketa. Uvijek ce mi ostati u 
sjecanju onako vitak u bijelom i pored njega Amra uvijek 
nasmijana. 
Zivjet ce on jos dugo s nama...

Takav momak, draga Sanja, ne moze biti zaboravljen. Sa Amrom
sam u kontaktu. Kad sa njom telefoniram, pred ocima mi
prolaze Risketove i njene slike: "Alibaba", Vrbas,
Rovinj...Ne, ne, on je sa mnom, u dusi i srcu.

Sa divnim sjecanjima na divnu osobu

Djula sa porodicom

kako zaboraviti draga sanja,boli jos uvijek...ja sve kontam
kad mislim na ovu novu godinu da ce i on biti tu.

Vjerujte mi kad god sam u prilici da s nekim gledam video
kasete sa susreta u Rapcu, na Krku i Rovinju da mi je prosto
nevjerovatno da Riske nije vise tu, a misli nikako da
prihvate cinjenicu.
Jedna slika sa izleta brodom kroz Limski kanal se ne moze
zaboraviti. Nas Riske djeluje opusten, snima kamerom obalu
naslonjen na stranicu broda....a samo mozda dva dana poslije
vise niko od nas nije imao priliku s njim razmijeniti
osmijeh ili koju rijec.
Zato ove godine jednostavno nisam bila raspolozena napisati
bilo sta o susretu u Rovinju, a i ono malo sto napisah, isto
kao i Seha jedva nekako uklopih u svu onu silnu tugu.
Jednostavno se neda razdvojiti i toliko se pomijesalo tuge i
radosti susreta da sam odlucila u to i ne dirati. Neka
ostane tamo gdje je stalo kad se Risko razbolio.
Sviju vas toplo pozdravljam iz snijeznog Osla.
Refika

Znam ja da se nece zaboraviti, ali vise ni ne spominjemo...
a ostala nam je Amra, ostali su nam djecaci. Amra prati
Kajak , cita , ali joj je tesko da se javi , jos je
boli.Mozda joj trebamo izraziti podrsku , mozda joj se treba
i ovako javiti... A i obecali smo neke stvari , pa da jednom
i odradimo!

Istina ja sam Risketa upoznao prije dvije godine u
Rapcu[tandem volim piti i ljubiti]i naravno izgledalo je kao
da se znamo jos iz BL,nenametljiv ali stalno prisutan,
sjajan decko.Sudbina je tako htjela i mi nazalost nista ne
mozemo protiv toga......................ali dok je mog malog
jarana Tarika pravog tatinog nasljednika Riskov lik nikad
nece nestati.
Voli Vas Djani

"Zivot- ne cine dani koji su prosli, nego dani kojih se
sjecamo."
Mom drugu Risi.

Eh...jos uvijek se sjecam Risketa iz srednjoskolskih dana. 
Proveli smo zajedno skolske dane skoro u istoj klupi i
koliko puta smo samo bili zajedno izbaceni sa casa vise se i
ne sjecam ali njegovog humora sjecam se i dan danas. Casa
Srpskohrvatskog i Sandokana (naseg bivseg profesora)i
provala na njegovim casovima. A tek Baltazara i fizike...ne,
ne, Riske se ne moze zaboraviti.Ja, Riso, Smajlaga, Sanja A.
(generacija 1966)smo bili grupa nestaslija i 4 godine
proveli zajedno i poslednji dinar dijelili. Putevi su nam se
razisli po zavrsetku skole i o Risi nisam bas puno znala
poslednjih 15 godina. I onda preko dragih prijatelja saznam
prvo vjesti o srecnom zivotu sa njegovom Amrom i djecacima,
a poslije toga samo tragedija. Riska vise nema. Ne to nije
istina...ON ZIVI U NAMA I UVIJEK CE ZIVJETI. Amru ne
poznajem licno ali mogu joj samo reci" Risko je bio draga
osoba svima i reci njegovim djecacima da budu ponosni sto su
ga imali za oca." Na zalost kratko je trajao  njigov zivot
ali niko od nas ne zna sta ga ceka sutra. Zivot je okrutan
ali to moramo ipak prihvatiti. Riske ostaje u nasim dragim
uspomenama, a ti Amra ipak budi sretna jer imas dva njegova
sina koje moras izvesti na pravi put. 
Skolaska drugarica Deki

Sanja potpuno si u pravu sto se tice obecanja.....,vrijeme
je da se nesto uradi.Ja idem kod Amre 17.12. pa eto lijepe
prilike da ispunimo obecanje.Mozemo sutra na chatu o tome
naravno privatno.
Sta da kazem opet suze,.............,kada citam o nasem
Risi.
Stalno gledam flasu crnog vina koju smo dobili od njega,na
poklon i koju smo trebali popiti
skupa,..................,cekali smo 10 godina,trebalo nam je
jos samo 1 godinu pa da je otvorimo.
Mislim da je nikada necemo otvoriti,...........Stoji tu u
sanku,kao da i dalje ceka,ceka,...........
Bila mi je Amra sa djecacima,jaka je divim joj se,ima ona
sve pod kontrolom,samo da mi jos krene
crtati,.................
rekla sam da ce mi to biti njena najdraza slika,prva koju
nacrta poslije tragedije koja ju je zadesila,jer znam da je
to njen povratak.

Ja ga nisam poznavala, ali me je ovaj zadnji album slika
'Rovinj 8' itekako rasplakao! Mnogo nasih mladih ljudi umire
od tuge, i ja sam vec 12 godina tuzna...samo, Vi me usrecite
i zato bukvalno 'visim'na Kajaku! 

Glavu gore i nedajte se!
Voli vas vasa sugradjanka Alma S.

U srcu i mislima Riske ce uvijek biti sa nama.
Uvijek

Evo Sanja kako se mi Risketa sjecamo.
Riska nisam znala u BL, Amru sam znala iz videnja iz
Kajaka.
Prvi kontakt je bio prvo predvecerje u sali hotela Beli
Kamik. Prisao nam je sa cugom u ruci i zapoceo pricu. Kad je
cuo da je Ado iz Dervente odmah se nasla tema za posirok i
podugacak razgovor. Smijeh, zeza, uzivanje ..... volim piti,
ljubiti i grliti!
Slijedeci susret je bio na rivi, Risko i Amra ruka u ruci i
moj komentar : ”Aha, vas dvoje ste znaci par !” , i njihov
odgovor : ”Da jesmo.”
Eto sitnice koje koje nas vezu i koje ostaju u pamcenju.