Mali nocni razgovori

   

Nedjelja je dan koji ne dam nikom; samo onima koje volim i
‘s kojima mogu’. Prije nekog vremena, jedne hladne junske
nedjelje, zove me prijatelj iz Kanade i nanovo se iscudjava
kako to da je petak navecer, nedjelja ujutro u Australiji.
Znam da je pri Plavcu, pomalo razocaran ljudskom gluposcu,
kao uostalom i svi mi ‘masonska djeca’ bez plemena i barjaka
sto ne pripadamo nigdje, on zapoce nase ‘male nocne
razgovore’ usklicnom recnicom: “Kad vidim neke ljude, dodje
mi da si istetoviram kukasti krst na celu i odem zivjeti na
Kubu, pa neka me Interpol trazi! Prije nekog vremena kaze mi
jedan ‘nas Banjalucanin’ da je puno nacionalizma na Kajaku,
da se napada srpski narod, a kako doticni pripada istom,
onda on ne zeli biti u takvom nacionalno obojenom drustvu.” 

‘Meni je Maslesa ko’ med, al’ Pelagic!’ Tacno u sridu; zna
mi zivac tj. zna tacno kako ce 6 sati razgovarati sa mnom, a
da nam ne bude dosadno ni jednom. Kod trece flase, skoci on:
“Cekaj, cekaj doktore, a prica? Pa nisam ja zapuco’ bez veze
preko sedam mora, da bi mi ti protrkeljo’ Medicare karticu i
reko’ ajde nije ti nista. Puno mucas kad pricas; opsiran si,
brate. Nego, baci ti to na papir; ti na papiru sve lijepo
objasnis; kod tebe olovka pise srcem.”

Pa evo ti prica, ko’ velim, nekom ce valjati. Prije par
nedjelja u posjeti Australiji bio je Nj.S. Dalai Lama. Za
njegova boravka od tri dana u Sydney-u, odrzao je dva
predavanja pred mas-slusateljstvom i nekoliko susreta sa
vaznim kulturnim i politickim licnostima Australije, te niz
neobaveznih diskusija, konferencija za stampu i ostalog sto
prati posjet jedne tako ugledne i sirom svijeta postovane
licnosti. Ja sam posjetio predavanje u Entertainment
Centre-u pred oko 2000 ljudi, koje je zaista bilo nadahnuto
i inspirativno, samo kako jedan veliki filozofski ucitelj
moze dati, ali sto je jos vaznije uspio sam dobiti mjesto u
posljepodnevnoj sekciji, za oko 30-tak ljudi, gdje se pored
kratkog predavanja i meditacije, vodila diskusija,
postavljala pitanja i uopste moglo neobavezno popricati sa
ovim velikanom danasnjice.
Dugo sam mislio sta pitati ‘sveca’ i na kraju odlucio da mu
postavim pitanje koje me muci vec dekadama i koje je tako
aktuelno u ovom ‘svijetu poremecenih vrijednosti’: “V.S. sto
je za Vas najveca ljudska vrijednost?” On je malo zastao,
pripremajuc’ odgovor i na ostala pitanja koja za ovim
slijede, kako to obicno i rade ‘visokoumne osobe’ kao sto je
i sam, te poce: “ Najveca vrijednost ljudska je briga za
druge ljude, prije svega za svoju porodicu, zatim
prijatelje, sunarodnjake, onda i citavo covjecanstvo.
Pojedinac ce misliti, onda su doktori, ucitelji, vjerska
lica, socijalni radnici, naucnici, umjetnici i ostali kojima
je posao da brinu i usrecuju druge, pravi sveci (u sikim,
staroindijskom jeziku Bodhisattvas), docim su ostali ‘obicni
smrtnici’ osudjeni da zive u ‘samsari’ (u sikim jeziku
grijeh) i gomilaju ‘losu karmu’ (negativan usud) iz
reinkarnacije u reinkarnaciju (iz generacije u generaciju
moglo bi se prevesti, jer po budistickom vjerovanju covjekov
duh reciklira iz jednog zivota u naredni, te sto je manje
razvijao duh, a vise cula i nagone tokom jednog zivota, tj.
sto mu je karma negativnija, to ima vise sanse da u
sljedecem zivotu reinkarnira u nize bice, cak i zivotinju).
Medjutim to nije istina; svaki covjek ima jednak potencijal
da se razvije, Budha je u svakom od nas, samo ga treba
probuditi (pod ovim misli da svaki covjek ima potencijal da
bude neograniceno sretan citav svoj sadasnji i buduci
zivot), a probudicemo ga ako usrecimo druge ljude (postat
cemo sretni usrecujuci druge), pa bilo to da ih izlijecimo
od raka ili da svom prijatelju ili nekom u nevolji stisnemo
ruku u znak da smo tu, s njima, i da dijelimo njihov
problem. To je od neprocjenjivog znacaja, kako za druge tako
i za nas. Jos je vaznija odlucnost da se pomogne drugima da
ostvare svoju srecu, a najvaznije od svega je odrzati tu
odlucnost kroz citav zivot, a onda i dalje u narednim
zivotima. Znate, postoje ljudi koji su ozbiljno predani
necemu, bilo kada rade posao od cega zive, bilo da vjeruju u
nesto, bilo da su odlucni u svom nastojanju da pomognu
drugima da nadju svoju srecu; takvi ljudi su srz
civilizacije, sve ostalo su ‘nesretne lokalne siledzije’
koji bivaju brzo zaboravljeni nakon njihova kratkog
trajanja.” Podstaknut njegovim odgovorom, spomenem Nj.S.-ti,
koji je i sam jos uvijek izbjeglica privremeno nastanjen u
Daramsali (zapadna Indija), website Kajak i veliku stvar
koju je ova stranica ucinila i jos uvijek cini na
povezivanju izbjeglih Banjalucana i ocuvanju njihove
tradicije i kulture, te napore koje redakcija ovog site-a i
njeni saradnici i prijatelji cini da bi se zakopali ‘rovovi
proslosti’ i gradio neki bolji svijet. Na ovo mi je Nj.S.
odgovorio: “Vrlo je vazno iz svake tragedije izvuci pouku i
od vlastite nesrece napraviti pobjedu. Ja sam, licno, jako
puno naucio od predsjednika Mao-a za moga prisilnog boravka
u Kini kao njegovog licnog gosta; to mi je kasnije jako
pomoglo u susretima sa drugim velikim figurama svjetske
politike. On, nazalost, nije puno naucio od mene. Uistinu,
ja sam tada bio jako mlad, ali je prosto nevjerovatno da
jedna tako prominentna politicka licnost jednog vremena nije
bila u stanju da shvati zakon uzroka i posljedice tj. da smo
svi mi ljudska bica na taj nacin povezana i da permanentno
uticemo jedni na druge ili bolje receno ucimo jedni od
drugih. Tako i vi (Banjalucani), ako ste cvrsto odlucili da
napravite Novi Svijet, bez mrznje i zavisti, pun ljubavi i
razumijevanja, vi cete to i uraditi, samo se nikada nemojte
pitati jesmo li trebali to uraditi i koliko ce nas to
kostati. Mnogo vise kosta kada ne pomognete prijatelju ili
drugom ljudskom bicu, da bude sretan; onaj ko je u nevolji i
dalje ce ostati tu ako mu ne pomognemo, a mi cemo kad-tad
biti nesretni zbog toga sto mu nismo pomogli kad je to
trebalo.”

Nedjelja je ujutro, 24. dan mjeseca Lipnja, ljeta gospodnjeg
2007-og. Stavljam tacku na ovaj susret sa ‘velikim uciteljem
zivota’ , ispijam svoju jutarnju kafu i cujem telefon kako
zvoni. S druge strane zice, iz daleke Kanade, poznati glas:
“Ej baba, mozes misliti zove me prijatelj iz Banjaluke i
kaze cestitam …………” Od njegova odusevljenja ponovo nadjenim
prijateljstvom, nema mjesta za dijalog, pa se predajem
slusanju tog monologa. “Ja sam samo konobar, on je pijani
gospodin…………..”  pjeva Arsen na gramofonu.
Lijep pozdrav, prijatelji!

Severin   
                               

Severine, hvala !
Kako je sve ustvari jednostavno, i kao smo mi komplicirani.
Ovaj tekst treba isprintati i prikaciti pored kompjutora.
I prije nego se nesto napise ili komentira baciti pogled na
rijeci 
Njegove Svetosti.
Pozdravljam sve drage ljude!

Ekrem

PS
Ali... "kako zabiti meku rijec u tvrdo uho?"

Severine,da li je u toku tih razgovora i
diskusija,postavljeno jos interesantnih pitanja?
Vjerovatno jeste....pricaj nam...

"......Naravno,svih dvanaest Bosanaca nije moglo da se sisa
istovremeno, onih jedanaest je moralo nekako da prekrati
vrijeme. Carobna rijec: organizacija !
I dok si rekao keks, Zimha iz Borika je sjeo da se sisa,
Taslidza iz Potoka je organizirao farbu, merdevine i
pinzlove, Sasa iz Nazorove je skoknuo do Zije po rostilj i
cumur,
Brka sa Studenca je otisao cevape, Hari sa Caira je otisao
po gitaru... U to je Zimha zavrsio sisanje, pa je otisao po
paradajz, ajvar i luk, dok je Ljubisa sjeo da se sisa. Djela
iz Djikiceve je pomogao Taslidzi da se sve pokrije prije
farbanja i odmah krenuo sa Taslidzom u akciju. Meho iz
bivseg SUP-a je rastvorio suncobrane i razvukao stolove na
malom parkingu iza brijacnice, i odmah sjeo da se sisa, dok
je Ljubisa brisao stolove . Sasa se vec vratio i Zoka mu je
pomagao zapaliti rostilj, dok je Zlaja iz Senoine rezao
lepinje koje je donio od Insanica. Za cugu je bio zaduzen
Sesta, sto je besprijekorno i obavio. Dok si rekao britva
vec su sestorica bila osisana, a nas brico humanitarac se
samo u pauzi izmedju musterija cudio kako mu je odjednom
radnja tako svjetlija i svjezija. I dok je Taslidza prao
ruke da bi sjeo da se sisa, Bajbaga je pred radnjom
zaustavljao silnu masu radoznalaca koji su sa cudjenjem
gledali kako ispred "community service" frizera, dvanaest
veselih tipova mijenja sliku njihove omiljene radnje. 
Tako je sve teklo po planu, tako je su se svi uspjeli
osisati na vrijeme da bi mogli sjesti za postavljen sto.
Cevapi su mirisali, frizer je trljao oci od cudjenja, Hari
je pjevao "Sto te nema...", Sasa je cugao pivu, Sesta, ko i
uvijek gemiste, Zlaja i Brka na rostilju, Taslidza sa
Bajbagom se nesto prepirao u vezi svjetle boje zidova i
sivila Zenice, Zimha se smijuljio nekako zakovrnutih ociju,
Ljubisa je mobitelom zvao raju iz Trece udarne, dok je Meho
pokazivao svoju novu americku sharu (citaj: passport), i
psovao kako se svaki puta mora prijavljivati kao stranac u
svom rodnom gradu i to jos u MUP-u (citaj: bivsem SUP-u),
gdje je i sam prije radio, a Zoka je, onako zadovoljan
meditirao na predivne zelene strukove mladoga luka, dok je
Djela pokusavao da prisutnu masu radoznale publike motivira
da sa njim igraju neku igru pogadjanja sa tri kutijuci i
jednom kuglicom.
Svi su bili super raspolozeni i a "Community service" brico
je bio beskrajno sretan, da mu je takva raznolika, spontana
i vesela ekipa uljepsala dan..."
Prica je tekla dalje, kao i zabava. Ja licno iliti osobno
nisam bio toga dana bio prisutan na toj "Organizaciji".
Saznao sam za nju od svog kolege Ibre iz Svedske, koji je
bio kao slucajni prolaznik prisutan u gomili radoznalaca.
Kazu da se za stolom cesto spominjalo ime nekog Sehe, koji
im je skrenuo paznju na ovog "community service" bricu. Taj
kolega, Ibro, inace sa Caira mi je rekao da na internetu ima
jedna stranica na kojoj se okupljaju Banjalucani razasuti po
cijelom svijetu. Tu stranicu je organizirao bas taj Seha,
koji je radio u Caffe-u Kajak u Banjaluci, pa se i ta
stranica zove cafekajak.com.
I dok mi je moj dragi kolega Ibro sve to potanko prepricavao
(sve se dobro zavrsilo, nije bilo ni frke, ni sore-mare),
probudi me udaranje kise i vjetra u prozor. Uh, zakasnih na
posao, jebo te !
A san je bio tako lijep...
Ma nema veze, lako cu isfolirati sefa. Ionako prekosutra
idem na odmor. U Porec!
Ah, jedva cekam da sretnem svoju staru raju, da cujem Djulu
i Sejfu uz gitaru, da vidim te Prekrasne Banjalucanke i
Banjalucane...
Falice nam Esmir, ali njemu cemo poslati jednu razglednicu,
ha, ha...a on nek se kupa u onom svom jezeru, ha, ha...

PS
... a mozda se i u Porecu nadje neki Community service,
buregdzija, recimo...

Odgovor za Aidu:

Ne znam kakvi su Shex-ovi planovi sa ovim forumom, ali nemam
nista protiv da pisemo i diskutujemo o bazicnim filozofskim
pitanjima, ili bolje receno zivotnim pitanjima, iako mislim
da je on imao nesto drugo na umu otvarajuci ovaj forum. Ja
imam i drugih obaveza na ovom site-u, ali sam uvijek spreman
podijeliti svoja razmisljanja sa drugim ljudima, ukoliko ima
interesa. Sto Brada kaze, sve je tako jednostavno-za ne
povjerovati, ali smo mi toliko komplikovani-i ovo za ne
povjerovati.

Sto se tice pomenutog susreta sa Dalai Lamom, ne bih vise
davio citateljstvo, pogotovu jer je potrebno napraviti
odgovarajuci uvod u istocnu filozofiju tj. Budizam kako bi
pojedinac mogao dobiti odgovarajucu poruku iz svake od
diskusija, a vjerujem da neupuceni moze naci takvu jednu
diskusiju i dosadnom. No, ipak mi je jedan odgovor bio
posebno simpatican i saljiv, pa mi je ostao u sjecanju:
Neko je postavio pitanje isticanja vlastitih zivotnih
postignuca od strane pojedinca, kako materijalnih, tako i
duhovnih. Isticanje materijalnog, pa cak i duhovnog
blagostanja koje je ‘smrtnik’ postigao u toku sadasnjeg
zivota smatra se krajnje neprimjerenim u Budizmu. Prvo tj.
materijalno blagostanje zato sto je to cista iluzija (to mi
Banjalucani najbolje znamo), a potonje zato sto je svaki
pojedinac na razlicitoj razini razvijenosti svijesti i
zapravo mi nismo u stanju da sagledamo nase pravo mjesto na
toj nazovi ljestvici duhovnog razvoja. Sjetimo se skole ili
kasnijih studija ili pak situacija na poslu, kada smo
mislili da nesto znamo najbolje, a onda se pojavi neki
‘vukovac’ i dolazi do frustracije ili pak osjecamo se
inferiornim naspram nekog ‘strucnjaka u firmi’, a na kraju
se ispostavi da mi to mnogo bolje znamo i radimo nego on ili
ona. Isto je i sa duhovnim aspektom zivota; mi jednostavno
nismo u mogucnosti da sagledamo koliko je nasa svijest
razvijena i stoga je potpun nonsense isticati vlastiti
duhovni napredak, kad uvijek postoji neko ko je mnogo
napredniji od nas, ali smo zato kadri da sagledamo sta je
prava istina u tome i postedimo sebe od nepotrebnog
sramocenja. Nj.S. je odgovor na ovo pitanje popratio jednim
primjerom iz njegovog zivotnog iskustva: 
U ranim osamdesetim tek poneki skolar bi uspio napustiti
okupirani Tibet i pridruziti se Dalai Lami i ostalim
duhovnim uciteljima iz Tibeta u njihovoj privremenoj
nastambi u Daramsali, Zapadna Indija. Jedan od kaludjera iz
samostana Namgyel, inace prominentni skolar i spiritualni
ucitelj, prikljucio se 1983. godine Dalai Lami i ostalima u
Daramsali. Kako su od ranije bili dobri prijatelji i
spiritualno veoma bliski, Nj.S. bi cesto provodio vrijeme u
prici sa svojim ‘jaranom’. Jedanput mu ovaj priznade da je
nekoliko puta za vrijeme njegovog 12-ogodisnjeg boravka u
‘kineskom komunistickom gulagu’ bio zaista u velikoj
opasnosti. Nj.S. Dalai Lama se ozbiljno zainteresovao za
nastavak price misleci o zivotnoj opasnosti u kakvoj se
njegov prijatelj svakodnevno nalazio u takvoj jednoj
ustanovi. Dok je tako razmisljao o patnji koju su prozivjeli
svi oni koji nisu mislili kao drug Mao, njegov prijatelj je
nastavio kako je nekoliko puta dolazio u ozbiljnu opasnost
da prestane 'suosjecati sa Kinezima tj. zatvorskim cuvarima'
koji su ga svakodnevno  toliko mucili. Umjesto da je uzeo
‘boracku penziju’ i do kraja zivota izigravao heroja zbog
propacenog, kudeci i sijuci mrznju prema njegovim bivsim
tiranima, ovaj covjek je svoje zatocenistvo i muke u njemu
iskoristio da sto je moguce vise razvije toleranciju i
ljubav za druge ljude, specijalno one koji se pate, u ovom
slucaju ‘nesretnike koji su ga mucili’. Ovaj primjer odlicno
pokazuje da iako ponekad jako dobro poznajemo neku osobu,
nikad nismo u stanju da odredimo nivo razvijenosti njegova
duha, nego nas nanovo moze prijatno iznenaditi svojom
visokom spiritualnoscu ili jednostavno dobrotom, i suprotno,
neka velika ocekivanja mogu dovesti do velikih razocarenja.
Dakle, mi smo ti koji postavljamo standarde, kako sebi tako
i drugima, i onda, u slucaju da ne postignemo te zacrtane
standarde, slijedi frustracija i razocarenje samim sobom ili
sudimo drugima sto nisu ispunili nasa ocekivanja od njih,
iako smo ustvari uvijek samo mi, ti koji su krivi sto smo se
doveli u situaciju da ovisimo o drugima, umjesto da smo
snagom svoga duha suvereno drzali situaciju u svojim rukama.
Takav perfektno izbalansiran duh, koji ne moze izbaciti iz
ravnoteze nikakva situacija, ma kako teska i izazovna ona
bila, postaje dugotrajnim vjezbanjem i neprestanim
stavljanjem njegovim pred razlicite izazove i dileme. 
Ovakva razmisljanja mozemo naci u svakoj vjeri i filozofiji,
samo treba spoznati istinu i drzati se nje; pretvaranje ne
vodi nigdje do u prvu slijepu ulicu. Samo je istina ta koja
je universalna i samo su oni koji su je spoznali i
prihvatili sretni ljudi.
Lijep pozdrav,

Severin

SEVERINE MOLIM TE DA LI JE TVOJE PREZIME BABIC I DA LI TI
IMAS MLADJEG BRATA IGORA.

---------------------------------------------------------

hi hi hi hi 

cK

Joj Severine,

sjetio sam se Titovog konspirativnog imena u Parizu, tamo
nekih 20-30-ih godina prošlog vijeka - INŽINJER BABIĆ.
Svileno bijelo odjelo, konjak i zlatna muštikla.

P.S. Hvala za tvoje vrijeme, koje si uzeo za mene na temi
ZDRAVLJE.

Ja ne znam o istocnjackoj filozofiji i nacinu zivota mnogo,
ali svaki susret mi je bio fascinantan. Bilo da je u pitanju
lijecenje acupunkturom, biljnom medicinom, fitnes, joga -
uvijek su rezultati bili u mom iskustvu izuzetni. Mislim da
su superiorniji od nas zapadnjaka i u pogledu na zivot i
nacinu na koji rjesavanju probleme. Mi zapadnjaci samo
plutamo po povrsini bez obzira koliko smo religiozni i
predani i uglavnom zivimo nekakav "superficial life". Ne svi
mi, ne mogu generalizovati, ali to je nasa zapadnjacka
tendencija da zivimo u materijalnom svijetu. Samo pogledaj
oko sebe. Vjerovatno je to tacno da se ta "istina" o kojoj
ti govoris u sustini nalazi u svakoj religiji, ali mislim da
to znanje u drugim religijama nije tako otvoreno pristupacno
masama i univerzalno kao sto je to u Budizmu, vec je
rezervisano za nekolicinu koji svoj zivot u potpunosti
posvecuju toj religiji (kao sto su Sufisti ili oni koji se
bave Kabalom kako se vec zovu... Nekakvi mudraci i
filozofi.). Nekako, tesko mi je naci se i u kriscanstvu i u
islamu iako mi po porijeklu i jedno i drugo pripadaju. Sve
je toliko zavijeno u nekakvu dogmu pa dok ti to rastabiris i
razgrnes...Tezak je to posao i zahtjevan brate. Za mene
bar.
Volim otici na cas joge. Jednom sedmicno, jedan sat -
izadjem sa casa preporodjena. Sve mi je u dusi i u glavi na
svom mjestu. Sve mi je cisto i jasno. Smireno. Osjecam se
blize toj "istini" nego u bilo kakvoj nasoj vjerskoj
instituciji. A to je samo tek cas joge.

Znam da mi nista ne pripada
Do misli koja nesmetana
Iz duse mi istice,
I svakog povoljnog trena,
Koji me usudom ljubavi, 
Pusta dubokom uzivanju.

Ja se,predvecer,popnem na stijenu iznad nudistike
plaze,zapalim joint, gledam zalazak sunca i gole sirene na
plazi(Sa trinxa)...osjecam se kao   da sam pronasao raj na
zemlji

Sto se ne pridruzi sirenama na nudistickoj plazi kad vec
imas priliku. Vjeruj mi bolje je od bilo kakvog jointa. 
Nudizam je povratak prirodi i na mnoge ljude ima terapijsko
dejstvo. I sto voajerima nije jasno - nema bas puno veze sa
seksulnoscu. Vise seksualnosti i izazova ima u odijevanju
ljudi koje vidjamo po ulicama.

Prevodilac je mislim napravio gresku u prevodu poeme velikog
evropskog filozofa. Ne UZITAK vec - RADOST. Zar ne?

Nisam imala namjeru govoriti o sexu (ne Shex, vec sex). Ali
naziv teme neodoljivo me vuce u tom pravcu...Dakle,
"....Moje ime je Linda....mmmm....sta biste nocas htjeli da
za vas ucinim...."

Halo?.... Halo?...Ima li ikoga?

Pa nije valjda.... nista....

Uaaaaaa...... smrc, smrc... (Linda place, gorke suze
roni...) ...Niko me ne voli....

Pa nije valjda da nema niko od vas balkanskih junaka da
utjesi uplakanu plavokosu ljepoticu Lindu (sa nudisticke
plaze!). Da joj stisnete ruku i date do znanja da dijelite
njen problem...Onako prijateljski... 
Nemojte da je ja pocnem tjesiti jer se to sigurno nece dobro
zavrsiti...

Linda ima prcast nos i "twinkly toes". Sjedeci na stijeni u
svom savrsenstvu kao Boticelijeva Venera sasvim lagano
noznim prsticima tek dodiruje vodu i time nehtijuci remeti
potpunu bonacu na morskoj povrsini. Nema ni povjetarca, ni
ptice, ni galeba, samo ona sasvim predana uzitku prizora.
Mir je svuda oko nje pa i u njenoj dusi, iako su joj guste
trepavice jos pomalo vlazne od suza.

OOOmmmmmmmmmmmmmmmmm................

I love you!

U budizmu se smatra krajnje neprimjerenim pustiti jedno
ljudsko bice (a kamo li ne takvu prelijepu djevojku) da se
toliko pati i frustrira cekajuci da joj neko pripali povelik
joint koji drzi u ruci. 
Na obzorju se ukazuje prvo rumenilo neba oslikano u kao
staklo glatkom moru sto narocito istice Lindinu mekoputost.
Zlatna kosa koja joj uokviruje lice i u slapovima pada niz
prava ledja je savrsen kontrast njenom preplanulom tijelu.

Vec se cuju Bitlsi iz obliznje diskoteke: ...All you need iz
love tatararaaaa, all you need is love, love .... love is
all you need...
Kao i muzika iz obliznje brodice: ...Il mare calmo della
sera...

Odkud ti
ko sudbina
kad si davno mene ubila...

Bog nam je svjedok 
bekrajno smo se voljeli 
nek zivot nam sudi
sto smo ljubav ubili
jedno drugo kaznili....

Strah me da te volim
kao nekada
jos ova dusa
tebi pripada...

Draga Linda,
Mislim da je svijet otisao u klinac onoga dana kada su ljudi
odlucili da iz matrijahalnog drustva predju u patrijahalno
tj. kada je svijetom zavladao muski princip otimanja,
prisile i izrabljivanja umjesto zenskog principa davanja i
milosrdja, i ostace tu dok god se stvari ne vrate na svoje.
Muskarcevo vladanje zenom je prvi cin osvajanja i prva
exploatativna upotreba sile. Pored ovoga potpuno je izlisno
diskutovati o bilo kojim drugim bazicnim filozofskim
pitanjima.

Nije mi jasno da jedna tako karizmaticna osoba ko' ti nije
mogla naci bolju muzicku pratnju. Boljih se dibera od
muzicara moze naci na bilo kojoj terasi na Jadranskoj obali.
Tvoj glas je u neskladu sa jadnom muzickom izvedbbom koju
tvoja pratnja pratnja proizvodi... Ono, kad pogledas realno:
imas glas, imas stas, ljepota te gledati... Tebi izvjesno
je, nesto fali... Inteligencije mozda...Neznam...A da mi
tebe posaljemo na jednu seansu psihoanalize pa da se tacno
utvrdi sta je tebi...

Ja o nudizmu ne znam bas mnogo... Ali vidim - vi sve
znate....Pa sam pomislila mozda cete mi priziti pomoc da
dodjem do novih spoznaja...

Linda, mislim da je stvarno vrijeme da pocnes slagati to
sudje u masinu! O nudizmu ne znas nista, premlada si.. 
A ne da tracis dregocjeno vrijeme uvazenog gospodina 
Budhe kao i cijenjenog gospodina Ekrema. 

Ma ja sam samo htjela reci...

Drugarskoj Lindi
Saka u nos
Muske punokrvne poezije 
Brdjana
Da prostis.

I ja se slazem nema ona tu sta traziti.

Pa zasto zaboga? Sta vam ja smetam? Pa na ovoj plazi ima
mjesta za sve. Nije mi jasno zasto me tjerate.
I ne znam odtkud profesore ova vasa ovolika posesivnost.
Uvijek sam mislila da vi zivite po modusu bivstvovanja
radije nego po modusu posjedovanja i da su vam vazniji ljudi
nego stvari.

Maria Magdalena spusta se sa neba i obraca se Lindi:

Ja ne znam stvarno cemu se ti nadas, i vise stvarno
posustajem ponavljajuci se. Neznam na koji nacin da ti
objasnim neke stvari u zivotu. Stalno jedno te isto po
hiljadu puta. Pa zar ti moje vijekovno iskustvo nije
dovoljno.
A mora da si i gladna posto sjedis tu na stijeni vec duze
vremena. (Divljaci! Pustiti jadno dijete da gladuje po citav
dan.) Nego, razvila sam danas pitu od jabuka. Znas kakva je.
Topi se... Hajmo kuci! Pakuj se!

A ja sam bas htjela da potrazim onih dvanaest Bosanaca sto
se sisaju kod brice pa da ih pitam gdje ima dobre janjetine
na raznju. Cula sam da je to kod njih narocit specijalitet.

Mani se dijete corava posla. Nego montiraj ta krila pa da
krenemo na put dok je jos za dana. Jer kad padne mrak nikad
se ne zna...

Linda montira krila, stadose na stijenu i onako vojnicki
zamahnuse i salutirase zapanjenim banjaluckim nudistima.
Onda lagano razmaknuse krila sireci oko sebe miris cimeta i
jabukove pite i vinuse se put rumenog obzorja. U nepovrat.

Banjalucki nudisti ostadose paf gledajuci za njima. Cudom se
cude. Nije im jasno sta se to u ovo rumeno predvecerje
odigra na ovoj njihovoj nudisickoj plazi. Malo ce to onako
suho prokomentirati, malo se nasaliti na Lindin racun i sve
ce to poslije ionako samo prekriti ruzmarin, sjegovi i
sas... 

Mirise pelin, pusto polje, procvale ruze i med... A moglo je
bolje...
Gdje pokazi mi
gdje 
kad tuzne sudba ne voli
i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smijesna
trna ili snom...

The End of story

Linda, tvoji textovi su puni protivrjecja. Ja tebe stvarno
ne razumijem.

Zaboravi! Nego ti to lijepo sve spakuj - pa u arhivu...

Gazda, evo pijanci ponovo okupili. Ako im ti kao Big Brother
neces dati stroke (zuti karton, sto bi se reklo'), zbog
'ponasanja' prema damama, onda ja saljem buraza, i to Igora.
Kad se Igor Babic pojavi, svi bjeze sa nudisticke plaze;
nema veze ko je ko i zasto se nasao tamo, svi kupe ono malo
prnja i gule.
Zato, nemoj za ovim stolom da neko zasvira gusle, odnosno
'zagusla' sto bi narod reko'; ovdje se svira samo violina i
damama se poklanjaju ljubice, po mogucstvu prve i tek
ubrane.
Uvijek se sjetim rahmetli Haske Celebica, jos jedne
banjalucke legende i prominentnog muzicara. Dok bi on tako
svirao bubnjeve sa svojim band-om u hotelu Palas nekih
sezdesetih, neko bi mu dojavio da je na korzu 'nekakav
fakin' dobacio nesto jednoj od njegovih sestara, u prolazu.
On bi odmah odsvirao pauzu, navukao kozne rukavice, i
lekcija iz lijepog ponasanja bi zapocela; uistinu na nas
balkanski, viteski nacin, ali vrlo cesto na tim prostorima
se i nije moglo drugacije da 'nas covjek' zapamti lekciju
zauvijek. Za uzvrat, Haska je uvijek nosio besprijekorno
ciste i ispeglane kosulje, o cemu su brinule njegove
zahvalne sestre. Zaista je bila dirljiva ta njihova bratska
i sestrinska ljubav.
Dakle omladinci, budisti ili ne,pokazite malo vaspitanja;
nemoj da braca Babici ureduju po ovom forumu.
Lijep pozdrav!

Babic

Ja jos uvijek Balkan kao i njegove stanovnike dozivljavam
kao pravi attak na sve sto je lijepo, normalno i ljudsko. A
to je vjerovatno zato sto ja o Balkanu ne znam bas mnogo.

Jest, jest, sve je to bas tako kao sto ti kazes. Samo
ponekad, pomalo i ne bas uvijek. Doduse, moram priznati, ja
ne znam bas puno o tome.
(Porucuje Linda sa sedmog neba pijuckajuci caj sa Danteom
(iz finog porculana), odakle joj puca perfektan pogled na
banjalucku plazu.

Vjerujem da ako ikada budete posjetili istok ili prioritetne
nacije,vjerujte mi na riječ da će te se duboko pokajati zbog
superiornosti koju pridajete istočnim narodima.da je to tako
tj.da su superiorniji nebi buda i njegovi isto mišljenici
pobijegli tako daleko od svake civilizacije(na vrh Himalaja)
da bi mogli u miru da propovjedaju svoju religiju.Ta
religija ne propovjeda ništa drugačije od biblije ili kurana
ili bilo koje druge vjere.Svaka vjera propovjeda
mir,toleranciju,ljubav,razumjevanje,poštovanje jednih prema
drugima.
Na kraju da vas nedavim sve je do čovjeka tj. do
pojedinca,svi imamo iste mogučnosti samo ih drugačije
koristomo.
S-velikim poštovanjem sasa.

Nisam ja mislila da je ovdje iko superiorniji a narocito ne
religija o kojoj ja nemam pojma iliti ne znam bas puno. Ja
se to samo malo igram sa vama isto kao i vi sa mnom.

I love you. 

Pusssssaaaaaa.

Cuvajte jedni druge.

Nada i Zimce (uglas): Svasta! Tek nam sad nista nije jasno!


Zimce (umornim glasom): Ja mislim Nado da je najpametnije da
mi pokupimo ovo malo prnja pa bjezmo odavde. Ovo nisu cista
posla. Dok je dana, jer kad se mrak spusti - nikad se
nezna...

Nada (sa strepnjom): I ja se slazem. Nisu ovo cista posla.
Bjezmo, i to sto prije!

(i uzurbanim korakom vratise se u obliznji sumarak)

Linda (pljesce): ja mislim da me u zivotu nije nista ovoliko
zabavljalo! (I to za samo $100.00CA. Nobody can match this
price.) Thank you! Thank you!
(Linda se pokloni, mahnu rukom, posla pusu publici i laganim
korakom se uputi sa scene.)

The End
(this time for real)

I jos samo nesto. Molim vas. Ucinite mi jos jednu veliku
uslugu: nemoj te me stavljati ni u kakvu diskoteku,
biblioteku, kartoteku i ni pod kakav broj, jer to bi mi bila
jos samo jedna saka u nos.

Citam ovako ove svoje komentare i nemogu sebi doci. Pa nije
valjda! To ja samo pratim vasu melodiju i ispunjavam vasa
ocekivanja. Dajem vam materijala da mozete pricati kako
odvratnih ljudi ima. Nadam se da vas to zabavlja. Negativci
su puno zabavniji zar ne? 
To je sve samo odbrana jer ocekujem napad a ne znam ni ko
ste ni sta hocete vise od mene. Zato je to neka tamo Linda
koja se koristi svim mogucim sredstvima da ispliva na vrh a
u vrlo bliskoj je rodbinskoj vezi sa Tijanom koju progonite
i nedate joj mira. Ne znam samo sto vam treba sva ova
psihoanaliza. Lijepo sam na pocetku ostavila svoj e-mail i
ako imate ikakvih pitanja u vezi Tijane samo lijepo ljudki i
pristojno upitajte i ja cu vam istom mjerom odgovoriti i
objasniti sve sto vas zanima. A ne da mi spominjete neke
nudisticke plaze, zalaske sunca, gole zene i narkotike.
Doduse, to govori puno o tome sta vi mislite i ocekujete od
mene, kao i sta ja mislim i ocekujem od vas. To zbilja nije
moje svijet. Mnoge simbole razumijem. Na pitu od jabuka
zaboravite, a moje more je staklo kao sto vec rekoh. Mozete
isto zaboraviti i ostale simobole u bliskoj vezi sa ovim.

Doduse ima tu dosta i istine za koju do sada nisam ni bila
svjesna. O sebi se neke stvari mogu saznati cak i pod stare
dane.

Kad sam dosla sa odmora zatekla sam mrtvu pticu u kuci koja
je kao usla kroz kamin (a koje se moja zaova na srecu
rijesila prije nego udjoh jer bih inace dobila srcani udar)
i prijetecu poruku na sekretarici. Ne znam da li vi imate
ikakve veze sa tim, a ako imate - to uopste nije smijesno.

Upravo se sjetih! (boze kako zaboravljam pa to je
nevjerovatno) Sarajevo napustih prije mraka, na brzinu i to
trcecim korakom. Jer kad tamo mrak padne mogla se glava
izgubit. A to bas nebi bilo vrlo pametno. Doduse popilo se
malo vina itd...  Ne znam da li je to to sto vi trazite?

Doduse kad malo bolje razmislim, brzo se odigra pa nisam
imala vremena za jednu dobru analizu kao obicno da stvari
postavim na svoje mjesto. Duh proslosti. Zanimljivo! Da
vidimo: Analiza slijedi...
(Nisam ni oskarev film pogledala. Sramota! Ne znam ni gdje
da ga nadem.)

Ma, sve je to samo jedno te isto lice koje se perpetualno
ponavlja. Tih nekih prepotentnih momaka, mrtve duse i srca,
bez zivota, bez topline, koji u stvari nemaju nikave veze sa
mnom. Za njih je samo Linda. Mrva stvar - Lutka. Bas ko sto
su i oni - Manekeni. 

Sto je potpuno isto sa titulama, zvanjima, novcem, kao i
oskarskim nagradama. Sasvim bezveze. To nema nikakve veze sa
zivotom.

Znas sto je kod te vrste inace zanimljivo. Sto se tu pojavi
nekakav osvajacki element, neka znatizelja, bar kod mene.
Mislis to je nesto posebno dragocjeno, jer nije bas
pristupacno. A kad ono ti tamo, a ono nema nista - prazno.

Pa ljepse je pijanstvo nego to. I zivotnije puno.

Sto me podsjeti na jedno malo ali odabrano drustvo u
Sarajevu (Manakena). Tu se vise nije znalo ko koga da
prostis .... Bilo mi je to interesantno jer mi je neobican
takav display promiskuiteta, poroka, pohote, nekakvog cudnog
ludila. Bilo je tu homoseksualizma, heteroseksualizma i
raznih kombinacija, pa onda sve skupa pomjesano. A o
narkoticima da ne govorim. Nisam ni pokusavala da razvrstam
sta je sta, i ko je tu kome ko. Samo sam sa velikim
interesovanjem posmatrala i gledala da kidam prije mraka,
jer kad mrak padne nikad se ne zna... 

Neznam, neznam. Jadni vi samnom. Ja bih da sam na vasem
mjestu odustala, jer meni nema pomoci. Neki ljudi
jednostavno - nemaju srece. Traze se citav zivot. A i to je
na neki nacin zivot. Doduse nemiran zivot. Ali je moj. To
sam sto sam. Sta ja tu mogu.

Niti volim da mi se neko kaci i da mi je stalno za petama,
niti sam se ja ikad ikome kacila. Samo sam htjela upoznati
svijet tjerana nekim cudnim vjetrom. Trazila sam se
intenzivno i stalno koliko se sjecam. Nisam imala nikakvih
predrasuda. Sad mislim da je bilo je predivno, a tad me je
bilo strah. Zao mi je samo stvari koje nisam uspjela
ostvariti. Vjerovatno je tu neki kurslus u meni. Neka
falinka. Nisam znala naci pravog nacina. Ocekivala previse i
od sebe i od drugih. A bilo me i strah.
Mozda je to u stvari bila samo igra a ne putovanje. A mozda
i jedno i drugo. Sve pomalo pomjesano.
To je to. Ja sam takva. Slaba. Povucena u sebe i vise sve
posmatram nego ucestvujem. A to je uvijek bilo tako. 
Postavljam oklope i ograde da ne budem povrijedjena da ne
zavrsim u prasini kao neka upotrebljena stvar. Ali i to bi
bilo bolje nego ovo sto ja radim. Cekam.
Otkako znam za sebe bila sam povucena. Odmalena. Sto moja
majka neki dan rece: "s tobom genetski nesto nije u redu.
Odavno sam ja to primijetila."
Ne znam da li sam kriva sto sam ziva.

Znate kako je jedan od mojih profesora rekao (kao upuceno
meni): Onaj ko se povuce u sebe neka se ne zacudi ako tamo
nikoga ne nadje.

Gdje me nadje! Od tada imam neobican respekt za njega kao
pravog proroka.

Hvala strahu. Najvise na svijetu. Strah nije slabost, vec
moja snaga, moj drug, moj branioc. Nije strah bez veze. Moja
intuicija radi ko' sat i to svicarski. Mogla sam stvarno
nagrabusti. Pa to bi sve i onako zavrsilo samo u prasini, a
ja ko zna. This is all surreal. Pa zar ja koja sam znala
svojim umijecem doci do vrha vrhova kao malo ko zavrsim u
podrumu. E vala to stvarno nema smisla. Nije fer. Nemogu da
vjerujem da je to na kraju samo produkt moje maste i
umisljanja. Svasta!

Valjda nikad nisam do kraja to sve odbolovala, pa je sad
vrijeme doslo i za to. Da se i to vec jednom zavrsi. Koje ce
to putovanje biti ja neznam. I gdje ce se zavrsiti. Na kraju
cu ostati i bez srca i bez duse. Ko' lutka. Ma, najbolje bi
bilo da me niste ni dirali ni ista pitali. Lijepo mi je
drzati u srcu ovu bol. Bar nisam lutka ili maneken.

Najbolja analiza je iz urina(Ana liza iz urina).Svasta se
moze pronaci,tvoj Sigmund!!!

Molim vas da se ova tema vrati u arhivu ili potpuno
izbrise.

Hvala

Molim da se ova tema povuce u potpunosti. Jedan od ucesnika
u ovoj temi je imao ozbiljan psiholoski krah prilikom
ucestvovanja na ovoj temi. Molim za vase razumijevanje i
diskreciju. Unaprijed zahvaljujem.

severine,ovo nije komentar na tvoj tekst.Poslije duze
vremena,ponovo otvorih ovaj sajt u nadi da cu si uljepsati
ovaj sivi dan. Naravno,pored lijepih slika, odoh na
pricaonicu, opet u nadi da cu naci nekoga od starih
frendova...i eto ga Severin. 
Jedno vrijeme smo se dopisivali, pa prestadosmo. Razlog...ne
znam, ne mogu se sjetiti. U svakom slucaju, nesto kasnije,
sam ti poslala mail, ali tvoja adresa je promijenjena!? Dok
smo jos bili u kontaktu rekao si da ces ubrzo u BL i da ces
se obavezno javiti. Poslije toga smo ponovo izgibili
kontakt. E sad, dragi moj prijatelju, mene mnogo interesuje
da li si dolazio ovamo, posebno ako jesi sto mi se nisi
javio.
Brzo cu zavrsiti ovu poruku jer mi minuti otkucavaju,
naravno na internetu !!!!, pa ne bi bilo zgodno da me
prekine u pola recenice. Iz tog razloga sam povrsno
procitala tvoj tekst i zato napisah da ovo nije komentar vec
zgoda da ti se javi.
Trenutno sam bolesna pa cu, nazalost, imati vise vremene za
pianje i buljenje u sve ekrane.
Sad znas adresu pa mi se javi, a onda opsirnije o svemu!
Hajde sad cao da me ovo cudo ne prekine u pola pisanja.

dinkaca

trebao primiti honor od kongresa i predsjednika Busha?????

Jesi li ti Dinka nekada radila u Slateksu kod Perduva?
Prepoznala sam jednu Dinku na albumu Put u Bosnu, pa
pomislih da nije to ta Dinka - manekenka koju sam nekad
davno poznavala.
U svakom slucaju pozdrav, IDj

Jesam, radila sam , vrlo kratko, za Perduva. Medjutim,ne
vjerujem da sam ja ta Dinka o kojoj pises. Za Perduva sam
radila neposredno pred pocetak rata. Moja regija je bila
Istra i Zagreb. Takodje, nisam svoju sliku vidjela nigdje na
ovom sajtu. Pa da sam manekenski tip... to je definitivno
TACNO, posebno  maaanekeenski TRIP ! Salim se, nisam ti ja
manekenski tip,jedna prosjecna djevojka, sada zena VEC,
konacno, nadam se da sam na tom nivou. Salu na
stranu,sigurno nisam ta osoba,ali ko zna, mozda se znamo iz
grada. Javi mi se na moju adresu,pa da to rascistimo. 
Dinkaca
Mene interesuje zasto se ovaj moj drug Severin ne jalja i
zasto mi nije odgovorio!? A lijepo sam mu, kratku, lijepu
poruku napisala. E Severine, Severine !

Vezano za komentar br.58,molim g-dina IDj da mi se javi.Ako
se ne znamo,mozemo se upoznati ovim putem.Nazalost,izvjesno
vrijeme ce mi kompjuter biti jedini kontakt sa vanjskim
svijetom, a to znaci da imam puno jedino vremena. Ne skidam
se sa Interneta i svaka prepiska mi je dobrodosla. Mozda
zvuci sebicno,ali nije tako. Znaci, IDJ, please, posalji mi
svoj e-mail, bit ce mi drago. Isto vazi i za mog druga
Severina i za SVE OSTALE, znane i neznane banjalucane .
Pozdrav, dinka

Dobro je Dinka, ne prozivaj vise. Otvori email, pa ces naci
i mene i adresu. Ako ne radi dinkapas@yahoo.com onda napisi
onu koja radi.
Lijep pozdrav,

Severin

Subota navecer je vrijeme za opustanje; cak je i Bog odahnuo
u  subotu navecer, posto je zavrsio svoje remek-djelo
kreiranja svijeta. Ovu subotnju pastoralu na cas prekida
zvonjava telefona. Moj prijatelj s druge strane svijeta, u
vidno praznicnom raspolozenju, po obicaju odmah istrese dva
vica. Nasmijao me do suza. Jedva mu uspjeh cestitati
praznik, a on nastavlja: “ Jesi l’ citao clanak u
septembarskom izdanju Time Magazina o knjizi pisama majke
Tereze?” Odgovaram: “Sta citao, hodao po njoj! Jedva sam
docekao jedan od prvih tisaka knjige Mother Tereza: Come Be
My Light.” Na to ce ti on: “Pa pisi doktore, svi citamo!”

Covjek ne zna sta bi rekao poslije procitane knjige, sto
sadrzava vise od 40 intimnih pisama svojim ispovjediteljima
i nadredjenim u hijerarhijskom redu Katolicke crkve, za koje
je njihov autor, Majka Tereza, eksplicitno trazila, nakon
procitanog, da budu zauvijek unistena. Zahvaljujuci
pohlepnosti Vatikana, prekrsenom zavjetu cutanja o
ispovijedi njegovih visokih sluzbenika i bezskrupuloznom
izdavastvu, ova ‘ispovijed sveca’ je ipak ugledala svjetlost
dana. Nasuprot efektu koji je trebalo da izazove kod vecine
citalastva zeljnog senzacije oko slavnih licnosti, ovo
nadasve kontroverzno stivo unutrasnje borbe ‘jednog sveca’
da povrati vezu sa njenim Svevisnjim, koji je sudeci po
njenim pismima bio odsutan vise od 50 godina iz njenog
zivota, i na taj nacin donese profit i ujedno spasenje
‘jednoj dogmi u dubokoj krizi’, knjiga razotkriva veliko
srce i nepokolebljivu volju da se drugi ucine sretnim jednog
Bodhisattve Never Disparaging.

Istrajnost i spiritualnost, ovog slobodno je mozemo nazvati
‘Buddhe danasnjice’, koja se tokom citavog svog duhovno
prebogatog i iskusenjem ispunjenog zivota svakodnevno pitala
da li cini dovoljno za druge ljude, svakako prevazilazi
okvire ovog svijeta i njegove ‘bijede filozofije’ i sluzi
kao sve-vremena (proslost-sadasnjost-buducnost) inspiracija
generacijama. Dvije osnovne karakteristike obiljezavaju
licnost Majke Tereze: odlucnost da ucini nesto za
‘siromasne, bespomocne i desperatne’ i istrajnost da se
odrzi u svom nastojanju prema tom cilju. 
Prva bi se karakteristika ove svete licnosti mogla
posmatrati u budistickom kontekstu ‘zivota u realnom
svijetu’ (na kineskom: ichinen sanzen), sto bi se obicnim
rijecnikom moglo nazvati u svakom trenutku sadasnjosti
‘zivjeti na zemlji’, a ne u snovima i iluzijama irealnog
koje nazivamo ‘teorijom.’ Veliki kineski ucitelj T’ien-t’ai
uporedjuje ova dva aspekta zivota kao ‘pun mjesec’, sto
predstavlja realnost tj.esenciju zivota (ichinen sanzen) i
‘odsjaj mjeseca u vodi’, sto predstavlja teoriju, san ili
nase predstave o zivotu. Dok spavamo mi zivimo u snu; onog
trenutka kad se probudimo mi se nalazimo u realnosti, u
ichinen sanzen-u i svaki snovi ili zivot od teorije nema
puno veze sa realnoscu. Zbog toga covjek mora stalno biti
svjestan sta je san, a sta realnosti i te dvije stvari
drzati strogo odvojene tj. biti stalno prizemljen. Visoko
spiritualne i misaone osobe, kao sto je Majka Tereza,
Mahatma Gandhi, Martin Luter King jnr., Che Gevara, Dalai
Lama i mnogi drugi veliki i mali ljudi, cvrsto odlucni u
svom nastojanju da pomognu drugima i promjene njihov zivot
na bolje, u svakom trenutku svoga sadasnjeg i siguran sam i
buduceg zivota zive u realnosti. Njihova odlucnost da zive u
harmoniji ichinen sanzen-a postaje onda inspiracija za
druge.
Druga bi se karakteristika licnosti Majke Tereze, a to je
istrajnosti u svom nastojanju da pomogne svim ljudima, a
narocito onima u nevolji, mogla posmatrati u aspektu
Bodhisattva Never Disparaging, budisticki naziv za
‘prosvijetljenu osobu’ (Bodhisattva) sa nepokolebljivom
istrajnoscu da pomogne drugima i neogranicenom vjerom u
ljude. U suprotnosti sa kontekstom Bodhisattva Never
Disparaging, stoji prica o Shariputri, jednom od deset
najblizih ucenika Shakyamuni Budha-e osobito cijenjenom po
njegovoj mudrosti i razumijevanju pravog smisla budistickog
ucenja. Dok je Shariputra prakticirao meditaciju o patnji
radjanja, rasta, starenja, bolesti i smrti u njegovom
prijasnjem zivotu (visoki stadij meditacije), gdje je
Shariputra na nacin bodhisattve prakticirao ceremoniju
davanja za 60 kalpi (nesto kao zekat ili donacija), dosao mu
je Brahman (prosijak) bez oka i zatrazio njegovo oko.
Shariputri je odmah izvadio jedno svoje oko i pruzio ga
Brahmanu. Ovaj se zgrozio sa onako krvavim okom, bacio ga na
zemlju i zgazio. Vidjevsi to Shariputra pomisli da nema
smisla gubiti vrijeme da se ovakva osoba uci kako da ostvari
vjecnu srecu, nego se okrenuo radu na vlastitom oslobodjenju
od patnje radjanja, starenja, bolesti i smrti i tako istog
trenutka skrenuo sa puta prakticiranja bodhisattve. 

Dakle, apsolutno je nevazno da li je neko Katolik,
Protestant, Ortodoks, Musliman, Jevrein, Hindu, Budist,
komunist, ateist ili bilo sto drugo, ako cvrsto vjeruje u
svoju zivotnu filozofiju i ako je istrajan u tome, on je
Bodhisattva Never Disparaging. Sve ostalo je teorija, zivot
u snovima sto rezultira dubokim unutrasnjim nezadovoljstvom.
Zato zivimo u svakom trenutku realnosti, disimo punim
plucima, sretni zbog onoga sto jesmo, daleko od snova o
onome sto nikada ne mozemo i necemo biti.

Za mog prijatelja jedna bajramska hurmica, uistinu malo
zakasnjela al’ neka, bolja je kad malo odstoji. Zasluzio je,
kad ovako dobro prica viceve. 

Severin                           

Severine, vec dugo te citam i mogu samo reci: pravi si. S
tobom zivi kreativno krilo "Kajaka" i...ostani vjecno sa
nama. 

Topli pozdrav tebi i tvojima od

Djule

Hvala Djula, na lijepim rijecima. Ovaj ce se forum svakako
nastaviti, koliko to vrijeme dozvoljava. Ti se, kao stari
kajakas, vrlo dobro sjecas svih 'jazavaca' koje je kajak
nadzivio za ovih skoro 7 godina; sada je 'big brother' uveo
i novu rubriku WC, za anonimne i manje kreativne, ako se
tako moze nazvati 'nestanak jazavaca povlacenjem za
lancic'.
 
Prije par dana citam u ovdasnjim novinama o incidentu koji
je snasao dvije Australijanke, za vrijeme njihova
proputovanja po Italiji. U zadnjih nekoliko godina, od kad
su se stanovnici zemlje-kontinenta naglo obogatili, vlada
prava pomama medju ovdasnjima za putovanjima nadugo i
nasiroko po bijelom svijetu. Izasavsi tako iz
dvjestogodisnje izolacije krecu se oni, poput nesigurna
djeteta sto je tek prohodalo, po svjetskim metropolama,
pustinjama i prasumama ovog dunjaluka nasega. Aussies ne bi
bili Aussies kada se ne bi upustili u avanturu da prostite
‘male nuzde u javnom toaletu za dvije osobe o jednom
trosku.’ Zvuci kao izuzetna hrabrost upustiti se u takvo
sto, za sve one koji poznaju Italijane i njihov ‘servizio’,
koji ne oprastaju ni majci rodjenoj i za koji su nas upucene
barem nekoliko puta u toku svakog boravka u njihovoj
prelijepoj zemlji, ‘zavrnuli’. No ove dvije dame, majka i
kci, mislec’ valjda kada mogu skociti sa mosta u provaliju
zavezani samo ‘lastikom’ za clanak, onda se mogu i
‘popiskiti obadvije za jedan dolar’ u WC kod ‘makarondzija.’
Ove dvije jadnice nisu ni sanjale da Mleci (mislim da se
dogadjaj zbio u Veneciji) mogu biti tolike tvrdice da cim se
pritvorena ili potpuno zatvorena vrata toaleta otvore i
ponovo zatvore automatski aktiviraju dezinfekcione tuseve iz
koji sprica voda na sve strane i tako ‘plakne’ citavu halu i
sve sto je u njoj. Tako i ove ‘dvije sirotice’, poslije
neuspjelog manuvra ‘pee one, get one free’ ostadose
zaglavljene u hali zabarskoj, te moradose izdurat’ ‘sudnji
dan’ pustanja vode povlacenjem lancica. Da stvar bude jos i
gora, pored ‘puscanja vode’, Bog je kaznio ovaj njihov mali
grijeh i ‘izgonom iz raja’ doticnih; izasavsi onako mokre i
kaznjene iz hale, vani ih docekase ‘makarondzije’ sto
odrzavaju WC sa cistim peskirima, te ih na njihovu sramotu
stadose susiti. Zato, ako neko od nasih ide u Italiju, dobro
razmislite prije nego ucinite neku ‘halensku glupost’.

Neki od foruma Kajaka su zaista ‘klizava hala’, gdje se
nikad ne zna kad ce Shex pustiti vodu.  ”To i jeste draz
novog foruma WC” kako mi rece u nasem zadnjem ‘malom nocnom
razgovoru’ “ da ‘anonimni biseri’ ne znaju koliko ce se
zadrzati u hali na vlastitu sramotu, prije nego ‘domacin
tmuri’ objavi ‘puscamo vodu’i povlacenjem za lancic zauvijek
otplavi drek”.
Lijep pozdrav i uvijek imati sitnisa u dzepu, za slucaj ako
vam da prostite prigusti u Italiji.

Severin                

Prije nekog vremena, pise nasa Banjalucanka. Vidi se odmah
iz prvih par recenica da zapaza zivot oko sebe, da je
nacitana i da lijepo pise; svaka rijec pazljivo odabrana,
smjestena u kontekst, nista niti dodati, niti oduzeti;
potpuna cistoca sadasnjosti. I sam veliki Flober pozavidio
bi joj na stilu. Svaki put me cistoca i jednostavnost
vracaju ka Zen-u.

Vjerovatno u cijelom Budizmu nema jednostavnijeg
razmisljanja nego sto je zazen (Zen meditacija). Tozan,
poznati Zen majstor, kaze: “Plava planina je otac bijelog
oblaka. Bijeli oblak je sin plave planine. Cijeli dan oni su
upuceni jedan na drugog, ali opet neovisni jedan o drugom ;
bijeli oblak je uvijek bijeli oblak, a plava planina je
uvijek plava planina.” Ovo je zaista cista i kristalno jasna
interpretacija zivota. Zivot se sastoji od stvari kao sto je
plava planina i bijeli oblak , u neposrednom odnosu a
istovremeno samostalni i neovisni jedni od drugih : covjek i
zivotinja, muskarac i zena, roditelj i dijete, ucitelj i
djak itd. Tako prakticiraju zazen sljedbenici Zen-a.
Zen je, pored Shinto (starojapanska religija),
najdominantnija duhovna tradicija u Japanu. Kao i ostale
znacajne stvari u Japanu, Zen je u 8 i 9 stoljecu NE
prenesen iz Kine, koja je u to vrijeme bila mnogo veca i
mocnija imperija nego njen siromasni susjed Japan. U
dvadesetim godinama proslog stoljeca Zen postaje siroko
popularan medju evropskim intelektualcima, u prvom redu u
Engleskoj, a potom i Francuskoj, Italiji i Njemackoj, pa i
kod nas (Cvijeta Zuzoric, Nadezda Petrovic i drugi), kao
reakcija na ‘izgubljenu generaciju’ nakon Prvog svjetskog
rata, te jednoumlje nadolazeceg fasizma. Tako je Zen na
siroka vrata usao u Evropu i prosirio se po ‘starom
kontinentu’ ali istovremeno i po Sjevernoj Americi, sto nije
beznacajno. Kazu, da je 60% tadasnjih stanovnika Greenwich
Village-a, predgradje New York-a i stjeciste americkih
intelektualaca s pocetka dvadesetog stoljeca, predano
prakticiralo Zen. Zen na Zapadu dozivljava stagnaciju u
vrijeme japanske ekspanzije u Aziju, te za vrijeme i nakon
Drugog svjetskog rata, kao posljedica netrpeljivosti prema
Japanu i njegovoj politici toga vremena. Kasnije, za vrijeme
‘peace and love’ revolucije, Zen, uz sve ostale budisticke
skole, uglavnom iz Mahayana tradicije, dozivljava svoju
renesansu, uglavnom u Evropi i Sjedinjenim Drzavama.
Sedamdesetih godina, ja i moj dozivotni prijatelj, pokojni
Zoran Bilbija, bili smo pod snaznim utjecajem Zena. Zen
tradicija je poznata po tome da prednost daje iskustvu
pojedinca, sabranom u toku prakticiranja zazen-a
(meditiranja), a manje teoretskom znanju (filozofskom ucenju
napisanom u knjigama), kao ‘snaznom orudju uma’ koji vodi
konacnom cilju svakog praktikanta, prosvjetljenju. Zen
majstor bi rekao ovo: “ Ubij svakog Buddhu koji lezi izvan
tebe, da bi probudio Buddhu koji lezi u tebi.” I zaista,
Shakyamuni Buddha je rekao svojim ucenicima: “Ja sam dozivio
prosvjetljenje mnogo kanpi unazad (kanpa= vrlo dugacak
vremenski period, vise od stotinu godina), i Dharma
(Dharma=osnova budisticke filozofije-ucenje Shakyamuni
Buddhe) koju vas ucim je moje iskustvo, moj put do
prosvjetljenja; vi morate sami naci svoj put, sami upoznati
svoju misao; ja nisam u mogucnosti da prodrem u vas vlastiti
um i da vas predstavim njemu.” Jednostavno receno jezikom
Zena, kada nadjes sebe, nasao si Zen.
Za one koji ne prakticiraju Zen, tesko je za shvatiti koans,
male Zen price tzv. rebuse, ili sto bi Englezi rekli ‘brain
teasers’. Nakon nekog vremena, praktikant pocinje shvatati
citavu filozofiju i uzivati u koans-u. Tako se dogodilo i s
nama; prodrijevsi u dubinu Zen filozofije zivota, ja i moj
prijatelj smo uzivali odgonetajuci koans na putu do
Gimnazije i nazad poslije skole, dugo razmjenjujuci mentalni
substrat akumuliran za vrijeme zazen-a tog jutra. Cak smo
redovno pravili i social eksperimente. Jednom prilikom na
plesu u Cajevcu (u to vrijeme DiscoA u sali cajevcevog
hotela), dok sam plesao ‘sentis’ sa jednom djevojkom, koja
mi se ucinila ‘bistrom’, odlucim da je upitam sta misli kada
kola stanu, koga treba sibati kocijasa, kola ili konja. Ona
bez puno razmisljanja odgovori konja, naravno. Ja joj onda
iznesem svoje misljenje, da kad kocijas postane gospodar
situacije tj. kad njega isibamo, onda ce on isibati konja i
kola ce krenuti i to u pravcu u kojem gospodar zeli. Tako je
i sa cijelom Zen filozofijom, kad on (osoba) postane on (to
sto jeste, prizemljen), onda vidi stvari onakve kakve
uistinu jesu i na taj nacin postaje nerazdvojivi dio njegova
okolisa tj. zivi u apsolutnoj harmoniji sa njegovom
okolinom. Umjesto tacnog odgovora dobio sam pljusku od
lijepe djevojke, ostavljen sam na podijumu.

Prije par dana imali smo neke goste na veceri. Vecina njih
se bavila ili se bavi filmom ili necim oko filma. Pricalo se
dosta o Kurosawi i, ne znam kako, dodjosmo do Zen-a. Uvijek
se svi slatko ismiju mojoj prici o zabi, sto nije bio
izuzetak ni ovaj put. Zaba sjedi i ne mice ; ako joj nesto
fali, napravi ‘facu’ ; ako joj muha pridje klepi je svojim
ljepljivim jezikom i pojede ; ona jednostavno sjedi i pri
tom ne misli da radi nesto posebno, ona je potpuno svoja,
prirodna. Dok nas praktikant sjedi u manje-vise istoj
sjedecoj pozi kao zaba, ispred zenda (zendo- mali budisticki
oltar ispred kojeg se meditira) i prakticira zazen, te
pritom misli da radi vrlo znacajnu stvar i da je zbog toga
veoma vazan u odnosu na njegovu zenu, koja spava u susjednoj
sobi tvrdim snom i ‘doesn’t give a shit’ sta on radi, navodi
na spontano razmisljanje konceptualnog uma da je ono sto nas
yogi radi visoko motivirana meditacija, dok ono sto njegova
zena radi je ljenost. A da li je to zaista tako ? Da li mi
vidimo stvari istinito ? Pogledajte zabu, ona sjedi i nema
pojma ni sta je zazen, niti smatra sebe posebnom zato sto
sjedi i meditira, ako to uopste i radi. Onaj koji je ono sto
jeste, koji jede sto ima, pije sto ima, radi sto misli da
treba da radi, jednostavno onaj koji je upoznao sebe u
sadasnjem trenutku vremena je nasao Zen. 
Sljedeci koan najbolje ilustrira Zen nacin razmisljanja :
Baso je bio poznati Zen majstor, ucenik velikog Nangaku-a.
Korpulentan i dubokog glasa izgledao je kao planina ispred
zenda. Nangaku se Baso cinio veoma predan meditaciji pa ga
jednog dana, dok je sjedio i prakticirao zazen, upita sta
radi? Baso odgovori da prakticira zazen. Onda ga ucitelj
upita zasto prakticira? Ovaj odgovori da hoce da postigne
prosvjetljenje, hoce da postane Buddha. Na to ucitelj uze
keramicku plocicu i stade je glacati. Baso ga upita zasto to
radi ? Nangaku odgovori da glacanjem hoce da nacini dragulj
od plocice. Ucenik ga upita da li je to moguce?  Nangaku
odgovori pitanjem da li je moguce postati Buddha
prakticiranjem zazena ? Ako hoces da budes na Buddhinom putu
tj. da probudis Buddhu u sebi, on se ne nalazi nigdje do u
tebi samom. Drugim rijecima nema nicega posebnog u sjedenju
ledja u uspravnom polozaju i nogu prekrstenih (u Zenu je
akcent na odredjenom polozaju tijela-usi, ramena i kukovi
moraju biti u istoj liniji- i na disanju sto sve odrzava
koncentraciju za vrijeme meditacije), to je samo zazen ;
zena koja lezi i spava u krevetu je takodjer zazen ; yogi bi
trebao biti citavo vrijeme kao zaba, nikad ni previse
uzbudjen ni previse razocaran, uglavnom indiferentan ; to je
pravilno prakticiranje Zen-a.

Zasto mi ne mozemo biti jednostavni kao Zen ? Zato sto je
nas um konceptualan ; uvijek ima neki koncept o stvarima u
nasoj okolini, cak prije nego sto ih je uistinu iskusio.
Jedne stvari su dobre i njih odmah i bez razmisljanja
prihvatamo, druge su lose i njih momentalno odbacujemo ;
jedna osoba je lijepa, bijela i prihvacena, druga je crna,
ruzna i odbacena ; cak se radjaju i predubjedjenja o nekome
ili necemu, a da osobu ili stvar nismo ni culi, ni vidjeli,
ni osjetili, ni probali na bilo koji nacin. Primjer :
bijelci  su lijepi radini i pozitivno doprinose ljudskoj
zajednici, pa stoga treba da vladaju covjecanstvom, dok su
crnci ruzni, lijeni i bave se kriminalom, te ih treba
staviti u okove. Testirajte sebe, sta mislite (ali iskreno)
u trenutku kada vam se obraca ili kad vas presrece crnac, a
sta mislite kada vam se obraca bijelac ?  Neki
Amerikanac/Bosanac ce reci, kad crnac izvadi pistolj, batali
social eksperiment. Ali, isto tako, bijelac moze biti neki
junky u desperatnoj potrazi za drogom i mozemo se naci cak i
u goroj situaciji ; primjera ima na hiljade. Ipak, najtezi
za transformaciju konceptualnog uma su akademici. Oni, prije
nego iko otvori usta, unaprijed znaju sta ce doticni reci,
pa zbog toga nikog, osim sebe, i ne slusaju. Da stvar bude
jos teza po njih, oni daju primat razumjevanju
intelektualnog koncepta budisticke filozofije, radije nego
prakticnom iskustvu meditiranja ili chanting-a, kako koja
skola prakticira. Na taj nacin, odbacujuci apriori saznanja
do kojih praktikant dolazi tokom meditacije, nisu u stanju
na osnovu samo teoretskog znanja (tudja iskustva opisana u
knjigama) da spoznaju pravu istinu o stvarima i dogadjajima
u njihovoj okolini. U principu sto je covjek obrazovaniji
tj. sto je vise nabijen znanjem, to mu je teze da se ocisti
od predrasuda i predubjedjenja o svijetu oko njega i da
postane ‘simple Zen mind’. Obrazovanje ni u kojem slucaju
nije mana, ali predstavlja pocetnu prepreku za netreniran
duh. Ako smo u stanju da se oslobodimo ovog mentalnog
sklopa, da ne kazem bremena, i nase razmisljanje postepeno
pojednostavimo do nivoa zabe, nasli smo Zen ; nas um je tada
poput pokretnih vrata, misli, emocije, culne senzacije ulaze
i izlaze iz njega ; on se ne veze za njih, bile one
pozitivne ili negativne, prijatne ili neprijatne ; samo ih
posmatra, analizira. Na nacin ‘uma pokretnih vrata’ mi smo u
stanju da spoznamo pravu istinu o nasom okolisu i da uvijek
zivimo u sadasnjem trenutku vremena jucer-danas-sutra
svevremenosti.
Dakle, draga Banjalucanko, pisi nam o spoznajama do kojih si
dosla. Kroz stotine i tisuce kanpi nas Zen um je dosegao
Metuzalemovo iskustvo i steta ga je ne podijeliti sa
ostalima.
Lijep pozdrav i ugodne praznike,

Severin     

Mala ispravka u mom zadnjem tekstu (komentar#65). Kalpa ne
kanpa- mjera za vrijeme. Ova greska i nije tako vazna, ali
'nasom' umjesto nasem je neoprostivo. Sta mi bi, ne znam;
valjda sam predugo ostao u Banjoluci (sve do '94), pa mi se
pomijesali zivci.
Zivjeli!

Severin

Hvala , Severine
I da, pisacu....obecavam

“Plava planina je otac bijelog oblaka. Bijeli oblak je sin
plave planine. Cijeli dan oni su upuceni jedan na drugog,
ali opet neovisni jedan o drugom i bijeli oblak je uvijek
bijeli oblak, a plava planina je uvijek plava planina.” 

Cista i kristalno jasna interpretacija zivota.... 
Ne znam hocu li se moci sloziti s tim , mada je onaj
najracionalniji dio mene vec uspio zaklimati glavom. Prije
bih to nazvala interpretacijom srece, jer zivot nam je svima
dan a sreca je privilegija rjetkih. 

I zar nije upravo spoznaja sreca, … a put do nje,… eh da
slazem se, upoznati svoju misao , no sta kad ista nije drugo
do slijed nejasnoca, koje tako bezuspjesno, u svojoj
grotesknoj naivnosti pokusavas odgonetnuti, ….  
analizirajuci opet i ponovo stepen upucenosti i stepen
neovisnosti ,te posljedice interakcije istih .Bezuspjesno.


I da , jasno mi je , moram se korak dalje,  traziti razloge
prije nego odgovore ili pak odgovore u razlozima, ….Ni sama
ne znam, kao sto ne znam ni ko sam, …. Da li bijeli oblak
ili plava planina. No to je u cijeloj prici najmanje i
bitno, zar ne?….

I da, mnogo je Buddha izvan mene, a cini mi se nijedan u
meni , ako je nekad i bio, ...ovo moje prodavanje  vlastitog
bitka je ma kako to nevjerovatno zvucalo i Buddhu izbacilo
iz ravnoteze - vjeruj mi,
te me je zasigurno , vjerovatno podobro razocaran , 
napustio,... pa sad negdje ogorcen luta  cekajuci nekog za
koga jos nade ima….
 
Kada govorimo o interpretaciji zivota , moramo se prvo
osvrnuti na , kako nas to vec budizam uci, spoj metode i
spoznaje. Znaci s jedne strane imamo suosjecajnost,
ljudskost, uvidjavnost  s druge kriticki nacin razmisljanja
, sposobnost racionalnog prosudjivanja, gdje sve sto radimo,
radimo iz ljubavi i suosjecanja , i sa sebi samoj dovoljnom
teznjom da ne povrijedimo nekog drugog.

No ponekad upravo to nepovrjedjivanje drugih i nije nista
drugo do vrijedjanja sebe samih, gdje birajuci njih
vrijedjamo sebe. 

Da li imamo pravo na to?Gdje je granica tolerancije? 
I nije li njena cijena upravo to sto covjek veoma cesto
svjesno ubija Buddhu u sebi da bi spasio nekog izvan nas?
Covjek ili tacnije receno zena? 
A prica o zeni na Balkanu , drugom prilikom,...
U medjuvremenu obecajem malo veselije teme, ... jer kad se
jednom dotaknem zene na Balkanu svakom ce veselju biti
kraj.

I da, Severine, hvala za Zen , dobice sansu od mene,... i
Zen i zena u meni.

“Plava planina je otac bijelog oblaka. Bijeli oblak je sin
plave planine. Cijeli dan oni su upuceni jedan na drugog,
ali opet neovisni jedan o drugom i bijeli oblak je uvijek
bijeli oblak, a plava planina je uvijek plava planina.” 

o boze , dva pisma i toliko gresaka, a sta da se radi,
zaklinjem se ja pred svima , ... vise se nece
ponoviti....barem ne u toj mjeri

Gdje me nadje!

banjalucanko, ja ne znam pisati kao ti ali da znam to bi
bilo to
da li neko zna odgovor na sva ta pitanja koja si postavljamo
, nema odgovora , ja ga ne vidim u svom zivotu, to je sto
kaze moja nena do odgoja i ne moze se promjenit

Onaj koji je ono sto
jeste, koji jede sto ima, pije sto ima, radi sto misli da
treba da radi, jednostavno onaj koji je upoznao sebe u
sadasnjem trenutku vremena je nasao Zen. 
E ako ja ne ispunjavam sve ovo gore navedeno nezvao se ja
ja.

Prije nekog vremena, tacno na moj 49-i rodjendan, stize
karta iz Amsterdama. Koverta, european style, sa poznatim
imenom i adresom na poledjini i unutra poveca karta sa
odstampanom fotografijom NJ.S. Dalai Lame. Ipak je moj
kanadski prijatelj u pravu; Kajak se cita, i to intenzivno,
sve ove godine. To mi je posebno drago iz dva razloga: prvo,
sve moje poruke su dosle na zeljeno mjesto, i drugo, oni
koji su se prepoznali u mojim tekstovima, odreagovali bi,
ali im njihova ‘misija perspektiva’ ne dozvoljava ucesce u
ovom mediju. Okrenem kartu; na poledjini izdavac: Fondacija
za mir i nenasilje, te poduza lista sponzora i patrona tog
udruzenja. U prvom redu H.H. Dalai Lama, zatim Thich Nhat
Hahn, vijetnamski Zen majstor i sirom svijeta poznati borac
za mir; onda se redaju svi moguci aristokrate, politicari,
glumci, pjevaci, reziseri i ostali ljudi od karijere,
zavrsno sa glumcem Richard Gere-om, na repu liste. Od citave
te liste proslavljenih pokrovitelja, najvise su mi se
dojmila sljedeca imena: Kabinet Nj. V. Kraljice od
Nizozemske, institucije do koje nas apel za Sreberenicu
nikada nije stigao, a trebao je; Mr. Dr. P.H. Kooijmans,
ministar za vanjske poslove u vladi Nizozemske (1993-1994);
Mr. Drs. J.P. Pronk, ministar za razvoj Nizozemske
(1989-1998); Ms. Drs. H. d’Ancona, clan Evropskog
parlamenta; te dvije poslastice sa liste Ms.E.M.A. Schmitz,
drzavni sekretar u Ministarstvu pravde (ministar pravde)
Nizozemske (1994-1998), i Mr.Drs.E.van Thijn, gradonacelnik
Amsterdama (1983-1993) i koordinator Medjunarodne
posmatracke komisije na BiH izborima Sept.1996. Koje li
ironije, da neko sa 7000 Srebrenicana na dusi danas izigrava
mirotvorca i pokrovitelja raznih humanitarnih organizacija
po svijetu. Jos je tragicnije kad se takve ‘vucibatine’
uvuku u internacionalne organizacije, te se nadju na istoj
listi patrona sa istinskim borcima za svjetski mir i
napredak covjecanstva. 
No, ostavimo se korumpiranih Leiden-skih doktoranata i
nizozemske nacionalne sramote; oni su vec ionako protracili
citav svoj zivot u ljudskom oblicju ziveci kao misevi, pa
eto, pred njegov sam kraj, zele popraviti svoju ‘losu karmu’
i eventualno se docepati jos kojeg komada sira prije nego
sto ‘izvrnu papke’. Kada ce ponovo dobiti sansu da se rode
kao misaona bica tj. ljudi, veliko je pitanje. Ova pateticna
prica i kontroverzna rodjendanska karta posluzile su samo
kao uvod u danasnje razmisljanje.

Kada se covjek malo bolje zagleda u zivot, dolazi do
zakljucka da je potpuno svejedno koju zivotnu filozofiju
slijedi. Slijedili mi primjer Isusa Krista, Proroka
Muhameda, Mojsijev, Kralja Davida, Shakyamuni Buddha-e,
Dalai Lame, Nichiren Daishonin-a, Gandhija, Martin
Luter-Kinga, Majke Tereze, Che Gevare i ostalih velikih
ljudi, necemo pogrijesiti. Svi su oni inspirisali buduce
generacije. Naravno, na sve ovo dolazi obavezna nadgradnja,
puna mistike i strahopostovanja, pojedinih vjerskih i
drzavnih institucija, u cilju ostvarivanja moci nad drugima.
Kome nije jasno kako zavrsavaju autokrate i visoki cinovnici
iz takvih institucija, najbolje je da ode pogledati
Brunelleschi-eve ‘Prizore iz zagrobnog zivota’ kojima je
oslikana kupola katedrale Duomo u Firenzi. Genijalnost
slobodnog uma renesansnog umjetnika odrazava se u njegovom
djelu, koje na najbolji nacin objasnjava zivotnu filozofiju
krscana i znacaj zivota Kristovog. Jednako vrijedne upute
kako prozivjeti svoj ljudski vijek osmisljeno, kreirajuci
pozitivne vrijednosti kroz dobra djela prema drugima, uce
nas mnoge sure iz Kur’ana ili pak citajuci Lotus Sutra, srz
budisticke filozofije, iz svake procitane strane odise
humanizam i ljubav prema drugim ljudima. Zbog toga su u
povijesti humanizma ovi ljudi sveci i njihovo djelo
svetinja, dok je gosp. Drs. E. van Thijn obicni smrtnik koji
je svoju sansu da zauvijek izadje iz ‘ciklusa patnje
radjanja i smrti’ zauvijek propustio i zaostao u jednoj od
sest sfera egzistencije, po svoj prilici na nivou ‘gladnih
duhova’ (bica koja su vjecno gladna i nikad im dosta
materijalnog) ili pak na nivou zivotinja ili bijesnih zvjeri
(asuras), u hindu-mitologiji oslikanih kao vjecito ukljucene
u ratove i nasilje. Velicina gorepomenutih ‘svetaca’ nije u
njihovoj ‘mazohistickoj patnji’, kako neke ‘vucibatine’ koje
sebe nazivaju ‘revolucionarima’ vole vrijedjati ‘inspirisani
narod’, niti je u njihovoj ‘nadljudskoj moci’ kojom
‘institucije dogme’ vladaju ‘preplasenim narodom’. Njihova
velicina je u njihovoj nepokolebljivoj volji da se okonca
ljudska patnja i da se pomogne bliznjem svom. Svaki covjek
se radja i tokom citavog svog zivota posjeduje jednak
potencijal da postane Buddha. Niti Isus, niti Mojsije, niti
Muhamed Pejgamber, niti Buddha Shakyamuni, niti Marx, niti
Engels niti Martin Luter-King nisu imali nadnaravne moci,
ali su imali cvrstu i neoborivu odluku da okoncaju ljudsku
patnju, pa i po cijenu vlastitog zivota. Ta njihova
odlucnost da pomognu bliznjem svom tj. covjecanstvu,
kreirajuci vrijednost a ne destrukciju,  inspirisala je
generacije poslije njih, te su oni usli u legendu, za
razliku od pripadnika holandskog bataljona u Srebrenici i
njihovog komandanta cija je jedina briga bila te 1995. u
Srebrenici da sacuvaju ‘vlastitu guzu’ pa su zbog toga brzo
zaboravljeni. Padnuvsi u zaborav, potpuno izbrisani iz
medija, poceli su opsjedati ordinacije holandskih
psihijatara, koji su preko noci postali ‘eksperti’ u
lijecenju PTSD (posttraumatic stress disorder), sa podjelom
medalja kukavicama kao tezistem u kognitivnoj terapiji
ovakvih slucajeva.   
Vjerske i filozofske knjige, koje datiraju spocetaka
civilizacije, su pisane arhaicnim stilom, te je citalac
cesto zbunjen mnostvom prenesenih znacenja, a i potrebno je
odredjeno predznanje da bi zainteresovani sebi mogao
objasniti tacno znacenje pojedinih rijeci, izraza, imena i
dogadjaja. Sumnjam da ikom nije jasno da se radi o legendi i
Crvenom moru koje se otvorilo, omogucavajuci prolaz Mojsiju
i njegovom narodu iz Egipta, te ponovo zatvorilo, odsjekavsi
faraonovu vojsku u potjeri za njima, ili da je Isus sa tri
struce kruha i jednom ribom nahranio stotinu ljudi, ali ovi
fragmenti upucuju nam jednu drugu poruku, jednu svevremenu
zivotnu filozofiju umjerenosti u svemu i mogucnosti
savladavanja svakog iskusenja, ma koliko to izgledalo
nemoguce, ako je neko odlucan i cvrsto privrzen svom
vjerovanju. Oni manje nacitani bi svakako trebali potraziti
tumacenje ovih starih tekstova od svog duhovnog pastira,
odnosno ucitelja. Nazalost, mnoge institucije pretvaraju ove
heroicke zivotne primjere u dogmu, sto traje vec ko zna od
kada, od postanka svijeta valjda, pa je pri izboru zivotne
filozofije i svjetlosti koju cemo slijediti vrlo vazan i
ucitelj, koji ce nam na pravi nacin pribliziti ucenje i
svojim primjerom biti ucenikova zivotna inspiracija. Njegov
ucenik ce onda dosljedno prenijeti ucenje svoga gurua na
buduce generacije i svojim primjerom biti inspiracija za
njegove sukcesore i tako u nedogled kroz svevremenost jucer,
danas i sutra. Dijete dolazi na svijet potpuno golo, bez
icega, bez imena, religije ili bilo kakvih opredjeljenja.
Sta ce od njega postati (mislim na zivotnu filozofiju koju
ce slijediti), uveliko ovisi o njegovim roditeljima, barem u
prvom dijelu njegova zivota. Kasnije, kada dolazimo u
situaciju da sami donosimo odluke i biramo svoj put, ne
treba zuriti; treba observirati zivot oko sebe dok god se ne
uvjerimo da je to zaista ono sto cemo nepokolebljivo
slijediti.

Legenda kaze da u Kini postoji vodopad zvan Zmajeva Vrata,
visok stotinu stopa (oko 30m). Rijeka se na tom mjestu
obrusava nadole brzinom vecom od najbrze ratnicke strijele.
U bazenu ispod vodopada skuplja se veliki broj sarana, koji
pokusavaju da se uspnu uz vodopad, jer ce oni koji to
uspiju, prema legendi biti pretvoreni u zmaja. Iako niti
jedan od stotine, hiljade i desetine hiljada sarana, u
svojim bezbrojnim pokusajima kroz destljeca, stoljeca i
milenije, nije uspio da savlada ovu prepreku, bilo da ga je
matica brze rijeke odnijela natrag, ili je postao plijenom
ptica grabljivica, ili je pak bivao ulovljen od ribara koji
bi se, znajuci za ovaj njihov pokusaj, poredali na obje
obale rijeke nemilosrdno ih loveci, sarani se i dan danas
skupljaju i pokusavaju da, svladavsi brzake Dragonskih
vrata, postanu zmajem. Ova legenda nas uci da je vjernost
vlastitim principima i opredjeljenjima u nepresusnom moru
iskusenja koja nam zivot svakodnevno servira jednako teska
kao i saranova prepreka da savlada Dragonska vrata.
Mnogi ljudi posto nadju svoju duhovnu vibru, entuzijasticno
se predaju ucenju i prakticiranju iste, ali vec na prvom
malom iskusenju posustanu i zapadaju u ocaj i razocarenje.
Nichiren Daishonin, prominentni japanski budisticki skolar
iz 13. stoljeca i utemeljivac Soka Gakkai budisticke skole,
u svom pisanju kaze: “ Putovanje od Kamakure (grad na
sjeveru Honshu ostrva) do Kyota (Kyoto-srednjevjekovna
japanska prijestonica) traje dvanaest dana (oko 250 km). Ako
putujes jedanaest dana i dvanaestog dana odustanes, kako ces
onda znati kako izgleda mjesec nad prijestonicom Kyoto?”
Nije vazno kakva i kolika iskusenja nam zivot svakodnevno
servira, nasa istrajnost i odluka da slijedimo primjer
‘naseg ucitelja’ do posljednjeg daha, sigurno vodi u zivot
pun zadovoljstva, srece i kreiranja pozitivnih vrijednosti.
Nasuprot ovome, zapostavljanje discipline duha i gubljenje
fokusa, vodi u poremecaj balansa i mjerila vrijednosti u
zivotu  pojedinca, te nesrece i destrukcije ili
autodestrukcije. Kroz jedan kraci period moje karijere radio
sam kao CMO na odjelu za palliative care. Tu dolaze
bolesnici u terminalnom stadiju oboljenja, uglavnom
malignih, koji znaju da je pitanje dana kada ce umrijeti.
Tako sam imao priliku da vidim kako ljudi razlicitog
duhovnog nivoa, iz razlicitih drustvenih slojeva, razlicitih
religioznih konfesija prozivljavaju svoje posljednje
trenutke i konfrontiraju se sa smrcu. Istovremeno sam bio
svjedok i podrska najblizima u trenutku njihova velikog
gubitka. Iako sam jedva docekao da se maknem iz te bolnice,
ipak mi je to iskustvo omogucilo da sagledam ‘filozofiju
zivota u praksi.’  Ogromna je razlika izmedju pacijenata
koji su citav svoj zivot bili cvrsto privrzeni svojoj vjeri,
bila ona religija ili koja druga duhovna vodilja, i onih bez
fokusa, bolesno vezanih za materijalna dobra, u panicnom
strahu od gubitka.

Duboko u snjeznim planinama Japana zivi ptica zvana
Kankucho, koja mucena hladnocom zimske noci neprestano place
i sama sebi obecava da ce sljedeceg jutra naciniti gnijezdo
da se zastiti od hladnoce. Kada jutro svane, ptica zaspi
grijuci se na toplom jutarnjem suncu i tako prespava citav
dan nenapravivsi gnijezdo. Tako se njen vapaj za toplim
gnijezdom nastavlja iz noci u noc, kroz citav njen zivot.
Slicno ovome, dogadja se i ljudima. Kada zapadnu u zivotne
teskoce, okrenu se vjeri ili pred kraj zivota nastoje
popraviti svoju ‘losu karmu’ nadajuci se da ce u sljedecem
zivotu reinkarnirati u ljudska bica, po budistickom ucenju
jedina misaona, i tako dobiti sansu da ostvare
prosvjetljenje i zauvijek izadju iz kruga 6 nizih stadija
ciklicnog radjanja i umiranja. No, to se iznimno rijetko
dogadja, a i ako se ipak dogodi da neko dobije drugu sansu i
reinkarnira u ljudsko bice, olujni vjetrovi lazne slave,
srece i bogatstva neprestano duvaju u njihovom zivotu, te
veoma lako gase baklju koja osvjetljava put ka
prosvjetljenju.

Zavrsavajuci ovaj tekst cujem vijesti na nacionalnoj
televiziji iz druge sobe: “Vodja opozicije Zimbabwe-a 
Morgan Tsvangirai, iz sigurnosnih razloga, do kraja izbora
ostaje pod zastitom holandskog ambasadora u Zimbabwe-u i
krije se u Ambasadi Nizozemske u Harare-u”.
Lijep pozdrav,

Severin  

Kako prelijep tekst gospodina Severina! I kolika
inspiracija!
To me ponuka da podijelim nesto sto vec godinama drzim na
vratima frizidera, da se cijela porodica podsjeca svaki dan.
Unaprijed se izvinjavam na prijevodu, uradicu sto bolje
mogu:

Zabljesnjujuce unutrasnje svjetlo...
Nas najveci strah nije da smo neadekvatni.
Nas najveci strah je da smo bezgranicne moci.
Nije nasa mracna strana sto nas najvise plasi, nego nase
unutrasnje svjetlo.
Pitamo se, ko sam ja, da budem blistav, prelijep, talentovan
i predivan?
A u stvari, ko si ti da nebudes?
Ti si Bozije dijete.
Da se pretvaras da si mali, ne pomaze svijetu.
Nema nista nadahnjujuce u skrivanju, da se drugi ne bi
osjecali nesigurni oko tebe. 
Rodjeni smo da bi slavili Boga u nama.
I nije samo u nekima od nas, nego u svima.
I kad dopustimo da nase svjetlo zablista, nesvjesno dajemo
drugim ljudima dozvolu da urade isto. 
Dok sebe oslobadjamo svojih strahova, nasa prisutnost
automatski oslobadja druge."
Nelson Mandela, 1994
Hvala

gospodine,sretan sam danas sto sam dosao na vasu
stranicu,ostao sam bez texta,fala bogu pa imamo tako divnih
ljudi od kojih se moze mnogo stosta nauciti i cuti,citiram
mog prijatelja (EKREMA MOG DRAGOG SKOLSKOG DRUGA)ALI KAKO
ZABITI MEKU RIJEC U TVRDO UHO? s VELIKIM POSTOVANJEM
SEVERINE;tola.

....A ljepota je prolazna,samo je ljudska glupost
vjecna...!!!

Severine pročitao sam ove tvoje tekstove i s puno toga se
slažem. No ima i nekih banalnih rečenica, koje čini mi se,
ne odražavaju tvoj umni nivo, za koji sam siguran da je
povisok. Čini mi se da si ih napisao iz nekog malog osobnog
mentalnog egzibicionizma, ili je to samo obični propust,
koji svi napravimo.
Ona rečenica u zadnjem tesktu, negdje na sredini, o tome...
ako se dublje zagledamo u život, dolazimo u zaključak, ma
koju životnu filozofiju slijedili... pa si onda nabrojao one
ličnosi od Isusa do Che Gevare i sve ih stavio u isti
kontekst. Da li te osobe baš idu u isti kontekst, Severine.
Meni se čini da baš i ne idu. O da imaju nešto zajedničko o
tome da su inspirisali kasnije generacije ali pored toga
zajedničkog polako isplivavaju i neke bitne razlike. Evo
recimo za mene jedini čije poruke su univerzalne i
bezvremenske je Iusu Krist, ali ne zato što sam ja Kršćanin,
već to tako osjećam. Che Gevara je pozitivac ali.... Che je
za svoju pravdu bio spreman i da skida glave protivnicima,
dok kod Isusa to nije tako. Jednu od najjačih rečenica , po
meni, ikad izrečenu na zemaljskoj kugli, izrekao je Isus
razapet na križu od onih koji su ga pljuvali a On kaže, pazi
sad ovo... Oprosti im Bože, ne znaju šta čine. Koja snaga u
toj naoko maloj rečenici. Che Gevaru razapetog na križu ja
jedino mogu vidjeti kako hebe mater prokletim kapitalistima.
Dakle, bitna je tu razlika i svak od tih ličnosti koje si
nabrojao ima nešto specifično svoje, a mi, ja mislim da bi
mi od svakoga od njih mogli ponešto pokupiti i ići kroz
život nekim svojim putem jer svaki čovjek ima svoj put a
putevi koje su drugi utabali vrlo često nisu nama vidljivo
jasni do kraja. 

Severine, 

Imas jednu veliku moc opservacije koja u kombinaciji sa
nacitanoscu stvarno lijepo zvuci, 

Zaista pametno...Hvala na textu!

Caos!

NIhad Pasalic

Danasnje sijelo nema teme, nesto kao ‘topicless social’
(hahaha..). Danas bih htio da preporucim dvije izvanredne
knjige, posto se iz pojedinih komentara na Kajaku ovih dana
stice dojam da neki Banjalucani ne citaju dovoljno, ako
oupste i citaju. Mislim da je svima jasno koliko je citanje
vazna stvar, koliko je ostrenje uma i razmjena iskustava i
zapazanja na ovaj nacin krucijalna za zivot jednog misaonog
bica kao sto je covjek.
Pojedini ‘auditivni tipovi’ tj. oni koji vise vjeruju u
‘usmeno predanje’ nego u knjige, zapadaju u zamku skupljanja
informacija ili, u nekim zapustenim slucajevima, cak i
obrazovanja putem medija kao sto su televizija, internet ili
jos gore, kroz ‘otpad stampu’ tipa Nezavisnih novina.
Procitavsi tako par poluistinitih natuknica iz nekog od gore
pomenutih ‘medodjija’, naoruzani ‘neznanjem’, ovi se
‘ponavljaci’ onda usudjuju upustati u diskusije po raznim
forumima, sijuci zabunu, neistinu i mrznju medju
Banjalucanima.

Da bi stvari oko religije, filozofije i ostalih vaznih
aspekata zivota bile bistrije za ljude kao sto smo mi, na
razvodju dva milenijuma, pobrinuo se Michel Onfry, francuski
filozof i istoricar, rekao bih jedan od najvecih filozofa
danasnjice, u njegovoj posljednjoj knjizi The Atheist
Manifesto (The Case Against Christianity, Judaism and
Islam). Djelo je od danasnje kritike proglaseno, bez
konkurencije, za najkomprehentnije i najdublje istrazenu
tematiku tri glavne monoteisticke religije, Krscanstvo,
Judeizam i Islam, od velikog Nietzsche-a naovamo. Knjiga je
publikovana prosle godine u Francuskoj (naziv orginala
Traite d’atheologie), a engleski prevod je izasao tek prije
par mjeseci. Nisam siguran da je knjiga prevedena na neki od
nasih jezika, ne samo zbog toga sto se uveliko kosi sa
tamosnjim ideologijama, nego i iz finansijskih razloga.
Nakon citanja, potrebno je oko mjesec do dva dana
razmisljanja, dok se stivo ne provari; onda covjeku postane
kristalno jasno kako stvari stoje u danasnjem svijetu i
zasto? Neki od nasih citalaca mogu drzati ovo djelo za
dosadno ili pak u suprotnosti sa nasim dosadasnjim pogledima
na svijet. Ma koliko negativnu reakciju ili revolt u nama
izazvalo ovo djelo, to je dobar znak, koji signalizira da
smo po prvi put u zivotu procitali nesto sto nije odobrio
‘komitet’, ‘zupni kapelan’ ili pak ‘lokalni hafiz’.
Najljepse je kad je covjek slobodan da pise ono sto valja, a
ne ono sto mora. Nazalost, ta sloboda se skupo placa;
slobodoumlje je najveci luksuz na svijetu, koji si mogu
priustiti samo oni koji ne robuju nikakvoj dogmi.

Drugu knjigu koju bih preporucio procitati, posto se umorite
od citanja prve (hahaha..), je The Architecture of
Happiness. Ovo djelo svicarskog ‘pop-filozofa’ Alain de
Botton-a razmatra utjecaj arhitekture i umjetnosti na
modernog covjeka. Prolazeci kroz iskustvo dozivljaja koje
pojedine gradjevine i umjetnicka djela sirom svijeta
ostavljaju na pojedinca pri susretu sa njima, autor u svom
djelu ustvari razotkriva njihovu pravu namjenu. U junu
mjesecu ove godine imao sam priliku licno upoznati ovog
‘modernog pisca’, kako se sam voli nazivati, prije nego
filozofa, na tribini i predavanju odrzanom u Entertainment
Centre-u u Sydney povodom promocije njegove nove knjige
Status Anxiety.  Autor mi je od ranije poznat po njegovim
djelima ‘The Consolations of Philosophy’ i ‘How Proust can
change your life?’, djela koja na popularan nacin nastoje
objasniti nase prapocelo i kulturu modernoga doba, ne
previse vrijedna sa aspekta moderne filozofije, ali nadasve
zabavna i interesantna. Iako danasnji filozofski krugovi
smatraju ovog svicarskog pisca, vec godinama nastanjenog u
Engleskoj, pop-filozofom, njegov nacin razmisljanja
‘shallow’, a njegovo djelo nedovoljno istrazenim, ja nisam
stekao takav dojam kada sam ga upoznao. No, kod kriticara
cak i ‘averamente bianco’ ima sivu primjesu. U svakom
slucaju, necete se pokajati ako procitate bilo koju od ovih
knjiga, a jos manje ako procitate sve (hahaha…).

Odoh sada na ruzin sok u Newtown, tamo se najbolje osjecam.
Udjes u knjizaru, a tamo na jednoj polici poredani Marx,
Sartre, Che Guevara, pop Benedict XVI, Salman Rushdie,
Andric, Kissinger, Gore, sve sami nobelovci; ipak uzimam
Rumi-ja sa druge police. Mogucnost izbora je vazna stvar,
ali pravi izbor je najvaznija stvar na svijetu.
Zivjeli!

Severin                                        

Severine, 
Apsolutno mi se svidjaju tvoja razmisljanja. U svemu se
mozda i ne slazemo (sto tebi nije ni cilj) ali me toliko
odmara citanje tvog texta da to nije normalno. Nerazumijem
ama bas nista iz Budizma ali mi se definitivno svidja ono sa
zabom i pokretnim vratima jer je to sustina zivota. Ti
ustvari pricas o onom sto nasi ljudi kazu "sabor" ili
"sabur" tj strpljenje mada ne samo strpljenje...nije
dovoljna rijec ona pisuje jedan dio onog sto zelis reci... 
Ti govoris o distanciranju uma od spoljnih faktora ali ne sa
ciljem izolacije vec sa ciljem aktivnog izbora bez
opteerecenja duha. Skroz OK...

Hvala jos jednom na textovima...
Sad valja leci spavati jer sutra je novi radni dan...
Nihad Pasalic

Nemam trijesca da nalozim vatru. Ha!

Ovi ovdje katolici prvo trube kako djecu treba zastititi od
prizora nasilja i pornografije na televiziji, internetu i
inace jer se to moze traumatski odraziti na psihu djeteta u
razvoju, a onda na ulazu u skolu okace ogromnu skulpturu
polumrtvog golog covjeka u mukama razapetog na kriz. Hmmm.
Zanima me sta bi Ivan na to imao reci.


"Mislim da bih mogao da se otisnem i zivim sa zivotinjama.
One su tako blage i samodovoljne,
Stojim tako i posmatrami ih dugo i dugo,
One se ne preznojavaju i ne vajkaju zbog svoga stanja, 
One ne leze budne u mraku i ne naricu nad svojim grijesima,

One mi nisu dosadile prepirkama o duznosti prema Bogu, 
Nijedna nije nezadovoljna, nijedna nije pomahnitala od zelje
da bude vlasnik stvari,
Nijedna ne kleci pred drugom, niti pred svojom vrstom koja
je zivjela hiljadama godina,
Nijedna nije postovana ni nesrecna na citavoj ovoj zemlji."
V. Vitman

Pa Ivan bi mogao reći da i kod skulpture Aphrodite, znaš ona
žena bez ruku (jezivo bez ruku), dakle ne piše zabranjeno
gledati za djecu ili nije preporučljivo image ove skulpture
pokazivati maloj djeci. Kad nešto ima svoju vrijednost, ni
djeci nije problem za vidjeti pa makar statua bila gola i
bez ruku kao Aphrodite, ili polugola i s blago zatvorenim
očima na čijem licu bol uočavaju tek oni malo stariji kad su
dovoljno stari da shvate poruku i razlog tom bolu. Tijana.
 
Javim se kasnije Severinu...
Zanimaju me neke knjige.
Pozzzz

Afroditine ruke su slomljene vremenom a originalno umjetnik
ju je izavjao sa rukama(znam na koju skulpturu mislis). Ipak
njeno lice ne izrazava bol, vec opustenu ljudsku
samouvjerenost i blagost, i nema razloga da od toga
zaklanjamo djecu. Zanimljivo je da neko moze napraviti
paralelu izmedju Isusa i Afrodite. Afrodite je ipak bozica
tjelesne ljubavi i plodnosti i svega vezanog za zemaljski
zivot. Ona je olicenje neceg dobrog i lijepog sto nikome
nije strano jer to je osnova zivota bez toga nema nicega na
svijetu. Isus je mucenik. On se odrice tjelesnog i
ovozemaljskog. Prizor raspeca je prizor nasilja koje ne bude
ljubav vec splet mucnih osjecanja.
Pa i kriscani su imali olicenje Afrodite u Mariji Magdaleni
pa sta su napravili s njom. Ponizavana je i pljuvana
vijekovima...

cista "PETICA" tijana.

Šeha hvala na neobjavljivanju mog odgovora Tijani. Bit će
ipak da preferiraš neke ljude ovdje.

Nije bitno. Ako si vaspitan po katolickom ustrojstvu mislim
da otprilike znam kako mislis jer zivim u vrlo katolickoj
sredni. Ovi ovdje misle svi ko jedan. Individualizam nije
osobina koja se cijeni vec upravo suprotno. Ili mozda nisam
u pravu? Pokusaj ponovno objasniti..Neznam kako ti, ali ja kad god dodjem na ovaj Kajak osjecam se upravo izmrcvareno.

Evo odgovorit ću ti bez puno filzofije..

1. Nitko, osim tebe, ne zna zasigurno da je  Afrodita
izvajana s rukama. 

2. Nisam upoređivao Afroditu i Isusa i ono šta oni
predstavljaju, već sam upoređivao te dvije statue ili kipa.

3. Isus se ne odriče ovozemaljskog i tjelesnog, već mu je
dao viši i pravi smisao na duhovnoj razini. Da se odricao
zemaljskog ne bi ni dolazio na zemlju. 

4. Usporedi kip Afrodite s golim grudima i recimo lik neke
porno zvijezde na nekom filmu. Grudi ko grudi, jel tako,
sise tamo sise ovamo, koja razlika aaaaaa. No razlika je u
tome što je golotinja kod porno zvijezde svrha samoj sebi i
za cilj ima pobuđivanje niskih primitivnih strasti, dakle
lažne izvitoperene ljubavi koja se može kupiti za novac.

5. Uporedi lik Isusa na križu i neku horor scenu (tako ti
doživljavaš lik razapetog Isusa, kao horor). U čemu je
razlika. Pa isto kao i kod prethodnog slučaja. Horor scena
je svrha samoj sebi bez ikakvog dubljeg smisla. Lik Isusa,
koji je rijetko prikazan obliven krvlju do koljena kao kod
horor scena, ima itekako viši i dublji smisao. Patnja na
licu je podsjetnik o ozbiljnosti života i smislu nečije
žrtve za sve nas. I samo dijete kad tek izađe između nogu,
ako je zdravo, dreči i vrišti što znači da je samim rođenjem
predodređeno da zna i učestvuje u ovom životu koji je i
bolan i ozbiljan. Nikad nitko još nije imao nikakvih
problema gledajući križ sa razapetim Kristom. 

6. Individualizam nikad nije bio na cijeni kod svih društava
jer individualizam znači opasnost za bilo koju grupu, zvala
se ona država, društvo pisaca, udruženje klempavih, mjesna
zajednica itd. No, zemlja u kojoj živiš zasigurno ima veću i
višu tradiciju individualizma, nego zemlja iz koje si došla
kao i zemlje kojima religijski bliže pripadaš.

Znam da svako ima
svoje misljenje, ali ako ti i Tijana ne razumijete sta je Dr
Rakic htio da kaze bolje nemojte rujnirati ova tema. Ima
nas kojima se dopada ovaj forum. Nemora sve sto je ljepo
zavrsiti u arhivi. Ako imate sta pametno da napisete to je
OK, a ovako drustvena prostorija brate.
Bez ljutnje i volim vas sviju.

hoces biti ljubazna,kako  vidim,razmisljas
(POUCNO)nacitano,bez upadanja u ,negativne inercije i
vibracije;pa te molim,za odgovor,o ,jehovim svijedocima,i
hari krismi,-unaprijed ,puno zahvaljujem,-prijatelj.

Upravo to Ivane, ako ih uporedis samo kao dvije skulpture
kao takve bez simbolike koju nose, ako ih posmatras sa
neutralnom zadrskom bez vezivanja za to sta u stvari
predstavljaju, onda mozes uociti da skulptura covjeka
razapetog na kriz izgleda malo "freakish" to say the least.

Hoces da kazes da je skulptor "unakazio" skulpturu Afrodite
napravivsi je bez ruku da bi kako ti kazes izgldala "jezivo"
za posmatraca. Ito bozicu ljubavi i plodnosti??! Hmm, cisto
sumnjam da mu je to bio cilj. Stari Grci nisu bili zenomrsci
za razliku od pripadnika nekih drugih kultura. Meni recimo
skulptura Afrodite ne djeluje jezivo vec naprotiv - divno.
Tome jos da pridodam da su stari Grci svoje bogove i
kreirali po ugledu na ljudska bica sa svim svojim ljudskim
osobinama, vrlinama, manama, ljubavi, mrznjom, bijesom,
ljubomorom, dobrotom, narcisoidnoscu, pohlepom, itd itd. U
skulpturama stari Grci su svoja bozanstva prikazivali
dostojanstveno i sa dignitetom. Nisu se oni puno bavili
ozbiljnoscu zivota i bolom koji zivot donosi, jer su u biti
bili hedonisti. Glavna briga im je bila kako uzivati u
radostima koje ovaj zivot pruza, praviti vino, dobro se
zabavljati, jesti, piti, baviti se atletikom i filozofirati.
Tako tvrdim, lice Afrodite nikako ne izrazava bol kako ti
tvrdis, nadam se da se slazes.
Tvoja tacka br.3 je diskutabilna, tacka 4. slazem se, tacka
5 slazem se donekle, tacka 6. - o tome bi se moglo dosta
reci. Necu da me izbace iz ove teme pa necu puno
diskutirati.

Za Darka P. - neznam zasto mislis da mi ruiniramo temu. Tema
se zove "Mali nocni razogovori". Pa evo mi malo razgovaramo
nocu. Haha salim se. Necu vise biti neozbiljna. Ali ne mogu
obecati... i za to postoje preduslovi.

Budizam i nije religija u onom smislu kako je to u nasem
zapadnom drustvu prihvaceno. Za razliku od Kriscanstva,
Islama i Judaizma, Budizam je vise mjesavina duhovnosti,
etike i filozofije nego religija. Budizam se vise bavi i
centriran je oko ljudskih bica i prirode nego oko bozanskog
i natprirodnog elementa. Ima vise veze sa meditacijom nego
vjerom, i sljedbenici praktikuju vise vjezbe duha nego
vjerske rituale, pohadjaju skole mudrosti a ne vjerske
ustanove. Ovo se odnosi i na ostale sisteme dalekog istoka
kao sto su Taoizam i Konfucainizam. Neki ove sisteme
smatraju ateistickim ili agnostickim jer Buda nije bio bog
niti se identificira sa bilo kakvim bozanskim osobinama niti
stvoriteljstvom svijeta. Kao i Konfucije uostalom. Oni su
bili samo ljudi slobode, i duhovni vodje.

Tijana, jesi ti Emirina?

Ne slažem se ni s čim što si rekla.

Daj mi svoju definiciju pojma "freakish" pa ću ti reći šta
spada u tu grupu. 
Frikiš, ovo po naški, može biti sve na ovom svijetu, baš
sve, ako ne razumiješ bit tog nečega. Evo ti primjera..

Statua Bude, prikazana s tijelom i licem nit žensko nit
muško... dakle frikiš, ako ne razumiješ zašto je to upravo
baš tako.
Pikasove slike... odreda frikiš, ako ne razumiješ zašto su
upravo takve kakve jesu.
Ti, od glave do pete, si frikiš. Pogledaj svoju frizuru.
Frikiš kakva god da jeste jer za nekoga s različitim
poimanjem dobrog izgleda, to je frikiš. Da imaš irokez
frizuru onda bi ti neki Indijanac rekao da si ok, ali ovako
si frikiš. Za Irokeza naravno. 

Ti vidiš lik Isusa na križu kao frikiš jer imaš averziju
prema kršćanstvu. Ne razumiješ bit svega toga i zato izvodiš
frikiš zaključke.

Daj mi nešto iz tvoje religije, ako je imaš, što bi se moglo
okarakterizirati kao frikiš. Bilo šta. Ajd baš da vidim
koliko imaš open mind.

Stare Grke ne povezuj puno s hedonizmom, jer začetak
filozofije i svih drugih nauka i umjetnosti nikako ne spada
u hedonizam. Krvav je to posao bio u to vrijeme, pored
silnih ratova koje su usput vodili. 

Ja nisam rekao da je klesar Afrodite imao namjeru prikazati
horor scenu bez ruku. Umjetnička sloboda je u pitanju, a da
li su ruke doista bile cijele to još nitko nije saznao. 

Ljudi sami po sebi, i svijet u kom obitavaju su nesavršeni i
u tom svijetu postoje objekti koji nešto simboliziraju, jer
ljudski um kao nesavršen, naprosto treba takvo nešto. U
nekom višem umnom stanju nije ti potrebno ništa takvo, ni
statua Isusa na križu, ni onaj crni kamen u Meki, ni statua
Bude, ni Picasova slika, niti išta što mi zovemo fizički
objekt. No mi smo još daleko od tog stanja na ovom svijetu.
Kad pređeš onu granicu što se popularno zove NEBO, onda će
stvari vjerovatno izgledati potpuno drugačije. 

Pročitaj ovo gore što je Severin upitao Dalaj Lamu... šta je
najvažnije u ljudskom životu. Odgovor je bio... najvažnija
je briga o drugim ljudima. Isus je upravo simbol brige za
ljude, pa kome bi smetalo postojanje križa s njegovim  likom
koje nas podjeća na tu brigu o nama. Meni ne smeta nimalo,
čak šta više, kad Ga god pogledam bolje razumijem  i samog
sebe. 

Ode i ova tema:( Steta!
" I kad dopustimo da nase svjetlo zablista, nesvjesno
dajemo
drugim ljudima dozvolu da urade isto."

skup BL filozofa,vjernika,provokatora i svi ostali na ovoj
temi je vrlo zanimljiv za citanje svi ste vidim skolovani i
potkovani nekim znanjem Tijana je broj jedan(divni tekstovi)
Severin veliki BL prica za sebe (u pozitivnom smislu) Linda
je isto sipaticna na svoj nacin Ivan je veliki vjernik sto
isto postujem zato bi mu postavijo jedno pitanje samo nebi
zelijo da me pogresno svati dali bi (mi) kriscani istim
ocima gledali Isusa da je on Crnac (izvini Boziji poslanik
crne boje)ITD.

NAUCNICI(POTKOVANI)SA,MNOSTVO KNJIGA ;TVRDE,DA NIJE
BIO"BJELAC?!???tola.

Ivane, pa ti mene iznapada skroz. Gdje ce ti dusa... 

Simboli ne postoje zbog toga zato sto su svijet i ljudi
nesavrseni vec su nastali u nastojanju da se u jednom
prikazu, crtezu, predmetu, skulpturi, sakupi jedna velika
sirina znacenja ili poruka i da se kroz taj simbol ljudi
vezuju za ideje koje taj simbol predstavlja. Simboli su
najstariji nacin komunikacije i postoje i u najprimitivnijim
drustvima. Oni gotovo uvijek imaju tu snagu da u jednom
jedinom momentu prenesu instantno jednu siroku i kompleksnu
pricu ili poruku koju bi bilo gotovo nemoguce iskazati
rijecima.
Simbol kriza kao i bilo koji drugi simbol je fascinanatan.
Ali kad na taj kriz stave skulpturu covjeka polumrtvog kao
prikaz muke Kristove, to mi je isto kao da stave plasticno
cvijece u vaznu. Kich nista drugo. Nezanam da li razumijes
sta hocu reci.

Iz moje "religije" nema ama bas nista "frikish" da ti mogu
izdvojiti, posto sam ateista, sto znaci da mi nemamo ni
simbola, ikona niti bilo cega drugog. Ali, da ti dokazem da
sam "open minded" posto si to trazio, recicu ti sta ja
mislim da je najveci propust kod ateizma u odnosu na
religijski pogled na zivot. Ne nije suocenje sa misli o
sopstvenoj smrtnosti kao sto mnogi misle. Za ateistu
sopstvena smrt ne postoji, (jer iza smrti nedolazi nista).
Imamo samo ovaj danasnji ovozemaljski zivot da zivimo, ne
reingarniramo u sljedece zivote, niti idemo u raj ili pakao.
Najteze za ateistu je suociti se sa smrcu bliznjega. Tu se
jedan ateista nalazi, bar u mom iskustvu potpuno bespomocnim
i daleko vise potresenim nego vjernik bilo koje religije.
Ali, reklo bi se da nas upravo to cini jednom posebnom
vrstom ljudi.

(Uzivam u vjerskim praznicima. Jos jedan minus za ateizam. U
mojoj familiji se prati i bajram i bozic. Ha ha...)

Samo da znate Enese, moja mama nije kriva nizata...

Tijana, Tijana
Daleko da je tvoja mama kriva...samo sam htio da znam jesi
li ti.

Buda, na hipotetičko pitanje šta bi bilo kad bi bilo, ne
umijem odgovoriti. Mogao si isto tako pitati bi li Isus bio
ono što jeste da je recimo bio šepav ili ćelav ili... Logika
kaže ako je živio po standardu tog vremena i podneblja
sigurno da nije imao jacuzy u kući i nije fenirao kosu i
imao onako lijepe hollywood.ske loknice, i vjerovatno da je
mirisao na ovčiji loj kao i svi ljudi tog vremena. Nas
zanima njegovo djelo a ne fizički izgled, a to što su ga
italijanski renesansni slikari oslikali onako kako jesu je
njihova vizija, svakako u skladu s željama naručioca tih
radova. 

Ono što Njega čini onim što jeste je bezvremenska
univerzalnost Njegovih poruka koje su u skladu s etikom i
moralom kako danas tako i za vjeke vjekova. 
Recimo onaj slučaj one kurtizane, Veronike, koju su htjeli
kamenovati., i šta kaže Isus okupljenoj zapjenjenoj masi...
nek prvi kamen baci onaj koji je bez grijeha. Koja poruka
aaaaa, ne treba komentar jer to je sve iz naših života. Ili
na križu dok ga pljuju On kaže... oprosti im Bože ne znaju
šta čine. Takvih lekcija nema niti u jednoj drugoj religiji,
koje su tako relevantne nama tzv. običnim ljudima. 

Ivane i moje pitanje za tebe je bas  poenta tog izgleda jer
80% naroda nezna sta nam je Isus porucio i koje je velike
rijeci izgovorio nego se samo divi njegovom izgledu koji su
tamo neki Italijani stvorili (po narudzbi) a sto se tice
lekcija moro bi procitati sve vjerske knlige pa bi uvidio da
i tu ima veliki rijeci naprimjer meni licno u islamu se
svidza to sto nemaju izgled svoji boziji poslanika nego ga
ti stvaraj u svojoj viziji pa dali ce biti bijel zut ili crn
ti sam odluci.

za Tijanu ! ateisti i komunisti su mrtvo slovo na papiru to
nepostoji to je LAZ !

U pravu si Buda da ima jakih lekcija i u drugim religijama
ali ovako jednostavnih a moćnih ipak nisam našao. islam je
recimo pun nekih zakona, a zakon je zakon, ne objašnjava
zašto se nešto mora ovako ili onako, dakle ultimativan je.
Isus je naveo ljude da sami shvate suštinu nečega bez neke
prisile u vidu nekog zakona. Zakone je kasnije uvela Crkva,
ali Crkva je samo organizacija kao i sve druge religije.
Uvijek treba praviti razliku između religije, bilo koje, i
onih na čijim učenjima je stvorena religija. Svaka
organizacija vremenom postane devijantna jer bilo koja
organizacija na svijetu egzistira po uvijek istim principima
a to su... da se hrani, brani i razmnožava, i pritom vrlo
često ne bira sredstva pa zato i ne čudi kada neka
organizacija, uključujući i religije, drastično odstupi od
principa na kojima je nastala i čak postane im suprotna. Da
je to tako vidi se po tome što danas imamo desetine
različitih kršćanskih crkava, desetina pravaca u Budizmu,
mnogo različitih tumačenja Islama itd itd.

Ja nisam expert ni za jednu religiju, nisam zapravo expert
ni za što, ali nešto sam ipak slušao i saznao i pročitao.
Recimo meni Biblija otvara više pitanja nego što može dati
odgovora i često mi, prosto rečeno, ide na živce sva ona
priča, Čini mi se da fulaju debelo sve dok se pojavi lik
Isusa, i tek tada stvari za mene dobiju pravi smisao. Nešto
iz Kurana znam i mnoge stvari vezane za proroka Muhameda
meni ne pašu. Sviđa mi se filozofija Dalaj Lame ali da sam
Tibetanac on ne bi bio čovjek koji bi predstavljao moj
narod, bar ne zvanično kao što radi danas. No tu je u
pitanju politika. Nešto što sam pročitao u jevrejskom
Talmudu je šokantno i strašno i gore je nego ikakav fašizam.
Neću sad o detaljima ali ako si čitao znat ćeš o čemu se
radi. 

Ne znam jesi li upućen u fenomen NDE, near death experience,
ili OBE, out of body, i da li vjeruješ ili ne vjeruješ u
istinitost tog svega, ali ono što je bitno u tome da ljudi
koji su imali sreću, ja to zovem srećom, i to iskusili,
imali su prilike da se sretnu na određeni način sa onima
koji su da tako kažem VAŽNI za nas. Pa tako kršćanin je sreo
Isusa i on je bio onakav kakav je i oslikan kod renesansnih
slikara a to je po meni tako jer naprosto mi smo nesavršeni
i iz ovog života imamo predrasue fizičkog izgleda pa na onom
svijetu Isus će biti onakav kakvog ga nosimo u našoj
podsvijesti stvorenoj po zemaljskim mjerilima. Jer mi
naprosto nismo evoluirali na viši nivo da stvari vidimo na
jedan napredniji način. Muslimani će sresti Alaha, odnosno
njihova zemaljska spoznaja im kaže da je TAJ NETKO Alah,
Indijanci će vidjeti Manitu.a, Budisti nešto drugo, ateiste
će dočekati njihov otac ili majka ili blizak prijatelj ili
anđeo, jer na kraju anđeli su univerzalni. Možda će se neki
iznenaditi zašto taj neki anđeo nema krila, a anđel će u
sekundi stvoriti krila tek toliko da smiri tvoju zemaljsku
sumnjičavost. Ma bezbroj čuda su gore. 

Ne treba generalisati...lekcije svake religije su divne i
humane, mi smo ti koji od religije napravimo ruglo i
kriminal.

Tijana hahahahaha, prvo pa muško. Pa što me pitaš kud će mi
duša, kad ateisti ne vjeruju u postojanje duše. 

No dobro, malo si se zanijela. Dakle ateista si i kažeš da
za vas ne postoji smrt. Pa kako ti zoveš to kad doktori kažu
osoba xx je mrtva, srce ne radi, neuroni u mozgu su prestali
s aktivnostima itd. Šta je to po tebi. 

Ovaj svijet je čudesan, život u bilo kom obliku je čudesan,
cijeli beskrajni svemir je čudesan i normalno da se maštovit
čovjek zapita, smisao sveg tog postojanja, neki viši smisao
kojeg mi samo naslućujemo ali koji svakako postoji jer teško
je prihvatiti činjenicu da sve to postoji bez nekog višeg
razloga i smisla. Zar sav taj čudesni stroj zvani ljudsko
biće postoji koju desetinu godina i onda se pretvori u
ništa. Ništavilo je pojam koji ljudski mozak ipak ne može
shvatiti kao što ne može shvatiti pojmove kao što su
beskraj, vremenski ili prostorni. 
Ja ne znam šta recimo tebe drži u životu u nekoj normali,
jer ako nema ništa iznad ovog svijeta, ne vidim razloga
zašto bi se pridržavala ikakvih normi u životu. Šta te
sprječava da ne činiš bilo šta. Nemoj mi reći da je to neki
moral jer ni sam moral ne vrijedi ništa ako nije osnova
nečemu iznad ovog sadašjeg svijeta. Ne mora to biti neka
religijska vizija tog drugog svijeta, jer ima puno
vjerovanja u onostrano što nije bazirano na religijskim
tumačenjima. 
Nietche (nisam siguran oko spellinga) je rekao... smrt Boga
bit će čovjekovo konačno oslobođenje.. Ne znam tačno šta je
sa tim mislio ali znam da je umro lud.
Ja inače jako cijenim nereligiozne ljude, jer nemaju breme
religijskih učenja i normi, i mogu puno lakše osloboditi um
bez uplitanja tumačenja nekog religijskog tzv. autoriteta.
No ljude koji ne vide ništa nakon ovog kratkotrajnog života
teško mi shvatiti. Zapravo nikako.

 “O cemu li se to prica u ‘sitne sate’?”, zapitah se, te 
kliknuh na ovu temu, i vidim; na tapetu su, izmedju ostalog,
religije i njene ikone i simboli. Citajuci  Tijanine i
Ivanove komentare,  prisjetih se scene kojoj sam bila
svjedok, i koju zelim podjeliti sa vama. No, prije nego vam
ju ispricam, zelim i sama ponesto reci o “Isusu na krstu” i
simbologiji krsta. Nadam se da moje rijeci nece povrijediti
nicije osjecaje, jer, to im nije namjera.

Zivot je, po meni, traganje koje nas osposobljava 
prepoznati istinu i sebe. Pri tome upotrebljavamo mnoge
oznake da bi svijetu pokazali ko smo mi, a narocito zato da
bi uvjerili same sebe da postojimo i pripadamo, jer osjecaj
identiteta je ono sto nam daje osjecaj sigurnosti.  U
vremenima, kada nas je strah od onoga sto se desava u nasoj
zbilji (uzmimo za primjer zadnji rat na nasim prostorima),
skloni smo se prikloniti bilo cemu sto nam nudi jednostavne
upute za daljnji zivot, i okruziti se svom pompom koju nam
nudi.

Obratite paznju na poruke koje ljudi nose ispisane na
majicama, ili dizajnerski logo na dzepovima, kosuljama,
jaknama…, ili figure koje si izabiraju tetovirati i vidjet
cete obiljezja  njihovih zelja i teznji.

Religije, takodjer, upotrebljavaju ikone i simbole da bi
utisnule dugotrajnu sliku svojih vjerovanja i
identifikacionih naznaka. Krst je tomu najbolji primjer.
Istorija krsta kao ezoterickog i religioznog simbola je
daleko starija od krscanstva,  i njegovom  sadasnjem obliku
date su mnoge varijacije -  jedni su okiceni, drugi
apsolutno jednostavni. Pojavljuje se na tepisima i odjeci,
altarima i umjetnickim predmetima milenijima starijim od 
krscanstva.  U klasicnom Egiptu krst je postojao kao simbol
moci i autoriteta. Americkim domorocima je prestavljao
raskrsce, tj. energetsko sjeciste i izvor snage.
Mezopotamci, Taoisti, Tibetanci, Maje, Navaho i drugi ,
upotrebljavali su krst u obliku svastike jos od 1.000-te
godine stare ere. Hitler je taj koji je zauvijek unistio
krst kao bezazleni simbol srece i dobrote, i sumnjivo je  da
ce se ikada prestati asocirati sa snagom destrukcije.

Krscanski krst je vjerovatno najmocnija religiozna ikona i
referentna tacka patnje i kao takav je postao preduvjet za
dobrotu. Krst sa sobom nosi mnostvo poruka o konceptu
patnje, originalnog grijeha, i Krista kao spasioca
covjecanstva. Svrha krscanska teme o “Isusu na krstu” je u
tome da potsjeti krscane da je Krist umro za njihove
grijehe, i ako se sjete toga, pomoci ce im biti bolji
krscani. Mogu razumjeti zasto je misao o Isusu na krstu
mogla  pomoci ranim krscanima podnijeti sopstvenu smrt u ime
vjere. Simbol krsta im je pomogao osjetiti se hrabrijima –
da bolje podnesu patnju. Ako je Isus mogao, mogu i oni.
Raspece je postalo crkveni standard tek oko 6 stoljeca n.e.,
a tek od 10-og stoljeca pojavljuje se lik Isusa kao
pacenika. Mozda je to zato sto zidovska tradicija nije
dozvoljavala vizualnu reprezentaciju Boga u ljudskom obliku,
i mada je Isus osporavana manifestacija prorocanstva, 
ponavljanje scene nije smatrano primjerenim.

Prva krscanska ikona je bila riba; poruka o zivotu, ne o
smrti. Krst se pojavio tek kasnije, za vrijeme progona,
ocrtavali bi ga, brzim pokretima ruke na tijelu, kao tajni
krscanski znak prepoznavanja. Stvarna dilema raspeca vodi
nas natrag do vjere u originalni grijeh. Ono sto samo po
sebi proizilazi iz poruke o krstu je umjesanost krscana u
Isusovo pacenje i smrt, prosto zato sto postoje, i zato sto
su nasljedili Adamove i Evine “grijehe”. Kako je to moguce?
Tada nije bilo danasnjih krscana, to nisu  oni uradili.
Koncept u kojem su svi krscani, bilo koje drevne veze,
rodjeni kao grijesnici jednostavno ne zadovoljava racionalnu
istinu. Katolicka crkva je tek nedavno  prestala 
raspravljati hoce li novorodjencad koja nije krstena goriti
u paklu ili nece! Ne mogu se odobriti tako stravicne i
nedostojne taktike. Krivica za gnusni cin raspeca pripada
nasim pradjedovima i njihovom nesuvislom opravdanju za
politicko i religiozno zlostavljanje i nepravdu. Zasto bi
danasnji krscani bili krivi za odluke koje su donesene prije
dvije tisuce godina?

Isus je od svojih trazio da oponasaju njegove misterije,
ali, i  pored toga, crkva je svojim rukama kaznila i pobila
mnoge koji su se usudili izvoditi i najmanji vid
iscjeljivanja. Njihov navodni prijestup je njihova teznja da
budu poput Isusa. Krscanska doktrina jos uvijek svojima ne
dozvoljava da se izdignu i prigrle krasnu i centralnu
duhovnu istinu. U zamjenu, doktrina je fiksirana na krvavu
smrt bozanskog lika, smrt koja zasjenjava uzoran zivot
ljudskog dostojanstva i ljubavi, sa bolom, patnjom, jadom  i
zaloscu. Tako  je negativna verzija teznje da se bude bogu
nalik  ogranicila krscanstvo i ogrnula opterecena ramena
krscana krivicom i grijehom. 

Jednom, pri posjeti jednoj od poznatih katolickih katedrala,
imala sa priliku da slucajno cujem razgovor izmedju majke i
malog joj sina. Stajali su ispred statue  razapetog Isusa  
posmatrajuci ga ocima punim postovanja.  Statua je zivo
odrazavala i najmanji tragicni detalj; ranu od maca,
ekserima zakucane ruke, curke krvi na bodljikavoj kruni, i
najtuzniju Isusovu suzu. Posmatrala sam kako je djecak
upijao svaki detalj u strahopostovanju i grozoti.

Majka mu je saputala na uho, “pogledaj sine, ovo je Isus
razapet na krstu.”
Djecak je u soku podigao glavu prema majci i odgovorio,
“zasto su ga razapeli, mama?”
“Zato sto je umro da bi iskupio tvoje grijehe.”
“Koje grijehe, mama?”
“Zato sto si se rodio.”
“Ahaa,”  izgovori djecak, jadno i obeshrabljeno,  i pognu
glavu.

Neiskazivo je razmisljati o negativnosti koju ce djecak
ubuduce nositi u sebi; krivicu koja ce ga postepeno pratiti
kroz cijeli zivot,  zig koji se ne moze izbrisati, cak i ako
jednog dana shvati da nije odgovoran za ono sto se Isusu
desilo. Neodredjen osjecaj bezimene krivice skrivat ce se
iza povrsine njegove svjesti. Njegovo istinsko bice ce se
utopiti u toj podstruji i malo je vjerovatno da ce ikada
postati bice poput Krista, jer nece znati da je vrijedan
toga.

Nisam nista mogla uciniti da neutraliziram  jezovitu navalu
otrova koja mu je gurnuta, nemam pravo da se mijesam u
njihove odnose. Ali bih voljela da sve majke svijeta cuju
ovu pricu i oslobode svoju djecu njenog jezovitog
zagrljaja!

Ja se toplo nadam da se gospodin buda ne izjasnjava kao
musliman, i ako je tako dobro je da se nije potpisao, jer
sudeci po onome sto je rekao ne razumije osnove islama -
preciznije odnos islama prema ikonografiji. Mozda nije moje
da o ovome raspravljam, jer nisam vjernik, ali koliko ja
razumijem prikazati ili zamisljati Svevisnjeg u bilo kakvom
fizickom obliku je krsenje osnovnih islamskih postulata.
Islam je religija koja je apsolutno oslobodjena bilo kakve
ikonografije.

Sto se tice komunizma i ateizma - mrtvo slovo na papiru...
haha. Pa zar ti ne vidis sta se desava u svijetu. Amerika
posudila od komunisticke Kine milijarde dolara pa se sad
svaki cas ocekuje da im ulete mali zuti kosooki komunisti u
semu i lupe sakom o sto. Ocekivala sam da ce zuta rasa
jednog dana vladati svijetom ali da ce se to desiti tako
brzo - jos uvijek sam u soku. Nije da prizeljkujem i malo me
pravo da ti kazem strah, jer sve sto se desava u USA ima
ripple efekat na nas true north strong and free.

Ja ne poricem znacaj i vrijednost svake religije za danasnju
civilizaciju, ali ipak ja mislim da svako razuman ne moze
poreci zanacajan udio koji su ateisti pruzili svijetu.
Ljudi kao sto su Albert Einstein, Charles Darwin, Frederich
Nitzsche, Sigmund Freud, Galileo Galilei, Karl Marx,
Tolstoy, Ernest Hemingway, Van Gogh, Walt Disney, Voltaire,
Oskar wilde, Thomas Edison, John Lennon, Orwell, Albert
Camus i mnogi mnogi drugi da sad ne nabrajam. Kad se sjetis
tih imena ne mozes reci da je ateizam mrtvo slovo na papiru,
jer je djelo ovih ljudi proisteklo upravo iz njihovog
ateistickog stava prema zivotu i svijetu a njihov prilog
nasoj civilizaciji nije bas neznatan. Neznam da li se
slazes.

Da moja mama je Emira, a ko je Enes?

Pa dobro Ivane da vidimo prvo sta je to dusa. Sta je to
ljudski duh u stvari? Da li proizlazi iz pripadnosti
odredjenoj religiji ili je u dio ljudske prirode i
neodvojivi dio nje. Ne stvarno, sta je to dusa? 
Mislim ipak da su pitanja ljudskog duha isuvise vazna da bi
se ostavila u rukama crkvenjaka i bozijih poslanika. Bez
duha ljudski mozak bi bio organ bas kao i bilo koji drugi.
Ljudski duh nije substance, vec prije bih rekla funkcija,
kapacitet, akcija, moc razmisljanja, mastanja, zamisljanja,
osjecanja, daje nam pristup istini, universalnosti, smijehu,
placu, ljubavi,  itd...
Sve religije podrazumijevaju duhovnost, ali svi oblici
duhovnositi nisu religiozne prirode. Neznam da li sam dobro
predocila ateisticku viziju duhovnosti. Dakle, ateisti kao i
svi ljudi imaju dusu i duhovni zivot. Duhovni zivot nije
monopol religioznih ljudi.

Odnos prema smrti i jeste jedna od vaznih razlika izmedju
ateista i pripadnika religiji. Ako mozes zamisliti da ne
postoji zagrobni zivot, onda kakvo znacenje u toj situaciji
moze imati pojam smrti? Nikakvo. To je samo kraj. U
religijskoj viziji, smrt je kraj jednog zivota i pocetak
drugog.

Trazenje viseg smisla postojanja je sto meni stvara jednu
vrstu averzije prema religijskom odnosu prema svijetu.
Upravo je to sto izdize covjeka iznad svega sto postoji na
ovom svijetu, dakle ne stavlja ga u poziciju da je dio
prirode, svijeta i universuma kao ravnopravan dio, vec da je
iznad svega i da sve na ovom svijetu sluzi covjekovoj svrsi.
Samim time sto je covjek vec pretpostavljen kao
najsavrsenije bozije djelo, daje mu se karta da moze da
exploatise i unistava sve oko sebe, (na privm mjestu mislim
prirodu).

"Sta mene drzi u nekoj normali i zasto bih se pridrzavala
nekakvih normi u zivotu ako nema nista iznad ovog svijeta?"
pitas ti. Hmmm... a da ja tebe pitam. Da li se ti pridrzavas
normi samo zbog straha od bozije kazne, ili zbog jednog
prirodjenog osjecaja ljudkosti, i ljubavi prema ljudskom
rodu ili prirodi ili bilo cemu drugom?

Nietzsche je rekao puno toga izmedju ostalog i ovo: vjernik
je osoba koja ne zeli znati istinu. ili tako nekako. Ako
krenemo citirati Nietzschea svi vjernici ce biti ljuti na
nas.

za Ivana! ovaj tvoj komentar (101)puno vise mi se  svida
nego (kom 99)dosta stvari si fino objasnio tako da nemam
vise pitanja zahvaljujem se na zdravom razgovoru

za Seku! posto volis da caskas a i potkovana si znanjem
jedno pitanje kod kriscana krst je simbol zivi ili mrtvi
ljudi

za Tijanu! privatizacija Kine je nju ojacala a komunisticka
partija je samo na vlasti a ko kome duguje vrijeme ce
pokazati ja zivim u zemlji gdje ima dosta kineza (mozda i
previse) i oni su najveci atesti na svijetu nista sveto
nemaju samo ih novac intersuje a to je nacin da zavladaju
sto se lako moze desiti i jako nebi volio sto se tice islama
nisam bas toliko upucen ali ja idem od jedne teorije kad
citas neku knjigu ti sliku glavnog junaka uvjek imas ispred
svoji ociju tako kad citas Kuran ti ces negove likove imati
u svojoj viziji bez obzira sta islam kaze i zaomije sto nisi
vjernik (nebitno koja vera)jako si bistra osoba to ateisti
ne zasluzuju HA HA HA nista lose nemislim

Seko, na samom početku da ti kažem da lažeš. Ti nisi bila ni
u kakvoj katedrali i nisi ni slučajno ni neslučajno  čula
razgovor te neke majke i njenog sina. 

Kao prvo što češ ti u katedrali... Ok, neki ljudi odu da
vide kako to izgleda. No, kako to da si baš čula šta šapuće
ta neka majka svom djetetu. Nisi valjda imala onaj pojačivač
zvuka na ušima. No ono što je najvažnije je ovo... Ako je ta
majka kršćanka onda nije moguće da se njen sin tek u toj
katedrali po prvi puta sreo s likom razapetog Isusa na
križu. Pa kod nas djeca taj križ vide čim otvore okice, jer
imaju ga gototvo svi na zidu po kućama, djeci se u malim
pričicama uvijek spominje Isus, djecu i kad su mala često
možeše vidjeti po Crkvama, djeca imaju slike s likom Isusa
pod Božićnim drvom. Dakle, nemoguće da je to dijete tek u
toj katedrali, i to baš kad si ti bila tu, vidjelo razapetog
Krista. Nije u toj katedrali bila ni ta osoba od koje si
prepisala taj teskt, već je to naprosto izmislila da malo
karikira oko kršćanstva.

Da, mi se rađamo u grijehu, jer čovjek je dualno biće, i
pozitvno i negativno, i dobro i zlo, i crno i bijelo, i
kreativno i destruktivno po onom principu Ying i Yang.
Dijete koje se tek rodi ima pored one pozitivne i onu zlu
sebičnu stranu svoga bića, ma kako se umilno činilo, a što
će ti dokazati i psiholozi. Tu leži taj naš grijeh. Možda
sama riječ grijeh nije najsretnije rješenje za opis toga jer
naš rječnik je jako ograničen za opisati nematerijalne
stvari.

Već sam napisao da se svaka ideja, religiozna ili ne, u
trenutku pretvaranja u organizaciju automatski po nekom
principu iskrivi, jer organizacija počne egzistirati zbog
sebe same,tj. da se hrani, brani i razmnožava i uvijek, više
ili manje, odstupi od biti ideje koja joj je pretdhodila i
zbog koje je i nastala. Dakle, ni jedna religija nije
apsolutni autoritet po bilo kom osnovu. U svakoj religiji
možeš naći milione devijacija. No, ja donekle to i razumijem
jer kao nešto masovno, religija mora staviti u isti koš, i
na isti način komunicirati sa recimo nekom babom koja
zamišlja Boga kao nekog strogog bradatog čiču koji sjedi na
oblaku i kibicuje šta mi radimo, sa nekim prosvjetljenijim
čovjekom koji stvari vidi puno kompleksnije. Zato od svih
religija, po tom pitanju, dajem malu prednost Budizmu jer
svakom čovjeku pristupa shodno njegovom duhovnom kapacitetu.
No kad je u pitanju nečiji lik i djelo tu Isus za mene nema
konkurencije. Isus forever. 

No da se vratimo još na tu, kako vi kažete, horor scenu
razapetog Krista. Dakle vi mislite da to nije dobro za
nježne dječije dušice. Ne bojte se toga jer djeca nisu
nikakvi nevini anđeli, ma koliko se to nama činilo, imaju
ugrađene sve odbrambene mehanizme, i na ovaj svijet su došla
da uče teške lekcije. Ako niste znali, na ovaj svijet smo
došli učiti teške lekcije a okruženje u kom živimo nije
nikakav rajski vrt. Možete vi držati dijete cijeli život pod
staklenim zvonom, sklanjati im od pogleda razapetog Krista,
ne dati im da gledaju nasilne crtane filmove, ne puštati ih
da komuniciraju sa drugom djecom koja mogu biti nasilna, no
u tom slučaju vi nećete stvoriti zdravog čovjeka već
dezorjentiranu individu potpuno nesposobnu za život,
uključujući i duhovni rast. Već je odavno dokazano da ona
dječja navika da svašta turaju u usta i nije tako strašna
jer dijete pokupi neke bakterije ali pritom navikava
organizam da razvija prirodni imunitet na kasnije razne
boleštine koje ga zasigurno čekaju. Naravno ako ih ne budte
držali pod staklenim zvonom cijeli život. U tom kontekstu i
lik razepotg Isusa na duhovnoj razini neće naškoditi
djetetu, kao što mu neće naškoditi kad počesto zagalamite na
njega, ili ga čak i ćušnete, što je svakako za malo dijete
jedna mala horor scena, ali ipak potrebna. Jer kako rekoh,
ovo na zemlji nije rajski vrt.

Opet ću se vratiti onom kipu gole Afrodite bez ruku. Za malo
dijete s ograničenom sposobnošću shvatanja biti nečega, i to
je horor scena jer ni njegova majka po kući ne hoda
otkrivenih sisa i bez ruku. No još ne vidjeh natpisa da se
ne preporučuje gledati maloj djeci. 

Za Severina! 

Odlicna prica! Cini mi se da "po ludom svijetu razasuti" sve
manje vremena imamo za osnovnu zivotnu filozofiju,
plemenitost i brigu jedni o drugima. 
Zaista je osvjezenje cuti da jos uvijek ima onih koji imaju
volje da misle, raspravljaju i tumace "koje su to
vrijednosti covjecanstva" i cemu nas "(ne)ljubi liznjeg
svog" vodi. 
Radujem se svakom tvom post-u. 
Keep up the good work! 
Veliki pozdrav!

Ivane, nije bitno da li se prica gospodje Seke uistinu
desila, ona samo pokusava da predoci na jedan slikovit nacin
kako neki ljudi dozivljavaju prizor raspela. Neznam zasto te
to toliko pogadja. Tako ga upravo i ja dozivljavam. Ali to
me uopste ne sprjecava da procitam nekakav izvadak iz
Biblije i da se osjecam apsolutno inspirisano, ili da
poslusam J.S.Bacha ciji je kompletan opus upravo nastao iz
vjere u Christa i da osjetim uzlet i strahopostovanje prema
silama i harmoniji universuma. 
Tijana.

hahaha, i zivih i mrtvih ,buda, tj. zivota i smrti. kod
krscana ima duplo znacenje. prvo je simbol smrti  njihovog
Iskupitelja, osjecaju da kroz njegovo mucenistvo ucestvuju u
Bozijoj slavi. drugo znacenje ima kao simbol poniznosti,
strpljenja, i zivotnog bremena. 

jos nesto da ti kazem; po meni je kultura religije ono
najbolje sto kinezi nemaju. hahaha svasta cemo mi jos od
njih nauciti.


Ivane, tvoj nastup je, u najmanju ruku,  prost i arogantan.
nemam namjeru da se ubjedjujem sa tobom.  nije mi to
zanimljivo.


ono sto mene interesuje je da se pocnemo kretati ka boljem
sutra u kojem cemo moci zivjeti bez straha od Boga ili bilo
koga.  a necemo krenuti sve dok se ne oslobodimo bazicnog
vjerovanja da smo toliko losi da ne zasluzujemo dostici visa
podrucja. organizovane religije nece nam nikada dati takvu
autonomiju – to cemo morati sami traziti!

jedan od koraka do autonomije  lezi u kriticnom razmatranju
svih reprezentacija religiozne vjere. treba odstraniti sve
one, poput raspeca, koje u nama odrzavaju strah i
neprosvijetljenost. mozemo ih zamjeniti prekrasnim ikonama
koje nas dizu do novih visina duhovne inspiracije. statua
Isusa, na primjer, koju vidim kroz prozor na obliznjem brdu,
je jedan od drazih mi primjeraka. ruke su mu rasirene tako
kao da sve i svakog zeli zagrliti.  dok ga gledam, imam
osjecaj  da mi pruza ruke i stvaramo krug,  simbol koji od
pamtivjeka govori o jedinstvu.

perspektivu dobra i zla su prosirile religije – polaritet i
razdvojenost. da je  nase razumijevanje i vizija dovoljno
prosireno, vidjeli bi da se polariteti uvijek spajaju i
razdvajaju bas kao dupla spiralna uvojnica. vidjeli bi da
nismo grijesnici vec savrseni i prozeti svom ljepotom i
snagom bozanskih energija koje sacinjavaju esenciju onoga
sto nazivamo bogom.

nase emocionalno tijelo utice na nase ponasanje od prvog
trenutka zaceca. ako nasa “akasha arhiva” sadrzi memoriju
grijeha i sramote, vjerovatnije je da cemo tesko uciti
lekcije i na negativan nacin, zato sto je u nasem
emocionalnom otisku zabiljezena “potreba” da patimo da bi
iskupili nase grijehe. nama ne treba da patimo, ono sto nama
treba je da prosirimo nasu svijest da bi svrhu mogli vidjeti
i klesati  iz radosnijeg potencijala.

hocu reci da su nase lekcije teske onoliko koliko ih sami
takvima napravimo. ako smo vjernici i molimo se Bogu, a
osjecamo da ne uslisava nase zelje, onda kazemo – “to je
Bozija volja.” poteskoca, nesreca i neuspjeh same po sebi
nikada nisu Bozija volja. mogu samo biti ruka karme koja nas
gura iskusiti ulogu i zrtve i agresora da bi naucili razviti
samilost i mudrost, ali nikada zato sto se radjamo grijesni
ili da bi nas se kaznilo, i ne dolazi “odozgo” vec
“iznutra.”

mene su ucili da je Bog ljubav. to nikada nije obuhvatalo
strah ili kaznu. niko ne voli ono cega se boji. Bozija
ljubav ne okrivljuje. dozvolimo si da ju prihvatimo i cijela
ljudska rasa ce krenuti ka gore!

Ne sjecas me se?

za Seku! hvala na odgovoru i plus uzivo sam citati tvoj
komentar bas je sve tako sto si napisala

Tijana, ja i ti ne raspravismo šta je to duša a šta
duhovnost. Ti reče da i vi ateisti imate dušu i duhovnost,
pa valjda bi onda trebala imati neku veiziju šta je to. No
ako vjeruješ u dušu i duhovnost onda nikako ne spadaš u
ateiste. Možda nereligiozna, ali nikako ateista. I ja nisam
religijski prototip i svaki "pošten pop i hodža" bi se
zgrozio na moju religijsku oreolu. No ono što mene, bar u
tvojim očima, pravi religioznim, je fascinacija likom i
djelom Isusa. A kod mene to ide nekako ovako... od malih
nogu svi krenemo proširivati sliku samih sebe i svijeta koji
nas okružuje, i usput u određenim periodima života budemo
fascinirani nekim likom, živim ili izmišljenim, od Zagora i
Dok Holidaya pa do Dalaj Lame, pa onda nekim piscem, pa
filozofom, pa muzičkim idolima, pa ovim pa onim, i nekad se
poistovjećujemo sa njima i skoro cijeli smisao svog
bitisanja vidimo kroz to nešto ili nekoga., i kako starimo
svi oni polako zauzimaju od nekada prvih, druga ili treća
mjesta u teatru što se zove život, a neke potpuno izbacimo
iz tog teatra. Kod mene su gotovo svi izašli iz mog malog
privatnog životnog teatra, nitko me više ne fascinira, a ja
sam sebe pogotovo ne. Imaju oni svoju vrijednost naravno,
jer i staru cipelu treba poštivati jer je nekad i te kako
štitila bosu nogu, ali meni je danas ljepši jedan dan pored
neke čiste rijeke uz cvrkut ptica nego svi rock idoli
zajedno i cijela izgorjela Aleksandria biblioteka sa svim
onim ispisanim mudrostima. Ma dobro, draže bi mi bio sat u
toj biblioteci nego večera sa Madonom (pogotovo ako ja
plaćam).
Ali, kako svi i sve polako blijedi i prestaje biti
fascinanto, jedan lik u mom malom privatnom životnom teatru
i dalje igra, i igrat će, uvijek glavnu ulogu. Svemu mogu
naći manu i na sve se narogušiti ali Isus ostaje kao jedino,
u šta sam siguran, što bih ja zazvao u trenutku kad bi se
moja duša rastavljala sa ovom tjelesinom u kojoj trenutno
obitava. Bio bi to poziv i nade i vjere i vjerovatno straha
i pokajanja i svega onoga što jesam ili nisam bio u cijelom
mom životu. Da, svi mi umrijet će mo i u strahu, pored svih
drugih osjećaja koji će nam se motati po glavi. Oni koji
umru s vrlo malo straha itekako su oplemenili svoju dušu za
zemaljskog vakta.

A šta je to duša. Svaka religija ima svoju priču, meni
osobno sve su plitke jer su naprosto neizgrađene i površne,
filozofi to vide svaki na svoj način, svaki pojedinac ima
svoju viziju, a ja samo znam da postoji i da ima neki svoj
viši cilj. Duša je to što se zove Tijana, tj. taj tvoj Ego
što tebe razdavaja od drugih kao jedinku. To je duša, sa
svim manama i vrlinama a tijelo je samo ljuštura kao puževa
kućica. Iz tijela tvoja duša može izaći i kad nisi tjelesno
mrtva, bio vidio doživio, i opet se vratiti. Duhovnost je
nešto kao matrica po kojoj je stvoren život koja poput
radijacije oplahuje cijeli svemir i uvijek je pozitivna za
razliku od duše koja može biti i negativna. Duhovnost bez
duše može ali nema smisla, a duša bez duhovnosti naprosto ne
može postojati. I jedno i drugo su manifestacije onoga što
zovemo Bog ili Izvor Života ili koji god drugi pojam
upotrijebiš. Tako ja to vidim, jer moj riječnik je vrlo
ograničen da bih to nekome mogao doista dočarati. Zapravo
same riječi, ma kako vješt bio sa njima, imaju svoj limit. 

Aloha
Vidimo se u raju, na aveniji Anđela, znak raspoznavanja...
na lijevom krilu fali mi jedno pero.

Kako je divan Sekin text. Stvarno je pravo uzivanje citati.


Ideja da je bog ljubav provlaci se kroz sve religije i u
sustini sve religije i govore upravo o tome.

Neko je upitao:
"Sto je ljubav?"
Bog je odgovorio:
Saznat ces kada sebe u meni izgubis.

Ili ovo

Jedan covjek dodje do vrata Ljubljnog i pokuca.
Glas upita ko je to?
On odgovori: "Ja sam"
Glas rece: "Nema mjesta za Tebe i Mene" Vrata ostase
zatvorena.
Nakon godine samoce i odricanja on se vrati i pokuca.
Glas iznutra upita: "Ko je to?"
Covjek rece "Ti." Vrata mu se otvorise.
(Rumi)

Cuj vidimo se u raju... Mozda ti Ivane ali najvjerovatnije
je slucaj da meni tamo nije mjesto haha... salim se...

Mozda si u pravu kad kazes da sam ja samo nereligiozna a ne
atheista, jer atheizam je insititucija sa svojom strukturom
i filozofijom bas kao i svaka religija.
...moje je srce steklo sposobnost svakog oblika...
ono je pasnjak gazelama i samostan krscanskog redovnika,
hram idolima i Caba hodocasnicima, svitak Tore, knjiga
Kurana...

Sta ja tu mogu o muslimanim, kad ne prepoznajem sebe?
Nisam kriscanin, ni Zidov, ni perzijski Mag, ni musliman.
Nisam sa istoka, nisam sa zapada, nisam sa kopna nisam iz
mora.
Nisam iz Rudnika Prirode, nisam sa kruzecih nebesa, 
Nisam iz zemlje, nisam iz vode, nisam iz zraka, nisam iz
vatre,
Nisam sa prijestolja, nisam sa dna, ni od postojanja ni od
bica;
Nisam iz Indije, Kine, Bugarske, Saksina;
Nisam iz kraljevine Irak, nit iz Horasana;
Nisam sa ovog svijeta ni is zlijedecih: raja il' pakla;
Nisam od od Adema, Have, iz vrtova nebeskih, ili Edena
Moje mjesto je nemjesto, moj trag netrag.
Ni tijelo ni dusa: sve je zivot moje jedine Ljubavi.

Nadam se da su se duhovi nemirni smirili. Cudi me da Shex
vec nije pustio vodu i otplavio ovaj otpad; on je obicno brz
na pistolju. Jel’ se ovaj put lancic prekinuo ili je nesto
drugo u pitanju, ne znam. Ako niste znali, na ovom forumu
postoji minimalan nivo pisanja ili ponasanja, ako hocete,
koji se mora zadovoljiti da bi tekst bio prihvacen i
objavljen. Ako niste znali, sad znate, da ce svaki
neodgovorno napisan tekst i svako vrijedjanje ucesnika ovog
foruma, bez citanja zavrsiti u WC-u ili jos gore u
Drustvenoj prostoriji. Zasto? Zato sto ja uzivam privilegije
kod vlasnika ovog site-a; ako sam ih izgubio, onda molim da
se svi moji tekstovi na ovom forumu izbrisu, kao i moje ime
pored naziva foruma.   
Obicno ne repliciram na komentare napisane u bijesu ili
kakvom drugom stanju intenzivnog emocionalnog stresa, jer to
i nema poentu, kada osoba u takvom stanju ne vidi stvari
onakve kakve zaista jesu. To je i slucaj sa nasim Ivanom
sada, koji se trenutno nalazi u ‘krizarskim ratovima.’  No
ipak, covjeku treba pomoci, pogotovu onda kada ima manuvre u
glavi, pa ako uspije da se izbavi iz tog pakla, uspije; ako
ne uspije, uspijet ce kasnije.
Kako bi bilo da Ivan procita ponovo sve ove licne uvrede i
psovke, koje je u ovih nekoliko zucnih tekstova napisao
svojim sabesjednicima na ovom forumu. Zatim da otvori
Rjecnik stranih rijeci Bratoljuba Klaica (izdavac: Nakladni
Zavod Matice Hrvatske-Zagreb 1982) i svaki put prije nego
sto napise neku stranu rijec, ako nije siguran u njeno
znacenje, konsultuje ovu nadasve korisnu zbirku stranih
pojmova. Da se pomognemo dok Ivanov ‘shipment’ ne stigne iz
Hrvatske, rijec banalan, kako je on (Ivan) okarakterisao
svrstavanje Isusa Krista i Che Guevara-e u istu ‘vrecu’ tj.
grupu   ljudi koji su inspirisali mnoge za vrijeme i poslije
njih. I budali je jasno da tu nema nikakve uporedbe; za
krscane je Isus Bog, za pobunjene studente sa Sorbone iz
’68. Bog je Che, za americke crnce to je King itd., ali im
je svima zajednicko da su inspirisali druge ljude kreirajuci
pozitivne vrijednosti, svidjalo se to Ivanu ili ne. Dakle
rijec banalan po Klaicu znaci: franc.(banale) opci,
svagdanji, otrcan, prost, neukusan, bez duha. 
Samo onaj koji cita ‘Nezavisne novine’ i gleda holivudske
filmove (nisam siguran smiju li se ikakvi filmovi o Isusu i
snimati danas u Hollywood-u?), ne moze da vidi koliko
duhovnosti i humanizma je bilo u ovim velikim ljudima.
Banalno je psovati i vrijedjati druge ljude, Ivane; to je
banalno i prosto.
Da svako ima jednak potencijal da se promijeni, ma koliko
prije toga negativan bio, svjedoci i Kristova vjera u one
koji su ga izdali, iskazana u ovoj njegovoj recenici, koju
nas Ivan tako cesto citira: “Oprostite im; oni ne znaju sta
rade.” Mozda bi za Ivana najbolje bilo, posto mu je
Krscanstvo najblize, da se jedno dvije godine a najmanje
jednu, posveti vjeri; da svaki dan tih godinu dana zivi
striktno po deset bozijih zapovijedi i da se redovito,
svakog petka, ispovijeda velecasnom, a svake nedjelje odlazi
na misu u crkvu. Ispovijed mora biti potpuno iskrena i
sadrzavati detalje svega negativnog ucinjenog drugim ljudima
u toku nedjelje, a ne ‘chit-chat’ partija sa monsegnior-om,
nakon cega slijedi oprost. Citava aktivnost je zamisljena da
grijesnika nagna na razmisljanje kako se on odnosi prema
svojoj okolini i da nakon oprosta pokusa da bude bolji
covjek. Jednako vazi i za nedjeljnu misu. To nije ‘party’
gdje se prikazujemo; to je meditacija, u kojoj zdruzeni sa
drugim vjernicima,  duhovno reflektiramo na svijet oko nas.
Nakon godinu dana, nas bi se Ivan prije i poslije trebao
usporediti, pa ako hocete, cak i napisati Tijani, Seki i
Sabini o svom iskustvu u proteklih godinu dana, ili napr.
sta misli danas o svom pisanju od prije godinu dana. Treba
biti strpljiv i dati sebi dovoljno vremena; svaki put kad
nas pomisao da odustanemo od sebe obuzme, sjetimo se koan
price o putu od Kamakure do Kyota koji traje 12 dana; ako
odustanemo 11-og dana, nikad necemo vidjeti mjesec nad
prijestonicom.
I, citaj Ivane, Bog ti dao; knjige su svjetlo zivota.
Lijep pozdrav i bez ljutnje!

Severin 

GSN DR SEVERIN. JA,NA VAS KOMENTAR mogu
samo da CITIRAM...
"KNJIGE SU SVIJET ZIVOTA, ALI ZA CISTU BUBNU OPNU!?
KRATKO,JASNO!`PONOSAN SAM NA VAS GSN DR VELIKODUSNI
BANJALUCANINU.

tola.

Izvinite, ali ja se moram ovdje ubaciti sa obrazlozenjem a u
obranu Ivanovu. O cemu se ovdje u stvari radi - pokupe se
negaitvne vibracije na drugim temama pa se onda onako
nariban dodje u meditacijski hram gospodina Severina i
nastavi se sa "neandrtalskim" "svadjavim" nacinom
ophodjenja. To se desilo i meni, stoga se ispricavam. To je
isto kao kad se napijes u jednoj kafani, posvadjas se sa
ostalim pijancima a onda odes u drugu kafanu i potuces se sa
trijeznim ljudima koji su ni krivi ni duzni i piju samo
green tea, otprilike tako...  Novajlijama treba vremena da
shvate ko je ko i na koji nacin sa kim komunicirati, a koga
zaobici u luku da se covjek nebi nasikiro itd... Iako nema
bas neke isprike za bilo kakav ruzan nacin ophodjenja ipak
ako se razumiju uzroci onda je lako oprostiti... Ipak treba
da se zna da ovo nije petparacka tema i da ovdje trebaju
postojati norme ponasanja.

Hvala gosp. Severinu na "spasu":) Vec sam se zabrinula da ce
i ova tema nastradati.
Ne znam da li sam se jednom ili dva puta javila na ovu temu,
cisto sto mi je puno draze citati i pratiti lijepe misli. A
i sto gosp. Severin rece, zezu zadrzavam za "drustvenu
prostoriju":)))) 
Jos uvijek mislim da za Ivana ima nade, na nekim drugim
temama smo malo taberili...ali ljutnja nekad uzme danak, pa
se ljudi zaborave:)
Nadam se iz sveg srca da ce se u ovoj temi nastaviti
pozitivne misli i snaga ljudske ljubavi:) 
Vec dugo nismo "culi" jednu od "prica", pa samo da javim:
zeljno iscekujemo:)

za Ivana! RAJ treba zasluziti a ne samo ja vjerujem u Boga
poslje nakog napada na Seku ja mislim da bi trebo poslati
jedno izvinjenje (Seki) a prije nego sto krenes na bilo
kakvu pismenu diskusiju ti procitaj tekst od Severina

Citiram, Severin kom 73.

Kad se čovjek malo bolje zagleda u život dolazi do zaključka
da je potpuno svejedno koju životnu filozofiju slijedili,
nećemo pogriješiti.... Slijedili mi primjer Isusa, Che
Gevare, ML. Kinga itd itd. 

Ivan napisao da je ta misao malo banalna. Inače Kljajićevo
objašnjenje  riječi banalan je nedostatno jer mi tu riječ
upotrebljavamo u mnogo širem značenju nego što misli
Kljajić. U mom slučaju riječ banalan bi mogla značiti...
nedovoljno razrađen ili površan. 

S obzirom da ta rečenica u daljem Severinovom tekstu nije
razrađena, ostaje utisak da se radi o usporedbi i
izjednačavanju svih tih likova počevši od Isusa do Če
Gevare. Ja sam samo na to reagirao, i očekivao sam
objašnjenje a ne uvrijeđenost, a i sama tema nosi naslov...
mali noćni razgovori... dakle najmanje dvosmjerna
komunikacija.

Kad sam već tu da nadodam da je istina da su svi ti likovi
inspirisali mnoge i to počesto pozitivno, no ostaje i
pitanje njihove metodologije. Šta hoću reći. Evo recimo
primjer...

Negdje u brdima Južne Amerike sjedi Če Gevara sa kamaradima
i proučava neke, vjerovatno ruske, priručnike o metodama
revolucionara. Dilema koja ga muči je ova... ako
revolucionar na putu izvršenja nekog važnog revolucionarnog
zadatka slučajno sretne nekog, recimo nevinog seljaka kako
čuva ovce, koji bi mogao ugroizi samo izvršenja tog
zadatka... Dakle, ono što je važno u ovom primjeru da je Če
u dilemi da li je opravdano ubiti ga ili ne. Ovo je istinita
priča po svjedočenju Če Geveranovih kamarada. 

Sad dolazi lik Isusa Krista. Krista u takvoj dilemi naprosto
je nemoguće zamisliti. 

To je Severine ono što sam ja htio reći a samo zato što se u
tvom daljem tvom tesktu nije našla neka dublja razrada kad
su u pitanju slijeđenja ideja svih onih likova koje si
nabrojao. 

Navest ću još jedan zanimljiv primjer oko tih nekih likova i
slijeđenja njihovih ideja. Sai Baba je jedan od njih.
Sai Baba je, koliko vidim, inspirisao mnoge ljude i to vrlo
pozitivno ali... E to ALI je ono što je meni važno. Naime
Sai Baba je, može svatko provjeriti na jednostavan način,
obični luđak i kriminalac koji bi trebao biti u zatvoru, a
svijetu ostaje paradoks da luđak pozitivno inspiriše ljude.
Zašto je to tako neću se sada u to upuštati. 

Ja htjedoh samo malo porazgovarati, u skladu s nazivom teme.
Mislio sam čak popričati o nekim stvarima o kojima imam
spoznaje iz prve ruke a o kojima se ne može pročitati ni u
jednoj knjizi koje nabroja Severin, no odustajem. 

Aloha

Ivan
Fremantle
W. Australia

dobra ti ta spoznaja u kojoj Ego izjednacavas sa Dusom. 
budi bok s nama!
h h h h

Ovo je tema "Mali nocni razgoviri."
Uzivam citajuci textove uvazenog 
gospodina Severina i ostalih koji se drze ove teme.
Zasto ove upadice,te znamo se Enese,
te sjecam se Tijane....
Za takve prepiske imate lici e-mail.
                         
                       Pozdrav Edina
                             

Sudbina covjeka prati od rodjenja do kraja.. 
Sve sto je sudjeno da se desi desit ce se.. nesto preostaje
nama da odlucimo sami.. ipak te nase odluke dolaze od te
sudbine koja nam je odlucena vec ranije.. 
Svijet je velik ali ipak malen... upoznas ljude koji te
"dirnu" bilo to negativno ili pozitivno.. ostanu u
sjecanju.. neki duze neki krace vrijeme..
Sjedis cesto i kontas u cemu je to fazon bio.. da bas
upoznas tu osobu.. desi se pa nestane ta osoba prije nego
sto ista bude.. desi se pa kroz zivot prodjes s bas tom
osobom.. 
Ima prilika upoznas nekoga koga bas nebih trebao... ali sve
je to sudjeno.. neke stvari bolje neznati.. okrenuti ledja
ici naprijed.. neznajuci sta bih bilo da je drugacije.. sve
to pravis sam sebi tako ce ti i biti.. ujedno opet sudbina
je tu.. od toga covjek nemoze pobijeci.. Stvari su teske za
shvatiti, zivot je sam od sebe cudan.. 
Cudno je kad sretnes osobu koju mislis da si znao cijeli
zivot.. dopustis sebi da osjecas nesto sto je "zabranjeno"
sve je to sudbina..
Ipak u tome svemu imas da biras.. nasa je to odluka da li
zelimo bas to ili ne.. ili je to sudbina.. zivotna prica..
nikad neces shvatiti neke stvari sto bih trebao 
Tesko je biti covjek!!!!!

>>>>>>>>>>>>>>>>>>>...<<<<<<<<<<<<<<<<<<<

Zasto je sve postalo nebitno... niko se ne brine ni okome ni
o cemu... mislim ovo je za pojedince.. zasto su ljudi tako
hladni prevario bih svoj svoga.. zavidnost je skocila do
max.. gleda se samo prkosno jedno na drugo.. trach skoci cim
osoba okrene ledja ... osjecaji kao ranije nisu vise bitni..

prijatelji neki glume samo.. da bi postigli nesto i ocekuju
da ces im uvijek pomoci... glumci pravi neznaju i nevjeruju
da kad tad se to sve plati... ali kako? ovo je naivno ovako
se pitati priznajem ali nisam neki veliki vjernik pa da
kazem nesto ali bas cesto pomislim kao i ostali pa zar se
niko ne boji neke jace sile.. postoji nesto.. kad neko
nekoga prevari uvrijedi i nanese zla.. zar se ne upita sta
ako mi ovako bude jedan dan... sve se vrati... ali svijet je
postao proklet.. gleda se samo jagmi sto bi se reklo za
vise.. samo daaaaaj daaaaj a tebi sipak.. sorry na izrazu
ali svi ste dovoljno zreli da kuzite sve to neki ce se naci
i pogodjeni ali to je samo da covjek istinu malo cesce
pogleda u oci... 
pozdrav svima :) 

Bijelo Dugme - Ima neka tajna veza

www.youtube.com/watch?v=9k0E84cdxBM&feature=related

..sinoc na sjeveru Europe.. u Malmö.. neznas nikoga a kao da
cijeli svijet ti je poznat..

Što kaže gospodin Severin slažem se snjim postoje samo dobri
i slabi ljudi religije poštujemo svako svoju ja sam zato
kako su nas roditelji učili bog nam je svima jedan duboko
sam vjerna volim sve ljude koji su dobri nije lijepo da nas
ima različnije kavo cveča na livadi zašto plačamo negdje
daleko odmore nego da spoznamo druge kulture i neke druge
ljude lahko je bit slab teško je bit dober mi u porodici
imamo 4 nacije hvala bogu svi se dobro razumemo blago onom
ko nije ništa slabo učinijo i ko nema krvave ruke neče se
smrti bojat.

JA SAM TVOJA SRESTRA SNJEZANA OROBABIC

Nakon 30 godina planiram put za Banja Luku i po internetu
trazim imena osoba koje su ostavile trag u mom zivotu. Tako
sam slucajno "naletjela" na ovaj forum. A trazila sam ime
Staljo Sahzija.Moja nastavnica matematike iz Kasim Hadzica
skole 60-tih godina. Generacija 1953.Razred Nasihe Popovic i
Selman Mehmeda.Shvatam da je necu sresti u svom rodnom
gradu,i kad dodjem otici cu na groblje jer neki ljudi
ostavljaju neizbrisive tragove u nasim zivotima. I ono dobro
ne rezultira uvijek po matematickim jednacinama, ovaj put se
radilo o 1+1=3; sinergija u pravom smislu.Ona bi to shvatila
i hvala joj.Iz Trondheima, Norveska.

Gospodine Ivane ja sam mnogo citao o Isusu, o negovom
vidjenju zivota i ponasanja. Pitanje! Na koju teoriju u
novije vrijeme ti lici Isusovo vidjenje zivota i uredjenje
drustva?????. Ne ubrajaj u to prakticnu izvedbu, u praksi je
uglavnom sve iskrivljeno.

       S    stovanjem    od     Alfe

"Mi Srbi" nemamo instituciju ispovjedaonice vec se
ispovjedamo direktno Bogu,uglavnom rijetko.Da ima
ispovjedaonica svake hefte bi nam tona murije zakucala na
vrata.G!

Mrzim blasfemije jer mogu povrijediti slijepe vjernike.ZIVIO
TITO(titus).Jesus(yes US and mother mary-land)je bio zrtva
iste balasfemije,odnosno Zidov koji je izmislio
hriscanstvo.Naravno rimskoj muriji se to nije svidjalo pa ga
nabise na krst da bi Vatikan uhavizo piksu.Okinava i Matija
Gubec.Prorok Muhamed nije dozvolio slicnu gresku niti
glupost.Jatagan i knjiga pa ko pridje odnio je gace na
stapu.ON se nije dozvoljavo hapsiti ili muciti jer je bio
ratnik.13 proroka starog zavjeta,jos im fali Dara Nijagara
brez shengen vize,da zapjeva:djeca abrahama
ibrahimovica.Buda,Zaratustra i Mahavira..Brahma,Wishnu pa i
Shiwa.....Laxmi,Parwati,Saraswati,Krishna,Hanuman i ateizam
koji kaze da je Bog i proroci jeftna zidovska
izmisljotina,plus krediti i morgidj da nas odrzavaju u
stanju taoca postojanja,a onda masoni i
orlustine............verbalna spekulacija iz razjedinjenih
nacija,G!