""ko se sjeca banjaluckih ribara""


   


Poslao : SiD
Datum : 04.11.2013.
Konia, Muje Filipovica, malog Muje, Zlaje Ibrahimbegovica,
Raleta itd...



Komentar Br.1
Poslao : Edin
Datum : 22.06.2007.
Kora iz Novoselije,
Meho Neslan,
Marko iz Kozarske



Komentar Br.2
Poslao : AIDA TRNOVAC aidatrnovac@hotmail.com
Datum : 22.06.2007.
HALIL IBRISAGIC, legenda medju Banjaluckim ribarima.
Ljubitelj prirode i sporta koji stvarno odmara. ?ma li
sta ljepse od vode i prirode, a tek taj mir koji pruza
ribarenje. I u najteza, ratna vremena Halil je nalazio
mogucnosti da ode u ribu, a tada je i ulov bio dragocijen.
Halil je znao onima koji su bili gladni na taj nacin i rucak
obezbijediti. Vrbas, Vrbanja, Ugar mislim da za naseg Halila
nemaju tajni.Ribar kojeg sam oduvijek najvise voljela je
upravo HALIL IBRISAGIC.



Komentar Br.3
Poslao : Suki
Datum : 22.06.2007.
Legendarni i možda najbolji Imamovići Nazim i Nerko



Komentar Br.4
Poslao : aida
Datum : 22.06.2007.
Moj rahmetli tetak Kemo Gorusanovic



Komentar Br.5
Poslao : Ceca
Datum : 22.06.2007.

Pindze



Komentar Br.6
Poslao : HUTA
Datum : 22.06.2007.
Moj rahmetli drug FADIL(CELO),Enes Sibalovic ,Vignjevic
Dragoljub (RAB)nekad davno poslovodja u BLIKU .Pa da se ne
zaboravi Zvonko Buljan .Koje su se Mladice od 1 metra
donosile u kafic vucko pa onda zaje......do kasno u noc.hajd
vozdra.



Komentar Br.7
Poslao : Goran H. big-mojo@hotmail.com
Datum : 23.06.2007.
A ko se sjeca Pekara, to mu je nadimak. Otimao djeci stapove
i bacao u Vrbas i Vrbanju, bio ko biva neki lovocuvar. 



Komentar Br.8
Poslao : Zlaja K.
Datum : 23.06.2007.
..i naravno braca Kobaslici..(Resad, Enes, Adem i Mustafa)..



Komentar Br.9
Poslao : cera
Datum : 23.06.2007.
Moj dajdja Adem Alicevic-Grga i rahmetli Enes Katana-Zika



Komentar Br.10
Poslao : SUKRIJA SAITOVIC suki.saitovic@swipnet.se
Datum : 23.06.2007.
  RAHMETLI  AVDO TICA
  BUCA PO MENI NAJBOLJI RIBAR
  PA  RAHMETLI ENES HADJIJA
  PA KEMO KADIC
  A NAJBOLJI TANDEM RIBARSKI JE BIO TICA I ZELER (ATKO )
  ODU  ZAJEDNO NAVECE ISPOD HILMINE  KAFANE, AVDO PONESE SAV
PRIBOR ZELER KAO ASISTENT DODJE MASUCI RUKAMA. AVDO NAPRAVI
ONE MAMCE PA ZABACI U ZELENAC ONDA MALO SMEKNE SCAPOM JEL
SVE LEGLO KAKO TREBA ONDA POLAKO SPUSTI STAP NA KAMEN A DVA
METNE ODOZGO I ONDA SJEDNE KRAJ ZELERA NESKIDAJUCI OCIJU SA
STAPA. ZELERU VEC DOSADILO NISTA SE  NEDESAVA, POGLEDA U
NEBO I KAZE: "JEBEMU MATER IZGLEDA DA CE SUTRA KISA HA STA
TI MISLIS."AVDO SE  MALO NAGNE NAPRED PA ONDA POGLEDA U
NEBO. DOK ON TO RADI ZELER POLAKO NEPRIMJETNO NOGOM KLIMNE
MALO STAP KOJI SE MALO SKOTRLJA SA POSTOLJA DRAGI AVDO SKOCI
PODIGNE BRZO STAP TRZNE GA  ONO RIBARSKI NAZAD ZABLINKERA PA
KAD VIDI DA  TO SVE LAGAHNO IDE BEZ  ONOG KORISNIG
OPTERECENJA SA DRUGE STRANE ( RIBE)OKRENE SE ONO VAZNO
ZELERU I KAZE " SLABA KONTRA", A  ZELKO MRTAV OZBILJAN SAMO
LAGAHNO KLIMA GLAVOM STO BI TREBALO DA  ZNACI KAO NEKA
PODRSKA AVDI

    BISTRO OD VJECITOG NERIBARA



Komentar Br.11
Poslao : Gnjurac
Datum : 23.06.2007.
Spadaju li u ovu grupu i harpunasi,bilo nas je i takvi?     
                                                         
p.s.                                                        
        Rezultati su bili zavidni.



Komentar Br.12
Poslao : Nisveta
Datum : 23.06.2007.
Pa jedan od najpoznatiji -stara garda je moj babo DZEVAD
SERANIC  ZICO koji je jedno vrijeme drzao rekord u BiH za
najvecu mladicu ulovljenu u Vrbasu.BISTRO



Komentar Br.13
Poslao : SiD
Datum : 23.06.2007.
Provjera za Gnjurca:
Gdje bila ona velika plotica bez oka sto joj se moglo prici
i opaliti samar kad ronis? U kojoj rupi i gdje....



Komentar Br.14
Poslao : SiD
Datum : 23.06.2007.
Neznam dali se iko sjeca Pekara, ali ako je bio lovocuvar
sjeca se on Mehe Pupka jer ih je on sve redom bacao u vrbas
kad su njega pitali za dozvolu... Cak se sjecam da je jednom
kod kajaka letio i lovocuvar i njegov motor u Vrbas....



Komentar Br.15
Poslao : SUKRIJA SAITOVIC suki.saitovic@swipnet.se
Datum : 23.06.2007.
  ZA SID

  MISLIM DA SE TAJ LOVO CUVAR ZVAO MUHAMED A ZVALI GA MUHA,
A SAD MI JE JASNO ZASTO MU JE ONAJ NJEGOV MOTORIC STALNO
KASLJUCO IZGLEDA DA SU SE NJIH DVOICA CESTO NEPLANSKI KUPALI
U VRBASU

INACE KAD JE PRI KAHVI POKAZES MU VOZACKU I FATAJ KOLIKO 
HOCES
 
 POZDRAV



Komentar Br.16
Poslao : HUTA Za Sukriju
Datum : 23.06.2007.
To je Muhamed Alidjanovic poznatiji kao POSKOK .Dobar moj
poznanik i veliki meraklija. Zna njega sva bl raja iz kafana
gdje je navracao.Bilo je sa njim zajebancija i dogadjaja i
vise.Pozdrav raji iz CANADE.HUTA



Komentar Br.17
Poslao : alma edvin.basic@chello.at
Datum : 24.06.2007.
OVO JE TEMA ZA MENE I PRILIKA DA SPOMENEM MOG RAHMETLI DIDU
MUSTAFU HUSKICA.BIO JE RIBAR U SRCU I DUSI.....



Komentar Br.18
Poslao : Nermin mekax@hotmal.com
Datum : 24.06.2007.
 Cini mi se da smo Muhameda 
zvali i stricek sumar,pozdrav
Saitovicima
    Meka.



Komentar Br.19
Poslao : sitarcanin elmobl@hotmail.com
Datum : 24.06.2007.
ZNAM IH SVE I JOS SAMO DA DODAM:TOFIK TETARIC,RESO,PA
PODGAJCANI KEMO KARABEGOVIC, CICO,MESUD RIZVANOVIC-SILJO,
ZELJO, SELIM, HACO I TD.I JOS NESTO NIJEDAN NIJE BIO PLOVKAS
NEGO GORNJI TOK VRBASA,PLIVA,UGAR,SANA,RIBNIK.NAZALOST OD
OVIH POBROJANI SAMO SU HACO I ZELJO I KEMO ZIVI.



Komentar Br.20
Poslao : ribar -BL
Datum : 24.06.2007.
SJECALI SE KO SVRAKAVE I NOCNOG RIBARENJA NARAVNO BEZ
DOZVOLE



Komentar Br.21
Poslao : Kini Winkler
Datum : 24.06.2007.
Evo nekoliko ali bas starih sportskih ribolovaca: Ivica
Pregl, Djoko Petek, Mato Mandic, Ilija Rold, Tonci Mjerzva,
Vinko Ivascanin. .., a centrala udruzenja ribolovaca je bila
u  Lovcu. 
Lovocuvar Halalkic je birvaktile bio poznato i neobicno brzo
lijevo krilo u BSK-u.



Komentar Br.22
Poslao : Nerma nerma.paul@bluewin.ch
Datum : 24.06.2007.
Moj dragi tata Nazim, pa brat Nerko, a onda naravno i moj
rahmetli amidja Gajga (Rasid Imamovic).
Bas danas sam sinu pricala dok smo nailazili na crve u
tresnjama, kako je njegov daidja Nerko extra pustao da se
neko meso ucrva, onda bi jedan dio tih crva stavljao u
crvenu papriku i jos neke zacine da bi poprimili tu boju.
Valjda je to tako dobro bilo kao mamac za ribe, posebno kad
su isli na takmicenja. Kad sam kod crva i takmicenja
naumpade mi i ZUNA (Andria Zunic) sa Hiseta, takodje dobar
ribar. A nas dragi kolega, kojeg cesto spominjemo!
A ONDA MI CURE, Majda, Pina i ja i mi smo obavezno htjele
hvatati (pecati) ribe, te smo uvrtale eksere i vezale na
spagu i tako tamo ispod mosta, kraj cijevi i sa zidica u
Suturliji pokusavale nesto uhvatiti. Nama je bilo
interesantno iako bas i nije bilo Bistro!
Bistro svim ribarima iako kao dijete ta kampovanja na rijeci
Sturbi ili Sani nisam bas obozavala, danas nosim prekrsna
sjecanja sa obala tih rijeka, u hladnoj rijeci umivanje,
rasklapanje i sklapanje satora, anegdote oko trazenja wc-a i
sl..

Bistro



Komentar Br.23
Poslao : SiD
Datum : 24.06.2007.
Za Kinu Winkler

Ti si prvi od svih ljudi koji je spomenuo tu vrstu ribara za
koju samo mi zapoceli ovu temu... Ivica Pregl i svi ti drugi
su bas ti.. Ivica je sa Mujom, Koniem, Mujom Filipovicem i
drugima isao zajedno u lov(ribolov)! Nazalost Ivica Pregl
vise nije sa nama i to odavno i bas je ljpo da ga se neko
sjetio.. Svaka cast!
Ja licno sam mladji, ali se sjecam cika Ivice kad je dolazio
kod mog starog(Konia) da kupuje musice, peseve i cofove..
Jos bi htjeo da spomenem mog trenera Suleta koji je pored
kajaka imao jos jednu ljubav, a to je ribolov i naravno
Dubu...



Komentar Br.24
Poslao : Adisa Ganic adisaganic@hotmail.de
Datum : 25.06.2007.
Ribar u srcu i dusi, svaku rijeku i rjecicu u bivsoj YU zna.

Eto vec preko deset godina upoznaje Kanadske vode, al` ljeti
se on opet vraca na svoj Vrbas u BL. Eno od jutros je sa
svojim ribarima otisao gore u Tjesno.
    Moj tata FAIK GANIC
       ...BISTRO...



Komentar Br.25
Poslao : nermin gacic nerming@member.se
Datum : 25.06.2007.
Mocna raja se okupljala u kafani "Abacija",da ne nabrajam
imena...Ista raja i na studencu,kod Asima Brke,a sve su to
banjalucke legende,majstori musice,cofa,peseva,a bogami i
plovaka,ali broj jedan je Nale "Cupavac",sa velicanstvenim
somom preko 60 kg.smudjem preko 13kg,te mnogim
amurima,mladicama,prajama,lipenovima itd...
Prekrasna raja,dobri drugovi,mocni prijatelji,jaki u
kafani,jos jaci u pjesmi,a najjaci u zezi i na vodi...
Pozdrav svima rasutim po cijelom svijetu,te onima koji su
ostali u nasoj Banjaluci...



Komentar Br.26
Poslao : SUKRIJA SAITOVIC suki.saitovic@swipnet.se
Datum : 25.06.2007.
   
AFERIM ZA  HUTU I MEKU ( STARA DOBRA RAJA ) TACNO JE SVE STO
STE NAPISALI, JA BIH JOS  SAMO DODAO DA SE ON PONEKAD
PREZIVAO I  SOMIC
(VALJDA  PO ONOJ STAROJ ODAKLE SI ODAKLE I ZENA)INACE  JE
BIO DOBAR COVJEK,KOJI JE  SAMO RADIO SVOJ POSAO.

JOS  BI SPOMENUO DVA STARA DOBRA RIBARA A TO SU: 
 - STEFO MARKOVIC (POKOJNI) BIO JE SEKRETAR ILI PRESJEDNIK
RIBARSKOG UDRUZENJA)
  - RADE DRCA ( NEZNAM STA JE S NJIM )
OVIH SE LJUDI RADO SJECAM.



Komentar Br.27
Poslao : Asmir (Pirli)
Datum : 25.06.2007.
I ja bi spomenuo Halila Ibrisagica, rahmetli Peftu,rahmetli
Salu,Mersu,Brku, pravi ribari raja sa Studenca.


Komentar Br.28
Poslao : ginjo
Datum : 25.06.2007.
Nale



Komentar Br.29
Poslao : mladica
Datum : 25.06.2007.
mensur filipovic



Komentar Br.30
Poslao : Za NERMINA
Datum : 26.06.2007.
SRDACAN POZDRAV IZ SKANDINAVIJE OD RIBAREVE KCERI.



Komentar Br.31
Poslao : Dusko Savic Duje58@hotmail.com
Datum : 26.06.2007.
Pokojni konobar Branko Samardžić



Komentar Br.32
Poslao : nermin
Datum : 26.06.2007.
Otpozdravljam ribarevoj kceri,ako se na mene odnosi
pozdrav,ima nas dvojica na temi,ha,ha,ha...Ma pozdrav od
obadvojice...



Komentar Br.33
Poslao : Za kom 25
Datum : 26.06.2007.
Ribareva kci pozdravlja / bivseg/ pod kom.25 N.G.Veoma mi
drago da si zdrav i ziv a posebno da si postao ribar.BISTRO
iz Danske.



Komentar Br.34
Poslao : ipe amra_papara@hotmail.com
Datum : 26.06.2007.
ima jos ribara koji ribare na plovak i na mahac i to vrlo
dobri stari ribari sada bi samo spomenuo starog ribara
Ishaka Baruciju-Iko koji se nalazi u Londonu sa familijom i
jos jednog dobrog ribara Zeca nekadasnjeg vlasnika kafane
Abacija kod gradskog mosta



Komentar Br.35
Poslao : wwwwww
Datum : 27.06.2007.
gare i bakir filipović



Komentar Br.36
Poslao : SiD
Datum : 29.06.2007.
Besim Tufekcic od Mehe pupka burazer koji je bio i glumac u
djecijem pozoristu lutaka... Za kojeg neznam gdje se nalazi
trenutno, ali ga u svakom slucaju pozdravljam... (Koniev
sin)



Komentar Br.37
Poslao : Zlaja K.
Datum : 29.06.2007.
..kad vec spominjete ribare red je da se spomene i kafana
kod "Tice" i Kada konobarica...

Bistro



Komentar Br.38
Poslao : nermin za kom.33
Datum : 30.06.2007.
Vidi se da se dugo nismo culi,jer ja ribarim preko 30
godina.Hvala Bogu dobro sam i zdravo,kao i moja familija,sto
naravno zelim tebi i tvojoj porodici.
Besim Tufegdjic zivi u Tuzli,a radio je takodje u tuzlanskom
pozoristu,odlican musicar i pravi seret,a bogami dobro i
pjeva...
Majstora bistrih voda Mersu Raica citali smo i na
"Cafekajak",koja je stranica nr.1 za Banjalucane.Mujo
Filipovic,mladicar br 1., "Drma Norveskom",sakuplja nasu
raju i organizuje takmicenja.(opisano u "bosanskoj
posti",vise puta.)Faika "Ckaj",vidio sam na slikama iz
Kanade.Asim Brka i Omer Cica lome Engleskom.Zec pali
Svedskom,Adnan Svicarskom...Mujo Bajagilovic,jedan od
najboljih plovkasa Banjaluke i velemajstor musice i
pesa,lovi lososa i pastrmku oko Stockholma.Nedzd
Sahacic,slikar,unistava riblji fond(smudjeve,stuke i
grgece)u jezerima oko grada u kome zivimo Katrineholm u
srednjoj Svedskoj.Ja se pak nadam,da cu opet, mozda cak i
ove godine,(a nisam vec 15 god.)ponovo otici na
Vrbas,Plivu,Gornji Ribnik,Sanicu,Sanu i Unu i pokusati sa
mahacem i vlastitim musicama uloviti nekog lipena ili
pastrmku,mozda mladicu,te sresti neke od prekrasnih
ljudi,banjaluckih ribara,boema i mangupa,vjecitih
zajebanata,te se sa njima ponovo izgrliti,ispricati i
smlatiti koju flasu zeste(moze i pivo i vino)uz kakvu dobru
mezu,ili jagnjetinu...Ma da, nalazili smo se mi i kod "tice"
i u "orhideji",pa u "fenjerima",u "sani",a najcesce u
"abaciji" i na "studencu".Pozdrav svima prekrasnima i vidimo
se...ako Bog da...



Komentar Br.39
Poslao : Za kom 38-Nermin G
Datum : 30.06.2007.
Nije moguce da nisi nikako dole bio.Prosto nevjerovatno.Ja
sam se vratila medju prvima.I sada vrlo cesto odem posto sam
u penziji a i moja starija sestra je dole.Zet mi dobio posao
u staroj firmi.Kad sam 1993 bjezala iz B.Luke zadnji dan i
zadnja osoba skojom sam se ispricala ispred Ferhadije bila
je tvoja gospodja majka.Pozdrav od ribareve kceri.



Komentar Br.40
Poslao : nermin
Datum : 30.06.2007.
Ma ,bio sam ja u Bluci vise puta,u Opatiji par godina,u
Rijeci,Sarajevu, Bihacu...,ali nisam ribario,a to mi je
nekako postala opsesija.
Ribarim ja ovdje u Svedskoj i imam odlicne
ulove,Pastrme,lososa,,,ali Bosna je nesto posebno,a Vrbas,
pa Pliva...
Mozda sada idem 10 tak dana polovinom jula u Bluku,pa u
ribu,nadam se.
Sve najbolje kceri jednog od najboljih mladicara,svih
vremena sa naseg podrucja...



Komentar Br.41
Poslao : ribar -BL
Datum : 01.07.2007.
NIJE BILO LOSIH RIBARA U BANJALUCI SVAK KO JE IMAO STAP ZNAO
JE GDJE ONA LEZI I CUTALO SE DOK SE NIJE UHVATILA .BISTRO



Komentar Br.42
Poslao : Nahit garcevic@stofanet.dk
Datum : 01.07.2007.
Da smo mi banjalucani specificni i kao ribari, uvjerio sam
se ovdje u Danskoj jednom prilikom, dok sam lovio ribu u
luci, grada u kojem stanujem (nazalost, u Danskoj skoro pa
nema rijeka). Dok sam lovio, pridje mi jedan nas covjek,
kojeg nisam poznavao i s pika upita: Da ti mozda nisi iz
Banjaluke?. Jesam rekoh, a kako znas?. Pa jedino vi znate
loviti sa tim koletom. Ja sam jednom probao i potrg'o 200 m
silka.
Ovom prilikom bi kao starog i dobrog ribara pomenuo mog
rahmetli rodjaka, Fahru Sokaru i Zucu Plavetica.



Komentar Br.43
Poslao : sitarcanin elmobl@hotmail.com
Datum : 02.07.2007.
SENO CAUSEVIC.PA NJEGOV JARAN APE PLETILIC.PA MOJ KUKANA
RAHMETLI.PA SELIM CEJVAN.ETC.



Komentar Br.44
Poslao : ribareva kći
Datum : 02.07.2007.
Senad Čaušević, maestro mušice, banjalučkog kola, cofa.
Bojan Vencelj, Faruk Burazorović, Ape, Kukan.



Komentar Br.45
Poslao : NG
Datum : 03.07.2007.
Da ne zaboravimo Dzemku,vlasnik kafica "Dzis",pa Kemo
Graho...
Nego pitanje za "ribarevu kci",jesu li se ikad ponovile
"bubice u glavi"...ha,ha,ha...ma salim se ,jer sam
radoznalko...
sjeca li se tko zenskih ribara ???Dzindo Armina na pr...
BISTRO !!!



Komentar Br.46
Poslao : za kom 45
Datum : 03.07.2007.
na zalost, Dzindo Armina nas je napustila zauvijek, nekako
vrlo brzo poslije oca
(valjda srce)



Komentar Br.47
Poslao : Za NG 45
Datum : 04.07.2007.
Nisam znala da ti pomno pratis sve rublike.Jednom  covjek
napravi gresku pa se opameti.Poslije mjesec dana sam se
pokajala ali prokleti inat.Nedaj nama pa nek ide glava.A
bilo je to i moje tuk na luk a ti znas o cemu pricam.Steta
samo sto se nismo poslije sreli da protabirimo.Nadam se da
cemo se u zivotu sresti pa promuhabetiti.Usput, neko se jos
predstavlja kao ribareva kci.Evo se pakujem i krecem za 2
dana.Vodim i sina i snahu -dankinju.Pa svi mi u mladosti
prodjemo neke bubice.Pozdrav od BUBICA-RIBAREVA KCI



Komentar Br.48
Poslao : Studenac
Datum : 04.07.2007.
Ja bih spomenuo Zvonku - Kokezu,
koji se nije razdvajao od ribarskog stapa...



Komentar Br.49
Poslao : Pirli za Studenac
Datum : 04.07.2007.
Jeste u pravu si.Kokeza je bio majstor za klenove.




Komentar Br.50
Poslao : Red Zulu
Datum : 13.07.2007.
Najbolji ribar koji je uvjek nesto ulovio, i kad riba ne
ide, je bez daljnjeg MUJO DERVISIC a najgori njegov kum
SEJFO ODOBASIC,(zvani TAVASICA),od kojeg je jedino ASIM iz
Svrakave bolje lagao. 
U novije vrijeme,jedan od najboljih je svakako GORAN
VUKOVIC-PLACKO.
BISTRO SVIMA.



Komentar Br.51
Poslao : muha hiseta
Datum : 21.07.2007.
Dali se neko sjeca Kike jako visokog covjeka sa hiseta pecao
klenove, pljoske , krkuse,mrene ponekad peseve na komad
stakla od ficinih vrata        sa dobro nasiljenom
viljuskom.



Komentar Br.52
Poslao : ADMIR buco35@hotmail.com
Datum : 21.07.2007.
ZULIC SABAHUDIN - ZULA koji i danas ribari na rjekama
Svedske i Norveske i osvaja mnoge nagrade



Komentar Br.53
Poslao : alen alen_ri@vip.hr
Datum : 29.07.2007.
Grabovac Slavko Banjalucki ribar i odlican  pjevac
sevdalinki.Pogledajte kako slavko pjeva sevdalinke.

www.youtube.com/watch?v=PsAB0PtXJl8



Komentar Br.54
Poslao : ribareva kci
Datum : 08.08.2007.
Sitari ,juli, 43 u hladu.Aljo prerpliva i vise Husinog mlina
ima jedna stijena.Bas tu je mjesto gdje njegove ribice
love.Uze neki ljeskov stap i platni nekoliko puta.Izvadi 5
komada pa brzo nazad da mu janje ne izgori.Gledam okolo neki
nasi raseljeni se naoruzali skupim stapovima ,kao npr AT pa
citav dan love a ono nista,kao da vrbaska
mladica,lipen,skobalj,padaju na ljepotu.Pozdrav iz suncane
Danske.
za raju na limanu i sitarima.Moj Atife pitaj majstora koji
ces stap kupiti dogodine,a mogla sam ti i ja objasniti kod
alibabe jer      znas da je moj babo bio prvak u tome.



Komentar Br.55
Poslao : Semko Karahalilovic
Datum : 08.08.2007.
Tesko je izdvijiti najbolje,jer treba uzeti u obzir kvalitet
pribora sa kojim se lovi,jer prije 30 i vise godina pribor,
naprimjer stapovi su bili puno losiji,i tada se mogao
vidjeti majstorluk, danas je sve puno kvalitetnije,lakse je
biti eibar.Ja bi radje pokrenuo pricu o rekordnim
primjercima,li stvarnim,pa evo odmah dva prva:
-rahmetli Senad Mundzic je u Karanovcu uhvatio mrenu od 5,5
kg na plovak ne raub,direktno u usta
-i ja skobalja isti dan na istom mjestu od 2,5 kg



Komentar Br.56
Poslao : Zlaja K.
Datum : 09.08.2007.
I naravno da se ne zaboravi starija generacija, Smajo
Kobaslic..

Bistro



Komentar Br.57
Poslao : mita hgunic@yahoo.com
Datum : 11.08.2007.
Veliki ribar koji i sada lovi po Vrbasu i Plivi   ako je u
godinama ne ostavlja ribarski  stap ni svoju Banja  luku 
Mehmed Samardzic .Puno  pozdrava svi banjaluckim ribarima



Komentar Br.58
Poslao : lamija
Datum : 14.08.2007.
Moj stari,Adem Malkocevic,je nekada bio strastveni
ribar.Poceo je pecati nakon sto je imao operaciju aneurizme
i to mu je cinilo neizmjerno zadovoljstvo.Jos uvijek je bio
neiskustan, kada je ulovio ogromnu mladicu kod brodarskog
(ispod Kajaka).Na zalost vise se ne bavi ribarstvom jer mu
to zdravlje ne dozvoljava, ali jos uvijek pricamo i sjecamo
se dana kada je svjeza Vrbaska pastrmka bila na jelovniku,a
za njega su to bila vremena kada je uzivao u sportu sa
svojim jaranima. BISTRO ADEMAGA voli te Lali (hajd Diko
Dildiko)



Komentar Br.59
Poslao : halid hgunic@yahoo.com
Datum : 13.08.2007.
Dobra tema da se sjetimo Raba, Dihe, Vilke, svi iz Trudbenika
Takode i Mehe  Samardzica  koji i sada lovi po Vrbasu  Sretno 
ribari



Komentar Br.60
Poslao : BORIK
Datum : 14.08.2007.
ZNA LI MOZDA NEKO NESTO O MASINOVIC SEMSI....RIBAR ,DOBAR
RIBAR,RADIO U INCELU,OKO ODRZAVANJA BAZENA,IMAO SINA
HARISA,KAZU DA JE U AMERICI,AKO NEKO NESTO ZNA .......ZIVJEO
U BORIKU V.V.MITROVA 18 PRIZEMLJE......LIJEP POZDRAV......



Komentar Br.61
Poslao : Za Kinija i Zeficu
Datum : 14.08.2007.
Evo da prenesem velike pozdrave od porodice Podobnik za vas
i vasu suprugu.I od mene pozdrav iz suncane Danske.



Komentar Br.62
Poslao : seher
Datum : 20.08.2007.
Meho skobalj nezamjenjiv...



Komentar Br.63
Poslao : ribareva kci
Datum : 23.08.2007.
Sta je sa ovim ribarima iz Svedske.Za par dana grupa
banjalucki ribara ide u Ribnik,uh bice  pastrmke,lipena i
skobalja.Vodje grupe Asim i Munib a mozda i Adem Kobaslic
krene snjima.



Komentar Br.64
Poslao : Ivanka
Datum : 24.08.2007.
i jos jedan poznati ribar rahmetli BUM



Komentar Br.65
Poslao : Nisveta
Datum : 26.08.2007.
Pozdrav Ivanki od Nisvete.Poljubac maloj lutki.Zao mi sto se
nismo vidjele.Bum ne samo da je bio ribar nego je volio
Vrbas na sve moguce nacine i nikad se od njega nije odvajao.



Komentar Br.66
Poslao : Vire
Datum : 28.08.2007.
Moj stari ,Mujo Hidic,je bio najbolji ribar iz nekadasnje
BL.



Komentar Br.67
Poslao : ZA VIRETA
Datum : 01.09.2007.
Hvalite me usta da vas ne razvalim.To su nekada davno
govorili stari bosanci.Vire vidi se da volis svoga starog
.Sigurno je bio dobar .




Komentar Br.68
Poslao : Ribareva kci
Datum : 02.09.2007.
Kad bi poslao 3-4 lososa nako expres ostom,nebi bilo
lose.Bas volim tu ribu a jos kad se sjetim od koga je.



Komentar Br.69
Poslao : vindi vindi77@hotmail.com
Datum : 06.09.2007.
ZA AMRU....Amra vidim ti mail edvin.basic@....Daj mi molimte
reci ako nije tajna da li je to edvin basic brat moje drage
Irme i ako jeste daj posalji mi irmin mail jer smo izgubile
kontakt 2002 zadnji put kada sam je posjetila u Puli i
vidjela njenu zlatnu kcerkicu...Puno pozdrava Irmi od njene
Vildi....



Komentar Br.70
Poslao : zeze
Datum : 09.09.2007.
Adem ovaj put ne moze u Ribnik, trenutno posjecuje familiju
diljem Skandinavije, i sa bratom Mujom,u Norveskoj hvata
ribe. Usput,striko BISTRO i tebi i striki M., A ti strina
uzivaj u prirodi....ona sto te je iznenadila. ha,ha. Volimo
vas plaho!



Komentar Br.71
Poslao : N
Datum : 14.09.2007.
Hoce li moje ribe ikada doputovati,pa nisam u Ameriku.



Komentar Br.72
Poslao : Lipen
Datum : 15.09.2007.
Ko se imalo razumije u ovu tematiku, potvrdice bez
razmisljnja, da je najveci ribar svih vremena u Banjaluci
bio i ostao 
gospodin ZDRAVKO BULJAN, 
koji se doduse nije drzao nekih normi i propisa ali je vadio
ribu i gdje je nije bilo.
Zna li neko sta je s njim?

Bistro!



Komentar Br.73
Poslao : TATIC
Datum : 19.09.2007.
POZDRAV IVANKI I NISVETI IZ BEOGRADA I SVIM STARIM
BANJALUCANIMA



Komentar Br.74
Poslao : Za Tatica Nisvetar@hotmai.com
Datum : 20.09.2007.
Ko to pozdravlja Ivanku i Nisvetu.Evo ja krecem za BL.Bicu
3-4 nedelje.Oticu i do Ivanke da vidim princezu,a tetku Veru
svakako.Pozdrav



Komentar Br.75
Poslao : adem kobaslic
Datum : 23.09.2007.
za zeze...
zahvalne amidje i strina na gostoprimstvu  i ugodjaju koji
smo imali puno vas volimo

adem



Komentar Br.76
Poslao : za adema arijanag@rogers.com
Datum : 24.09.2007.
Ademe
drago mi je da sam uspostavio kontakt i molim te javi se na
ovaj(cerkin)e-mail.ili mi posalji svoju adresu pa cu ti se
javiti pismom.Mnogo te pozdravlja tvoj drug i ribar
Merso.Pozdravi Muju i familiju.Moja adresa je:

Mersad Rajic
1025 Maury crescent
Pickering
L1X 1P7
Canada



Komentar Br.77
Poslao : Za Adema K.
Datum : 24.09.2007.
Lijepo je da si ziv i da si tu na "Kajaku".
Imam jedno pitanje...Sjecas li se pjesme "
Tecite,suze,tecite...o meni sve joj recite..."??? U nekoliko
polupijanskih glasova, u povratku sa Plive.ili G,Ribnika...
Pozdrav Nerko iz Elektricnog...(iz onoga vremena)
Ps: Dobro si znao popiti i pjesmu potegnuti,a znao si i
lijepe ribe uhvatiti,a tek u basci,kod tebe, kada nam
Kurijak pravi klopu,jojjjjjj ljepote.
Gdje si i kako si? Ja u Svedskoj.



Komentar Br.78
Poslao : ZA NISVETU
Datum : 26.09.2007.
E,NISI VISI ZABORAVILA SI KO OD OSTATKA PORODICE PODOBNIK
MOZE DA TE POZDRAVI IZ BEOGRADA.LJUBI I MOJE PODOBNIKE KADA
IH VIDIS, A TETKINO ZLATO PONAJVISE.



Komentar Br.79
Poslao : Nisveta za Adema K
Datum : 29.09.2007.
Pozdrav Ademu od Nisvete i Muzija ,Ja sam ti u BL docu sutra
na kafu maksuz.Pozdrtasv i za riobara iz Svedske.



Komentar Br.80
Poslao : Ivanka za NISVETU
Datum : 29.09.2007.
nisivisi cekam te na kafi



Komentar Br.81
Poslao : od Adema K. za Mersu
Datum : 01.10.2007.
Drago mi je da si se javio. Puno pozdrava od Adema. 
Adresu kucnu ti saljem na mail pa se javi.

Cujemo se
Pozdrav Adem



Komentar Br.82
Poslao : od Adema K. za Nerku
Datum : 01.10.2007.
Bistro,

Drago mi je da si se sjetio ti starih finih vremena. Ja jos
uvijek ribarim i po Sani, Ribniku i Plivi. Nije kao prije,
fali stare raje. Jos uvijek se u avliji sjedne, zapjeva i
ispece koja glavusa,a nadje se i pokoja riba. Ja sam u BL.

Pozdrav
Adem



Komentar Br.83
Poslao : LILE za mom 72
Datum : 04.10.2007.
KOLIKO JA ZNAM ZDRAVKO BULJAN JE U HRVATSKOJ U VOJNICU



Komentar Br.84
Poslao : za Ivanku i Almu
Datum : 17.10.2007.
Bila sam ali ne duga ali nisam imala puno slobodnog vremena
jer mi bila poplava u stanu pa sam morala biti uz
majstore.Samo sto sam zavrsila velim sad cu u posjete a
komsinci pukne cijev i sva voda meni.Dolazim za novu
godinu.Vasa mama i tetka su znale da sam dole pa bi mogle
jednom i one skoknuti do mene.Mnogo vas voli Nisvi.Pozdrav
juniorima.



Komentar Br.85
Poslao : hisecan za nisvetu hisecan66@hotmail.de
Datum : 23.10.2007.
Nisveta,

Mi smo rodjaci.
javi se na ovu adresu.



Komentar Br.86
Poslao : Nisveta-za Almu Tatic nisvetar@hotmail.com
Datum : 23.10.2007.
Javi se na E-Mail rado bih popricala.



Komentar Br.87
Poslao : Valida Mujezinovic
Datum : 31.10.2007.
Kad se na Google-u upise Rena i Gloma onda se pojavi
fiskeraport 1, pa fiskeraport 2.... Izvjestaji vodostaja za
ribolovce, nizu se jedan za drugim.
Nigdje ne nalazim ono sto sam trazila. Njedna riječ  ne može
asocirati na rijeku s čijih obala su ljudi  sto pohode ovaj
istoimeni gradić u Norvškoj. A krajem augusta se baš u Reni
održava takmičenje u sportskom ribolovu u više disciplina.
Domaćin susreta ribolovaca, kao i ranijih godina, bio je
Mujo Filipović.  Došli su ribolovci iz Švedske, Norveške,
Engleske, Bosne i Hercegovine. Bilo ih je 34. Potiču iz
Banja Luke, Mostara, Kotor Varosš, Sarajeva, Zenice,
Prijedora, Foče... A sad žive..e, bilo bi zaista tesko
pobrojati sva mjesta.
U predtakmičarskoj grupi bio je najbolji Zulić Sabahudin
zvani Zula. Na dan zvaničnog takmičenja  najbolji je bio
Asim Husedžinovic -Brka. Adem Kobašlic je bio pobjednik
gadjanja u metu.
Gloma je najveća i najduža rijeka ove sjeverne zemlje. Duga
je 601 kilometar dok je Rena duga 165 km i ulijeva se u
Glomu u istoimenom gradću Rena. Rijeke znaju biti pokrivene
ledom i do više desetina centimetara. Naravno, ne u augustu.
A august  je mjesec koji banjalučane asocira na dane kad je
Vrbas najtopliji i kad se teško moglo naći mjesto kraj
rijeke, kada se rijeci Šuplja, Leteća, Tiha ili Savak pri
skokovima i kupanjima u Vrbas, svakom došljaku moraju
prevesti.
Neka teku i Rena i Gloma! 
Na obali Glome, uz pjesmu, po umijeću Sobe i Zule, zamirisao
je bosanski lonac u  velikoj tendžeri. Više vrsta mesa,
povrće, začini donešeni iz cijelog svijeta, dok je tek
uhvaćenu pastrmku Taco spremio bolje nego kuhar u bilo kojem
svjetskom restoranu.. 
Nekako u predvečerje, prvog dana susreta okupili smo se u
Mujinoj sali (velikoj dnevnoj sobi) za dodjeljivanje
nagrada. Svi osim mene bili su rođeni banjalučani. Razgovor
i teme, mene su vratile gradu iz kog je većina nas otišla. 
Ne, niko nije govorio o ratu niti o prognanstvu. Bila su to
sjećanja na dobre ljude i dogadjaje, čamce, kupanje i
roštilj. Svi su upijali riječi govornika.  Svima su lica
bila razvučena istinskim osmjehom. Opijene čistim zrakom
dana provedenog uz Glomu ili sjećanjima,oči su često
zatvarale očne kapke, kao da su slagale u svoj arhiv, slike
života iz svog grada.  Svako je sačekao da njega dodje red
za razgovor.
Poneki razgovor se, veoma tiho pretvarao u dijalog. Tada bi
čovjek čuo licne drame ratnih dana a ovaj drugi bi  ga
dočekao svojom isto tako mučnom dramom. To sam tek usput
uhvatila krajičkom radoznalog oka i uha. Niko nije želio
narušiti veselu atmosferu susreta.
Legende o ljudima sto su gradili ostrva  na  Halilovcu i kod
Kastela, što su bili pravi majstori za čamce, o Hakiji,
Aletu i drugima za mene su nove priče o bivšem gradu. 
Razgovor je promjenio kurs, odveo u pjesmu.Grad i rijeka, u
svim tim ljudima oko mene, izazvao je jedan neobičan
osjećaj. Nizale su se pjesme. Tri gitare, Kobašlć Mustafa,
Zeljković Sead i Šehic Haris, dvadeset i više predivnih
glasova  bili su doživljaj za vječnost. I baš svaku pjesmu
pjevali su svi zajedno. Bilo je kao da pjeva jedan glas ili
dobro uvjezban hor. Dva odlična tenora začinili su solo
pjevanjem. Zulin glas i muhu u letu zaustavi, ni zrak se ne
krece. Cera je izmedju ostalih otpjevao najdužu pjesmu, koju
sam prvi put u cjelini i čula, Mehmed –Paša tri cara služio.
Sigurno su vrbaske sirene isplovile u sjećanjima ovih vedrih
banjalučana dok oni skriveni iza sedara i vrba evropskih
pjevaju susretu , gradu i rijeci.
Zaista je neobičan osjecaj tolike spontanosti, kad se
utisaju mnogi glasovi da bi pojedinc došao do izražaja.Sve
je ličilo na osluškivanje nadolazeće vode, pokret glavom u
tom pravcu. I onda spontano prihvatanje, nove pjesme, glasa
ili pjevača. 
Jedan od prisutnih obradovao nas je pričom o zapisima
pjesama koje su njegovi roditelji pjevali a učili od svojih
starijih. Naglas pomislih, i to će sve tako zavrsiti negdje
u njgovom novom švedskom domu. ” A ne, ponosno odgovori on,
moja djeca to vježbaju. Da su ovdje sad bi svaku pjesmu i
otpjevali i odsvirali”. 
Sevdalinka  je  ove večeri, načinom kojim su je sve ove
banjalučke duše pjevale ( kao i stare gradske i nove pjesme)
učinjena rodoljubivom pjesmom gradu i rijeci. I sad čujem
nezaboravne glasove i riječi te veceri: Što te
nema...Emina...Koliko je širom svijeta...Mila majko šalji me
na vodu...Oj golube, moj golube...Snijeg pade na behar na
voće…Žute dunje, S one strane Plive...Kraj potoka bistre
vode...
Ili
Evo srcu mome radosti…

Kako može duša tvoja
Jednog časa bez mene.
Kad ne može srce moje
Jednog časa bez tebe? 

I negdje u ponoć, upitam tiho može li se otpjevati Put
putuje Latifaga, a glas Mustafe Kobašlica odgovori, “Ne ,
predaleko bi otišli a nigdje ne bi stigli”.

Nisam slutila da ću na obali rijeka sjevera Rene i Glome
spoznati nekad i moj grad i rijeku, njenu dusu i ove drage
ljude.
Jedna krasna ljetna noć ispisala je svjetlošću pjesme ime
Vrbasa i Banja Luke na mjesečinom obasjanom ušću Rene u
Glomu, podno velike skakaonice što strši iznad kuće domćina
Muje Filipovića. 
Da kojim slučajem trebam uraditi arabesku za kakvu svetu
banjalučku knjigu ili sobu, znam da bi smaragdna boja Vrbasa
prelijevala sedre i sve pretakala u pjesmu. Bojom vode i
banjalučkih duša bilo bi ispisano sve.

Ucesnci Rena 2007

1.Šehić Haris
2.Jahić Fikret
3.Halimović Suad
4.Sobo Edin
5.Zulić Sabahudin
6.Zeljković Sead
7.Kurtić Mustafa
8.Kolonić Jasmin
9.Delkić Jasmin
10.Kuruzovic Đevad
11.Kurtović Suad
12.Huseinović Faruk
13.Hasađić Denijal
14.Djelkić Mehmed
15.Harbaš Mirsad
16.Gaćo Asmir
17.Sobo Enes
18.Dzafic Ibrahim
19.Đekanovic Vitomir
20.Đekanovic Dejan
21.Kesić Emir
22.Kobaslić Mustafa
23.Kobašlić Adem
24.Dajić Zlatko
25.Jujić Alen
26.Čoralić Munever
27.Husedzinovć Asim
28.Mujezinovć Sead
29.Bosnić Drago
30.Prohić Dino
31.Selvić Senad
32.Enver Djuliman
33.Mujezinovic Valida
34.Cerić Esad





Komentar Br.88
Poslao : kolega
Datum : 31.10.2007.
Zdravo Valida,
Ti si kao pravi lirik opisala magicnost smaragdnog Vrbasa,a
zbog njega (i majke)ja ponekad otputujem u
Banjaluku.Takodjer,ti si perfektno opisala sustinu
bosnjackog karaktera:druzenje i tefericenje,ljubav prema
lijepotama prirode,muzici i pjesmi(narocito prama
sevdalinci)."Karakter je covjekova sudbina",kako je mudro i
tacno rekao veliki filosof Heraklit Skoteinos.Zbog svog
karaktera mnogi Bosnjaci su poslije 1992.god.protjerani iz
svoje Bosne od svojih dugogodisnjih komsija.
Uz mnogo pozdrava tebi i tvojoj familiji

Ibrahim T.,USA



Komentar Br.89
Poslao : tu sam
Datum : 10.11.2007.
HALIL IBRISAGIC



Komentar Br.90
Poslao : Husein Imamovic husein.imamovic@telia.com
Datum : 09.12.2007.
puno toplih pozdrava mladjoj banjaluckoj raji koja u svojim
komentarima dokuciva sjecanja na prave banjalucke
ribare.pozdrav i  starijoj gardi sto se javi preko ove
stranice,ali i zamjerki jer niko od
sehercana,sitricana,dolicana,novoselijana,hisecana...nespomenu
mog rahmetli oca,jednog od pravih ljubitelja bosanskih
rijeka,sakiba imamovica iz sehera



Komentar Br.91
Poslao : Husein Imamovic husein.imamovic@telia.com
Datum : 09.12.2007.
puno toplih pozdrava mladjoj banjaluckoj raji koja u svojim
komentarima dokuciva sjecanja na prave banjalucke
ribare.pozdrav i  starijoj gardi sto se javi preko ove
stranice,ali i zamjerki jer niko od
sehercana,sitricana,dolicana,novoselijana,hisecana...nespomenu
mog rahmetli oca,jednog od pravih ljubitelja bosanskih
rijeka,sakiba imamovica iz sehera



Komentar Br.92
Poslao : Buljan Cinderella1971@sbcglobal.net
Datum : 10.12.2007.
PORUKA ZA "LIPEN"
SA VELIKIM BOLOM U SRCU VAM JAVLJAM DA JE VELIKI RIBAR SVIH
VREMENA I MOJ STRIC,ZDRAVKO BULJAN, PREMINUO 8-OG DECEMBRA
2007 U VOJNICU.



Komentar Br.93
Poslao : Haris.D. vrbasmayfly@yahoo.com
Datum : 11.12.2007.
ima tu razlicitih tehnika.Od plovkarosa do mladicara od
musicara do pesara.Za plovak je bio najjaci zdravko buljan
taj je znao ocitat bukvicu svim plovkarosima Banja Luke taj
bi skobalja u kadi nasao.Mladicara ima vise Djemko
djis,Filip a bogami i moj veliki prijatelj Mujo Dervisic
koji je i strasan musicar mnogo sam od njega naucio a
njegovi sinovi almir i elvir o njima ce se tek
pisati.Rahmetli Reso kobaslic me je ucio kako skobalja
narezati i on je prvi metak usta pesu gurao specijalno
izliven resin sistem.musicara po meni ima vise Goran-
caba,Mersad Rajic,Mico-krejica(strasan musicar ako nije
jedan od boljih sad.Ostalo mi je u sjecanju bajta na plivi
kod zlaje-cacinog i prekrasna druzenja sa Goranom Predicem i
Dubom na Vrbasu.Sve su to majstori al samo znam jedno kad
god sam dosao u Banja Luku kod svog strikana Huseina Duruta
u njegovom frizideru ,drugovi i drugarice u casi frisko
uhvaceni i skobalji i klenovi pastrmke i lipen.Za mladicu
Strina i Irma kazu da im se vise dojela.Bistro majstore
majstora voli te Hajtun.



Komentar Br.94
Poslao : Za Lipena
Datum : 12.12.2007.
Javi se na ovu adresu.Imam informacije o Zdravki Buljanu.
Biscani@sbcglobal.net



Komentar Br.95
Poslao : merso
Datum : 27.12.2007.
Mladjoj generaciji da pamti;
Uporno i nezaustavljivo steranje uspomena minulih vremena
odvlaci me u nase ribarske cardake kraj rijeka, do kojih
vode dvije uzane  staze izgazene trave, to su nase ribarske
staze:jednom stazom dolaze,a drugom odlaze moji ribari, moji
drugari, tu se zaustave u trenutcima predaha izmedju sabaha
i aksamskih uzivanja u predvecernjem ribolovu.Samo iz
daljine,kroz sjecanja i stijesnjene kanjone dopire glasna
huka Vrbasa koji suzen na arsin,uspjenio u snazi,juri dalje
kroz vremenske daljine noseci sa sobom pjesmu
svoju,ujednaceno glasnje cuka,uzbudljivo dovikivanje mojih
drugara u noci te nosi ova svijetla sjecanja na njih.
Poznati mi glasovi,razlezu se kanjonom od Subunara do
Ade,umorne oci prebiru po mreskastoj povrini zlatno zute
vode po kojoj je mjesec prostro svoje zrake i sve sija ko i
sjecanja ova.
(Iz price Ribarske staze)
Najstarija generacija banjaluckih ribara;		
Alaupovic Zvonko;Djuzel Kemo;Jorgic Rajko;Lastric
Slavko;Mihajlovic Stevo-Sesiridzija;Pregl Ivica;Sekulic
Risto;Suljic Sulejman-Suljica;
Bakovic Franjo;Drca Radomir;Jurincic Niko;Maglajlic
Sefket;Moraca Bozo;Rajic Sulejman;Seranic Did;Tetaric
Teofik-Tetak;Biberic Nedzib; Halalkic Ahmet;Karabegovic
Irfan;Mandic Mato;Mujezinovic Mase;Rodl Ilija;Seranic
Dzevad-Zico;Tomic Sveto-zubar;Buljan Jozo;Hrescak
Andrija;Klindic Braco;Markovic Stjepan-Stefo;Petek
Djoko;Salihagic Bekir;Seranic Smajo;Verner Oto;Dizdarevic
Dervis-Dervo;Husedzinovic Vesid-Veka;Kobaslic
Smajo;Mesinovic Besim;Popovic Vaso;Saric Drago;Seranic
Tefko;Zunic Andrija-Zuna i mnogi drugi cijih se imena nisam
i ne mogu sjetiti jer sam bio dijete.Za iduce javljanje
slijedi lista moje generacije, a  lista je podugacka.
Merso	



Komentar Br.96
Poslao : za Mersu darkod
Datum : 30.12.2007.
Hvala ti Merso sto si se sjetio mog oca Rade Drce i tetka
Stefe
Markovica.
Sve najbolje i puno zdravlja u Novoj Godini  ti zeli Darko
Drca



Komentar Br.97
Poslao : zamersu biscani@sbcglobal.net
Datum : 05.01.2008.
Hvala ti Merso i od mene sto si se sjetio moga tate Joze
Buljana.

  Zvonko B.



Komentar Br.98
Poslao : Faruk Ekich fekich@yahoo.ca
Datum : 05.01.2008.
 Za Mersu,
 sasvim slucajno naletih na ovo i drago mi bi vidjeti imena
stare raje. Sjetih se par njih koje jos niko ne spomenu a
bili su stravstveni i Vrbaslije: obucar iz Potoka koji je
lovio kod jablana vise Ibrisagica kuce. Nama djeci davao je
komade onog jakog obucarskoj konca (navostenog), jer je silk
bio rijetkost. Mislim da se zvao Causevic. Pa onda Dujo
Ivezic koji je imao vikendicu kod Volana zvanu BISTRO i
njegov ahbab Alija Mravac. Dujo ni onda nije ubijao ribe! 
 Bistro svima 
 Faruk



Komentar Br.99
Poslao : Amra81 amra.smajic@gmx.net
Datum : 14.01.2008.
Neko je spomenuo ono nase cuveno kolo. I mom starom se to
dogadjalo ovdje u Austriji. Pitali su ga da li je iz BL. Ma
nema pravi se ribari uvijek prepoznaju. Stari mi se zove
Emir Saric-Sara.



Komentar Br.100
Poslao : Hadzera avdosehic@hotmail.com
Datum : 14.01.2008.
           

              Jos neki ne spomenuti gore a bili su
dugogodisnji ribari Uruzenja sportskih ribolovaca Banja
Luke,a veliki ribari.



              Braca Jahic Lutfo i Midho, Sejo Kulenovic
(Kuka)
              Munever Spuzic(Munja), Avdo Sehic,Faruk
Burazerovic,
              Buca Nazif,Coco Omer, Smajo Rekic,Rajko
Milanovic,
              Ljubo Brkovic koji je pravio najbolje plovke
na podrucju Banjaluke.




Komentar Br.101
Poslao : avdo avdosehic@hotmajl.com
Datum : 14.01.2008.
 
           Rena i Gloma Norveska sa ribarenjai druzenja kod
Muje.
             ( DOMACINE SVAKA TI CAST OKUPIO SI STARU RAJU )

           Divan clanak i opis sa ribarenja i druzenja iz
Norveske,
      koji je napisala Valida Mujezinovic. Njenim
opisivanjem rijeka Rene i Glame, dozivljavam druzenje sa
starom rajom, sa tako divnim ljudima koje ni tolika
razdaljina nije sprijecila da se ponovo druze.Clanak se cita
u jednom dahu, iz kojeg izviru slike poznatih i razdraganih
lica koje je autorka opisala.
               SAMO TAKO, SAMO TAKO NASTAVITE I BIIIIISRO
VAM BILO !



Komentar Br.102
Poslao : Nisveta
Datum : 16.01.2008.
Hvala ti Merso sto si se sjetio mog tate Zice Seranica kao i
mog amidje Dida.Pozdrav od Seranicke iz Danske.



Komentar Br.103
Poslao : Za Nisvetu mrajic@tectrol.com
Datum : 19.01.2008.
Nisveta molim te javi mi se na moj e-mail ako ti nije
tesko.Trebaju mi neke informacije.Moj babo i tvoj dido i
tata su bili veliki ahbabi.E-mail adresa;mrajic@tectrol.com
.Puno pozdrava od Merse.



Komentar Br.104
Poslao : avdo avdosehic@hotmailcom
Datum : 21.01.2008.
             Jos nekolilo imena velikih ljubitelja rijeka i
ribolova  
        Dr Emir Biscevic i njegov sin Mirza (koji se kao
mlad dijecak opredjelio za flyfishing,poceo je sam praviti
veoma kvalitetne musice) Dr Emir Kulenovic "Pikola" Ramadan
Mado Mosinovic, Medo Bahrudin Djelic(rahmetli),Ibro
Osmancevic,Jusuf Vajraca sa sinovima ,Fadil Terzic sa
sinovima Salihom i Senadom.
Hasan Sarajlija (Celo) braca Hodzici,Irfan Salak(rahmetli).
Sjetimo se onih ribolovaca koji vise nisu sa nama, koji su
nas rano napustili.




Komentar Br.105
Poslao : merso
Datum : 22.01.2008.
Ovo je moja lista banjaluckih ribara sa kojima sam se sretao
na obalama nasih lijepih rijeka, sa vecinom lovio uzivajuci
u najljepsem sportu sto postoji.Ako zelis nekom svom
prijatelju dobro posalji ga na obalu, kraj rijeke, da sjedne
u hladovinu ispod vrba i posmatra njen protok u zalasku
sunca.Nema boljeg nacina da postane ribar.
Evo i moje liste.Neka se imena ponavljaju ali nije na
odmet.
Alidzanovic Muhamed-Poskok(cuvar);Andrijevic
Nikola-Niko-Koni(ns);Bajagilovic Mujo(ns);Barucija
Ishak-Iko(engleska);Bibic Ernest-Bibara(banjaluka);Buca
Nazif(danska);Buljan Zdravko(umro);Buljan
Zvonko(ns);Burazorovic Faruk(danska);Buzdalek
Emir(nn);Causevic Senad-Senko(ns);Cenanovic
Ibro(svedska);Dervisic Mujo(ns);Dervovic Edo(ns);Djelic
Mehmed-Medo(umro);Drca Darko(njemacka);Druzic Juso(banja
luka);Durut Huso-Stric(ns);Durut Meho(usa);Dzin
Mustafa(ns);
Dzinic Mehmed-Medo(umro);Fatkic Alija(ns);Filipovic
Bakir(ns);
Filipovic Mujo(norveska);Gacic Nermin-Nerko(svedska);Ganic
Faik-Ckaj(kanada);Grahovic Ekrem-Kemo(Graho)(ns);Grozdanic
Mile-Lika(umro);
Gusic Adnan-Adi(mozda u svici);Gutlic
Dzemil-Dzemko(umro);Hasan Sarajlija-Celo(banja
luka);Havrlenko Vlado(banja luka);Hodzic
Zijad-Ziko(ns);Hrnjic Sabahudin-Buco(svedska);Husedzinovic
Asim-Brka(engl);Husedzinovic
Dzevad-Pefta(Pepi)(umro);Husedzinovic Zijad Zijo(banja
luka);Ibrahimbegovic Zlatan-Cacin(engl);Imamovic
Nazim(ns);Imamovic Rasid-Gajga(ns);Imamovic Sakib(ns);Jahic
Lutfo(umro);Jahic  Mithat-Pido(italija);Jelaca
Sefket-Sela(umro)
Karabas Bekir(usa);Karabegovic Kasim(ns);Kobaslic Adem(banja
luka);Kobaslic Enes(umro);Kobaslic Mujo(ns);Kobaslic
Resad-Reso(umro);Kovacevic Aco-Co(umro);Kovacevic
Osman-Lija(umro);Kragulj Mirko-Zigi(njem.);Kulenovic
Sejo-Kuka(holandija);Kulier Tomislav-Nandi(umro)Kuljuh
Enes(umro);Kurjak Midho(usa);Kuruzovic Milenko-Miko(banja
luka);Maglajlic Fadil-Cik(banja luka);Malkocevic
Adem(austrl);
Masinovic Semso(ns);Mesinovic Emir(usa);Mesinovic
Suad-Prga(banja luka);Mosinovic Ramadan-Mado(banja
luka);Mujezinovic Mase(ns);Nalic
Ratko-Nale(Celo)(ns);Odobasic Sejfo(ns);Onufrejcuk
Nikola-Nikolica(ns);Ovcina Midhat-Krejica(njemacka);Pasalic
Ejub(ns);Pilipovic Mile(svica);Predic Goran(banja
luka);Rajic Mersad-Merso(kanada)
Rajic Muhamed-Mada(usa);Salak Irfan-Care(umro);Samardzic
Mehmed(ns);Spuzic Munever-Munja(umro);Sehic
Avdo-Seha(usa);Serifovic Dzemko-Dzis(banja luka);Sobo
Edin-Sobic(austrija);Spahic Muhamed-Cober(banja
luka);Tufekcic Besim-Glumac(tuzla);Vukovic
Goran-Caba-Placko(banja luka;Vuletic Milenko-Koka(banja
luka);Zembo Ekrem(ns);Zulic Necko-Zula(umro);Zulic
Sabahudin-Zec(svedska);Zvirkic Mujo(ns).
Ovo su moji podatci i ne znaci da sve sto je napisano(u
zagradi)i danas je u vaznosti.Za one cijih podataka nemam
ili Nisam Siguran da znam sta je sa njima, stavio sam (NS)
sto vam otvara mogucnost da se javite i upotpunite i
listu;sta je sa njima i gdje se nalaze.Ako sam nesto
pogrijesio unapred se izvinjavam, ako sam nekog izostavio
dopunite.To se pogotovu odnosi na nase poznate
majstore"plovkase" koji su predvodjeni, Hasanom, Buljanom i
Semsom bili strah i trepet  skobalju i plotici na nasim
vodama.Otvaram diskusiju i BISTRO
Merso 



Komentar Br.106
Poslao : seherka
Datum : 22.01.2008.
IMAMOVIC - Gajga- iz Sehera  takodje umro, ali ima sina
nasljednika koji je takodje strastveni ribar.



Komentar Br.107
Poslao : Nisveta nisvetar@hotmail.com
Datum : 23.01.2008.
E-mail adresa nesto nije uredu neznam da li si primio moju
poruku.Evo moja adresa pa se javi..Nasljednici nasih stari
ribara su takodje dobri a navela bi neke.Seranic Asim-Did
junior,Imamovic Munib,gajgin,Sanlak Bakir-Carin,braca Bekric
Fikret i  Edin,Djebo Hasan ,starija garda.BISTRO ZA SVE
BANJALUCKE RIBARE.NEKA JE VJECNI RAHMET ONIMA KOJI NISU
MEDJU NAMA A MLADIMA DA SLJEDE NJIHOVE STOPE.



Komentar Br.108
Poslao : Za Mersu pilipovic@gmx.net
Datum : 24.01.2008.
Ti si Merso svakako najinfomisaniji i najkompetentniji kad
su upitanju ribarski razgovori, jer smo mi svi manje vise
dolazili kod tebe po musice i ostale stvari, kao i po
savjete, sta grize i sl. Osim toga ti potices iz familije
koja je generacijama bila vezana za ribolov i ribolovce, pa
se to vjerovatno u vasoj kuci prenosilo sa starijih na
mladje. Dobro je sto ti to i zapisujes jer se polako "lapi"
i zaboravlja.

Ovo ti pisem da te potsjetim na jednog starog ribara inace,
mog bivseg komsiju. To je penzionisani profesor njemackog
jezika Marko Vukic, zvani MARKO SAX, jer je vozio jedini
motor te make u BL. Motor je bio model iz 1928, ili tu
negdje, sa mjenjacem na rezervoaru, bez amortizera, sa
pedalama, za nedaj boze ako se pokvari, ali uvjek uglancan,
cist i do zadnjeg dana u voznom stanju. Cika Marko je tim
motorom isao, uglavnom kad je fino vrijeme do Bochca i lovio
iskljucivo lipena na mahac od sprisovanog bambusa, musicama
koje je sam pravio. Prestao je loviti, negdje pred
zemljotres, kad mu je zbog starosti zabranjeno da vozi, ali
je redovno jednom nedeljno provjeravao masinu i turirao u
dvoristu, sto je nerviralo dokone komsinice, a nas klince
zabavljalo, jer smo navijali za Marka. Umro je nagdje oko
1975-6.
Puno pozdrava tebi i Ljilji i umalo da zaboravim Muhamedu.

Mile



Komentar Br.109
Poslao : merso
Datum : 25.01.2008.
Zdravo Mile jarane stari,
I sada kad pokrenem onaj film iz 2002 prva slika na kaseti
si ti ispred Vladine radnje i ostala raja koja nam se
kasnije pridruzila.
Drago mi je da si se javio i hvala na toplim rijecima, a
posebno mi je drago da si pomenuo Marka pa ako se sjetis jos
nekih od stare, nase, i one mladje generacije javi se, nije
na odmet, i ne treba zaboraviti nasu staru raju i nasa
druzenja.Eto u brzini prikupljanja liste ja zaboravih Omera
Cocu.Sjecam se mi otisli kod "babe" na
ploticu(Faruk,Avdo,Pefta,Hasan,Faik,Coco,Munja,...bilo nas
je 10-tak)i mi svi ronjamo sedrama za ploticom a Coco sjedi
u hladu pod vrbom i pivkanom u ruci.
-"Mene moja nafaka ceka,ja nikud ne zurim"-odgovarao bi na
nase povike sto ne lovi.Kasnije nedje poslije podne ustane
Coco i prvi sup, nesto golemo.Savio se stap, Omer se svadja
sa ribom, vuce i vuce.Najzad kad je privuko plovak u
vidokrug imas sta vidjeti.
Omer zakacio neciju mrezu sa 5-6 plotica u njoj.Smije se
Omer smijemo se mi svi.
-Eto, kazo sam ja vama moja nafake nece uteci-nasmijesen i
veseo doso do obale, ostavio ribu i nastavio sa pivkanom.
(Nije ribarska)
Puno pozdrava od
Merse



Komentar Br.110
Poslao : asim asimal@online.no
Datum : 26.01.2008.
Cuvar Alidzanovic Muhamed je umro u Norveskoj.Dok je bio ziv
uvijek je bio u pokretu,naravno na motoru a volio je i
zapjevati uz gitaru.
Pozdrav Mili,prirodnom gospodinu i hvala za sva ona fina
druzenja na nasim zajednickim putovanjima.
Asim Alibegovic



Komentar Br.111
Poslao : E Merso
Datum : 28.01.2008.
Pozdrav ,a gdje su ti oni ili bas koje niste mogli ni
sresti ni vidjeti ,svaka cast za gore navedene ,ali ima onih
i ,alo zescih ,naprimjer Edin -Edo Hajic profesor -doktor
,Edin Rizvanovic,pa Elmaz Turcinhodzic(rahmetli) Besim
Hadzisabic,Zijo Kapetanovic (rah.) ,pa Rade
Bobek,(Danska)Atif,Besko (
Danska)Cukovi(BanjaLuka) Ibro Grmecanin (rah.)
bistro



Komentar Br.112
Poslao : Aki akelava@hotmail.com
Datum : 29.01.2008.
Ako ima zainteresovanih za plovke od balze nek se javi!
Pozdrav!
Slika je dole na lenku

http://img211.imageshack.us/img211/7118/582431431kq1.jpg



Komentar Br.113
Poslao : avdo avdosehic@hotmail.com
Datum : 30.01.2008.
        Stari ribolovci se sjecaju prvih poslijeratnih
prodavnica ribomaterijala. moje pamcenje: SALKO DJABIC imao
kiosk uz MUNISOVU slasticarnu gdje smo kupovali aluminiske
udice i ribarski konac, CIGARETE na komad , zatim SPORT
HERUC,koji se nalazio u Gosposkoj a kasnije ispod Titanika,
prodavnica kozne galanterije JADRANKA preko puta FERHADIJE,
gdje su se mogli kupiti noviji proizvodi     
ribomaterijala,rola, svih vrsta silkova svih proizvodjaca
DAMa,SEAKSPIRa,RIOBYa i ostalih.-



Komentar Br.114
Poslao : Zladdy z.captain@web.de
Datum : 31.01.2008.
Ibrisagic Halil je najbolji ribar. Jedina mu je mana sto je
u svojim pricama, za razliku od nas, bio i ostao preskroman
u opisu ulova.

Halilu svaka ti cast pozdrav od tvog druga i radnog kolege,
Zlaje Kapetanovic



Komentar Br.115
Poslao : Zladdy z.captain@web.de
Datum : 02.02.2008.
Ibrisagic Halil legenda, jos uvijek peca na vrbasu



Komentar Br.116
Poslao : Buljan Cinderella1971@sbcglobal.net
Datum : 03.02.2008.
ZA MERSU Br.105

Zvonko Buljan je u Americi sa porodicom. Danas bas isao u
ribu, izvukao 4 komada i salje pozdrave svim ribarima sirom
svijeta.



Komentar Br.117
Poslao : Zlaja
Datum : 06.02.2008.
Alma neznam ko si ali je Mustafa Huskic moj tetak i zajedno
smo ribarili.Mozda si ti malo mladja pa te neznam.
Zlaja Beharic stari mi je bio pravo dobar ribar Sead Beharic
najjaci ribar u BL hehehehhehe.



Komentar Br.118
Poslao : Hamko ljeska@hotmail.com
Datum : 14.02.2008.
Evo procito sam ovu stranicu 100 puta i uvijek gledam sta
ima novo.Poznam ove navedene ribare bar 90 posto pa bi dodao
jos par.Camil Gazic,Ibrahim Kovac, Ibrahim Osmancevic,
Mustafa Barucija,Elmaz Delic ,Ekrem Zulic rahmetli, Sulejman
Rekic, Salih Deranic Muhamed LJeskavica ,Jusuf Vajraca,Samir
Vajraca,Mensur Spahic,Munever Dindic iKemal Tetaric.Neznam
jeli dobro da falimo jedni druge jer svi mi znamo sta je
riblov.Kako ufatiti ribu posteno ili neposteno.Jedno je
fatati u Krupi na plovak a drugo u Seheru velika razlika
jeli tako SEHA ima razlike, ili zivi pes fini keder ili
cof.Vazno je da se mi mozemo malo posjetit jedni
drugi.Jednom davno ima mozda 30g sretnem rahmetli Tofika
Tetarica kod Peinog mlina kako lovi lipena.Pode vrbas
nadolaziti a ja odma poceo sovati pa kud sada samo sto sam
dosao.Izadje TOFKO rahmetli iz   vode skide ranac i vice
hodi vamo sjedi.Izvadi poluvaku rakije  komad sira i jedan
komad pogace deder bujrum kaze.Vidis nemoj nikad ici u
ribolov  bez bar komad kruha neznas sta moze biti.Malo smo
popili i nazad kuci, nikad to nemogu zaboraviti .Bistro
svima---



Komentar Br.119
Poslao : Nisveta
Datum : 23.02.2008.
Teofik Tetaric je bio divan covjek i veliki habab mog oca
rahmetli Zice /Djevada Seranica/.Sjecam se kad bi dolazio
kod nas u posjete sa svojom  dragom gospodjom
Sultanijom.Bila su tu prava banjalucka gospoda.Kad god odem
kod Mrvice sjetim se kad su tu stanovali.Neka im je vjeciti
rahmet.Pomenula bi takodje jos jednog prijatelja Idriza
Cardzica-Dosta koji je radio u elektricnom a stanovao kod
sakibove mesnice ali nazalos takodje rahmetli.Bio je to
takodje divan covjek i prijatelj a i dobar ribar.Bistro



Komentar Br.120
Poslao : ZA NERMU
Datum : 29.02.2008.
A sjecas li se Nerma mozda Skorupa
Edhem Skorup jedan jako vrsan ribar ,njemu se mladica nije
mogla omaketi
Pitaj svoju rodicu Jasnu,mozda ce ti ona to znati
prepricati
A ja se eto vidis dobro sjecam i tvog oca i brata i dajidja
Gajge i Vahida ,bili su to ribari onih vremena



Komentar Br.121
Poslao : Midhat Kurjak USA
Datum : 01.03.2008.
Navescu imena Gornjesehorskih ribara koliko sam se mogao
sjetiti.Mnogima se ne mogu sjetiti imena ili prezimena ,pa
sam stavio nadimak kako smo ih i zvali.Sve su to bili dobri
ljudi i vrsni ribari.Moje sjecanje;Zijad Dujso,Hamdija
Demirovic,Cazim i Muhamed Seranic,Asim i Senko
Osmancevic,Asim,Fadil,Ferid,Bakir,Munib,Sakib,Sakib
Imamovic,Muhamed Hadjisakovic Fikret,Nine Hadjisakovic,Adem
i Faik Ganic,Edhem Skorup,Muse Frcic,Smajo i Tefko
Seranic,Did,Zico,Aco Seranic,Peskana,Seva,Namko Zicar,Fadil
Fazlic,Irfan Galesic,Gajga,Nazim,Caro,Rasid
Travnjak,Treha,Piskura Meho Glancaj i Hamdija Kurjak,Puno
pozdrava svim Sehercanima Midho Kurjak



Komentar Br.122
Poslao : merso
Datum : 02.03.2008.
Svaka cast Midho,
Cilj ove teme i jeste sjetiti se nasih banjaluckih ribara
koji su utirali staze po obalama
Vrbasa,Sane,Ribnika,Plive,Ugra,Janja,Sanice i Une,nasih
ljepotca kojim ravna nema.I ovdje u Kanadi rijeke su
lijepe,divne,bogate ribom,pogotovu pastrmkom i lososom,a
jezera puna stuke,smudja i drugih riba ali ono sto meni
nedostaje,to je nase druzenje, ona jeba kraj vode i drage
avanture sa nasom rajom.Ja znam da se i ostarilo, a uspomena
puna glava,te jedna drugu sustizu i preticu.Sa novim imenima
javljaju se i zaboravljene uspomene i sjecanja.Kao ovo.Ja na
Janju, lovim iznad "Zuba"i taman proso iznad onih livada i
krenuo uzvodno prema jednom viru gdje se uvijek dalo ufatiti
pokoja krupna pastrmka.Ogromna stijena se nadvila iznad
lijeve obale Janja, zajazila vodu i napravila podubok
vir,miran i vrlo dubok.Prilazim viru oprezno i ugledam silk
iz vode,opruzio se prema stijeni.Neko je tamo,pomislim i jos
laganije se sunjam kroz hantragu od visoke trave i
rastinja.Ugledam zelenu "vijetnamku"i tamno,suncem opaljeno
lice,a kosa ko cumur,crna,kratka i sjajna.
Pogadjas ko je.Namko Zicar.Sjedi na stijeni i podbacio na
guju i klepa pastrmke.Ja,onako tiho,prisuljam mu se iza
ledja i dreknem.
-Majstore, pa znas da se ne smije fatati na guju.Daj mi
svoju dozvolu.
On se zbunio, ne vidi ko je jer sam ja ispod stijene.Brzo
namota silk i otkinu "grund" i vice.
"Ja lovim na pesa pa mi zapelo i evo sad sam ga otkino".
Pripnem se ja uz stijenu do njega,smijem se i kazem mu:
-"Ha ha...jel' bilo prpa jarane..jesil' ucviko...
-"Joj Merso jebote svak...po' s'mi zivota uz'o." odgovori
Namko sav bjel(mozes li zamisliti njega blijedog).Posjedili
smo jos malo ispricali se jer smo isli zajedno u osnovnu
skolu dok se on nije prebacio u Seher.
Mnogo pozdrava iz Kanade od tvog jarana Merse.Napisi i ti
koju.Ja znam da si pun uspomena,pogotovu ovih
komicnih.Pozdravi sve kod kuce a pogotovu Salku i Gogu.



Komentar Br.123
Poslao : sabina
Datum : 04.03.2008.
ZLAJA, Mustafa Huskic je Almin i moj rahmetli dido. A mi smo
kcerke od Sutke. Puno pozdrava tebi i tvojima



Komentar Br.124
Poslao : Nisveta
Datum : 05.03.2008.
Bas sam ovog ljeta bila na Vrbasu.Plaza moje mladosti.Tu sva
moja raja iz mladih dana.Pitam ima li Namke Zicara bas bi ga
voljela vidjeti.Puno pozdrava od komsinice iz Sehera
Nisvete.Sjetit ce se on Munirine unuke.Pozdrav Mersi i
pitanje .Jesil i ti iz Sehera? Ona kuca kod bazena? Jeli
Kadira Rajicka tvoja rodice? Odgovorila sam ja na tvoj
e-majl ali neznam dali si ga primio.



Komentar Br.125
Poslao : merso
Datum : 05.03.2008.
Draga Nisveta
Da ti kazem, nisam iz Sehera nego sa Studenca.Ako odes na
Komentar-Raja sa Studenca- tamo ces naci svu moju raju i
neke od mojih prica.Inace moji poticu sa Hiseta.Prva kuca uz
Zeleni most gdje je nekad rahmetli Bili drzao
cevapicnicu.Tamo su mi rodjeni otac Suljo a mati se rodila u
sokaku iznad Hadzivzine sedre preko puta nekadasnje Tvornice
obuce Bosna.Otac je dugo godina radio u Seheru u kafani
Buducnost kod kina a takodjer i u Slapu u Novoseliji.Ja sam
inace rodjen u sokaku iznad Studenca.Kadiru ne znam a moj
amidja Hasan dugo godina je zivio u Seheru sa zenom
Mujesirom.
I pored pokusaja da stupim stobom u konakt nisam uspio, niti
si ti dobila moj mail niti ja tvoj.Valjda tako sudbinas
hoce.Ostaj ti meni u zdravlju i sretan ti 8-mart.Takodjer
svim kajakasicama cestitam Dan Zena.

Merso



Komentar Br.126
Poslao : SaniBL
Datum : 09.03.2008.
Citam i sve se nadam da bih mozda ugledala imena svojih
dragih osoba koji su bili veliki ribolovci,vjecito
zajedno,svake godine na otvaranju sezone ribolova u martu
mjesecu na Plivi,medjutim vidim da ih se niko nesjeca pa ih
moram ja spomenuti a to su naravno Nurkic Ahmet,Seranic
Cazim i Muhamed!!!!!Mnogi ribolovci su sigurno pecali ispod
stare Seranic kuce u Gornjem Seheru!



Komentar Br.127
Poslao : Kurjak Midhat USA
Datum : 10.03.2008.
Eh moj Merso!Samo uspomene i sjecanja nista drugo.Ovih dana
sjetih se otvorenja ribolova na Pastrmku.Davno je bilo i
nikad se nece ponoviti.Spremanje pribora musice pesevi i
ostalo.Posebna draz spremanje klope.I sjecanje na moj a
nadam se i tvoj zadnji odlazak u Gornju Sanicu.Pripreme za
polazak izvrsene u detalje.Ekipa:Adem Kobaslic,Nerko
Gacic,Juso Druzic,Ibro Cenanovic,Senko
Causevic,Djevdo.Poslednji dogovor pred polezak u
Abaciji.Menu je bio raznovrsan.Ja sam ponio :5 kg Travnickog
sira,puna serpa kuhanih(upihtijanih)govedjih
jazika,Maslenica,sudjuk,meso za rostilj,zakuhano tijesto za
ustipke,5 l lozovace 10 l bijelog vina tavu i
kotlic.Relacija:Banja Luka,Prijedor,Sanski
Most,Vrpolje,Donja i Gornja Sanica.Put je prosao u redu,i
nas cilj je most na ulazu u Sanicu.Svi smo montirali pribor
i mamce i svako se uputio u odredenom pravcu.Adem i ja smo
ostali kod mosta.Tek je svanjivalo Neki cudan mir.Samo se
cuje zuborenje Sanice.Otisao sam oko 100 m
nizvodno.Zabacivao i detaljno pretrazivao terene,ali riba ni
da se javi.Vec je svanulo.Krenuh nazad prema mostu.U vodi se
primjeti dosta ribe ali ne uzima.Snijeg se topio i voda je
lagano nadolazila, sto je ribu uznemiRavalo.Penjem se prema
cesti i ugledah Adema.Nalozio vatru i pristavio veliki
crveni ibrik kahve.Ni jednom nisam zabacio kaze,ovo je
merak.Pride nam jedan ribar.Ja sam Fudo rece, i poce
razgovor uz srkanje vrele kahve.Ubrzo stigose i ostali.Niko
se ne pohvali ulovom.Tu se dogovorismo da promjenimo
teren.Otisli smo do mjesta gdje Sanica pravi ostru
krivinu.Pocelo je iznosenje stvari i hrane.Za kuhinju
zaduzeni Adem i ja.Pijuckalo se i mezilo uz pricu.Malo
poslije pojavi se Ekrem cuvar ribolova sa jos dvojicom
Fudinih prijatelja.Bili su u lovu,i donesose srneceg i mesa
divlje svinje i jos teletine.Sve je stavljeno u kotlic ulje
razni zacini i na vatru.Ubrzo se poce siriti miris gulasa
dolinom Sanice.Adem je neumorno przio ustipke koje je
stavljao na tacnu,a mimbi odmah onako vrele probavali.Sve je
bilo gotovo i servirano,pa smo prisli da uzivamo.Poslije
rucka i odmora mnogi su otisli ribariti.Osim par sitnih,niko
se nije mogao pohvaliti boljim ulovom.Ali od svega naj bolje
je bilo druzenje i jeba kakva samo zna biti medju nama
ribarima(navodno).Adem DJevdo i ja smo nocili kod Fude.I to
je posebna prica.Sam znas kako su Sanicani
gostoprimljivi.Poslije prospavane noci krenuli smo nazad.Iza
nas osta Sanica i ne bas dobra situacija.Gledamo putem
straze na svakom koraku.Slusamo radio javlja o minobacackom
napadu na Pakrac i Okucane.Svi smo nervozni.Za par minuta u
kombiju nasta svada.Ja sam stisavao situaciju i rekao,zar
poslije onakvog druzenja treba da se svadamo.Jos sam dodao
da je ovo nas zadnji zajednicki odlazak u ribolov.Bio sam u
pravu ali bih voli da nisam.Poslije se zna sta je
bilo.Otisli smo ovga puta mnogi od nas  cini mi se zauvijek
u Kanadu, Ameriku,Svedsku,Dansku,Norvesku i nema gdje nas
nema.Mnogi od nas ce i zavrsiti zivot u tudjini.Ostase nam
samo lijepe uspomene na proslost.E moj Merso!Gledam slike na
internetu.Kanada,rijeka,lososi.Sjedi te Ti Mujo,Fajka i jede
te.Na vasim licima vidim da to vise nije rahatluk kao nekad
na:Vrbasu,Plivi,Janju,Sani Ugru i ostalim Ljepoticama.Osta
nam samo sjecanje,Bistro gdje god bili rado vas se cesto
sjecam i puno pozdravlja Midho Kurjak



Komentar Br.128
Poslao : Nermin Gacic nerming@member.se
Datum : 11.03.2008.
E MIDHO, svaka ti cast,lijepo ti opisa nas odlazak na
Sanicu,prekrasno,a ja se sve nadam da nam to nije bio zadnji
zajednicki otvor na pastrmku i da cemo opet...
Lijepo pises moj haveru Midho,ali jos ljepse baratas sa
vatrom,rostiljem i kotlicem,mljac,mljac,mljac...
Sjecam se kada smo zajedno otisli u Krupska polja,na
mladicu,hladno,zima, snijeg,mi za stapove,s ti za
grane,ha,ha,ha...A stvarno ti se vatra palila iz prsta,cini
mi se da ti nije ni trebala sibica.Pa zar ti neces
loviti,upita neko,a ti odgovori seretski:"samo vi
bacajte,ali eto vas za po sata nazad."Puca vatra,siri se
miris kahve,a ti "lopov" ubacio komad mesa u vatru,pa
zamirisalo niz Vrbas,Alahu dragi,ma kakav pola sata,svi smo
bili nazad za desetak minuta.E sada ti opet mangup,pa nas
tjeras nazad da lovimo,a nama vise ni nepada napamet,da te
ostavimo samog,jer ces nam sve smazati...
A tek kada uzmec cijelu lepinu u svoju rucerdu,pa kada
zavrnes po biber mesu,belaj golemi...
Bilo nam je stvarno super,ma skoro uvijek i po kisi i po
snijegu i jarkom suncu,a svi sa kojim se ovdje druzim i
ribarim,znaju za strasnog Midhu Kurijaka,velemajstora
kuhinje i poguziluka,upornog i istrajnog ribara i ogromnog
prijatelja.
Srdacno te pozdravljam,kao i svu ostalu nasu druzinu,koju je
Merso tako vjesto i majstorski pobrojao(Ma kako se samo
mogao sjetiti tolike raje).
Nerko



Komentar Br.129
Poslao : za SID kom. br.36 tina.peric@hotmail.dk
Datum : 11.03.2008.
Besim Tufekcic je moj dajdja i nalazi se u Tuzli, gdje radi
u narodnom pozoristu...



Komentar Br.130
Poslao : Za Sani
Datum : 12.03.2008.
Odmah da kazem u pravu Si.Ako si procitala moj komentar tu
se nalaze imena Seranic Cazima i Muhameda.Jednostavno tog
trenutka nisam se sjetio Divnog covjeka i ribara naseg
Ahmeta Nurkica(Tetka),kao i mnogih drugih.Svake godine na
plivi u Martu bili smo zajedno i konacili u gostioni
"Gradina"vl.Sulje Ribica.To su bila nezaboravna vremena.Ja
sam iz Sehera,i najdraze mi je bilo loviti ribu isod
porodicne kuce Seranica.Sa Ahmetovim bratom Farukom sam u
kontaktu i cesto se cujemo.Puno pozdrava Tebi,i Ahmetovoj
supruzi Seki i kcerki Minki od Midhe Kurjaka.



Komentar Br.131
Poslao : lara sanel@tele2.at
Datum : 12.03.2008.
ja mislim da se treba spomenuti i enver kabiljagic KABA,
jest da mi je punac ali je majstor za mahac, sala mala KABA
je legenda



Komentar Br.132
Poslao : Zlatko Sojtaric-Cado cado.bl@gmail.com
Datum : 14.03.2008.
Upravo sam se vratio iz B.Luke gdje sam bio dvije sedmice
samo radi otvora ribolova.Ja i moj sin Renato smo isli na
Plivu u Pljevu i mogu reci da za ove moje 33 godine koliko
ribarim(samo musicar) nisam vidio toliko ribara na vodi.Ni
lose vrijeme prvog dana nije sprecilo nevjerovatan broj
zaljubljenika u lov na mahaca i vaser kuglu.Posto je vjetar
bio suvise jak odlucio sam da odemo na rijeku Janj jer od
mjesta Mujdjica nastupa kanjon i tu se moglo loviti.Nismo se
tu mnogo zadrzali jer je bilo jos dovitljivi ribara a moj
sin obozava Ribnik i Sanu pa smo se za pola sata voznje
obreli i na Ribniku.Kisa i vjetar su nemilosrdno padali i
duvali tako da je par stotina ribara ostalo bez lova a to
nije ni toliko vazno vazno je da su se ljudi druzili i
veselili.Kafane na Ribniku su bile pune a bungalovi(koje
vodi Goran Placko-Vukovic )su bili popunjeni.Tom prilikom
sam sreo dosta meni poznatih faca u kafani Tome
Jovanica,sina pokojnog starog cika Dane Jovanica,kojeg se
svi stariji ribari moraju sjecati jer je gotovo uvije
t.j.svaki dan sjedio na terasi u lovcu motelu i imao je
sijedu izrazito bijelu kosu i imao je obicaj da hrani ribe u
Ribniku,umro je u dobrim godinama krajem osamdesetih.Sad se
sjetih i Pljeve jer pored Ramiza koji je radio u trgovini i
Pere cuvara u dobrom sjecanju mi je ostao nas stari
banjalucki ribar Ismet koji je imao kamp prikolicu lociranu
ispod mosta sa desne strane kad se spusta u Bare.Ismet je
pravio muhe na koje je bio jako ponosan a imao govornu manu
jer mu je operisan jezik ali to mu nije umanjilo zelju da
komunicira sa nama.Kad kazem nama moram napokon reci i moje
drustvo u ribarenju a to su rahmetli Djemil Gutlic,Vuletic
Milenko-Koka i moja malenkost Zlatko Sojtaric-Cado to je
stalna postavka,ali nase drustvo je bilo puno vece i tu su
bili jos Durakovic Refik,Kapetanovic Mitho,vrlo cesto
Mujezinovic Mahmut-Mase.Kad spomenu Masu,mada je velika
razlika u godinama ja sam mogu slobodno reci imao cast da se
druzim sa cika Masom i u slobodno vrijeme igramo Prefaranc i
Tavle.Toliko mi je drago bilo kad ga je njegov sin Sead
(koji je takodje ribar)doveo u Renu prije skoro 3-4 godine
gdje se je Mase hvatao sinovog stapa tacno na svoj 95-ti
rodjendan i lovio zajedno sa mnom na Reni,sto imam
ovjekoveceno na slikama.Nas Mase je ziv i zivi u Oslu i moj
zadnji susret s'njim je bio pre dve godine kad smo se
vracali iz Rene ja ,Asim Husejdjinovic-Brka,Mujo
Filipovic,Esad Ceric,Iko Barucija.Iskrena mi je zelja da nas
najstariji banjalucki ribar a moj prijatelj pozivi sto duze.
Sad da se ponovo vratim na ovogodisnji otvor
ribolova,poslije Pljeve-Plive,Janja,Ribnika,Sane zelio sam
sinu pokazati i terene Sanice ali on je to ostavio za
kasnije pa smo dan zavrsili na nasem divnom Vrbasu.Moj sin
Renato prolovio je kasno u svojoj 20-oj godini a sad mu je
24-ri i obozava vrbas od Rekavica pa do Krupskih polja.Zao
mi je sto nije upoznao Subunare,Pivalica luku,Bocac ali sta
je tu je dobro da i Krupska polja ne potope jer i to im je
namjera. Sad bih samo spomenuo jos jednog ribara kojeg se
nitko od gore navedenih ribara nije sjetio,mada je Merso
Rajic,a i moj drugar Midho Kurijak obuhvatili dosta nasih
ribara.Naime radi se o ribaru koji je skoro uvijek isao sam
u ribolov a to je Drljaca Mirsad zvani Mico.On se davno
vratio sa svojom majkom Najom iz Sarajeva i zivi na obalama
Vrbasa.Pravi nevjerovatno dobre muhe i kako kaze moj drugar
Koka da su Micine muhe najbolje trenutno u B.Luci.On zivi od
prodaje muha ali tvrdoglavo ne zeli da ih daje po
povoljnijim cjenama tako da vrlo malo proda.Veliki je
zaljubljenik u Vrbas i moze se uvijek vidjeti kako sjedi
pored Vrbasa negdje u Sitarima.Sad bih na kraju zelio
pozdraviti sve moje Vrbaslije sirom zemaljske kugle
"BISTRO"-Cado.



Komentar Br.133
Poslao : merso
Datum : 14.03.2008.

Dragi Midho i Nerko,
ja se nadam da vam ovo nije zadnje javljanje koje me je jako
obradovalo i nadam se da necete prestati sa javljanjem.Ja
bih trebao da dovrsim ove godine knjigu o nasem ribarenu,
musicarenju i druzenju i sakupljam sto vise prica i
dozivljaja u kojima ja nisam ucestvovao i svaka informacija
mi je draga i rado bih dopunio svoju knjigu sa onim sto su i
drugi dozivljavali jer je tema knjige o nasem ribarenju iz
proslosti. Evo kako sam ja zapoceo opis tog istog dana.
  ISPOD GLAVICE
Kampovali smo na lijevoj obali Sanice nadaleko od carsije od
koje nas je razdvajala prostrana livada, a kamp smo podigli
u blizini “Glavice”, omanjeg uzvisenja koje se protezalo
neki stotinjak metara uz samu desnu obalu rijeke.Zasto su je
domacini tako zvali nismo pitali prihvatajuci njihovo ime za
to malo uzvisenje s druge strane.
Sanica je ovdje pravila nekoliko ostrih zaokreta tvoreci
poveliki vir ispod samog uzvisenja.Vir je bio veoma poznat
po krupnoj ribi; veliki lipenovi, krupne pastrmke, a cesto
bi se s proljeca, kad je Sanica jos uvijek jaka i bogata
snijeznom vodom koja se cijedi sa obronaka Grmeca, tu u viru
mogla se pronaci krupna mladica ili zalutala stuka.Na desnoj
strani gdje je obala niska, u nivou rijeke, kroz nisko
siblje Sanica bi se izlila u obliznju livadu i stvorila
travnati gaz kojeg smo morali pregaziti da bi nastavili sa
ribolovom. Kad bi se rijeka povukla tu bi uvijek ostajalo
nesto vode podsjecajuci na nase starace.Bas u toj
privremenoj staraci, dok smo njome gazili kroz povisoku
travu, bivali bi iznenadjeni sa iznenadnim bjegom stuke
prema rijeci.Tog martovskog jutra vrijeme nam nije bas bilo
naklonjeno, oblacno i kisovito ali prijatno. Uranili smo i
lozili vatru da kuhamo kahvu.Drustvo je bilo veliko, bilo
nas 13 ili 14 ribara vise nisam siguran. Izmedju ostalih, tu
su bili Mado, Ibro, Nale, Faik, Necko, Nerko, Juso,
Kurjak,Adem, Mada, Besim, Zigi, Nandi, Niko, Cober ako sam
nekog preskocio ne treba zamjeriti, tesko je pamtiti te
mnogobrojne izlete i kampovanja, svi se oni izmjesaju
vremenom i godinama pa se pomijesaju i ljudi i rijeke i
mjesta i vrijeme.Vrijeme je bilo kisovito sa punim sivilom
neba koje nije obecavalo brzi prestanak kise.Iako nije bila
jaka, kisa je bila dosadna i sporo ali postojano vlazila
mokrinom i nas i okolis.Svi smo nesto radili ne obracajuci
paznju na vrijeme.Niski oblaci polegli na okolna brda,
poneki smotuljak magle cami umotan oko okolnog zbunja i
rastinja.Pogled sa ove cistine prema rasutim visovima kao da
je umanjivao njihovu udaljenost pa je izgledalo da su brda
popustila i nemocno se smanjila, pritisnuta pakosnom tezinom
olovno-sivih oblaka nadojenih proljetnom kisom.Hladan miris
vode uspinjao se uz onisku obalu sa nase strane, provlaceci
se necujno kroz tanko siblje izdjikalih, golih mladica vrbe
cije je lisce, tamno i umrtvljeno, jadno visilo na ponekoj
od stabljika.Ibro i Nale skitaju uokolo trazeci suho granje
i drva za potpalu vatre, ostali su pripremali dorucak,
pribor, opremu i stapove uz prijatan ragovor i svakodnevno 
zajebavanje, caskanje i prepucavanje.Zula je pripremao
ognjiste slazuci kamenje gdje ce se vatra potpaliti, Mada i
Mirko trazili sudje za kahvu, Faik je donosio frisku vodu sa
Sanice, Mado, Adem i Midho Kurjak su rezali mezu i
pripremali sta ce se pojesti, a i ostali su se sa necim
zanimali sve dok neko nije reko da nema velikog ibrika i da
kahvu moramo kuhati u najvecoj serpi koju je Nerko donjeo iz
svog auta.Nije nam smetala sitna kisa, dugo smo sjedili i
nestrpljivo cekali da voda provrije.
	-Nece da provrije ko da nekog ceka- dobaci Midho koji se
jos uvijek borio sa vlaznim drvima.Uz malo vatre i puno
dima, dosta sale i prica, jebe i vruceg napitka ali i
prvoklasne zestine (sljiva i konjak) sjedili smo duze nego
obicno dogovarajuci se kud ce ko i na kojem dijelu Sanice
loviti.
	-Sta je sad najbolje vezati ?- doletilo je pitanje iz
obliznjeg grma.
	-To sto ti je u ruci-salio se neko, a svi se nasmijase.
	-Pa sve zavisi ko ce sta loviti – glasio je opet neciji
odgovor. 
	-Jos je rano za musice pa je prema tome najbolja vrijanta
lov na pesa- ukljuci se Niko prevrcuci po plasticnim
kutijama punim peseva.U tom casu neko ponovo zapita;
	-Kako ovdje rade “ronje”?- to je upitao Mado aludirajuci na
lov na podvodne musice sa lanerom.
	-Lahko je vama, vi ste ovdje na Sanici i peceni –vareni, a
ja i moj drug Juso smo prvi put na ovoj rijeci- cuo se
Nerkin glas, a nije potrajalo dugo cekanje na odgovor.
	-Ah svejedno ti je...prvi ili stoprvi put.Riba je riba.Voda
je voda.Ako zanas loviti i ufatiti ribu na jednoj rijeci
nema vel’ke razlike ne znati loviti na drugoj- dodao je
Mado.
	-Dje je taj “konjo”?- zacu se Nalin glas i Besim se sagnu
da dahvati flasu koja je 
stajala u travi pored njegovih nogu.On podje rukom da dofati
flasu i nehoticno je gurnu, flasa pade i udari u jedan
jedini kamen sto je nevidljiv lezao u travi i razbi
se.Konjak iscuri istog casa.
	-E jebo ti sebe, u sto gledas ?- povikase svi u isti mah.
	-Pa razbi se, jebi ga,  sta ja mogu, nisam namjerno-branio
se Besim pa dodade,
	-Kupi’ cu vam pet flasa-
-Sta ce meni pet flasa sutra, meni treba jedna, ali sad
–glasio je Nalin odgovor uz Zulinu podrsku.
odlomak iz knjige Banjalucki ribari



Komentar Br.134
Poslao : Nerko,za Mersu
Datum : 14.03.2008.
E pa to nije normalno,kako ti pises,to je zapravo
fenomenalno,a stvarno se cudim odakle ti takav kompjuter u
glavi.Svaka cast,nije prvi put da bez daha i treptaja oka
citam tvoje napise...
Priznam da si bio jedan od naj,naj u svakom pogledu,a nikada
nisam cuo da si rekao da necije musice ne valjaju ili pesevi
i cofovi,a ja sam uvijek imao tvoje musice na otvoru i bilo
je ok.Ali kako pises,bas ono iz duse, to je sreca,za sve nas
koji smo bili dio tvoga zivota,tvoje svakodnevnice,tvojih
ribarskih izleta i kafanskih zgoda,jer mnogi od nas nisu u
stanju na takav lijep nacin opisati dogadjaje,jer smo ih
zaboravili,a neznamo ih ni posloziti i opisati,kao ti.
Nastavi samo tako, a ja ako nije prerano narucujem odmah
dvije knjige.(Zapisi me u tekicu)
A biti ce jos saljivih zgoda,kada ostala raja napise svoja
sjecanja.
Bistro i pozdrav svim ribarskim prijateljima.
Nerko,Svedska



Komentar Br.135
Poslao : merso
Datum : 14.03.2008.
Pozdravljam naseg dragog Cadu i zelim da se zahvalim za
iscrpnim informacijama sa otvorenja.Ti znas da je otvorenje
uvijek bilo, manje ribolova,onako usput, a vise
druzenja.Takodjer mi je drago da si spomenuo Duraka i Midhu
sto sam potpuno smeo sa uma, a toliko smo puta bili zajedno
na Plivi.Za Mirsu nisam bio siguran za prezime(iako sam ga
sretao nebrojeno puta) i ja sam ga poznavao po tome sto je
vjecito ribario sam, a vise sam ga poznavao po "Mico" nego
po pravom imenu.Pored toga ti znas da je bio i
"Mico"-Krejica pa se nekako sve pobrka ko je koji.Takodjer
mi se muti po glavi jos jedno ime Mirso koji je cini mi se
isao sa vama u ribarenje, znam da je ponekad igrao "Bele" sa
tobom i Kokom na Studencu i da je radio nesto sa autima.Pa
nadam se da ces nam se opet javiti sa nekom od dogodovstina
iz vaseg druzenja jer biti u drustvu, Koke, Duraka, Midhe i
Dzemila, a ne doziviti nesto lijepo-smijesno, je prosto ne
moguce.Meni je sva raja ostala u dragom sjecanju, a pogotovu
kad se u zimu krene na Sanu, u Sokolovo, a Demko kaze:
pravac u Sehovce po sudjuk, pa onda Sokolovo.



Komentar Br.136
Poslao : darkod
Datum : 16.03.2008.
Ne znam da li je iko spomenuo Midhata Micu Ovcinu zvanog
krejica.Ja mislim da je on bio daleko najbolji   musicar
zajedno sa Senadom Causevicem.Kad Mico napravi krejicu nema
fulanja bilo to Pliva Ribnik Sana Vrbas.Cuo sam da mu je i
sin pravi majstor musicarenja , negdje su u NJemackoj
pa ovom prilikom bi zamolio ako neko  ima  njegov broj
telefona ili 
e-mail da mi javi.Nismo se vidjeli ni culi vise od 15
godina
Dr. Darko Drca



Komentar Br.137
Poslao : Zlatko Sojtaric-Cado za Mersu
Datum : 17.03.2008.
Mirso Avdicevic, takodje povremeni clan nase ekipe.Radio u
"Autoprevozu"kao autolimar,a par godina prije rata radio kao
trgovacki putnik sa posteljinom,sad trenutno zivi u
Americi,bavi se transportom ima svoje kamione i
pri.firmu.Zadnje tri godine dolazi u B.Luku na odmor.Pozdrav
Cado.



Komentar Br.138
Poslao : merso
Datum : 20.03.2008.
Vec se dugo vremena pitam sta je sa SID-om koji je zapoceo
ovu temu, ulijenio se i ne javlja se vise.Mislim da se radi
jednom od sinova mog dragog prijatelja Nike Andrijevica,
samo ne znam da li je Spomenko ili Sasica, a bilo bi mi
drago da konacno saznam sta je sa Nikom i Vinkom, gdje su i
kako su.Cuo sam konradiktorne vijesti o Niki pa bih volio da
cujem pravu istinu.Takodjer bih bio zahvlan da mi posalju
broj telefona od njihove sestre Spomenke koja je bila velika
prijateljica moje supruge Ljilje jos iz dana "Ciganluka" i
njihovog curanjstva.Koliko znam ona je bila u Beogradu i to
je sve.Unapred zahvalan.
Merso



Komentar Br.139
Poslao : @zra zazana@jubii.dk
Datum : 21.03.2008.
Pozdravljam ucesnike ove teme i banjalucke ribare.
Ja ne ribarim,al pripremam ribu.
Mene interesuje kako se soli riba da bi mogla stajati duze,
da li se tok drzi u frizieru ili u tegli,kako se marinira
riba,i koliko moze da stoji.
Naime,ja ovo mogu da nadjem i na receptima,al mene
interesuje
recept nas baljalucki,kako ste vi to pripremali.
Ovdje u Danskoj,ribari se dosta,tako da meni kolegice kad im
muzevi
ulove ribu donesu mi veliku kolicinu odjednom.
Ja se napatim da to ocistim,ispecem  nesto malo,a ribu ne
stavjam u zamrzivac,jer je volim samo svjezu,ili
mariniranu.
Rijetko da uhvatim koga da mu dam svjezu ribu ociscenu,koja
meni ne teba,pa dosta bacim,pa mi je zao.
Nadam e da ce neko napisati recept i za riblju corbu.
Ja raspolazem sa laksom,listom,srdelom.
Ovdje je vise morska riba,ali uhvati se i rijecna,ali
rijetko.
Srdacni pozdravi ribarima.



Komentar Br.140
Poslao : Nerko
Datum : 02.04.2008.
Za ribarsku bracu,evo jedna fina stranica na internetu:
www.hiline.se 
Vidjet ce te i Ribnik,Sanicu,Unu,Unac i mnogo vise.
BISTRO !!!



Komentar Br.141
Poslao : Nerko nerming@member.se
Datum : 04.04.2008.
Za USPOMENU na naseg divnog prijatelja i ljudinu Faruka
Burazerovica.
Eto otisao je jos jedan prijatelj,a bas ga Merso opisa u
"Tuzna vjest" od juce,lijepo da ljepse ne moze biti.Kao i
drugi vodao sam ga po cijeloj familiji i kod prijatelja i
svima je pomagao oko tv-aparata.
A ovo je istinita ribarska :
Jedan dan na G.Ribniku prije 20-tak godina ,ribarili
Nale-Celo,Juso i ja.Pred samu noc,malo nize od bazena krene
riba,ludilo.Spustim se niz vodu i pozovem prijatelje.Sve
komadi po cca pola kile.Probila se mreza i isplivao cieli
bazen u Ribnik.Kada smo se vratili kuci,dobrica Nale,nazove
Faruka i kaze mu,iako smo se dogovorili da cuvamo
tajnu.Sutradan,Faruk porani i na Ribniku  napravi lom,
uhvatio je preko 80 pastrmki,koje je naravn pustio nazad,a
samo 3 kom. ponio kuci.(Navodno,sto bi rekao Ibro).Tri dana
je hodao zamotane ruke,bol- bolestan od napornog ribolova,a
pokidalo mu je vise od 20-tak musica.Poslije se smijao i
zezao nas,a bogami popili smo i dosta pica na njegov
racun.(ma,kako smo ga naruzili...)
Divna je to bila raja,a samo jedan dio nase druzine se vidi
na predzadnjoj slici albuma br 61.tamo je i Faruk.
Neka mu je Rahmet i Vjecna slava,nasem PRIJATELJU...
Nerko



Komentar Br.142
Poslao : REFIKA bibi_hk@hotmail.fr
Datum : 07.04.2008.
ISKRENO SAUCESCE FAMILIJI OD REFIKA HADIJE



Komentar Br.143
Poslao : Dani
Datum : 12.04.2008.
za mersu...
Vinka i Niko su u Svedskoj, kao i Spomenko I Sasa......



Komentar Br.144
Poslao : merso
Datum : 19.04.2008.
Za Danija,
Hvala ti.Stupio sam u kontakt sa Vinkom.Niko je hvala Bogu
ziv iako sam cuo kontradiktorne vijesti.Za Tebe Dani, ostale
ribare i svu raju sa Kajaka saljem puno pozdrava i molim Vas
da odete na YouTube i ukucate - Lihnida Kajce veslase- i
prepustite se muzici nek vas nosi kao sto je i nas
razvedravala kad smo isli u ribu.Bilo je davno ali se nije
zaboravilo.Jedva sam nasao ovu lijepu pjesmu koja nam je
sluzila kao ribarska "himna" a pjevao je nas jaran Besim
Tufekdzic.Poslusajte i uzivajte necete se pokajati pa bih
volio cujem i od vas je li se i vama svidjela kao sto se
nama svidjala.Ili su bila samo druga su vremena pa ko
mislim....
Vas Merso



Komentar Br.145
Poslao : Šeila Šanlak sheilakugic@gmail.com
Datum : 21.04.2008.
Tema je fantastična! Moj rahmetli dido Hasan Šanlak toliko
je volio Vrbas i ribu! Živio je za to. Sjećam se i Vajrača (
pogotovo Dzane )i Galešića.

Pozdrav svima.

Ako Bog da, to lijepo vrijeme vratice se, još ljepše.



Komentar Br.146
Poslao : Nerko, Mersi
Datum : 22.04.2008.
Pjesma " Lihnida kajce veslase" je prekrasna,a dobro si je
se sjetio.
Slusajuci ovu pjesmu i citajuci na temi "Raja sa
Studenca",tvoje i Nostalgijine posljednje napise,preplavi me
nekako tuga i zal...
Da,da,zal za mladoscu,za proslim vremenima,za dobrim
drugovima,za ljudima koji nas napustaju...,za razbacanim
prijateljima.
Zal i tuga,a istovremeno neki ponos i skrivena radost,jer se
imamo cega sjecati,o cemu pisati i jer nas je bilo
dosta,koji smo se druzili,zajedno ribarili,mezili i cugali,a
bogami i pjevali,pratili nase profi pjevace, kao Besima na
pr...
Besim je prica za sebe,odlican automehanicar,dobar
pjevac,dobar glumac,a ribar bez mane.
Najveca riba u njegovom zivotu je njegova prelijepa
supruga,a bio sam svjedok,kako ju je pecao,dok su se
zabavljali.
Stanovala ona u Boriku,na drugom katu,a mati joj branila da
se zabavlja sa "Pjevacem"...,a nije dala ni da se na telefon
javlja,hahaha...
Tako ti moj Besim uzme kolut silka,manju udicu i na ravni
krov iznad njenog prozora,pa joj spusta pisma,a ona
odgovara...Zakazuju randes poslije njene skole...
Naisao ja jedan dan do njenih,kada na vratima njena majka sa
oklagijom,pa ce na krov. Sta je bilo,upitah ja,a ona ce ko
iz topa:"ma dosao onaj lopov,pjevac,pa spusta pisma sa
krova,ma samo da ga se docepam"...
Da,da tako se moj drugar zabavljao i pecao, na
pisma,hahaha...



Komentar Br.147
Poslao : ZA 146
Datum : 26.04.2008.
 ON SE UPECA NA PISMA PREKO KROVA A TI BOGAMI DIREKTNO NA
VRATA A PRIHVATALI TE OBERUCKE I MAJKA I BABO A I ONA
STARIJA SESTRA.AL NEBI SUDJENO.DJABE I ZAPISI.



Komentar Br.148
Poslao : Za 147
Datum : 27.04.2008.
Ni si me razumila osobo,kada si napisala ovaj komentar 147.
Nas prijatelj,pjevac je upecao svoj najveci i najljepsi ulov
u svome zivotu,sa ravnog krova ili terase njihove
zgrade,pismima na udici...
A i oni koji su osvojili srca njenih sestara se mogu nazvati
sretnima,jer su te prekrasne osobe iz jedne zaista fine
obitelji.
Ja sam im bio samo prijatelj i ponosan sam na to
prijateljstvo i rado se sjecam dana druzenja sa njima i
lijepih trenutaka provedenih zajedno.



Komentar Br.149
Poslao : Nerko
Datum : 27.04.2008.
 Prvog maja,premijera, otvor lova na pastrmku,na kristalno
bistrom jezeru nedaleko moga grada. Lovi se iskljucivo na
mahac i musicu.Ima dosta ribe koja je prezimila u tome
jezeru,a ima i novo ubacene prije desetak dana.Uglavnom je
jezerska pastrmka, regnboge ili kaliforniska(kalifa),a bude
i nesto potocare.
Dozvoljeno je uhvatiti dvije,a ko med su slatke, poslije
zime.
Nema nase raje pa cu sam oko 0600 na premijeru.Bude dosta
Sveda,clanova naseg udruzenja,pa se i rostilja i pregledaju
musice i popije malko.
Sjedim i pravim nove musice,a zena ruzi:"pa sta ce ti
vise,kada imas hiljade musica?" Nemogu joj objasnjavati da
je obicaj imati nove musice za godisnju premijeru, ma uvijek
je bio,a godinama se to pitanje postavlja,hahaha.Od hiljadu
musica koje imam po raznim kutijama,samo desetak,dvadeset se
koristi kroz cijelu sezonu,od proljeca do jeseni,ali eto, to
je tako,haputak covjek,da sto vise nosi...,a i da se pokaze,
kave sve zna napraviti.
Oko 11 oo sati dolaze prijatelji i familija,pa cemo
Prvomajsku rostiljadu do noci...
Pozdrav svima iz srednje Svedske.
Nerko



Komentar Br.150
Poslao : RIBAREVA KCI
Datum : 11.05.2008.
VIDI SE DA JE SEZONA KRENULA.NIGDJE RIBARA.evo i ja pravim
musice i kedera pa krecem.



Komentar Br.151
Poslao : Ante
Datum : 05.06.2008.
Da li još uvijek netko u Banjaluci pravi ono čuveno
banjalučko kolo za ribolov i ima li i gdje za kupiti. Trebat
će mi jedno.



Komentar Br.152
Poslao : darcod za gosp. Antu
Datum : 09.06.2008.
Kod Safikadinog groba imate ribarsku prodavnicu u kojoj
mozete kupiti
kolo od fiberglasa cijena je bila prosle godine  oko 50 onih
njihovih 
maraka
pozdrav darcod



Komentar Br.153
Poslao : merso
Datum : 28.07.2008.
Bistro ribari!

ZELIS LI BITI SRETAN JEDAN DAN-NAPI SE,
ZELIS LI BITI SRETAN SEDAM DANA-OZENI SE,
ZELIS LI BITI SRETAN CIJELI ZIVOT-FATAJ RIBE.

PUT DO PRIJATELJEVE KUCE NIKAD NIJE DALEK!

Tako se i ja sa suprugom zaputih do nasih prijatelja u Banja
Luku.Sa Madom Mosinovicem,Mirkom Grubisicem,Vladom
Havralenko, Mikom Kuruzovicem sam obisao sve rijeke po
kojima smo nekad lovili.Bili smo na Ugru, Vrbasu, Sani,
Sanici, Ribniku, Plivi i Uni gdje smo prijateljski docekani
od nasih zajednickih prijatelja;Rikija,Marjana i Gorija
proveli nezaboravan dan uz ribarenje, kupanje i
naravno-cuganje.Bilo je dosta ribe, cuge a ponajvise
obnavljanja uspomena iz prosla vremena kad smo nedeljama
kampovali na obalama Une.Za sada toliko pa  cu se opet
javiti.Spremam album slika koji cu uz Sehinu pomoc objaviti
na Kajaku.
Merso  



Komentar Br.154
Poslao : admir adan-belgija
Datum : 01.08.2008.
dali iko poznaje ribare seada selimovic i sinisu-sina iz
borika



Komentar Br.155
Poslao : Ribolovci aida m.
Datum : 09.08.2008.
   Nije bilo lako,, prevaliti preko jezika``i reci da je
neko od nekog bio bolji ribolovac.
Niko nije poricao da su Smajo Seranic i njegovi sinovi
Dzevad-Zico i Sadik-Did,bili najbolji u lovu mladica.
Dzevad -Zico je ulovio mladicu tesku od 35 kilograma,sto
nije poslo za rukom ni jednom seherskom ribolovcu.
Dobri ribolovci su bili i :
-Nazim Bajagilovic,
-Muhamed i Cazim Seranic,
-Ibrahim Kovac,
-Arif i Asim Trokic,
-Smail-Smajo Sikiric,
-Edhem Skorup,
-Sakib Imamovic,
-Ahmet(Ahmo) Sikiric,
-Smail Sikiric-Pilot,
-Edhem Skorup,
-Fadil Gunic,
-Buca Imamovic,
-Meho Samardzic,
-Kerim Mostarac,
-Adem Begovic-Gajo,
-Fadil Goco,
-Ahmet Nurkic,
-Edhem Skorup,
-Nazim i Gajga Imamovic,
-Halid Gunic,
-Muhamed Sikiric,
-Rifet Isakovic-Italija,
-Muharem Trokic-Harko
-Emir Habibovic
-Ismet Ganibegovic



Komentar Br.156
Poslao : Nisveta
Datum : 31.08.2008.
Hvala ti Aida sto se sjeti moje familije a posebno mog
rahmetli oca Djevada.Da usput kazem kad je uhvatio tu ribu
mi stanovali u Seheru.On okacio ribu na direk pored cesme u
avliji.Nas tri sestre smo bile malene i gledamo kroz
prozor.Pravo se prepale.Ja mislila morski pas.Hhehe.Bistro
svim ribolovcima iz lijepe nase Banja Luke.



Komentar Br.157
Poslao : ribari
Datum : 09.09.2008.
gdje ste.


Komentar Br.158
Poslao : merso
Datum : 13.09.2008.
Bistro, ribarima i pozdrav raji sa Kajaka!
Nakon 3 godine otsustvovanja ukazala se prilika da ponovo
obidjemo rodbinu i prijatelje te smo ja i Ljilja, otisli
"dole" preko bare. Bilo je lijepo, samo brate dragi,
nesnosna vrucina, ona nasa starinska, banjalucka zega,
upekla tako jako da se nije moglo disati. Cijeli mjesec dana
koliko smo bili u Banja Luci. Pored lijepih uranaka na
jutarnju kafu u Vegas ili Mone, sa Vladom, Madom,Nikolom, i
drugom rajom koja se tu sastajala dok je jos svjeze jutro.
Od 10h pa do u noc, se nije moglo ni hodati, a kamo li nesto
raditi. Medjutim to nas nije omelo da ne odemo u ribolov.
Zapucamo ja, Mado i Miko na Sanu, da obidjemo nasa omiljena
lovista oko Kasapskog mosta i Vujica gaza.
Dosli smo na vodu oko 8h ujutro i nakon izvjesnog
vremena,Mado uhvati jednu pastrmku;
-Sta cu sa njom?- upita on, a ja i Miko, kao da smo se
dogovorili povicemo;
-Pogledaj ima li oba oka?!- nasto se on nasmijao i pregledao
ribu. Ipak smo ga nagovorili da je pusti jer smo sumnjali da
ce se uhvatiti jos neka riba. Sana je bistra, hladna,
malena. 
U meni, naviru sjecanja iz proslosti, moje drustvo, raja i
livada sada dobrano zarasla u sikaru i visoku travu. Tesko
je da se zaboravi,a i tesko je da se riba prevari na ovako
bistroj vodi. Medjutim, nakon pola sata Miko uhvati svoju
pastrmku.
-Kad smo pustili onu, pustit cemo i ovu!- konstatova Miko i
pusti je nazad u Sanu. Lovili su jos neki sat vremena, dok
sam ja snimao sa kamerom, hodajuci po nasim, sada tesko
prohodnim stazama, kad Mado opet zakaci i izvice trecu
praju.
-Koji smo mi tukci!!-, sad vec razocaran, rece Mado, pa
nastavi,
-Mogli smo imati lijepu mezu da smo ostavili one dvi sto smo
pustili, pa onda poljubi  uhvacenu pastrmku i pusti je
natrag u vodu.
Poslije terena oko Kasapskog mosta, spustamo se prema Vujica
gazu gdje ja zakacim i izvucem 4-tu pastrmku, pa Miko uhvati
jednog lipena i Mado jos jednu pastrmku. Sad smo vec ljuti
na same sebe, pa  nismo ni rijeci progovarali nego opet
lijepo pustali uhvacene ribe. Spustili smo se jos nize ispod
gaza, gdje sam ja zakacio jednog lipena, a Miko pastrmku.
Pustili smo i njih, sve misleci necemo uhvatiti vise ni
jedne.Bez ijedne ostavljene ribe, krecemo nazad.

Vratili smo se u Banja Luku sa uhvacenom pricom za Kajak.
Ostajte mi u zdravlju i pogledajte album slika koje sam ja
slikao a Seha objavio.
Merso



Komentar Br.159
Poslao : Za Mersu
Datum : 18.09.2008.
Od kad su banjalucki ribari posli gledati Diskaveri i
emisije o ribalovu i oni podjose pustati ribice nazad kao da
su zlatne sto ispunjavaju tri zelje Hehe! Pozdrav ti od
Nisvete.Album je super.



Komentar Br.160
Poslao : Za Mersu
Datum : 22.09.2008.
Hvala na divnim slikama.


Komentar Br.161
Poslao : merso za nisvetu
Datum : 29.09.2008.
Nisveta,
Molim ta da pokusas da mi se javis, opet, ali na moju novu
e-mail adresu.Mozda ce ova raditi.Moja nova adresa je:
mersad@rogers.com
Usputno zelim svim ribarima, kajaku i kajakasima, svim
banjalucanima i ostalom svijetu, Sretan Bajram!

BAJRAM MU BAREK OLSUN!!!

Zahvalan
Merso



Komentar Br.162
Poslao : lipen
Datum : 08.10.2008.
Autor:rasho 23 September. 2008. godine
Podjelom medalja i priznanja 21.09.2008 godine  u  Ribniku
završeno ovogodišnje  takmičenje u okviru Premijer fly
fishing lige Bosne i Hercegovine. Šampion je DŽAFERBEGOVIC
EDIB - član SRD Novi Grad. Plasman ostalih takmičara je: 
KONAČAN PLASMAN U PREMIJER MUŠIČARSKOJ LIGI BiH ZA 2008.
GODINU

PL | PREZIME I IME TAKMIČARA | SRD | PLAS DO 9 KOLA | 9 KOLO
| 10 KOLO | KONAČNO    

1.      Džaferbegovic Edib      Novi Grad         30        
33    35        35
2.      Balaban Milenko               Prijedor              
43          47         49                   49
3.      Kerkez Mile                       Livno             
     34          36         49                   49
4.      Opančar Renato             Prijedor               37
         43         50                   50
5.      Dević Jovan                 Gradiška             38 
        45         52                   52
6.      Đukic Aleksandar         Šipovo                41   
      50         53                   53
7.      Matavulj Drasko               Banja Luka         53 
        54         55                   55
8.      Čamber Slavko                 Kostajnica          49
         54         58                   58
9.      Kalušić Samir                   Travnik             
 47         54          60                   60
10.    Berić Nebojša                   Čelinac              
53         59       60                   60
11.    Prpić Željko                         Šipovo          
     48         51         61                   61
12.    Vukovic Goran                   Banja Luka        64 
       69           73                  73
13.    Kekić Zlatko                         V. Kladuša      
 53         64           75                  75
14.    Smiljanić Predrag                Banja Luka     70   
     72           77                   77
15.    Beganović Samir                Bos. Krupa   62       
 74         79                   79
16.    Jovanić Sinisa                       Novi Grad       
   66         70         83                  83
17.    Marković Željko                     Banja Luka      
74         82         87                   87
18.    Medić Sead                            Novi Grad      
    70         80         88                  88
19.  Džigumović Dževad             Bos. Krupa       80      
 88   91                  91
20.  Jović Nedeljko                     Šipovo              
 78         86           95 95
21.  Pehadžić Sabahudin           Ključ                 85  
     86           99                   99
22.  Mirković Goran                     Banja Luka       77 
      88           101                 101
23.  Babić Dražen                         Novi Grad        
86        94           107                107
24. Hodžic Ahmet                       Bos. Krupa       84  
     97           110                  110
25. Kotlica Sanjin                       Travnik            
90        103         116                  116
26. Harbaš Hikmet                          Bos. Krupa       
 94        107          120                  120

Takmicenje je odrzano u povadu dana opstine Ribnik, na
rijeci SANI kojom gazduje SRD Ribnik.Organizator je odlicno
organizovao takmicenje. Staza je bila propisno obiljezena, a
na mjestu zrijebanja postavljene drzavna; zastava Republike
Srpske i zastava SRD Ribnik. Na ovoj stazi ce se 2010
odrzati i 16. Evropsko prvenstvo u Fly Fishingu ciji je
domacin BiH.
Takmicenje je otvori o zamjenik Načelnika opstine Ribnik, a
podjela medalja i diploma, pehara i proglašenje rezultata
izvrsena je u restoranu AQUA u Ribniku.
Na proglašenju su pored predsjedika SRD Ribnik, bili prisuti
Načelnik opštine Ribnik i Predsjednik Skupštine, delegat 
SRS BiH i selektor reprezentacije BiH, koji su
najuspješnijima urucili priznanja:
Da ne bude sve lijepo potrudili su se takmicari Djukić
Aleksandar , Dević Jovan i VukoviĆ Goran-Placko, koji su
tvrdili da obračun za 5 mjesto nije tačan, sto se nakon
prvjere utvrdilo da imenovani nisu bili u pravu,što
svatko može provjeriti uvidom u startne liste I dnevnik
takmičenja.. Razloge ovakvom ponašanju znaju samo oni jer
ovo nije prvi slučaj  da se ponasaju nekorektno i mimo
odredaba Pravilnika, stvarajući nepotrebnu konfuziju u
trenutcima proglašavanja rezultata. 
Liga je završena, gotovo bez ikakvih primjedbi do 10. kola.
Najuspješnijim  iskrene čestitke i hvala na fer i korektnom
ponasanju, a posebne cestitke SAMPIONU BIH ZA 2008. godinu
Dzaferbegovic Edibu.
Selektor reprezentacije BiH Dr. Igor Gromilic proglasio je
reprezentaciju BiH za 2009.godinu , a koju čine 5
prvoplasiranih takmicara. 6 takmicara će on odabrati nakon
konzultacija za par dana.
Na takmicenju su sudili: Delegat 1.  KATALINA
MIROSLAV,Čelinac,2.  Vrhovni sudija: Milorad Ćurčić,Novi
Travik, 3.Sektor "A" Đukić Luka-Šipovo, sektor "B" Selimović
Denijal" Bihać i 5. Komesar-Sekretar Kucinski Marcel, Novi
Travnik.
Iz lige ispadaju takmicari od rednog broja 18 do rednog
broja 26. I to 19. Džigumović Dževag-Bos. Krupa, 20.Jović
Nedeljko-Šipovo, 21.- Pehadžić sabahudin- Ključ, 22.
Mirković Goran-Banja Luka , 23. Babić Dražen – Novi Grad,
24. Hodžić Ahmet- Bos. Krupa 25. Kotlica Sanjin- Travnik,
26. Harbaš Hikmet. Protiv 3 takmičara koji su napustili ligu
brz razloga I obavjesti rukovodstva lige biti će pokrenut
disciplinski postupak
kod Takmičarske komisije SRS BiH.
Diplomu za fer plej dobili su ovaj put izuzetno dva
takmičara i to Babić Dražen iz SRD Novi Grad za
fer i korektno ponašanje tokom svih 10 kola lige, te
Pehadžić Sabahudin, SRD Ključ, koji je iako
bolestan  nastavio takmičenje u ligi i svojim fer i
korektnim ponašanjem bio primjer drugim tamičarima na
stazi.
Na kraju ove uspješne godine, svim takmičarima mnogo
uspijeha na takmičenju u 2009 godini,a
domaćinima ovogodišnjih takmičenja SRD Ključ, Šipovo,
Konjic, Krušnica, Ribnik hvala na domaćinstvu ,fer
i korektnom odnosu prema takmičarima, sudijama i
organizaciji koju su proveli i na koju gotovo da nije bilo
promjedbi u 2008. godini.
Čestitke i reprezentativcima BiH na odnosu prema ligi i
primjeru ostalim takmičarima. Novopečenim 
reprezentativcima mnogo uspijeha na predstavljanju SRS BiH.
BISTRO !!!
                                                            
                                            KOMESAR LIGE
                                                            
                                          Marcel
Kucinski,int.sudija



Komentar Br.163
Poslao : Ekrem Grahovic grahovic_s@hotmail.com
Datum : 26.10.2008.
Merso puno pozdrava od Keme "Grahe"...



Komentar Br.164
Poslao : merso
Datum : 08.11.2008.
Sad je sve pod vodom

Na omanjem drvenom mostu preko Vrbasa, odmah ispod ušća Crne
rijeke, stajale su tri nepomične figure i posmatrale
prekrasni preljev ispod mosta, ne tako dubok, ali zato brz,
pun razbacanog kamena, krupnijeg i sitnijeg, dno je ponegdje
potamnilo od prognjile trave što umrtvljeno leluja. Bliže
obali, Vrbas je plići, pjeskovit i svijetliji, s desne
strane rijeka zadire u strmo nakošen kameni proplanak, uski
putić usječen kroz ogoljeli brijeg zamire negdje iza prvog
škrta šumarka i gubi se u njegovoj tmini. Prilično je rano,
samo što je svanulo i sve je mirno, nepomično, osim moćne
rijeke što ogromnom snagom teče i moćno dubi kanjone, širi
ih vjekovima, u stalnoj borbi stijenja i vode i ponosna,
odlazi prema svome smirenju u dalekoj Savi. Stajali su
nepomično nekoliko minuta, posmatrali vodu sa ruksacima na
leđima iz kojih, kao antene ,vire vrhovi štapova dok su
pored njih, naslonjeni na drevnu ogradu mosta, stajali vitki
mahači, zapaljene cigare su dogorjevale između njihovih
prsta. Istovremeno su bacili opuške cigara u rijeku, zategli
ruksake i uputili se preko mosta k drugoj strani. Spuštali
su se strmom ribarskom stazom, jedva vidljivom u sitnom
tucanik-kamenu. Da nije bilo utabanih tragova i blatom
zamazanih stopa, ne bi se ni prepoznalo da je uski prolaz
ribarska staza što se strmo, skoro okomito, spuštala, od
kraja mostića, prema desnoj obali rijeke.
 Naprijed je išao stasit, rumen, stariji, prosijed ribar,
čvrst i stamen, sa novom cigarom u ruci, leđa malo
pogrbljena, ali je korak hitar i siguran. Za njim su išla
dva mlađa ribara, njegovi sinovi, jedan stariji sa crnom
kosom uredno počesljanom na razdjeljak, mlađi plav, sa
zelenkastom kapom na glavi, dosta liči ocu koji neumorno
grabi desnom obalom prema  Plavim vrelima i dalje vrbaskom
kotlinom prema bočačkoj širini ispod samih Subunara. To je
povelik zalogaj za planirani ribolov, otac nije siguran da
će uspjeti obići cijeli teren od nekih 10-tak km. Ranije, on
im je obećao pokaziti poznate terene na kojima je on
godinama lovio dolazeći, ribarskim kamionom, ponekad
autobusom, ili drugim prevoznim sredstvom kojih, poslije
rata, nije bilo u izobilju. Nije zabacivao, prepustio je
sinovima da love, on je, jednostavno zanesen mislima o
proteklim godinama, prebirao po prošlosti i ovim terenima.
Kanjon Vrbasa kroz koji su se zaputili izgleda beskrajan i
nestvaran, krajevi mu se gube u bjeličastoj magli, vrhovi
nestajali u plavetnilu neba, dno potamnilo od vlažnog
stijenja i mokre mahovine, jedna mu strana uvijek
svijetlija, jarko obasjana suncem, dok je druga tamna i u
potpunoj sjenci. Obe strane, svojim sjenama i kontrastima,
liče na čarobnu arabesku. Ovo jutro je osvanulo mirno i tiho
kao da nešto iščekuje, usprkos jakom suncu, slaba i nježna
svježina planduje u zraku i gamiže niz strmine kanjona što
se izdižu iznad rijeke. Drveće, negdje gušće i više, negdje
rijetko i nisko, ćuti rasuto po stranama kanjona. Tamo dole,
bliže rijeci, u samom podnožju brda, zbog vlage, šuma je
gušća i tamnija, hladnoća prisutnija, dok su gore, vrhovi
klanca prošarani škrtim rasadima različite šikare, gloga,
ponekog bora i ćempresa. Vrhovi klanca su većinom goli i
sivi. Niz proplanke, rijetke sunčeve zrake, nečujno klize
prema rijeci. Tu i tamo, rascjepi u grebenu i šumi,
propuštaju zrake sunca koje dotiču obale i dolinu, osvijetle
i samu rijeku, dajući joj blistav, privlačan sjaj i izgled.
Milovano laganim povjetarcem, ovdje stalno prisutnim, lišće
nježno podrhtava i pleše u njegovu ritmu, brda ispred njih
se suzila u usku tačku klanca da bi se poslije uskog
procjepa ukazao veliki otvor sa širokom ledinom na desnoj
obali rijeke. Ledina je obrasla visokom, nikad košenom
travom, uokolo livade, rijetka stabla zohve leže
ukliještenim između visokih vrba, a visoka trava, prošarana
livadskim cvijećem, bijelim margaretama i žutim šebojem,
brojnim grmovima malina i divljih ruža, pružala je ambijent
mira, blaženstva i spokoja. Razvučena sunčana svjetlost se
lijeno plaza livadom milujući rijeku i okolnu šikaru, čudan
i težak olovni mir se prosuo uokolo, pa se ništa ne mrda
osim vode i poneke bube. 
Nastaviće se
Merso



Komentar Br.165
Poslao : Bodo
Datum : 08.11.2008.
Letimicno sam pregedao ovu temu te bih se zelio ukljuciti u
ribolovce iako nisam vrhunski ali sam se bavio time u dobra
vremena ali sada vise nemam ekipu sa kojom bih isao na vodu
a sam da odem u ribolov nemam zadovoljstva. Moje prvo kolo
je napravio pokojni Tomo Gagula i to i danas cuvam i ono je
i danas kod mene i on me je naucio kako loviti na plovak i
to prvo na savi a posle sam ja to usavrsio na Uni Vrbasu
Ukrini Bozcu i slicnim mjestima.Sa Buljanom sam isao na Unu
zajedno sa jednim sada vec starim ribarom Petrom Kozicem sa
kojim sam imao camac na Savi i sa kojim sam proveo mnogo
dana i noci u ribarenju na rijeci Savi. Danas je Tomo na
onom svijetu a Petar zbog
dijabetesa je vezan za dijalizu i maltene je slijep te ja
vise ne idem u ribolov jer meni ribolov bez drustva ne znaci
nista.Pozdravljam sve ribolovce ismatram da sav ribolov koji
smo mi naucili je vrhunski jer sam loveci na Drini dozivio
da mi se lokalni ribolovci smiju gledajuci kako bacam Tomino
kolo a posle kad oni nisu mogli da naspanuju silk na toliku
daljinu su bili pakosni odnosno nitko od njih nije mogao da
zabaci kolo koje su znali samo Banjalucani. Sve vas
pozdravljam



Komentar Br.166
Poslao : Daleko od Une biscani@sbcglobal.net
Datum : 14.11.2008.
Sa Buljanom sam isao na Unu!!!!!!!!

Molim te javi se na e-mail



Komentar Br.167
Poslao : merso
Datum : 16.11.2008.
Nastavak priče
Sad je sve pod vodom
On je na tren zastao nepomičan, očaran ljepotom prizora koji
se ukazao ispred njega, omađijan tišinom, skladnim šarenilom
izmješanih boja, željan da odmori i rastereti mozak i dušu.
Nije mu ovo prvi dolazak. Ali nije znao koliko će još puta
biti u prilici da posjeti ovo mjesto. Spremaju se da ga
potope. Branom. Stojeći ovdje na čistini riječne obale
pogledom je odlutao u daljine koje mu izgledaju ogromne,
nedokučive, Vrbas je ovdje brz i širok, miris vode i vlage
izbija iz njega i uspinje se uz modro i strmo stijenje što
oštro zadire u riječno korito i pravi vodi i ljudima
neprohodan zid. Donji dijelovi litice su čisti i vodom
isprani, sivkasto-bijele boje, a iznad linije sivila i
čistote, kao da ju je neko ravnalom povukao, nazire se kao
ćilim istkana mlada, tamno zelena mahovina. Iznad tog
neobičnog zelenenila prosuo se sloj naborane, truhle i
osušene mahovine. Odozgo sa brda, poneki skotrljan kamen,
stijena, zastali sustavljeni škrtim korjenjem oniskog
žbunja, prijeteći vise i čekaju povoljan vjetar, vodu,
bujicu da se otisnu i završe na dnu Vrbasa. Kad se ovdje
spuste jesenje kiše i korito rijeke zastru magle u njenim
predvečerjima, ovi kanjoni izgledaju pomalo zastrašujuce,
mistično, sve do jutra kad sunčev odsjaj u njihovim širinama
rastjera magluštinu i ponovo se ukaže ova ljepota pokrivena
dremljivom tišinom. Mir i spokoj, što ovdje postoji od
vremena njegova postanka, opaše kanjone kao blago sunce.
Uske skrivene livade na obalama se blistaju čiste, kao rosa
što ih prekrije, a umirujući zvuci bučnog protoka Vrbasa
sliju se kroz njih kao da dopiru iz nedokučivih daljina. 
Sve je staze kraj vode on prošao, većinom sam, ponekad u
društvu sa nekim od ribara što su loveći lipena, mladicu,
pastrmku, pridruživali mu se i zajedno sa njim se lomatali
strmim vrbaskim kanjonima od Crne rijeke prema bočačkim
stijenama. Danas je sa sinovima, ostali su zabavljeni sa
česljanjem terena oko Plavih vrela, a on žuri prema poznatom
mjestu gdje je uvijek nalazio poneku mladicu. Pusto mjesto
na kojemu se najbolje odmarao. Nije bilo puno ribara koji su
znali za ova skrivena mjesta, a i on je rijetko dolazio do
njih, zbog daljine, divljine, napora i neprohodnosti
kanjona, ali tu je uvijek vrijedilo doći jer se nije nikad
desilo da ne nađe mladicu, rijetku pastrmku ili mnoštvo
lipenova u lovu na mušicu. Sad, već u godinama, poželio je
da prenese tajnu tih mjesta na sinove koji su kao i on,
zavolili Vrbas i ribolov, a posebno mušičarenje, što mu je
pričinjavalo prijatno zadovoljstvo, pravilo ga sretnim.
Vjetar je iznenada pojačao i on se naježi od oštrine
njegova, pomalo zastrašujuceg fijuka, jedinog zvuka što se
mogao čuti u okolišu koji ga je okruživao. Stajao je neko
vrijeme nepomičan i iznanađen usamljenim fijukom koji para
kanjonom i remeti ovu tišinu, izgubljen u mislima o
ribolovu. Protok vode mu je ličio na vez, blažen i glatak,
smirio ga je kao čarolija dok je posmatrao blistavu
svjetlost i teške sjene drveća što su se odmarale na
uglačanom ogledalu preljeva koji se prosuo nizvodno od
"Plavih vrela". Posmatrao je igru sjenki i zvukova prirode
skriven, ukočen, ne remeteći ništa. Ponovo je izgledao
smiren, sabran, dok je pogledom pretraživao teren ispred
sebe. Napeto očekivanje je bilo stvarno i uzbudljivo. U
neprestanom kovrčanju i mreškanju vode izazvane vjetrom,
ugledao je nepomična tijela dvije mladice kako leže u tami
dna između dvije podugačke, žućkaste sedre. Osim lagahnog
podrhtavanja peraja, ravnomjernog otvaranja škrgi na
njihovim glavama, slično nemirnom drhtaju, lakom grču od
preobilja snage, ništa se drugo nije micalo, pa je čak i
Vrbas izgledao ukočen. Prastari nagoni lovca se probudiše.
Lagani drhtaj uzbuđenja prostruji tjelom, srce divlje
zakuca, odjekuje mu u ušima kao udaljena grmljavina i on
duboko udahnu pokušavajuci da povrati pređašnji mir koji se
nenadano izgubio sa prizorom koji se ukazao ispred njega.
Njihovo prisustvo je bio odgovor na mrtvilo preljeva. Ništa
se drugo nije micalo, nikakve se ribe nisu vidjele, skrivene
od prijeteće opasnosti. Okom ih je mjerio, mislima vagao.
Bile su oko metra dužine, jedna malo krupnija, druga za rep
kraća, i obje su mogle težiti oko 10-tak kila. Rijetko se
ima prilike vidjeti jedna tako krupna mladica, a kamoli
dvije. On zna da je ovaj dio Vrbasa uvijek bio bogat
mladicom, a posebno tereni od Pivalića luke, Plavih vrela pa
sve dalje niz vodno do Brenice i Krupskih polja.
Nastavit će se,
Merso 



Komentar Br.168
Poslao : Aida Masinovic juniorzma@gmail.com
Datum : 18.11.2008.
KO JE PITAO O SEMSI MASINOVICU???? I SINU HARISU. TO MI JE
DAJDZA, JESTE U AMERICI.

AIDA MASINOVIC IZ BANJALUKE



Komentar Br.169
Poslao : merso
Datum : 22.11.2008.
Nastavak priče,
Sad je sve pod vodom,

    Iznenada, tišinu je poremetio jak zvuk brujanja kamiona,
a bučno brundanje starog motora i šupljeg auspuha, se rasulo
jajačkom cestom prilikom njegova prolaska. I to je kratko
potrajalo i ponovo zavlada prijatan tajac.
    Mirno, da ih ne poplaši, spustio je "mahač" na orošenu
travu, skinuo ruksak te izvadio mladičarski štap što je kao
antena štrčao iz njega. Osjećao je da mladice nisu u lovu
ali je htio da iskuša sreću. Nikad se ne zna. Bilo bi mu
drago da dočeka sinove sa mladicom u travi. Opravdao bi ovaj
dolazak i svoje priče o ljepoti i bogatstvu ribom terena
ispod Crne rijeke. Vješto je namontirao  pripremljenog
kedera koji je, umotan u vlažnu krpu, ležao na dnu velikog
džepa njegova ruksaka. Prvi zabačaj nije donio dobar
rezultat, potcjenio je dubinu vode i keder je prošao daleko
iznad vidokruga mladica i potonuo dobra dva metra ispod
mjesta gdje su ležale. Smireno se pomjerio dva-tri koraka
više i stao skriven iznad sivkaste kamene gromade i ponovo
zabacio. Ovaj put je keder pao na željeno mjesto i tonuo
upravo onako kako je trebalo, približavajući se opasnoj
zoni, mladičinom vidokrugu. Očekujući napad na ponuđeni
mamac jedne od mladica, on se zgrčio, svi su se mišići
napeli kao strune na harfi dok je pratio pad kedera, čekao
na riblji napad i komandu njegovog mozga za brz i efikasan
odgovor. Sekunde su trajale kao godine čekanja. U momentu
kad se keder približio mjestu gdje su mladice ležale u njemu
se nešto prelomi, iznenada i neočekivano. Najednom, ničim
izazvano, osjetio je sažaljenje prema veličanstvenom paru i
on snažno trže štapom, keder se naglo podiže ka površini
vode. Taj nagli trzaj izmami pokret jedne od mladica, one
manje, i izgledalo je kao da će ga napasti, ali se riba brzo
okrenula i vratila na isto mjesto. Ležeci nekoliko minuta
pored sedre, obe ribe se pokrenuše, i otplivaše jedna pored
druge prema zelenom dubijanu iza sedre koji ih proguta
svojom tamom. On je odahnuo. Pomalo u čudu, pitao je sam
sebe šta mu se to dogodilo? 
    Čitav ribarski život lovi mladice, brojne ribe je
uhvatio, ni sam ne zna mladica broj, i šta se sad odjednom
desilo? Samilost, grižnja savjesti, sažaljenje? On, čuveni
ribar, mušičar, mladičar, majstor ribolova i pribora,
povukao se u najnapetijem momentu kad mladica napada mamac.
On ga povlači i krije od ribe, spriječava je da napadne
spremljenu zamku. Međutim, nije krio zadovoljstvo sa samim
sobom, osjetio je olakšanje gledajući ponosni par dok je
nestajao u modrini dubijana. Posebno mu je bilo drago što
sinovi nisu pored njega. Zna njihovu strast, želju da uhvate
mladicu, ali je bio radostan što nisu prisustvovali ovom
bliskom susretu i gledali ga kako uklanja mamac sprecavajući
mladicu da ga napadne i evetualno uzme. Da li da im kaže ili
ne? Najbolje je prećutati kao da se ništa nije desilo. Jedan
dio savjesti ga je grdio, drugi mu odobravao, dok je ćutke
gledao u mreškavu površinu Vrbasa, ćutao i na kraju, zbunjen
u ogorčenoj nedoumici, sjeo na kamenu gromadu iza koje se
bio sklonio. Nije znao šta da misli o samom sebi. Je li to
sebičnost ili puka slabost da laže sinove zbog trenutka
slabosti i sažaljenja koje je osjetio prema paru mladica?!
Malopređašnje raspoloženje i uživanje izazvano povratkom na
omiljene terene oko i ispod "Plavih vrela" iznenada je
nestalo, ostalo je čudno razmišljanje i grižnja savjesti,
žalost i zgusnute misli, kako reći istinu, a da ne
povrijedi, ni sebe, ni sinove. Mladi, ambiciozni, ponekad
nepromišljeni, željni uzbuđenja u ribolovu, sigurno bi našli
načina i vlastitom domišljatošću bi "dohakali" ribama, ako
ne obe, možda bi jednu zakačili i uhvatili. Poznaje ih on
dobro, pogotovu mlađi sin je bio uporan, domišljat i sigurno
bi ih lovio ne trepnuvši. Rođeni i odrasli pored Vrbasa
ribare od malih nogu, davao im je lekcije o ribama i
ribolovu, nasljedno su poprimili njegovu strast prema rijeci
i ribarenju. Nije ih krivio što su ambiciozni, ponekad
pretjeraju sa ulovom, ali kad zađu u godine postaće kao i
on, razmišljao je. Postaće pametniji, iskusniji, samim time
obazriviji i razmišljaće, ne samo o sebi, nego i o sportu
kojim se bave, ribljem fondu i njegovom unapređenju. Možda
će i oni doživiti ovakvo iskustvo. Možda. Tada nije znao
koliko je bio u pravu.
Nastavit će se
Merso



Komentar Br.170
Poslao : merso
Datum : 05.12.2008.
Nastavak
Sjedio je na kamenu, gledao u Vrbas kako protiče, bistar,
leden, smiren, s njegovim ujednačenim protokom otjecale su
njegove brige, misli i sjećanja, bio je radostan što sjedi
pored omiljene rijeke, sinovi su pored njega, skoro je i
zaboravio na njih, nasmiješio se i ustao počevši da
prikuplja drva za vatru. Bilo je vrijeme za kafu. Zaokupljen
sakupljanjem drva, loženjem vatre, čekao je njihov dolazak.
U momentu kad je voda počela da vrije, začuo je govor,
kršenje granja, odron sitnog kamenja i ugledao je sinove
kako se probijaju kroz obalsko rastinje. Mlađi sin je išao
prvi, za njim je dolazio stariji. Oni mu se pridružiše u
trenutku kad je zalijevao kafu i njen ugodan miris se rasu
ovim djelom kanjona.
-Babo,... baš na vrijeme. Ko da si znao da smo za kahvu!
Pitali smo se kad češ stati i pristaviti vodu...Podaleko je
ovo mjesto...slabo je prohodno i teško je hodati po ovim
vrletima.- nevezano je komentarisao mlađi sin skidajući
ruksak sa leđa.
-Kako vam se dopadaju tereni koje ste prošli?- zaćutao je na
tren, razmišljajući šta da kaže, pa nastavio.
- Ovo je jedno od mojih najdražih mjesta,.. ova livada i
ovaj preljev su mi ostali u dragoj uspomeni zbog prijatnog
odmora i dobrog ribarenja.- dodao je on skidajući zagoren
ibrik sa vatre. Izvadio je fildžane iz ruksaka, nasuo kafu i
sva trojica su sjeli na obalu okrenuti dragoj rijeci.
Zapališe cigarete.  I otac i sinovi su s jednakom ljubavlju
gledali u Vrbas, njihove različite misli mirno plutaju
njegovim tokom, kao da žele proniknuti u tajnu vode, pogled
im je lutao tražeći mjesto gdje mu je zgodnije, pogledi im
liče na oblak, što gonjen vjetrom, luta nebeskim svodom.
Blistave sjenke drveća podrhtavaju na ogledalu Vrbasa. Šute.
Otac srknu vreli napitak, spusti fildžan na travu ispred
sebe, okrenu se i reče.
-Ovde sam dolazio kad god mi se ukazala prilika, nekad sam,
ponekad sa Stevom (Mihajlović) ili Tofkom (Tetarić), a za
mjesto mi je kazo Zvonko(Alaupović). Ja volim ovaj cijeli
tok, pogotovu ovaj dio jer je sakriven i teško pristupačan,
ima ribe, a nejma ribara jer ga još nisu otkrili. Teren je
neizgledan kad je brana puštena ali sad, kad je zatvorena i
voda malehna, pogledajte i sami. Gore dubijan za mlad'cu,
sedre, kameno dno puno peševa, zekica, onaj donji dio
preljeva sa blagim padom vode, prije onih brzaka i okuke, je
plići i pun lipena. Lipen izajde na'nu tanjež, sve oni
starci, pa love i teško ti se odlučiti kojem lipenu nabaciti
muhe. A ovdje gore, uzvodno, đe počinje ovaj tišak, između
oni' sedara, uvijek se krije i najde mlad'ca s kraja jeseni
i početkom zime. Ja sam ufatio nekol'ko njih baš na tom
dijelu, a bio sam svjedok kad je Stevo zakačio poveliku
mlad'cu koja ga je odvukla dole niz 'naj pad,  u brzake, i
kako nismo bili u stanju ić' dalje, zbog one stijene i
duboke vode, mlad'ca je odmotala sav silk sa koleta i na
kraju ga prekin'la i o'šla niz vodu.-pričao im je između
povremenog povlačenja dima iz cigare i srkanja kafe. Sa
sjetom u očima, otac se vraćao u prošlost, na početke
ribolova, prepričavajući razne događaje, sinovi slušali,
vatra se polako gasila, gusti dim u krugovima kulja iz
zagušene vatre, jutarnji sati izmicu, Vrbas sporo i dalje
teče, u dnu tanježi, gdje započinju brzaci, valovi su
poveliki i bučni, zapjenjeni dio rijeke hita prema zavoju
nestajuci iza njega. Tiho su razgovarali, otac im je
uglavnom kazivao o dobrim terenima gdje, kako i kada naći i
loviti mladicu, kako naći i prevariti lipena, pastrmku koja
je rijeđa ali se poneka nađe. Posebno se falio sa Pivalića
lukom i njenim sedrama na koje bi se u ljeti, pred noć ili u
jesen, pred kišu, lipen privukao loveći mušicu.
Nastavit će se
Merso



Komentar Br.171
Poslao : biba
Datum : 06.12.2008.
nista mi ljepse nego kad uz kahvicu procitam nesto od
merse.onda dole do arifa i tobe i ibrahima.hvala vam
prijatelji.



Komentar Br.172
Poslao : memo
Datum : 12.12.2008.
godina...ko juce da je bilo.tekma borac-dinamo.poluvrijeme.
jedan moj haver se dogovara opet s jednim svojim
haverom(covjek inace stroga provala)koji se par redova
vise,normalno na stajanju, nalazi medju svojom rajom(na
tekmu se tad pretezno islo s jaranima iz
ulice,mahale,naselja)ko sutra ce u ribu(olov).
raja,znajuci da ce biti jebe,se utisa.
ovaj prvi se prodere i kaze onom drugom,gore:
-seeenooo!!!(ramic)ponesi starac sutra starog kruha(za
mecenje-tj.primamu raznoraznih ribljih vrsta)
raja,znajuci senu ko zajebanta,suti i ceka sta ce seno
odgovoriti.seno ko seno,jeba...iz topa:
-jaro,kakvog starog kruha?pa znas ti,bolan,da je nas sedmero
u kuci!!!
smijeh,aplauz...jedan je seno.



Komentar Br.173
Poslao : merso
Datum : 13.12.2008.
Jaranu!
Vidim Nostalgijo da si se probudio. Cekam da procjelasis, a
ko ne zna sta znaci "cjelas" neka objasne oni sto fataju
stiglice i cajzle.Imal zime tamo daleko kod tebe, grije li
te cuga? Kako prolazis sa Interom, Milanom i Katanijom,
imal' kakve nafake? Jel'te napustila druga,NOSTALGIJA?Bih
ljetos na STUDENCU, a tamo.......... o tom potom,
druze stari,
Pozdrav od
 Merse



Komentar Br.174
Poslao : memo
Datum : 13.12.2008.
novopeceni dido je platio hamalima da prefarbaju ono
sranje(nemaju oni farbe koliko mi imamo acetona)napisano na
studencu,ljetos iz dusmanluka.raja ne zna...ali...mi
vrbaslije znamo.nek pisu dusmani,al nek se i jebu.kontam
ja.valjda ce onaj paor(i sljedbenici) skontati da ce GRAD na
kraju pobjediti,makar u produzetcima(a hoce,garant)a i
festa...ljetos,ako BOG da...
joj pjesama(na nocnoj mori....prodjoh bosnom kroz
gradove...du(H)vni vjetre,bila mi je jedna...sejmeni...)
nego...ne mogu prezaliti sto sto nismo skupa otisli na
RIJEKE(bila je shema) ali to je do...ako BOG da
bice...opet.bile su sheme za
ribnik,plivu,unu,sanu,sanicu,gornji tok v....
...mislim da ovdje treba spomenuti i nedzu
juzbasica,skromnog covjeka ali izvrsnog mladicara(kusmo bi
mogtao nesto vise reci o njemu)covjek je bio mrak za mladicu
ali...skroman pa ga jebi.trebalo bi spomenuti i njegovog
oca,rahmetli rifeta juzbasica-italiju,vrhunskog
ribara(lipen,skobalj...)pa zeljka
lancha-plovak(mrak)leku,sojku(rahmetli)vrhunskog
musicara,peru pejinovica,djudju,muzevic zoku,darku...
e,odoh ja sad u besku...ljulja,jebla je nedjela(meko
dj)selam,pozdrav,laku noc(na svim jezicima nasih naroda i
...)
p.s.
sad se vamo(nocna mora)posli javljati staseu fol mezel
pjesma o titi...(ko,kako stalno pjesme o bosni a...)ali
ovi(ko nas 
memko,liber...i slicni drze sve pod kontrolom...vole bosnu)
kontam ja... ma nek je barca pobjedila...i hajd spavaj...
selam!
omer  ono skonto ozbiljno...kupio kartu...
p.s.2
da mi se leni nocas pojavi...(



Komentar Br.175
Poslao : merso
Datum : 17.12.2008.
Nastavak
-Gled'o sam prije nekol'ko godina...dole niže, ispod one
"Ribarske kuće"... viđali ste onaj orah, tamo đe sedre
započinju... eh tamo... tamo sam ganj'o lipena,.. ja... kad
mlad'ca izronu iz sred'ne kor'ta, pa okupi one
lipenove...njih strka i frka stoji...dvojica su utekli u
sami plićak, pod moje noge, pa se nisu mogli vratiti i ja
sam ih rukom pokupio...Nikad lakše nisam ufatio dva dobra
lipena...neg' tada. Bože mili, ja kol'ka je to mlad'četina
bila. Preko 25kila. Čuo sam posli da ju je neki seljak, što
je na obali prebaciv'o sjeno, ubio vilama, kad je, ganjajući
ribu, ope' ostala nasukana na sedrama.
-Kolika je najveća mladica ufačena na Vrbasu?- znatiželjan,
upita stariji sin.
-Nisam siguran! Znam da je Žico (Šeranić) fat'o krupne i
njegova mlad'ca što stoji preparirana u udruženju je bila
teška oko 32kile. Ja sam međutim, naš'o u Trapistima,
krepalu mlad'cu, zastalu na mlinskoj brani, mnogo veću nego
što je Žicina. Pošto se raspadala ja sam samo sačuvo njene
ralje koje su godinama visile na zidu kafane, a sad vise u
Ribarskom domu u Klašniku. Ta je riba bila teška, sigurno,
više od 45 kila. Mnoge goleme ribe su stradale zbodene
vilama, kad ih neko zatekne i podkupi jer se nasuču i uglave
na sedrama i tu ostanu. - završio je sa pripovjestima iz
protekla vremena na što ga je potsjetio ponovni dolazak na
ove terene. Ustao je i prohodao po livadi, napravio nekoliko
koraka kao da šeta, pa zastao na trenutak, zbunjen od
ponovne pomisli da im ne kaže. Vratio se i nastavio sa
prepričavanjem novih doživljaja iz prošlosti i onda,
vraćajući se u mislima na ovaj teren, ispričao im je njegov
današnji susret sa dvije mladice očekujući njihovu kritiku i
reakciju. Međutim, oni su, kao dobra djeca, sve slušali sa
značajnom pažnjom o čemu i šta im on kazuje, pamtili što je
govorio stvarajući u glavama vlastitu, naivnu sliku njegovih
priča, upijali i pamtili očevo dragocjeno iskustvo. Završili
su sa pijenjem kafe, mlađi sin je pokupio suđe i sišao do
vode da ga propere. Iznenada, sa druge strane, začulo se
bučno lomatanje i komešanje na površini vode, uz samo obalu.
Površina vode se zatalasa uzrokovana naglim pokretima krupne
ribe koja juri između kamenja tjerajući sitne ribe na
paničan bijeg. Mlađi se sin diže i povika.
-Eno je u lovu!... Ganja!...Mora da je to jedna od one dvi
što si ih jutros vidio! galamio je koliko mu grlo dozvoli.
Halabuka i strka je trajala nekoliko sekundi, poneka zekica,
sitan lipen ili mrena su panično iskakali iznad vode bježeći
na sve strane, pa se ponovo sve primirilo, kao da se ništa
nije dogodilo. Oba sina poskakaše i prihvatiše se štapova i
njhovi mamci poletješe u pravcu gdje je mladica izganjala.
Bacali su mamce uzvodno, nizvodno, bliže obali, na sredinu
limana, između sedara, na preljev, ali je sve bilo uzalud.
Iskra radosti koja je planula na njihovim licima drhtavo se
gasila svakim jalovim izvlačenjem mamaca. Srca, koja su malo
prije žestoko udarala, su se lagano stišavala. Kovrčava voda
se smirivala, njihov znatiželjni, bistri pogled je uzaludno
pretraživao po dnu Vrbasa u nadi da spaze mladice ili bar
jednu od njih.
	-Gotovo je!..džaba bacate,... ona je sad sigurno, neđe na
dnu limana i guta ufaćenu ribu!- doviknuo im je otac te su
oni, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, odustali od
daljeg bacanja. Nedugo iza toga, u trenutcima dogovora šta
im je dalje raditi, ugledali su da se obližnje, dotad
osušeno kamenje, postepeno kvasi i nestaje pod najezdom
nadiruće vode nadolazećeg Vrbasa. Za nepunih pola sata, do
tada lijepi preljev je nestao, pretvarajući se u tekuću
ploču ravne vode koja dotiće i otiče jednakom brzinom dole
niz kanjon. Pokupili su mladičarske štapove, spremili
"mahače" u rusake i krenuli na dugo, mukotrpno provlačenje
kroz šiblje, granje, olistali ogromni repuh i ostalo bilje
koje je nesmetano raslo na desnoj obali Vrbasa. Otac  je
krenuo jedva primjetnom stazicom koja se, ugažena ribarskim
čizmama, pružala i vijugala obalom, ispod teških litica
kanjona, prema novom mjestu, Subunarima i Volanu. Nadolazeći
Vrbas je još više otežavao prolazak. Oni nastavljaju hodanje
opustjelom obalom kao da nešto istražuju, kao da traže
nešto, davno izgubljeno.
Nastavit' će se.
Merso



Komentar Br.176
Poslao : Ibro
Datum : 19.12.2008.
Da uvelicam znacaj PIVALICA LUKE i njene neobjasnjivo
prekrasne ljepote ambijenta,tih sedamdesetih godina kada
sam svakodnevno saobracao vozati velike kamione sa
prikolicama na relaciji Jajce-Banja Luka.Komesa mi se
misao i dan danas u glavi da su na onoj zeleni kampovale
gologuze holandjanke u nekoliko satora,i suncale se.
Prekrasno idilicna slika,redovi,kolona vozila,nedaleko
iznad,cestom od njih,bukvalno konvoj za konvojem lagano
usporava tempo kretnje saobracaja,usporavanjem i fulanjem
da jeto sto vide zaista stvarnost.Gologuze,potpuno gole.
Trajalo je to nekoliko dana.Prosto receno,uzivali su u
ljepoti,bosanskoj,uz Vrbas i vodi fantasticno-famozne boje.
Koja je to za njih bila atraktivna turisticka destinacija.
Ipak sam ponosan ,sto sam zivio u tom vremenu.



Komentar Br.177
Poslao : memo
Datum : 20.12.2008.
joj,joj...meraja,gologuze holandjanke...mufovi a samo se
ikisalo.sramota!e nasijeh ljudi.jeblo ih jajce!kontam,sto se
tola ne provoza tuda?koda gledam...kome sta bele ragace?io
sono roberto... i gotovo.
sutradan bi pola grada fatalo ribu u pivalica luci...



Komentar Br.178
Poslao : merso
Datum : 20.12.2008.
Bravo Ibro,
Nisam se toga ni sjetio. Tačno je da se u vrijeme ljetnih
putovanja kanjonom Vrbasa često moglo sresti i vidjeti
mnoštvo lijepih strankinja i stranaca koji bi se, najčešće
goli, kupali i sunčali na obalama Vrbasa. Posebno su bile
napadnute obale gornjeg dijela Vrbasa koji je sad pod vodom.
Razlog je jednostavan. Ovaj dio Vrbasa je bio manje
posjećivan od domaćina i seljaka iz okoline pa se osim
ribolovaca, midhe, reše, šefketa,avde, muje, zdravka, mene,
made, keme, lutfe i mnogih drugih, rijetko ko se mogao naći
u vrletima vrbaskih kanjona.To je prosto bio magnet mladim
strankinjama koje se nisu libile dan nakon duge vožnje po
ljetnjim žegama, u Evinom kostimu, pokvase i ohlade svoje
guze u talasima Vrbasa. Nekad su bile skrivene i teško
primjetljive, ali nekad i jasno vidljive što je ponekad
izazivalo saobraćajne nesreće jer su ljudi više obraćali
pažnju na bjelasanje ženskih tijela u zeleni Vrbasa i
obalske trave nego na drum po kojem voze. Mi ribari smo
imali česte susrete treće vrste sa ovim mladim djevojkama
koje nisu pokazivale nimalo stida zbog njihovog kostima bez
lista.Zahvaljujem Ibragi na jedno lijepo sjećanje.Možda je
još neko imao ovakvih sretanja, šta misliš Ibraga?
Pozdravčić,
Merso



Komentar Br.179
Poslao : merso
Datum : 23.12.2008.
nastavak
Sve češće su nailazili na mjesta na kojima se nije moglo
proći obalom, pa su se pentrali uz oštre litice i strmo
nakošenu obalu, provlačili kroz gusto, isprepleteno šiblje
od tankih stabala koja su im ujedno pomagala da se održe na
nogama i ne skliznu niz strmu obalu u vrbaske dubijane. Na
nekim mjestima nije bilo vidljive staze, oni su je krčili,
dok je na drugim potezima bilo vrlo opasno i riskantno
prelaziti s jednog predjela na drugi, i da nije bilo drveća
za koje su se povremeno prihvatali, i koje im je pomagalo da
ostanu na nogama, u nekoliko navrata su se mogli sunovratiti
u duboku vodu Vrbasa. Samo ponekad, mogli su se normalno
kretati obalom, a i to kretanje je bilo više preskakanje
kojekakvih prepona i prepreka od kamenja, polomljenog
drveća, povaljanog stijenja, panjeva, zastalih kamionskih
guma i ko zna kakvih sve zapreka koji su zaustavljene,
ležale ukliještene između kamenja i korjenja različite
veličine i oblika.Usput bi se zaustavljali na nekom od
terena za koje bi im otac rekao da je dobar, pamtili su
orjentire po kojima bi, u budućnosti , prepoznali pokazani
teren. Nekad je to bila stijena čudnog oblika, nekad neko
stablo, a na jednom mjestu orijentir je bila kabina "Rabe"
koja je uklještena i slupana, ležala između stijenja i
drveća na lijevoj obali Vrbasa. 
Metri su nestajali svakim korakom, znoj se cjedio niz
njihova lica, odjeća mokra od vlage. Brzaci Vrbasa su
ustupali mjesto limanima, smirenim i sada dubokim preljevima
na mjestima gdje su se obale bližile jedna drugoj i
zatvarale prolaz rijeci. Voda se pripijala uz njih i obalsko
stijenje ližuci im rubove, stvarao se melodičan zvuk
pljuskanja talasa, udaljena piska neke usamljene ptice
razlije se čežnjivom tišinom, dugo odjekujući o zidove
kanjona. Poslije umirujuće tišine preljeva glasna huka
brzaka iz grla stiješnjenog klanca oglašava opasnost i
najavljuje da se rijeka zahuktava prikupljajući snagu i
zalet da savlada nove prepreke, ogromno stijenje, popadalo u
vrbasko korito u ko zna koje vrijeme prošlosti. Skriveno
hladom dubokih kanjona, kvašeno vječitom iskričavom
sumaglicom vodenih kaplji što se stvaraju udaranjem vode u
te kamene gromade, stijenje je obraslo modrinom zelene
mahovine koja, razastrta, leži po njima kao mekani debeli
ćilim. Tanka i kriva stabla rastu ugusto na padini, njihovo
korijenje, kvrgavo i vijugavo, isplelo se oko rasutog
kamena, grčevito ga steglo u potrazi za komadićem zemlje i
hranom iz nje. Poneko stablo izraslo i strši u visinu prema
uskim otvorima klanca kao da žele svojim vrhom da dotaknu
komad neba, da dosegnu komadić sunčevih zraka da ih ogriju,
barem za onaj djelić vremena, kad se sunce pomoli sa jednog
kraja kanjona. U tim momentima ako nema oblaka da im
zapriječi prolaz, sunčeve zrake obasjaju kanjon te on
zablista raskošnim svjetlom zelenila vode i lišća. Lišće i
voda poprime svjetliju nijansu, otvorenu i čistu zelenu
boju, stabla drveća se prosvjetle, pa na trenutak nestane
one dubinske tame, te u kanjonu izgleda kao da se razdanilo,
poslije dugog sumornog kišnog dana. Do tada, modra boja
mahovine na stijenju zablista na podnevnom suncu iskićena
bisernim blještavilom kaplji koje neumorno i bez prestanka
padaju po njoj. Vrbas refleksno dobije plavičastu nijansu
neba iznad kanjona, a u sunčanoj, kišnoj izmaglici
kaplji,oslikava se jedva vidljiva traka duge, kao neko
priviđenje, na obasjanom prostoru između litica Vrbaskog
kanjona.	
Limani i đerdapi se ukažu u punoj ljepoti, a obale zamirišu
svježinom jer se na trenutak izgubi tonjavi zadah memle
mokrog drveta i trulih panjeva. U kratkom trajanju svjetla i
topline, nestane i čudnovati miris vlage koji se stere iz,
mahovinom prekrivenih stijena, nestaje prastara tajnovitost,
gubi se praiskonski izgled, i ukazuje se kanjon, kao da
izranja iz prapočetka vremena, iz predhistorije. Nedirnut,
neokaljan, onakav kakvim ga je priroda stvarala voljom
vremena što protiće. I da nije bilo sve češće buke auta,
kamiona, autobusa koji su promicali cestom usječenom na
lijevoj obali kanjona, pomislili bi da lutaju u davno
prohujalom vremenu. Buka saobraćaja ih je vraćala sadašnjici
i stvarnosti.
Nakon više od dva sata pješačenja, probijanja i lomatanja
kroz neprohodne strmine divlje obale Vrbasa, najzad su našli
prekrasno mjesto skriveno između šutljivih vrhova klanca,
izbrazdanog vododerinama, čiji se tragovi jasno vide u
obrušavanju sitnog kamenja sa njegovih vrhova, u vrijeme
kiša ili topljenja snijega. Veličanstveno mjesto, rijetke
ljepote, puno debelog hlada u kojem se razigrao život
prirode. Da bi sve izgledalo ljepše pobrinulo se sunce sa
svojim zrakama što se sjajne, razastiru po lišću i travi pa
ih čini prozračnim i svijetlim. Čuju se zvuci dosadnih
skakavaca i upornog cvrčka u livadi, njihovo glasno
javljanje je prekidano neujednačenim zovom ptica iz šumovite
obale, a njihovi prijatni zvuci se mješaju sa daškom vjetra
i grgoljenjem Vrbasa.
Merso



Komentar Br.180
Poslao : darco dr. drca
Datum : 23.12.2008.
Evo da  i ja napisem nesto iz mog dugo godisnjeg ribarskog
zivota koji sam proveo zajedno sa uvijek dragim facama.
Mnogi od njih nisu vise zivi ali sjecanja na njih ne
umiru.Dakle bilo je to neke daleke 84 -85 bili smo na
kampovanju u Martin Brodu, skoro sva raja sa studenca Merso
Sejo kuka,Made,Fajko,Buca, Brka,Nale,Faruk ma hela ekipa
.Nekoliko dana pred put pripreme uveliko kod Zeca u kafani.
Ja sam dobio zadatak da napravim muhe po Mersinom naredjenju
.Receno izvrseno. Dosli smo  na unu podigli satore,
zajebancija do maximuma.Coco je odmah zahtijevao da mu
svezem 2 struka  muha za svaki slucaj.Prvo sam njemu sve
montirao .Njegov stap sam prislonio na vrbu pored vode.Gdje
sam ga ostavio  prvi dan tu sam ga i rasklopio zadnji dan.
Nije ga ni pipnuo.Zasto zato sto je bio ili pijan ili
mahmuran cijelo vrijeme.A mozak mi je popio kad ce muhe biti
gotove.Da zajebancija bude jos veca provali ga Sejo da  kad
mi svi odemo da lovimo on zagazi do koljena i fata peseve sa
viljuskom.Gorski hajduk zna sta radi podbacuje peseve navece
i ujutro rano vadi prave praje.Navece se sjedi oko vatre
rostilj cuga pjesma .Ja sjedio na nekom kamenu Sejo do
mene.Kad ce Sejo meni vrijeme je idemo.Ne kontajuci nista
krenem za njim u mrak.Stignem ga u mraku a on baterija u
ruci i 3-4 pive u kesi.Znam gdje je podbacio peseve kaze
Sejo sad cemo ga j..... Opet ne kontam nista mlad glup a
Sejo lupina stara samo se smjesi .Nadjemo prvi kanap ,
izvucemo skinemo pesa  i svezemo nektar pivu pa ponovo sve u
vodu.Kad sam skonto Sejin pasjaluk na ledja sam pao od
smjeha.Vratimo se nazad u kamp i nastavimo cugati.Ja
ispricam to Faruku crko od smjeha.Sve tisina niko nista 
nezna lafo a svi cekamo zoru da vidimo Cocinu facu.Nisam
spavao cijelu noc  bojeci se da ne propustim tu
zajebancuju.Ujuro kafa , konjak dorucak mnogi jos spavaju
.Coco hladan ko gemischt ravno u sikaru a Sejo  Faruk i ja
polako  za njim da nas ne provali.Cucimo u grmlju jedno
desetak metara od njega A Coco vadi li vadi sve sam sa sobom
prica uh ova je prava kilasica.Joj jebe kad je izvukao flasu
pive sve se okrece oko sebe pa gleda u flasu nista ne konta
pa onda izvadi noz i dzepa otvori pivu i nage kontajuci
valjda bolje ista nego nista.Tad zagrmi Faruk iz grmlja STA
RADIS TO skoci Coco ko oparen mi smo se valjali po travi a
on ko djete kad je uhvaceno na tresnji zbunjenog pogleda
progovori VIDI PIVA
To je bio haos poslije zajebancija u kampu.E to su bila
vremena kojih se tako rado sjecam
za sve moje drage ribare veliki pozdrav
darko dr.drca



Komentar Br.181
Poslao : enver kabiljagic kaba kaba@bredband.net
Datum : 24.12.2008.
Vec duze vremena citam predloge o najboljim banjaluckim
ribarima pa odlucih da dam svoj prijedlog.Prije rata sam
lovio samo na plovak a u zadnje vrijeme i na muhu,pa cu
predloziti samo one rbare koje znam a ne one za koje sam
cuo. Za najboljeg ribara na plovak predlazem KREKA STEVU
sina pokojnog KREKA VESE isto velikog ribara i HASANA CELU.A
od musicara koje ja poznajem i koji love na mahac{vaser
kuglu ne priznajem)su GORAN VUKOVIC i DRSKO MATAVULJ,stim
sto dajm prednost DRASKU posto lovi samo na suhu
muhu.Postoje i ribari koji love na sve nacine a od njih
KINGO i BIBIC ERNEST su najuspjesniji



Komentar Br.182
Poslao : enver kabiljagic kaba kaba@bredband.net
Datum : 24.12.2008.
Vec duze vremena citam predloge o najboljim banjaluckim
ribarima pa odlucih da dam svoj prijedlog.Prije rata sam
lovio samo na plovak a u zadnje vrijeme i na muhu,pa cu
predloziti samo one rbare koje znam a ne one za koje sam
cuo. Za najboljeg ribara na plovak predlazem KREKA STEVU
sina pokojnog KREKA VESE isto velikog ribara i HASANA CELU.A
od musicara koje ja poznajem i koji love na mahac{vaser
kuglu ne priznajem)su GORAN VUKOVIC i DRSKO MATAVULJ,stim
sto dajm prednost DRASKU posto lovi samo na suhu
muhu.Postoje i ribari koji love na sve nacine a od njih
KINGO i BIBIC ERNEST su najuspjesniji



Komentar Br.183
Poslao : merso
Datum : 01.01.2009.
Nastavak i kraj priče "SVE JE SAD POD VODOM"
Spustili  su se na omanju, usku livadu, ne više od 3m široku
ali podugačku i koja je razdvajala rijeku i litice. Umorni i
znojavi, odbacili su ruksake uz obliže grmlje, te sjeli da
se odmore. Poskidali su bluze i prsluke, riječna hladnoća ih
je osvježila i oni osjetiše prijatnost hladovine i oštar
miris Vrbasa.
-Ovdje je ona vel'ka krivina koju mi zovemo "Tevsija", a vi
mlađi je zovete, "Himberuša".  Kad Vrbas opane, tu se ukaže
gaz i može se, uz malo opreza, pregaz'ti. Ovo je vrlo dobar
lipenski teren, najde se i poneka pastrmka, pa i mlad'ce
ima. Rjeđe, al je ima. Ovde ćemo se zaustav'ti i odmor'ti.
Nešto ćemo prezalogaj'ti i sačekat da voda počne opadati.-
progovorio je otac pokazujući rukom na potez ispred njih.
Poslije obilnog ručka i uobičajene kafe, Vrbas je zaista
počeo opadati istom brzinom kao što je nadolazio. Sinovi su
namontirali peševe i počeli sa pretraživanjem terena
koristeći migraciju peševa iz nestajućeg plićaka. Kad peš,
iz plićaka, krene prema dubljoj vodi to obično izmami,
pastrmku ili mladicu, da se pokrenu u lov, podstaknute ovom
selidbom. Taktika se pokazala ispravnom jer su nakon
nekoliko zabačaja, i stariji i mlađi sin, imali po dvije
krupne pastrmke dok je otac, koji je otišao nizvodno prema
tanježi i preljevu, zakačio krupnu mladicu. Međutim, nije
imao sreće da je izvuče jer se mladica otkačila nakon
nekoliko minuta žestokog otpora.
Cijelo probijanje kroz kanjon je pokazalo očevo dobro znanje
i poznavanje Vrbasa i  njegovih terena. To je pokazao
davanjem savjeta prilikom prolaska kroz kanjone. Sve što je
iskusio i znao o ovim terenima, prenosio je na sinove; što
vezati, kada i koji mamac ponuditi ribama, koje se ribe
love, i kako prepoznati znakove kad je riba u lovu.
 Rano poslije podne, kad se vodostaj ustabilio, započelo je
sporadično javljnje lipena. U početku, izlovi su bili
rijetki, ali s vremenom su postali češći, jer se vidio sve
veći broj mušica kako kruže u blizini vode, dolijetajući sa
priobalnog gustiša. Upravo kad su sinovi pripremili
mušičarske štapove, namazali šnjure, privezali mušice i bili
spremni da započnu sa mahanjem, otac ih je opomenuo.
	-Prvo ćemo preć' na drugu stranu, pa ćemo onda lov'ti!!-
rekao je ozbiljnim glasom remeteći slatku tišinu vrbaskog
popodneva u dubokoj hladovini uskog kanjona. Osjetili su i
onaj dragi, karakterističan miris Vrbasa , oštar i prodoran,
kao miris zumbula. 
	-Poplaš' ćemo svu ribu dok budemo gazili.- umiješa se
mlađi, praveći se mudar i pomalo razočaran.
	-E, moj sine!..Ko prvo, nikad se zasigurno ne zna ka'će
Vrbas ope' naić. Ko drugo, kako misliš na drugu stranu kad
se smrkne, jer odavde, nejma povratka nazad po mraku i
mrklini noći. Kad  bi sad kren'li ne bi na vrijeme stigli.-
odgovorio mu je otac. Mirno je gledao u sina očekujući
njegovu reakciju. Poražen istinom on je blago potapšao oca
po ramenu.
	-Vidiš babo, ja na povratak nisam ni račun'o.- odgovorio mu
je sin postiđen postavljenim pitanjem, istvremeno obradovan
očevim savjetom rezonovanjem i razmišljanjem.
Pregazili su (jedva) plitak ali oštri i brzi gaz, dubina
vode je bila do sari čizama, malo se vode i zalilo u njih,
sitno i klizavo kamenje se izmicalo ispod nogu, nekoliko su
puta gubili ravnotežu, ali čvrsto povezani rukama, sačuvali
su jedan drugog od sigurnog pada u prijeteći brzak što je
nestajao u grlu novog procjepa u dubini kanjona. 
Prešli su gaz i zaustavili se na omanjem kamenom platou,
ličio je na uzvišeno ostrvce puno bijelih, brzom vodom,
sapranih oblutaka od kamena. Od obale ih je dijelio mali
rukavac Vrbasa oko metra širok, brz i plitak. Oko njih se
rastegao poneki žbun visoke trave, rijetke i škrte, a
zakržljale i ogoljele grančice novoizraslog vrbovog pruća
virilo je razasuto po uzvišenjima bjeličastog kamenog
ostrva. Njihovim prelaskom na ovu stranu, lipen se rasplašio
i primirio što su i oni morali uraditi.Sjedili su jedno
vrijeme čekajući da se voda i gaz primire i stišaju od buke
njihova prelaska. Nedugo zatim lov lipena se povratio, opet
rijetko, stidljivo i sporadično da bi, kako se noć
primicala, postajao sve intenzivniji i žešći. Raspodjelili
su se obalom, desetak metara udaljeni jedan od drugoga,
šnjure su glasno zazviždale. Sinovi, prijatno iznenađeni
količinom lipena, zbunjeno su gledali po širokom špiglu,
premišljali se kojem lipenu da bace, nagađajući, koji je
među njima teži, veći i borbeniji.
	Uživali su u bogatom ribolovu, lipen je bez puno
razmišljanja uzimao ponuđene mušice. Uglavnom su to bili
lipenovi izmedju 35-40cm, zdravi, borbeni i pružili im
neopisivo zadovoljstvo koje samo ribolov sa mahačem i
plivajućim mušicama može da omogući.
 Lov na mušicu je vrlo jednostavan ali nevjerovatno efikasan
ribolov. Uz to daje mogućnost čovjeku da bude u prirodi,
kraj rijeke, da nesvjesno prođe kilometar-dva njenom obalom,
uživajući u njenim ljepotama. Potraga za lipenom, pastrmkom,
ili mladicom primora ribolovca da se kreće s jednog mjesta
na drugo prateći izlove ribe, i tako, uz prijatnu šetnju
vodom, uzbuđen i pun nadanja, korak za korakom, metar za
metrom, teren za terenom, on prelazi kilometre nesvjestan
pređenog puta.
 Obuzeti drhtavim uzbuđenjem, brojem ulovljenih riba,
pogleda prikovanog na glatku površinu preljeva, nisu znali
da li da govore ili da ćute, nisu primječivali da doskora
svijetli kanjon postade tamniji, dotad tamne sjenke na
površini rijeke su se istopile, nestale, kao da su potonule
u dubijane Vrbasa, dan je postepeno uzmicao ustupajući
mjesto sumraku i trenutcima kad se poslednja svjetlost dana
gasi. Dan se nečujno povlačio pred silama tame i noći.
Između brežuljaka okićenih šumom, razdjeljeni pitomim dolama
i blagim prevojima, plazala se noć  i uskoro će kanjon
utonuti u vječan san.
 Dolazak tame i vode pokriće usku, jedva primjetnu stazu što
vijuga obalom između tankog šiblja pa nestaje u omanjoj
usjekilini između dva proplanka, pa opet izbije na vidjelo
na prividnoj zaravni jednog od njih, pokaže se tanka i
svijetla, da bi za trenutak, opet nestala u gustoj šikari
omanjeg šumarka. Tom stazom se kreću i kretale su se
ribarske čizme banjalučkih ribara nesvjesno je utirući u
obale Vrbasa. Sad su pod vodom. 
	Bilo je ovo drago sjećanje na naš zajednički ribolov na
Vrbasu. Moj, i mog brata Muhameda Rajića, i naš posljednji
izlazak sa ocem Suljom na Vrbaske poteze od mosta kod Crne
rijeke, nizvodno, sve do čuvene "Himber" krivine iznad
Subunara. Možda ovaj događaj i nije tako važan ali daje
smisao i zaokruženje jedne epohe ribarenja na terenima koje
će mlađi naraštaji pamtiti kao jezero i ne razmišljajući o
tome kako je nekad bilo. Da su postojali i živjeli ljudi
koji su, nekad davno, hodili i lovili ribu po dnu današnjeg 
jezera. Oni će prihvatiti sadašnje stanje kao vječito, nešto
što oduvijek postoji, jer više nema onih koji bi mogli
ispričati poneku priču iz kanjona sa dna jezera. Nema više
ni kanjona da podstakne druge da zapišu njegove priče.
Nestale su i jedva prohodne uske ribarske staze, što su
Vrbas vjerno pratile njegovim obalama, kakve god su bile.
 Sad je sve potopljeno i mirno snuje na dnu jezera neometano
ribarskim koracima, smijehom, vikom i galamom onih što su
svojim radosnim povicima, vidno uzbuđeni, krčili uske
vijugave staze, koje sada leže ugušene i zadavljene u mrtvoj
tišini bočačkog jezera.
KRAJ
Sretna Nova 2009 godina svim dragim ljudima!!!!
Merso 



Komentar Br.184
Poslao : enver kabiljagic kaba kaba@bredband.net
Datum : 01.01.2008.
Ovim komentarom spomenuo bi ribare iz Banjaluke koji su kao
clanovi musicarske reprezentacije BiH prestavljali nasu
zemlju, rijeke,nase muhe sirom svijeta; SLAVKO CAMBER veliki
poznavalac ovog sporta,autor dvije knjige MLADICA i MUSICE I
VARALICE koje preporucujem narocito zadnju gje opisuje
istoriju musicarstva i sve muhe u BiH sa slikom i opisom.
MILE KERKEZ visestruki reprezentativac i jedan od najboljih
vezaca muha u svijetu, negove muhe su pobjedjivale na mnogim
takmicenjima sirom svijeta.Vec spomenuti GORAN VUKOVIC koji
je najzasluzniji za sirenje ribolovnog turizma i veliki
vezac muha.DRASKO MATAVULJ visestruki reprezentativac i
pravi musicar.HALALKIC SEJDO (sin ribocuvara)veliki
poznavalac sporta, samo njega neznam pripada li
Banjalucannima ili Prijedorcanima ali ja cu ga prisvojiti
kao naseg.Svim ribarima SRETNA NOVA GODINA...BISTRO



Komentar Br.185
Poslao : Ibro
Datum : 03.01.2009.
Opet se kacim za dogadjaje,KAD NIJE SVE BILO POD VODOM,
kako to fino kaze veliki banjalucki ribar MERSO RAJIC.
Na krivini zvanoj TEVSIJA ,jedan je kolega SLAVKO,sofer
tih godina, mercedesovom kabinom visio nad Vrbasom,jer
je dugacka prikolica slepera(trajlera),od silnog kocenja
puna tereta,zadrzala troosovinski veliki sleper(trajler)
da ne zglajza(padne) u valove Vrbasa.Fantasticna scena
za akcione filmove.Mislim da ce se mnogi ribari sjetiti
prilicnog broja kamiona koji su slijetali u vodu Vrbasa.
Tako i nekoliko kamiona firme u kojoj sam i ja radio,pa
nam je sef na zboru radnika,sav ljut i bijesan rekao;
Kako niko od vas sofera ne riknu,a toliki kamioni odletise
u Vrbas.Poslije se pravila frka oko toga,ali ga nismo
toliko ni zarezivali,posto je sef bio veliki zajebant.
Plus zagrizeni ribar.Pivalica luka je bila i raj za lovce.
Dolazilo se,odmaralo,uzivalo se,namjenski i nenamjenski.
Da je nama,i u nama,vise turisticke kulture i razvoja od
malih nogu,bosanskih,vjerovatno bi se mnoge blagodati 
prirodne i dan danas sacuvale.Sjetimo se i plavih vrela.
Merso to zna zaista dobro opisati,ako bude nadovezivanja.
PS.Raji ribarskoj pozdrav BISTRO.
   Ovom prilikom istakao bi naseg DRCU DR DARKA 
   i zahvalio se javno u moje ime,i u ime zahvalne
   svedjanke Rite,kojoj je Darko,savjetima pomogao.
   Pravi humanista,ljekar,nasa raja ,nema sta.
Ibro
   
   


Komentar Br.186
Poslao : darco dr. drca
Datum : 04.01.2009.
Hvala  dragi moj Ibro
 Sad se sjetih jednog dogadjaja, kad ti Ibraga spomenu
kamione i  nas Vrbas. Bilo je to negdje kraj 70
godina.Sjecam, se ko sad  polovina decembra hladno  usi
otpadaju a ja  mlad neiskusan, puna ribarska oprema na meni,
sjeo na buss pa u krupu na vrbasu,u lov na mladicu. Sisao na
stanici preko puta milicijske stanice pa preko njiva  na
usce krupice, tu je uvijek bilo mladunjaka. Prava hora za
mladicu pravi zivi pes na stapu/kriminal/ kojeg sam uhvatio 
ispod kuce dan ranije pun entuzijazma i nade da cuvar Mladjo
ne izroni iz grmlja. Prebaco malo oko usca krupice i kreno 
polako loveci  uzvodno prema mostu.  Loveci polako i
uzivajuci  u jutarnjem suncu koje je probijalo kroz  snjezne
oblake cvrkut ptica prekine ostra skripa kocnica kamiona
koji se survao prama Vrbasu nekih stotinjak metara od
mene.Lomljenje grana  metala i stakla se cula na daleko. Ziv
isprepadan potrcim  uzvodno i imam sta da vidim. Raba sleper
pun konjaka/zvekan/ se prevrnuo na stranu nekoliko metara od
vode pola livade pod konjakom/praznik za oci/.Sofer izasao
na put valda trazi  pomoc ko bi ga znao nije bio povrijedjen
a ja ko mlad i neiskusan i jos nekoliko domacih seljaka
krenusmo trpati konjak   oni  u ´neke cekere  a ja jadnice u
ruksak. Trinaest flasa i ruksak pun ali zinula g..... nema
mjesta vise. Utom dodje i milicija a ja bjez glavom bez
obzira nizvodu. Dodjoh do autobuske stanice  ruksak  u
rukama pretezak za ledja. Dodje i buss i ja  za grad.Dosao
kuci  gleda otac bljedo i vice materi evo ga marno je veliku
mladicu .Uzo ruksak od mene i vice  mashala prava je  kad
flase pocese zvoniti jedna od drugu.Gleda u mene i on i mati
nista ne kontaju.Kad sam im sve ispricao moje dogodovstine
kaze otac da palimo tristaca  pa nazad. Nismo otisli nazad
posto je murija vec bila na mjestu udesa. Kasnije sam pricao
sa domacim seljacima to se nosilo sa tackama sakom i kapom,
jeb....   ko mi je kriv kad nisam imao veci ruksak.
Jos dvaput sam dozivio Rabu sleper u Vrbasu. Jedan sleper sa
narandzama
i drugi sa ugljem. Vrbas crn ko morava od uglja. Pravo
komicno je bilo vidjeti Vrbas sa narandjama koje su plutale
i nestajale u  u brzacima hirovitog Vrbasa.
Za sada toliko od mene ako se sjetim jos koje dogodovstine 
a bilo ih je sigurno javicu se rado.
Pozdrav za sve banjalucke ribare  sirom svijeta


Darko dr. Drca



Komentar Br.187
Poslao : Ibro
Datum : 06.01.2009.
Bravo Darko,nama treba samo malo motivacije da nas nasa
sjecanja odvedu,tamo gdje smo i pripadali.Kad spominjes
kamion sa izvrnutim picem,davnih sedamdesetih godina
iz firme "Dalmacija vino" iz Splita,koja je nekad 
proizvodila,Racke Whiskey,imao sam priliku prevoziti
taj cjenjeni proizvod ,sa dalmatinskom lozom i kastelet
vinom,za Kotor,Tivat,itd u Boka Kotorskom zalivu i dalje
prema Baru.Zanimljivo,da smo mi soferi tih godina ,bili
stimulisani jednim djelom procenta(calo) na dobit,ako 
se flasirana pica kao teret ne slomiju i razbiju po
raznim putevima gdje smo prevozili.Pa sam te prilike 
uparavo dobio par kartona i strpao ih u kabinu kamiona.
Mladost,pravo mladost,u povratku nas nekoliko sofera sa
prikolicama,natovarimo teret u Plocama,neke odljevke 
sa inostranog usidrenog broda,za livnicu celika u Guci
kod Cacka.Zanimljive putesestvije,zapada ogromni snijeg
pa nam saobracajna milicija zabrani saobracaj u Konjicu
da se ne uspentravamo uz serpentine,preko planine Ivan
Sedla u pravcu Sarajeva.Zastoj za sve slepere i kamione
sa prikolicama.Dva dana i noci u birtiji i na parkingu
drumske gostione.Dalje su bili festivali,lomljava svih
fela bivse Yuge,zajebancije do te mjere kola,bukader 
naroda i hajvana,da burazere nema tog rezisera koji moze 
docarati,zgode i nezgode kad se zalomi.Jebo ti filmove
i science fikcion.I drotovi pjani,zajedno sa nama svima.
Nazalost, sto nam ljudi razjebase prekrasnu domovinu.
Pa se pomjesali tereti sa kamiona u stomacima ,svih nas
sudionika te cuvene feste.Dogadjaja hebet,mozda ce se 
nastaviti.Treba nam samo malo asocijacije,zar ne.
Stajem radi duzine texta,dobar dan i pozdrav.
Ibro




Komentar Br.188
Poslao : merso
Datum : 06.01.2009.
Ma neka vas dragi jarani zivi bili i dalje se javljali i
pisali. Samo tako. Ovo potvrdjuje pravilo da je dovoljno da
samo jedan zapocne nesto sto odmah pobudjuje sjecanja u
svima nama, a onda nigdje kraja. Tako je bilo i u ribolovu
ili u kafani. Pa i sada, kad smo ja i Mujo prije dva mjeseca
bili kod Avde u Detroitu, razgovor se vodio samo o nasim
dozivljajima i dogadjanjima kojih je bilo vise nego sto bi
Seherzada mogla da isprica u 1001 noci. Mozda bi joj trebalo
10x vise noci da se sve isprica a kamo li zapise.
Za Darka,
Molim te da se javis na moj e-mail, treba mi nekoliko
informacija
e-mail adresa je :mersad@rogers.com ali ja bih volio da mi
posaljes svoj broj telefona(moj broj:905-831-3409)  da se
cujemo, bar ponekad.
Za Ibru
Sta je sa tvojim telefonom, pokusavam da te nazovem u
nekoliko navrata pa ne ide. Javi se da izmjenimo telefonske
brojeve ako se nesto kod tebe promjenilo.
Za ostale banjalucane i ribare:mozda ste i vi imali slicna
ili ista iskustva kao Darko i Ibro.
Ja sam licno imao jedno veliko iskustvo u Tijesnom, ali o
tome drugi put. Svima udodne dane a nasim prijateljima koji
proslavjaju Bozic neka je sretno i bericetno.
Sa vama i uz vas,
Vas Merso.
In and out



Komentar Br.189
Poslao : nerkogalesic
Datum : 06.01.2009.
Citajuci vase avanture i dogodovstine sa ribama i broju
Banjaluckih ribara dobijem zelju da se i ja bavim
ribarenjem.Veoma sam iznenadzen sa brojem mojih sugradzana
koji su se i koje sa i danas bave lovom na ribe.Niko se od
vas nije sjetio brace Begovica rahmetli Mustafe i
Alije.Takodzer njihovog brata a mog tetka Begovica
Bege.Koliko ste puta svratili u restoran Tri ribara u boriku
vlasnika Muje begovica,i sa druge strane borika restoran
njegovog brata Alije,a pored njih mesnice,koje je bio
vlasnik moj tetak Bego.U ono staro doba-mlado-,volio sam od
njih slusati dogodovstine sa ribolova.Irfan Galesic rahmetli
umro je prosle godine u Zadru.Prije 12 godina doselio se u
San Francisko i jednostavno nije mogao da zivi u USA posto
se nije mogao pomiriti da nije kraj vode u svijetu rijecne
ribe,nego morske ribe ,i pored svih ubjedzivanja da ostane u
San Francisku on se vratio u svoju vikendicu kraj Zadra gdje
je i umro prosle godine.Poseban pozdrav po meni posebnim
najboljim ribolovcima u USA Bekiru Karabasu koji zivi u
Saint Louisu MO,koji dan danas ide i uziva  u ribolovu,Avdi
Sehicu koji zivi u Detroitu i Ziki iz Idaho.   mnogo
pozdrava



Komentar Br.190
Poslao : 77
Datum : 08.01.2009.
Zar vlasnik "Tri ribara" nije Amir Begovic?



Komentar Br.191
Poslao : merso
Datum : 10.01.2009.
Dragi Nerko
Drago mi je da si se javio i napomenuo za Begovice. To je
vrlo pohvalno jer nema tog covjeka koji moze da se sjeti
svih banjaluckih ribara koji su nekad ribarili po nasim
rijekama. Mogu kao podatak da navedem da je jedno vrijeme
banjalucko udruzenje brojalo preko 700 clanova i svi oni
zasluzuju da budu pomenuti tj. da niko ne ostane zaboravljen
i ne spomenut. Tema foruma je "Ko se sjeca bajaluckih
ribara" a ne ko je bio najbolji ribar sto je danas apsolutno
nevazno, ljudski je da se svi pomenu i vazno je da su na
ovom mjestu dobrodosli svi oni koji se sjete nekog
nespomenutog ribara. Pored toga, i godine cine svoje i
zaborav osvaja. 
Tesko mi je danas a da ne spomenem da je nase drustvo uvijek
imalo i poneku zenu-ribara ali mi jos teze pada cinjenica da
se ne mogu sjetiti ni jednog imena od nasih drugarica koje
takodjer zasluzuju da budu spomenute. Posebno se sjecam
jedne drugarice, lik mi je i sada pred ocima, cini mi se da
je imala sina(Buco su ga zvali- zena mu bila frizerka Caza a
on vozio kamione u Italiji i mislim da je tamo i poginuo) a
takodjer mislim da je njeno ime bilo Ljubinka ali nisam
siguran pa je vrlo tesko napisati neprovjerene podatke. Ali
ako se iko od vas sjeti i nje i neke druge zene-ribara
bujrum, forum je svaciji, tema ogromna, samo treba upaliti
kompjuter, pozvati sjecanja upomoc i eto razgovora i
podsjetnika i za druge. 
Bistro od 
Merse
In and out



Komentar Br.192
Poslao : Nisveta
Datum : 18.01.2009.
DOBRO BIBA RECE NI JUTARNJA KAFA NEBI BILA NISTA BEZ TVOJIH
KOMENTARA A POZDRAV I OSTALIM RIBARIMA I BISTO OD ZICINE
KCERI.SAD BI MOJ BABO NAMAZO NOGE TIGROVOM MASTI PA NEKOLIKO
CARAPA PA PRIGLAVKE PA ONDA RIBARSKE CIZME I U LOV NA
MLADICE.



Komentar Br.193
Poslao : haris
Datum : 22.01.2009.
Za mene najbolji ribar moj rahmetli dido SAKIB IMAMOVIC
(seher)



Komentar Br.194
Poslao : nerkogalesic
Datum : 22.01.2009.
specijalno pitanje za 77 po pitanju vlasnika TRI RIBARA ciji
je sin AMIR BEGOVIC jer ti si sigurno mladza generacija pa
neznas ciji je sin Amir Begovic. Nemoj da se ljutis na ovom
pitanju ali molim te raspitaj se.Mnogo pozdrava iz SAINT
LOUISA



Komentar Br.195
Poslao : 77
Datum : 28.01.2009.
za nerku...ja jesam mladi ali koliko znam da je Mujo vise
bio lovac nego ribar a znam ja njih sviju i Amira i Indiru i
njihovu djecu i Arifa sto je radio kod njih i Eku....Alija
je imao dva psa koji su se zvali "Dzina" i "Dzoni" a Amir je
imao vucjaka kojeg nije mogao ubiti ni sa metar rastojanja
samo ga je ranio jer mu je ovaj ugrizao cerku za nogu...eto
ti malo informacija od mlade raje ako te jos sta interesuje
samo pitaj...pozdrav



Komentar Br.196
Poslao : nerkogalesic
Datum : 29.01.2009.
ZA 77 svaka ti cast.Sto se tice BEgovica svi su oni voljeli
se baviti ribom a takodzer za Muju i lovom.Bilo ih 5-rica
brace;MUSTAFA,BEGO,ALIJA,EDHEM iEKREM isvi osim BEGE su
umrli.Pola Borika bilo je zemljiste porodice BEGOVIC.Posto
sam cesto dolazio kod moga tetka Bege,volio sam najvise u
voce.Bilo je stvarnog divnog voca ,dok nije doslo do
izgradnje Borika.77 primi puno pozdrava iz SAINT LOISA.



Komentar Br.197
Poslao : 77
Datum : 31.01.2009.
Za Nerku...dragi Nerko mozda je najbolje da otvorimo neku
novu temu pod nazivom "Tri ribara" ili zasto ne mozda
"modernijim" imenom kafic "AB" pa da vidimo ko sta zna i ko
ce se sve javiti!?pozdrav iz svedske...



Komentar Br.198
Poslao : nerkogalesic
Datum : 01.02.2009.
Za 77 svaka ti cast,a inace bio sam prosle gadine u Svedskoj
izmedzu 28 jula i 14 augusta u
VASTERASU,STOKHOLMU,NORCEPING,UPSALA posto mi je sva zenina
porodica u Svedskoj.Pozdrav svim BAnjalucanima a takodzer i
svim  Bosancima i Hercegovcima iz snjeznog Saint Louisa.



Komentar Br.199
Poslao : za 77
Datum : 03.02.2009.
Nece valjda Nerkina biti zadnja.



Komentar Br.200
Poslao : nerkogalesic
Datum : 04.02.2009.
Za 77 tu cast prepustam mladjima.



Komentar Br.201
Poslao : 77
Datum : 05.02.2009.
Ipak je ovo ovdje tema za jedan od najboljih nacina
uzivanja,druzenja sa prijateljima kao i odmaranja pocevsi od
samog mozga, duse pa nadalje tako da je mozda bolje da
nastavimo pricati o ribarenju i ribarima u BL...ali jednu
stvar o cemu nije bilo bas puno govora ovdje (ispravite me
ako grijesim) a to je ljudi odnosno ribari koji su bili i
dobri ribari kao i majstori u izradi umjetih mamaca kojih
prije nekih 20-ak godina nije bilo bas puno da se kupi kao
sto postoji danas u ribarskim trgovinama...A mamci na koje
mislim su sve od "cofa" "pesa" pa do mnogobrojnih imitacija
kako podvodnih tako i nadvodnih muha...
P.S.bilo je govora o Banjaluckom kolu ali samo jedan mali
detalj sto nesmjemo zaboraviti nema veze fatali mi ribu dole
kod nas  ili na nekom drugom djelu svjeta kao ni sto cevap
nemoze bez lepinje tako ni Banjalucko kolo nemoze bez onog
"zelenog" plovka sa zestoko drecavom naljepnicom na vrhu
slamke od "soka" jer mozes kupiti Daiwin plovak ili Shimanov
ali nemoze ni jedan pera da odbije onom nasem sa gradske
pijace za pola marke...pozdrav



Komentar Br.202
Poslao : sead kulenovic sejokuka@hotmail.com
Datum : 14.02.2009.
Pozdrav Banjaluckim ribarima,a narocito Avdi Sehi nasem
ribarskom ambasadoru, Avdo javi se moja adresa je
sejokuka@hotmail.com pozdrav Hadjeri



Komentar Br.203
Poslao : SESTA milesestic@bigpond.com
Datum : 16.02.2009.
Jeli to Sejo sto je stanovao u Zagrebackoj ulici?
                               Pzdrav Sesta



Komentar Br.204
Poslao : tajfun lol@lol.com
Datum : 18.02.2009.
Za one , koje vidim , zele da zaborave!!

Daleko dva najbolja ribara ,( to ribar , za neupcene,
podrazumjeva se samo plemenita riba-----ovi plovkasi , ili
preciznije "cistaci" Vrbasa naravno ne ulaze u
konkurenciju),uzvodno od  Gradskog mosta pa gore do Pejnog
mlina su :

 EKREM ZULIC---ZULA , koji nazalost nije vise medju nama, 
i  ELMAZ DELIC---MAZO ,koji i dan danas , doduse rijedje
,dokazuje ko je bio i ostao "TERMINATOR"  za mladcu!

Oni su uhvatili toliko mladce, da su ih neki  prijavljivali 
nadleznim organima , kao glavne istrebljivace te plemenite 
ribe!!




Komentar Br.205
Poslao : merso
Datum : 21.02.2009.
Nemam namjeru da polemišem sa gospodinom Tajfunom ali ja sam
započeo ribariti tako davno da se više i ne sjećam kad je to
bilo. U mom dugogodišnjem ribolovnom vijeku(lovio sam samo
plemenite ribe) nisam čuo za bolje mladičare od rahmetli
Žice koji je pored lipena i pastrmke isključivo lovio
mladicu i imao ogromnog uspjeha u lovu iste. Njegovi
rekordni ulovi mladice su krasili banjalučko udruženje
godinama prije ovog rata(danas ne znam jesu li još u
životu)i godinama mu niko nije mog'o pol'ti  na ruku sve do
pojave Muje Filipovića, Džemke Šerifovića, Adema, Borisa i
drugih koji su nastavili sa tradicijom dobrih
ribara-mladičara iz Banja Luke.Da napomenem da Mujo
Filipović još uvijek drži rekord sa najkrupnijom mladicom
uhvaćenom na Vrbasu.Većina nas koji su lovili plemenitu ribu
su imali značajne uspjehe i u lovu na mladicu ali gore
napomenuti su bili konstantno uspješni jer im je lov na
mladicu bila opsesija kao meni mušičarenje, ili Zdravku
Buljanu ili Hasanu-Ćeli plovak.
Na moju žalost nisam čuo za ove ribare koje Tajfun navodi i
volio bih znati ko su, gdje su i kada ribarili po kojim
rijekama lovili,te da ih uvrstim u spisak imena u knjizi u
kojoj opisujem banjalučki ribolov i ribare u vremenu između
dva rata. Molim Tjafuna bez ljutnje i molim ga da shvati da
bih ozbiljno volio da saznam malo više o dvojici najboljih
mladičara u čaršiji u kojoj ribarim od 1958 godine. Od
Zulića, ja poznajem Sabahudina Zulića-Zeca i družio sam se
sa rahmetli Nećkom Zulićem-Zulom. To su moji veoma dobri
prijatelji i dobri ribari. Ja priznajem da je nemoguće
poznavati sve ljude i da su greške moguće i unapred se
izvinjavam ali i zahvaljujem za pomoć.
Bistro
Merso



Komentar Br.206
Poslao : Hamko ljeska@hotmajl.com
Datum : 21.02.2009.
Za Mersu.Ja cu ti reci za rahmetli Ekrema Zulica.To je ribar
koji nikad u zivotu svome nije koristio ni kedere niti zive
mamce kao ovi gore navedeni. Ekrem je otac od Sabahudina
peleta.Kao dijete sam gledao kako pravi varalice i to od
ratkape fiata1300jer je bila niklovana i imala dobar
sjaj.Nisam siguran ali njegov trofej je izmedu 15-17
kg.Lovio je po Novoseliji i do Karanovca.Merso zamolio bi te
da napises posteno koliko poznajes ribara koji su samo
posteno lovili.Ja poznam tri posto ostalo je sve daj da
ufati nije bitno kako.Ja sam se poceo baviti ribarenjem
aktivno od 1972.pozdrav



Komentar Br.207
Poslao : Dobar ribar
Datum : 21.02.2009.
Nebih sad rekao da je najbolji ali je sigurno medju
najboljima Nead Dedusic pa bih zamolio da se i njegovo ime
unese u tu knjigu.



Komentar Br.208
Poslao : tajfun lol@lol.com
Datum : 22.02.2009.

Lijep i srdacan pozdrav gospodinu Mersi!

Da se ne zaboravi!

Kada sam napisao onaj kratki tekst , namjera mi uopste nije
bila da s nekim poslije polemisem.
Jednostavno sam bio iritiran cinjenicom, pa zar niko od
toliko Banjaluckih mladicara da ne spomene po meni dvojicu
najboljih i najuspjesnijih. ( ovdje posebno mislim na
rahmetli Ekrema Zulica -Zula)

Na vas tekst gospodine morao sam reagovati . 
Iako vi odmah na pocetku teksta kazete da ne zelite polemiku
, postujem , al vas tekst je priznali vi ili ne dobrim
dijelom polemican i na taj dio teksta samo cu  dati svoje
misljenje, a na tvoja pitanja odgovorit  cu sto konciznije.
Zasto sam malo oklijevao  da vam odgovorim?
Pa znao sam sigurno da ce  vam gospodin 
Hamko odgovoriti prije mene! Sve ono sto je on napisao ja 
potpisujem 100%.

Idemo redom;
Pokusacu da budem sto kraci i sazetiji.( ako se dese neke
greske unaprijed se izvinjavam)

Rahnetli Zico je bez imalo dvojbe bio veliki mladicar,
nazalost ne po mom ukusu.     Zasto? Isuvise se
"rasplinuo".On i Gajga su za mene bili ponajbolji musicari
Vrbaski.Gledao sam ih nebrojeno puta kako hvataju lipene 
tamo gdje mnogi ni u snu ne bi pretpostavljali da ih se tu
moze naci!!
Da ,Zicini ( i ostalih mladicara , koje ti navodis u svom
tekstu) trofeji su ukrasavali ribolovacka drustva, slazem
se, al moram nesto ovdje nataknuti. Ova spomenuta dvojica (
u mom prethodnom clanku) , a posebno Zula, nisu osobe koje
bi odmah trcali do "Lovca" i trazili navinare da ih slikaju
s trofeima! Mnogi( komsije ,prijatelji, poznanici) su
dolazili  ibretili se  gledajuci "nemani" u njihovim 
kadama!Neki od njih su " zaradili" fobije  za sav zivot ,
nikada ne plivajuci vise  daleko od obale Vrbasa!Njih
dvojica su  rijetko dolazili bez nekog trofea kuci.Ici u
"Lovac", traziti novinare ,  za njih je  bilo bespotrebno
gubljnje vremena!!

Gospodine Merso , vidim da imate namjeru napisati knjigu o
Banjaluckim ribarima ( sto mi je neobicno drago) i zelis od
mene informacije o ovoj dvojici ribara!
Informaciju O najvecem Banjaluckom mladicaru Zuli( po meni),
mozes dobiti iz prve ruke !Sabahudin  Zulic-Pele je njegov
sin: Cudno , a kako pises  poznajete se  a on ti   nista
nije pricao  o svom ocu!! (  Pele ce  sigurno znati  ko ovaj
tekst pise)

Elmaza Delica pozna citav Seher i Novoselija, a vjerujem da
gospodin  Hamko , koji ti je djelomice odgovorio na neka
tvoja pitanja, ima njegov broj. A ako ne dovoljno je samo da
zvrknes bilo koga u Novoseliji i broj ces dobiti  brzo.
Tu ces dobiti  seriozne  informacije  o svemu sto te
interesuje.

Srdacni pozdravi od  tajfuna



Komentar Br.209
Poslao : merso
Datum : 24.02.2009.
Za Hamku
O ribarskom poštenju je teško govoriti jer da su ribari
"pošteni" ne bi se govorilo ono poznato; Ma to je ribarska
priča. Ali neise, ja ću ti navesti jedan razgovor o
ribarskom poštenju a koji sam imao u Ribarskom društvu sa
rahmetli Dedom Karabašem, dugogodišnjim ribočuvarom koji mi
je tom prilikom kazao;
Rajiću, nejma pošteni ribara. Sreo sam mnoge koji su se
kleli da ne "kriminale" al' sam ih nalazio da bi ufat'li
riba preko mjere(više od norme).Zatim te pitam ko od vas
ribara pusti lipena od 29cm, il' mlad'cu od 59 cm(tada je
mjera bila 60cm).Ko bi od vas pustio lipena ufaćenog prije
15 maja kad je zvanično otvorenje lova na lipena. Niko.Prema
tome ako ćeš pravo i to je nepošteno i zato kažem nejma
poštena ribara.Propisi su propisi. 
Nadam se Hamko da sam ti djelimično odgovorio na pitanje o
ribarskom poštenju.Još mogu da dodam da je uvijek bilo
sitnih i krupnih nepoštenjačina što je opet velika razlika.

Za Tajfuna:
Nikad se ne mogu složiti dvojica koji imaju različite
ciljeve, a lahko se slože dvojica koji isto misle.Ovo je
osnovica polemike.
Moj odgovor je slijedeći. Ja nikad nisam potencirao o tome
ko je najbolji ribar jer to zavisi od niza faktora, vremenu
kad se lovilo, kakav je pribor bio dostupan, koliko je nekad
bilo ribe itd.
U mom ribarenju sretao sam se sa mnogim ribarima iz Šehera i
Novoselije. Kao dijete sam dolazio u Dom Budućnost gdje je
moj otac Suljo Rajić radio i gdje sam se sretao sa Smajom
Šeranićem, a iz najranijih dana mog ribolova, lovio sam sa
Ćazimom Šeranićem,Gajgom, Šojkom, Namkom Žicarem, Didom i
Tefkom Šeranićem a u kasnijem vremenu sa rahmetli Ćamilom
Gazićem i Drhatom-Emir Buzdalek.Pored njih tu je i Faik
Ganić sa kojim sam dugo lovio a i sada lovim ovdje u
Kanadi.Pred početak rata kad su Zula-Zec i Adi otvorili
Abaciju bio sam svakodnevni inventar u tom lokalu sa mnogim
poznatim banjalučkim ribarima. Na moju žalost mi nikad nismo
bili opterećeni pojmom, najbolji ribar, jer smo bili svi
podjednako dobri i djelili smo "titule". Vrlo dobar ribar je
postajao  "majstor" dok su ostali bili ili dobri ribari a
oni koji su započinjali bili su šegrti. Za njih se govorilo,
iz jebe, da idu sa nama da nam nose torbe, ruksake ili da
nam čiste ribu. Svi smo bili drugari i nikad nije bilo
ljutnje.
Sve ovo navodim da ti pojasnim da nisam imao priliku da
slušam o ribarima koje ti navodiš, što opet ne znači, da to
nije istina što pišeš. Na moju žalost, ja eto nemadoh
prilike da čujem za njih.
U nekoliko navrata na ovom sajtu sam tražio pomoć od ljudi
iz Šehera i Novoselije da pošalju imena poznatih ribara.Osim
Nisvete slabo se ko odazvo. Nadam se da si zadovoljan mojim
odgovorom i primi puno pozdrava od
merse.
Bistro



Komentar Br.210
Poslao : merso
Datum : 26.02.2009.
Dragi ribari i kajakaši,
Ko bi rek'o da evo prođe još jedna godina i dođe novo
otvorenje lova na pastrmku koje uvijek budi draga sjećanja
na prošle dane. Neko će reći da ja uvijek napominjem prošle
dane, al kad se uđe u godine, sjećanja se bude i krivo mi je
da ih nejma još više. Ostaje mi da zaželim mojim jaranima i
svim banjalučkim i ostalim ribarima bistro otvorenje i dobar
ulov. U subotu će se zajaziti obale Plive, Sane, Sanice,
Ribnika, Vrbasa, Ugra a vode ovih rijeka će teči išnitane
silkom ko isjeckan somun za poparu.
Neka vam je Bistro gdje god bili i kud god pošli.
Bistro 
merso



Komentar Br.211
Poslao : Ibro
Datum : 27.02.2009.
Dragi Mersade,sjeti se naseg zadnjeg otvorenja ribolova
U Bosni,i postave raje,koja je tada uzivala u ljepotama
rijeke Sanice u Gornjoj Sanici.Mozes li se sjetiti te 
raje i cuvara ribolova koji su nam se pridruzili oko 
kotlica.Veli mi Adem,da ce na Plivu.Gdje ce Nale,ko zna. 
Bistro i dobar dan.



Komentar Br.212
Poslao : tajfun lol@lol.com
Datum : 28.02.2009.

Postovani citaoci ove stranice ;
 Duboko  Vam se izvinjavam  i unaprijed  zahvaljujem na
Vasem strpljenju i razumjevanju,sto sam si opet uzeo slobodu
 da drugi put  odgovorim pristojno gospodinu Mersi!

Bit cu veoma kratak!

Gospodine, ostao sam frapiran cinjenicom da  Vi tako
nonsalantno i bez trunke griznje savijesti i morala  
tvrdite, da su svi ribari neposteni!!!( o pobogu!!!, ma ima
ih veoma, veoma  postenih, i znam da Vi u to ne vjerujete a
Vi ste pljunuli na njihovo postenje)

U svom proslom obracanju Vama sam lijepo dao do znanja ,
kome se mozete obratiti za pravodobne i seriozne 
informacije!!!

A Vi te informacije  zelite da vam """" posalju na
tanjiru""" oni...( sic) !!!


Gospodine ,tako se gradja za knjgu , koja pretenduje ,( tako
sam bar ja shvatio ), da  bude neka vodilja, hronologija i
pokazatelj  stanja tematike ribolovastva izmedju dva rata u
Banjaluci ne  pravi!!
Pisati knjigu tako ambicioznog naslova (Ribolovstvo  u
Banjaluci izmedju dva rata ), a bazirati je na gore
navedenim  "postulatima",blago receno je,nekompetentno,
pausalno , subjektivno a povrh svega NEISTINITO!!

Gospodine, naslovite vasu knjigu ,na primjer; "Ja i moji
prijatelji ribari" ili  " Ribarske price iz moje ulice", bit
cu Vas prvi kupac,u suprotnom bit ce to karikatura od
knjige!!

U istinskoj zelji da NE NAPISETE knjigu " ( Ribolovstvo u
Banjaluci izmedju dva rata),pod gore navedenim tezama", bez
ikakve zadnje namjere;

Srdacan pozdrav  !
Tajfun


P.S.

Nadam se da Ste  izmedju mojih recenica primjetili, koliko
sam htio da budem koncizan a  narocito suzdrzljiv!!
Ako i dalje budete insistirli  na svojoj "istini", javi Te
mi  se na e mail,da ne tusimo postovane citaoce ove
stranice!

Al Vam onda moram diskretno skrenuti paznju da cu onda biti
prilicno otvoren! 

S nadom u Vas zdrav razum ,

Srdacan pozdrav Tajfun




Komentar Br.213
Poslao : darko dr.drca
Datum : 02.03.2009.
U koju kategoriju ribara vi spadate  plemeniti ribar ili
cistac kako vi kazete.U principu ne volim polemisati sa
ljudima koji kriju svoj identitet iza Tajfun  oluja ili
nevrijeme itd.Jeste li vi ribar ili samo posmatrac. Cini mi
se da ste vi samo posmatrac koji kroz kuhinjski prózor vidi
komsiju sa masala mladicom.Napadati jednu Banjalucku
ribarsku legendu kao sto je GOSPODIN MARSO RAJIC  ma hajte
molim vas. 
Dragi moj Merso ma pusti to samo nastavi prikupljati
materijal za knjigu. Imam nekih starih slika sa plive
ribnika sane cvrcke kobiljske rijeke.Ti znas da ja poticem
iz ribarske familije  rahmetli Medo Djinic pa Stefo Markovic
pa Rade pa stari Andrija pa Lika Grozdanic.
Pozdrav i puno zdravlja ti zeli
darko dr.drca



Komentar Br.214
Poslao : merso
Datum : 03.03.2009.
Kad je neko napadnut dužan je da i on kaže nekoliko riječi u
svoju odbranu, pogotovu ako je napadnut bez razloga.
Kao prvo, pitam te gospodine gdje sam ja to napisao ili
izjavio, kako ti navodiš(nonošalantno i bez trunke grižnje
savjesti i morala) da su svi ribari nepošteni. Na ono što je
Hamko izjavio, a ti 100% podržao, tj. da on poznaje samo 3%
poštenih ribara, ja sam samo naveo citat ili razgovor sa
rahmetli Dedom Karabašem koji mi je davno rekao ono što sam
ja napisao. Ako je Hamko rekao 3%,  rahmetli Dedo je bio
malo oštriji. Ja ni jednog momenta ja nisam napisao da sam
se složio sa njegovim mišljenjem, a ti mene optuži kao da su
to moje riječi.
Kao drugo, uz svo poštovanje rahmetli Ekremu (nek mu je
rahmet duši) što ga pominjem i kosti mu potresam, ti navodiš
da su on i gospodin Elmaz ufatili toliko mladica da su ih
neki prijavljivali zbog toga. Ja ti samo navodim da, od
vremena kad ja lovim ribu, je bilo dozvoljeno uloviti 3(tri)
mladice godišnje. Iz tvojih napisa mogu zaključiti da je
broj njihovih ulovljenih mladica bivao mnogo veći od
dozvoljenog.  
Kao treće ja sam knjigu napisao onako kako sam znao a
pisanje sam bazirao  na iskustvu moje porodice, mene lično,
i svih mojih drugova sa kojima sam ribario, a mogu ti reči
da brojka nije malena. Prema tome knjiga je ličnog karaktera
i obuvata period, uglavnom mušičarenja, lova na lipena i
pastrmku i mladicu, zatim obuhvata naša zajednička druženja
i česta kampovanja na svim rijekama Bosanske Krajine gdje
smo sticali naša iskustva i pretakali ih u stvaranje mamaca
koji su i danas poznati po obliku, namjeni i do danas su
vrlo malo izmjenjeni.Ovo se odnosi u glavnom redu na izradu
mušica, spužvenih peševa i copfova. 
Nadalje, u želji da spomenem što više banjalučkih ribara
tražio sam pomoć od svojih kolega da se sjete što više
ribara i da se i njihova imena pomenu i bar time da se
otrgnu od vremena zaborava i da im se zahvalim na njihovom
učešću u stvaranju imena i tradicije banjalučkog ribarenja.
Da ti napomenem da je banjalučko udruženje imalo u prosjeku
600 članova godišnje, nekad više, nekad manje i niko od mene
ne može tražiti da se sjetim svakog od njih. 
Kupovina knjige je slobodna volja i svako je kupuje po svom
nahođenju a kritikuje ili hvali kad je pročita. 
Također nigdje i nikad nisam za nekoga, pa ni za sebe, 
rekao da je najbolji ili najgori ribar jer se to kosi sa
mojim pogledima na ribolov. Svi oni koji se bave ribolovom
su dobri ribari jer bi u suprotnom, prestali da se bave
istim.
Na kraju, volio bih da mi se javiš na moj
e-mail(mersad@rogers.com) jer sam poslao dva e-mail-a na
tvoju adresu i oba su mi se vratila. Nadalje ako želiš da se
čujemo telefonom i ljudski porazgovaramo moj broj je
905-831- 3409 i još dodaj napred pozivni za Kanadu, ili
pošalji ti meni tvoj broj pa ću ja tebe nazvati.Samo mi
moraš reći gdje živiš radi vremenske razlike.
Nadam se da sam te zadovoljio odgovorom i toliko od mene.
Pozdrav od 
merse



Komentar Br.215
Poslao : Ibro Halilic
Datum : 04.03.2009.
Dragi  Banjalucani
Uz pomoc mog unuka sam slucajno nabasao na ovu vasu stranicu
a posto sam i sam ribar bolje receno nekad davno bio sad ni
prst pred okom nevidim bez naocara jako mi se svidjela ova
vasa tema.Imao sam prilike da susretnem mnoge banjalucane
koji su dolazili na Sanu i one koje sam ja susretao su bili
jako dobri   .Moram vam priznati da sam se malo nasmijao
ovim vasim komentarima ko je bio najbolji ribar iz licnog
iskustva mislim da prije nije bilo toliko vazno ko je
najbolji ribar vec vise druzenje  sa ljudima i uzivanje u
prirodi.Jedna druga stvar je da je prije bilo puno vise riba
a mnogo manje ljudi ribara.Ja sam dosta puta prolazio kroz
Banjaluku posto sam radio kao trgovacki putnik i cak
nekoliko puta kupovao mamce od jednog covjeka zvali su ga 
Graho imena mu se nesjecam ta je pravio sve i peseve i mufe
i to prvoklasne  bio je jos jedan tu covjek u blizini ali mu
se imena nesjecam taj je vise preprodavo mamce  bilo je to
prije 25-30 godina neznam jesu li uopste jos zivi .Sto se
tice postenja kao i sto ovaj gospodin Mersed kaze vrlo
rjetko da je ko gledao u cantimetre jel 58 ili 60 ono  ali
moram se sloziti i sa ovim  tajfunom da je bilo ribara koji
nisu voljeli puno faljenja i publike i to stoji a ne samo to
nego jedan ufati mladicu od 15 kila pa citava carsija o
njemu zna pa sad on majstor a drugi ufati 7 mladica od po
pet ses kila pa se za njega i nezna ko veli nisu narocito
velke.Danas ova omladina imaju puno vise mogucnosti sto se
tice pribora svak ima auto  mozes stici gdje god hoces.A
prije ni dobar scap ma ni siluk, suplje cizme ili mozda
dvije ljeve cizme pune zakrpa. 
Puno pozdrava od Ibre i znajte da su Banjalucani bili jako
dobri ribari ako ne i najbolji 
Bisto svima



Komentar Br.216
Poslao : Nermin G nerming@member.se
Datum : 04.03.2009.
E ovaj "Tajfun" je stvarno nerazuman,covjek polupao
loncice...
Valjda je covjek cuo onu narodnu "za sta se nezna, kao da se
nije ni desilo"...
Kako bi se moglo znati za majstore i njihove rekorde,nego
putem prijave ulova,zvanicnog mjerenja duzine,tezine,mjesta
ulova,pribora sa kojim je ulovljena riba,vrste ribe i jos
koje cega...
Kako to da skoro svi banjalucki ribari znaju za
:Zicu,Dzemku,Muju F.i da ne nabrajam mnoge druge iz svih
generacija koji su bili specialisti za pojedine vrste ribe,a
neki bogami i za vise vrsta.
Svaka ti cast gospodine Merso sto si se prihvatio jednog
takvog ogromnog posla, da opises dogadjaje i spomenes
ljude,koje mi stariji i licno poznajemo,u jednom sirem
vremenskom periodu.
Lijepo ce biti imati tu knjigu i molim te da je ilustrujes i
sa slikama do kojih dodjes,pa da se mozemo potsjetiti na
nase stare drugove,banjalucke majstore i legende,ribarske
mangupe i serete bez kojih bi bili nezamislivi nasi izleti i
druzenja.
Srdacni pozdravi svoj ribarskoj braci Nerko iz Svedske.
PS:Valjda ce ti i Nisveta poslati neku sliku svoga cace
strasnog lovca na mladice.
Narucujem knjigu odmah sada,a adresu cu ti poslati na e-mail
i lovu naravno hahaha...



Komentar Br.217
Poslao : Ibro
Datum : 04.03.2009.
Pokusacu napisati malo detaljcica,kad je skobalj uzmo`
u sesnest,za donje labrnje u Boccu iznad mosta.Naravno,
(raja ribari ce razumjeti o cemu se radi).Bilo ga je
i ispod novog mosta,pa su jedno vrijeme i Zenicani bili
navalili,iako nisu uobicavali prelaziti crtu Baljvina
Crne rijeke i raskrsca za Mrkonjic Grad.Doba poskake i
prelazak na vezanje donjih strukova.Relativno su imali 
uspjeha tada,iako mogu reci,da su svojim fazonom lova na
zastavicu veoma dobri ribari.Fatalo se i zivih poskaka.
Nadolazeca voda iz hidrocentrale,pustena ogromnim nivoom
vode,sav bi ribolov pokvarila i ribari bi tada sklapali 
stapove i zasjedali u birtiju onu kod mosta,ili sjedali
u auta i nastavljali loviti nizvodno,jos jedno pola sata
ili sat,dok pustena kolicina vode iz jezera hidrocentrale
Bocac nebi pojacavala nivo i kvarila uhodanu struju za
ribolov.Reko`,zauhar,ista nego nista.Moglo se loviti i
po onim gapama ili staracama,iz kojih se nekad sljunak 
vadio,dok se pravio novi put uzbrdo i zbog akumulacionog
jezera koji je sluzio svrsi hidrocentrale.Postojalo je
ribe zvane linjak u tim staracama.Slucajno se potreflo
da smo jedne prilike iz Banja Luke dosli sa dva auta,bas
onda kad je bila nadosla velika voda.Stanemo kod one uz
most,nesto se pokupuje a dogovor izmedju nas padne da se
nadjemo kod velikih vrbi uz Vrbas podalje,paralelno sa
pocetkom uzlazenja novog puta.Meraja za rostiljanje ali
i obicaj poravnati i s rajom uzivati.Dadnem Brki Asimu
moje auto,reko jarane vozi ti gore sa njima,imam neki
spurijus probati zabaciti koji puta tamo u onim staracama.
Koja sreca,ni na kraj pameti,krene me slucajno i ufatim
nekoliko komada,sav radostan,dodjem i pohvalim se.
Ekipa,Lutfo,Faruk,Fildzo,sve rahmetli i jos nekoliko
ribara,mislim da su i Avdo,Midho bili.Kazem Brki,ima ribe
opala voda u staraci hajmo probati.Pocelo se iznenadno
naoblacavati,Brka-Asim zabaci i iz prvog su(b)a uhvati
linjaka i zaraubuje ga zajedno sa zmijom,nekako ga izvuce
iz vode i pravac u birtiju,sa stapom,drzeci zajedno u 
zraku zmiju i linjak.Kisa zapada,svi se okupe i nastanu
pravi pravcati festivali.Raja ko raja.Nazlost,ne mogu
sjetiti,bilo je jos raje ribara,ali fina uspomena.
Ibro



Komentar Br.218
Poslao : za tajfuna-Nisveta
Datum : 04.03.2009.
Ti si izgleda dosao na ovu temu da uneses nemir a nemas
pojma o banjaluckim ribarima.Izmedju ostalog ti nije bio
simpatican moj otac Zico koji je priznao ti to ili ne nosi
nekakav rekor za mladicu prije nekih 50 godina.Kao covjek je
bio pravi gospodin  omiljen i kod svoje generacije a posebno
kod mladjih ribara.Taj trofej je dugo godina stajao u nasem
stanu a ne kako ti navodis  u svom zajedljivom komentaru
"trce i izlazu trofeje u drustvo" kao toboze da biu se
hvalili.E pa  moj otac nije bio od tih.On je volio ribolov
zbog cejfa,raje,pica,meze itd.Nigdje se vise ribara nije
okupljalo nego u Karanovcu na Zicinom rancu.Bio je veoma
cjenjen i postovan covjek.Toliko za tebe od njegove kceri
Nisvete.



Komentar Br.219
Poslao : za Mersu-Nisveta
Datum : 05.03.2009.
Puno pozdrava tebi i supruzi.Molim te posalji mi na e-majl
tvoju kucnu adresu jer sam uspjela pronaci jednu sliku.Ako
ti bude interersantna mozes je staviti u knjigu.Tvoj trud je
vale vrijedan.Moje postovanje,Pozdrav i Nerminu i Ibri od
Nisvete.



Komentar Br.220
Poslao : Ibro
Datum : 06.03.2009.
Za onaj moj komentar br 217 zaboravoio sam napisati
ime velikog ribara Dzevada Husedzinovica-Pefte,inace
starijeg brata Brke-Asima,ujedno koristim priliku
da ga se rado sjecam.Merso ce to znati nekako ispraviti.
Dragi nas Pefta,bio je svojevremeno veliki drug i
lafcina.Sviju Vas pozdravljam punim srcem i ako Vam
zafali malo textova o raji ribarima,pisao sam u temi
LEGENDE prije pet godina,pod brojevima,349,350 i 358.
Ibro



Komentar Br.221
Poslao : merso
Datum : 06.03.2009.
Za Ibru Halilića
Drago mi je da si nam se priključio i volio bih znati iz
koje si čaršije ako nije tajna. Poznato ti je da su
banjalučki ribari pored Vrbas iznad svega voljeli i
obilazili Sanu loveći na njenim obalama od njenog izvora u
Mednoj i Peckoj pa sve do njenog ušća u Unu kod Bosanskog
Novog.
Malo podataka o Grahi. Iza ovog nadimka "krije" se poznati
banjalučki majstor i ribar; Ekrem Grahović ili Kemo Graha,
čovjek koji je svojom maštom i pedantnošću mnogo doprinjeo u
stvaranju, izgledu i izradi današnjeg spužvanog peša i
copfa. Njegovi mamci su bili i ostali veoma cijenjeni i
traženi, ne samo u Banja Luci nego i izvan nje. Dobar
mladičar, lovac na peša i mušicu Kemo Graha nimalo ne
zaostaje kao majstor u lovu ribe na plovak. Danas sa
porodicom živi u Švedskoj i svakog proljeća se vraća u Banja
Luku gdje sa starim društvom, ponekad, obiđe njemu draga
mjesta na Vrbasu i Sani. Prije nekoliko mjeseci njegov sin
Sandro mi je poslao Keminu sliku sa kapitalnom štukom od
14kg uhvaćenoj na nekom od švedskih jezera.Kemo je još
uvijek, fala bogu, aktivan kao ribar.
Dragi Ibro eto toliko za sada pa ako imaš, a sigurno je da
imaš, neko drago, smiješno, šaljivo ili bilo kakvo iskustvo
iz svog ribarskog života, bujrum, podijeli ga sa nama, biće
nam drago.
Bistro od 
merse i ostale ribarske braće



Komentar Br.222
Poslao : Sead kulenovic sejokuka@hotmail.com
Datum : 06.03.2009.
Veliki pozdrav svim Banjaluckim ribarima nikada nije bilo u
pitanju samo ribarenje vec druzenje izajebancija i kontakt
sa prirodom i nasim predivnim rijekama koje su nazalost sve
praznije i na kojima vise nema vise ljudi koji su zajedno s
tom prirodom stvarali jednu dusu koje vise nema.Nase
prelijepe prirode koja sve vise podsjeca na smetljiste i
smrad neljudskosti,ljudsku destrukciju.Mnogih od nas vise
nema,a otisli su prerano,a i oni koji su ostali su u stanju
dubokog soka i depresije idubokog zala za vremenima koja se
nazalost nikada vratiti nece.Nase  nastojanje da pobjegnemo
od okruutne svakodnevnice i da damo nasem zivotu jedan novi
kvalitet u jednom momentu je prekinuto.Sijeite se cuvene
recenice poglavice Sijetla "ne mozemo vam prodati zemlju jer
je nismo naslijedili od svojih predaka vec smo je posudili
od nasih potomaka"Nismo zeleli da  unistimo prirodu vec smo
zeljeli da je sacuvamo za buduca pokoljenja."Nazalost sad su
drugi suci u Banjaluci" Poseban pozdrav  onima koji su me
dobro znaliDarki Drci Avdi Seehi Mersi Asimu Brki Cadi Nali
Ibri dobar dan I svima kje nisam ovdje spomenuo,ajos su zivi
i nsam ih nazalost spomenuo malo sam popio i ne mogu da
rekapituliram sve one koji su se javljali na ovaj sajt.za
sada toliko svi koji me poznajete javiute se moja adresa je
sejokuka@hotmail.com.



Komentar Br.223
Poslao : Ibro Halilic za gosp. Mersu
Datum : 08.03.2009.
ja sam iz Kljuca tacnije iz Dobocana tu sam i prvi put
upoznao gosp.Ekrema koji je dolazio na lipljena a i mladicu
cak se sjecam da sam ga molio  da mi skine sa svog scapa i
da proda mislim da se radilo o pesu ili muhama a on se samo
lagano nasmija pa rece eto jarane imas tu u torbi pa izaberi
sta ti se svida ja prvo pomisli ovaj se zeza samnom kad ja
otvori torbu a ono  i Husi i Hasi sto se kaze.Bas mi je
drago cuti da ga poznajete i da je ziv puno ga posalamite od
mene ako ga vidite ja sam cuo i za Vas i to jako puno  ali
bio je tu jos jedan mislim da se zvao Andrija ili tako
nekako on je isto pravio mamce iako sam ja najvise volio
Ekremove peseve.
Bistro



Komentar Br.224
Poslao : malenac
Datum : 08.03.2009.
Prvo da svim ribarima kazem SRETNO,a to zbog toga sto kad
sam ja dajak vozao samo ste galamili a i zato sto me stari
ribarskim stapom tukao.Pa SRETNO



Komentar Br.225
Poslao : merso
Datum : 08.03.2009.
Dragi Ibro
Kako je svijet malešan.Ja sam predpostavlj'o da si iz Kljuća
ali ni Dubočani nisu baš daleko. Kad sam prvi put doš'o na
taj teren daleke 1973 godine, tačno na novu
godinu(1.januara)da lovim mladicu sa mojim velikim ahbabom,
Dževdom Husedžinovićem-Peftom, krenuli smo loviti od baba
Ruže nizvodno pema Ključu, sve pješice, nismo imali pojma
kol'ki je to zalogaj za proći, a kiša i snjeg udarli po nama
pa smo ozebli, bez ufačene ribe, stigli u Ključ oko 4sahata
poslije podne.Cijelo naše putešestvije sam opiso u knjizi
koja bi trebala izaći ove godine.Ni tada, a ni sada mi nije
bilo žao jer sam upozn'o takve terene(zaljubio se u njih) da
smo od tada s proljeća,redovno dolazili na lov pastrmke, a
posebno smo dolazili krajem septembra i u mjesecu oktobru u
lov na lipena na mušicu kojeg je bilo za ibret.One tanježi
kod onog potočića(ne znam kako se zvao)na lijevoj obali, pa
oni dubijani iznad Dubočana sa golemim sedrama, pa tanježi
oko ćuprije u Dubičanima pa sve nizvodno do Ključa su bili
prosto mamac za dolazak. Kasnije, pričajući o tim terenima,
ja sam redovno dolazio sa bratom Muhamedom, Nikom
Andrijevićem, Spahić Muhamedom-Coberom, Štefom Markovićem,
Andrijom Hrešćakom, Kemom Grahom, Madom Mošinovićem, Farukom
Burazorovićem i Emirom, zaboravio sam mu prezime(popravljo
televizore u Ključu) i drugim ribarima kojima sam otkriv'o
svu ljepotu dubočanskog kanjona i pitomi' kotlina Sanske
doline te ribarsko bogatsvo naše Sane. Mislim da bi i danas
mog'o nacrtati svaku sedru i kamen na tom dijelu koji mi je
bio i ost'o u veoma lijepoj uspomeni. Kad sam lani prolazio
ključkom cestom prema Sanici vidio sam da su probili novi
put mislim prema Dubočanima i predpostavljam da je time
pružena mogučnost za dolazak mnogo više ribara na te terene
nego prije.Ne znam da li još ribariš ili 'vako k'o i ja, u
Kanadi, prebiraš po uspomenama iz starih vremena.Bilo kako
bilo, nam' je bilo lijepo i ne more se zaborav'ti. Budi mi u
zdravlju i javi se ponekad a selame ću prenjeti Kemi
Grahi.Možda ćeš, iz gore nabrojani imena, se sjetiti ko je
bio taj koji ti je prodav'o mamce.(Ja mislim da je to bio
Niko Andrijević)
Maksuz selam od 
merse



Komentar Br.226
Poslao : memo
Datum : 08.03.2009.
stovani g.tajfun!

inspiriran vasim zanimljivim postom upucenim,doduse,u
pocetku svim stovanim citaocima ove stranice u koje,dozvolit
cete,ubrajam i sebe,a dalje u potpunosti upucenim
g.mersi,kojem s pravom vrlo kratko i jasno(cestitam)skrecete
paznju na neke vrlo bitne ribolovacke cinjenice(plus
sudrzljivo-e,ovo vam sekundicu zamjeram.zasto
suzdrzljivo?)koje su u njegovim dosadasnjim pisanijama,da se
tako blago izrazim,netacno navedene(s kojima se i
ja,uzgred-jebi ga,kod nas se to kae by the way,ne slazem)a
vezane su uz njegovo nastojanje da napise knjigu o
ribolovu,(cuj,jos izmedju dva rata!)smatram se slobodnim da
se ukljucim u,mi to ovdje kazemo(jebi ga)town hall
meeting.vecina onih koji se ustekavaju u diskusiju se
potrudi da prvo procita(stob reko dok.arslanagic-sav
materijal)prije nego sto ce se ukljucit,no ja stvarno sad
nemam vremena.dosta mi je vas posta i kasno je,sutra se
radi,umoran sam od puta(objasnit cu sljedeci put od
kakvog.uglavnom,bit ce slika sa otvorenja sezone)a i leni me
nesto zove,jebo je ja.

p.s.

moram priznati nije ni moje maslo za ramazana...

zena mi je bila zadovoljna sto sam tokom puta bio umjeren u
picu -s "stjuardesom" u busu sam imo tal da mi u casu od
loze uljeva obicnu vodu,a u veliku casu za vodu lozu.

hik i bistro do petka,moj ti cunami.




Komentar Br.227
Poslao : memo
Datum : 13.03.2009.
stovani g.micubisi

na pocetku vaseg posta naveli ste kako ste frapirani
tvrdnjom g.merse da su svi ribari neposteni,zbog cega sam se
i sam osjecao prilicno nelagodno,da nekazem frapiran tom
njegovom frapantnom tvrdnjom koja je vise nego frapantna.Ja
licno od jedne takve osobe koja je cesto,kad bi je svladale
alkoholne arome,znala tvrditi da ni "coca-cola" nije uvjek
bila ono pravo(tvrdio je,znate da je to bila,mozete si
mislit,cocta.)nisam ni ocekivao pozitivniji istup prema
nasim postenim ribarima,kojih je svakako bilo i koji se nisu
razmetali svojim ulovljenim kapitalnim primjercima
mladice,pastrmke,lipena pa cak i pesa,ali ne treba
pretjerivati, njih nije bilo previse.

no,cudim se vama.njegove price morali ste citati,kako ste i
sami lucidno naveli u svom postu i izmedju redova.

suosjecam s vama,jer je ta neugodnost koju ste
dozivjeli,mogla pogubno utjecati na vasu pojacanu mentalnu
aktivnost i dovesti vas u nezeljenju situaciju koju
ribari,kako sam cuo,srecom ipak uspjesno rjesavaju
primjenjivanjem,doduse starinskog ali provjerenog narodnog
obicaja a on je - saljevanje strave i to u zenici.(marka
olova je ok - nike,ali na vasem mjestu ja nebih tamo jer
kako sam cuo g.merso ima vrlo opsanog suradnika i
dousnika(inace djete studenca)u samoj zeljezari za kojeg sam
iz povjerljivih izvora cuo da nepreza od  golemog
pasjaluka.doduse izvor mojih informacija jos uvijek
razmislja predskolski pa mu nije za vjerovat,a nesto u
posljednje vrijeme i nije dobar.(konto je u jednoj
anamo-temi da su antene bile uperene u njega,usput
razvijajuci zgodne paranoidne teorije,pa tako...stas?ja se
prepo da je mali pod sihirima,il da ga nije nije obuhvatilo
kakvo sejtansko dosaptavanje,il gluho bilo da nije
obnevidjeo.no,nije.on je jos uvijek samo djecak u
dusi.pozdrav)

oprostite na ovoj maloj digresiji.zanjeo sam se.

srecom vidjeo sam da ste smogli snage oduprijeti se laznom
navodu g.merse i nastaviti mu se normalno i pristojno
obrcati(kao neki odlikas koji se upravo vratio sa odbrane
doktorske disertacije iz oblasti zastite,kako licnih tako i
interesa pravo postenih ribara skupa sa ugrozenim autohtonim
ribljim vrstama u ribolovnim vodama bos.krajine(uzgred
uspjesno odbranjene)da bi ste mu na kraju,kako vam i
prilici,prijateljski nastrojeni(kao neki njegov dobrodusni
amidza iz kentakija s kojim se odavno nije cuo)skrenuli
paznju na pravu osobu kojoj se treba obratiti u vezi
povjerljivih ribarskih informacija.pitam se,tko jos uopste
cijeni takvu skromnost pout vase?

drago mi je da ste mu u nastavku diskretno skrenuli paznju i
na to da mu se informacije ne mogu i nece slati na
tanjuru(zaboga,pa tko je on?)tu vas u potpunosti podrzavam
iako znam da ce se javiti neki(pout dr.darke drce,afgana
ake,midhe iz windsora,nisvete,jasmina,brke,ibre,mire
s.,tole,cade,kabe,zvonke b., mile,midhe kurjaka,nermina
gacica,keme grahe,bibe,ibre halilica  itd.)koji ce mozda
reci-halo momci(ovo ja nama tepam) - jednom takvom
gospodinu,informacije se salju na tacni, a ne na
tanjuru(no,sta mozemo?)

zamisljam vas prijekorni pogled dok citate g.mersino
nabrajanje imena ribara,njegove price,pogotovo one o
ribolovackim dogodovstinama(ipak su drage,jebem im misa,jer
imaju miris proslosti za kojom svi,na svoj nacin,ceznemo ali
i meni je kao i vama ceznje,sjete i nostalgije pun
kurac.oprostite...)u kojima ne spominje ni vas ni mene,pa se
samo iz dusmanluka pridruzujem vasoj istinskoj zelji da
doticni gospodin ne napise knjigu(koji ce nam kurac,kad nas
nece bit u njoj,jel te?oprostite...opet)
ja,za razliku od vas, imam zadnju namjeru tj.prijedlog-hajmo
mi njega razbiti kad ga sretnemo u ribolovu.valjal?u stvari
necemo ga razbiti,pa normalni smo ljudi,vec ga gurnut niz
obalu prosaranu ruljcima,panjevima... pa nek se sam udara
gdje hoce.

tu knjigu,o kojoj je rijec,po meni ne moze napisati nitko
drugi do covjek koji je bio jedna od najautenticnijih bl
ribarskih legendi, covjek dostojan svakog
postovanja,divljenja i paznje,ucesnik zajebancija,raznorazne
jebe koja se dogadjala na obalama
vrbasa,vrbanje,ugra,plive,janja,sane,sanice,ribnika,klokota,svjedok
dogodovstina o kojima se i dan danas prica i kojih se
sjetimo kad god nam je tesko,jer znamo sta nam je oduzeto.

doticni gospodin to svakako nije. 

zato predlazem vas(ja sve kontam i vi ste klepili nesto
krupno,a niko vas ne benda,pa ko velim...)il onu
supcinu(rekao bih oprostite, ali namjerno necu) tomu
marica.on je pravi maher,ko hemingvej.(jos da nauci plivat i
lovit ribu)

a i sam naslov knjige!(ovdje moram naglasiti da sam se
grohotom smijao vasim saljivim prijedlozima u vezi istog.ne
mogu reci da vi nemate volje za zajebanciju.oprostite...)
ostao sam i sam zbunjen mresinim nejasnim naslovom -
ribolovstvo u banjaluci izmedju dva rata.(koja dva,jebo ih
otac, dabil... kad ih je bilo hejbet.oprostite... jos
jednom)
smatram da je morao decidirano navesti radi li se o periodu
izmedju I i II svjetskog rata ili II i ovog posljednjeg
lokalnog rata,kojeg bih ja jos,ako dozvolite,nazvao i
agresijom na BiH.(uvijek se rado prisjecam dana i dogadjaja
iz tog vremena,ruznih komsijskih pogleda koji bi me sjebali
da je pogled mogo da ubije,ribarenja i razne
zajebancije.papovka je bila zakon za klena.zoljom si mogo
napuniti mrezu lipenovima za cas,a rucnom bombom...
mladica,ihihi?to je bio ribolov.doduse nisam bas volio
bombase,nekako su mi se cinili grubim,a i mutili su vodu.)

pred kraj,moram vam skrenuti paznju na jednu vasu recenicu
na kraju vaseg posta upucenog g.mersi koja,cini mi se, malo
odudara od vaseg koncepta dobronamjernog obracanja
doticnom,a koja me je veoma uznemirila.
glasi - al vam onda moram diskretno skrenuti paznju da cu
onda biti prilicno otvoren! 

sav drhtim dok ovo pisem i razmisljam.ako g.merso bude i
dalje nabrajao ribare,a nas ne bude fermo i ako nastavi
onako lijepo pisati mogao bi mu kakav mini tajfun iskocit iz
ekrana,opremljen metalik bejzbol palicom,pa ga nalupat ko
zadnjeg holu.zato vas molim,nemojte biti otvoreni.budite
zarvoreni.prilicno.

jos bi ja..,al sve nesto kontam da ce se raja koja posjecuju
kajak i voli citat,podjeliti na one koji ce mrziti tebe
micubisi(joj,ja oso na micibusi,cunami,zefir,a sad
skontah,tajfun.njezan nik.oprosti...)one koji ce mrziti mene
i one koje za nas boli kurac.a i nas za njima.ko ih
jebe.niko ih ne tjera da klikaju na ribare...

savjet; g.tajfun,addagio!g.merso za svoje pisanje zasluzuje
samo pohvale.

p.s.

ko jebe knjigu.ja cu sebi za to para nakupovat alnfordova i
cuge.jebe mi se... a tis hamko,ugursuze,platit kad te se
docepam!

BISTRO!!!




Komentar Br.228
Poslao : za sitarcanina
Datum : 14.03.2009.
Na zalost nema vise ni Zelje! Preselio se na Ahiret 16 feb
2009. / Mesudova - Siljina kcerka


Komentar Br.229
Poslao : za memu
Datum : 14.03.2009.
..prika ohani se teme i pusti ljude nek uzivaju u
sjecanjima..




Komentar Br.230
Poslao : za Memu
Datum : 15.03.2009.
Album ti je prva liga.Hvala sto mi uslika buraza Asima-Dida
on je dobar ribar kao i njegov otac moj amidja Sadik
Seranic-Did.Pozdrav od Nisvete.Bistro



Komentar Br.231
Poslao : za Nerming@member.se
Datum : 15.03.2009.
E vala svaka ti cast "Memo",za ovo zadnje pismo i naravno za
fenomenalan album,ako je tvoj?
A ono predzadnje pismo me je tako naljutilo,kada si bio u
alkoholiziranom stanju,jer ga pola nisam razumio,hehehehe.
Ali nemoj mi na Mersu bogati silom,ma nemojte ga gurati niz
kakvu ledinu,pa da se izrazbija,nego ga gurnite kakvoj
mladoj ljepotici u krilo,pa neka se snalazi...
Ako neces da kupis knjigu , dopusti mene da te pocastim i da
ti kupim Mersinu knjigu,pa ti ponekad,ali samo ponekad,kada
te stisne muka i nostalgija samo okreni poneki list,pa da
vidis kako Ibro imitira skobalja, koji gura meku,ili Fildju
antiribara koji predvodi karavan za Sokocnicu na premijeru
pastrmke,ili Brku sa svojim legendarnim sesirom,kako
popravlju koltove,ili Omera Cicu koji nam sije ribarske
jeleke sa sto djepova,ili Kurjaka koji vuce svoje kotlice i
poljsku kuhinju,ili...mnode prave postene ulove na nasim
rijekama...
Ma odlican je i Alan Ford,ali ti ponekad onako uzgred...
Ako imas jos slika sa nasih prelijepih voda,napravi novi
album,pa da za ovih hladnih dana,u ovim hladnim zemljava
dalekog sjevera,ugrijemo,vidimo i osjetimo miris lipenskih
voda naseg kraja.
Pozdrav svoj ribarskoj braci Nermin G.
Ps:ma nemoj mi na Mersu ...uh dobar je ko hljeb...



Komentar Br.232
Poslao : merso
Datum : 15.03.2009.
Bistro Memo jarane,
Vidim da nisi mogo izdržat i da si klizno na otvor i
napravio ovaj prekrasni album za naše ranjene duše da sa
sjetom gledamo kako se provodite, ko birvaktile.Sve je isto
ko nekad; cuga, meza, jeba i druženje i usput i riba.Drago
mi je da ste se našli na Ribniku kod Bibare a vidim da si
obišo i Janjske otoke a čini(samo mi se čini) mi se da sam
prepozno stijenu đe sam našo Namku Žicara kako fata pastrmku
na gujile.
Eh dragi Memo, da su  mi bar one slike babijeg uha bile
jedno 50-tak godina ranije pa da znam šta treba da tražim.
Da nije ko ogluhnio od daždevnjakova piska il si i njem dodo
malo cuge da ga ušutiš? 
Vidim majstori, da ste se nafatali riba što mi je godra,a
vidim da ste imali i dobru mezu, al đe brate slatki, nađoste
onu brazilijanku, u moje vrijeme taki riba nije bilo. Mora
da ih je neko nasadio posli nas. Nasmijo si me slatko sa
svojim komentarima ispod slika i popravio moje
raspoloženje.Nek se spozna tvoj majstorluk i umjetnička duša
i na riječi i na slici. Svaka čast tvojim albumima i
pozdravi sve jarane kad se čuješ sa njima. Kolko moram
platiti za korištenje prava da posudim koju sliku za
knjigu?
Nek si ti meni živ i zdrav i očekujem te i na Studencu:
U zdravlje i živli.
P.S.
Nerko jarane šta ima tamo na tvom sjeveru, ovdje kod mene
malo otoplilo i proljepšalo pa sam se ohrabrio? Išo sam
jučer malo na pastrmku, ništa. Kažu da sam okasnio jer je
riba radla ujutro a ja ošo oko 4h popodne. Ma nek, biće
bolje drugi put.Vozim po hiveju kad mrtav zec, neko ga
pregazio, a ja mislim na zečije uho i samo prođem. Bistro.
Budite lijepo pozdravljeni i mnogo vam zdravlja želim, 
merso



Komentar Br.233
Poslao : za Memu
Datum : 16.03.2009.
Aferim za mene do sada najbolji album slike su prave  a
posebno ona 
Brazilska ha ha . Svaka ti cast.Je li ono Ernest Bibic sa
vama?
bistro
darko dr. drca



Komentar Br.234
Poslao : enver kabiljagic kaba enver.kabiljagic@bredband.net
Datum : 18.03.2009.
Memo uljepso si mi ne dan nego mjesec tvojim slikama,sve
osobe sa slika znam samo mi nije jasno jesu li stvarno sve
krave u Ribniku onako mrsave.Zavidim vam sto nisam bio sa
vama na otvoru ali jos 41 dan pa cu i ja loviti po
Vrbasu,Plivi,Ribniku i ostalim vodama.
P.S.
Jesu li stvarno onako neuhranjene



Komentar Br.235
Poslao : memo
Datum : 06.04.2009.
vazda su me nervilrali putaci koji su pricali...joj,jesam se
sinoc oduzo!popjo sam jedno 25 rakija,jedanes laski ,osam 
tuborga ,pogledo,ovlas mezu,pa ljuljno,ako se nevarm,jos
pesest rakija i na kraju otreso ses nektarusa.za
fajront.jes,al u kurcu!jebo ti pijanstvo kojeg se sjecas!dje
to more bit?cugas i brojis.ja se vala niceg nesjecam.mislim
na proteklu heftu,a u vezi cuge.a pijo sam,ihhh...brate!ma
sta ,pijo,ljustio!od srece.znaci li to da sam... hajd,dobro
se oduzeo?mejbi,al poso sam se,brate brinut.nema
mahmurluka,boli samo zeldac.fuj,fuj!imal kakav hecim,nas
cojek?ovim vamo nevjerujem.odma kazu,gotovo!htjeo bih da mi
nas  kaze, ko brat,bratu-memo,najebo si!kontam,dje more bit
da glava ne boli?mozda u australiji?tamo ih boli samo kurac
za....klima i to... 
nego,htjeo sam reci da se ipak  neceg  sjecam...
dzeke,misimovica,marijana(odmah mu treba...ljiljane)i da su
bile neke tekme i da smo MI pobjedili.halo,MI!sad bih ja ko
titini podrepasi...al stvarno tako mislim.pobjedili smo i
svi MI,BOSANCI i HERCEGOVCI,stob reko marjan,ZMAJEVI.oni sto
nas nevole i kojima je krivo,oni sto navijaju za tudje
reprezentacije,pored svoje,nek se jebu.(jebo vas transparent
BANJALUKA,TREBINJE...dabil..!pa srbijanci,pravi
srbijanci,raja bre...zna da ste vi bili i ostali 
jazavci,drvarcani,mrkonjicani...opancici...manjaca...uzi i
siri toponimi,samo tacke na karti,iako hodate NASIM
gradom)srbijanci,hrvati,makedonci i pokoji slovenac(?)salju
pozdrave,cestitke,dzeki,misimovicu,ciri,marjanu...VI ste
pobjedili.MI smo pbjedili.pobjedicemo i hrvate u barzu,il
engleze,ako BOGDA brazil,argentinu (kad ih je bolivija...)u
afriki(jebemu,jel afriki,il africi?)ma sve.il mozda
necemo?ko ga jebe!ja sam SAD(obama..)sretan i zahvalan
cijeloj nasoj
reprezentaciji,ciri(hmmm...ciro...lopvcicu,volim te...zato
sto samo on moze sterat vake
serdzade,lijepe...BOSANSKE)reprezentaciji sto sad opet vidim
 svjetlo,sto su mi vratili osmijeh,ponos i srecu,sto...jel
ovo suza,jebem mu misa?

dje riba?

ja, ti poso o ...politiki.(ovo nana dobacuje,dobra nana
zilha,ma cuga je i to...haj,nane sova...)

da!

zahvaljujem se onima koji su moje vodene zajebancije
shvatili kao trud da raja(ko te bolan
tjero...?-ahhh,niko...)anamo vidi i nesto i iz svoje
BiH,nesto sto ih poput merse(selam)posjeti na birvaktile
vrijeme,ljevse vrijeme(ovo je pravo lintusa iz
lova.fajo,lovac...no objasnicu tumorouuu...)u kojem nam je
ipak bilo fajn.jebi ga!drago mi je zbog kabe(pita ga jaro iz
bl,kako je tu-svedska.kaba ko kaba-kako ce bit?jebote,pa
ovdje ne dolaze ni jehovini svjedoci...)druze,jel
usitnilo?(selam,tebi i zeni)
nisveta,bice i ona slika(zaslizuje zbog onih...)sa
maldicom(znas o kojoj govorim)ako bogda.bilo je do dida.
doktore,jest on i imas pozdrav.navrati ljetos ako...(i na
studenac,pa cemo razbit brku,didu:))
nerko,uvrijedio si me.ja,starac necugam.locem!pogtovo
nakon...dzeko,misimovic....bit ce,buraz slika(mojih za sad
ne,al ima...ma
znas...)vrbas,vrbanja,klokot,sana,sanica,una,unac...ako
bogda...jopet.
ovo je maksuz za tebe ako si u blizinni...
federation of fly fishers-denmark organizuje–the danish
flyfestival 2009-18-19.aprila sa pocetkom 10-17

plus ovi moji-vejle fjords(oredfond-pajka)takmicenje-1,2 i 3
maj 2009(more 5-6 sovit kod mene,4 u podrumu:)) 

pozdrav svim krivolovcima i onim postenim.hmmm!hamko
ugursuze!

p.s.
na onom jutubetu sam skro vidjo ...seher,il...?godina
...prije par...?momak pjeva,skroman, on a glas mu boli
glava.ubija.e ,vala da mi je sa njim(a) sjest.da mi
otpjeva...jebo ove sto samo gledaju penge(pare)i
foliraju,FOLIRAJU da su...alfa,care ,pocinjes mi se
svidjat.posten si.
ide miki jevremoic(?)...kao nekad...



Komentar Br.236
Poslao : merso
Datum : 08.04.2009.
Ko ne ufati plaća cugu
Sana.Zima.Snijeg propadava i hoće i neće dok smo se spremali
na jutarnju ganju sa mladicama ispod Vrhpolja prema ušću
Sanice.Ja moj brat Mada,Niko(Andrijević), Cober(Muhamed
Spahić) i Besim Tufekčić-Glumac. Nekakvo čudno vrijeme puno
naoblake i snjega al'ipak iznad Vrhpoljskog brijega zubato
sunce se probija kroz naoblaku i škrto nas pozdravlja
ujedajući nas svojim ledenim zracima. Obukli smo se dobro
jer je sredina januara, suha zima ujeda za prste i sve oko
nas smrzlo ko kost. Krećemo preko smrznute livade u pohode
Sani i nakon pola sata lova i hodanja ugledam jedan teren ko
stvoren za mladicu.Mora da je nekad bio mlin na tom mjestu,
još se vide ostaci kolja i naslage kamenja i dubijan na
drugoj strani. Međutim, teško da se sa obale more dobaciti u
onaj prosjek gdje sam osjetio da leži mladica. Moram ugaziti
ali belaj je ispred mene.Kameni okruglaci u nekoj čudnoj
braonkasto zelenoj glatkoći prijete svojim izgledom. Zagazim
i jedva održah ravnotežu zbog klizava kamenja.Borim se
između želje i straha, želje da zabacim u onaj zavlačak i
straha da se na 'voj studeni ne uvalim u ledenu Sanu koja se
puši od studeni.Mic po mic, grebem kramponima po dnu, krčim
stazu u vodi, razmičem čizmama po okruglacima, klizavim i
glatkim ko da ih je neko namjerno tu doćero i ostavio da se
neko oklizne na njih i upadne u vodu. Taman kad sam nagazio
do mjesta odakle se more dobaciti u onaj izazovni zavlačak
začuh Coberov glas koji me prosto prepade u zimskoj tišini
koja se primirila oko mene ko da čeka kad ću se uvalti u
Sanu.
-Imal' šta? Javlja li se?-pita on mene a ja ne smijem ni da
se okrenem.
-Dobar ti je onaj zavlačak, mora da je tamo zalegla neka
"majkara"!- čujem njegov glas i okrenem se da ga opomenem za
klizavo kamenje.
-Ne idi vamo jedva sam dogazio, kliže se ko na
poledici!-dovikujem mu a on mirno zagazi u vodu i krenu
prema meni.
-Kad si ti prošo mogu i jaaaaaaaaaaa!- otego se njegov
vrisak dok se leđima strovaljivo u Sanu.Znao sam!Sto
posto!Gotovo je sa ribolovom.Dok se on mokar zavraćo prema
obali ja sam se dero dozivajući Madu,Niku i Besima da požure
prema meni.Srećom ja sam se vratio istim putem, već
raskrčenom stazom i panično pošo  da razmišljam šta da se
radi. Il' da ložim vatru il' da skidam neki dio odjeće sa
sebe da ga malo povratim iz šoka studeni.U tom trenu sam
začuo i ostale koji su trčeći dolazili obalom, kršili su
drveće i grančice i zahuktano mi prilazili misleći da sam
ufatio krupnu mladicu.Kamo sreće.Kad su vidjeli mokrog
Cobera svi smo skočili u akciju.Psujući i galameći,
prikupljali smo drva i započeli sa vatrom.
Naložili smo dvije vatre,jednu ispred, drugu iza njega,
skidali sa sebe po jedan dio odjeće i davali promrzlom
Coberu koji je za divno čudo sve stoički podnosio.
-Kad god Niko predloži "Ko ne ufati ribu plaća piće" meni se
nešto desi- mrzovoljno je govorio Cober. Niko mu je spremno
odgovorio.
-Ma ti "namjerno" upadneš u vodu samo da ne bi platio
piće.-
Nakon nekoliko izgubljenih sati čekanja u sušenju Coberovog
veša nastavili smo sa ribolovom ali je onaj "ribarski"
momenat prošo i mi smo, bojeći se za njgovo zdravlje, oko
podne, krenli nazad.Cober je ipak u Oštroj Luci platio piće
u znak zahvale za drugarsku pomoć.
merso 
P.S Iako smo bili goluždravi dajući mu po jedan dio odjeće
niko od nas, pa ni Cober, nije ni kihno. A haj se sad skini
u januaru pa da ne prokišeš.



Komentar Br.237
Poslao : mersocan46
Datum : 19.09.2009.
Jedan od doživljaja koje samo sudbina može izrežirati je
skoro nevjerovatan, ali je istinit. Ovo što se desilo jednog
29.novembra bilo bi teško sanjati u najmaštovotijem snu. A
počelo je uobičajeno, bez najave onoga što će se desiti.
Moje druženje sa Peftom nije nikad prestalo ali je, jedno
vrijeme izgubilo, onu uobičajenu učestalost. On se, iz ne
znam kakvih razloga, iznenada okrenuo lovu škobalja na
plovak te su tako naši zajednički odlasci urijedili, ali
nisu nikad prestali. On bi, s vremena na vrijeme, predložio
da odemo zajedno na Sanu, u lov na mladicu. Slučajno smo se
jednom sreli, negdje pred kraj novembra, i on me je pozvao
da se vidimo u kafani kod Tice na Hisetima, da se dogovorimo
da za nastupajući praznik odemo na mladicu u Sokolovo. Tako
je i bilo. Došao sam i našao ga kako sjedi sam u čošku
kafane. Pred njim je bio bokalić rakije, čokan i meza. Pušio
je. Rukovali smo se i ja sam sjeo.
-Šta'š pop'ti?- ponudio mi je poslije pozdrava. Ja sam
naručio kahvu koju je Kada ubrzo donijela kao da ju je
držala zgotovljenu i samo čekala na slijedeću mušteriju.
-Nešto mi je Saćo govorio da bi volio otići u lov na
mladicu. On ne zna dobro terene pa me upit'o ko bi nas mogo
odvesti a da dobro poznaje Sanu i Sokolovo. S nama je sjedio
Hodžara pa se i on ponudio da ide, ako ima mjesta. Mi smo
spremni. Ja znam da ti ideš često na Sanu, a pravo da ti
kažem, i ja bi volio obići one naše terene po kojima smo
nekad fatali. Samo mi unapred javi kad je najpogodnije da se
krene i kol'ko bi se ostalo?-govorio je moj drugar povlačeći
dimove iz cigare i rakicu iz čokana. 
-Najbolje bi bilo otići par dana u vrijeme novembarskih
praznika. Ja mogu ostati kol'ko god traju praznici. Ne znam
kako je sa Hodžarom i Saćom. Ti vidi sa njima pa mi javi. Ko
će voz'ti?- upitao sam svog druga sa kojim sam proveo prve
samostalne dane ribolova.
-O vožnji se ne brigaj, Saćo će voz'ti. On more ostati samo
dva dana jer ide na liniju. Znaš i sam da on radi k'o
kontrolor  u "Autoprevozu" i dali su mu samo dva slobodna
dana za praznik. Sa Hodžarom nejma problema. On more ostati
kol'ko treba.- odgovorio je Pefta preko zalogaja vruće meze
što se pušila u tanjiru ispred njega. 
-Nije ni to loše. Ako idemo na dva dana ne moramo ran'ti. Ja
ću vas čekati u subotu ispred zgrade, oko sedam sati, da me
pokupite.- zaključio sam naš razgovor i otišao ostavljajući
Peftu da dogovori detalje se ostalom dvojicom.
Nastavit će se, 



Komentar Br.238
Poslao : tajfun lol@lol.com
Datum : 24.09.2009.
Postovani ribari i plovkasi cistaci!!

Dugo nisam svracao na ovu stranicu i kad me damla ne strefi
, uh ne dao mi bog, sta ste sve natarabali o meni !

Pa zar samo zato sto sam uctivo htio skrenuti paznju
doticnom gospodinu da se takva  knjiga ne pise na takav
nacin,  kako ju je on valjda( kako vidim!?) vec  napisao. 

  Uvrijedih li ja nekog  nekom ruznom rijecju ili ne daj
boze nekog opsova, a mogu  samo  pomisliti  kako biste onda 
tek reagovali da sam nekom od vas   , estakvirulah, recimo
zaprijetio!!   A!!? 
Iznio sam samo svoje   misljenje o ovoj temi ; i nista
vise.

A vi na mene "svi" u horu, kao po diktatu!! 
Mora da ste bili  jos slozniji u bjezaniji od "Vaseg
voljenog Vrbasa", ( vidim da se ubiste pisuci o njemu)pa
nekima nije bila dovoljna ni Evropa nego  mnogi nagulise 
preko okeana, ne zaustavljajuci se cak tamo  do Divljeg
zapada.
Nema sta tipicni heroji na djelu...

Onom doktoru i ne zelim  ista posebno reci;, on i nacrtano
ne bi razumio.Jednostavno je uskocio u hor, valjda kao bas ,
sta li? 

Draga sestro Nisveta ! Pa tebe potpuno razumijem.
pa neces valjda o svom ocu( nazalost rahmetli) napisati ,
nesto ovako:
Moj otac je bio slab ribar, plemenitost mu bila slaba
strana,   da ne nabrajam dalje . Naravno da ces napisati da
je bio najbolji ribar , najplemenitija dusa i tako redom.
Kao sto rekoh ti kao po zadatku. Nimalo se ne ljutim ,
naprotiv!!

Al mali Memica prozivan kao  Superhik jase  li jase, cak sta
vise mamuza li  svoga Sarca!
Moj Memice ; ono sve gore sto si nabombao o meni  cisti 
primjer je  sirovosti da ne kazem gluposti u punoj akciji! 
Savjet; Zamoli bolan Sehu neka ti bar onu prvu bljuvotinu od
teksta o meni, skartira , da to ljudi ne citaju  .Priznam da
sam  morao dobro da se suzdrzim da ne pocnem bljuvati po toj
pisaniji.
Ni kraja ni pocetka , brda s dola , i samo osini po prasini.
I sad me jeza hvata ... Donekle te i mogu razumjeti ;ta
jeftina , smrdljiva, ustajala mlaka bljuzga, valjda je samo
jos Rajko uspjevao ponekad  nadilazeci sebe  ispeci takvo 
nesto , udara po vusigla gore nego Jekin mokar tarac. Tad se
sve mozdane vijuge spetljaju, neke bitne stangice poiskakaju
iz svojih  lezista i naravno dobije se to , malo gore vise
!!
Zali majko sina muhadzedina,  ide jedna stara narodna!

A za onog sto me onako kao  umiljato i naivno nesto preupita
o cistacima pardon plovkasima,(  taj izraz "cistac" po mom
misljenju je  i razlog takovog horskog napada na mene) 
odgovorit cu pitanjem ; 
 Kako se postaje solidan plovkas ?
Ovako.  Odgovaram!

Prvo ; 
Svaki renomirani cistac plovkas mora biti jedno dvije tri
svjetlosne godine udaljen od Vrbasa!Pa kad  nakon trecih
konjskih zaprega utrci u jedan od tri autobusa sto ih mora
promijeniti da bi stigao do zelene rijeke , sam sebi kaze;
prvi sto kilometara sam ipak odgulio! Neka mi neko  pokaze
ijednog plovkasa koji  nema zuljeve, kurje oci,  naravno od
tabanije prema Vrbasu , dajem kaput s postavom! 
Drugo ; 
Cistacem -plovkasem se postaje( mislim priznatim i poznatim)
neposredno poslije zenidbe; tako, da ti  zena tutne u ruke 
nekakav krivi, suhi stap s metar dva   silka , cep od boce
neke ustajale bljuzge i jednu  hrdjavu kuku, s ljutitim
rijecima ; Evo ti ovo, idi i postani plovkas  i nemoj da te
crni djavo navede u gostilnicu, jer ces inace sa mnom imati
posla!!
Trece ;
 Svaki  plovkas cistac treba i mora da voli smrdu bljuzgu 
ko zjenicu oka svog,naravno taj rijetko ili nikako ne zalazi
u gostilnicu .Zenine rijeci kao prokletstvo bubaju  njegovim
 mozgom!
Da te crni djavo ne navede u kafanu! Da te crni djavo ne
...

I tako se dobija jedan solidan  cistac Vrbasa , na veliku
radost mnogih  mladicara! 
Ma ko mi to rece da pisem o malom Memici prozivanom kao 
Superhik!

E sad poslije ovog, ako to Seha prokrci do vas naravno,
nemoj materet da me ko opet napadne , bar ne horski, a  ne
obrazlozi to agumentima!!
Napisah misljenje mnogih mladicara , iskreno i istinito!

Neka mi neko pokaze samo sto sam to krivo napisao, litar
dajem, ciste prave , a ne one sto rabi Superhik!

Ostajte mi zdravi i debeli.

Zelim vam Bistro da bistrije ne moze biti!

Srdacan pozdrav!
 Vas tajfun!!!




Komentar Br.239
Poslao : mersocan46
Datum : 24.09.2009.
Nastavak br.2
U dogovoreno jutro, čekao sam ispred zgrade, kad su se oni
pojavili. Krenuli smo odmah, bez usputnog zadržavanja i ja
sam predložio da se ide preko Mrkonjića na Ključ da bi mogli
pročešljati Zgonski kanjon i prekrasne virove na kojima sam
proveo dosta vremena i uhvatio veliki broj mladica. Poslije
prvih iskustava u ovom kanjonu mnogi ribari su gorili od
želje da vide i love po terenima Zgona i ja sam dovodio
mnoge ribare da bolje upoznaju Sanu i love mladicu. Štefo
Marković, Meho Durut, Andrija Hrešćak, Tulek Šefket, Niko
Andrijević-Koni, Muhamed Spahić-Cober, Kragulj Mirko,
Tufekčić Besim, Kulier Tomislav-Nandi, Emir Buzdalek, Ernest
Bibić, Burazorović Faruk te mnogi drugi ribolovci su
dolazili sa mnom ili bez mene da love mladicu, pastrmku i
lipena. Pa i ovo društvo, osim Pefte, nije često dolazilo na
Sanu i lovilo mladicu.
Vrijeme je bilo vedro, sunčano ali veoma hladno. Uživali smo
u nesmetanoj vožnji, nije bilo teškog saobraćaja, praznik
je, i nakon ugodne vožnje, mnogo priče, šali i viceva, u
Velečevu smo ugledali Sanu koja je obećavala ugodan ribolov.
Voda je bila je vrlo bistra, osrednjeg vodostaja, takav njen
nivo je omogućavao pristup mnogim terenima ali i ujedno
obezbjeđivao ribi dovoljno vode i prostora za skrivanje i
izlazak u lov na tanježima ispred ili iza skrovitog vira.
Došli smo u Zgonsko polje koje se bijelilo od debelog sloja
smrznutog mraza, sunce mu još nije naškodilo, pa smo imali
utisak da je cijela dolina pokrivena snijegom. Iza
kamenoloma, zašli smo u kanjon koji je, kao i obično, bio u
tami debelog hlada mrkih, ogoljelih strana povisokih visova
sklopa.
Zaustavili smo se u jednoj uvali, ustvari velikoj krivini,
veoma prostranoj na kojoj se auto moglo nesmetano parkirati.
Na tom potezu tok Sane je bio vrlo neobičan. Izlazeći iz
uskog sklopa stijenja, glavni tok rijeke je nastavljao prema
drugoj usjeklini, dok se drugi, manji dio toka, odvajao i
skrečući udesno izdubio veliko proširenje tvoreći veliku
uvalu dubine oko jednog metra. Na sredini uvale, između
glavnog i sporednog rukavca rijeke, izdiglo se malo ostrvo
koje je rijeka godinama gradila nanoseći sitni kamen,
šljunak, granje i druge otpatke koje se nađu na njenim
obalama. 
Nastavit će se 



Komentar Br.240
Poslao : memo
Datum : 28.09.2009.
pa djes micubisi,bolan ne bio?

ti ko fasunga,lezis dok ne zatreba,a kad zatreba kakav
birindzil-mladicar,eto te.
neka te,sucur Allahu. 
vidim da si nakon duzeg vremena dobio potrebu da se opet
pojavis  tamo dje te slabo ko benda,osim mene:)
tako i treba,moras se necim zanimati u ove jesenje noci,al
bogami moras i uciti(covjek uci dok je ziv-k.h.rumenige)jer
i sabije najkasnije do druge godine nauce srat na odredjenom
mjestu,a ti poso i nastavio ovde,ko da to radis pored svog
voljenog plota nedje u mp3-u.nemere to! 
banes iznenada(znao sam ja das ti kad tad iskocit)i ukljucis
se u diskusiju nekakvim ters komentarom punog prezira i
omalovazavanja prema raji(haj,mene...ok)a na kraju ga
zavrsavas fol soft opcijom.
koga ti handris? 
jos si si dao za pravo da budes i glasnogovornik postenih
ribolovaca-mladicara(napisah misljenje mnogih mladicara
iskreno i istinito!)ti kojeg se,siguran sam,ni raja iz
razreda nesjeca,a kamoli mladicari. 
nemere se to tako,moj tajfune!
nego...fakat sam se grohotom ismijo tvom saljivom
tekstu(pravi adolescentni)-kako se postaje solidan plovkas?
neznam sta mi je gotivnije 1,2 il 3?neb sad htjeo bacat
ublehe,al trica ti je mrak,a pogotovo ono... da te crni
djavo ne navede u kafanu!da te crni djavo ne...
neb vise uzo plvak...

znam da si dao sve od sebe...od mazluma se nemoze vise ni
ocekivati al,mogo si vala ubacit i malo onomatopeje...da
prikrijes logoreju.(nadam se da stovani dr.drca jos navraca
u kahvic pa ti on moze strucno objasniti sta je to,a ja cu
ti sad ukratko reci,narodnijem jezkom-to je kad budali ne
radi rucna. 
ovo sam ti napisao jer sam siguran da pored nake sege(nema
sta tipicni heroji na djelu...)imas i odgovarajucu facu.


jos bih ja,al bojim se postacu brutalan.skroz.

sto se tice knjige,koja je i bila tema...prosaraj po
netu(ex-yu ribarske stranice)pa procitaj sta ljudi misle o
knjizi(ja je prvi kupio) i gospodinu(selam)koji ju je
napiso.

za kraj,jedna molbica(pa,ljudi smo...)

de mi ocat prebaci rajkovu adresu,pa nek ti onda dragi Allah
oprosti sve teske rjeci i optuzbe na moj racun.ubi me zeldac
od ove zapadne bljuzge. 

p.s.

moglo je bit nedje oko pola sedam,a i ne mora,kad je pablo
pikaso jednom izjavio da su tri najbolja proizvoda iz prve
polovine 20.vjeka kubizam,bluz i cuga.svako ko je pio slozio
se sa pikasom oko cuge.
moj bjeli mis i ja,isto.hajmo misko onu,volim piti,volim
piti i...



Komentar Br.241
Poslao : darko dr drca
Datum : 29.09.2009.
Memo bog si  a ti gosp. tsunami jako losa prognoza za sada.



Komentar Br.242
Poslao : merso
Datum : 07.10.2009.
Nastavak br.3. 
Kad smo izišli iz njedara toplog auta dočekao nas je reski
fijuk vjetra koji je puhao kroz kanjon. Montirali smo mamce
i krenuli u akciju. Pefta i Saćo su krenuli uz vodu, dok smo
ja i Ziko krenuli nizvodno prema drugoj usjeklini kanjona.
Pogledao sam  na široku uvalu i poprilično duboku vodu Sane
na čijem su dnu mirovala jata škobalja i plotice, imao sam
utisak da mirno spavaju. Pokazao sam Ziki impresivnu sliku
uspavanih riba. U tišaku zaokreta rijeke ribe su mirovale na
žutilu pjeskovitog dna, on se oduševio količinom ribe, i mi
smo nijemo smo stajali neko vrijeme i onda nastavili
kretanje prema onom mjestu gdje se rukavci ponovo sastaju i
ulaze u novi, uski prolaz kanjona Sane. 
Ziko se zadržao da još jednom baci pogled na dno rijeke dok
sam ja nastavio kretanje prema sastavcima. Oduvijek sam bio
ljubitelj ovog proširenja, mirnim sastavcima dvaju rukavaca,
privučen tajanstvenim virom na drugoj strani, ispod velike
bijele, okomite stijene od koju se rijeka, u vrijeme
poplava, odbijala i dubila veliki vir ispod nje. Sunce još
nije doprlo do vrhova Zgonskog kanjona tako da je klisura
bila skrivena i zastrta hladom okolnih proplanaka. U
okruženju tame kanjona nije bilo proljetnog sjaja kojim
kanjon blješti u proljeće, sve je izgledalo sivo i
potamnjelo osim Sane i mokrog, glatkog kamenja na njenim
priobalnim krajevima. Nekoliko starih panjeva, što je nekada
prije nanijela poplava, leže truhli i sasušeni na pjesovitom
otoku na sredini rijeke. Vikom sam objašnjavao zaostalom
Hodžari gdje su dobri tereni, kako i gdje bacati cofa.
Kazivao sam da mora pretraživati sve virove, procijepe
između sedara, brzake i tišake s kojima je obilovao ovaj
kanjon. Jer nikad nisi bio siguran gdje se može mladica
pojaviti i iznenaditi te hitrim napadom na mamac. 
U toj galami objašnjenja došao sam do sastavaka i sa ceste
daleko zabacio svoga copfa prema glavnom toku, a iznad vira,
tik pored bijele, visoke stijene. Cimajući copfom razgledao
sam okolinu i oprezno gledao u zelenkastoplavi dubijan
ispred sebe čekajući skori dolazak mamca do obale. Na
nekoliko sekundi prije nego će se copf ukazati, osjetio sam
neko komešanje uz obalu, zatim onaj tupi udar, te žestoko
napinjanje silka i role dok se štap u ruci zatresao od
iznenadnog otpora i snage ribe. Dao sam kontru i ugledao
bijelinu trbuha mladice kako elegantnim okretom nestaje u
dubini vira ispred mene.
-Evo je!!- kriknuo sam i sam iznenađen nenadanim i tako
brzim ulovom.
-Ma nije moguće! Na prvi zabačaj! Ne mogu da vjerujem!-
vikao je Ziko koji se upravo sprema da zabaci copfa u vir.
Sletio sam niz strminu šljunkovite obale i nakon žestoke
borbe i opiranja mladice privukao sam je obali i uz
Hodžarinu pomoć izvukao mladicu teško oko 4kg na sigurnost
ceste iznad Sane. Nevjerovatno! Iako je ovo moje omiljeno
mjesto, i nije ovo prva mladica koju sam ovdje uhvatio,
oduvijek sam očekivao da ću ovdje naći i uhvatiti kapitalnu
mladicu. Moja želja će se ispuniti kasnije, ali samo na
momenat.
Nastavi' će se
merso



Komentar Br.243
Poslao : merso
Datum : 18.10.2009.
Nastavak
4. Kasnije, prilikom jednog od brojnih dolazaka ja ću zbog
gluposti i moje lične lijenosti izgubiti jednu od takvih
mladica o kojima sam sanjao i zamišljao da leže u dubinama
ovog proširenja. Bacajući, opet sa obale, na samom izlazu iz
prvog sklopa ogromna mladica je uzela copfa i naglo,
iznenadno i snažno, krenula uzvodno kanjonom a ja, zbog
ogromnog drveća što je raslo uz obalu pored mene, nisam
mogao da je pratim vodom, opet zbog dubine Sane, te mi je
mladica odvukla sav silk i na kraju nestala sa mamcem i oko
stotinjak metara silka. 
-Ko da si je ovde ostavio pa si sad došo da je pokupiš.-
začuđeno je konstatovao Ziko. Gledao je u mladicu sa
očiglednim zadovoljstvom a ja sam mu rekao da u ovom sklopu
ima daleko većih mladica nego što je ova.
Pošto nismo imali ključ od auta, ostavili smo ribu ispod
kola, i nastavili sa ribolovom hodajući nizvodno Sanom. Ziko
se zaista trudio, spuštao se niz opaku strminu kanjona da
zabaci na mjesto koje mu se svidjelo, za koje je smatrao da
bi moglo imati mladicu, uporno je češljao svaki potez ali
nije vrijedilo. Ja sam mu se pridruživao na opasnim
silascima, bacao i nudio copfa, peša, leptira ali bez
uspjeha. Česti silasci i usponi obalom Sane nam je pomoglo
da ne osjetimo hladnoću dana i sklopa, naprotiv, bilo nam je
u nekim trenutcima vruće i smatrali smo da ima mnogo odjeće
na nama. Ribarili smo kanjonom sve do podne i onda napustili
sklop i krenuli prema Sokolovu. Izlaskom iz Zgona dočekala
nas je relativna toplina sunčanog dana i mi smo odlučili da
nešto prezalogajimo. Nejako sunce je ipak raskravilo naša
prozebla tijela i mi smo pronašli ugodno mjesto uz Sanu,
parkirali auto i sjeli pored vode da jedemo. 
Sjedeći na polumlakom kamenju, vidio sam brojne mušice kako
plove vodom i dva lipena kako bez imalo straha, kao u
polusnu, usporeno plivaju na površini tišaka i kupe ih. Ribe
su plivale uokolo što sam primjetio prvi put jer lipen
obično leži u mjestu i staloženo sačekuje hranu koju mu
struja nanosi. Ova dvojica su bile iznimka. Nisam imao štap
za lov lipena pa sam, skinuvši copfa, privezao struk krejica
koji se našao u ruksaku. Bacio sam struk u tihak ispred
mene, moje društvo me začuđeno gledalo, dok sam ja španovao
mušice da lijepo plove. Jedan od dvojice lipenova je odmah
odgovorio, bez dvoumljenja, sporo se digao i uzeo moju
mušicu. Vukao sam ga kao da sam zakačio komad klipe. Bez
otpora, umrtvljeno, riba se mirno i poslušno bližila obali i
meni. Valjda od hladne vode ili hladnoće zraka lipen je
izgledao kao ošamućen ili drogiran. Skinuo sam lipena sa
udice i potražio drugog koji je nestao u dubini tišaka. Nije
se više pojavljivao da lovi mušice koje su i dalje plovile
tišakom i rijekom ispred nas. Poslije završenog ručka lovili
smo mladicu sve dok se vidilo. Sunce je brzo zamaklo iza
vrhova brda sanske doline, hladnoća je ojačala, riba se nije
javljala i mi smo odlučili da se krena prema Ključu i hotelu
gdje ćemo prenoćiti. Kakva je bila sreća u ribolovu tako je
bilo i u hotel "Turistu". Ono malo soba što su imali, bile
su izdate, tako da  nije bilo slobodne sobe za nas. Šta da
se radi? Kakvo riješenje se nudilo? Sanica? Ribnik? 
-Šta ćemo sad?- obratio se Saćo meni. Spremno sam im ponudio
ova dva riješenja.
-Moremo otići u Sanicu i potražiti spavanje kod nekog od
mojih prijatelja, Rifeta, Mehe ili Ekrema. Ako vam to ne
odgovara, onda treba da odemo na Ribnik i vidimo ima li
mjesta u "Lovcu"?- predložio sam ove dvije mogučnosti.
Nastavi će se



Komentar Br.244
Poslao : GORAN sanki@teol.NET
Datum : 29.11.2009.
ZNA LI KO MITHU NEZNAM PREZIME



Komentar Br.245
Poslao : memo
Datum : 07.12.2009.
svaki put kad saznam da se netko od bl ribara pridruzio
onima koji vec odavno love po nebeskim rijekama,tuzan sam.

allah rahmetelje...zlaja.



Komentar Br.246
Poslao : merso mersad@rogers.com
Datum : 12.09.2009.
Dragi prijatelji:
Obavještavam sve zainteresovane da je konačno izišla iz
štampe moja knjiga "Ribarske staze" i da se za sada može
naći i kupiti, uz povoljnu cijenu od 20km, u Banja Luci u
stanu moje sestre Aiše u ulici Bana Lazarevića br.7(Zgrada
kod bivšeg Dječijeg pozorišta).Telefon 051-305-012.
Knjiga ima oko 500str. i obogaćena je sa oko 100-njak slika
iz naše prošlosti, druženja, sa mnogo poznatih lica s kojima
sam se družio.  
Sve ostale informacije za nabavku knjige možete dobiti od
mene putem e-mail-a na gornju adresu(mersad@rogers.com) ili
na telefon u Kanadi;905-831-3409
Unapred se zahvaljujem Kajaku na objavi ove informacije i
svima onima koji žele kupiti ovaj moj Prvenac.
Želim vam ugodno čitanje knjige u hladu kraj Vrbasa ili bilo
gdje se nalazili sa knjigom u ruci.

merso



Komentar Br.247
Poslao : Sakib Jakupovic
Datum : 08.07.2009.
Cestitam Merso, napokon smo docekali!
Hajde objasni nam kako da dodjemo do knjige mi kojima je
Vrbas malo podaleko ove godine.
Ocekujem da mi se javis na e-mail.
Pozdrav sa zeljom da je uskoro dostampas.



Komentar Br.248
Poslao : Emira
Datum : 08.07.2009.
Cestike Merso,
citajuci svih ovih godina tvoje price objavljene na Kajaku,
sigurna sam da cemo uzivati citajuci. Sretno i zelimo ti
uskoro i drugo izdanje.
Dzindici



Komentar Br.249
Poslao : Hr.Miro Sojtaric
Datum : 09.07.2009.
Svaka cast i iskrene cestitke za Mersada.



Komentar Br.250
Poslao : avdosehic avdosehic@hotmail.com
Datum : 09.07.2009.
       
         Dragi moj prijatelju Merso!
            Veoma sam sretan i presretan na tvoju knjigu
RIBARSKIM STAZAMA koja je napokon izasla. Nemogu da docekam
kad cu poceti sa citanjem i sjecanjem, na stare prijatelje
ribolovce,na terene koje smo obilazili i nakojima smo
ribarili.
                       Puno toplih pozdrava i uspjeha sa
knjigom.






Komentar Br.251
Poslao : doko kaluderovic sopen dokokal@hotmai.com
Datum : 10.07.2009.
Stvarno je za pohvalu,a za mene je veliko i prijatno
iznenadenje.
Sa Muhamedom se cujem i vidim cesto,a nista mi nije rekao
oko ove knjige.Moracu da ga kritikujem ali mi je malo
nezgodno,s obzirom
da je on ipak"starija raja".Prema nekim informacijama
"promocija "knjige treba da bude ovde kod nas u San
Francisku i to uskoro.
Cestitke jos jednom.
Sopen



Komentar Br.252
Poslao : Zlatko Sojtaric- Cado cado.bl@gmail.com
Datum : 11.07.2009.
Dragi Merso,zelim ti puno uspjeha u prvom izdanju
knjige.Nadam se da i sadrzaj u njoj obuhvata puno toga jer
sama tematika je bar za mene interesantna i jedva cekam da
je procitam.O utiscima cu ti se kasnije javiti.Pozdrav Cado.



Komentar Br.253
Poslao : Toba
Datum : 11.07.2009.
Ko o cemu, Moj Merso o ribi!

A i o cemu bi mi muskarci (mislim pravi), mogli tabiriti,
vec o "ribama".
E, Jarane moj, nek' si i ti svoje "nafat'o".

Nikad nije bilo lako uhvatiti dobru Ribu, a tebi je
uspjelo!
Velika Raja ti cestita, Miro, Sopen,Cado...

Upitaj, meni za ljubav, tog covjeka sto ti je stampao knjigu
o Ribama, da nekako prisloni i Tvoju o Vrbasu, Kitiru,
prasnjavim stazama od Dolca ka Vrbasu, "sljivama
drickuljama",...o svemu sto si pisao kao veliki hronicar
Banjaluke.

To napisi, Merso, jednom!
(Jeble te ribe!)

Knjigu stavi na E-Bay (buy now), da se nekako i ja dokopam
misli u "dubokim cizmama"!
 
Cestitam Ti, od srca!

Tvoj Toba!



Komentar Br.254
Poslao : Nermin Gacic nerming@member.se
Datum : 12.07.2009.
SVAKA CAST ! MERSO L E G E N D O !
Obradovala me je vijest da je napokon tvoja knjiga vidjela
svjetlost dana i na tome ti od srca cestitam.
Posto je moja majka u Bluci vec je stupila u kontakt sa
Aisom i knjiga ce u augustu biti u Svedskoj,jedva cekam...
Nije mi drago da te Tola ruzi,jer znam da te voli,kao i mi
mnogi banjalucani(ma nemoj mi Tola protiv ribolva,ma ne pisi
"jebo ribu"...uhhhh...),ali je svakako u pravu i sigurno da
trebas objaviti novu knjigu(knjige),zbirku svojih prica, ili
putopisa, a posebno svoja sjecanja na staru Banjaluku i nase
obicaje.
A ti to umijes,prelijepo pises,a bogami te i sjecanja jos ne
napustaju...
Srdacno te pozdravljaju Murisa i Nerko.



Komentar Br.255
Poslao : merso
Datum : 12.07.2009.
Kad sam jutros, na moj 64 rođendan, otvorio Kajak i pročitao
ove lijepe komentare i želje mojih vrlih i dragih
prijatelja
čovjeku ne treba bolji motiv nego da nastavi sa pisanjem i
istraje sve do objavljivanja novih knjiga naših sjećanja na
čaršiju koje više nema.I u "Ribarskim stazama" su također
opisana autobiografska SJEĆANJA na takvu Banja Luku,
banjalučke ribare i njihovo ribarenje, stare jarane kojih
više nema i onih koji su još preostali, njihova sjećanja, i
njihovo druženja po kafanama, u ribolovu te u staroj
čaršiji
i oko nje. Knjigu sam napisao iz duše i puna srca.
Ovom prilikom Moram da se zahvalim i mnogima koji mi lično
poslaše
narudžbe za knjigu i poruke na moju e-mail adresu sa
njihovim toplim željama u povodu izlaska knjige.
Ovom prilikom zahvaljujem se Štamparskoj kući "Grafid" u
Banja Luci i gospodinu Branislavu Ivankoviću na zaista
iskrenoj pomoći i razumijavanju u štampanju knjige od 540
stranica i bezbroj slika koje sa same po sebi veliko
podsjećanje na ono što je opisano u knjizi. Knjiga je
štampana u ograničenoj količini od 200 kopija.
Voli vas sve 
merso



Komentar Br.256
Poslao : darko
Datum : 18.07.2009.
Bravo Merso .Ako imas priliku knjigu mi odmah salji.
darko dr  drca
spĺnggatan 2 
57451 oskarshamn
Sweden
Punno pozdrava



Komentar Br.257
Poslao : Toba-Mersi
Datum : 18.07.2009.
Ej,valaaa ,majstore,  neka si sprdio i
sezdeseticetvrtu...mada se to na Tebi ne bi reklo,onako
...iz daljne!

Od srca ti cestitam Tvoje borbene godine i zelim da jos
dugo, barem na ovom virtualnom svijetu...istrajes!
Da si mi blize, mozda bih Te i poljubio, ... ovako samo ...
bratski zagrljaj!
Sretan si Ti , moj Merso, a sretan Ti i rodjendan, ma...samo
tako!
Pozdrav Toba!



Komentar Br.258
Poslao : neispavana
Datum : 21.07.2009.
Sretan rodjendan
/Sto ovi lavovi znaju pisati,stvarno!/
Ovo moram prvo nabaviti,onda procitati,pa ........nadam se i
preporuciti za dalje
Meni jedan primjerak,da se osiguram.
Uspjeh s knjigom,Merso!
Od srca:Azra



Komentar Br.259
Poslao : Nisveta
Datum : 28.07.2009.
Sve cestitke iz Danske od Nisvete.Veoma mi je drago da je
knjiga ugledala svjetlo dana.Na moju veliku zalost dok sam
bila u B.Luci nisam gledala sta ima novo na Kajaku pa nisam
uzela knjigu.Posto cu uskoro opet dole nadam se da ce ostati
koji primjerak.Srdacan pozdrav i veliko hvala, jer je to za
nas banjalucane remek djelo.
p.s.Dobro Toba kaze pisi,pricaj price nase carsije,nemoj da
se zaborave.Ja uvijek prvo procitam tvoja kazivanja.Aferim
ti.



Komentar Br.260
Poslao : merso
Datum : 08.08.2009.
Poštovani,
nabavila sam Vašu knjigu i mogu da Vam samo uputim
najiskrenije čestitke. Knjiga je impozantna i trebaće mi
neko vrijeme da je pročitam (naročito kad se uzme u obzir da
nisam ribolovac i da su mi vjerovatno mnogi termini
nepoznati). Želim da ovo bude samo uvod u nova izdanja.
Pozdrav Vama i porodici.

Jadranka Burazorović Perković.



Komentar Br.261
Poslao : Ekrem Grahovic
Datum : 14.08.2009.
Svaka cast Merso jarane stari uskoro idemo za B.L. pa moram 
sinovima kupiti po jedan primjerak tvoje knjige ! puno
pozdrava Ljilji i tebi od Keme,Mande,Zlatka i Sandra



Komentar Br.262
Poslao : cado.bl@gmail.com Zlatko Sojtaric/Cado
Datum : 16.08.2009.
Dragi Merso,knjiga ti je fenomenalna,prevazisla je moja
ocekivanja hocu reci da si je uradio kako treba.Procitao sam
je u cugu t.j.trebalo mi je dva i po dana da je procitam, a
sad polako ponovo citam ono sto mene najvise
interesuje.Obradio si temu banjaluckog ribolovnog
udruzenja,spominjes skoro sve banjalucke ribare,pored naseg
lijepog Vrbasa spominjes sve potoke i rijeke u nasoj blizini
i nasem okruzenju.Nesebicno govoris i opisujes kad i kakva
muha pada na vodu i dajes detaljan opis svake muhe uz
slikovni prikaz iste.Knjiga je interesantna,poucna za nove
generacije a vredna i sa literarnog aspekta,jer tako divno
opisujes sve predjele kroz koje si sam a i udrustvu
prolazio.Zanimljive su i price i dogodovstine koje su uvijek
prisutne kod ribara a ti ih fino opisujes.Meni licno si puno
pomogao jer moj sin Renato je postao veliki ribar ali sa
malim iskustvom i sad kad me nesto pita ja mu kazem procitaj
sve ti stoji u Mersinoj knjizi.Prijatelju jos jednom ti
hvala sto si nam podario ovako finu knjigu.Pozdrav Cado.



Komentar Br.263
Poslao : merso
Datum : 17.08.2009.
Dragi Čado
Neobično me obradovalo tvoje mišljenje o mom prvencu i nadam
se da ćeš uživati čitajući je po drugi put isto kao što sam
ja uživao pišući je. Kao što si pročitao nastojao sam
prenijeti i opisati svu našu ljubav druženja, ribarenja,
naših odlazaka u sitne avanture ribarske. Nadam se da si još
jednom i ponovo prošao sa svojim jaranima kroz one nama
drage terene. Svaki naš izlazak na vodu je bio priča za sebe
i kao što mnogo puta napominjem, "Što nije zapisano nije se
ni dogodilo".
Tvoj jaran
Merso



Komentar Br.264
Poslao : Nermin Gacic nerming@member.se
Datum : 19.08.2009.
Stigla knjiga u Svedsku...
Dragi moj Merso,svaka ti cast,knjiga podebela,a bogami i
poteska kaze moja mati koja ju je donijela iz Banjaluke.
Procitao sam uvod i pregledao nesto slika,ali vec sada mogu
reci da je super,sa obzirom sta opisujes u
njoj:predjele,musice,rijeke,ribe,mamce,a posebno nase
prekrasne ribolovce,poznatu raju,banjalucke legende iz
davnih vremena,a i sadasnjih ...(nase drage prijatelje Avdu
Sehu,Kemu Grahu,Besima Tufekdjica,Muju
Filipovica,Dzemku-Dzisa,Dr Drcu,Nalu,Faika-Ckaja,Asima Brku,
ma da ne nabrajam vise,a vidjeh i mog komsiju Andriju
Hrescska,te mnoge mnoge druge...
Jos jednom ti veliko,golemo,punog srca H V A L A.
Pozdrav Nerko



Komentar Br.265
Poslao : merso mersad@rogers.com
Datum : 20.08.2009.
Molio bih Darka Drču i sve zainteresovane da mi se lično
jave na moj e-mail ili na telefon u Kanadi 905-831-3409 u
vezi isporuke knjige.
Merso



Komentar Br.266
Poslao : Ehlimana
Datum : 08.09.2009.
Dragi Merso,knjigu sam procitala i zaista je prelijepa! Neke
aktere ove knjige poznajem licno,a za neke sam cula iz prica
starijih! A kako i ne bih kad je to sve nasa draga
Banjalucka raja! Imala sam srecu da s muzem,koji je
zaljubljen u ribolov,obidjem neka mjesta uz poznate nam i
voljene rijeke! O knjizi je suvisno bilo sta reci,a i sto
god bih rekla ne bi bilo ni priblizno onako lijepo, kako Vi
to opisujete u Vasoj knjizi! 
Jos jednom se zahvaljujem sto ste mi urucili knjigu u ruke i
pri tom je i potpisali za mene! Sve ovo sam mogla da Vam
kazem telefonom ili putem e-maila,ali cilj mi je da i drugi
osjete bar na trenutak srecu koju sam osjetila citanjem
knjige i vracanje u one bezbrizne dane zivota u nasem
lijepom gradu!
Puno pozdrava od Ehlimane!



Komentar Br.267
Poslao : merso
Datum : 09.09.2009.
Zahvaljujem Ehlimani!
Bilo mi je lično zadovoljstvo da malo proputujem u mjesta u
koja nisam zalazio i naobično mi je bilo drago kad sam te
pronašao i uručio ti knjigu s posvetom. Nisam očekivao ovako
lijep komentar i ja ti se lično zahvaljijem i želim tebi i
tvojoj porodici mnogo sreće i zdravlja u budućnosti. Tvom
mužu Bistro a Tebi, Još jedanput, HVALA!!!
Merso



Komentar Br.268
Poslao : za MERSU
Datum : 10.09.2009.
      "Ribarske Staze"
Dragi Merso,dozvoli mi,da se i ja prikljucim svim ovim
lijepim pohvalama povodom izdanja tvoje knjige "Ribarske
Staze"koja je svojim veoma bogatim sadrzajem i mnostvo
lijepim slikama,odusevila nas BLucane koji smo ostali bez
teksta.
Tvoja upornost u realizaciji knjige,da bi sav svoj trud
poklonio nama BLucanima,zasluzujes od nas veliku zahvalnost
i postovanje.
Ja licno nisam ribar,to BLucani znaju,ali,ove godine u Julu
boraveci u BLuci,i nadzem se preko Vrbasa u lokalu kod
Omiljka-pumpasa u drustvu,gdje smo igrali remija.U jednom
momentu pojavi se tvoja knjiga na stolu.Ja je prihvati i
pored karata,osjetih da me knjiga osvaja sve vise i
vise.Nagledao sam se slika i slika,procitao sto sam
uspio,ali,jedna mi slika ostade u sjecanju-slika naseg druga
Mirko Kragulj.Na zalost,surova bolest je odigrala
svoje,ostadose mi sjecanja na sva nasa druzenja.
Merso,tebi zelim puno uspjeha,da svojim nesebicnim radom
podaris nama BLucanima u amanet jos koju knjigu iz BLuckog
zivota.
Izbor je pred tobom
S postovanjem TAMBA



Komentar Br.269
Poslao : merso
Datum : 12.09.2009.
Za prijatelja Tambu,
ja sam zaista polaskan kad pohvale dođu od jednog o
najboljih poznavalaca banjalučkog života i prilika u našoj
čaršiji između dva rata. Redovno sam čitao i pratim sve
tvoje teme i javljanja koje nas  nas sa sjetom vraćaju u
našu prošlost a što bi trebao biti podstrek svim našim
sugrađanima da se javljaju i proširuju ta draga sjećanja.
Kroz sjećanja se, kao i kroz priče, prenose tradicije i
običaji koje
smo naslijedili od naših starijih generacija i koje, po
meni,
treba još više veličati,poštivati i prenostiti na generacije
koje dolaze. Ljudi koji ne cijene, ne poštuju i ne čuvaju
svoju prošlost nemaju ni budućnosti. Čovjek ne mora biti
pisac pa da ostavi trajan doprinos toj tradiciji. Zbog toga,
imam utisak da se danas mnogi naši prijatelji plaše iskazati
svojim riječima, na papiru(ili kompjuteru), ono što su
zapamtili, a toliko toga je ostalo ne kazano i ne zapisano.
Što nije zapisano nije se ni dogodilo. 
Molio bih te da mi se javiš na moj e-mail jer ja tvog
nemam.
Mnogo zdravlja,sreće i uspjeha u nastavku pisanja i životu.
Merso



Komentar Br.270
Poslao : emir
Datum : 20.12.2009.
 Koristim priliku da ovim putem pozdravim najboljeg
Banjaluckog ribara i velikog covijeka Halila Ibrisagica!



Komentar Br.271
Poslao : senko was_ist_das?
Datum : 21.01.2010.
Evo se javljam nakon dvije godine sutnje sa nakanom da
pozdravim sve DRAGE PRIJATELJE sirom svijeta koji me se jos
uvijek sjecaju i moze bit' pitaju sta to bî sa onim
covjekom.

Posebne pozdrave upucujem dr Darku Drci, Ovcini Mici -
Krejici, Beski Glumcu u Tuzli, Midhi Kurjaku (velikom
instruktoru za kvrgusu) somewhere in Unitwed States of
America, Mr. Abrahamu - dobar daaan!, Faiku Ganicu & Mersadu
Rajicu in Canada, Mirkovic Goranu i Vencelj Bojanu u Banja
Luci, e kad sam vec tu, Goranu P. i Dubravku Lj. iz MONEA,
te Irenu C. - Café CONTRA. Nek' mi ne zahatore oni koje
nisam imenovao, a osvjedoceni su mi prijatelji.

Dakle, javljao se nisam jer tamo gdje zivim vecim dijelom
godine (Sanski Most, Bosna) nemam prisup internetu, a pravo
govoreci - nemam ni odvec mnogo vremena. Svaki dan sam ili
na vodi, ili u sumi, ili na planini. Trenutno se nalazim u
Kraljevini Svedskoj, u posjeti majci i sestri, pa koristim
jedinstvenu priliku da posaljem neke mejlove i javim se na
par foruma. 
Ako koga od raje put nanese u moje krajeve, bujrum, neka me
potrazi u DSR "Sana", sekretar drustva gosp. Mirsad Dzafic
ce ga sigurno uputiti do mene.

Nazad na temu. Citao sam sve vase priloge na ovu temu, no
nisam primjetio da itko od carsijske raje spomenu pokojnog
Jovu Krstanovica, predivnog banjaluckog gospodina i
istinskog sportskog ribolovca. Nek' mu je pokoj dusi i lahka
mu zemlja Bosanska.

U februaru ce biti godina kako nas je zauvijek napustio
prof. Miroslav Horvat. Dragi Mirek, dok god budem u stanju
da razmahujem snjuru nad nasim krajiskim vodama i Vi cete
biti sa mnom.

Takodjer ne zamijetih da je spomenut vrsni sportski
ribolovac na plemenitu ribu gosp. Sakib Cuk. Sakibe, ako ovo
ikad procitas, znaj da te drustvo na kampu u Sokolovu svake
godine spominje i pita se sto te nema.

Na kraju, ponovo puno pozdravljam SVE MOJE DRAGE
BANJALUCANE, ma gde se trenutno nalazili.

Senad Causevic, iliti Senko iz Male Carsije.



Komentar Br.272
Poslao : BROI/BL 23.01.2010
Datum : 24.01.2010.
Prijatelj sam Sakiba Cuka,a vidim da ga Senko pozdravlja,i 
i sjeca ga se sa druzenja u Sokolovu,i Sakib tebe pozdrav-
lja,i dalje ide na mladicu na Vrbasu,Pravi copfove,peseve
najbolje u Banja luci,dobrog je zdravlja,sada je u penziji,
i glavna je zanimancija,pa zna se Vrbas,ribolov.Pozdrav za
sve ribare banjalucke od Sakiba...........



Komentar Br.273
Poslao : merso
Datum : 26.01.2010.
Neobično mi je drago što se ponovo pojavio naš Senko i malo
nas prodrmao iz ovog zimskog sna. Najbolja namjera je lijep
pozdrav starim jaranima a još ljepši je pomen nekih dragih
nam drugova Jove i Sakiba koji se eto konačno nađoše na ovoj
temi i čini mi zadovoljstvo kad se pomenu neka imena koja
se, iz ko zna kakvih razloga, izmaknu zasluženom pomenu.
Možda je uzrok kako Senko negdje napisa"krečana" a možda
nešto drugo ko zna?
Ovo je prilika da se pomenu svi oni koji su nezasluženo
izmakli da ih se pomene.
Koliko me sjećanje ne vara još mjesec i kusur dana prije
nego se krene u otvor ribolova.Pitam se dali Ibro, Midho
Kurjak, Mićo Krejica,Besim,oba Gorana; Predić i Mirković,
Mado, Miko su već dobili ili dobivaju onu groznicu otvora
kad sva kuća ili stan miriše na sirće i špirit, kad se kuća
zakrčila od ostataka spužve a Niko-Koni se razelti od
udruženja do udruženja nudeći "narudžbe" peševa uredno
poslaganih u plastična pakovanja od injekcija....
Bistro vam banjalučki ribari đe god bili a ti Senko popi
jednu za nas kad se nađeš na otvorenju negdje na Sani,
Sanici dabru ili gdje češ već okrenuti...nek nam se
štucne...jarane
Bistro
merso



Komentar Br.274
Poslao : Ibro
Datum : 27.01.2010.
Rubrika ponovo proradila ko` i riba u Adema Kobaslica.
Nabrojana neka imena,zadnji puta na otvoru prvog marta
u Sanici,a godinu dana prije,na otvorenju ribolova u 
Kulen Vakufu.Osamnaest,devetnaest godina unazad.
Vrijeme leti ko ludo.Zar tako uzurbano,ko dlan o dlan.
Podsjecanja radi,onaj kombi Midhe Kurjaka,pa onaj konvoj
nase raje od jedanaest auta,natrpani ribarskom opremom
te popratnom zgodom i(namiscem),radi bolje zabave,festa
i docaravanja samog obiljezavanja dogadjaja drugarstva
zajednickog interesa i ljubavi.I prema ribolovu i prema
jaranluku,za stolom i na rijekama shampionskim u bistro-
smaragdno zelenoj vodi bosanske vrletnosti,slicnih nama
samim.Onog smijeha,rahatluka,one pjesme,bezazlenosti i
druzenja.Hoce li se ponoviti.Mozda i hoce,uz uzdisaje.
Neki dan ,rece mi Adem,puko praju dvi i po kile,lipena
povelkog i jednog i drugog,ostaje tajanstveno gdje,imate 
moj e mail.Usputno,drago mi je da se ponovo javljate.
Pozdrav svima,dobar dancic i bistro.
Ibro



Komentar Br.275
Poslao : broi / bl 26.01.2010
Datum : 27.01.2010.
Pratim ovaj forum od pocetka i drago mi je kad se pomene
neki stari ribar,ito onaj koga vise nema.Nisu nekad riba-
ri imali pribor kao sto sada postoji,ali su bili uspjes-
ni ribolovci,neko ce reci bilo je vise ribe,i to stoji.
Jedan od njih je i Troko fijakerdjija,stap trstikovac,ko-
lo precnika 200 m/m,silk mozda milimetar,varalica kasika-
ra Heinz 200 m/m i na ledjima ruksak u kojem nema sta ne-
ma,kapa kacket.Drugi slicni karakteristika je Seranic Sma-
jo,otac poznati ribolovaca Seranica,po zanimanju trgovac.
Ahmet Halalkic,sjecam ga se kao lovca na lipena,i kod nje-
stap lipenski od cjepanog bambusa kakvi je malo bilo u BL,
mali cekrk na stapu,na glavi francuska kapa,a u kapi zaka-
ni musica bezbroj,od krejice,sovijaka,horozuse,ama za sva
godisnja doba.Dobro ga se sjecaju ribolovci kao cuvara ri-
bolova,nekome nije bio simpa,ali bio je dobar cova,znao je
on progledati i kroz prste ponekad,pozdrav za sve.........



Komentar Br.276
Poslao : merso
Datum : 03.02.2010.
Baš mi je drago da se, kako Ibraga veli,ponovo javljaju 
"mlađi" banjalučani i svojim sjećanjima ožive ili povrate iz
zaborava one kojih više nejma a koji su ostavili upečatljiv
ribarski trag u nečijim srcima. I Smajo rahmetli i njegovi
sinovi te Ahmet Halalkić koji je vrijedio za jednog od
boljih među najboljim mahačima u Banja Luci, zatim
Vesid-Veka Husedžinović(otac od Zije,Pefte rahmetli i Asima
Brke)za koga se govorilo kad u vozu zapjeva svi putnici se
sjate u jedan vagon da ga slušaju, pa Smajo Kobašlić...Idriz
Čardžić..brico Ahmet(nažalost , ne sjećam se
prezimena)...Stevo Begej ...Braco Klindić.. ima imena kolko
ti srcu drago da se nabrajaju...
merso



Komentar Br.277
Poslao : Aro- ribar
Datum : 04.02.2010.
Reko haj da se i ja prijavim a b´ome i pofalim.Znao sam ti
ja u ona dobra stara vremena otic u ribu i nikad nedodjoh
kuci praznog ruksaka.Evo navescu par primjera koji su
vrijedni spomena. Negdje krajem 70-ih i pocetkom 80-ih
ulovio sam na Kanjonu(Suturlija) soma od jedno da neslazem
30-ak kila,kod Cvjecare(Vrbanja)mladicu ca:16,8kg,kod
Kozare(Crkvena)lipena 1,2 kg,ispod
Gradskog(Vrbas)pljosku-zekicu haman 2kg a da nenabrajam sve
ostale trofeje sa drugih voda.A da nepricam za one sto su
spale ihhhiiiiiiiii kolke su bile.Ja to skromno a ne ko
neki: oko joj bilo ko dinja,krljust ko biber crijep
itd.......  I zato BISTRO  BL ribari moji ma gdje
bili,ribarite i pricajte a ne ko lovci samo lovacke
:-))))))))
ps.sace bit ono,joj sto ova zela a pojma nemaju da je sve
ovo istina :-)



Komentar Br.278
Poslao : darko dr drca
Datum : 09.02.2010.
Dragi moj Senko bas mi je drago da si se javio.Nismo se culi
ima skoro 3 godine.Ovdje u skandinaviji deremo lipena i
praju ko nekad a ako bog da na ljeto idem na Island. Puno
pozdrava , zdravlja, i da uvijek imas pravu muhu na vodi.



Komentar Br.279
Poslao : Broi/bl 04.03.2010
Datum : 04.03.2010.
Evo jos jedan banjalucki ribolovac,Jakovac Anton-Toni,
stari ribolovac koji nazalost nije vise medju zivima.
Iskljucivo je bio musicar,i sto je interesantno i zena
mu je bila ribolovac,imao je auto Opel Olimpiju koju je
parkirao kod gostione Volan,i onda od Subunara krene
uzvodno pa dok ga noge nose.Bio je tehnicar i radio je
u Posti,mislim da mu je zena bila frizerka.

Pozdrav iz BL.



Komentar Br.280
Poslao : merso
Datum : 06.03.2010.
Neka mu je laka zemlja a porodici iskreno saučešće.
merso



Komentar Br.281
Poslao : merso
Datum : 08.05.2010.
Posljednja želja

Svanjivalo je prohladno jesensko jutro. I dok je mahala
spokojno spavala samo bi poneki ranoranilac žurno grabio niz
sokak u želji da se što prije udalji od Vrbasa i magle.
Svjež prohladan vazduh i izmaglica nadirali su niz sokak
između kuća i bašći, kao da ih je neko istresao iz vreća.
Mir i tišina pritisli mahalu te se činilo kao da u sokaku
nema žive duše i da tu niko ne živi. Iz obližnje bašće
oglasio se pijetao najavljujući nastupajući dan, dok su
ispod kućnih streha, šćučureni, virili golubovi ne
napuštajući mjesta gdje su konačili. Poneki vrapčić bi se
oglasio narušavajući tišinu usnule mahale. U dnu sokaka,
skoro nad samim Vrbasom, stoji od davnina stara Bosanska
kuća. Gradnja tipična za Osmanlijski period sa krovom na
četiri vode, pokrivena šindrom imala je sa svoje prednje
strane debeo zid dok je sa njenih bočnih strana bila opasana
visokim plotom od već pocrnjelih starih dasaka. Ograda se
spuštala  skoro sve do Vrbasa. Na sredini zida avlinska
vrata, već odavno rasklimana, tako da ih insan nije mogao
čestito ni otvoriti a ni zatvoriti. Iznad ulaznih vrata
nadvio se mali krov na dvije vode. Vlasnik kuće je starina
Džafer koji živi sa ostarjelom ženom i neudatom ćerkom. Iza
kuće, tamo prema Vrbasu, imao je Džafer malu bašću sa
nekoliko starih šljiva, jedna zelenika jabuka i dvije kruške
čije su krošnje više bile u komšijskoj bašći nego u
njegovoj. Kuća je nekoć bila okrečena i bijela a sada njena
siva boja i mnoge rupe nastale ispadanjem maltera ukazuju da
već odavno niko ne vodi brigu o kući. Sve je nekako bilo
prepušteno zubu vremena.                      				
Starina Džafer, jutros je maksuz ustao rano, uzeo abdest i
klanjao sabah. Žena i kćer su još spavale. Kako nije htio da
ih budi a ni da luperda po kući tiho se obukao i izašao iza
kuće na verandu. Sada već po navici, kad god bi htjeo da se
malo odmori i  razmišlja u tišini, sjeo bi on na svoju
omiljenu,već dobro rasklimanu staru klupicu, koju je nekad
davno napravio njegov rahmetli babo. Volio je on tu klupu,
jer ga je podsjećala na minule dane, na rahmetli roditelje,
na zajednički  život i njegovo rano djetinstvo. Sjedio bi
tako dugo i vrlo često razmišljao o prošlosti. Valjda kako
insan stari sve se više obazire unazad, sjećajući se samo
lijepih stvari dok bi sve ono drugo potisnuo. Pogled mu se
zadrža na bašći koja je izgledala vrlo jadno. Na još
neizvađenim pritkama visile su sasušene vreže na kojima je
ponegdje visila suha smežurana mahuna, dok su davno
izlomljene stabljike paprika već počele da gnjiju. Na kolju
od paradajza  nalazilo se nešto sitnog paradajza koji nije
uspio ni da poraste a ni da uzrije. U ćošku bašće, uz samu
ogradu, stajala je neubrana masirača, već prezrela. Njena
zlatno- žuta boja bila je znak starosti. Nije više bila za
jelo.
-Bogme, evo uveliko nam stiže jesen,pa zima, suncu je
potrebno sve više i više vremena da bi rastjeralo jutarnju
maglu i osušilo rosu. Brzo će okišati a posla u bašći još
podosta.- zaključi zamišljeno Džafer.
On više nije mogao da radi a od žene i kćeri nije mogao
očekivati nikakvu pomoć. Kćer mu je bila zaposlena. Ženu mu
obladala kostobolja pa je jedva i po kući hodala.
-Samo da se ne okiša!- pomislio je Džafer. 
Osluškivao je žuborenje Vrbasa dole ispod bašće. Žubor
tekuće vode bi ga smirivao pa bi nakratko zaboravljao na sve
probleme a kojih je bilo na pretek. Počelo je da se
razdanjiva. Razgledao je okolo po tuđim bašćama. Drveće je
uveliko bilo već išarano sa stotine različitih boja. Kada su
ovako jutra prohladna i svježa a u toku dana kada sunce
obasja i otopli, to je nagovještaj blage jeseni i pravog
Miholjskog ljeta. Malene, sićušne sjenice veselo su
skakutale po opustjelim šljivama kao da su se radovale
nastupajućem danu. Ukazaše se obronci Šehitluka. Izgledali
su kao najljepši Perzijski ćilim. Bezbroj različitih nijansi
i šarenila boja je bilo razastrto po obroncima brda.
-Dragi moj Allahu, samo je priroda  u moći da ovako oboji
svojim čarobnim bojama sav dunjaluk.- pomisli on i sjede na
klupicu. Jedan hrabri vrapčić skakutao je oko njegovih nogu
očekujuci da mu baci neku mrvicu.		
Džafer ga je gledao sažaljivo. Jadni mali stvorovi i ne
znaju šta nas sve očekuje i to vrlo brzo. Duge hladne noći,
neprekidne i dosadne jesenjske kiše. Kao da to nije dosta,
na jesen će se nastaviti zima sa svojim surovim obilježjima,
snijegom i mrazevima, duga hladna Bosanska zima...Iz kuće se
čuo glas:
-Babo, babo ...hajde, zove te majka, kahva je gotova!-
dozivala je kćerka Bisera. Pogleda još jednom po bašći i
promrsi onako za sebe :
-Eh, mnogi od nas neće dočekati sljedeće proljeće. To nam je
sudbina, a od nje niko još nije utek'o.- mislio je Džafer a
glasno povikao.                                            
-Dolazim!- glasno je doviknuo Džafer, zatim ustao sa klupe i
uputio se u kuću. 
Nastaviće se



Komentar Br.282
Poslao : merso
Datum : 13.05.2010.
Nastavak,

Ulazeći u kuću, s vrata ga zapahnu prijatna toplina vatre iz
šporeta fijakera. Vatra je već bila naložena. Na sećiji
mangala sa žarom u kojoj je stajala đezva sa kahvom i ibrik
sa mlijekom. Opojni mirisi skuhane kahve i velike trave,
koja se lagano dimila iz mangale, širio se uokolo
ispunjavajući cijelu kuhinju. 
-Bogme, nisam siguran šta ljepše miriše; kahva, jal' vel'ka
trava? – pomislio je on kao i mnogo puta do sada.  Sjede na
sećiju vidno zabrinut. Toplina iz mangale mu je prijala jer
sjedeći vani na klupici, bio je malo prozebao.
-Šta s'ti radio u bašći 'vako rano?- upita ga žena sipajući
kahvu, pa nastavi.
-Jesi li ozebo? Jel' navliji puno studeno?- pripitkivala ga
je spuštajući ibrik na žeru. On je mirno pogleda vadeći
kutiju sa cigarama i pripali jednu i sebi i njoj.
-Ma jest, prohladno je, a to je zbog magle, a i od Vrbasa
dolazi svjež i ledan zrak. Jesen je već dobro zakucala na
vrata. Pravo da ti kažem sjedio sam na verandi i usput
razgled'o po bašći da vidim šta još treba uraditi prije nego
što se okiša. Bogme ima još dosta posla. Ni sam ne znam kako
ću sve stići-.odgovori Džafer mirno, al' u glasu mu se
osjećela briga.					
-Znaš šta stari, nemoj ti više ništa raditi. Nemereš ti
više. Nemoj očekivati ni od nas dvije pomoć. Bisera nejma
kad a ja sam slaba, jedva se krećem po kući... Nego ti,
dragi moj, najdi koga da nam to uradi pa ćemo mu platiti.-
odvrati ona zabrinuto.		-Eh, lahko je to reći. Neče moj
brate više niko da radi. Dunjaluk  se promijenio, narod nije
više ko nekad. Prije bilo besposličara na svakom ćošku. Šta
ću... moram nešto viđati.- tiho joj odgovori dok je k ustima
prinosio fildžan sa kahvom.
 Sjedili su dugo za mangalom polahko pijući kahvu svak sa
svojim mislima i brigama. Onako kao usput, kao da se na
trenutak prenuo iz svojih misli, Džafer se okrenu prema njoj
i usput joj dobaci : 
-Danas neću doći na ručak. Nemoj da brineš. Odo' do
Ibrahima. Još davno sam mu obeć'o da ćemo nas dvojica jedne
subote kod Sulje na kahvu. Moraću i da odem do fijakerdžije
Troke da nam obezbjedim fijaker. Ko velim, ako danas ne
odemo,okišat će se pa onda nečemo nikako ni obaći Sulejmana
u njegovoj novoj kafani.
-Pobogu brate, pa đe taj vaš Suljo drži kafanu kad vi morate
unajmiti fijaker da odete do tamo?- začuđeno ga ona upita.
-Ma, tu je on nadomak čaršije, ni blizu a ni daleko, nego
'nako. Najgore je što insan nemere pješke a prevoza do tamo
nejma. Mlađi svjet ode biciklima a mi stariji ganjamo kakav
prevoz do tamo. Mnoge stare Suljine mušterije ponekad
navrate, kad smognu kakav prevoz, a onda po vazdan sjede u
kahveđaku. Najviše je tu starih banjalučkih ribara.
Okupljaju se kod njega i prepričavaju doživljaje iz
zajedničkog ribarenja ili se dogovaraju za naredni ribalov.
Naš zajednički ahbab, Ibrahim, već odavno poželio da ode do
Sulje u kafanu, ali nejma s kim da ode te mu ja obeć'o.-
odvrati on svojoj hanumi.
Džafer ustade obuće se i izađe iz kuće. Išao je polahko niz
sokak oslanjajući se na štap, koji mu donese sin kad je
zadnji put dolazio da ih obiđe. Danas je svakako odlučio da
ispuni dato obećanje.
Obišli su njih dvojica zajedno mnoge rijeke diljem naše
Bosne  i uvijek bi se rado, ali i sa sjetom prisjećali i
prepričavali događaje sa zajedničkih ribarenja. Teferičilo
se i uživalo ali se znalo okisnuti,ozebsti i ništa ne
uloviti. Nekako pred sam kraj proljeća njih dvojica su bili
kod Paše u kafani. U razgovoru  neko spomenu Sulju, kako  je
otvorio kafanu negdje van čaršije. Njegove stare mušterije
su žalile štoode tako daleko ali svak misli da radi onako
kako je najbolje. Džafer tada obeća Ibrahimu da će jednom i
njih dva otići maksuz tamo u novu kafanu da ga posjete. Ali
što se može, oteglo se. Džafer nikako da nađe pogodno
vrijeme. Malo bolest, malo poslovi i problemi pa evo bogme
prođe i ljeto, dođe i jesen, a oni ne odoše.
-Danas ćemo, valahi, ići samo ako Ibrahim bude dobro.-
razmišljao je Džafer. Tako u razmišljanju već dođe do
Ibrahimove kuće. S avlinskih vrata ga je ugledao kako nešto
radi oko ruža u bašćidžiku ispred kuće.
Nastaviće se




Komentar Br.283
Poslao : merso
Datum : 21.05.2010.
Nastavak:
-Ibrahime...o Ibrahime!- vikao je Džafer na sav glas. 
-Štose bolan tol'ko dereš, nisam ja gluh!- odgovori
Ibrahim.
-Ko velim star je, pa je more biti malo i pogluh.- kaza mu
razloge vike.
-Ma jeste, ono malko i jesam, ne čujem svaku, ali brate
slatki nisam gluh. I ti si star, pa eto nisi gluh.- uzvrati
Ibro ponovo.
-Ah, nisam, Bože sačuvaj, ali eto desi se ponekad da
jednostavo ne razumijem nekoga ko potiho govori.- Obojica se
nasmijaše i upitaše se za zdravlje.
-Ja evo izaš'o malo pred kuću da porežem ruže dok nije
okišalo. A ti, kud si ti naumio? Šta tebe naćera 'vamo?-
-Ma eto znaš da ti obeća'  da ćemo jednom kod Sulejmana na
kahvu. A evo danas osvanu prelijep dan pa ko velim mogli bi
baš danas otići i ako si pri zdravlju i kail.-
 Ibrahim je neko vrijeme šutio.
-Pa šta veliš Ibrahimaga?- nastavljao je Džafer uporno.
-Nemoj me agati Bog ti dao. Ti znaš da nisam nikakav aga.
Čitav svoj život sam radio gledajući da se ja i moja
familija ne napatimo.-
-Znam ja to i predobro, 'nako malo sam se šalio. Pa šta
veliš? Hoćemo li?-
-Hoćemo, hoćemo, ako Bog da... Ti hajde kod Troke po fijaker
a ja se odoh obući i da kažem snahi...- okrenu se Ibrahim i
uputi se prema vratima kuće.
-Obuci se toplo, nemoj da te zavara ovo zubato sunce. Kafana
je blizu Vrbasa pa bi moglo biti pohladno!- doviknu Džafer
napuštajući avliju. Ibrahim je, vidno  zadovoljan, ulazio u
kuću. Bilo mu je drago što će ići. Povremeno je osjećao bol
u prsima, ponekad tako jak da nije  mogao ni predahnuti.
Danas se osjećao mnogo bolje.	Dok je stari fijaker grabio
niz cestu, njih dvojica su sjedili zavaljeni u mekahna
sjedišta i razgovarali.
-E, moj Džafere,nisam ti ja više zdrav. Stalno ti nešto
poboljevam pa je prava sreća da me danas nađe na nogama.
Bogami snaha mi nije dala da idem ali sin veli neka ide a i
ja sam bio zapeo. Bliži se kraj, a i vakat je.- žali se
Ibrahim svom ahbabu.
-Hajde bogati Ibrahime, ima još života u nama!- odvrati mu
Džafer.
 	-E moj Džafere...Moj kudret sahat je otkucao moje ,valja
ići.-nastavi Ibrahim.
Džafer je neko vrijeme šutio, nije znao šta da kaže. Znao je
on i predobro da mu je prijatelj dobro slab. Vidio je on to
po njegovoj čehri, boji lica. Ponekad bi ga pogledao ispod
oka i vidio da se mu se lice grči. Mora da ima teške bolove.

-Ćuli ti, da je moj komšija Ahmet izgubio tri
prsta!?-prekide Džafer neugodnu tišinu.Nije bilo lahko ali
se moralo preći na drugačiji razgovor.
-Kažu mi njegova djeca. Pila mu tako gadno zakačila prste pa
doktori nisu imali kud nego su morali odsjeći sva tri.-
pričao je ono šta je čuo od Ahmetove dijece.
-Ma nemoj kaz'ti...Nisam. Kad se to desilo?-iskreno začuđen
upita Ibrahim.  
-Neki dan, veli mi njegov stariji sin... pred sam kraj
radnog vremena.- odvrati mu Džafer a u grlu mu se nešto
skupilo samo što ne zaplače. 
-Jazuk, bogme jazuk. On je ono stolar! Kako će siromah sad
raditi? Bog'me neče mu biti lahko...Troko, nemoj dina ti,
plaho žur'ti, ima vakta stić' ćemo.- dobaci Ibrahim Troki
koji je mirno sjedio sa kajasima u rukama i sluš'o njihovu
eglenu. 
-Znam, ne sekiraj se Ibrahime. Moj zekan i nemere brže... i
on je ostario i iznemog'o. Gledam samo kad će jednog dana
leći i da više ne ustane. Nego čujem to za Ahmeta, pa zar on
nije već u pemziji?- iznenada, umiješa se i Troko u njihov
razgovor.
- Nije. Kaže mora odraditi još dvi godine. Nekakav staž od
ranije nisu mu htjeli  priznati.- zaključi Džafer koji je
dobro poznavao Ahmetovu situaciju.
-Bog'me... puno je dvi godine, pogotovo kad je insan star.-
završi Troko 
-I preduge moj Troko, ali šta će siromah, mora to odraditi i
onako su pemzije malehne. Eto što ti je insan... nikad
potaman.- dodade Ibrahim.
Nastaviće se.



Komentar Br.284
Poslao : merso
Datum : 28.05.2010.
Kad napustiše Novoseliju osjeti se lagani povjetarac koji je
dolazio od Vrbasa pa im Troko dade deke da se pokriju po
nogama. Prebaciše date deke preko koljena i nogu i odmah
osjetiše prijatnu toplinu vunenih deka koje su ih štitile od
studeni povjetarca.
-Znaš Džafere, baš si me obradov'o. Aferim ti. Kad si mi ono
obeć'o, ne znam jel' ono bi  ljetos, vidim projde ljeto, pa
evo i jesen dojde, a od tebe ni traga...ja 'nako ko velim za
se... eh, obećanje ludom radovanje...a vidim, nisi
zaboravio.- reče Ibrahim
-Besa je besa- odlučno mu odgovori Džafer, pa nastavi.
-Hajvan se veže za kolac a insan za riječ. Nisam ti ja
Ibrahime zaboravio šta sam ti obeć'o, samo me obladali
nekakvi poslovi, a bilo je i bolesti.- završi on i pogleda
prema Ibrahimu.
 -Znam, ne trebaš mi govor'ti... i ja sam ti takav. Odavno
ja želim otić' do Sulje u tu njegovu novu kafanu. - reče
Ibrahim, pa onda sporim riječima, kao da oteže, nastavi:
-Moj Džafere, Sulejman i ja se odavno znamo. Prvo smo bili
komšije, pa smo onda počeli zajedno ribariti. U početku je
to bilo ribarenje ovda po Vrbasu, a kasnije počesmo ići
zajedno i dalje. Zavolim ga, pa sam nastoj'o da od njega
napravim pravog sportskog ribara koji iznad svega zna da
voli rijeku i prirodu. Pokaziv'o sam mu dobre terene, učio
ga gdje se može naći lipen, pastrmka, a u jesen, i pred 
zimu, išli smo počesto ganjati mladicu. Naučio sam ga kako
se prave mušice. Postade moj Suljo pravi majstor, dobar
mušičar i što mi je posebno drago, pravi sportaš. Zadnjih
nekol'ko godina ja obnevidio,  pa više nisam mog'o prav'ti
muhe i pa mi je on radio sve muhe.- zaključi Ibrahim sa
sjetom na licu a misli kao da su odlutale u neka stara,
dobra i prošla vremena. Džafer je pažljivo slušao njegovu
priču a zatim dodao:
-Ti si Ibrahime najstariji ribalovac u čaršiji. Svi smo mi
pomalo od tebe učili, neko bogme više, neko manje, ali sve
si nas dotakeo sa svojim znanjem.- 
-Dragi moj Džafere, nije za falu što sam najstariji, ali eto
i to neko mora biti. Nego, da te nešto upitam...Kad popijemo
kahve i malo se odmorimo, ja bi želio da malo odem dole na
obalu Vrbasa. Ti i Suljo mi pomoz'te i otpratite do dole,
kraj vode, a onda se, za jedno po' sahata, navratite po
me'.- zamoli ga Ibro. 
-Nemoj Bog ti dao Ibro, studeno je sad  kraj vode.- iskreno
se pribojavao Džafer.
-Džafere, ja želim još jednom da se nadišem svježe have i
mirisa kraj Vrbasa pa mi to ti i Suljo učin'te, molim te.-
odvratio je Ibrahim dok je pogledom lutao Vrbasom i njegovim
zaraslim obalama koje su izranjale iz jutarnje izmaglice.
-Dobro Ibro...dobro. Obećajem da ću govor'ti sa Suljom.-
obeća mu Dažefer zabrinuto posmatrajući njegovo blijedo,
izborano lice. Obojica se uvukli u svoje misli, šute i ne
progovaraju dok ih iz tog razmišljanja nije izenadio prmukao
Trokin glas. U tom trenutko on povika :
-Evo nas narode... stigo smo!!-						
Troko je razulrio svok zekana, stavlja mu zobnicu i pokri ga
sa biljcem preko leđa. Usput mu je nježno i tiho tepao. Dugo
su oni nerazdvojni; Troko, Zekan i fijaker.
-Samo ti Zekane odmaraj, a mi odosmo u kafanu da popijemo po
kahvu.-
 U međuvremenu, silazeći iz fijakera Ibrahim je odjednom
nastavio sa pričom:
-Tako vam je to dragi moji, ja sam ti u duši zadovoljan. Sve
sam svoje, što kažu, poslove posvršav'o, tako da sad mogu
mirne duše i umrijeti.- govorio je tiho kao da nešto
predosjeća. Bilo ga je žalosno slušati.
-Hajde bogati... ne pričaj vavik o umiranju... Svi ćemo mi
tamo, neko prije, a neko poslije. Nije na nama da se mješamo
u poslove Allaha Dž.- reče mu Džafer a Troko samo klimnu
glvom u znak saglasnosti sa onim što je Džafer kazao...
Nastaviće se 



Komentar Br.285
Poslao : Sakib Rizvanovic sakib@intercardinc.com
Datum : 04.09.2010.
Zelio bi ovom prilikom da pozdravim sve banjalucke ribare
Onima koi nisu na zalost vise medju nama mir boziji i neka
im je vjecna slava 
Drago mi je d ste se okupili i obnovili istoriju naseg
prelijepog Vrbasa ispomenuli imena 
mnogih nasih ribara Svi smo mi bili dobri na svoj nacin i
tesko je reci za nekoga ko je odrastao na Vrbasu da je bio
los ribar Zelio bi da spomenem dva imena velikih grundasa
Vahida Sakonjica i pokojnog Cice Matica BISTRO SVIMA



Komentar Br.286
Poslao : GDog
Datum : 04.11.2010.
Ovamo ribolov i nije neki veliki posao jer oni toga preko
zime natove galofakom po ribnjacima i cim grane proljece
puste u rijeke i potoke,pa ozezi,same se ufate taman da im
mrvu stiropora na udicu zakacis.Nego ima jedan blentav zakon
koji odredjuje tacno koliko riba i vrsta se dnevno smije
upecati te velicine.Pastrmke ispod 18 incha se moraju
pustiti.Hej kakva je to pastrmka od 18' ili pola
metra.Zilava i stara ko kravetina,za klope nikakva.Da nebih
imao frke sa cuvarima je one potaman pastrmke od frtalj kile
nanizem na spagu pa zabastam u grmlje jedno dvaes' metara
dalje od mjesta gdje pecam.Ako ih cuvari provale,hej nisu
moje,nekakav krivolovac naishao.Predvece se vratim da
pokupim pastrmke za roshtilja,ali shipak ono copor rijecnih
shtakora i vidri se okupio i mashtrafe ih a i rakovi gule do
zadnje kosti.Ish tamo zagalamim pa ih rashceram ali kasno
sve razbucali.U ribara mokre gace za veceru kod Mehk Donalds
stace!G!



Komentar Br.287
Poslao : goran gpasalic@hotmail.com
Datum : 14.08.2011.
Merso,sto ne nastavi bolan? Pozdrav iz Svice



Komentar Br.288
Poslao : merso
Datum : 02.09.2011.
Iskreno da priznam mislio sam da ovakve price nisu vise
interesantne 
za nasu raju raseljenu po svijetu ali mi je zao da ne ostane
zavrseno 
i ovo kazivanje i po Goranovoj molbi  evo ja bih nastavio
ovu zaista 
zanimljivu pricu koja se ustvari i dogodila...mozda ne ovako
kako je 
opisana ali je glavni junak price zaista umro na obali
Vrbasa gdje ga 
je nas otac prenio na njegov zahtjev...
Kao sto mnogi znaju jos je nekoliko poznatih banjaluckih
ribara svoje 
posljednje trenutke na ovom dunjaleku provelo na obalam nase
drage i 
voljene rijeke...a to su Resad Kobaslic-Reso, Klindic Ranko
i sin moga 
amidze, Hajrudin Rajic-Hajro tako da ova prica, moglo bi se
reci i 
njima posvecena...
merso




Komentar Br.289
Poslao : merso
Datum : 04.09.2011.


Nastavak:Priča

Posljednja želja

Kafana-gostiona kod Sulje u Klašniku je bila puna gostiju.
Njih 
trojica polahko uđoše i uputiše se prema kahveđiku. U njemu,
Suljo je 
bio okrenut leđima i stajao kraj šporeta čekajući da kahve
provriju. 
Hasan, brat Suljin, je posluživao goste koji su već sjedili
kraj 
vel'kih pendžera Klašničke ribarske kuće. Džafer i Troko
sjedoše za 
sto dok se Ibrahim sporim korakom uputi prema mjestu gdje je
Suljo 
stajao. 
-Majstore deder nam ispeci jednu sudva!- obrati se on Sulji
uz blagi 
osmjeh na licu. Iznenađen, Suljo se trže. Učinio mu se
poznat taj 
glas. Okrenuo se i ugledao drago lice njegovog starog
prijatelja. 
Osmjehnu se i zagrli ga.
-Ah! Odkud ti dragi moj Ibrahime?- iskreno se iznenadio i
ujedno 
obradovao. 
-Evo Bogme nanese i mene put do tebe.- odvrati mu Ibrahim.
	
-Eh...Nek si baš doš'o!! Znaš... bolje me nisi mog'o
obradovat'. Sa'ću 
nam ja naprav'ti kahve.- sav uzbuđen radovao se Suljo
netremice 
gledajući starog prijatelja. Onda je ugledao Džafera i Troku
te se i s 
njima pozdravi i upita za zdravlje. Kad je završio sa kafama
dobaci 
Hasanu 
-Pripazi malo na goste, a ja ću  malo posjediti sa
Ibrahimom!- zatim 
zagrlivši starog hababa uputiše se prema stolu gdje su već
sjedili 
Džafer i Troko. Dugo se nisu vidjeli pa su i dugo sjedili i
pričali. O 
svemu i svačemu. Što god im je naumpadalo
-Prije neki dan sam čuo da si bio dobro slab.- zabrinutim
glasom upita 
ga Suljo.
-E moj Sulejmane, ja ti onako starački, malo, malo pa mi
nešto fali. 
God'ne. Nego reci ti meni što ti bolan dođe čak 'vamo na ovu
volku 
dalj da otvoriš kafanu. Podaleko je, brate moj slatki,
podaleko. Mi bi 
možda došli i češće, ali nemereš nać' prevoza.- žalio se
Ibro na dalj 
i udaljenost kafane.
-Znam, prijatelju, znam!- odgovori Suljo pa nastavi,
-Ali nisam mog'o naći pravi lokal a ovo ispade pojeftino pa
velim, 
bolje išta nego ništa.- odgovori mu Suljo ne skidajući
pogled sa 
mršavog, izboranog i blijedog Ibrinog lica.U tom momentu
Džafer, koji 
je dotada razgovarao sa Trokom, upade u njihov razgovor i
objasni 
Sulji Ibrahimovu želju. Sulji se baš to i nije svidjelo jer,
bila je 
već  jesen i od vode se širio leden zrak koji bi mu mogao
naškoditi.
Ali Ibrahim je bio uporan i nikako nije htio odustati od
svog nauma. 
Suljo ostavi Hasana da pazi na kafanu a on i Džafer
otpratiše Ibrahima 
do Vrbasa. Išli su polako uskom stazicom koja je krivudala
kraj potoka  
koji se odmah tu, ispod kafane, ulijevao u Vrbas. Sunce se
lagano 
pomiljalo kroz magličaste oblake.
-Sad vi mene lijepo ovde ostav'te a za jedno po' sahata
doj'te po 
mene. Taman će tad biti vakat poći nazad kući.- uporan je
bio Ibro 
- Hoćeš li da ti nešto donesem, možda dobru limunadu, ili bi
želio još 
jednu kahvu?- istvremeno ga upitaše obojica.
-Samo vi hajte, ne brigajte se, za sada mi ništa ne treba.-
tiho im je 
odvratio ne skidajući pogled sa Vrbasa i njegove obale.
Suljo i Džafer 
se zabrinuto uputiše nazad prema kafani Klašnik. Misli su im
bile 
turobne i nisu progovorili ni jednu jedinu riječ dok su se
vraćali u 
kafanu. Kad su bili pred kafanom i počeli se penjati kamenim

basamcima, Džafer ne izdrža:
- Znaš Suljo, ovo je bila njegova vel'ka želja, samo da se
jadan ne 
prehladi.- rekao je usput Džafer a glas mu je podrhtavao od

zabrinutosti.

Nastaviće se	



Komentar Br.290
Poslao : merso
Datum : 12.09.2011.
Nastavak priče

-Posljednja želja-


Za to vrijeme, na obali, kraj voljene rijeke, Ibrahim je
dugo stajao i 
razgledao tražeći pogodno mjesto gdje bi mogao sjesti.
Pogled mu se 
zaustavi ispod jedne stare vrbe koja se sa svojom ogromnom
krošnjom 
nadvila nad sami Vrbas. Sjede i nasloni se na stablo koje je
bilo već 
dobro ispucalo od starosti. Lišće je već bilo požutilo i
uveliko 
otpadalo. Promatrao je ogromnu krošnju iznad sebe. 
-Šta misliš starino... ko je stariji od nas dvoje? Ti il'
ja?.- 
šapatom je upitao staru vrbu što se lagano njiše pod udarima
vjetrića. 
Lagahni povjetarac je pirkao kao da je priroda poželjela da
pomogne 
drveću da se oslobodi starog ruha kako bi se u proljeće
mogla ponovo 
odjenuti novim. Vjetrić je milovao starčevo lice dok je
lagano 
strujanje kroz krošnju stare vrbe zvučalo kao da mu želi
odgovoriti : 
-Ti si stariji.- 
Srebrenkasti odsjaj sunčevih zraka prelijevao se po površini
vode i 
činilo se kao da je neko upalio na hiljade malih svječica.
Vrbas se 
ovdje naglo širio praveći prelijepi preljev, bez brzaka,
tekući glatko 
i tiho da bi se odmah malo niže, zvučno i glasno strmoglavio
preko 
sedara, kao da je želio pokazati svu svoju silu i moć.
Tišinu koja  ga 
je okruživala, jedino je remetio žubor potočića koji se
odmah tu, 
ispod Ibrahimovih nogu, ulijevao u Vrbas žurno skakučući
preko kamenja 
da bi se što prije sjedinio sa moćnom rijekom. Kamen i voda
oduvijek 
su činili jedinstvo ali tek u ritmičkom pokretu stvaraju
zajedno 
harmoniju čarobnih zvukova. Pažljivo je razgledao uokolo
udišući 
svježinu dana punim plućima dok mu je srce uzbuđeno
otkucavalo. Iznad 
površine vode primjetio je rojeve mušica koje su plesale
svoje 
svadbene plesove. Ples bi trajao vrlo kratko i nakon što bi
položile 
jajašca padale bi na površinu vode i tako bi se nevidljivo
gasio i 
završavao njihov kratki život.									
Ibrahim je radoznalo posmatrao taj mali dio svijeta oko sebe
i ponovo, 
po ko zna koji put, mu se učini kao da sve to vidi prvi put
u svom 
životu. Uživao je u iskonskom miru i tišini koja ga je
okruživala i 
čarobnom mirisu svježine koja je povremeno nailazila od
vode. A onda 
ga iznenadi njegov stari znanac i on ponovo osjeti onaj
strašni 
podmukli bol, samo da popusti, da mu ne pokvari ovo malo
sreće. Držao 
se rukom u predjelu srca. Bol se primirila, a tad, samo na
momenat, mu 
se učini kao da vidi kako na onom preljevu izlovi lipen.
Onda ugleda 
još jednog, pa malo niže ugleda još dva. Činilo se kao da je
voda 
uzavrila, ribe su lovile na sve strane. 
-Bogami, ovo je prava ribarska hora.- pomisli starac dok mu
je srce 
tako jako lupalo da je pomislio da će da iskoči.
-Aferim...eh, nek sam i ovo doživio još jedanput.- upire
pogledom u 
daljinu. Tada mu se učini da vidi Sulju kako stoji u vodi i
zabacuje 
onom lipenu,
-Suljo... on je tamo,  malko dalje.- nemoćno je doviknuo
prema figuri 
u magli.
-Znam!- čuo je on njegov odgovor koji, kao da dolazi ozgo s
planine. 
Onda, malo niže, niz vodu, učini mu se da je ugledao i
njegovog 
komšiju Ahmeta Halalkića kako  lovi i učini mu se da vidi da
je jednog 
ulovio. I sad jasno vidi da je i Suljo izvlačio svog lipena.
Osjetio 
je kako mu se pojačava lupanje srca...
-Koju uzima?- glasno je upitao Ibrahim.
-Prvu!!- čuo je nečiji šeretski odgovor. Ali ovaj glas mu je
bio 
nekako čudan i  nestvaran. Nije znao kome pripada. Nejasna
sjena 
gubila se u tami vodene površine.
-Hajde izlazi iz vode, paskoviću jedan, i sveži i meni tu
muhu a ti 
sebi pravi drugu.  
glasno je naređivao uz blagi smiješak.                      
                                                            
                                                            
                                                            
                                                            
                                                
-Hoću, hoću ,evo me.- slušao je nečiji glas što dolazi iz
daljine. 
Odjednom, glasa
nestade, a sa njom se izgubi i Suljina figura. Učini mu se
da ga je 
ponovo ugledao ali je sad bio veoma daleko.Ugleda i nekoliko
ribara 
kako love odmah tu ispred njega ali im nije mogao razaznati
lica. Kao 
da su u nekakvoj bjeličastoj magli. 
-Ko su sad ovi? Ovi nije bilo maloprije ovdje...Šta bi sa
Suljom? – 
pitao se dok je pogledom lutao po zelenkastoj površini
rijeke. 
Lipenovi su i dalje lovili. Sve se nekako izmješalo i sve mu
je 
tutnjalo u glavi. Duboko je uzdahnuo da uhvati zraka. A onda
nasta 
tišina. Ništa se nije čulo osim huke vjetra i žubora potoka
i Vrbasa. 
Vjetar iznenada postade veoma jak i hladan, kao da se sprema
veliko 
nevrijeme. Na vodi nije više bilo nikoga. Smračilo se, dok
mu je u 
glavi odjekivala neka daleka grmljavina. Činilo mu se da
tone negdje 
daleko i duboko. Sve dublje i dublje. U mrak, u tišinu, u
ništavilo. 		
-Hasane, poruči Džaferu da je vakat da idemo po Ibrahima!-
doviknu 
Suljo sa vrata kafane. Krenuli su istom stazom prema mjestu
gdje su 
ostavili svog prijatelja ispunjavajući mu želju da sjedne
kraj voljene 
rijeke. Nađoše Ibrahima kako sjedi neprirodno zavaljen i
naslonjen na 
vrbu. Na blijedilu lica isticao se nekakav čudan i blažen
osmjeh.
-Hajmo Ibro, dosta je bilo a i vakat je kući.- dobaciše
obojica u isti 
mah...Ali, odgovora nije bilo. Pogledaše se između sebe i
Džafer se 
sage te uze starčevu ruku u svoju. Bila je hladna kao ledena
voda 
Vrbasa.

Nastaviće se,

merso



Komentar Br.291
Poslao : merso
Datum : 18.09.2011.
Nastavak i kraj

Posljednje želje


-Suljo brate,... Ibrahim je umro!.. - ote mu se krik...
-Ma šta govoriš?- reče zaprepašteni Suljo i čučnu da pogleda
puls. 
Nije osjetio ništa osim mlitavosti ledene starčeve ruke.
-Bogami jeste.- skoro vrisnu i on.  Začutali su. Nije se
imalo šta 
kazati. Obojica su čutke klečali na travi i nepomično
gledali u 
Ibrahimovo bezživotno tjelo a suze su same potekle... 
Nedaleko od njih protiče Vrbas,  močan i vječan i svojom
hukom kao da 
ispraća još jednog poklonika ribolova i mušičarenja, jednog
od pionira 
banjalučkog mušičarenja.
Dženaza je bila velika. I lijepa, ako se tako može kazati za
dženazu. 
Svi ribari, koji su saznali za njegovu smrt, došli su da
isprate 
Ibrahima na njegov poslednji put. Dženaza se klanjala u
haremu u tri 
safa. Četvorica hođa je učilo na samom mezaru. Poslednji, na
njegovu 
mezaru su ostali Džafer,Sulejman i Hasan. Sva trojica,
opraštajući se 
od dragog prijatelja, proučili su Fatihu.
-Znaš Hasane,- šapnu Suljo bratu, pa tiho nastavi:
-Volio bi umrijeti 'vako, ko Ibrahim. Tiho i mirno, ko da je
zaspo. 
Znaš kad smo ga našli bio je sa osmjehom na licu.
Rahmettullahi 
alejhi. Neka mu Allah Dž. oprosti sve grijehe a nagradi za
dobra 
djela. Halal mu bilo. Amin.
												
Ne leži naša sudbina u zvijezdama,nego u nama.
W.Shakespeare.	

 				*	*	*								
Jutros, dok sam tražio nešto po ladici, nađoh stare makaze,
na koje 
sam gotovo i zaboravio. Makaze mi je dala rahmetli
Ibrahimova žena, 
supruga velikog  prijatelja mog rahmetli oca. Gledam u
makaze i 
sjećanja počeše navirati. Tada se sjetih davne prošlosti i
Ibrahima te 
odlučih da napišem ovu kratku pričicu o njemu, jednom
nadasve dobrom i 
plemenitom čovjeku, ribaru, mušičaru. 
Ibrahim je bio veliki prijatelj moga oca . Njegovom zaslugom
naš dragi 
otac, rahmet mu duši, Sulejman-Suljo- Rajić je zavolio
ribolov, rijeke 
i  prirodu. Mnogo godina kasnije, naš otac je  nastavio da
prenosi tu 
ljubav prema prirodi i na druge ljude. Posebno se trudio da
moga brata 
Mersada i mene uvede u taj  čarobni svijet prirode. Mislim
da je u 
tome uspio. Tako je duboka i iskrena ta ljubav da nas ona
prati od 
našeg ranog djetinjstva, pa evo sve do današnjih dana, a
vjerujem, 
nosit ćemo je sve dok ne napustimo ovaj prolazni svijet.
Kada čovjek 
jednom naući da pažljivo i  s ljubavlju posmatra prirodu oko
sebe, da 
se iskreno suživi sa florom i faunom u rijeci i oko nje,
tada i 
nehotice postaje njen sastavni dio, pa onda nije ni čudo što
čitavog 
svog života ostaje njen poštivalac i zaljubljenik.

						*	*	*
Sve je počelo onog blagog  jesenjeg dana. Igrao sam se u
bašti iza 
kuće, kad spazih oca. Moj otac obično nije tako rano dolazio
kući i 
iznenađen, pođoh za njim u kuću. Vidjelo se da je otac jako
potresen i 
da je veoma tužan. Mati, koja je nešto radila oko šporeta
dok je 
ebejka sjedila na sećiji, iznenađeno pogleda u oca i upita:
-Odkud ti u 'vo doba, da se nije šta desilo?- upita ga
iznenađena 
njegovim ranim dolaskom.  Otac sjede na sećiju gdje je neko
vrijeme je 
sjedio bez riječi. Za momenat nije mogao ni riječ da
progovori i tada 
sam prvi put vidio da moj otac plače. Uplaših se, jer mora
da se 
desilo nešto strašno. I mati je bila iznenađena, a sad i
zabrinuta, te 
priđe sećiji pa ga opet upita:
-Šta je bilo Sulejmane?- rekla je blagim glasom spustivši
ruku na 
njegovo rame.
Otac podiže oborenu glavu i jedva procijedi kroz zube. Niz
obraze 
klizile su suze: 
-Jutros nas je napustio Ibrahim, preselio se na Ahiret.-
tiho je 
izustio. 
-Ah, dragi Allahu, nek mu je vel'ki rahmet!- reče mati vidno

potresena.
Tada nisam znao ni šta je Ahiret, niti što plaču zato što se
je Ibro 
negdje preselio. Nakon toga sam se raspitao kod moje ebejke
Sabrije 
Rajić (rođ.Husedžinović) koja mi je sve objasnila. Sutradan
je otac 
opet došao ranije kući. Taj dan je bila dženaza. Još uvijek
potresen i 
tužan, otac se okrenu prema meni i kaza: 
-Ti mali, hajde obuci se, i neka ti mati naspe vode u ibrik.
Ić' ćeš 
sa mnom na dženazu. Požuri, moramo brzo kren'ti, jer prvo
moramo 
navratiti do Ibranimove kuće.- govorio je otac odlučnim ali
pomalo 
potresnim glasom.
 Bio sam uznemiren jer je to bio moj prvi ispraćaj nekog sa
ovoga 
svijeta. Ispraćao sam čovjeka kojeg čestito nisam ni
poznavao. Bio je 
to moj prvi odlazak u harem. Kasnije ću shvatiti da se
čovjek u toku 
svog života veoma često s nekim oprašta.
 							

Rajić Muhamed i Mersad
                                                       
California 
Februara 2010.		




Komentar Br.292
Poslao : JAHIC -SERANIC-ENISA
Datum : 16.02.2012.
CITALA SAM NEKA SJECANJA, NEKA NISAM ALI CU PODSJETITI NA KOMPLETNU FAMILIJU SERANIC, OTAC SMAJO, SINOVI IRFAN,SADIK
ZVANI DID, TEOFIK ZVANI TEFKO, TE DZEVAD ZVANI ZICU! CAK JE
PRIJE RATA PRAVLJENA I JEDNA RADIO EMISIJA O NJIMA. ZICINA
MLADICA I DIDOVA PASTRMKA, KAO NAJVECE RIBE ULOVLJENE U
VRBASU, BILE SU PREPARIRANE I IZLOZENE U LOVCU.JA BIH JOS
SPOMENULA NJIHOVOG VELIKOG PRIJATELJA I RIBOLOVCA IDRIZA
CARDZICA KOJI JE BIO VELIKI MAJSTOR ZA PRAVLJENJE MAMACA .

VELIKI POZDRAV SVIMA NEMAM VREMENA A I JA KAO KCERKA RIBARA
MOGLA BIH O JOS MNOGO NJIH PRICATI .



Komentar Br.293
Poslao : Hasnija Gorus.Smailagic. hasna@tyfonmail.se
Datum : 08.04.2012.
Posto sam se skoro ne davno pocela baviti,ovim nacinom
komunikacije.kolona banjalucki ribari poduga,a ja sam 
htjela da opisem moga rahmetli muza. mislim da bi ga svi
Banjalucani trebali znati.NJegova mladica 10 kg a duga 1
metar i sad se nalazi preparirana u stanu kao dokaz.




Komentar Br.294
Poslao : Hasnija Gprusan.Smailagic Mastavak Banjalucki ribari 2
Datum : 01.04.2012.
Moj muz Kemal Gorusanovic,je 1958.god.dosao na teren u
B.LUKU IZ Sarajeva.Tada je zapocela izgradnja Fabrike
Celuloze u B.Luci.Upoznao je mene i vidio Vrbas, zavolio nas i
ostao u B.Luci.Stanovali smo kod Gradskog Mosta u
okruzenju:Studenac,Harbasova Pekara,Kafana Vrbas babo
Hilmija,Zelenac,Kastel omiljena mjesta mnogih Banjalucana.Iz
moje kuce uvijek se sirio miris ribe.1975.g ulovio je
mladicu tesku 10kg a dugacku 1.m I danas krasi vitrinu u
stanu.Ona je ulovljena u Karanovcu. bilo je jos 2-3
kapitalca ispod Kastela na Zelencu.Lovio je razlicite vrste
ribe:mladice,lipljen,pastrmku stuke,i dr.o tome bi mogla
dugo pisati.Bili smo prava ribarska porodica.Kada smo 10.
8.1994.god.morali napustiti B.Luku cijeli dan se oprastao sa
Vrbasoms sjedeci na obali.Dolazkom u Svedsku 29.9.1994 se
razbolio i 2.aprila 1996.g.umro, dalek od B. Luke i
Vrbasa.Ja moj sin sa familijom zivimo i danas u Svedskoj u
Höganäsu gdje je i on sahranjen.



Komentar Br.295
Poslao : Davor
Datum : 01.04.2012.
čika Kemo !!!



Komentar Br.296
Poslao : smailagic husein sinac b.l. RIBAR-KEMO
Datum : 02.04.2012.
Bio je rodzeni ribar i jedan od najuspjesnijih ribara u
B.Luci.Posto smo imali vikendice u KARANOVCU tamo je u vise
navrata ulovio mladice po 10 setak kg.Tih ,miran i povucen
zivio je na Vrbasu i za ribe. Nastavio je to kasnije i u
Svedskoj,ali ga je opaka bolest uzela...Lahka mu zemlja
Svedska i pocivao u miru!



Komentar Br.297
Poslao : Mejdan
Datum : 02.04.2012.
Kako se ne bi sjecao naseg dragog sugradjanina i komsije
Keme.
Danas na godisnjicu smrti vaseg supruga i oca Kemala,
strastvenog ribara i zaljubljenika Vrbasa, dijelim misli i
sjecanja s vama draga Hasnija, Jasna i Jasmine.






Komentar Br.298
Poslao : Mesud kljunic
Datum : 04.04.2012.
Pozdrav teta Hasniji,veoma mi je drago kad neko napise nesto
o nasem vrbasu i ribarima a narocito onima strasnim izmedju
ostalim rah.nam cika Kemo,svi smo mi voljeli vrbas na neki
nacin ali sta je tuje pozdrav dracgim komsijama i velik
pozdrav teta Hasniji od Mesuda i familije!



Komentar Br.299
Poslao : Enko
Datum : 05.04.2012.
Banjaluka je iznjedrila puno odlicnih ribara.Medju
najpoznatijima je 
legendarni Mujo Filipovic,on je mladicar da ga Europa
nema,zivi u 
Norveskoj.



Komentar Br.300
Poslao : Amira_Ferid Kadic ferid.kadic@hotmail.se
Datum : 08.04.2012.
Draga Hasno uvijek se rado sjetimo naseg Keme tebe i vase
djece Jasne i Ake. Ostala su nam u dragom sjecanju nasa
zajednicka ljetovanja na Jadranu a posebno ona u kampu Blato
i Broce kod Stona.Lijepo smo se druzili. djeca odrastala
upoznavajuci i mnoge druge kampere.To vrijeme se ne moze
zaboraviti - bili smo i mi mladi a djeca sretna i
zadovoljna.



Komentar Br.301
Poslao : Ferid Amira Kadic ferid.kadic@hotmail.se
Datum : 08.04.2012.
Draga Hasno-bas si nas dirnula sa ovim sjecanjima na vaseg i
naseg Kemu. Nasa sjecanja na Kemu vezana su najvise uz nasa
zajednicka ljetovanja na Jadranu zapravo na nasa kampovanja
u Blatu a ponajvise za Broce . Tu smo zajedno sa vise
familija i zajednickih prijatelja provodili nezaboravna
ljetovanja- bilo je prelijepo i nama i nasoj djeci .Sigurni
smo da nam te uspomene zauvijek ostaju - mi smo bili mladi a
djeca zdrava i vesela. Ribe smo uglavnom kupovali u Stonu -a
najdraze nam je bilo kad smo pekli zubatac na rostilju i
zalijevali Stipinim crnim vinom. Pozdrav Tebi, Jasni i Aki-.



Komentar Br.302
Poslao : Maho maho_d@hotmail.com
Datum : 30.05.2012.
ko zna sta je sa Mujom Zvirkicem on je bio moj ucitelj dok
je radio u Dubravama,bio  je bio strastveni ribar iz Banja
Luke i clan ribarskog drustva



Komentar Br.303
Poslao : stari ribar 15.08.2012god.
Datum : 15.08.2012.
Juce 14.08.2012 god.na Novom groblju u BLuci sahranjen je
jedan divan tihi covjek MILAN KURUZOVIC - MIKA,starijim
sugradjanima poznat kao kajakas i ljubitelj Vrbasa,vrstan
sportski ribolovac na salmonide,divan drug i prijatelj,uzo-
ran suprug i otac,sreca je bila poznavati ga,nedostajace
mnogima a najvise porodici,neka ti je laka zemlja banjalu-
cka ribaru stari,pocivaj u miru.



Komentar Br.304
Poslao : ARIMA59 4boami@gmail.com
Datum : 20.10.2012.
Dragi moji, imali ko da se seca cuvenih Mesinovica  ekipe i
mog rahmetli 
dajdze Besima ili Badera negovih sinova Emira SUADA BAKIRA I
Mirse koji 
se manje ukljucivao u takve akcije,Dajdza je bio strastven
lovac jos tih 
70 tih god.hvatajuci i drugu divljac ..bile su to divne
izletnicke 
akcije koje su nas koji smo dolazili iz Beograda sa asfalta
hladne reke 
Vrbas kao i Vrbanja znacili sve -vise i od Save i
Dunava,,Svima pozdrav 
na lepom secanju!!



Komentar Br.305
Poslao : Durut safikada77-bl@yahoo.de
Datum : 21.02.2013.
Ne znam dal je vec neko moje Durute spomenuo.... Tu bi bio
Meho i Huso. A Junuz i Smajo bi 
uvijek isli u ribolov kad dodju iz Svice...



Komentar Br.306
Poslao : Amira BOSNJAKOVIC 4boami@gmail.com
Datum : 18.04.2013
Dragi  ribari..Ja sam samo poreklom po majci iz fam
Mesinovic i fam Selman..i htela bih da dopunim vase divne
price ,jer porodica Mesinovic sa Hiseta gde sam redovno
odlazila kao devojka ili devojcurak.na leto...sirom
otvorenih  ociju sam pratila kako se moj divni rahmetli
Dajdza Besim -BADER SPREMA U RIBU - KAO JE ON GOVORIO-sa
prijateljima .Tako su i moja cetiri  brata posebno Emir
Mesinovic,bili i ostali po tradiciji vrsni ribolovci  On sad
zivi u Usa i hvala Bogu milom , provodi penzionerske dane
odlazecii danas u robolov Kako kazu hvata i dalje primerene
komade ulova /prosto  se i relaksira/pa je eto meni danas
bilo vazno da se i tako nesto spomene..Dobri su bili i braca
Batan Suad Mirsad ...Najvaznije od sveha je da se tradicija
i lova i  pecanja nije zaboravila i ako sada zive na drugim
mestima u razlicitim drzavama. Ostajte mi zdravi i veseli . 
A SEVDALINKE CE UVEK OSTATI ZAPAMCENE I PEVATI NA SVIM NASIM
BIVSIM PROSTORIMA  ! Pozdrav



Komentar Br.307
Poslao : merso
Datum : 04.11.2013.
Piše: Mersad Rajić

	Put nade i opstanka

Septembar mjesec. Vrijeme promijena u prirodi i oko nas. Dan
se vidno 
pokratio, ali je vedar, zreo i zanimljivo oživljava ljude i
događaje, 
čuju se drugačiji glasovi, glasniji i bezbrižniji, žubore
kao da su 
izmilili iz tamne tišine jutra što se budi, sunce dobija
dražu, 
zreliju boju, sija kao grumen zlata, suši i satire jutarnju
rosu, sve 
teče i prolazi nekako mirnije, pa i vrijeme što nestaje
odmotovajući 
se ko klupko vune kad ispadne iz ruku naših majki što nam
pletu 
priglavke i rukavice za zimu što se neumitno i tiho
najavljuje.
U Kanadi, ovdje kod mene, k'o i tamo u dalekoj Bosni, to je
vrijeme 
koje ja i svaki kanadski ribolovac očekuje sa nestrpljenjem
jer se 
ovog mjeseca, ovisno o vremenskim prilikama i vodostaju
rijeka, iz 
Velikih Jezera-Superior, Michigan,
Huron, Erie i Ontario, zapute ogromne količine
Salmona-Lososa na svoj 
konačni put mrijesta i produžavanja vrste, put na kojem ga
očekuju 
mnoge i čudne prepreke, riječne, životinjske i konačno
ljudske. Uz 
njih tada, koristeći priridni izvor hrane, njihovu ikru,
ulaze i 
mnogobrojna jata Rainbow i Brown trout (Kalifornijske i
Potočne 
pastrmke).
Putovanje, dragocijeno i sa puno svrhe i cilja, puno životne
borbe i 
umiranja…i učenja. 
Nekoliko godina posmatram i saučestvujem u njihovim teškim
probojima 
kroz pličake kanadskih riječica i potoka, putovanje koje
nije nimalo 
lahko ni jednostavno…ali oni ne odustaju…Hrabro, gonjeni
prirodnim 
nagonom, prevaljuju brojne prepreke, zamke i kilometre da bi
se 
dočepali šumovitih predjela izvora ovih rijeka i mjesta gdje
su nekad 
davno započeli svoj život i tako otpočeli novi ciklus
produžetka 
vrste. Rijeke i potoci ključaju i vriju od života i
energije, u miru i 
tišini kanadskih šuma, čuju se i odjekuju bučni napori
ogromne snage 
koja svojom bukom svraća pozor rijetkog prolaznika koji
zdravo trči 
pored zapjenjele rijeke. Ko god prođe pored vode svrati da
pogledom 
divljenja isprati ovu riblju svetkovinu što se neumitno
ponavlja iz 
godine u godinu.
Ove godine vrijeme im nije bilo naklonjeno jer je teška suša
koja 
traje još od jula mjeseca umanjila vodostaj rijeka na takav
nivo da je 
ribama bio apsolutno onemogućen prolazak ka njihovom cilju.
Samo one 
najhrabrije su ipak odlučile da se uhvate u koštac sa
nedaćama plitkih 
voda i skoro po presušenim koritima, od rupe do rupe, od
dubijana do 
dubijana, i započinjale očajne pokrete ka njihovom konačnom
cilju. U 
rupama i dubijanima koje je ovogodišnja suša svela na svega
nekoliko 
desetina cantimetara dubine, ponegdje možda do metar ili
jače, tu u 
zaštiti tame vira, ispod stoljetnih jelki i borova,
kanadskih topola, 
oborenih i mrtvih stabala, misleći da su ovdje sigurne i
bezbjedne, 
odmaraju se i leže umorne ribe, ogromnih tijela, snažni
vretenasti 
oblici čelično sive boje, mužijaci i ženke, manje i veće, 
prikupljajući novu snagu da ispod prostranog neba Kanade i
ogromnog 
prostranstva njenih šuma, usprkos nedaćama plitkih voda,
nošene 
ogromnom voljom vlastitog instikta, prodiru dalje,
uzvodno…uzvodno…što 
dalje i dalje.
Mnoge će ribe pritom stradati ne dočekavši ono zbog čega su
se 
mjesecima jatile na ušćima rijeka u jezera. Ne mogu im
pomoći, a volio 
bih da mogu, primam sa žalošću ono što vidim, ono što jeste,
ono što 
gledam i svjedočim, suosjećam sa njihovom željom da idu
dalje, ova 
suša je prokletstvo, voda im neda da tutnje dalje, usporava
ih i 
umara, udari plitke vode zaustavljaju njihove napore, poneke
zastaju 
na mjestima gdje vode skoro da i nema, a samo mali tračak
nade ukazuje 
se iznad pličaka, u viru, ovo im daje novu snagu da se
ustreme ka viru 
kojem hitaju, dubljoj vodi, predahu i odmoru, sretan sam
ipak što mogu 
da ih gledam i slušam njihove žestoke proboje kroz vodu
šireći varnice 
od sunčanih kaplji što neprekidno pršte oko mene. Ne nadaju
se ničem 
neprijatnom, osjećaju da nešto nije u redu, da im je cilj
negdje 
dalje, gore, u tami šuma i zaštiti njihove tišine, ali puta
nema, vode 
nema, ima nečeg tužnog u tim njihovim upornim pokušajima da
savladaju 
vodu koja otkriva veličinu njihovih tijela i divlje snage.
Proveo sam mnoge sate u vodi uklanjajući kamenje (nikad
nisam ni 
pomislio da ću pomagati ribama) stvarajući uske prolaze
dovoljne za 
bezbjedan prohod ovih upornih ljepotica i time im olakšavao
i 
umanjivao muke koje im je stvarao nizak vodostaj rijeka, ne
nalazim 
opravdanje za ovo što radim, većina ljudi, ribara koje
srećem začuđeno 
me posmatraju, neki pohvale, većina vjerovatno smatra da sam

šenuo,meni je lakše salmona radi, mislim na ribe, one ćute i
nijemo se 
zahvaljuju svojim odlaskom u mistične daljine rodnog plićaka
gdje su 
rođene. Niko od mene nije tražio da uklonjam veće kamenje,
njihovu 
ogromnu smetnju, niti da pravim put prolaza…jednostavno sam
smatrao da 
će moja mala pomoć osigurati bolji prohod i omogućiti većem
broju riba 
da obavi ono zbog čega su pohitali u ovu vidljivu pošast od
plitke 
vode i uskih korita.
Ni jedna riba nije zastala da mi se zahvali…nijemo su
ćutale, nisam to 
ni očekivao, ali mi je njihov razdragani prolaz, prštanje i
vrisak 
vode oko mene bila jasna zahvala ovih upornih pjegavih
stvorova koji 
se, puni čelične snage i volje, uporno probijaju do njihovih
ciljeva 
negdje u brdovitim i pocrnjelim predjelima Ontarijskih
šuma…Šljapkam 
vodom izgubljen, bez cilja zbog kojeg sam došao, da lovim
ribu, štap 
mi postaje smetnja, a meni svejedno, imam utisak da me
uznemirila 
njihova nečujna tuga što ne mogu dalje, što su postali
ogromna tamna 
mrlja stisnuta u tijesnoći malog proširenja ispod oborene
jelike.
Neko će upitati zašto? Pa ni ja nemam odgovora, možda su to
samo moji 
sentimentalni osjećaji koje nosim u sebi prema ribama i
prirodi, 
odavno su u meni, poznati i dobri, sada oživjeli i valjani,
ćućore u 
meni ko golubovi u kafazu, ko pokisli vrapci na žici iznad
puta, ne 
dam da se otuđe, nije mi dobro ako nisu sa mnom i uz mene.
Možda su 
oni pokretačka snaga koja me motiviše da pravim prolaze ovim
upornim 
stvorenjima, da im pomažem, ne mislim ovim ništa određeno,
ne trudim 
se da izgledam sentimentalan, smatram da im treba napraviti
prolaz 
gdje ga nema, gdje su priroda i rijeka zatajili. Možda je to
i pomalo 
zakašnjela navika da pomalo i više cijenim svoj i tuđi život
i da me 
to tjera da šljapkam po plićacima opkoljen stoljetnom
tišinom iz koje 
izvire i struji toplina sunčevih zraka, jasni glasovi
prirode što se 
javljaju oko mene i koji me potsjećaju na onaj moj stari i
dobri 
zavičaj.
Kao da me sve ovo vraća u neko davno sjećanje, sjećanje koje
traje… 
još iz rana dječaštva. Možda ovim vraćam dug prirodi i
rijekama mnogih 
riba ulovljenih u mladosti, možda je i iznenadno kajanje sa
kojim 
želim da popravim dio krivice koju ranije nisam shvaćao.
Mislio sam kao i većina…ribe će uvijek biti…mislio sam da
znam da je 
nikad neće nestati, nisam htio vjerovati da udica može ribu

istrijebiti…da ja mogu direktno uticati na njen
nestanak…mislio sam; 
to je rijeci ništa, a meni mnogo…ali su tako svi mislili, a
tako i 
danas misle…i ribe je sve manje.
Znam, izmjenio sam se, ostario, postao mekši i osjećajniji,
s godinama 
čovjek se mijenja i sve jače osjeća ono čemu prije nije
davao 
vrijednosti…put kojim sam išao nisam ja izmislio, naslijedio
sam ga 
onakav kakav je bio…ja samo nastavio i usput bogatio svoje
vlastito 
iskustvo, u početku, koristeći i tuđe. Tuđe iskustvo mi je
davalo 
sigurnost, moje se time bogatilo, lakše mi je bilo kad sam
znao ono 
što i drugi znaju…a nije zlo znati ono što drugi znaju i
savjetuju.
Ali sad sam shvatio, pomalo kasno, da danas nije ništa kao
nekad, 
davno, u mojoj mladosti, u mome djetinjstvu, u mojim prvim
ribarskim 
pohodima rijekama koje i danas teku ali mnogo drugačije,
siromašnije, 
opustošene, oskrnavljene, nisam tada shvatao da se i to može
desiti u 
budućnosti, mlad sam bio i nisam razmišljao kao danas, kao
većina sa 
kojima sam ribario, bila mi je smiješna pomisao da ribe može
nestati, 
da je više nema, da se mušice roje a da nema nikoga da ih
pokupi sa 
površine rijeke, da je špiglo rijeke bez onih čarobnih
krugova koji 
obilježavaju znakove njenog vidljivog živita, života naših
rijeka, 
radosti izlova lipena, pastrmke, a ja, ko kažnjenik se
sjećam i 
starim, moja sjećanja polahko gube oštrinu, nisu ko nekad,
kad sam 
pamtio svaki kamen i sedru iza koje vreba pjegava ljepotica,
preljev u 
kojem lipenovi u jatima igraju svadbenu igru, u ustima
osjećam gorčinu 
praznih limana, brzaka i preljeva i polahko ispraćam vrijeme
koje se 
neumitno troši i nestaje. A sve to vrijeme, riba je žalosno
ćutala…
Nisam tada shvatao da sa svakom ulovljenom i ostavljenom
ribom polahko 
prekidam jednu nit opstanka, jedno trajanje i jedan život.
Mislio sam 
da je nevažno to što uzmem jednu ili dvije ribe (a bilo je
nekad i 
više), mislio sam da je to samo kamenčić izvađen iz vode,
manje nego 
što se vidi i što ih ima u rijeci, a polahko sam i ja, kao i
svi prije 
mene i ovi poslije mene, zavijali rijeke u crno ostavljajući
naše 
sablazne tragove očišćene ribe kao grobove krajputaše. A
riba je 
stalno i žalosno ćutala, a i danas ćuti! Mislio sam da su
rijeke 
neranjive, trajne, da ih ništa ne može osakatiti, raniti, da
je 
njihovo bogatstvo vječno i nepotrošno, naša nametnuta
ograničenja na 
koja smo ponosni i s kojima smo pokušavali da zaštitimo
rijeke i ribe 
te da se riblje bogatstvo dovede na razumnu mjeru, izgleda
mi da ovi 
napori nisu dovoljni, ne donose uspješne rezultate,
nesavjest 
pojedinaca nadjačava, svjedoci smo da je ipak ribe sve manje
i manje, 
a ona i dalje žalosno ćuti…Izgleda da su neki ribolovci
zaboravili 
opšti cilj, da su zaboravili da će neko doći poslije njih
ali izgleda 
mi, njih nije briga za sutra…daj mi ti meni danas a sutra ko
živ ko 
mrtav…nije me briga…ima nečeg beznadno tužnog u ovako
bijednom 
nesavjesnom razmišljanju. Srećom nisu svi isti…SREĆOM…
I sada, kad šećem obalama rijeka za koje nisam znao ni da
postoje, kad 
osjećam hladnoću njihovu od koje se grče mišići mojih nogu,
isto kao 
na Plivi, Janju, Ribniku ili nekoj drugoj rijeci, tamo u mom
zavičaju, 
pa onda sve liči na izgubljen san, a ja zbunjen žalim za
ribama iz 
mojih rijeka a spašavam neke druge ribe, iz stranih rijeka,
ali ne 
mogu da zaustavim iznenadnu želju koja se javlja, želju da
im pravim 
prolaz, otklanjajući teške polutke kamenja urasle u
pjeskovito dno. 
Čvrsto se držim za maglovita sjećanja na vrijeme koje je
prošlo, volio 
bih da se vrati, radi onih koji to ne pamte, koji to nisu
doživljavali 
kao ja, da u času odbljesku sunčeve svijetlosti ranog
podneva u 
beskrajnim širinama naših rijeka ugledaju čvrste kolobare
pastrmki i 
lipenova u njihovoj prijepodnevnoj gozbi mušicama što im
obilato nude 
naše rijeke. Ja sam bar malo srećan što to mogu da ih
gledam, makar 
kroz zamagljen prozor sjećanja, oslobođen obaveze da ih
lovim, 
oslobođen mučenja, one su samo jedno lijepo sjećanje od
kojeg savjest 
tiho budi današnju želju za kajanjem…
U mojoj autobiografskoj knjizi „Ribarske staze“, u nekoliko
navrata 
sam naveo kako je naš otac često tjerao mene i brata da
pustimo 
ulovljene ribe, nismo tada shvaćali zašto, danas shvatamo,
tada sam 
ulagao nepotreban napor da savladam bijes u sebi što puštam
uhvaćenu 
ribu, nisam želio da se otac ljuti, slušao sam ga, iako se
njegova 
odluka suprostavljala mojim željama za dokazivanjem, kakva
je to bila 
pusta želja, kakva je to bila nepotrebna neophodnost za
dokazivanjem 
da se na ovakav način ostavlja potvrda da sam dobar
ribolovac.
Sada, mnogo godina kasnije, kad je mnogo bistre i mutne vode
proteklo 
našim rijekama, kad su mnoge ribe izgubile i danas gube
bitku za 
opstankom, od mene od drugih, sada mi je jasno zašto mi je
otac 
ranije, u nekoliko navrata, kad bih uhvatio neku vrijednu,
kapitalnu 
ribu stalno govorio:

PUSTI JE SINE! NEKA ŽIVI! NEKA SE MRIJESTI! BIĆE RIBE!!!

P.S. Nadam se da će ovaj tekst ponukati bar nekog od ribara
da me se 
sjeti, mene i ovog teksta, da će ih ovaj tekst opomenuti i
da će dva 
puta razmisliti prije nego što ulovljenu ribu stavi u
ranac…nadam se 
da će bar neko od današnjih, mlađih, vještih ribolovaca,
poslušati moj 
savjet i savjet moga oca i krenuti putem popuštanja i
puštati ribe. 
Uhvaćene ribe nisu zlatne ribice, one ne govore, ne puštaju
avaz, samo 
ćute i samo te gledaju svojim bistrim okom, dubokim
pogledom, boreći 
se za malo vode koja joj život znači. Kad uhvatiš ribu
pogledaj joj u 
tamu oka u kojem ćeš vidjeti njenu molbu…PUSTI ME!