""arif""


   


Poslao : Izvini shex-ima nas jos
Datum : 11.11.2017.
..pade mi nesto, pa da ti koju napisem...
...evo ko i svake godine se "palim" cim prodju ovi praznici
a bilo ih je u zadnje vrijeme hejbet, kako cu ici dolje pa
koga bi volio sresti, pa treba to izdogovarati, pa
raznorazne kombinacije. Naravno s tim ide podsjecanje na
ranije susrete u ovih desetak zadnjih godina i tako se
sjetim jednog nezaboravnog......

Bilo je to ono prvih godina poslije rata....isao sam prvo
busom do Sanskog Mosta pa kasnije sam landro do Prijedora,
Banjaluke, Zenice...pa malo namore i svukuda dole do Pule me
je bilo..
U Sani sam se sreo sa mojim velikim prijateljem Beskom koji
je radio kod mene a sad je vec bio cim se vrati startovao
biznis u proizvodnji tamo nekih sljakobetonskih
blokova,...zemlja se treba obnoviti i izgraditi i tako to da
sam bio njegov gost nekih par dana iako je on bio u velikim
poslovima....pa mi se tako jednog dana pozalio da su mu srbi
bili citav kamion robe zaplijenili jer njegov sofer koji je
vozio naletio i zgazio nekog  pijanca koji mu se bukvalno iz
jedne okuke bacio pod tockove....pa frka oko toga da nebude
mu vozac lincovan pa svasta nesto sto nosi tako komplikovana
situacija i to se sve desilo skoro na samoj granici entiteta
ali u r.srpskoj. Frka do neba, jos subota, ljeto nigdje
nikoga a advokata ni od korova...
Tako ti on nabasa na jednog iz banjaluke koji je na njegovo
iznenadjenje to sve u stilu onog Peri Mejsna televiziskog,
sve rijesio i izbavi mu sofera i robu .... strasan neki
tip, naizgled nebi rekao, ali pravi mrak na zadatku....
Haj, dobro ima nasih ljudi banjalucke raje svukuda a ja 
sam svejedno ponosan,pa i ovde u Sani, mislim
se i bi mi drago....Na ime nisam ni obracao paznju ili mi
nije odmah upalila lampica, valjda od pica a tad covjek bas
na imena i ne trza, bar je kod mene tako..
Sutradan sam se bas nesto muho oko Mup-.....a da nesto
prijavim se i sjedoh da maznem neku picu u hladu i koju pivu
da zavrnem poslije silnih kafa i vlahova. Kad sam trzao prvu
pivu konobar mi vec donosi drugu...
ja ono uljudno kazem da jos nisam narucio drugu, a on mi
pokaze na sank da tamo onaj "salje".
Ono vec od znoja upaljenih ociju bas dobro ne razabiram,
al`haj kontam ima dosta te raje koje znam..
ali tamo nikog bas da prepoznam. Kad sam vec potezao tu
drugu, stvori se taj moj posiljalac....na njemu rejban
suncane, neka cosava brada....i ono poznatim glasom, al´haj
sjeti se odakle poznatim ...
Pa gdje si, pa gdje ovaj pa onaj, a meni nikako da upali
memorija-pamcenja...
Najednom puce ...Arif Sehovic....ko bi
reko,.....nevjerovatni spasitelj mog Beske , sila od
advokata, nas fini Arif....
Pade pice za cijelu piceriju, lipti znoj temparatura +40,
uho izgara,.... pa tako sta majiiii...i izgurasmo svu tu
vrevu do pet sati ....odosmo do kancelarije mu, koja je 
uzgred receno bila smjestena u nekoj staroj stracari ko
grupeTNT-cvjecara jedino sto je na njoj bilo kako vani tako
i unutra, to je bio veliki skilt  ADVOKAT - Arif Sehovic...a
treba san snova, pripravnica sto mu dodje ko sekretarica i
nabignu mi. On nesto susu- musu snjom, meni se izvinu u
stilu posla preko glave, eto ti drmni visky da presjeces
onaj tuborg, i ja nisam ni stiga onaj led iz case pocuclati
a vec smo bili u golfu gdje nas je "mala" strpala i vozila
negdje na klopu...

Bati

Nema sta nismo pricali i sjecali se, a da znas jos ti nije
oprostio onu cigaretu sto si mu bacio na stolicu u ucionici
pa je sjeo na nju....a jedini Arif nije pusio....a ti ga
pred citavim razredom "ruzio" kako tajno pusi...
E tako ti je to moj Bato nasih raje svukuda, a i svak nosi
onaj pecat neizljecive nostalgije za onim vremenima, sto bi
nam Schopenhauer reko da je ziv; teznja da se u nekom mjestu
predjelu nama dragom i milom nadjemo ono nase vrijeme kad
smo se osjecali najljepse tjera nas da se uvijek
vracamo.....a to nam je pogonsko gorivo malo pomjesano sa
alkoholom....dodajem ja !!!
....eto tako ti je to moj dragi Bato, a ti posalami i
popasteti sve nase sirom juznog neba australiskog..
                      ....tvoj vjecni drug Ado
PS: ..pratim rad tvoj na kajaku i to me inspirise...




Komentar Br.1
Poslao : Ado & Toba
Datum : 02.02.2007.
Svi cemo jednom letjeti!

E, moj Ado, kakva je ledenda bio Arif.
Duga je to prica, duza od Tvog Omarskog zatocenistva, ali mi
je drago da ga se sjecas, drago mi je
da ti je u ludilu i praznoci pomogao pravi prijatelj!
Moj skolski drug Arif! Najbolji!
I najgori, moj Ado!

Ado drago mi je da si ziv!

Dok si ti robijao , neduzan...tamo daleko u Omarskoj, neki
bili na Manjaci, "Aziz I Ja" (Prica na Kajaku!) 

I tako, dok je Aleja, dok je male carsije...trajat ce i
uspomene.

U Alicinom i Dindinom kaficu,u Maloj Carsiji,(bivsoj
burekdzinici) ispod njihove kuce,
 uz bilijar i laganu cugu, u tisini...mi pricali o
vama!Goran Despenic, danima predlagao
da uletimo u taj Kozarac, u tu Omarsku i
dodavao..."Razbucamo govna, oslobodimo Raju!"

"Trehni , Goga kuglu...nije ovo da nas!"...naglasavao je
Alica...na smrt ozbiljan!
U polutami vidimo Misu Ajdera i Nadu Uletilovic, kako
prolaze ulicom, masu nam, a Misi u desnoj ruci
Horoz, ziv, naopako okrenut, krilima mahne...tek onako!
Miso podize Horoza visoko, i kroz zatvoren prozor cu se
prigusen glas:"Eto nas Raja, samo da se nesto
klopne!"
"Mozda ce nas Miso vjetar odnijeti dok ti
dodjes!!":...rekoh

Ratko Dejanovic , covjek u uniformi rezervnog
pilota,Profesor na Elektrotehnici, covjek cvrsta stava
i otresit, samo prozbori:"ne seri Toba!"

"Trehni, Goga, i ne seri ni ti!" ozbiljan sam bio i ja , po
prvi puta u zivotu.

Utom ulicom nailazi Arif Sehovic, sa svojom velikom crnom
tasnom. Vuce se ulicama starim, pogled mu mracan!
A ulica prazna, nigdje nikoga!

Izletih:"Arife, Arife!"...uskliknuh!
Covjek se okrenu, lice, blijedo, bez pokreta...
"Arife, ja sam...Toba!, o dje gledas jebem te corava?"
"Toba, Toba...poleti mi u susret crna tasna, vukuci Arifa za
sobom, Toba dje si mi ti!"
"Picko stara banjalucka,toliko sam mislio o Tebi, rekli su
mi da su te zaklali u Boriku, rekli su mi da si zaglavio na
Manjaci...
o mater ti  (da ne kazem)...i zaplaka!
Zaplakah i ja!
Iz kafica izlazi Ratko u onoj avijaticarskoj uniformi.
Atif nista ne konta, nista ne misli...baca se Raletu u
zagrljaj!
Rale ga grli!
Nema rijeci! A i nista se nije culo!
Samo kosti pucaju od "muskih" snaznih zagrljaja!
Jedino , suze...ali to nama ne prilici!!!
A suza je bilo , k'o govana!
Jebajiga, ovo nije zenska prica, ovo je muska prica, a tu se
povremeno moze malo i zaplakati!
Pomalo!
Arif rece da mora negdje odseliti.
Ratak, okrenu glavu u stranu, uvuce je u ramena!
Goran, sprci u sred kugli, a crna mi prva uleti u rupu!
"Jebajiga raja, nije do nas!"...nije do mene!
"Kugle se, izgleda mi, same valjaju!"?
"Valjaju, Goga, same se valjaju Goga, a mi jedemo govna!":
rekoh.
"Govna!": rece Gogi.
"A i ti udari prvi po sred bunta!"...rekoh.
"Udari!"...rece Goga!


Boro Smit izvede nas razred pred Gimnaziju.Dakako sve se ovo
desavalo prije banjaluckog zemljotresa.

Stara zgrada se naguzila, siva i mrgodna, svojom sjenom
poklopila mladalacke snove,poklopila noge Goce Janjc,
 poklopila noge Mirsade Samardzic, Zeljke Bajic,pa i one
Milijane,sakrila Sabahu u najdublju sjenu, jedino joj se
nos
probio do sunca.
Do mene !

I sijao!

A sunce u Banjaluci nije skrto bilo! Nikad!

Bilo ga je ij haj haj!

Ali taj dan je bio malo drugaciji.
Profesor fizickog vaspitanja, Boro Smit(Shmith), podize
svoje duge hlace od izlizanog tvida, sve do pod sise!
Sam se sebi ucini vaznijim! Zavrnu ocima, pogladi tanke
hitlerovske masne crne brcice!
Pogled se zakuca u nas!
Znam da nista posebno tada nije mislio, ali je volio da
izgleda kao da nesto misli!
Neka mu, njegov je cas!

A i nama se jebavalo zbog tog njegovog poteza.

Ispala izlizana koljena neraspeglanih hlaca, a "ona stvar"
mu se podijeli u dva dijela. Jakako, podijeli 
se u dva dijela, a kako bi se i inace dijelila!
Dijeli se na dva! Tako sam ja ucio!
Nesto muskosti, ostade na lijevoj strani, a "Bogami" velika
guta ostade na desnoj strani!

Pridje mi Arif Sehovic. "Toba , vidju ovo?!" i nasmija se
seretski, nasmija se iskreno  po malo piskavo, zacereka se,
sakri lice iza mojih ledja!
Udari ne glavom u ledja, smijuci se neprekidno!
Bit ce da je realizovao kako Borina "kara" luta u tim tvid
hlacama.

Boro, navuce svoje obrve duboko prema nosu.
"Sta je Plavi...imas opet neke primjedbe?"
"Nemam , Profesore, nego se raja okolo pita koliko Vi imata
jaja i zasto Vam je desna strana veca?"
"Eto!"
To "Eto", me jebavalo cijeli zivot, to sto sam uvijek
govorio sto mislim!
Poslije sam se znao i pokajati, ali sekundicu, jer zivot je
grabio svojim velikom koracima, nikad se
ne osvrcuci na sitne gluposti koje su nas dovodile do
ludila!

Zivot , jednostavno nije imao vremena za nas, nije nas
mario!

"O's da ti ja kazem ovdje pred svima, dzilkosu onaj , jedan
banjalucki...imam jaja koliko
treba, a hlace se ove tako nose, tak'a moda! Jel ti jasno?"
"Ma meni je jasno , Profesore, ali Raja pita!"...rekoh , bas
nezainteresovano!

"KO PITA, KO PITAAAA,"? izdera se Boro.
Niko ni rijec ne rece.
Jedino me iza ledja Goca Janjic potklecu konjenima, a ja
skoro trehnuh na zemlju!

"E, vidis , usro si se i sam!" Bilo je Borino.

POgledah U Gocu, u namjeri da je sornem, medjutim ona
umiljato, stavljauci prst na usta,dade
do znanja da sutim.
Jebiga, Gocara, kosarkasica, Raja iznad svega...a i pricalo
se da bi mogla zaigrati u "Bosni"

"OK!"

"Idemo dalje!"
Arif me pogleda, zabrinuto.
"Idemo dalje, Arife!"...rekoh kao za sebe.
"Ne's ti nikada nigdje otici,"-rece Arif razocarano.

 Arif je bio nesto posebno u mom gimnazijskom zivotu, Arif i
ja cemo danas trcati (letjeti) za Banjaluku!




Komentar Br.2
Poslao : Toba -Adin E mail-o Ljubi
Datum : 04.02.2007.
hm, popalio si me, pa nemogu izdrzati da ti ovu pricicu iz
moje sahare Knjige svih naslova mojih nezapisanih sjecanja,
(ziku mi naslova) neposaljem....a krenulo me je .....nesto
se u meni odcepilo.....

...Znaci mi puno ovaj virtualni dunjaluk, mozda vise nego
ostale ovisnosti. 
Pa ono, putujes po sjecanjima sreces prijatelje, pa haman ko
u nekoj vremenskoj masini, bez opasnosti da se ona uhelaci i
pokvari pa nedobog da zaglavis negdje u neke ruzne dimenzije
rata, neimastine i straha, pa da se nemos izbaviti i da
ostanes tamo vjecno zaglibljen, bez karte za povratak. 
Plus tome, o psihoterapeutskom efektu da nepricam, a udara
bolje nego kozaracka viljamovka. Ponosan sam ja, na nasu
virtualnu Banjaluku koja se prostire preko svih kontinenata
(neznam samo imali ko na Grenlandu, a i nije neki kontinent,
ako nas  tamo nema) Ponosan sam ja na moj komsiluk, na cika
Ljubu  specijalno, sa narocitim razlogom a i na njegove
sinove, malu raju...Ekija i Dulu. Onomad kad mi je mater,
moja Nadja umrla u sred rata, zakopasmo je nabrzinu na
mezarju pored one male dascaste djamije na tranzitu. Frka je
bila velika...ja jedva izvuko zivu glavu iz omarske, trebalo
pasti Jajce, valjalo je negdje razguliti. 
Mezarluk se ono klasicno oznacio sa dve zeleno ofarbane
dascice, skromno, pa smo mislili, kasnije kad ovo ludilo
stane to cemo urediti i pravi spomenik dati napraviti i tako
to. Znam i dok je trajao ukop, da su nam svasta dobacivali
razularena raskalasena banda sa kamiona a sa okolnih zgrada
su nas nasicavali snajperom da nam pokazu da nas drze na
oku, nije sad to za price ove lijepe.
Kad su krenuli da cine u nasem gradu nakon urbanocida,
kulturocid, sto hoce reci dosle su na red djamije pa i ta
skromna stara dascara, od djamije za koju nije trebalo,
trositi eksploziva, jer mogli su je naruke srusiti.
Ne, oni su postavili sto kila eksploziva i tako da su
razvalili sva mezarja, a polupali na zgradama u duska
koscice sve prozore, svojim manitim idiotizamom. Sta da se
kaze...znamo svi kako je to islo, a mi izvukli se nekako, na
jedvite jade.....haj´de sad da krenem na onaj ljepsi, za
mene prelijepi  dio :
Moj otac je nekako smogao snage, kad smo to doznali,
napisati  nasem komsiji Ljubi iz A-zgrade pismo i zamolio ga
da ode tamo i da ako moze na neki nacin oznaci, markira moje
mame mezarluk, da bi se kasnije znalo gdje je i u prilog mu
posla slike tako da se covijek moze orijentirati..gdje je
sta. 
Nismo se nesto bas  nadali, da ce covijeku to biti u
prioritetu, pa bio je rat, njemu zena tesko bolesna, sinovi
kud koji, ali vrijedilo je pokusati, a bilo bi nam zao da
nismo. Da ne duljim.....
I danas nakon puno godina kad pisem ovo strese me nekakva
struja od miline i ljudske uzvisenosti, ...pa da nastavim
pricu. Nije proslo ni mjesec dana stize pismo iz BLuke i
unutra pipamo slike....
Pazljivo ga otvorismo, i zapanjeno zagledasmo se u slike; na
njima na citavom mezarju, samo bljesti bjelinom uzviseno
mezarluk od moje Nadje, ukrasen proljetnim cvijecem,pravilno
postavljen sa dve ploce kako to ide, a okolo ni kamena na
kamenu ko u nekom nadrealisticnom kontrastu. Na drugoj Ljubo
sa sinovima i unucadima to postavlja a i ruzu usadjuje, a
okolina totalno nerealna, sve rusevine i smece. U pismu samo
stoji da je to ...od njega i njegove familije majki
Nadji...i da se izvinjava sto nije stigao ranije ali morao
je cekati da mu stignu sinovi jer nije mogao sam sve to
prenijeti i  postaviti....Rat je bio u svom punom zamahu,
iskljuciv i nemilosrdan....a kraj mu se nije niti
naslucivao.
Kasnije sam kad sam ga napokon susreo, slusao sam ga
hipnotisan: kako je to sam sve konstruisao i izlijevao u
betonske kalupe u podrumu, da je prije toga isao u merhameta
da se raspita o obliku, sta ide napred, a sta pozadi pa kako
je bojio beton u bijelo pa utiskivao slova ......a meni srce
hoce da iskoci ....
Par  godina taj spomenik, je bio jedini, a onda su dosla
"toplija" vremena, ljudi su se pobrinuli da obnove mezarja
svojih najblizi a mezar moje mame im je sluzio kao
orijentir, da bi se izgubio nakon par godina medju onim
novim, koji su nikli, ko neki  mramorni gusto naseljeni
patuljasti grad...
Neke godine odlucismo teska srca da i mi zamijenimo ili
obnovimo, mezarluk, tako da zadrzimo Ljubinu konstukciju a
da dodamo ono neophodno .....tako i bi.
I danas kad odem u Bendjelaj, poslije obilaska materinog
mezarja navratim kod Cika Ljube na casicu price a to se
otegne u nedogled do kasno u noc......
Eto to je moj i vas veliki komsija cika Ljubo, covijek
gromada, koji se nije nikad bojao svega sto je strano,
odvratno i rusilacki, zaljubljenik Banjaluke one nekadasnje
i suzivota....
Pricao mi je tako jednom o svom bratu Ahmetu, cuj bratu,
koji je jos ziv i zdrav a i stariji je od njega nekih
pet-sest godina koji se kroz dva rata preturio a da nikad
nije ratovao niti grada i ljekara vidio samo se drzao svojih
ovaca i pasnjaka i livada. Kako, pa Ahmet da se zove, zbunim
se,... a onda mi komsija Ljubo isprica kako njegovim
roditeljima kako koje dijete se rodi umre tek sto se
krsti....djavo ga nadje. E da se zavara djavo dadne se
djetetu neke druge vjere ime i onda kad ih krenulo i eto
bilo ih je sedmoro zivih hvala bogu....
    Jednog tako ljeta dole na moru sretnem jednog vitalnog
starcica koji eto jos igra rekreativno odbojku i kad smo
poslije bili na picu taj cicica mi se prestavi. Najmladji
admiral a drugi bosanski admiral, jer on racuna onoga sto mu
je turbe kod Sehera prvim. Kad mu rekoh ko sam i odakle
dolazim, rece mi da mu pozdravim Ljubu, nije tesko  pogoditi
kojeg. Boze, boze, kako je svijet mali a krugovi se
zatvaraju i karikaju jedan za drugim.  Znas kaze mi stari
admiral, kad sam ja dosao na zanat tokarski u tvornicu
duhana, Ljubo je vec bio majstorcina i kod njega sam bio
dodjeljen da budem ucenik.
On je odmah vidio da moje sitne ruke nisu za tog cijenjenog
posla i ocinski me je savjetovao da razgulim i da se fatam
lakseg kruha i kakve knjige i tako sam ti ja dogurao malo po
malo do admirala sa dvadeset osam godina u guzici. Evo me u
penziji vec tridesetu godinu i jos mogu da skacem i smecam
na mrezi....zaljeva barba Santini gemistom grlo dok misli mu
odvlace pogled preko Biokova u rodnu Sanu i dragu mu
Banjaluku njegove mladosti......

...puno pozdrava od Ade



Komentar Br.3
Poslao : DenGamlegube djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 08.02.2007.
...kako sam branio cast nesvrstani i Titage mi mog....

Tih dana dokacila me je neka predpraznicka depresija te sam
bezvoljno landro sa Benom i Vehbiom po njakim kafanama i
klubovima tek tako da vidimo jel ko doso sa strane....i
najednom ce Vehbija da idemo kod Vehhe u klub. Skoci Beno;
koji klub to ima da on nezna i jos na kortedali pa se
situcija zakuha do usijanja i razbi nam onu monotoniju ...pa
podjosmo nabrajati gdje smo sve bili pa hrvatski katarine
zrinjske pa sindjelic pa tref, pa banjalucki pa ciganski
fala bogu na aprilgatan...jebate nemanja kusturica a gdje ti
je taj Vehhin.....ponosom sto ste neuki izaziva Vehbija. Sad
se Beno pravi pametan ko da ga je pravio babo cim je izuo
sandale onomad kad je doso sa cabe....To ti je ono gdje
prave onaj wisky bolji nego orginal skotski...zna beno svaku
samo ovu je nekako promako. Ja jos uvijek 
lako izbezumljen gledam obojicu i bas nezainteresovan za
ovaka nadmudrivanja i kad bi me pitali u kojoj smo kafani
sada imao bi poteskoca potrefiti.
Haj ide bajram i nebi bilo lose sguliti tamo, slozi se Beno
i u trenu se stvorismo tamo. Sala velika a i sajbe ogromne i
zatamljene tako da iz vana nista nevidis sta ima unutra a
iznutra sve vidis ko to tamo serenda vani. Sank zauzeo pola
sale ko tenis igraliste, pravi, a ispod sanka neki mali sto
nalik je isanu, a moze biti da je kepec, nisam siguran, pa
svaki put skace da bi koju porazgovarao dok ga je Beno
policiski ispitivao . Smjestili smo se na one sank stolice
sto se spustaju i dizu i u polumraku nekog egzoticnog
rasvjetljenja razbirali gdje je sta ....u udaljenim
coskovima neki tipovi su na miru razvaljivali se po poker
aparatima dok u separeu na drugoj strani druge face su se
zavalili na kockarskom stolu i u miru cesljali karte sa
dostojanstvenom mirnocom .....beno se potrudi da ih raspozna
sto iz ove udaljenosti je bilo malo teze te se lakse mu bi
da kod maloga iza sanka se raspita ...
Popismo jedan dva balantajna bolja nego orginali kad nesto
drmnu i osvjetli kafic ...vrata se otvorise i sjevnu neka
zenska pojava ko s neba pa u rebra. Meni se ko onoj pjesmi
Aleksinoj zamanta u glavi ..ko crna boginja, bog te smazo..
Mrsko izostrih staracku dioptriju i bacih pogled dok ta
prirodna pojava odjelotvorena u tamnom zenskom liku se
ubrzano priblizavala bas meni i nisam ni stigao zinuti a ona
se vec uvalila na slobodnu sank stolicu bas do mene, nesto
promrmlja sa malim koji svaki put poskoci da bi je bolje cuo
sa sanka , ostavi torbicu i naruceni hajniken pa zanosno
odgega do vrata lijevo od sanka, a meni nesto laknu, bit ce
posvjesno  refleksno....Beno zino dok Vehbija vec poceo
odmahivati glavom u znak ko; klonise toga jarane. Ja upita
sta to bi jer ovako nesto se meni nedesava vec odavno i samo
na filmovima, dok Vehbija podje na siroko
objasnjavati...znas Vehha ti je onaj veliki hadjija mostarac
sto ima , ma znas sto su ih uhitili sa cisternom alkohola i
onom laboratoriom u alinsĺsu, kako neznas bilo je tu i
pistolja i pucanja....ma zna ga beno koga on nezna...zna
beno iso kod njega kupovati onomad trave. Utom ona lutkica
izadje iz onih vrata i opet pravo do mene, masi se one
tasnice izvati nesto neku kuticu pa na nokat i u jednu pa u
drugu nozdrvu.....Beno nesto najednom okurazen naglas
komentarise ....ziku male prehladjena,he,he,heee
Ova se moj bogo, trgnu ko nesto razumjela, ja neukopca sta
joj bi i onako crna pa malo bakrenasta prostrili Benu onim
svojom africkim ocim do kostiju...Bili ti malo.....ja se
odmaknu na stolici da mene nezakaci ona stijela odapeta
prema Beni....Vehbija se vec fato pogledom prema vratima dok
Mala nosalanto mi bacala ruku oko vrata. Mila mati sto me
snadje bile su zadnje misli dok mi glavu nije zarila medju
one dve dinje koje su se gurale u dojceviti ....Ne bojati se
mene gamlegube (uprevodu:stari mazdrmane) prozbori ona....ja
dobra ja biti Titov pionir kad ja bila mala. Borio sam se za
svaku zeru zraka dok stolica podamnom se pocela iz nekih
neobjasnjvi razloga spustati. Uhvati se oko njenog struka u
spasilackom stilu dok mi nosina ostade medju one masala
rodila majka afrika, dve dinje. Jos samo da me podoji sine
mi u glavi pa mogu i odapeti.....i dok sam se borio sa
slatkim samoubilackim mislima i fato se davljenicki onih
njenih bradavica najednom me odgurnu i ko da nista nije bilo
skoci sa stolice u stav mirno .....ja Tita ja bila titov
pionir i razvali onu ...mi smo titovi pioniri..... nas ima
tacno.....I nastavi svoju tocku ...a meni nista pod mogom
nije jasno.......pa ona to nauciti kad tito pohoditi
senegal... njena zemlja ...ona voliti Tita ...kad ona bila
mala tito posjetio njena zemlja i donjeo pun kontejner
vakcina i cjepiva...njena mama rodila njih devetoro i mladje
dvoje umrijeti a jedno lav popapao ona se spasila  tack vare
(prevod:zahvaljujuci) Tito pencilin i vakcina i od onda ona
zdrava i svih njenih sestoro brace i sestara i podje skidati
rolku ....mila moja rahmetli mati.. da pokaze cjepiva .
Zinem u one tutte bas prave ona vidi moju nevjericu pa me
opet sad gurnu medju one dvije sad gole gdje se zabi nosinom
ko sikira. Vadim se i pokusavam objasniti Beni i Vehbiji da
nema zbora ni traga od silikona, ali u po recenice ona me
opet ubaci ...cujem ko negdje u dubini mora kako komentarisu
da vjeruju bit ce da su skontali da cu se ugusiti na
ispitivackom zadatku....najednom me odgurnu i opet skoci
mirno dok joj crvena drececa rolka viorila oko vrata ko
pionirska marama. Ja glumim zapanjenog, dok mi srce hoce da
iskoci u nedostatku kisika i stvarno tek sad vidim da je
ljepotica bez prmca sa nekom ravnom bubi frizurom i neobicno
pravilnim crtama lica sa vitkim nogicama do zemlje i guzom
da bi tacnu sa kahvom mogao parkirati na  nju.
Nos joj mali usne ne previse africke, pogled uokviren u sa
ravnim obrvama u licu bez i jedne bore i greske prirode.
Dragi Tito sta me ovo snadje u sta me ovo uvali da ja koji
sam bio samo sedmicu dana partiskog staza moram izvlaciti
tvoje fleke po Nesvrstanima. Beno je vec bio kod vrata,
zbriso kurva, ko fol u wc ce a Vehbija je vec izlazio i ko
nesto vrtio glavom , saretom ....ko gotov sam ...tako nesto
u tom smislu. Sta da radim obrukacu se a oni se povukli....a
ja sad moram ko Joja u kozari braniti ostupnicu..Dok sam
tako razmisljo otvorise se ponovo ona vrata do sanka i meni
se ukaza poznati lik. Vehha kako da neznam Vehida
Hadjismajica iz Mostara grada, pa samnom bio na faxu a i
djiro po gajbama i festama. Ja, on, Slavkan, nerazdvojna
trojka....on imo auto ajkulu onu a  trebe padale na to ko
muhe na govno a imo i preduzetnog duha nije da nije, mora se
priznati, kako dici lovu...sverc lova, poker aparati, trst,
njemacka......svagde ga bilo a ja mu kupio potpise na indeks
da je iso ono redovno na predavanja.
 On i  palestinac Djavad su svasta prevrtali a bogami i
nesto ucili, mora se priznati, necemo ovdje sad sve lagati.
Vehhu je interesovala samo organska hemija i biohemija i tu
je imo desetke mora se priznati i nije se smirio dok nije
doso do LSD formule i u podrumu organske laboratorije prvi
to "ispeko "Posli je izbila afera, jer tih dana citav
fakultet bio ono haj i on je u medjuvremenu zdimio ko zna
kud....
  ...       Dje´ si Gero dje si Vehha, sta maji jedva ja to
vezem neku konverzaciju nebili se spasio, a on mi se
priblizi rukom oko pasa pa me skide sa stolice i zagrli ko
rodjenog brata .a ono mi se ona zvijezda sa polumjeseca sa
lancica od po kile ureza kroz kosulju.....pa nema te moj
Gero, pa nema te stari jarane, da znas da si mi puno
nedostajao ... Ma nema tebe pobuni se kobajagi ja; ono
zadnji put sam te vidio kad si zdimio sa faxa, ja sklapam
recenice ....i vucem ga ka najblizem stolu .....a  bogami
drago mi je sto on iskrsno tu da se malo dahnem od onog
nadasve zenskog fenomena...On ....neka neka te Gero...sad
dolazim....nemoj mi zamjeriti..... ode trgnuti do avenije do
nekih kineza, biznis, znas ti mene i eto me odmah pa cemo na
tanane, da znas da si me obradovao eto te jos nisi posjedio
. Ma drzi se nasa raja uzvracam i krajickom oka trazim onu
afriku od zene...Eto mene odmah... a ti gledaj da se zabavis
i namignu onom patuljku iza sanka...Enice daj Geri i Titi po
pice i budi usluzan,... molim te....Jebaji ga sad sam pravo
najebo i mali vec skace da naspe pice ...treba ce mi predah
jos koji...dok Tita navlaci onu famoznu rolku. Ima boga
kazem sebi ....Vehha rekla ja zabaviti tebe, dok on dosla i
biti dobar pionir i razvali ona svoja usta od uha do uha
...ali nema lizati i ljubiti i pusiti samo
pumpati...razumjeti gamlegube.
Ma razumjem ja sad sve a i trebalo mi je puno dok mi se nisu
upalile lampice a ona me je vec za ruku vukla ka onom
famoznim vratima ...dok sam se ja osvrtao hoceme neko
vidjeti. Neznam sta bi mi bilo vaznije da me neko vidi ili
da me niko nevidi....i dok ja tako razmisljam moja Tita vec
slaze neku spiku kako ona je danserka ali tigar sta tigar
gepard u krevetu i dok nisam stigao klimnuti glavom ona me
nekim zahvatom tipa dji-u-dji-ca baca prema crnom koznom
trosjedu...digni ga, ko za sebe prica i podje nesto mi
muljati oko haparata i dok sam pomislio samo ; moj dragi
Tito u sta se uvalih ona je vec onu svilenu kosuljicu
navlacila na mog ponosnika koji se uklipio, blago meni
.....Podjoh nesto i ja da rukama muljam u onu kovrdjavu
subaricu, kako to prilici u takvim situacijama inace, a
valjda i u tom crnackom svijetu pa da odradim...... i dok
sam se tako zabavljo sa onim crnim guzovima razlaceci ih ko
harmoniku da se bolje natakne, podje odmah masina da
mjesa.....mila mati, oci mi se po plafonu trazise, podjoh je
zategnuti, usporiti i bas tad se sjetih dide Behrije koji je
uvijek govorio da ako hoces zensko zakociti samo mu uvali
prstenjak medju guzove.....i tako bi. Malo se spasi i kad
sam bas uhvati ritam zumba-zumba-ca-ca-ca ritnu se ona i
odgurnu me preko trosjeda pod neku lampu da mi abazur se
nabi ko mrak na oci. Ja ono neznam sta to bi mozda to kod
njih u afrika tako rade, mozda im je to neki obicaj, ko ce
ga znati kad ona se spopade opet da mi navlaci onaj kurton
ko onaj prvi puko....ja netrebati beba u umjetnicka
karijera...cuj... ja pomisli ne treba ja sida ni trisa...uh,
kud se nesjeti ranije......a sad je kasno jebaji ga .....vec
guslaj moj jarane... nesmije se ogrukati raja i generacija.
Okrenuh je u jednom djipu i stvar uzoh pod svoju kontrolu
...sas da vidis sto su pravi titini pioniri a ne oni
priuceni iz nesvrstanih i zavucem ga joj pod desnu pa joj
nogu njenu zavalim sebi iza vrata, ko minare...ehej,
mala....ima u staro mazdrmanu jos tehnike a fala bogu i
otecene prostate pa se moze razgoditi, dok ona podje nesto
da brekce na cistom africkom ko tim-tam bubnjevi sve brze i
brze. Ne obracam ti ja paznju na te tonove vec ti ga gudim
sve one junacki sa sargije, pa i neku mrsku mi sto naucih
onomad u cetnickom logoru .....Oskocih opet a li ovaj put se
nekako odrzih tok iz nje nesto puce ko iz dubine i nabi mi
glavusu u njenu facu dok joj oci razjapise i
zakovrnise....zabi mi   ona nokte po ledjima ko krvicki
portugalski koloniztori  a ja se u bolu prope ko hangir i
spuca ga pravo osvetnicki....i u trenutku bi mrak i tisina
nas pokri a andjelo podjose kruziti ko da im brega diriguje
i shvatim kako je lipo biti ovako mrtav.
I tek sto sam se obukao a ona pocela stavljati stift a ono
eto ti Vehhe i tad spazi da jednu nogu ko vuce...crna kosa
mu je bila razbarusena, mali za njim unosi Granta a meni
Balantaj ....ja ono nisi trebo Veha zuriti a on gleda onu
nogu sto vuce i dize nogavicu da pokaze da mu je to
proteza.....a jel mala bila dobra...Dobra Vehha, dobraa, a
gdje je nadje....U Londonu moj Gero u pustoj londri...ti
znas mene ....a ovo sa nogom sam pokupio u Sarajevu zvizno
me geler pa mi rascjepo nogu do jaja i umalo nezaradih
zlatnog ljiljana.......A sta ces....nije bilo
sudjeno....Bezbeli kazem ja...
Neka te neka Gero....a i tebe moj Vehide i tebe. Nego znas
sta jarane moj stari,... bogati ako slucajno sretnes onog
Lafontena, onog, bas tog sto je pisao cvrcak i mrav i slicne
basne za malu djecu , eeee, bas tog, posalji ga u tri picke
materine...Cuj, a zasto, pitam ti ja pametno. Ma znas ti mog
buraza Seju, Seju svirca, prvo grlo Mostara, sranje od
covjeka, al´buraz mi je, ...jes onog sto sam mu ostavio
kljuceve od svih poker aparata i bilijara sto bijese
instalirani po Bendjelaju, pa mi nikad nije vratio, onog sto
sve sto je zaradio popio i prokurvo a tri braka rasurio, ej
bas taj evo ga ovdje mi se opet uvalio na moja ledja sa
nekom madjaricom  i buljukom djece i nemogu  odahnuti
smirom. Ceka boravak da dobije, a vec ga protjeralo iz
svabije, pa nema sanse ovdje a ti imas buraza u americi pa
vidi koje su rutine da ga tamo prevalim,.....platio bi sta
kosta samo da ga se rijesim. Jebes njega, samo bi sviro
kurcu i masto, vec zao mi one djece. Vidjecu Vehha, bogami
vidjecu sta se moze uciniti, a probacu da kontaktam
Batu-Tobu, on je tamo u Australiji a i bavi se estradom
mozda takvog bas treba... Haj´de dobro, ucini mi Gero to pa
cu ti......Dobro stari, jebaji ga necemo sad na vagu....sta
mogu uradicu....
Vehha namignu, navrati kad god hoces, mala ti stoji uvijek
na raspolaganju....a i price radi, da ti kazem samo, nemam
ti ja u ovom gradu kakih prijatelja....
.......................
Ovu pjansku pricu posvecujem mojoj raji: Slavku, Bati,
Charlsu Bukowskom, Djoki Grgecu, Ljubisi Dinicu, Divu,
Delicu, Hadi,
 Emi, Sulji, Zoki Celi, Keci, Draganu, Mili, Brani, Arifu i
ostalima iz zadnje generacije maturanata one nekadasnje
Realne Gimnazije ......


Komentar Br.4
Poslao : Toba to DenGamlegube
Datum : 10.02.2007.
O jes' me obradovao!
Lano bi nesto, ali se bojim da me izbace sa "Kajaka"!
Jebajiga, tak'a Raja!

"Dadni" cugi da te ponese...napisi jos ovakvih textova!
Ovo je Arifova stranica, sjecanje na Jarana,...posveti mu
neku zescu
banjalucku pricu!
Sjeti se, jaboga ti...rasta smo se i rodili nego da sjecanja
tabirimo!
Bravo druze DenGamlegube!
Voli te Toba!




Komentar Br.5
Poslao : Toba -napolitanke-Adi
Datum : 10.02.2007.
Oko srca mu se nahvatao nekakav mraz, da ne kazemo studen,
dlanovi znojni…uskoro ce I po celu izbiti grasci znoja…sve
mu se pred ocima zamagli!
Zivotna scena, vec vidjena! Zivotna sramota , vec
prozivljena!

Utonu , Plavi u jednu Banjalucku studen, u jednu glupu
Banjalucku noc…vidje djecije obdaniste “Vladimir Nazor”…I
normalno “Sebe”, na krovu te djecije , recimo institucije!
Brzim pokretima razvali dva –tri crijepa, nogom jakako…a
onda se stusti niz uzane merdevine pravo u “ekinomat”
vrtica."Lahko"...sto bo rekao Merso Raic!
"Lahko"...kurac ...Merso, ajd' ti razvali...!

Boze, kako je to bilo slatko!
Na sredini prostorije ogromna serpa, normalno bez poklopca
,a puna pekmeza od sljiva.Svuda naokolo, uredno slozene
vrece mlijeka u prahu I brasna!
Plavi prst umoci  ravno u  serpu, a prst se sam od sebe,
valjda od dragosti…zgrci!
Obliza ga Plavi!
Zakovrcnu ocima, :”Ovo je bolje od icega sto sam do sada
probao!...konstatova!”

“Alo, tamo…jesi li provalio?”…zacu Plavi glas svog druga Ade
Ferhatovica.
Ado je stajao ispred vrata ekonomata, zeljno da Plavi otvori
blindirani prozor I nesto kroz njega izbaci!
Oci mu , k’o kuglageri…jebajiga …strah bi bilo I Ramba…pravo
opasna situacija!

“Sta se deres, konju!”…prosapta Plavi, o’s da nas Cigani
prijave muriji? A?!”
Nasta opasna tisina!
Plavi se lagano pope preko vreca mlijeka u prahu do visih
polica. Stajale su tamo kutije, velicine  metar na metar-do
duse… manji metar na metar,…otprilike –ovolike…e sad koliko
je to tacno nije se nikad saznalo, uglavnom bile su velike
ko bolja samrla, a da je tada bilo kompjutora mogao bi ih
uporediti sa dvije tastature! Tolike su kutije bile!
Na kutiji je pisalo-nugat kocke!
“Jebote, kocke…to je sto nama treba, a ne pekmez od
sljiva!”
Plavi jedva podize jednu!
Mirisala je na nepoznato, mirisala je na nesto slatko.
Otvori kutiju, a nepoznati mirisi , ispunise ekonomat,
ispunise dusu Plavome.
Nije bilo uputstva sta se sa tim kockama radi, ali miris
ukaza, da bi se to moglo I gricnuti!
Plavi , zagrize krajicak “nugat kocke”, jezik mu se seretski
obrcnu po usnama!
Plavi ubaci cijelu kocku u usta I uz rskav zvuk, poce da ih
lomi zubima,” joj , jebote, Raja, jest rahat!”
“Raja!”…nije rahat , rahat lukum,rahat su nugat kocke!”
“Izbaci I meni jednu!”…ispotiha mrmolja Ado.
“Ado ne mogu, u kutiji su metar na metar, matere mi!”…sapce
Plavi.
“Pa odkini malo od jedne, matere ti…samo da probam!”
“Otkini ti kurac! Znas li samo kolika je kutija, evo na njoj
pise “netto 10 kg”…ama ovo je vece od metar na metar!”
“Plavi!”…Ado ce zagonetno.
“Aaa?”
“Mores li ti to rukama zgrabiti?”
“Mogu , a sto ne bih mogao!?”…Plavi se po malo zacudi.
“De onda matere ti izbaci jednu kutiju kroz
prozor!”…prosapta Ado, pogleda visoko uzdignutog prema
prozoru ekonomata.
Plavi zgrabi kutiju pod misku I lakocom je kofrcnu kroz
prozor!
Culo se …muklo tup, k’o kad tresne kutija napolitanki sa
visine od dva metra!
Tup!
“Jebote, ovo ima vise od metar na metar, ovo je najmanje,
metar na dva!”,…ushiceno prosapta Ado.
“Da probam I ja te napoljotanke”, izusti Ado I lagano ubaci
u usta caroliju.
“Jebote, jest ti dobar ovaj drveni kolac, bolji od rahat
lukuma, matere mi!”
Plavi popravi sav nered koji je napravio u ekonomatu, lagano
se izvuce kroz krov, a onda lagano niz Cigansku tresnju ,
spusti se do Ade.
“Kolika kutijetina, matere ti Ado!”
“Kolika, Plavi!”…rece Ado dekajuci jednu za drugom, one
napolitanke.
Krkali su tako u mraku djecijeg obdanista “Vladimir Nazor”
…ispod jedne tresnje…sat ili dva, dok odjednom Ado puhnu:
“Ne mogu ti ja jesti vise ova govna, a I vidi koliko ih je
ostalo!”
“Ne mogu ni ja, a I kako god krkamo, kutija uvijek – puna!”
“Puna, normalno, kad je velika metar na dva!” rece Ado
nezadovoljno.
“Pa sta cemo sada, Ado?”
“Da se opet penjem na krov I vratim u ekonomat?”
“Joj tebe budale, idemo pred nase zgrade, ti zazvizdi, pa ce
sici raja…nek’ I oni krkaju malo!”
Plavi uze kutiju pod ruku , preskocise ogradu Obdanista I u
casu se nadjise na svom teritoriju, u bloku “Cajevackih”
zgrada.
Plavi zviznu zvizduk Raje!
Ne prodje minut, doleti Tomo Balonek, Miso Rep, Miro
Berginc, Muharem Hafizovic, Henk,Paja Jon,I braca mu,mali
Samlija se stusti niz basamake,Zoran Balaban, Bato Rukuljic,
Zoran Cvetkovic, Zorici,Fahro, Sasa Dzelebdjic, Ljubisa
Konj, Cetoja, Pici I buraz mu Stevo,Kiko halvadzija, Dragi,
Ibro,Mali Neba, braca Beherani,…a bilo je tu bogami I
nekakvih treba, ali ih iz dzentlimentskih razloga,
jednostavno ne pomenusmo!
PLanuse napolitanke, 
U meni sjecanje na Raju, u meni sjecanje pusto, u meni
sjecanje...koliko bih danas za male pare mogao kupiti
napolitanki?!
Koliko?

Ko danas jede naplitanke, Ado?

Jebajiga!

 



Komentar Br.6
Poslao : Toba...ja sta cu
Datum : 10.02.2007.
Letimo Arif i Ja

Kastel, po dno Alij'nog Ostrva!

"E , 'vako cemo djeco...letite oko zapadne obale Vrbasa,
penjete se na ulicu kod Muzeja Revolucije,(tu sam postavio
dva redara, 
da nekog beciklo slucajno
ne satare), onda lagano trcite 
do glavne kapije Kastela, kod Salfikadinog groba ulecete
ponovo u Kastel, a onda markiranim putokazima strcavate
prema Pijaci, e , 
tu skrecete desno...i sta ima...nista nema...letite pravo do
moje stoperice!Profesor Meha , iz Narodne Odbrane ...licno
trasir'o!
Znaci , nema greske!

"Jel' jasno?"

"Jasno!"
"Letite sad!!!!"
Poleti cetvrti jedan, poletise banjalucki gimnazijalci!
Prasina iza !

"Stoj, stoj , vracaj se, ...vracaj se ...kad vicem!"
Bori oci razrogacene!

"'vako, nisam ukljucio stopericu kako valja!"

"Idemo ponovo!"
"Vi stanite na liniju, a ja kad ukljucim stopericu...vi
letite!"
"Tako!"

"Letite sada, sta cekate, ukljucio sam...letite, letite,
leti Toba , jebem te bezobrazna, a i ti
Arife...leti...leti!!!

":Ja konja u ovoj Gimnaziji...ma letite...picka vam, da ne
kazem Materina!, Ja budalaaa!"

Obrisa Boro znoj sa lica!

Ja sam se zadihao vec oko prvih sto metera, iza mene tapka
samo Arif...ostala Raja otpicila, samo se prasina vidi.
Sjedoh, puhnuh svojom praznom dusom.
Arif , sjede do mene.
Toba,umrijet cemo, a opet cemo biti zadnji!
"Pusis li ti Arife?"
"Ne pusim , Toba!"
"Onda , da ja popusim, a ti samo sjedi-dahni dusom, Jarane.
"Sarajevska Morava, bez filtera- prava cigareta!"
"Arife ,mi nikada necemo biti donji!"

"I sta cemo sada , Toba?"-upita Arifica, moj drug.
"Arife, daj mi pet minuta da sprzim "moravusu"...a onda
letimo!

"Ima precica...staza "mog djetinjstva"!

"A, sad Arife letimo, letimo Arife, ...letimo...prvi smo!"
Sunce zaguzalo svoj polozaj, taman tako kao treba , u
nekakvoj Banjaluci, Vrbas zlatom odvrati,...niz jednu
padinu trcimo Arif i Ja!

Boro Smith, skljocnu stopericu, mahnu i lijevom rukom...i
jos rece ...JEBOTE...Rekord!
"Eto, Arife, prvi smo stigli!"
"Toba, mater ti jebem, sta cemo sada?"
"Nista Arife, samo dahci...ko da smo cijelu banjaluku
pretrcali!"
"A?"
"Sta , "a"...dahci, jebem te blentava!"
"I lezi...dahci lezeci, o moj Arife!"
Arif me pogleda s osmijehom, leze, poce dahtati, ocima
kofrca prema meni!
"Ne dahci , Arife, ko kad karas, dahci,, ko kad si umoran!

"Jel, dobro Toba 'vako?"
"Tako je najbolje, Jarane!"...rekoh

Boro Smith, ispustio pistaljku (piscu),otromboljio
usta..."ma , mater vam, ma mater vam...jest letite, letite,
banjalucki sampioni!

"Ma daj da ljubim svoje igrace...tebe Toba necu, svakako
ljubiti,ti si supak, svakako,...
 ali Tebe Arife...tebe hocu, tebi vjerujem,
ljubi, Cika Boro svoju legebndu, a ja les' leti Arife!"

Ma joj raja nas je pehar, ima Miso Popovic, Predsjednik
Opstine , da nam popusi svima!"
"Optrcali ste Kastel bolje od svih skola!"

"U nedelju idemo na Borcev Stadion,...letite vas dvojica za
banjalucku Gimnaziju!"
"Nasa je medalja!"
"Gimnazija je najbolja!"
"Gimnazija je najbolja!"
Lete, u nedelju, Arif i Toba..."uostalom , Toba kako je tebi
pravo ime,...pocesa se po supku Boro Smit?"
"Za , tebe , profesore ...ime mi je Sandokan!"
"A, Sandkan...poznato mi odnekud!"
"Leti't cete pred Titom, Matere mi!"

Skinulo nas u one plave uske sorceve,gace,... jaja se
razvalila na sve strane...
Treba letjeti, trcati , 800 metara, dva kruga oko
borcevog...

Da skratim...jebajiga...Arif i Ja nismo pretrcali ni 200
metara, - palo sve...stalo sve,
Arif i ja klonuli dusom...

Evo i sad me , dan -danas sramota, i onog Bore Smita,od mog
rahmetli druga, od moje banjalucke pizdarije ,
ali ...letjeli smo...Arif i Ja...bas momacki, to banjalucko
ljeto!

Veceras , 10 02. 2007. , sjedim u svom studiju, mixam neke
sevdahe! Do mene sjedi legenda sevdaha Gospodja Zora
Dubljevic, maksuz doletjele iz New Yorka!
Na zagrebackoj Tv rekla a je dosla iz Makarske!
Jebajiga, logoka je , parava stvar!"

"Toba, lazes sve!"
"Lazes, k'o pas!"
"Taj Arif ne postoji...nikako!"...rece Zora ljuto.
"Ne postoji vise...Zoro...na Ahiret ga bacilo, Zoro moja!"

"Ja ne lazem,Zoro...malo mi je jos ostalo da bih te
slagao!"

"De onda ,Zapni u Stambolu na Bosforu!"

"Na cemu da zapnem, Zoro?"
"De , na gitari!"
"Ne mere, Mila...samo mi je "sint",ukljucen!"

"Daj mi onda neki mol!"
A u grlu mi se stislo, kako se ince stiska, kad se knedle
gutaju.

Odjeknu lagana pjesma, Zora Dubljevic, kaziprstom pritisnu
svoj slusni aparat, 
dublje u uho,seretski mi se nasmija, seretski odgovorih,
podigoh joj casu...
Shiraz!
"Moze!"...rece!

"Ovo , Zoro nikad necemo snimiti!"

"I ne mora Toba, ova je bila za tvog Arifa, oj , ha!"
Oj, ha , i jebajiga ...sve ce to jednom biti...jucer!

A sad Zoro, neka me ,neka me malo samoga, da jos jednom sa
Arifom preletim Kastel!

"Valja li ova?!"

"Valja , Toba...leti...leti, covjek je mrtav , ako ne
leti...ljubi te tvoja Zora!"

"ljubim i ja tebe "legendo" leti i ti prposno"...i sto Halid
zapjeva...malo ,je malo dana ostalo...
Malo, Zoro, a Arif, mlad tabiri nebeske price!

Nebo ne postoji,samo "crna" rupa,...i KAB u kome Shemara
pjeva "Noci u bijelom satenu"!
Noci u bijelom satenu!
Noci u bijelom satenu!

Bil' bio potpis : Toba, il' za Raju...

jebajiga!



Komentar Br.7
Poslao : Ado, od hertz-a djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 11.02.2007.
 E moj Bato, znamo mi i ovako.....
....evo malo poezije, ahaaaaa
 
Eglen sa mjesecom


          ...i stojim ti na cosku
                 tako,
                ja i mjesec pun
             on mene obasjo
              pa i kaljave kundure
               ko nove, lipe
                a sjena mi kraljevska
                 duga i neizmjerno crna
             nikako da se rastanemo
              ja pridrzavam zid
               sto je zino
                pa cigle samo sto ne ispadnu
                 ko krljavi zubi
            a on mjesec pun sebe
             nosi nebesa pa se rasirio
              pa sve obuhvatio
               i biserjem otocio
           Zovem ga da samnom
            kuci krene
             ko neke kuce ja imam
           a on se smjeska
             i stidljivo meskolji...
           zovem ga da mi i dragu
            na postelji meko dodirne
             da se kroz kapidjik provuce
             da joj kose rasplete
              pa da se ja besumno
                do nje uvucem
                 i u sjenu njenu skrijem
           ali on ne haje
             vec se samo
               i dalje smjeska
            a zid ko da hoce da se srusi
              pa ja i dalje
               naslonjen stojim
                i nikako da se rastanemo
           dok jutarnja zvijezda
            nas ne otjera
             svakog svojoj kuci
                                  GERO   
......nesto me safatala lirika i loza veceras....


Komentar Br.8
Poslao : Nedaseraja djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 17.02.2007.
     Susret u logoru ili ja i Arif protiv cetnika.....

Aaa, jeste se nasli vodje u anexu, jeebote, sve birani...sto
bi vi rekli: gradska raaja  ....rece Zvale a nama se cini ko
da uniforma i ona neka cudna znacka umjesto zvjezde na glavi
otvara mu usta  pa da ispane pametan ili da razbije tisinu,
nesjecam se sad vise...Ohooo, evo direktora, kako je
direeeektore, a evo i profesora, sta ima, a evo mi i Muse,
cemu mogu zahvaliti bagro baliska, a evo tamo i mojih
ugostelja, uvazenih gradjana Candre ,Arslana a blago meni i
Zike , ooo, pa tu je i doktor-novinar, a vidju jel tu
Sehica-sprdalice, ziku mene a i brat kriminalac je tu, a
djeee, jeee, a pa da i jaran mu Smola je tu, digni glavu sto
si je medju noge zagnjurio, ohooo, umalo mi promace, cuveno
lijevo krilo Partizana u penziji, moj naklon Hosa... a svaka
cast Dedi, bez sprdnje, stari je covek ovo mu nije trebalo,
kad bi se mene pitalo....a ti tamo ti sa bradom koji si ti
jebote, otkud ti u ovom prefinjenom drustvu...Cuti Gero
nezna te, kazem sebi i ugrizem se za jezik i zavucem glavu u
ramena...a govno u meni pretrnulo
Eto nas ko kod Safeta-cifuta u kafani i samo nam on fali pa
da nas posluzi i da nam kroz zube procjedi onu njegovu
gostoprimljivu...reci stohos, molim...A nabavicu ja njega
vodje, samo za vas, nebijo ja stojan..Da vas kompletiram.
Sad me slusajte, cjenjene balije i pope Stipo, vidjo sam te
i ne skrivaj se iza stuba.....ovo je sad nasa vlast srbska i
svi moji i nasi neprijatelji i oni koji nece saradjivati su
neprijatelji velikog srbskog i ruskog naroda.
Nemoj da me neko oslovljava kako ste onomad naucili da me
oslovljavate vec sluzbeno,; kapetane Stojane a ove vodje oko
mene vojnike i strazare sa  vodnik....jeste li
razumjeli.....Slabo vas cujem hocte to glasnije ili 
da vam mi pridjemo blize, majku vam balisko-ustasku, da bi
vam majku....ma J E S M O....ko u horu izleti iz nas...
E to je bolje.....sad imamo posle upoznavanja i prozivke cas
politicke nastave a posle toga muzicko....
A, aa ovako vam stvari stoje....na svim frontovima mi
napredujemo i tucemo mrske dusmansko-balisko-ustaske
snage....( ja sta laze cetnik, pocetnik....sapnu mi Bale u
uho i samo sto mi ne gurnu jezik )
....a nase vodje mudre imaju vaki plan sto vam necu skrivati
jer se dobro poznamo i svoji smo...jel´tako
Pola cemo vas natjerati na saradnju, pola otjerati u tursku
a pola ponistiti da nekazem ukokati, pa vi sedite i vidite
dje vam je mesto...(vid ga jebo nanu svoju on to ozbiljno na
ekavskom i upljuva mi Bale u uho onako diskretno...)
Ovde u Predoru nase snage posle nemira i pobune protiv
legalne vlasti i jugoslovenske armije cvrsto kontrolisu
situvaciju a vi ste ovde da se odredite ono cisto
demokratski, sta cete....izmedju one tri alternative, do vas
je...pa pamet u glavu i birajte...
Naravno oni koji su se ogresili i okrvarili ruke o srbski
narod ce to da plate i tu nema zbora....a mi vec znamo koji
su to.... 
Boga ti Zvale, oprosti kapetane Stojane,.....Kad znate sto
nas ovolike drzite neki ce starkelja, vec nas pustite kuci
da se opredjelimo....zar nije vako ljudi.....Zvale se za
sekundicu zbuni, ali odmah sljedece naredi onome 
sto ko Ckalja izgleda da izvede onog didu i udari mu pet po
ledjima preko palete...ovaj tupo zagleda i zapita; hocu sa
eksericom ili golom....Kapetan Zvale se izdere na njega; sta
me pitas glupane...Zna se....izvrsi naredjenje, pa onda se
zali p... ti materina. Eto vidite sami da i meni nije lako
sa kakim glupanima trebam da dobijem rat....Nego gdje sam
ono stao,.....ahaa, zna se, a ja bi vas nesto pito, sto vi
nas nevolite i hocete sa ustasama, jebli vas oni, dab vas
jebli....sta vam fali u jugoslaviji, pa dali smo vam da ste
nacija i svasta nesto, jebo vas Alija...Pa dobro ljudi sta
nam je ovo trebalo....zar nismo zivjeli ko braca, al´vi
hocete da se
odvojite, mala vam Juga, aaaaaa....(...a mi svi pognuli
glave i pravo se stidimo dok oni njegovi nisane nama preko
glave i nesto pokazuju,....eno Seje, eno Cantre, aha vidju,
Enke i buraza mu Zlaje....) dok tamo vani onaj dido
zapomaze....Haj Ckalja dosta je bilo jebo te gluha, dovedi
mog majstora  nazad.....
E´ majmune jedan sta si ga skroz raskrvario, p... materina
reko sam malo, a ne sa eksericom da ga izrezbaris i puce ga
u guzicu cizmom......ej Hamo moj majstore, promijenila se
vremena, a ni ova omladina nezna da slusa vec vec zedna
krvi, ....nezna fino, ko sto je bila moja generacija zar
ne.....cuvaj se njih
Jadni Hamo onako poguren podize samo glavu i u sebi nesto
promrlja.....Hajde Hamo, hajde ljudi da ga neko odvede, da
se opere od krvi, da pomogne coveku, sta sta se uklipili,
p.... vam materina. Ne ujedam.....
Sam si kriv majstore moj....disciplina je disciplina i mora
se komanda slusati....sam si kriv........koji si se kurac
javljo, a da znas da mi je zao.....iz dna duse.
Hajde dosta je bilo govorancije i sad prelazimo na vedriji
predmet, na muzicko....Uvjezbacemo onu nasu ...ko to
kaze,...ko to laze.....Hajmo ima li dobrovoljaca za
kolovodju, pardon horovodju....zna se....jesam li pogodio
Sehice da tebe daske sto zivot znace ko za usi vuku...Sta je
mogao, siroti Sehica istupi i zapocne koliko ga grlo nosi
..
...kooootoo laaaze, i odma ga spuca kundak u ledja.....haj
mars, ti sve vuces na sevdalinku. 
Nema od vas nista, sve vucete na ono balisko zapomaganje, ko
da vas je hodja pravio na minaretu. Nego Tode, okrene se
onom s desna do njega
Sokole, razvezi junacko grlo, a vi mirno, p....vam materina
bagro baliska i ko bude se foliro i grijesio u intonaciji
ide kod mene na dostimavanje zica....aa, nema sa kod meneka
labavo....i izvuce pljosku i zabaci glavurdu pa trzna jedan
od po flase gutljaj...Evo i tebi Todice pa kreni....
Zaori se pjesma, a oni razgmilili se izmedju nas pa
osluskuju pa nahere uho kokano pomno strucno...
Zastadose kod Bale i kako on zine oni zviz po labrnji
nekakvom ko sibom sta li je....
Ispjevasmo se mi tako ko na festivalu a i popismo i batina
malo, kako ko, da neuleti neki sa crvenom beretkom na glavi
sav zadihan.... Zvale,.... trazi te komanant logora, jeboga
ti, sto se zajebavas poslace nas sviju na Gradacac...Haj
turska bagro lezi gotovs, sutra nastavljamo sa skolom, pa se
fino odmorite i naspavajte.....
Odose svi zajedno, odahnusmo i zablenusmo jedan u drugog.
Nema ovdje zajebancije,moj Feride sad ce
ti Candra, ovi se nesale...Najebali smo ga ko zuti, raja...
De, dolktore, nije me zablolilo sto me onaj zluco,  j...
matler svoju islibo po ustlima i uslima, ali stlo se ti
keslerio haj majkleti reci. Pa Bale nije sve su straze
mihajlovic draze, vec komandanta draze. Izvini, Bale mejkemi
ali nisam se mogao suzdrzati....Hajde doktore, onda je do
mene...rece Bale i proguta pljuvacku.
Haj doktore tebi je do varijacija i detalja, de malo se
uozbilji, rece Sehica i vazno namignu mu.
Jebo te izgleda smo prnuli u sisu, Raga, komso, i ko je
ovaj, izgleda mi poznat odnekud, jebaji ga...
Bolje je moj Gero da ga neznas, a i sto manje znas ovog
grada, jel ovaj grad je svakakih govana izrodio i 
sad kanalizacija izbacila, pa doslo je izgleda vrijeme da
oni sto si im pozivo pice, ono "i njemu" sto su camili u
svojim stakorskim rupama sad nam uzimaju mjeru. Drzi "nizak
profil" a nece ti biti tesko neznas dosta ove ovdje raje, 
ni oni tebe a nisi se rodio ovdje.....fataj se onog tamo i
pokaze izvan anexa onog tamo sto samo suplja "ljudi ja sam
iz Banjaluke, ja sa ovim nemam veze". Ja zagljuri pogled u
polumrak i nista da razaberem ali glas mu prepozah....
Jebote, Arif!!!!  Meni pravo drago ko da sam ga sreo u
Parizu, sta u Parizu u Trstu, ma dodje mi da ga
izljubim....Moj Arif, moj skolski, moj drug iz djetinstva,
raja iz benjdjelaja
On nista, samo mase, glavom i nesto ko da uci....ma ne uci
vec samo ponavlja....najebali smo ga, najebali smo ga Gero,
da znas da smo ga najebali, a mi smo iz Banjaluke i nemamo
sa ovim nista.....
Usro se i ja, Arif je ovdje vec treci dan, a ja tek
prihajo.....pitam ima li sta jesti. Ma jok, nista nije jeo,
a ako odes vode piti najebes jel ako naletis na nji prebiju
te onako iz zabave, na nevidjeno, pa ti vidi sad, kad treba
ici, a tako ti je i sa WC-ejom. De, majke ti Gero uozbilji
se, promrmlja on i jos tise,...ovdje padaju glave...Vidis
tamo napolju kod onog tamica, ....njih su nasmrt prebili.
Uf, zinuh, a ja mislio suncaju se, jebote...Sta cemo sad moj
Arife...Oni su nesto jeli i naisao im neki cetnik, kokano
pozna ih i rece nesto ko "prijatno balije" a oni njemu "haj´
bujrum" A taj cetnik ko da ga nesto ubode,..Kome ti majku ti
balisku, bujrum, pa udri, priskocise i drugi i nisu se
smirili dok ih neubise....
Progutah pljuvacku, i samo nesto kontam, da mi je malo
ospavati...a Arif ko da mi procita misao ....a nocu 
nema teorije da spavas, od jecaja i zapomaganja....vidjeces
sam. Nego ako hoces malo odmoriti lezi ovdje iza moji ledja
i .......
.........nastavlja se,


Komentar Br.9
Poslao : 0vakojetobilo djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 18.02.2007.
 Susret u logoru ili ja i Arif protiv cetnika.....

Aaa, jeste se nasli vodje u anexu, jeebote, sve birani...sto
bi vi rekli: gradska raaja  ....rece Zvale a nama se cini ko
da uniforma i ona neka cudna znacka umjesto zvjezde na glavi
otvara mu usta  pa da ispane pametan ili da razbije tisinu,
nesjecam se sad vise...Ohooo, evo direktora, kako je
direeeektore, a evo i profesora, sta ima, a evo mi i Muse,
cemu mogu zahvaliti bagro baliska, a evo tamo i mojih
ugostelja, uvazenih gradjana Candre ,Arslana a blago meni i
Zike , ooo, pa tu je i doktor-novinar, a vidju jel tu
Sehica-sprdalice, ziku mene a i brat kriminalac je tu, a
djeee, jeee, a pa da i jaran mu Smola je tu, digni glavu sto
si je medju noge zagnjurio, ohooo, umalo mi promace, cuveno
lijevo krilo Partizana u penziji, moj naklon Hosa... a svaka
cast Dedi, bez sprdnje, stari je covek ovo mu nije trebalo,
kad bi se mene pitalo....a ti tamo ti sa bradom koji si ti
jebote, otkud ti u ovom prefinjenom drustvu...Cuti Gero
nezna te, kazem sebi i ugrizem se za jezik i zavucem glavu u
ramena...a govno u meni pretrnulo
Eto nas ko kod Safeta-cifuta u kafani i samo nam on fali pa
da nas posluzi i da nam kroz zube procjedi onu njegovu
gostoprimljivu...reci stohos, molim...A nabavicu ja njega
vodje, samo za vas, nebijo ja stojan..Da vas kompletiram.
Sad me slusajte, cjenjene balije i pope Stipo, vidjo sam te
i ne skrivaj se iza stuba.....ovo je sad nasa vlast srbska i
svi moji i nasi neprijatelji i oni koji nece saradjivati su
neprijatelji velikog srbskog i ruskog naroda.
Nemoj da me neko oslovljava kako ste onomad naucili da me
oslovljavate vec sluzbeno,; kapetane Stojane a ove vodje oko
mene vojnike i strazare sa  vodnik....jeste li
razumjeli.....Slabo vas cujem hocte to glasnije ili 
da vam mi pridjemo blize, majku vam balisko-ustasku, da bi
vam majku....ma J E S M O....ko u horu izleti iz nas...
E to je bolje.....sad imamo posle upoznavanja i prozivke cas
politicke nastave a posle toga muzicko....
A, aa ovako vam stvari stoje....na svim frontovima mi
napredujemo i tucemo mrske dusmansko-balisko-ustaske
snage....( ja sta laze cetnik, pocetnik....sapnu mi Bale u
uho i samo sto mi ne gurnu jezik )
....a nase vodje mudre imaju vaki plan sto vam necu skrivati
jer se dobro poznamo i svoji smo...jel´tako
Pola cemo vas natjerati na saradnju, pola otjerati u tursku
a pola ponistiti da nekazem ukokati, pa vi sedite i vidite
dje vam je mesto...(vid ga jebo nanu svoju on to ozbiljno na
ekavskom i upljuva mi Bale u uho onako diskretno...)
Ovde u Predoru nase snage posle nemira i pobune protiv
legalne vlasti i jugoslovenske armije cvrsto kontrolisu
situvaciju a vi ste ovde da se odredite ono cisto
demokratski, sta cete....izmedju one tri alternative, do vas
je...pa pamet u glavu i birajte...
Naravno oni koji su se ogresili i okrvarili ruke o srbski
narod ce to da plate i tu nema zbora....a mi vec znamo koji
su to.... 
Boga ti Zvale, oprosti kapetane Stojane,.....Kad znate sto
nas ovolike drzite neki ce starkelja, vec nas pustite kuci
da se opredjelimo....zar nije vako ljudi.....Zvale se za
sekundicu zbuni, ali odmah sljedece naredi onome 
sto ko Ckalja izgleda da izvede onog didu i udari mu pet po
ledjima preko palete...ovaj tupo zagleda i zapita; hocu sa
eksericom ili golom....Kapetan Zvale se izdere na njega; sta
me pitas glupane...Zna se....izvrsi naredjenje, pa onda se
zali p... ti materina. Eto vidite sami da i meni nije lako
sa kakim glupanima trebam da dobijem rat....Nego gdje sam
ono stao,.....ahaa, zna se, a ja bi vas nesto pito, sto vi
nas nevolite i hocete sa ustasama, jebli vas oni, dab vas
jebli....sta vam fali u jugoslaviji, pa dali smo vam da ste
nacija i svasta nesto, jebo vas Alija...Pa dobro ljudi sta
nam je ovo trebalo....zar nismo zivjeli ko braca, al´vi
hocete da se
odvojite, mala vam Juga, aaaaaa....(...a mi svi pognuli
glave i pravo se stidimo dok oni njegovi nisane nama preko
glave i nesto pokazuju,....eno Seje, eno Cantre, aha vidju,
Enke i buraza mu Zlaje....) dok tamo vani onaj dido
zapomaze....Haj Ckalja dosta je bilo jebo te gluha, dovedi
mog majstora  nazad.....
E´ majmune jedan sta si ga skroz raskrvario, p... materina
reko sam malo, a ne sa eksericom da ga izrezbaris i puce ga
u guzicu cizmom......ej Hamo moj majstore, promijenila se
vremena, a ni ova omladina nezna da slusa vec vec zedna
krvi, ....nezna fino, ko sto je bila moja generacija zar
ne.....cuvaj se njih
Jadni Hamo onako poguren podize samo glavu i u sebi nesto
promrlja.....Hajde Hamo, hajde ljudi da ga neko odvede, da
se opere od krvi, da pomogne coveku, sta sta se uklipili,
p.... vam materina. Ne ujedam.....
Sam si kriv majstore moj....disciplina je disciplina i mora
se komanda slusati....sam si kriv........koji si se kurac
javljo, a da znas da mi je zao.....iz dna duse.
Hajde dosta je bilo govorancije i sad prelazimo na vedriji
predmet, na muzicko....Uvjezbacemo onu nasu ...ko to
kaze,...ko to laze.....Hajmo ima li dobrovoljaca za
kolovodju, pardon horovodju....zna se....jesam li pogodio
Sehice da tebe daske sto zivot znace ko za usi vuku...Sta je
mogao, siroti Sehica istupi i zapocne koliko ga grlo nosi
..
...kooootoo laaaze, i odma ga spuca kundak u ledja.....haj
mars, ti sve vuces na sevdalinku. 
Nema od vas nista, sve vucete na ono balisko zapomaganje, ko
da vas je hodja pravio na minaretu. Nego Tode, okrene se
onom s desna do njega
Sokole, razvezi junacko grlo, a vi mirno, p....vam materina
bagro baliska i ko bude se foliro i grijesio u intonaciji
ide kod mene na dostimavanje zica....aa, nema sa kod meneka
labavo....i izvuce pljosku i zabaci glavurdu pa trzna jedan
od po flase gutljaj...Evo i tebi Todice pa kreni....
Zaori se pjesma, a oni razgmilili se izmedju nas pa
osluskuju pa nahere uho kokano pomno strucno...
Zastadose kod Bale i kako on zine oni zviz po labrnji
nekakvom ko sibom sta li je....
Ispjevasmo se mi tako ko na festivalu a i popismo i batina
malo, kako ko, da neuleti neki sa crvenom beretkom na glavi
sav zadihan.... Zvale,.... trazi te komanant logora, jeboga
ti, sto se zajebavas poslace nas sviju na Gradacac...Haj
turska bagro lezi gotovs, sutra nastavljamo sa skolom, pa se
fino odmorite i naspavajte.....
Odose svi zajedno, odahnusmo i zablenusmo jedan u drugog.
Nema ovdje zajebancije,moj Feride sad ce
ti Candra, ovi se nesale...Najebali smo ga ko zuti, raja...
De, dolktore, nije me zablolilo sto me onaj zluco,  j...
matler svoju islibo po ustlima i uslima, ali stlo se ti
keslerio haj majkleti reci. Pa Bale nije sve su straze
mihajlovic draze, vec komandanta draze. Izvini, Bale mejkemi
ali nisam se mogao suzdrzati....Hajde doktore, onda je do
mene...rece Bale i proguta pljuvacku.
Haj doktore tebi je do varijacija i detalja, de malo se
uozbilji, rece Sehica i vazno namignu mu.
Jebo te izgleda smo prnuli u sisu, Raga, komso, i ko je
ovaj, izgleda mi poznat odnekud, jebaji ga...
Bolje je moj Gero da ga neznas, a i sto manje znas ovog
grada, jel ovaj grad je svakakih govana izrodio i 
sad kanalizacija izbacila, pa doslo je izgleda vrijeme da
oni sto si im pozivo pice, ono "i njemu" sto su camili u
svojim stakorskim rupama sad nam uzimaju mjeru. Drzi "nizak
profil" a nece ti biti tesko neznas dosta ove ovdje raje, 
ni oni tebe a nisi se rodio ovdje.....fataj se onog tamo i
pokaze izvan anexa onog tamo sto samo suplja "ljudi ja sam
iz Banjaluke, ja sa ovim nemam veze". Ja zagljuri pogled u
polumrak i nista da razaberem ali glas mu prepozah....
Jebote, Arif!!!!  Meni pravo drago ko da sam ga sreo u
Parizu, sta u Parizu u Trstu, ma dodje mi da ga
izljubim....Moj Arif, moj skolski, moj drug iz djetinstva,
raja iz benjdjelaja
On nista, samo mase, glavom i nesto ko da uci....ma ne uci
vec samo ponavlja....najebali smo ga, najebali smo ga Gero,
da znas da smo ga najebali, a mi smo iz Banjaluke i nemamo
sa ovim nista.....
Usro se i ja, Arif je ovdje vec treci dan, a ja tek
prihajo.....pitam ima li sta jesti. Ma jok, nista nije jeo,
a ako odes vode piti najebes jel ako naletis na nji prebiju
te onako iz zabave, na nevidjeno, pa ti vidi sad, kad treba
ici, a tako ti je i sa WC-ejom. De, majke ti Gero uozbilji
se, promrmlja on i jos tise,...ovdje padaju glave...Vidis
tamo napolju kod onog tamica, ....njih su nasmrt prebili.
Uf, zinuh, a ja mislio suncaju se, jebote...Sta cemo sad moj
Arife...Oni su nesto jeli i naisao im neki cetnik, kokano
pozna ih i rece nesto ko "prijatno balije" a oni njemu "haj´
bujrum" A taj cetnik ko da ga nesto ubode,..Kome ti majku ti
balisku, bujrum, pa udri, priskocise i drugi i nisu se
smirili dok ih neubise....
Progutah pljuvacku, i samo nesto kontam, da mi je malo
ospavati...a Arif ko da mi procita misao ....a nocu 
nema teorije da spavas, od jecaja i zapomaganja....vidjeces
sam. Nego ako hoces malo odmoriti lezi ovdje iza moji ledja
i .......
.........nastavlja se,


Komentar Br.10
Poslao : deri, djemafonzo jeben to ovaj nick
Datum : 23.02.2007.
Sta se ceka, moj Gera...?

deri dalje...naci ces i mene u onoj nasoj zalutaloj
Raji,...vidi ...eto ti i Ade, mrtav do Tebe...pisi
Gerasime...
Samo pisi, pisi, jer mi smo prolazni...istorija ostaje, ti
pises istoriju, stvaras je!

Ako jednom , ikad sretnes Sulju, Hadu i Deliju, (Djoku), ne
mozes...normalno...pozdravi ih,Djoki svijecu zapali,...
 ili posalami, jebi ih, oni ce se u to najlakse uklopiti!

Hada mi u ulici "Prilaz JNA", u sred Zagreba 1972. rece: "Ja
sam Kosmopolita, jarane!"
Hada je bio takav!
I ja sam Hada takav, osim da mi je znati sta je to
"Kosmoplita"!

Tuci, Gera...ova loza je do mene!

Tvoj Toba!




Pozdrav od Tobe!



Komentar Br.11
Poslao : Elizabeth(Gimnazija)
Datum : 25.02.2007.
DA li neko od vas zna Sasu, SALETA Macanovic? Sasa je isao u
Elektro skolu ali se nekad druzio sa Misom Ajderom,Zoranom
Tubic is ostalom rajom iz Trninog odjeljenja.Mnogo bi mi
znacilo da znam gdje je i kako je.
Hvala na pomoci!!



Komentar Br.12
Poslao : atakojebilo djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 26.02.2007.
Ako mi nesto ostalo ko velika neispunjena zelja onda je to
da sam sanjao da jednog dana moja djeca odrastaju u nasim
ulicama sa djecom mojih drugara . Danas su moja djeca kao
djeca mojih velikih drugara, moje raje odrasla po cijelom
ovom dunjajluku u uspjesne ljude, biznismene, ljekare,
novinare i sta ti ja sve znam, koji sa nevjericom slusaju
nase za njih romanticne price,....kazu da pretjerujemo da
pregonimo a njihove matere se prave blesave ko fol slabo se
sjecaju i samo kazu da  proseravamo se i da to moze cuj,
stetiti djeci na psihu. Tacno je da su ovdje nabildani
znanjem, dobro opredeljeni u ovom svijetu baziranom na novcu
i na nekom hajmo reci kosmopolitskom globalnom moralu i
etici, a ja sam za njih zalutao u ovo njihovo vrijeme
kompjutera i mobila....Sta da im pricam da smo ja i Krcko
pravili prvi mobil koji jest da je bio tezak sa baterijama
preko kile i da je imao antenu ko kamion ali koji je radio
koji je imao kristale za stabilizaciju frekvencije i sve
odlike ovih sad malih mobilcica. Jeste trosio je i baterije
da nam je i centale jajce 1 i jajce 2 nebi mogle namiriti
ali to je radilo na nasu veliku srecu. Oni samo komentarisu
uz materin kiseli osmjeh ...babo opet pregoni....
Ovdje sam bio sokiran jednog dana kad sam upitao sina ima li
prepisivanja u razredu od njih ...On me blijedo pogledao, u
stilu koje glupo pitanje . A od koga da prepisujem. ...Pa
mislim ti od nekog ili neko od tebe, sad to nije vazno....
Ma nema sanse babo. Cuj, a sto pitam ja zabezeknuto ....Pa
ovako ti stvari stoje, podje on mi objasnjava....ja ti prvi
nebi dao nekome da od mene prepise, sad zamisli ti on od
mene prepise i zavrsi skolu i pocne negdje da radi hajmo
reci na nekoj nuklearnoj centrali i posto je od mene
prepisao napravi neku pizdariju i sve ode u helac , a ja sam
u tom slucaju saucesnik , jer sam mu dozvolio da prepise. Ja
zino nemogu doci sebi, jebo te pitam ga otkud mu ta logika a
on se isprsio ...rekla ucteljica. Znas sta, j...m ja tvojoj
uciteljici mater. Drugi put kad smo isli kroz neku prirodu i
naletismo na neke poludivlje jabuke ovdje u Sverige  koje se
izazivacki okacile po granama. Ja nemogoh odoljeti pa ubra
par i ponudih ove moje klince....ma jok oni ni mukajet. Sto
bolan sto ne probas, jes da su malo kiselkaste ....ma kakvi
nema sanse...Bolan sto neces, pitam ja...a on odgovara boji
se jer krasti jabuke moze mu preci, cuj, u gene pa ce i
njegova djeca biti lopovi...Tad je imao 14 godina...Slusaj
ti prdonja jedan mali ....ja sam trgao i uzima i jeo jabuke
pa i krao kako ti to nazivas pa tebe napravio i vidis da ti 
to nije preslo u gene..... Jel matereti jel´ti i to glavu
napunila ona fakju uciteljica.....Znas li ti da je
zabranjeno voce najsladje a ti tako mali pa vec pao na onaj
fol iz biblije gdje bog zabranio hapati njegove jabuke pa
Eva nasankala Adema na taj grijeh...ubjedjujem ja
argumentovano, a on zino da se mater mu prepala da djete joj
ne iscasi vilice. De matereti ne tusi dijete sa tvojim
debilnim ludorijama iz tvog djetinstva....nes ti
djetinjstva, brani ga mater...Ma koje debilne ludorije,
podviknem ja i bacim onu jabuku koju sam drzo u ruci i
sapucam je volejom....To nisu bile ludorije vec pravi
pravcati podvizi i tako smo odrastali i tako smo znali kad
smo za veliku raju kad smo dostojni sebe, kad smo mogli
igrati lopte za veliku raju, kibicovati kad komso Sinisa
Protic guzi, onu svoju glumicu, pa igrati za Bajlag,
...ehhej marisati se sa velikom rajom protiv ovih i
onih...jebiga biti od koristi..
Znate vi da je trebalo deset cijelih podviga za ulazak u
veliku raju, deset herkulesovih Stiv Rivs podviga....da vam
samo nabrojim;  Daj nelupaj Gero i nezatupljuj djecu sa
svojim budalestinama, dobaci zena i jos dodade....a kojih
majke ti kojih deset podviga, de ne seri...
Evo naculite usi i dobro slusajte... 
...1..u parku baciti lovacke petarde po klupu ljubavnom paru
dok se ljube na klupi ---naravno zbrisati
...2...upasti kod doktor Pistoljica i nabrati kajsija sto je
obavezno podrazumjevalo otrovati djukca Garu opasnog...
...3...izvaditi zub zmijurini zvanoj Guja Seherska sto je
mahala repom kod spomenika a pila vodu u Vrbasu
...4...uplivati u Halilovac 
...5...Sari ukrasti pljosku rakije dok drijema pod
fijakerom
...6...okrenuti krokodila u Crkveni na ledja
...7...viditi kad se Babariba kupa gola pod Kastelom 
...8...zamjeniti prednji tocak miliconeru Voji Trbi sa malim
tockom djecijeg trocikla 
...9...skinuti 5. zvonaca sa bicikla na utakmici Borca
...10...baciti ciglu kroz prozor komsiji Glumcu.....
To sto smo se izivljavali na parovima u parku i nije neko
"herojstvo" ako se nezna, da iz nekog viseg razloga smo
mrzili uniforme, pa bili postari, vatrogasci, milicajci ili
vojnici...E ovi zadnji su bili pretezno na meti nasih
nestasluka po parku....trebalo je brisati kad te poganja
vojnik koji se zavalio u zagrljaj kakve tebe, a ti ga bas
prekino.....
Kod doktora Pistoljica su se nalazile najljepse kajsije mog
djetinjstva a ograda visoka zicana, samo sto struju nije
pustio kroz nju, a Garo cukac, kojeg smo 5-6 puta trovali
misomorom, kog smo utrpali u kobasicu. Za divno cudo taj
djukac je nekako prezivljavao i svaki put oporavljao,
....Stanko Prpa i  Nedo su bili strucnjaci za trovanje
djukaca sa kobasicama. Inace svako je imao svoju
specijalnost....Ema V. je strucnjak za golubove i upucavanje
iz pracke, pa se uvaljaju u glinu i tako se peku.....Pero
Zdero da mazne Sari pljosku
Ja i Bato za davljenje zmijurine tako sto bi podigli
spomenik na Sehitlucima i pricepili rep, pa bi joj kad
krikne od bola ozavrnuli indijansku vatru i vadili otrovne
zube....
Uplivavanje u Halil je uvijek bio veliki poduhvat jer virovi
su te vukli pod sedru a trebalo se plivati tesetak metara
kontra struje. Znam da smo jednom Zlaju vukli na strik ....
Taj krokodil je pravio puno problema pjancima ispod mosta na
crkveni i stalno dobacivao: pjaancii, pjaanci .....tako da
smo ga morali okrenuti na ledja, ali jebaji ga on je opet
nastavio svoju prljavu rabotu i dobacivao: Janci-pi,
janci-pi.......Nije vazno, ekspedicija je uspjela u sustini
samo sto je Despa zaronio malo previse pa smo ga morali
fatati kod pijace..
Tog milicajca Voju smo svi iz raje slozno mrzili vise ko
pojavu ili simbol drzave, reda i samim tim protivika  svih
nasih teznjih u izrazavanju slobode i ostalih visokih
ciljeva....
Na njemu smo svu svoju "mrznju" prema rezimu iskaljivali
kroz razne psine i pizdarije, da je covijek nakraju morao
preseliti u neki drugi dio grada u drugi region.
E, ehej danas ova djeca su talaska, mamini sticenici koji
svaki dan idu redovno da bilduju, trpaju njake praskove od
proteina, u sebe niti puse niti cugaju, ophode se kulturno
na svim svjetskim jezicima i nikako nemogu da shvate da smo
im mi roditelji....a sta ces moramo se stim pomiriti.... 

Evo vam Bate-Tobe pa njega pitajte da je bas tako
bilo....ako neko meni nevjeruje 
          


Komentar Br.13
Poslao : Bezbeli djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 04.03.2007.
 ...Nemos biti nevin da ga rak raka jebe...

Nisam, dremno ni po sata kad me nesto spuce u rebra. Trze se
i bas da mu j... mater sto me budi kad onaj Zuco keseri se
ko pravi cetnik iz Bulajevicevih partizanskih filmova, gurno
mi cijev pod nos i naredjiva...."Deder ti brko sto si se
izvalio, nisi na ljetovanju, da iskupis ove flase i preneses
kod vode". Protrljah oci mahmurne, od sinocnog opijanja, a
oko mene nigdje nikoga. Gdje sam ja ovo mila mati...sta je
ovo ...sanjam li ja ovo....Stoje u redovima pognute glave,
ko djele se nekakve konzerve i cetvrt kruha.  Jebo te ne
sanjam ....ovo sam ja stvarno u logoru. Potrazih Arifa, pa
spustih se do njega. Vidim mrsti se nesto: "Jebote Gero ti
ko da je ovo zajebancija...covjece ovdje padaju glave za
svaku sitnicu i nepromisljenost" ...i nastavi odmahivati
glavom. "Neki dan su tipa sto je ko ti sad bio zadnji
nabijali na pivsku flasu.....ja te budim da se dizes a ti
pickaras i mlataras rukama ko da smo na ferijalnom
kampovanju". Izvini matereti, stvarno jebaji ga, nemogu da
vjerujem sve mislim da sanjam pa da kad se probudim sve ce
biti neki ruzan san...
Nego bolje ti je da ucis pricu koju ces pustiti na
saslusanju.....i dodade...."ovdje je svak kriv dok nedokaze
nevinost, ....a prvo si kriv sto se zoves tako kako se zoves
pa sve ostalo.
Neki dan su onog tamo  Alicu prebili samo sto se preziva
Karadzic...jedva izvuko zivu glavu. Zamisli Karadzic jos
Alija, para im usi...Kazu da ce tako svako proci ko ih
zajebava. Ima Arif pravo sve mislim pa podjoh mu pricati
gdje sam bio i sta sam radio "kad je grmilo"....kad Arif :
"Uci tu pricu u sebi i ne petljaj previse nasih imena pa
skontaj dalje sam. Samo ce ti se kazati. Nemoram ti sve ja
reci i zapamti mene neznas "....Podjoh kontati ....Dje sam
bio i vracati traku nazad u glavi.... Sjedilo se ljustili
neku brlju dok Dane nije donjeo nekog viskija i lagano se
igralo remija do kasno u noc, vec danima nisam spavao
kuci....a sta cu reci zbog cega ?! Jest nesto se mezilo i
rostiljalo a i uvatila me brlja pa sam zalego kod neke
trebe, zeljastih ociju u njenoj kuci ...a mozda smo nesto i
radili....nesjecam se... Hej Gero rekoh ja tebi neuci
"pricu" naglas vec u sebi. Moze ti neko ukrasti "pricu" pod
mukama i batinama, jarane i namignu moj  Arif. Nastavih
dalje sam u sebi kontati kako je to bilo kad je zapucalo a
ta kuca se nalazi na najebenijem mjestu. Vamo Sup, a lijevo
opstina. Da sam biro najvecem neprijatelju nebi gore izabro
...ko prstom u govno. Jebaji ga kad sam baksuz, rodjen.
Napad isao pravo preko te stare prizemne kucice od cepica.
Jebaji ga kad su jedni i drugi zapucali a mi se nalazili
tacno u unakrsnoj vatri. Tuku napadaci, a tuku i ovi iz
policije i opstine, a ja i treba zalegli iza
termoakomulacione dok metci fijucu na deset canti iznad
glave kroz citavu kucu. Nakon sat vremena ovi krenuli u
protivnapad i reda radi razvalise zolju u kucu a ona zaglavi
krilcima u mrezu od kokosinjca i ostade tako viseci a kokosi
kokodakajuci. Kad sam to vidio kad je svanulo, govno mi
umrlo u meni ....bit ce da je dragi Allah imao neki visi
naum sa nama pa nas je sacuvao. Preko dana ciscenje i
snajperisti rade, nos nesmijes da promolis i jedva, na
jedvite jade docepamo se ko nekog podruma ispod kuce i tu
sacekasmo noc. Pljacka i "ciscenje prostora". Bacise bombu u
kucu ...srecom podrum je izdrzo. Sad smo i zatrpani a podrum
nema nikakvog prozora. Imali smo sa sobom nekog sampanjca,
sta li i nekog ruma, pa udri po tome, da ubijemo strah u
sebi. Nista ne fata a mi sta cemo, mozda nam je zadnje pa
udri da prodje vrijeme.....U neko doba predvece sunu mi da
ova kuca nas moze zatrpati i da se moramo izvuci. Nekako se
prebacismo do njenih u zgradu i tek sto smo zabalili
cigaretu kad eto ti njih. Dojava komsiluka..."Usao strani
element nauruzan do zuba"...Skocise s vrata na mene, kundak
u rebra: "Dizi se majku ti balijsku mislio si se provuci" 
"Sta vam je ljudi" vicem ja a zapomaze ona, dok me onaj
drugi slozi na pod da stavi lisicine. Ubacise me u kapanjolu
i vozi negdje van grada, vjerovatno da me likvidiraju mislim
ja. Onaj treci se okrenu i podje drzati tiradu " Sto se nama
nisi pridruzio vec ti i oni tvoji hoces sa Halijom praviti
djamahiriju....Eto sta meni fali bio sam i na Pakracu i na
Vukovaru sa svojom bracom srbima...Jebo te prepoznah Nenu..
Jesil ti to Neno, meni svanu, sta mai cijedim ja kroz krvava
usta dok mi kroz nabijene arkade titra kroz maglu njegova
glavurda. "Pusti to Gero nego sto si bolan zakrvario protiv
naroda, sad ti moze glava otici....Sta ti je Neno, Zumre ti
tvoje ti znas mene, da ja samo pice karte i picke ganjam,
jarane.... On ko da pade na repliku i naredi onome za
volanom. Okreci kapanjolu za sup. Meni malo laknulo, a on
nastavlja: " Sto se nisi bolan pridruzio ko ja
jugoslovenskoj armiji i sad bi za heftu ocistili zemlju od
ustasa i mudjehedina " Ubacise me u celiju, kad tamo
dvadesetak ljudi pretucenih raskrvavljenih
slomljenih...nemocemo svi sjesti, jer neki leze bezzivotno.
Smrad i ljudski vonj, ostadoh stojeci. Samo se prislonih
ledjima na malo zida. Sve gradska raja, ugledni ljudi.
Sapalo me fino drustvo ...Mozda ce biti kaka razmjena ili
neki kurac kontam ja optimisticki.... Hos kurac, svu dan i
noc prozivka i vodi na saslusanje. Neke nikad nevrate, a
mene neprozivaju nit me barkaju, ali sve je za
poluditi...Ove sto su ostali i mene utrpase u autobus i sa
jos nekim koje nisam mogao prepoznati od sljiva i nateklina
poslase u Omarsku...
"Ti ko da pises roman Gero prenu me Arif, a obrva mu se
popela na vrh cela, zabrinuto. Nego malo ti razmisli jesil
se zamjerio s nekim srbinom, nekom stao na zulj, nedo bog,
pa bio nekom u radnickom savjetu kad se dodjeljivali krediti
ili stanovi , ili nedaj boze bio u disciplinskoj komisiji
....pa ti sad nekom mozes doci napamet da ti "vrati dug".
Dodje ti kokano da donese cebe i kake hrane pa te trazi
raja, gladna...hajde javi se, javi se ...a ti nasjednes, kad
tamo ceke tabadjija da ti uzme mjeru, dok "narucilac " sjedi
u mraku i kesri se sadistici uzivajuci kako ga se nemos
sjetiti. Neki tako zavrse a neki tako sto svi znaju da je
hadjija da ima love i sad mora kupovati glavu kroz ucjene i
marisanu...A najgore ti je kad neko ko ti je ko biva jaran
pa ko zna sve o tebi pa te on "spasava" na raznorazne nacine
samo da ti izvuce lovu i na kraju te izkukuluzi do
ludila....Jebali smo ti jeza u ledja...moj druze skolski.

                                     .....ide nastavak
uskoro....


Komentar Br.14
Poslao : Toba-bezbeli Gera
Datum : 09.03.2007.
Gera, to je katastrofa, u covjeku sve mozes ubiti, osim tog
tvog smisla za "Humor"!
Rastegni malo recenicu, Gera, onako kako nas je Kajko
ucio...prica ti je autenticna...govoris jezikom zatocenika!
I, Gera, jezik , zatocenika je jezik svjedoka!
Jarane, ti si prvi koji prica , sta se stvarno zbilo!
Ti si , Heroj, Gera!
Voli te Toba!



Komentar Br.15
Poslao : radiovjesti djemalfonzo
Datum : 11.03.2007.
    Deseta tacka
Uleti doktor medju nas u aneks ...."imam raja velike
vijesti, sluso na radiju ali, hm, ali zna se cigara pa da
pricam....Daj Eso matereti, ne seri vec izbljuj sve sto si
sluso na tranzistoru i evo ti cigara a dobijes jos dve ako
budu plaho prave, rece Asaf. Doktor sjede na filter od
dempera i zabali cigaru...."ovako raja stoje
stvari...dogovreno nekih devet tacaka, prvo raspustiti
logore, pustiti da se svi vrate na svoje, vojsku u kasarne,
pa otvoriti zelene puteve, pa zapoceti trojne pregovore uz
prisustvo medjunarodne zajednice, pa jos ovo pa ono i zadnja
deveta razoruzati sve paravojne formacije. Eto vam pa vi
vidite jel to valja jos dve cigare mustuluka. A da je istina
moze i pop Stipo potvrditi, a on ko i hodja Smajil nesmiju
lagati ....jel tako narode. Asaf se pridize sa onih nosila
od merdevina na kojima su ga dovukli poslije marisane na
istrazi..."Evo Eso jos dve od mene"  Jebiga raja obecavajuce
vijesti,
moze biti da nas vec danas puste kuci....a jesam se zazelio
pite kvrguse, pa kahfe da omirisem...ehej sav ce euforicno
Bale....Nema nista od toga ljudi javlja se Hosa, nema dok
nenamirimo bar dva mjeseca, a i nebi bilo logicno, eto ja
nikom necu potpisati u staz bez bar dva mjeseca....treba se
ljudi malo namuciti, pa organizovati partiske celije...cuj
celije univerzitete, kako su Tito i Mosa u Lepoglavi ...nije
lako to ...treba se naobrazovati malo....De Hosa nezajebavaj
tebi je do jebe ili ti ovaj smrad i vrucina zavrnuli pamet
javi se Neka. Treba gajiti optimizam pa bilo samo zrce od
istine u ovome sto su Eso i pop culi. Ljudi su na izmaku
snaga a i dizenterija hara da nam je ovde ko da smo u kakoj
ogromnoj  cenifi  zagnjurili...Nema ko se nije usro pa tako
i ono malo hrane sto dobijemo kako udje, namah
izadje....Vise ljudi pokosi taj proljev nego marisana,
ljudi....dobro sad se to malo stabiliziralo otkad se
prokuhava voda i kuha onaj konjogriz trava...Ja mislim da je
ovo obecavajuce ljudi a i oni su danas malo mirniji ne
marisu kad se danas rucalo i osjeca se nesto kokano u zraku,
sad ce ti stari Dedo. Sve je to suplja ljudi...nekazem da
Eso laze, tebi svaka cast pope, ali sto bolan nisu
dogovorili DESETU TACKU, odvali tisinu Caruga...Koju desetu
ti sad nadje, jebote, ko kano ove ti se nesvidjaju pa ti
naso desetu, da ti donesu bureka i kake trebe ili da ti
naprave oprostajno ovi cetnici i da zapjevaju onu; "oj
drugovi jeel vam zao..."  
Nije ljudi nezajebavam, ozbiljno, ali popisam se ja na
njihove zelene puteve i sve te kobiva dogovorene tacke.
Bolje da su dogovorili  : "DA NAS PROZIVAJU I NEISTRAZUJU I
NEMARISU POSLIJE SEST SATI, DA SE ODMORIMO PA SUTRA NEK RADE
STA HOCE....  Za sekundu se cuo muk ko kosmicka tisina da bi
se vrata otvorila i strazar prozva ....Caruga , nek izadje
!!!
Mi se svi pogledasmo covjeka razjapljenih usta, a Caruga
samo usput dok je izlazio dobaci; " Sta sam vam reko....i
ode u legendu u nase nikad ispavane snove. Pogledah na sat
...BILO JE TACNO SEST I TRI MINUTE.....




Komentar Br.16
Poslao : Toba -Geri
Datum : 15.03.2007.
E, moj Gera...i Tebe Mati rodi , a da nije znala sta radi!
Rodi, Junaka...rodi Velikog Banjaluckog igraca!
Tvoj duh ni Hitler licno, ne bi mogao slomiti!

E, to je pravi banjalucanin...prava gradska Raja!
Neopterecen nicim...vezan za Grad!

Jebajiga...sad...nek se ljuti ko got hoce!

Ja nisam takav...nisam Junak...kako citas po mojim
baljezganjima!
Samo se takav pravim!
Ja svoj "Ponos", nosim na svoj nacin!

Vadim se uvijek, na n'akve Trebe!

No...uvijek, kad se sjedne, uvijek kad se popije, uvijek kad
se pomiri...u meni ustaje...ono ludo, zvano ...Ponizenje!

Ni jedan posten covjek, s tim se ne moze ophrvati...osim
Moga Gere, izmisljenog junaka banjalucke carsije!

Svaka ti dala...Gera!

Toba!



Komentar Br.17
Poslao : GeronimoTobi djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 16.03.2007.
                    Cigo i Nusic
...gledam ruke svoje, zapiljio sam se u dlanove nebil nesto
vidio od sudbine....trazim liniju zivota, a u ocima mi se
magli, sto od nesnosive vrucine, sto od umora i jedva
podnosivog smrada ljudskih polutrulih tjela, izmeta i
fajtine. Svi smo na izmaku snaga..
...moram ustati i malo se progibati, bar ovdje u ovom
prostoru svlacionice to mogu..Neko tamo u polumraku na
drugom kraju 
nesto mlatara rukama...okrecem se, nije greska mene zove.
Jebaji ga svi smo zabradatili i tesko se razlikujemo....
Idem tamo, bolje reci noge me radoznaloscu nose. Preskacem
trupla i zagledavam se u face, nebili nekog novog prepoznao,
starim poznanicima samo ovlas klimnem glavom i tako polako
do druge strane prostorije, pazeci da nekog nenagazim...
Gle, tamo poznata faca...Rezah, menadjer, covijek estrade,
covijek koji je prvi doveo Lepu Brenu u Prijedor, koji je
otkrio Halida Muslimovica. U mladosti pjesnik i to dobar,
raja od glave do pete i vlasnik prve privatne radio stanice
u carsiji...
Sta maji...pitam ga ko da sam ga sreo na korzu....Nista,
samo me malo ulupali...gledam sav plav, svukud po
tijelu....Dobro je nema nista slomljeno dalje komentarise sa
nekim grcem na licu koji bi trebao da bude osmjeh. Ma jebes
to pokusavam ga nasmijati ...da nisu isli od jaja, samo do
jaja. "Nego sta ima novo", on ce meni ispitivacki, "Eto te
ko zvrk, gledam te od jedne grupe do druge" "Imal kakih
mustuluk vijesti, sta je sluso Eso na radiju" Ispricam mu
sav sinocni dogadjaj sa Esom i vjestima i Carugom, a on samo
blenu...Cutili smo koju minutu, da bi on prekinuo nit
tisine...."Slusaj Gero, znas ti onaj vic sa cigom i ekserom
?..."Ma jok, neznam pa ajde pricaj"  ...Hm, ovako ti to
ide...Trebo cigo polagati kvalifikaciju za KV...i sve ti on
spremio strucne predmete ali one ko S-H nikako nije stigo
ali jebaji ga mora se i to polagati...Te kad je on polago to
pita ga profesor eto sta zna o Nusicu.......A, moj  ti cigo
slozi pricu: "Eto vraca se on sa posla i tek sto je zamakeo
sa zeljeznice vidi veliki plakat ....igra Nusic...Trci ti on
brze bolje kuci i zeni s vrata; ...deder zeno oblaci se
idemo gledati Nusica ! Ali nedaj vraze zene ko zene
profesore, dok se spreme prodje careva godina....i tako dok
sam je ceko obucen na seciji zapnem hlacama na EKSER, a
ekser !? Eee, EKSER  se pravi od zeljeza a zeljezo se dobija
od rude, a ruda se kasnije koncentrira pa topi u visokim
pecima pa se onda da izvlaci ili lije u kalupe pa onda ako
se........itd i td, udari cigo po tehnologiji i metalskom
znanju....jebes Nusica..
E vidis, dobri moj jarane i mi smo ti ovdje ko taj cigo; sve
sto cujemo i vidimo izokrenemo nama u prilog i ko o cemu,
baba o kolacima, a da smo imalo realni digli bi se i ovim bi
skotovima zubima bi vratove prerezali. Toliko nas ima, preko
tri- cetiri hiljade
a njih koji nas ovdje cuvaju ni petnaestetak. Jeste, istina
je, ima njih tamo po ovim oklnim selima, tih straza,
kokosara, nauruzani do zuba, ali to bi se lahko
spickalo...Eto vidis uvijek, sam se pitao kako su Svabe
mogle u logorima pobiti onoliki svijet, 
milijone i milijone ljudi po logorima a da se niko od njih
nije pobunio niti pruzio  ozbiljniji otpor ???.....Sad znam
odgovor.! Nevin covijek lako se manipulise kao i
vjernik....prvo nam kazu da medju nama se nalaze krivci i da
oni dobro znaju ko su ti zlotvori  i da to uzima vremena,
dok oni ispitaju istrazuju i saslusavaju pa degenjek djele.
Za to vrijeme mi strpljivo cekamo na red ko ovce, kopnimo i
pocinjemo prebacujemo krivicu jedni na druge i bukvalno na
neki nacin saradjujemo u istrazi  jel´na pravdi boga smo
zatvoreni zbog nekih tamo EXTREMISTA...To ti je citava
psihologija nametnuta metodama izgladjivanja i mucenjima i
nepodnosljivim uslovima....Ljudi se slamaju i postaju toliko
slabi da na kraju svak je u svojoj licnoj ludnici..U takim
uslovima je nemoguce bilo sta organizovati ili zapoceti...Sa
takvim ljudima mozes raditi sto hos ili iscenirati da oni
sami sebi svasta rade. To se uci jarane moj, u vojnim
skolama, psiholoski rat i manipulacija sa neduznom rajom.
Gledaj onog tamo djecaka, to mi je sin, nema sesnajst godina
i onu dvojicu oko njega istih godina, sta ce oni ovdje.
Djeca, jebo te, neznaju ni drkati.....
Bilo mi je doslo kad su me saslusavali i dvojica marisali sa
nekim bezbol palicama i kablovima da dohvatim onu vatrogasnu
sikiru sa zida i sviju ih sasjecam ....jebes mene sta bi
bilo od mene, vec sta bi oni radili od njega i naposljetku
od sviju nas...
Jebaji ga svi smo ovdje jedni drugima taoci, jer jedan
napravi li pizdariju osvetice se na sve nas i zato i nema
bjezanja, nema otpora....jebeno do zla boga. Da mi se samo
moj Haris izvuce a meni kako bude....
 
Göteborg 24 juni "97godina, kafana Mittland bliza lokacija
schank.....zavaljujem lozu vec trecu i spremam se na pivu
kad me nesto scepa i odize sa stolice....nije valjda od pica
vec, a i pravac je drugaciji, jel ono od pica se pada dole
pod schank a ne leti, a i drogu inace ne marim da se
razumijemo. Kao sto rekoh odize me nesto i drzi a ja se
kokano koprcam a on ono teskim baritonom ; haj pogodi ko je
...Jebiga, ja ni mukajet...Slusaj ti ko si da si, ja se
nemislim sad marisati, vec ti ako hoces evo ti ovo mjesto za
schankom samo me bogati pusti na zemlju. Receno zapovjedjeno
....Okrenu me mladic od kakvih dvadesetak godina ko od brda
odvaljen i podje me ko mladu ljubiti.....Ja sam cika Gero,
...H A R I S...Rezahov...Vidi momcine, jebo te babin babo
koliko si izdjiho se...Smije se Haris pravi ljepotan i
dodaje: "Bit`ce da mi se primio onaj cetvrt kruha sto si mi
dao od sebe, he, he, he, kad nisam mogao od dizenterije i
slabosti stati u red za hranu a babo jos bio slab od
batina....Haj, pusti to, to bio sevap i to mi se kod Allaha
pise, ha, ha, ha...Evo, leti pice za raju u kafani ...derem
se ja schankerici na uvence dok muzika nesto discko
tresti...
Gdje ti je babo,...pitam ja samo da bi dosao do daha, da mi
herc ne iskoci sa pruge...Nebrin cika Gero, babo dolazi, sad
cemo ga ringati na mobil...ja mu dodjem ko predhodnica i da
te zadrzim,...ha, ha, ha, a vas dvojica udrite do sutra
ujutro....

I, bogami ostali smo cijelu noc do sutra u deset, a tu noc
Toba moj, nebi mijenjao ni za bazen brlje i tri trebe u
njemu i parkiro pun FAP viagre pred kucom, plus dulum pite
kvrguse  i plus kad bi mi pride dali onog DaLaj lamu da mi
hladi muda sa lepezom....Sretni, sretni Bato sto smo zivi, a
bogami i sa velikim bremenom obaveze da moramo i za one
drage i prave junake koji vise nema da zivimo i da pijemo i
da guzimo, pa i nekada kad nam i nije do toga!!! Zato neda
se raja, a i nezna bogami drugacije....Haj´ u to ime  NEKA
ZIVI RAJA KOJE VISE IMA NEGO NEMA ! ! !


Komentar Br.18
Poslao : Toba - Geri
Datum : 17.03.2007.
O, Gera...svjetska budaletino...otkud ti snage, da sve ovo
prejebes!?
Pravo si me rasplak'o!
Smijem se i placem u isto vrijeme!

Al' ovo da placem...nemoj sad Raji na sva zvona...ovo je
medju nama!

A i skon'to sam...covjek kad ostari - srce mu
blizu,...guzice!
Zato se zna po nekad i zaplakati!

Posalami mi Hadu,Sulju i Deliju...
Da prevedem...pozdravi mi zagrebacku skolu BH
Intelektualaca...Hadu, Sulji i  Deliju...!
Vina mi ponestalo, temparatura 32, vlaga ogromna...odoh ja
na lozu!
P.S. posalji mi i svoju sliku da je uokvirim nedje  !
Voli te Toba!



Komentar Br.19
Poslao : svemir svemirf@yahoo.com
Datum : 19.03.2007.
Vala Gera opiso si nam sve onako kak je bilo zaista. Nego ti
i Toba bi trebalo da se udruzite i napisete finale of the
story.



Komentar Br.20
Poslao : GeroSvemiru djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 20.03.2007.
Dje si bolan Svemire, dje si majko, sta mai prko bare. Da
znas da ti je dobra  ideja i mogu ti otkriti tajnu da cemo
ti Toba i ja napisati manus za prvi interkontinentalni film
o raji a snimice ga nas veliki reziser i ahbab i legenda 
Slavko...samo jos da nadjemo kakve preducente nebili  nam
namakeli moji milion dolara.....uf, puna saka
brade...Jel´tako Bato...a tebe cemo moj Svemire angazovati
da nam nafatas glumcina a posebno glumica po Holivudu...da
nam odradis taj menadjerski zahmet..
Haj´de cujemo se i posalami puno svoje....
                     ....Gero..
PS: Price idu dalje..


Komentar Br.21
Poslao : Toba, Geri i Svemiru
Datum : 22.03.2007.
Pisao sam cijelu noc, a odjednom mi text pobjeze!
Jebajiga,...mora da nije bio bas za sta?!

Ovako, na www. Lav Productions. com ...& www. Translations
the Movie.com., mi smo vec smimili dva filmica o "Nama!"
Sad se vrte po "festivalima" , ne bi li se ubio neki $, za
cijeli film!
Skupo, a i nikoga to ne intersuje!
Kad dodjem u svojoj "lazljivoj" prici..."Aziz i ja,
eksidentli u Australiji!"...onda ce mi tvoja pomoc Gera ,
biti dragocijena!
Pozdrav Toba!



Komentar Br.22
Poslao : NekaNasRaja djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 22.03.2007.
Dzevdina zivotna prestava 

Zijo i Dzevdo su drugari iz iste mahale, tamo negdje kod
bereka. Odrasli su zajedno i putevi im se razisli. Zijo je
postao padobranac, sportas, omladiski sampion prvo pa
jugoslovenski cijenjen po svojim medaljama i peharima u
carsiji i velika raja iznad svega. Dzevdo, sitna lopina
po pijacama i vaserima, sitan svercer svega i svacega, ali
uvijek sa velikim srcem za slabije i bjednije od sebe.
Fizicki su se razlikovali, Zijo visi vitak, plav sa djecijim
licem i urodjenim osmjehom koji mu prati svaku recenicu i
elegantnim pokretima ruku kao da slika, vaja po zraku. 
Dzevdo, nije bio ruzan, prije reci grubih crta, crne
glavurde, nesto ko iz stripa iz AlanForda, sir Oliver,
gustih obrva, guste kose, ali izuzetno kratkih nogu tako da
razlika kad on sjedi za kafanskim stolom i kad ustane i nije
neka razlika, a jos vise isticalo duzinu ruku i velicinu
sake koji su sad izgledali ko maljevi kad je trebalo
marisati se a dugacki prsti kad je trebalo bunariti snase i
seljake po vaserima. 
Ono po cemu su Ziju svi preznavali je bilo sprzena jedna
strana lica, posljedica pozara u avionu u kojem je moj Zijo
nesebicno spasio svoje ucenike i na kraju uspjeo izvuci i
pilota, dok su se sve pizde aerodromske razbjezali. Ta
neobicnost na njegovom licu u pocetku me drzala da se uvijek
nalazim s njegove lije strane da negledam onu desnu
ispecenu, nakaradnu nekako, da bi kasnije sve vise shvati
oslikanu dusu mog Zije na toj strani. Ona druga lijepa
besprijekorno, bila je u kontastu sa svom okolinom, koja je
odisala mrakom smradom i jadom zabradatih spodoba i duhova
izgladjelih, sijala je, zracila svu ljepotu njegove djecacke
duse. 
Ugurali su me tu u radionici dempera, velikih rudarskih
kamiona ciji su tockovi tri metra visoki ko patuljci se
osjecamo u nekoj radionici suludog carobnjaka ....sve crno
od ispustenog ulja zemljani pod, a odozgo golubovi koji nas
redovno zaseravaju. Ogroman hangar, otvoren sa vise strana
tako da je tesko naci mjesto gdje nepuse promaja, sta
promaja, orkan. Nekako sam se ugurao kod Zije i Djevde u
cosak  i imamo bogatsvo jedno Zijino cebe, pa se nocu
pokrivamo snjim i mjenjamo za mjesto u sredini. Strazari su
tu medju nama u sredini, ogradjeni zicom, onako provizorno,
boje se da im nebi previse blizu prilazili, stali,.. ko cega
znati.....Zijo pizdi, vec drugi dan nije zapali cigaretu i
jos je ostao samo moj sat za prodaju. Zao mi je sata, nije
nista specijalno, samo sto pise posveta mom ocu S.F. za 40
godina radnog staza u R.Cajevcu, a jos zalije mi je
Zije...ma jebes sat kontam donjeo sam odluku i pitam Ziju
gdje je Djevdo da ga utusi...nigdje ga. Zijo ga uprati i
pokazuje mi tamo kod prezadnjeg stuba u cosku, pa i ja
zapazi glavurdu  i nekog slicne visine njemu samo u uniformi
i pusketinom, nesto pricaju...Sta li Djevdo sad tusi da mi
je znati, nervozan je Zijo....i sam se tjesi,....mozda zica
cigaretu koju. Ma garant kazem ja, neda vrag njemu mira,
nemoze on da nekog nezavrce...a stas, to mu je u krvi,
valjati, zavrtati i zavaljivati kakve ublehe, pravdam ga....
Pusti ga bogati Gero on nas je obojicu uvalio u belaj....i
nastavlja pricu Zijo a drzeci jedno oko na Djevdi u akciji.
"Nismo imali nista, love ni cigara ni cuge i ja mu ko u sali
predlozio da prodamo ono moje one desantne opreme odjece
noza i onog skorpiona i jebes budalu naso on kupca nekog
uspaljenika koji ratuje tamo na Pakracu i uvalio mu. Lovu
smo popili i popusili, kad nam vojna policija na vrata kod
Dzevde zviz...onaj manijak zaboravio skinuti oznake 
kapetana sa one maskirne jakne, tako da smo ga nagrajisali
ko zuti a za skorpiona jos niko nepita. Nisu nas pobili a
niti premlatili samo zato sto me svi znaju a jedan je bio
moj ucenik ....a ovdje sta ce biti bog zivi zna. Gledaj
Dzevde matereti evo ga ide, vidi ga kako gega i ko da vuce
one rucerde po zemlji ko nesto tuzan sta li mu je...Sta li
on folira....
Ej budaletino sjedi...jesil mu izzico koju cigaretu kad si
se tako slatko rasprico s njim ....a onaj strazar ko da ti
je brat blizanac. Jebo te to mi nije nikad palo napamet,
mozda ti je sto u rodu...Izaziva Zijo, dok Dzevdo i dalje
stoji zagledan u pravcu onog strazara i sjede tek kad ovaj
ode...
Izvadi dvi hercegovine bez filtera, dok Zijo najzad odahnu.
Evo ti papak jedan citava cigareta a ja i Gero cemo popola
na smjenu baliti ovu jednu..Dobro Dzevdo sta si ti tamo
toliko davio onog seljaka od strazara, mi se pravo zabrinuli
da nepregovaras o miru i prekidu rata, sad cu ti ja da
ispanem duhovit. Ljudi moji zamolio sam ga da mi ucini
uslugu, da ode do moje kuce na bereku i da preda zeni
pisamce gdje pise da njemu da trideset maraka za uslugu a da
ona po njemu posalje nesto cigara i jos jedno cebe i pedeset
maraka koje se nalazi skriveno iza sulundara...
De majke ti sta seres, kad ti nemas ni kuce, ni zene  a da o
 pedeset maraka nepricam,... osim toga i sam znas da je na
bereku sve sruseno ii sravljeno s zemljom i da nema ni ni
kamena na kamenu....njemu ce Zijo, ono ravnodusno izmedju
dva dima. Ehej buraz,  NEZNA ON TO, a u tome je fol, kako si
glup,...sad ce ti trimfalno Dzevdo. Dobro kad ti je taki
jaran sto ti nije dao vise cigara, sad ce opet Zijo
izazivacki...Ma nije da ga branim covjek je dobar, nepusac
ima petoro djece, neka sirotinja, take ni ja nisam peruto po
pijaci nije mi dao moj kodeks, jel se to tako kaze...jes
jes, potvrdjujem ja...pa je covijek isao posuditi od nekoga
vani....Hajde Dzevdo, ne pregoni jos ces me rasplakati s
njim pa cu uzeti skupljati sadaku za njega i njegovu djecu
ovdje po logoru, ali hajde, dobro od koga je dosta  i
previse si izvukao,...nasmije se Zijo da prekine
zajebanciju. 
Svanuo je jos jedan dan a mi jos zivi...sa zvucnika tresti
BIG radio, i ona hit pjesma ..."nemogu nam nista, jaci smo
od sudbine"....ko njaki im je praznik danas njaki svetac.
Pale gume i na sve strane smrdi, kadi i dimi.. Zijo se budi
i zagledava se u mene ko da se ogleda da bi se brijo, sta
li...Gdje Dzevdo, jebo te, jer vec na zadatku na ceki da
onog svog jahrana doceka u smjenu...i iz prve ga zapazi kako
ide i nosi neku kesu...Eno ga, jebo te on... Nije se probio
ni na pet-sest metara a neki miris, vec davno zaboravljeni,
napari nase nosnice...BUREK, jebote...uzdahnu ko za sebe
..Ljudi se sklanjaju i ko u nekoj svetoj procesiji iskrecu
glavu prema magicnoj kesi. Miris bureka je za sekundicu
zacarao ovaj nas igubljeni u jadu bolovima i ponizenjima
svjet logoraske patnje. Dzevdo ponosno uzdignu glavu da mi
se ucinilo da je porastao do krova hangara i sjede do nas.
Ej jesi frajer, izusti Zijo,...ovoliko gladne raje a ti
burekom zakandiso po logora...Sta cemo s njim, bog te mazo,
usracemo se a nemozemo raju nahraniti...jesil dobio bar koju
cigaru.. Prvo i prvo nije burek vec bureci...dva bureka, sad
ce mu Dzevdo...Daj bolan jarane, da malo smrcem iz kese da
se drogiram malo...Slusaj ti Zijo, jaran si mi ali materemi
moje Mejre, ti si pravo budalast.... Bureke, nisam ja ni
trazio vec cova dobra srca pa donjeo od sebe, jer kad je
otisao na berek i ono vidio sve popaljeno i sruseno, pa se
sazalio. Vidis sto su mi oci crvene koliko sam se isplakao
kad mi je pricao..kako mi niti kuce niti zene nije mogao
naci...Jest fakat, dobacujem ja, da prekinem glupu pricu,
vec da vidimo kud cemo sa burecima. Ovako, jedan cemo
mjenjati za keks, jer on moze stojati a keks ko valutu za
cigare polako da razgodimo, vazno ce Dzevdo..
Zvaljimo burek a po logora blenulo u nas....neko
dobacuje...bili legla i kakva piva...dobacuje neki zajebant
do nas...Sve se odigralo u dva-tri zalogaja. Ali ko ga jebe
bolje biti king u logoru minutu-dva nego fukara citav svoj
zivot mislim ja tako naglas. Prestava je zavrsena, raja je
vec okrenula poglede od nas i pocinje se okupljati za
djelenje hrane...nismo vise u zizi interesovanja. Dzevdo se
nemarno obrisa rukavom preko usta, dok se jezikom oblizivao
da pokupi neku zaostalu mrvicu, pa ce ti :.. Znas sta mi
isprica onaj moj cova; DA ZNA ON STA SE OVDJE RADI, DA CEMO
I MI NJIMA ISTO OVO RADITI AKO BUDE PRILIKE; ALI DA NJEGA
ZIVOG NECE UHVATITI; VEC DA CE POBITI SVOJU ZENU I DJECU, DA
NEPADNU ZIVI U RUKE A DA CE S NJIM IMATI POSLA DOK GOD BUDE
IMAO MUNICIJE....Eto to mi rece.... i klimnu glavom Dzevdo. 
Ja i Zijo se zagledasmo jedan u drugog, da bi Zijo samo
nesto obrusio kroz zube ko: ...ko bi to reko od njega, jebo
on majku svoju cetnicku !!!
---------------    ----------
...Dzevdu sam sretao poslije rata u carsiji, nemoze on bez
nje i vratio se medju prvima. Svaki put se zapijemo do
sitnih sati i obecamo da necemo plakati i uvijek
slazemo....
...Cova, hm,...Citam Nezavisne na net-u i prosle godinena
nadjem "da se B.T u ocekivanje delazacije na Pecanima
raznjeo sa kasikarom izmedju garaza i zgrade"...  Prica se
da je do kasno u noc pio s Dzevdom na Baniji...jebes to raja
svasta prica, nije im svaku vjerovati.
...Moj drug Zijo je negdje u Engleskoj, trenira neke druge
klince da hrabro skacu u nebesko plavetnilo, a i pad je let,
sto bi reko pokojni Pimpek...Stelimo se godinama da se
potrefimo u carsiji ali nije nam bilo naruku pa nadamo se
ovog ljeta, akobogda.
Nedavno procitah na mrezi clanak o proslogodisnjoj dzenazi
sahrane pronadjenih ostataka logorasa i imedju ostalog o mom
Ziji...
"Ukop je obavljen vrlo organizirano jer nije mala stvar
ukopati preko cetrdeset ljudi odjednom i to bez zastoja i
bilo kakvih problema. Za vrijeme ukopa Zijo Veletanlic,
poznati predratni padobranac glasno je plakao. Moj Sejo ga
onako komsijski upita: Zijo, ko je ovdje tvoj?. Pa svi su
moji Sejo, ovdje je pola prave Carsije, odgovorio mu je
Zijo."
 Eh, koliko je veliko srce mog Zije.....ljubim ga u onu
rosavu stranu lica.
Koga ne mrzi nek ode na:  
http://cafe.prijedor.ba/modules.php?name=News&file=print&sid=3062
       i nek procita citav clanak.


Komentar Br.23
Poslao : GeroPrice djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 24.03.2007.
Dzevdina zivotna prestava 

Zijo i Dzevdo su drugari iz iste mahale, tamo negdje kod
bereka. Odrasli su zajedno i putevi im se razisli. Zijo je
postao padobranac, sportas, omladiski sampion prvo pa
jugoslovenski cijenjen po svojim medaljama i peharima u
carsiji i velika raja iznad svega. Dzevdo, sitna lopina
po pijacama i vaserima, sitan svercer svega i svacega, ali
uvijek sa velikim srcem za slabije i bjednije od sebe.
Fizicki su se razlikovali, Zijo visi vitak, plav sa djecijim
licem i urodjenim osmjehom koji mu prati svaku recenicu i
elegantnim pokretima ruku kao da slika, vaja po zraku. 
Dzevdo, nije bio ruzan, prije reci grubih crta, crne
glavurde, nesto ko iz stripa iz AlanForda, sir Oliver,
gustih obrva, guste kose, ali izuzetno kratkih nogu tako da
razlika kad on sjedi za kafanskim stolom i kad ustane i nije
neka razlika, a jos vise isticalo duzinu ruku i velicinu
sake koji su sad izgledali ko maljevi kad je trebalo
marisati se a dugacki prsti kad je trebalo bunariti snase i
seljake po vaserima. 
Ono po cemu su Ziju svi preznavali je bilo sprzena jedna
strana lica, posljedica pozara u avionu u kojem je moj Zijo
nesebicno spasio svoje ucenike i na kraju uspjeo izvuci i
pilota, dok su se sve pizde aerodromske razbjezali. Ta
neobicnost na njegovom licu u pocetku me drzala da se uvijek
nalazim s njegove lije strane da negledam onu desnu
ispecenu, nakaradnu nekako, da bi kasnije sve vise shvati
oslikanu dusu mog Zije na toj strani. Ona druga lijepa
besprijekorno, bila je u kontastu sa svom okolinom, koja je
odisala mrakom smradom i jadom zabradatih spodoba i duhova
izgladjelih, sijala je, zracila svu ljepotu njegove djecacke
duse. 
Ugurali su me tu u radionici dempera, velikih rudarskih
kamiona ciji su tockovi tri metra visoki ko patuljci se
osjecamo u nekoj radionici suludog carobnjaka ....sve crno
od ispustenog ulja zemljani pod, a odozgo golubovi koji nas
redovno zaseravaju. Ogroman hangar, otvoren sa vise strana
tako da je tesko naci mjesto gdje nepuse promaja, sta
promaja, orkan. Nekako sam se ugurao kod Zije i Djevde u
cosak  i imamo bogatsvo jedno Zijino cebe, pa se nocu
pokrivamo snjim i mjenjamo za mjesto u sredini. Strazari su
tu medju nama u sredini, ogradjeni zicom, onako provizorno,
boje se da im nebi previse blizu prilazili, stali,.. ko cega
znati.....Zijo pizdi, vec drugi dan nije zapali cigaretu i
jos je ostao samo moj sat za prodaju. Zao mi je sata, nije
nista specijalno, samo sto pise posveta mom ocu S.F. za 40
godina radnog staza u R.Cajevcu, a jos zalije mi je
Zije...ma jebes sat kontam donjeo sam odluku i pitam Ziju
gdje je Djevdo da ga utusi...nigdje ga. Zijo ga uprati i
pokazuje mi tamo kod prezadnjeg stuba u cosku, pa i ja
zapazi glavurdu  i nekog slicne visine njemu samo u uniformi
i pusketinom, nesto pricaju...Sta li Djevdo sad tusi da mi
je znati, nervozan je Zijo....i sam se tjesi,....mozda zica
cigaretu koju. Ma garant kazem ja, neda vrag njemu mira,
nemoze on da nekog nezavrce...a stas, to mu je u krvi,
valjati, zavrtati i zavaljivati kakve ublehe, pravdam ga....
Pusti ga bogati Gero on nas je obojicu uvalio u belaj....i
nastavlja pricu Zijo a drzeci jedno oko na Djevdi u akciji.
"Nismo imali nista, love ni cigara ni cuge i ja mu ko u sali
predlozio da prodamo ono moje one desantne opreme odjece
noza i onog skorpiona i jebes budalu naso on kupca nekog
uspaljenika koji ratuje tamo na Pakracu i uvalio mu. Lovu
smo popili i popusili, kad nam vojna policija na vrata kod
Dzevde zviz...onaj manijak zaboravio skinuti oznake 
kapetana sa one maskirne jakne, tako da smo ga nagrajisali
ko zuti a za skorpiona jos niko nepita. Nisu nas pobili a
niti premlatili samo zato sto me svi znaju a jedan je bio
moj ucenik ....a ovdje sta ce biti bog zivi zna. Gledaj
Dzevde matereti evo ga ide, vidi ga kako gega i ko da vuce
one rucerde po zemlji ko nesto tuzan sta li mu je...Sta li
on folira....
Ej budaletino sjedi...jesil mu izzico koju cigaretu kad si
se tako slatko rasprico s njim ....a onaj strazar ko da ti
je brat blizanac. Jebo te to mi nije nikad palo napamet,
mozda ti je sto u rodu...Izaziva Zijo, dok Dzevdo i dalje
stoji zagledan u pravcu onog strazara i sjede tek kad ovaj
ode...
Izvadi dvi hercegovine bez filtera, dok Zijo najzad odahnu.
Evo ti papak jedan citava cigareta a ja i Gero cemo popola
na smjenu baliti ovu jednu..Dobro Dzevdo sta si ti tamo
toliko davio onog seljaka od strazara, mi se pravo zabrinuli
da nepregovaras o miru i prekidu rata, sad cu ti ja da
ispanem duhovit. Ljudi moji zamolio sam ga da mi ucini
uslugu, da ode do moje kuce na bereku i da preda zeni
pisamce gdje pise da njemu da trideset maraka za uslugu a da
ona po njemu posalje nesto cigara i jos jedno cebe i pedeset
maraka koje se nalazi skriveno iza sulundara...
De majke ti sta seres, kad ti nemas ni kuce, ni zene  a da o
 pedeset maraka nepricam,... osim toga i sam znas da je na
bereku sve sruseno ii sravljeno s zemljom i da nema ni ni
kamena na kamenu....njemu ce Zijo, ono ravnodusno izmedju
dva dima. Ehej buraz,  NEZNA ON TO, a u tome je fol, kako si
glup,...sad ce ti trimfalno Dzevdo. Dobro kad ti je taki
jaran sto ti nije dao vise cigara, sad ce opet Zijo
izazivacki...Ma nije da ga branim covjek je dobar, nepusac
ima petoro djece, neka sirotinja, take ni ja nisam peruto po
pijaci nije mi dao moj kodeks, jel se to tako kaze...jes
jes, potvrdjujem ja...pa je covijek isao posuditi od nekoga
vani....Hajde Dzevdo, ne pregoni jos ces me rasplakati s
njim pa cu uzeti skupljati sadaku za njega i njegovu djecu
ovdje po logoru, ali hajde, dobro od koga je dosta  i
previse si izvukao,...nasmije se Zijo da prekine
zajebanciju. 
Svanuo je jos jedan dan a mi jos zivi...sa zvucnika tresti
BIG radio, i ona hit pjesma ..."nemogu nam nista, jaci smo
od sudbine"....ko njaki im je praznik danas njaki svetac.
Pale gume i na sve strane smrdi, kadi i dimi.. Zijo se budi
i zagledava se u mene ko da se ogleda da bi se brijo, sta
li...Gdje Dzevdo, jebo te, jer vec na zadatku na ceki da
onog svog jahrana doceka u smjenu...i iz prve ga zapazi kako
ide i nosi neku kesu...Eno ga, jebo te on... Nije se probio
ni na pet-sest metara a neki miris, vec davno zaboravljeni,
napari nase nosnice...BUREK, jebote...uzdahnu ko za sebe
..Ljudi se sklanjaju i ko u nekoj svetoj procesiji iskrecu
glavu prema magicnoj kesi. Miris bureka je za sekundicu
zacarao ovaj nas igubljeni u jadu bolovima i ponizenjima
svjet logoraske patnje. Dzevdo ponosno uzdignu glavu da mi
se ucinilo da je porastao do krova hangara i sjede do nas.
Ej jesi frajer, izusti Zijo,...ovoliko gladne raje a ti
burekom zakandiso po logora...Sta cemo s njim, bog te mazo,
usracemo se a nemozemo raju nahraniti...jesil dobio bar koju
cigaru.. Prvo i prvo nije burek vec bureci...dva bureka, sad
ce mu Dzevdo...Daj bolan jarane, da malo smrcem iz kese da
se drogiram malo...Slusaj ti Zijo, jaran si mi ali materemi
moje Mejre, ti si pravo budalast.... Bureke, nisam ja ni
trazio vec cova dobra srca pa donjeo od sebe, jer kad je
otisao na berek i ono vidio sve popaljeno i sruseno, pa se
sazalio. Vidis sto su mi oci crvene koliko sam se isplakao
kad mi je pricao..kako mi niti kuce niti zene nije mogao
naci...Jest fakat, dobacujem ja, da prekinem glupu pricu,
vec da vidimo kud cemo sa burecima. Ovako, jedan cemo
mjenjati za keks, jer on moze stojati a keks ko valutu za
cigare polako da razgodimo, vazno ce Dzevdo..
Zvaljimo burek a po logora blenulo u nas....neko
dobacuje...bili legla i kakva piva...dobacuje neki zajebant
do nas...Sve se odigralo u dva-tri zalogaja. Ali ko ga jebe
bolje biti king u logoru minutu-dva nego fukara citav svoj
zivot mislim ja tako naglas. Prestava je zavrsena, raja je
vec okrenula poglede od nas i pocinje se okupljati za
djelenje hrane...nismo vise u zizi interesovanja. Dzevdo se
nemarno obrisa rukavom preko usta, dok se jezikom oblizivao
da pokupi neku zaostalu mrvicu, pa ce ti :.. Znas sta mi
isprica onaj moj cova; DA ZNA ON STA SE OVDJE RADI, DA CEMO
I MI NJIMA ISTO OVO RADITI AKO BUDE PRILIKE; ALI DA NJEGA
ZIVOG NECE UHVATITI; VEC DA CE POBITI SVOJU ZENU I DJECU, DA
NEPADNU ZIVI U RUKE A DA CE S NJIM IMATI POSLA DOK GOD BUDE
IMAO MUNICIJE....Eto to mi rece.... i klimnu glavom Dzevdo. 
Ja i Zijo se zagledasmo jedan u drugog, da bi Zijo samo
nesto obrusio kroz zube ko: ...ko bi to reko od njega, jebo
on majku svoju cetnicku !!!
---------------    ----------
...Dzevdu sam sretao poslije rata u carsiji, nemoze on bez
nje i vratio se medju prvima. Svaki put se zapijemo do
sitnih sati i obecamo da necemo plakati i uvijek
slazemo....
...Cova, hm,...Citam Nezavisne na net-u i prosle godinena
nadjem "da se B.T u ocekivanje delazacije na Pecanima
raznjeo sa kasikarom izmedju garaza i zgrade"...  Prica se
da je do kasno u noc pio s Dzevdom na Baniji...jebes to raja
svasta prica, nije im svaku vjerovati.
...Moj drug Zijo je negdje u Engleskoj, trenira neke druge
klince da hrabro skacu u nebesko plavetnilo, a i pad je let,
sto bi reko pokojni Pimpek...Stelimo se godinama da se
potrefimo u carsiji ali nije nam bilo naruku pa nadamo se
ovog ljeta, akobogda.
Nedavno procitah na mrezi clanak o proslogodisnjoj dzenazi
sahrane pronadjenih ostataka logorasa i imedju ostalog o mom
Ziji...
"Ukop je obavljen vrlo organizirano jer nije mala stvar
ukopati preko cetrdeset ljudi odjednom i to bez zastoja i
bilo kakvih problema. Za vrijeme ukopa Zijo Veletanlic,
poznati predratni padobranac glasno je plakao. Moj Sejo ga
onako komsijski upita: Zijo, ko je ovdje tvoj?. Pa svi su
moji Sejo, ovdje je pola prave Carsije, odgovorio mu je
Zijo."
 Eh, koliko je veliko srce mog Zije.....ljubim ga u onu
rosavu stranu lica.
Koga ne mrzi nek ode na:  
http://cafe.prijedor.ba/modules.php?name=News&file=print&sid=3062
       i nek procita citav clanak.


Komentar Br.24
Poslao : Toba - Geri
Datum : 28.03.2007.
Vala ,Gera...svaka ti dala!
Istorijska , legenda...Ti Gera!
Banjalucka Raja...
Pas, bio ko nas jebav'o!
Dobri ljudi ce i onako na nebo otici!
Toba!



Komentar Br.25
Poslao : evomeopet djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 31.03.2007.
 Azra

Tek sto je posljednja umorna sunceva zraka sisla sa nasih
izmucenih tijela i tamo negdje iza brezuljaka, da prilegne,
propara se najednom glas, nekog rmpalije,...
komanda:"Doktora, dooktore, dovedite mi doktora, marvo
balisaka" ...Pogledasmo svi u pravcu dernjave, vise onako
refleksno...Tamo je stajala ona, Azra sva krvava i onaj
rmpalija sav blijed i uprskan njenom krvlju po maskirnoj
uniformi. Azra je stajala zbunjeno i odsutno kao da se to
nista nje ne tice, samo je krv iz jedne arkade sibala pola
metra, dok joj  duga kosa leprsala ko zastava...koja
zastava. Nasa zastava, naseg ponizenja, nemoci izmucenosti
ali i istrajnosti neunistivosti i bozanske pravde. Azra je
ovdje dole sa nama zatvorena. Bila je u pocetku gore sa
ostalima zenama zatvorenicama, gdje samo bog dragi zna sta
im rade iz noci u noc, ali nisu je mogli slomiti,....nisu
joj mogli nista, pa ni silovati, jado se jedan strazar. Ona
naprosto nema straha, a ovi manijaci hoce strah hoce ocaj
hoce umrli strah jer jedino to ih dovodi do seksualnog
izopacenog ludila. Kod nje nemogu to izazvati a sve su
pokusavali, da je ponize da je slome. Tjerali su starce
logorase da je siluju, nije im uspjelo, na svasta su je
tjerali 
ali nisu uspjeli naci zadovoljsto svojoj bolesnoj psihi.
Azra je bila prelijepa djevojka ko sve Azre koje sam znao,
ali ova je kako njene komsije pricaju je za razliku imala
predivnu dusu koja nadvisuje njenu fizicku ljepotu utoliko
da se niko nije usudjivao joj se udvarati, jedna od onih
koje su svima bile samo jaranica, rame za plakanje i dobra
vila. Jos i dan danas nisam skonto tu vrsu predivnih bica,
hurija, andjela, sta li !?Uvijek je bila elegantna i sad u
logoru u svojoj koznoj jakni ko da je izasla sa kakve
mondenske piste. Tukli  su je manijacii psihopate, jer
naprosto nemogu da vjeruju da nemogu slomiti ljepotu,
mladost i ljubav svojom nacisticko-cetnickom silinom jednog
nebeskog naroda u cije ime su oni jebeni apostoli. Nasli su
kod nje nekog ranjenog mladica koji se bas tu kod nje skrio
i koga je ona njegova ...Nikad ga u zivotu ranije nije
vidjela, ali takva je Azra. Slomili su joj i zube, nije
mogla jesti od rana ali mi smo je oporavili i zaljecili tako
da se pocela i osmjehivati, tako da joj se nevidi.
Sjedila je skroz do zida hangara okruzena sa svojim vjernim
komsijama koji su koliko se moglo u ovoj bjedi pazili na
nju. Ja sam je cesto posmatra kad mi je bilo muka, kad mi je
bilo neizdrzivo tesko i pogled na njenu kosu, dugu kosu koja
leprsa na povjetarcu i siba po braon koznoj jakni,
zaplahnjivao me je nekom kosmickom energijom, koja zagovara
bozansku ljepotu ljudske duse, da neodem u mrznju, osvetu i
samounistenje....
Nemogu oni nasoj Azri nista, nemogu ni pera odbiti procijedi
Bale, dok je doktor se vracao da nadje kakve iglu da bi joj
nazivo zasio ranu koja je u duzini cetiri canta zjapila i
siktala krv, toliko da se onaj rmpalija od cetnika prepo na
smrt ko da ga przi i probada svaka Azrina kapljica krvi...
Dere se:... brze to doktore, brze, pobogu covjece, vidis sto
mi je uradila...Doktor Eso ga ne benda, vec mu samo dobaci,
umirujuce da se smiri i da nadje rakije za
dezinfekcije....Ovaj odjuri jos uvijek sav uzrujan pljujuci
i psujuci nesto...ko kurva balijska j...mater svoju, meni to
da radi, meni...ej neces kurvo....Na trenutak skontam da su
svi ustali da svi stojimo ukipljeni sa bjesom u ocima kakav
nikad do sad ni poslije nisam vidjeo i da je samo jedan od
nas kreno, svi bi. Zgazili bi ih bez obzira na njihove
kalasnjikove, bez obzira na zrtve i rascereci li bi ih i
pojeli u bjesu i mrznji. Svasta sam i prije i poslije vidio
i slusao da nemoze se ispricati ali ovakav bjes i sjaj u
ocima nisam vidio. Mukla tisina, odnekud se cuju prve
vecernje pticice, cudo na svijetu, kao da ni jedan zvuk
nepostoji. Nalektisanost je u kulminaciji oni ostali
strazari isto stoje paralisani u svojim bunkerima sa vrecama
pjeska....Evo letim doktore, evo rakije, vice onaj rmpalija
u maskirnoj...ko kano doso sebi pa hoce pomoci.
Eso trga majicu na sebi zubima i izvlaci konac i uvlaci ga u
iglu koju je upaljacem prije toga uzario. Uzima rakiju i u
maramicu natopi i iglu sa koncem zali, pa podje siti sitan
sitan, bod slagati. Eso je majstor svog zanata. Kad je
napokon zavrsio, privuce Azrinu glavu da prstima kozu
rasporedi sto ravnomjernije i pridje zubima da otkine konac
da nam se ucinilo ko da ju je u ima svih nas poljubio. Ovlas
je pomilova i zaljepi joj onaj hanzaplast koji se za divno
cudo nasao tu. Bit ce da je onaj manijak od rmpalijega
donijeo sa kutijom prve pomoci. Nama nekako laknulo, nek
samo nije je zavio zavojem preko kose, nek nije je
unakaradio. Citavo vrijeme Azra ko hipnotizirana ni da
jaukne ni da mrdne. Rmpalija nesto u po glasa mrmlja, ko
"hajte vodite je" i nije zavrsio a vec su dvojica mladica
njenih komsija uhvatili pod ruku i lagano poveli na njeno
mjesto prema sredini zida hangara. Meni se ucinilo da se
osmjehnula, kao kad se djevojka probudi iz nekog ruznog sna.
 Najednom su nestali ko iza guste zavjese od ljudi.  Usla je
opet nasa Azra u nas. 
Na sceni su ostali samo onaj krkan u maskirnoj i nas Eso
koji je nesto petljo oko kutije za prvu pomoc i cezljivo
gledao za onom pljoskom sa rakijom sto je ovaj vec uveliko
naginjo, pa ce Esi posprdno: ..." jel doktore ti cmoknu
bogami ovu kuravicu....ko tebi valja ono sto nama nevalja"
"Jel doktore ti nas ovdje sve zajebavas ".....neodustaje
bolesni um u maskirnoj.
Eso puce, ne mogah izdrzati: " Slusaj ti momcino, pa nisu
djevojka valjda za marisati i sutirati...Ovaj sad okurazen
ko da je samo to cekao samo cinicno procjedi.."Hodi ti
doktore ovamo iza zida na parade, da ti pokazem sta ja jos
znam"......
Eso se vraca i smjeska se: "jebo nanu svoju  dobro me je
opaucio po ledjima" . "Nisi trebo Eso zajebavati se sa
budaletinom" sad ce Raga i nastavi: "znas i sam da nam
trebas jer ti jedini znas tu medicinu, nije zajebancija
raja" ... "Jest samo nas to puno kosta da nam nije dovoljna
tvornica duhana koliko moze Doktor popusiti" ...odvali Bale.
Pazi ti Bale malo sta pricas ....sad se odnekud javi stari
Hacko...doktor je to nad doktorima dok si ti obicni
propalitet....De Hacko ostavi se toga, njemu ce Bale, nisam
mislio nista lose, zna mene Eso...
Doktor sjedi i dalje i uvlaci dimove i smjeska se, pa podje
vaditi iz kutije prve pomoci nesto . Pljoska....Mi svi
zinuli...Odjednom ce Bali ...jesi mu popalio doktore, alaj
ti cufta...Ovo je samo za dezinfekciju, jarane medicina, za
gangrene i rane.. Sad sam skonto zasto si provociro onu
budaletinu....moja skola sav ponosan ce Bale...da mu
odvratis paznju dok si trpo pljosku u praznu kutiju prve
pomoci....virtuozan potez raja !
Pucanj odjeknu ko grom iz vedra neba a mi se sgledasmo ko
sta je sad opet ovo...Neko vani se dere, zapomaze i kukomace
iz sve snage.
Uleti Pingo, sav zadihan medju nas ....doktore trebaju te
opet, onaj u maskirnoj sto je zvizno Azru upuco se sam u
nogu kroz cizmu igrajuci se okidacem na
kalasnjikovu...nervozan neki tip
Izleti Eso ko strela a Bale ga samo pogleda u stilu imaju
oni jos rakije za dezinfekciju, dok Raga izusti " IMA LJUDI
BOGA, STA SAM VAM REKAO"


Komentar Br.26
Poslao : svemir svemirf@yahoo.com
Datum : 06.04.2007.
Jes' Toba je fakat u pravu... Ma ti si Gera zakon i samo
nastavi da pises. Svaki novi clanak je jedan roman za
istoriju a zna se istorija je majka znanja i ucina nas i
nasu djecu, jel'da Toba. Imamo Geru heroja koji je prosao
strahote od Omarske pa do Trnopolja i sve to prezivio da bi
sad uzivao sa svojom porodicom u Svedskoj. Ima BOGA dabome,
a zna se i BOG cuva hrabre. To be continued...



Komentar Br.27
Poslao : Toba -Svemiru
Datum : 07.04.2007.
Tako je moj Svemire, Gera je uvijek bio veliki igrac!

Dokazao to!...

Samo ga treba citati... izmedju redova!
Cudi me zapanjujuce mali broj komentara, na ovu , od srca
iskrenu i junacku pricu!
Kako nema ni jedan komentar podrske...sta se desava sa nasim
ogorcenim ljudima!?
Nije valjda da ovo osim Sexa, Svemira i Tobe, niko vise ne
cita?
Istorija, greska je to Moj Svemire, istorija se ne
stvara...istorija se pise!

A, jednom ce netko i napisati...da nista od svega ovoga nije
nikad bilo!

Neka Te Gera!

Toba!



Komentar Br.28
Poslao : Gerina ulica insan_human@hotmail.com
Datum : 07.04.2007.
 Ovom insanu treba za zivota podici spomenik i jos par ulica
u BiH nadjenuti po njemu. U citanke njegovu sliku staviti,
pozlatiti klupu gdje ce sjediti u parku P. Kocica i djeci
besjediti o zivotu svom. 
 Rado, cak najradije na Kajaku te citam, kao sto nekada
Kafku citah prepoznajem se u tebi. Nas buduci Nobelovac.
Pisi, objavljuj!



Komentar Br.29
Poslao : Imate Pice djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 10.04.2007.
...svima hvala na iscitavanju ali nesto kontam da bi dobro
bilo, sta mislite, da postoji Internet-drink pa tako ja
viknem Vama pice,  pivu,  dupli konjak ili bilo sta ko pije
a tamo negdje u dunjaluku u nekoj carsiji primi se narudjbu
i hitno isporuci ...nesto slicno kako to rade sa  cvijecem 
ovdje na truhlom zapadu....Zamislite raja, taj fol...aaaa pa
ja ti viknem pice Tobi, Svemiru, Human_insanu, a onaj tamo
iz InernetDrinka pozvoni na vrata sa tacnom i casicom  pa
uljudno se nakloni i naspe,...pa kaze samo Gero zove..... ja
finog meraka....Zasad dok nam neproradi sistem, preostaje mi
jedino da vam teleportiram ko u StarTrek-u po jednu
ljutu.... Haj zivjeli..


Komentar Br.30
Poslao : Toba-Geri
Datum : 11.04.2007.
Gera, ja sam ti pri vinu, al' nek' taj tvoj mali naleti!
Naleti sa tacnom!
Puno se popilo nocas!
Pokaz'o sam tvoje besjede nekim ovdasnjim Muslimanima, ja
licno...cit'o!
Bilo suza na pretek, sreca da su picke bile u drugom
sobama!
"Ima se, moze se!"
Aziz sjedi , tik uz mene...ne odvajamo se jos od
Manjace,...
suza kanu, eto nam cuge!
Aziz..samo rece:" Ej, vala neka  i u nas para, zovi ti moj
Grofe Geru i raju, Aziz placa...sta ima!



Komentar Br.31
Poslao : IdeSamotok djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 12.04.2007.
Armagedon

Sve tutnji zemlja podrhtava a nije zemljotres, valjda ja
znam sta je to . Vulkani pokuljali niz Starcevicu  Sibove i
Paprikovac, Kastel samo sto se nije sunovratio u Vrbas. Niz
ulice gmile zmijurine lave, a pepeo zasipa grad po vratu, pa
nam se zavlaci sa onim sumpornim mirisom da jedva disemo,
ali bori se Raja, nepredaje se, jebaji ga. Nekim cudnim ko
celicnim metlama svodimo one jezicke lave sa trotoara pa u
sahtove, gadno ali se moze pa eto uspjeli smo sve zgurati u
Crkvenu pa dalje do Vrbasa gdje sve kljuca i zbog pare
nevidi se ama prst pred nosom ko ogromni pretis-lonac sisti
....davi se lava u Halilovcu i Zelencu. Tamo kod gimnazije
evakuacija traje, onih starih, onemocalih  djece i zena. Nas
profesor fizike Spaso puse neke ogromne ruzicaste balone u
koje se discilinovano ulazi pod budnim okom profesora Nakic
Ive. Evakuacija traje.  Za te ti balone tu cudnu masu za
sapunicu pravi nas profa Kekule u nekom isto cudnom kazanu,
a Stricevka mu zena asistira i dodaje neke kemikalije.
Dragojla svira na nekim ogromnim orguljama  tako da siri
pozitivne talase u nase mozdane vijuge i nadnaravnim silama
dobra piri pod krila. Bujica zla i lave je probila nasip kod
parka i Benes i raja brani stari dobri park od najezde
raznih stakorastih hajvana sejtana i zmijurina koje su
izmilile iz kanalizacije i podruma. Zadnja linija odbrane
kod Pere Kocica vec je u akciji.... neda gamadima i
stakorima ni blizu. Tu su Ema i njegova braca, zajedno sa
Bajbagom i... tamane ih tamane. Borba prsa u prsa, ali
djubrad nece proci. Glavnom ulicom patrolira Ljuba Truba i
Djoko King u ogromnim masinama valjcima i zguravaju lavu
prema Kastelu i  gradskom mostu, ma jebes Silvester Salomea
i Ramba, nista im nemoze promaci. Neke pticurine ko iz
Jurasic-parka da su izletjele kruze gradom i seru neke
govnaste bombe koje osamute i truju ko bojni otrovi. Mala
raja sa nekim cudnim prackama ih obara ko od sale ...Borba
na sve strane i niko ne odstupa, sa svim srestvima i
znanjima. Necemo da zavrsimo ko Pompeji. Eno moje matere sa
svojim konama iz crvenog krsta previjaju ranjene i tjese
iscrpljene ...imaju pune reke posla. Moja ulica je skoro
ociscena, ali ima puno lokalnih pozara i zarista. U jednim
vatrogasnim kolima ja i Bato tucemo iz ogromnih vodenih
topova ...ja lijevo on desno, sve odvaljuje ...ide nam to od
ruke i vec picimo po vulkanu na Paprikovcu...
Ja navijam za njega..Udri ga Bato...a on za mene....Udri ga
Gero.. Najednom vidim nesto krajickom oka, kobiva ko TRI
JAHACA APOKALIPSE, jebote..Bato, ziku ovdje skroz lijevo,
daj mi bogati dvogled, ko da su mi poznati ...De Gero ne
seri matere ti,.. i ko spuca mi Bato plesku ........
 ........Otvaram oci i Zijo me blago pleska...probudi se 
jebem ga. Otvorih sirom oci ...Dobro je sve sam ovo sanjo,
sanjo Kijametske dane ko neki Armagedon spuco u moj grad i
proradili kaki vulkani, sta ti ja znam a mi se kokano i ko
biva svi borimo i branimo grad, sva raja. Ja ljudi strahota,
ja jada .....ali samo sto nismo ga odbranili a vi me
probudiste. Cuj ove budale Zijo, matereti..... izdere se
Dzevdo, daj da ga ja plehnem , da se razbudi...Znas li ti
intelektualac, gdje si?? Matereti,... svi normalni ljudi u
ovom logoru sanjaju kakvu klopu, tepsiju pite kvrguse, kakve
pivkare, ili treebe da se propne..... Eto Zijo sanja kako je
citavu kutiju cigara slozio u usta i zapalio sve odjedared,
a on blentov naso sanjati Kijametske dane. Kus ces gorih
kijametskih dana od ovog logora...samo sto ti nisu
ugalopirali Karadzic, Milosevic i Arkan u logor a on ufatio
sanjati njake vulkane. Ja budale majko moja......... Jes,
Dzevdo ustadoh i stade ga ljubiti, da njih sam vidjeo kako
jasu, bas njih,  sad se sjecam. Djevdi nista jasno...ja
budale. Namignu Ziji, ko ono da nije zviizno i da nema
vrucicu, desava se to ovdje cesto, bulazni bezvezarije
jadnik. De dodaj mi tu flasu da mu stavim obloge na tintaru.
Znas li jado jadni sto se desava vani, nagrabusili smo danas
a nocas nam nema spavanja i baci mi neke novine. Citaj
inzenjeru banjalucki, ....cuj vulkan u Banjaluci, svakako
ljudi prolupaju, moj Zijade.....Sto sta fali ako je mogo
zemljotres sto nemoze vulkan, bunim se ja....
Citam,.. Kozarski vijesnik-srpski; ....nase junacke snage
vojske republike srpske, nakon silovitih napada oslobodile
su mjesto Poprdjavci na domaku Orasja u nastojanju da
probiju koridor. Tamo su zatekli leseve osakacenih staraca,
zena i djece a u jednoj zgradi su zatekli radionicu gdje su
se proizvodili pored ostalog specijalni kreveti za silovanje
djevojcica do 14 godina i ostali alati pa i sprave za
mucenje zarobljenika i ranjenika. Cuj ove gluposti majketi,
zar treba neka specijalna sprava za mucenje i silovanja
djevojcica, pa bas do 14 godina....koja ovo morbidna masta
smislja i izmislja, da mi je samo znati, jebo mater svoju
cetnicku....Dalje nastavlja "vrli propagator" Gebelsovog
soja, kako koridor se mora probiti i kako je vec umrlo
dvanaest beba u BL, porodilistu na Paprikovcu jer nemoze da
se dopremi  kisik za inkubatore, neophodan za odrzavanje
beba u zivotu. Nemaju kisika a imaju ga dosta za varenje
tenkova i cijevi u vojno remontnim zavodima...koje
bljuvotine i koje debilozne lazi za napumpavanje sirokih
narodnih masa....nevjerovatno....Sljedeca udarna vijest,
treba da dize moral nebeskog naroda ...
...Prijedor je bio u proslom ratu koljevka ratne avijacije,
a danas su stvoreni svi uslovi da bude koljevka ratne
mornarice....da se covijek usere od smijeha. Zamisljam u
svom puknutom mozgu te podmornice ko palacinke kako rone po
Sani i krstarice kako patroliraju po "dubokoj vodi" oko
bereka. Smijem je ko lud na brasno kad sam zamislio Dzevdu
kako peca ribu na svom omiljenom mjestu kod kanala i kako mu
se udica zapetljala za propeler podmornice Mornarice
Republike Mrske. Sta ti je, budalo mune me Zijo koji je vec
izgubio strpljenje sa mojim ludilom,...
hos nam navuci strazare na vrat i to bas danas.....de smiri
se sad idu vijesti na zvucnicima, moramo biti
mirni....haj´de smiri se...
Spiker Big-radija, tuzno najavljuje da je i 13-sta beba
umrla zbog nedostatka kisika i da koridor samo sto nije
probijen....poslije ide ona Colina ...sele moja, sad si
zvijezda medju zvijezdicama......Zijo samo uzdahnu i nesto
promrlja u stilu....ja nebeskog naroda, ja govana....
   Neko se dere i ko da cujem svoje ime i prezime, nemogu
vjerovati....prozivaju me na saslusanje.  Zijo i Dzevdo me
pogledase u stilu :...kud bas danas, nagrabusio si ga. Dade
mi Dzevdo svoju futrovanu texas jaknu, da manje boli kad
tuku, takav je obicaj ovdje a vani cetres stepeni samo sto
nije, zvizgan upeko a uho odgara....a sta se moze ....a cemu
je vakat tome je i vrijeme...pomislih i uputih se prema
vratima.




Komentar Br.32
Poslao : SvunocPisem djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 22.04.2007.
....covijek pise da bi se lijepse osjecao. da ozivi
sjecanja, da ih kosmickom mastom pa i picem jos ko zna koji
put uveze, ali uzalud ona opet uteknu i prhnu ko ptice
slobodno da zive i slobodno da lete mimo nas i nase
volje...
                                        
#################### 
Saslusanje....
Onaj na vrati sto me prozvo otvori vrata i ko iz voleja
sutnu me unutra. Idem prednjim, a on mi doviknu : zadnja
vrata, na kraju hodnika. U hodniku stoje na svakim vratima
po jedan batinas , grmalji zadojeni na slanini i cvarcima i
zagonetno se smjeskaju dok se igraju sa onim pendrecima i
kablovskim sajlama ili palicama. Upadam na zadnja, dok
odnekud para mi mozak stravicna vriska. Nekog jadnika
sigurno deru li deru...ko zna sta ce meni raditi ako je neko
zino za onaj cijanid koji smo "posudili" iz Cajevca na tri
nedelje za galvanizaciju ,jer zbog ratnih dejstava iz
hrvatske nije nam stigla narucena posiljka. Jebo te, sto
miligrama ubija insana ko iz puske a mi imamo cetiri kile,
pa ti racunaj.....ej ako je neko od mojih vrli jarana zucno
i ocinkari me da bi bio veci cetnik od Draze ode mi glava
sto puta...mogo sam potrovati srpske rijeke, srpske potoke i
na kraju srpski vodovod...Onaj kraj stola inspektor, ko
oparen skoci i izleti na neka druga vrata, ko da me nije
vidio. Dodje brzo noseci gajbu pive, orosene i tek tad spazi
me i usput mi dobaci da sjednem.
Otkine cep na ivici stola i pogleda me...Hos ti jednu....Ma
kakvi...odbih ja uljudno. Uze papir i uvuce ga u
masinu....Haj´de sad pricaj imas li kakvog oruzja...Ma jok
nemam, nemam ni ticarke, nit sam to ikad volio a kad sam bio
klinac i kad smo se igrali kauboja i indijanac, skoro uvijek
sam bio indijanac. Samo luk i strela...kazem misleci da sam
duhovit. ...Hajde dobro vjerovacemo na rijec da ti nemas...a
ima li ko u komsiluku, znas li nekog ko ima. Ma znam, sad cu
ti ja ; komso Mile Tica, pa komso Rade, pa komso
Stojan...Cekaj brate nisam ti pitao za popis stanara  vec
ima li kakav  mudjahedin ili ustasa kod tebe....Nema koliko
ja znam..... Nema !!!
Hajde sad tii, meni reci sokole,.....jesil´ucestvovao u
napadu....Ja zino  i nikako da odapnem, koju pricu da slozim
i tek sto sam zapoceo ...kad me on prekide. Za koga si ti
meni glaso, haa.... Nisam za nikog a da sam stigo od posla
glaso bi za Antu Markovica i reformiste ...Za antu
markovica, kus ces za njega mogo si za Sda, ali nikad za
njega, za njega ...a gdje je tu politika, jer Bosna moze
biti i srpska i muslimanska i hrvatska ali nikako
Privatnicka, razmes ti mene...svi su politicari protiv njega
i tu se jedino slazu prikane moj....Cekaj malo, poznamo li
se mi odnekud, haaaa...Ja pretrno, otkud da se poznamo pa se
i ja zagledo u njega...ne neznam vas ili bolje reci mozda se
znamo ali ja se nesjecam, nazalost, pa nastavih zapocetu
spiku da se drzim teme. Ma pusti to ....Bratac,...odakle si
ti,...dize moj inspektor jednu obrvu pa me fiksira,
znacajno....Pa iz Banjaluke, normalno... rece ja to pa bi
opet da nastavim...a on ce ti opet: aaaa...gdje iz Banja
Luke...Paaa iz Vladimira Nazora...Ahaa, on ce ti
ponovo,...da ti nisi onaj Gero sto je trovo ono pasce tamo
kod obdenista, kod onog doktora u basti. Ti i Stanko i Nedo
...hm..Mene oblio znoj ...koje nacjonalosti je ono pasce,
tojest onaj doktor..... gdje me tu sad nadje...ko bi se nado
da cu zbog toga fasovati...Neki ko osmjeh predje mom
inspektoru preko lica....a ja vam cuvo strazu, izusti on
znacajno... Znas sad ko sam ja...onaj mali pirgavi,
Nedeljkov bratic iz Drvara. Stevica...Sad ti meni Gero reci
sta ti radis ovdje u ovoj rupi od logora...aaaa Ma nista
kupili sviju redom i mene pokupili, jebaji ga....Hos kafe
...evo zapali. Ma necu, nije mi do kafe a mogo bi jednu
sprziti..Pa dobro Gero sta cemo stobom, hmmm....Kako da ti
pomognem, nemam pojma...sta ti treba. Izvuci te nemogu, nema
sanse, mogo bi te prebaciti u Crnu kucu a stas tamo, kad si
se ovdje vec naviko..Trebali ti sto sta...Ma trebam cigara
odape ja. Uzmi ove moje i potpisi mi ovaj papir i izvadi  ga
iz masine. Neberi brige ja cu ovdje sve iskititi da te
strpaju u najneviniju grupu a ti pazi se sam valjda ti
netrebam govoriti sta se sve radi. Ako te neko bude prozivo
nejavljaj se ni za zivu glavu, neodazivaj se jer to nije po
nikakvom sluzbenom nalogu...nadji mjesto gdje te niko nezna,
nece ti biti tesko nisi iz ove carsije. Ma znam, nekako cu
ja....ali hoces li mi samo, molim te obavjestiti moje. Ma
nebrini odradicu to...
Nego sad kad pozovem ovog mog strazara koji te sproveo idi
polako ispred njega da ti on bude " na ledjima" da te
pokriva, nemoj zuriti a kad izadjete van on ce te malo
sutnuti a ti poleti medju svoje tih desetak metara. Evo ti
cigarete i sakri ih ....Haj sad brisi i cuvaj se...
...Miloradeee, sokole vodi ovoga. Udje onaj mladic i poleti
za pivu...Nema najprije sokole Mile ovog mi sprovedi dole a
da mu dlaka ne fali kad budete prolazili kroz hodnik.
Trebace mi opet pa mi ga pripazi.....e pa kad dodjes gore
imas pivkaru a uzecemo i pauzu....Upeko ovaj zvizgan ....
Izleti ja ko navijen i kad potrcah tek spazih da svi na
"pisti" leze potrbuske ko mrtvi, dok po njima ona cetnicka
kopilad gaze tuku i nesto psuju pa prijete...Bacih se u taj
tepih od ljudskih tijela odmah s pocetka...Maltretiranje
traje, krajickom oka upratim tamo na suprotnom kraju neki
sumljak izvadio onu stvar i redom pisa narod..Strasno
pomislih samo koliko ce ovo danas samo potrajati 
Sjetih se one Sidranove"Coek je istom ko hajvan i ONO MALO
DUSE sto ima sejtan mu dao da se pati"....Pogledam a ono do
mene   
Zlaja stisnu zube i procjedi: ..MOZES KOLIKO HOCES A NEMOZES
DOKLE HOCES...i opsova im mater :::::::

Ono, sa kraja ratnih godina sjedim zamisljen za sankom kad
mi uleti rodjak i gurnu neke novine podnos. "Znas li ovog na
tenku, majko". Nemam naocale, cekaj malo da uzmem ih,
odgovorih Enveru. Pa zar neprepoznajes naseg Zlaju, jeboga
ti...Jes pravo on, ma ljudina, cekaj sta pise...Zaradio
zlatnog ljiljana u uspjesnoj akciji na Vlasicu. Frcnu mi
suza ko metak iz oka i pravo na sliku. Enver opsova, nesto i
podje brisati novine dok ja pozva raji pice. Neke godine ono
iza rata kad smo se sreli prica mi Zlaja, da ih je mogao
"naklepati" bar pola onog racuna iz Omarske samo po Vlasicu,
da je htjeo, al` mater ga zaklela, pa on samo
zarobljavo....i jos mu rekla  njegova Emira, bilo ti haram
ako nesto opljackas, mozes samo ako si gladan pojesti ili
popusiti ali kuci nista nenositi. Evo prosle godine dobih
pismo i sliku iz Kentakyja, ozenio se i dobio sina moj Zlaja
a na slici beba a pelene joj zakacene znackom zlatnog
ljiljana i jos kaze da voza one drumske krstarice sirom
jUeSa......Ej takav je moj Zlaja sejtanskih ociju na vrh
glave.


Komentar Br.33
Poslao : Toba
Datum : 23.04.2007.
Pisi Gera i po vas dan, jebo noc!



Komentar Br.34
Poslao : svemir svemirf@yahoo.com
Datum : 24.04.2007.
Gera,

dobro Toba veli, pisi Gera, "pisi ponekad dvije tri rijeci"
sto kaze Bijelo Dugme. Stvarno steta ako ovo necita puno
prekrasnih sa cafekajaka. Ili,izgleda da svi citaju ove
"dozivljaje" bez daha pa nemaju snage ni da komentarisu.
Mozda je i bolje jer svaki komentar je suvisan. Rijeci
govore sve i imaju snagu koja obara s nogu. Zar je moguce
sve to da se radilo na tako okrutan i zvjerski nacin, i
poslije svega ostati ziv i normalan? A tek smisao za
zajebanciju a glava u torbi... sto ti je nas covik.

Toba jebaj'ga mi cekamo nastavak...jelda? Samo nek malo
odmori pa jooooooooooopet!!!!!!!!



Komentar Br.35
Poslao : Hr.Miro Sojtaric
Datum : 24.04.2007.
Za gosp. DJemalafonzu: Evala ti majstore, fantasticna
kazivanja.
Mojem uvazenom prijatelju B.Bodnaruku: fantasticna si
inspiracija za dalje pisanje.Srecno i u zadravlje! topal
pozdrav iz prohladne i kisovite Norveske. 
Hr. Miro Sojtaric  
PS:Pisi i kazuj nam!!!!



Komentar Br.36
Poslao : Marija Marija
Datum : 25.04.2007.
Prije svega dobar vam dan svima i da kazem, Svemire citaju
i te kako citaju, ali nemaju komentara.Dobro je i molim te
Gera samo nastavi,a drago bi mi bilo da i Toba nesto napise
izgleda da se u morio a ja sam se previse odmorila lijep
pozdrav Marija



Komentar Br.37
Poslao : SjecanjaNeBlijede djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 29.04.2007.
 Stari majstor  

Neodlucno je stajao kraj vrata radionice. Dosao je sa one
strane iz dvorista radionice sa koje puca pogled na rijeku.
To je ona ista divlja , plaha djevojka koja ovde kad se
priblizi gradu postaje krotka mirna udavaca koja spusta oci
i lagano oplahuje kamenu obalu i stidljivo ko da se
izvinjava protice. Ipak je zakoracio i ostavio pogled niz
rijeku. Prisao mu je s ledja tiho koliko je god mogao i u
pravom trenu dodao mu dijamantni noz. Majstor ga je primio
ni malo iznenadjen i ne okrecuci se poceo da para staklo
harmonicnim pokretima dok je on oduzimao suvisne djelove.
Onda je odgurnuo staklenu plocu, ispravio svoju staracku
pogurenost, obrisao nemarno ruke od mantil i okrenuo mu se
sa zapanjujuce brzo rasirenim rukama. Kao da ga je
citavo ovo vrijeme ocekivao i usput kratio vrijeme radeci,
parajuci staklo za prozore, cinio spigle, rezo vitraze i
svasta nesto sto ga je ucio. Privukao ga je i stisno  snazno
u zagrljaj i dalje bez rijeci pozdrava ili odusevljenja.
Najednom je sve explodiralo iznenada u trenu toliko da je
odigao starca od zemlje jer ovaj samo sto se nije skljokao
od iznenadne oduzetosti poslije krikova odusevljenja i srece
ponovnog susreta. Dugo vremena je proslo mozda i petnaest
godina i majstor mu je bio ko otac, onako cudan i uvrnut.
Nije nikad to pokazivao ali ga je volio samo kako je on to
znao. Skrto, sa malo rijeci, i uvjek spreman da ga necemu
novom nauci. Necemu sto cemu trebati sigurno u zivotu. Tako
je uvjek govorio. Stvari postoje da se mjenjaju i
poboljsaju. Da svjet bude ljepsi i pametniji. Znao je taj
njegov majstor svasta a i svacim se ranije bavio dok nije
otvorio staklarsko uramljivacku
radnju. Imo je on i izgovor zasto bas to. Sta izgovor,
filozofiju. Tvrdio je on da je svjet ljepsi sa vise svjetla
u domovima sa vecim sajbama sa sto manje zidova jer svjetlo
svi trebaju i duse i biljke. Da, duse treba prosvjetljavati
insistirao je stari majstor na svojoj teoriji. Zidovi
udaljavaju svjet i svjet kad se  ne vidi podje se
pribojavati jedni drugih. Kad se ne vide nemogu se pozvati
na
kahvu, na casicu, pa zazeliti srecu kad se i to treba. E
takav je bio njegov majstor. Uvjek spreman da da odgovor i
svoje misljenje ali samo kad je bio zapitan. Uobicajno bi
cutao ili kad je trebalo zapovijedio. Radio je tiho zvizdeci
ponekad mjesajuci taj zvuk sa rezacim od stakla. Nije se
nista promjenio. Ostao je isti onaj njegov majstor kod koga
je bjezao kad mu je trebalo utociste, da se sakrije od
nepoznatog, da se vidi cemu vrijednim. Kod njega je uvjek
mogao zaraditi koju kintu i kao gimnazijalac i kasnije kad
je studirao. Majstor mu je bio jedina muska figura kojeg je
poznavao i koji jedino nije isao na njegove roditeljske
sastanke. Bio je ponosan na nacin kako ga je stekao, sasvim
slucajno a ipak neizbjezno. Baka ga je zamolila da odnese
okno sto ga je razbila
promaja da se postakli. Bila je kasno jesenje vece poslije
skole, kad mrak rano pada, tako da se zurio do starog
zanatskog centra da stigne prije zatvaranja. Kad je stigo do
radnje, majstor je bas odlazio i nosio je flaster na oku te
je imao poteskoce da u mraku unese robu i zakljuca i
zakapija radnju. Bio je kod doktora jer mu je prsnulo staklo
u oci i citav dan je cekao na red a sad
je zurio da stigne na autobus koji vozi na drugi kraj grada.
Majstor mu je naredio tako kao da je to bilo tako prirodno i
normalno onim svojim zapovjedackim baritonom i on ga je
cutke poslusao. Sutradan kad je dosao po prozor nekako u
isto vrijeme, opet mu je pomogao i opet sljedeci dan i
kasnije je sve postala navika. Dolazio je i odlazio od
majstora i usput ucio mjeriti, rezati i odlagati staklena
okna, kao i okvirivati slike. Majstor ga je naucio
strpljenju, odvaznoscu pokreta ruku, ispravnom zvuku zravog
stakla
pa i kako se gleda ponosno kupcu u oci kad se uzimaju novci
i kako se kaze hvala kad kupac kaze hvala. Covjek kad posten
posao obavi nacini, pretoci nesto iz nizeg kvaliteta svojim
rado u visi, taj covjek je stvaraoc, zanatlija uzviseno bice
oplemenjen od boga. Tako je govorio njegov majstor. Nije mu
se nikad suprostavljao jer tu nije bilo nikakve sanse. Isto
tako nije nikad ga pitao za porodicu niti nesto pricao o
svojoj. U radnju mu osim kupaca niko nije dolazio samo je na
zidu visila jedna prasnjava slika sa
nekom kucom u pozadini dok su ispred kuce sjedila djeca fino
obucena u mornarsko odjelo a iznad njih su stojali
vjerovatno otac i majka. Prepoznao je majstora u jednom
djecaku sa izrazito padajucim kapcima i cetvrtastom glavom.
Jedinu slabost je majstor imao subotom kad je obicavao
ranije zatvoriti radnju dati mu nesto novca za djeparca i
otici u kafanu na tombolu. Za zene se nije zanimao ali se
nikad pred njim nije o njima nesto izjasnjavao. Ljeti su
zajedno poslije posla znali otici na rijeku i dokasno
pecati a i osvanuti bogami kad je bio stariji. Svoje
druzenje su iz nekog razloga drzali daleko od drugih i
ostalih zivotnih zbivanja. Desavalo se da se ne vide
mjesecima narocito kad je poceo studirati i onda je najednom
znalo zaredati neocekivano ucestalo. Voli je kad ga majstor
posalje po cevape ili burek i onda oni onako prasnjavi
neuredni sjednu iza radnje na onoj strani okrenuto rijeci i
cutke zagledani uzivali bi u svakom zalogaju. Sad po prvi
put vidi da se njegov majstor zna radovati da je ozaren da
mu
kaze da sjedne, da ga pita jel se ozenio , ima li djece, pa
sta je ono onzavrsio jel za inzinjera ili profesora. Jesu mu
zivi baka i tetka, jel zivi u onoj staroj kuci ili ima stan
ako ikako zivi u ovom prokletom gradu koji se siri i nadima
ko neko nakaradno cudoviste. Bujice rijeci, i pitanja
izvalise se ko da su sve ovo vrijeme cekale skrivene u
coskovima radionice. Znao je
stari majstor sve i mudar je bio taj starac uvjek zasukanih
rukava, pomislio je. Nije mu odgovarao vec je samo zamolio
da izadje i vratio se sa djecakom i djevojcicom vodjenih  za
ruke a iz vrecica se sirio miris cevapa. Stari majstor je
razvalio usta u najveci mlad mjesec osmjeh i iz svakog djepa
izvadio po jednu bombonu i pruzio im. Rijeka se pravila da
nista nije vidjela, sunce je odugovlacilo da se sakrije iza
brda dok su sjedili pozadi jeduci cevape.
.....sjecanje na majstora Kvrgu-staklara...





Komentar Br.38
Poslao : To :Hranimir-Miro
Datum : 04.05.2007.
Fali mi stari, setanje ispred Poste!,Fali mi stari prica o
tvojim golovima...nabrzinu popijeno pice u "Bosni"!
Poneki "nakaut", zabezeknutom grmalju , sto pljunu
"hrakacu", pravo ispred Poste, pravo pred nase noge!
Pjus...bi tvoja reakcija...a "Grmalj" se zavali u simsir!
Jebo ga simsir, tu mu je i mjesto!

Jebajiga!

Cuvaj , Hranimire, Miro Sojtaricu, svoju Porodicu...te
prelijepe slike koje si mi poslao...
Cuvaj, moj , Hranimire uspomenu na svoga oca "Narodnog
Heroja", cuvaj cisto pleme Sojtarica!
Voli te Toba!



Komentar Br.39
Poslao : Toba-Geri
Datum : 08.05.2007.
Azra se srcem biljezi...haman, Muslimanka,.. prokleta
sudbina, i  krvava kosa...Heroj zena!
Banjalucka raja, reklo bi se!
Neka te Gera!
Voli te Toba!

P.S.
Azrina prica je prica za sve muslimane, nase  drugove, nas
jugoslovene, ne pripadajuce...nas banjalucane, ...nas koji
smo ucili svoje prve skole-uplivavajuci u "Halil"!



Komentar Br.40
Poslao : GeroOpet djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 09.05.2007.
  Dido Hakija...

Sa mnom je i Bremza, stari stanovnik Sanskog Mosta, koji je
ovdje zaglavio kad su ga otpustili u Prijedoru iz bolnice,
pa su ga pokupili na stanici kad je kreno kuci. Prvo na
informativni razgovor u sup pa kad su culi da je pravnik
strpase ga odmah u bajbuk, kokano sumljiv je, iako je covjek
u kasnim sezdesetim godinama. Kasnije ga proslijedilo u
Omarsku, a evo dobro izdrzava.  Zna mi on svu familiju po
materinoj strani i naravno moju mater Djiju, ma zna sve i
osvakome u Sani....a velike ti carsije, pa da se sve
nezna...
Prica mi o mom didi Hakiji legendi Sane, covijeka koji je
nekih kasnih tridesetih godina ko majstor suster nekako
zalutao u Sanu, a moja Nane Suhra bas tad ostala udovica sa
tri kceri i velikim imetkom, sto u zemlji a sto u zlatu. Pa
se on tu prikalembecio, sto zbog ljepote moje Nane, a nesto
sto mu je ona namah kupi, lokal za susteraj. Prica se da je
iz Dervente, a nikad ga nisam pitao, a putosestio je je
suster dido od Peste, do Beca, sa svojom kutijom sa
susterskim alatom a bilo ga je i po Beogradu gdje je za
dlaku izbjego regrutaciju a i Natu udovicu koja mu je bila
iznajljivala lokal. Kazivao  je da  mu nije stimalo sto je
bila puno starija od njega a vec imala dve kceri njegov par
koje su ga saletale, a on gospodin majstor pa moralan. Bio
je nekako i ukljucen u taj radnicki pokret pa je s Titom
drzao strajk u Bakru, a to je narocito potezo kad za kakvu
psinu mu prijetilo da dopane bajbuka. Nebi me cudilo da je
bio i u slobodnim zidarima, jer imao je neku magicnu
karizmu, koja je zracila iz njega. Osrednjeg rasta sitnih
kostiju , ni kile sala, sama kost i koza, sa vjecnom drinom
zaljepljenom na debeloj usni, ko sad da ga gledam kako sjedi
i sa bezbriznim pogledom kucka one svoje susterske klincice
na kalupu i razvlaci kozu. Malo pogrbljen uvijek spreman da
opsuje "Malog boga sto sjedi u elkopteru"
Dido Hakija je obuo, a bogami i za zivot obucijo generacije
i generacije, kako se to pije i kako se to ponasa u kafani i
kako se pravi "jeba" a da ipak se ne pregoni i nedaj boze
neko nenadje uvridjen. Kad bi rekao da su ga svi volili
slago bi i sebe, a kamo li vas, ali da su ga svi nadaleko
znali i postovali po njegovim djelimaa a posebno "nedjelima"
bio bi daleko blize istini. Raja ko raja pripisivala mu je
nemoguce i nevjerovatne moci, sto u sprdnji a sto u zbilji.
A Dido je bio poznat i po kletvama, pa i danas po sani se
pricaju njegove legendarne kletve, ko ona ...Dabogda te
masicama u sporetu trazili, ili ona... Dabogda te Sana
progutala pa te pod most povratila a stari Hadzo cistac
naiso pa te sa govnima pokupio....Kad su mu prebacivali
ahbabi da nevalja klesti, on se uvijek branio da se kletva
polovi ...Jedna polovina pada na onog ko klete a druga na
onog koga klete...A i nas djecu je znao klesti ali to ono da
nas zasmije i "nebil uroka"..ko ono..daboda te bog
neubio...ili grom te nezgromio...Kad su se svi valjali
kidali od smijeha ili  kad je bio zort moj Dido je bio mrtav
leden ko neki ostarjeli serif sa divljeg zapada, spreman da
doceka svako novo iznenadjedje ili da smisli novu "jebu". U
principu se malo smijao osim sa nama djecom gdje se naprosto
kidao od smijeha svakoj nasoj dogodostini ili podvali. 
Tako mi Bremza prica kako ono za vrijeme one endehazije Dido
Hakija uvijek kupovao struce, lepinje i kifle kod slijepog
pekara Reisa sto je imo radnju do njega, pa umjesto da mu po
obicaju ubaci one petoparce, stali, kune u casu i tako
platio pa bi ovaj po zvuku ocijenio da je placeno, moj Dido
bi svaki put ubacio koje dugmence. Jednom slijepi Reis
navrati kod maksuz kod Dide na kahfu a i bogami poslom jer
isla je zima, pa da mu ovaj podjoni kundure. Nakon par dana
kad je dosao da podigne kundure, pita on mog ti Didu koliko
to kosta a dido mu rece neku cijenu....
Reis se sav pretvori u osmjeh i istrese iz razvezane
maramice svu onu dugmad sto mu je Dido s njom placo..
A ono onomad haman poslije rata pa narodna vlast
organizovala proslavu prvog maja, pa uranak pa i narodni
zbor negdje van Sane u sumarku a moj ti Dido se dosjetio sa
jaranima kako da se docepaju sto janjetine pecene sto rakije
brlje....pa kad su oni to izracunali da je vrijeme da se
narod fati jesti i napojiti se, uletise medju narod i
razvezose pricu, pustise buhu,  da je javilo na radiju da su
krenuli avioni iz Mongolije, cuj mongolije i da ce nas sve
bombardovati ....Narod izbezumljen navro kuci ko sumanut, i
ono u brzini ostavise svu janjetinu i pice i razgulise
kucama.
Onda se Dido i jarani razvalise po janjetini, mezi i
picu....Naravno to nije moglo olako proci i uskoro dodjose
oni iz ozne (a ozna sve dozna) i pokupise Didu ko narornog
neprijatelja u bajbuk. 
Leti nana Suhra po Esada narodnog heroja, prvoborca da vadi
Didu iz hapsa, kojem je vec dosadilo da malo, malo ide da
intervenise kod vlasti...Sutradan je Dido se hvalio kako su
ga mucili da oda saradnike i narodne neprijatelje, pa je
poceo nabrajati kokano koga je sve odo i da ga na to sve
nagovorio ustvari  Meho-Sepo, gostionicar, koji medju nama
nikad nije davo pice na "kredu".
Inace Dido Hakija je bio fenomen, po tome sto bar tri puta
zamiro. Jednom tako doslo je da ga kupaju u haremu i da ga
pripreme za ukop a moj ti dido usto iz "mrtvih" i razjurio
ih sirom mahala i sokaka kleteci ih svojim kletvama i
psujici im "malog boga u elkopteru"
Zadnji put kad je izveo svoju "jebu" bilo je kad je umro
zapravo.....djenaza se nije mogla danima odrzati i svijet
nije htijeo nasjesti pa smo mi imali muke da sakupimo sav
taj svijet od Ljubljane do Beograda koji su imali nakanu da
dodju...mislilo se Dido opet pravi zajebanciju. A to je sad
bio fini svijet, neki profesori i doktori nauka koji se tako
lako nije dao vise zajebati od svog bivseg ucitelja....
Ta djenaza ce se vjerujem pamtiti, jer svijetu je bilo malo
dokundisalo tolika Didina zajebancija, pa se pobrino da
masovno prisustvuje ukopu ili nedaj boze da svjedoci ako se
dido jos jednom povampiri. Ukopali smo ga kod Zilhinog koji
je bio omiljeni Didin ucenik inace nastavnik likovnog, i
veliki boem koji kazu bio na putu da nadmasi Didu ali ga je
opaka bolest u kombinaciji sa konjakom rano sjebala. Zilhin
je vazda prijetio Didi kako ce jednog dana kad Dido umre,
nosati Didu sam na tabutu od kafane do kafanei njega
ostavljati naslonjenog pred kafanom a oci mu nece namjerno
zatvoriti....a ti Dido gledis a ja saljevam dupli konjak i
tako sedam puta do mezarja, sedam kafana ima. Dido bi tad
znao izludjivati i klesti onim sanskim cuvenim kletvama iz
svog arsenala....ja kopileta, kopilastog.... dabogda te
cirkular Hozin zgazio a mater te medju japijom
trazila....Tad bi mu Zilhin kad ga je uspjeo razjariti jos
pridodo da ce ga strpati u mezar a malo dalje od dohvata
rukom zakopati flasu Fruktalovag konjaka, da mu mirisi a da
nemoze dohvatiti, pa da se pati...Onda je slijedila nova
bujica psovki i kletvi na Zilhin racun...
Kad smo didu ukopali sve po adetu i tri hodze su bile, onda
smo izmedju njih dvojice iskopali rupu i zakopali flasu
Fruktalovog, nek im se nadje....
A znate li ono kad je Dido iso u penziju pa prodavao lokal
pa "nabio cijenu" a pustio pricu preko svojih jarana kako
ima duple zidove i u njima ugradjena tri burenceta, pa je
ono kokano izbusio zid i montiro slavina....pa se raja
razvalila ko ce kupiti lokal...dobro to a bio je i na
odlicnoj lokaciji.
Zadnjih godina zivota, Dido je redovno iso u svoju kafanu u
hotelu tamo negdje oko deset, da drmne konjak dva i da se
posvadja sa konobarom Savom koji bi mu uvijek sipo prvu ne
do vrha i onda bi mu dido skido onog malog boga, a ovaj bi
se branio da mu drhte ruke pa ce proliti nasto bi Dido
zgrmio onu cuvenu "De Savo ne seri,.. ja prolio ja platio",
onda bi mu seret Savo konobar dosipo uz ovacije gostiju.

Ko dijete isao sam redovno na vasar u Sanu i tad sam se
osjecao ko prava zvijezda jer sva djeca su me zvala Didin
ili Djijin i znali su da Dido je "otvorio konto" u svim
radnjama i slasticarnicama. I dan danas
kad svratim do Sane oduzivam ono malo one "slave" jer ja sam
Didin i Djijin. 
Bremza se izvuko zajedno samnom do Trnopolja, a kasnije samo
sto nije svezo u svabiji, malo od tegoba iz logora a malo od
patnje za svojom Sanom. Eno ga ko nov otkad se vratio, pa
svako jutro kod Paripa namakinje koju uz kahvicu....hoce mu
se, neka mu je!! 
Dan, danas kad se sretnem stom rajom iz Sane, sa Raifom,
Zijom, Cerom i ostalim i zapijemo se negdje navece kad
splahne ona ljetna omora ko da nam se privadjaju tamo na
mezarju neke seretske sjene i ko da cujemo Zilhinog i Dido
kako se vjecno prepiru oko one flase konjaka.....ili nam to
dodje od onog pijanskog delirijuma kad ti je sve
potaman....Neb znao iskreno kazati...




Komentar Br.41
Poslao : svemir
Datum : 11.05.2007.
Dido Hakija je bio legenda a ima jos i ova prica... Lezi na
samrtnoj postelji i kaze medicinskoj sestri koja mu je
prikopcala infuziju i davala ljekove... de bona naspi mi
jednu casicu (naravno konjak-zvecevo). Ona pravo pa nasu a
oni okolo pitaju zasto to cini... ona im kaze, neka, neka ga
on i tako odlazi pa sto da mu ne ispunimo zadnju zelju. Zezo
se uz put sa svima koji su dosli da ga vide posljednji
put... No nije se dao. Gera Dido ti je bio pravi i neka mu
je lahka zemlja i njemu i majki Djiji. Pisi opet jel'da
Toba.



Komentar Br.42
Poslao : svemir hajde...
Datum : 25.05.2007.
Gera nastavi dalje pisati. Mi vec dugo cekamo a i odmorio si
se valjda. Nego "nasilji prste" ko nekad olovku pa udri po
kompjuterskim tipkama. Sta bi' dalje...?



Komentar Br.43
Poslao : RasturanjeMisli djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 29.05.2007.
Duzan bogu i robu.

Od svog postanka suocio se sa neumoljivom potrebom svijeta
da mu bude zahvalan. Prvi slucaj koji mu je pribiljezen a
kojeg se naravno ne sjeca je bio prigodom njegovog rodjenja
, u njegovo ime je otac bio zahvalan babici koja ga je
rodila i iz zahvalnosti tusno joj je kuverat sa nekoliko
stotki. 
Poslije je bio zahvalan majci sto ga je rodila, sto mu kuha
rucak, bratu sto je stariji brat, uciteljici sto ga je
naucila bogu sto mu je podario hranu za rucak, veceru, dedi
sto je pametan na njega, baki na kolacima drugarima u
gimnaziji sto su mu saptali, kad je na tabli, ocu sto radi i
izdrzava ga a najgore je bilo sa zenama. To ga je najvise
pogadjalo ista iskustva su ga duboko bolila. Djevojke su
trazile da bude zahvalan sto su plesale s njim, sto im ne
smrdi iz usta , sto koriste kontracepciju , sto mu nisu
uvali dijete, sto mu pisu ljubavna pisma , sto ga vole, sto
ga zivkaju telefonom, sto mu cestitaju praznik, sto se sjete
godisnjice, kasnije zena je trazila da bude zahvalan sto mu
je rodila sinove sto mu pere cisti sprema kucu i onako
umorna legne u krevet. 
Djeca su trazila da im bude zahvalan sto nisu ko ona druga
sto se drogiraju , piju i puse, sto ih ne mora upozoriti sto
puta vec samo dvadeset da utisaju tv jer on mora spavati
posto ustaje na posao rano. Na poslu je trbao biti zahvalan
gazdi sto mu je dao posao , pa bogamu koliko ih hoda od
nemile do nedraga obijajuci vrata trazeci poso, pa kasnije
sto mu daje platu , pa zahvalan radnim kolegama jer dise
isti zrak s njima i ponekad popije zajednicku kafu. Naucio
je biti zahvalan i ljubavnici , sto ga trpi, sto ga voli,
sto leze snjim u krevet da se moze on iskazati  u muskom
poslu, sto mu skuha jelo koje voli, da joj je zahvalan sto
ga trpi, sto se lijepo izgleda, sto joj haljina koju je on
kupio fino stoji, sto joj cvijece ide od ruke, sto mu naspe
pice, pa se on fino osjeca, pa ga ona ono pravo gotivi, da
bi trebao od zahvalnosti ostatak zivota provesti vracajuci
joj sve ono sto je ona do sad nesebicno ucinila, uradila i
odvolila za njega, da da se ne kaze cega se svega odrekla. 
Jednog dana dosao je ranije sa posla opsovo gazdu usput,
nije rekao hvala soferu koji mu je pruzao biljet, nije ustao
starici i ustupio mjesto, poslije rucka je nepristojno
pljuno u sudoper, nije pohvalio zeni rucak, djecu je poslo u
liijepu picku materinu, jos jednom pljuno u saksiju i ko
oparan izletio zalupivsi vrata. Sve nezahvalnije od
nezahvalnijeg. Nazvo je ljubavnicu i poruci joj da ide i ona
i njena nesebicna ljubav u boziji mater. Uputi se prema
zeljeznickoj stanici, gdje je podigao nesto para i sjeo u
prvi voz koji vozi u pravcu juga. tamo valjda jos nisu culi
za mene, pa valjda ne treba biti nikom zahvalan konto je on.
Bar u prvo vrijeme. 
Sjeo je u kupe, kad tamo neki tip sav bazdi na losu rakiju i
bjeli luk, izuo 
smrdljive noge i nezahvalno se izvalio preko njegovog
mjesta. 
Boze kakog nezahvalnog sijeta ima, pomislio je i nemarno
pljuno kroz prozor, preko dremljivog pjanca i svih stvari
zajedno. Pjanac se digo i uctivo zapitao jer to kisi i uctvo
zatrazio dozvolu da zatvori prozor. 
Voz je zahvalno jezdio prema jugu i njega je polako hvatao
po prvi put zasluzeni zahvalni san. 




Komentar Br.44
Poslao : Toba-dzemalfonzi
Datum : 11.06.2007.
Ja, Tebe , Dilajle, Dzemalfonzo!
Obozavam Tvoje price i nocima kad nisam p'jan, citam!
Ujutro provjerim , imal' to isto...pa "ondak", skontam da
nisam sanj'o!
Voli Te Tvoj Toba!



Komentar Br.45
Poslao : EvoNastavljamRaja djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 12.06.2007.
 Transfer-belaj

...Nes ti velike promjene, kad nas razvalise i neke supnuse
za Manjacu a mene i ostalo drustvo cusnuse u Trnopolje.
Jedva sam nekako zivu glavu izvuko jer umalo me na kraju
balade u busu neupuca neki ceto jebo babu svoju muzikalnu.
Cuj, svi smo ti morali na "rastanku" ponoviti ono muzicko
gradivo sto nas onaj supak Zvaljo ucio i iz petnih zila
pjevati. Tu sam negdje zglajzo i zanijemio......neznam sta
mi bi, valjda me zanjela njaka nostalgija, a budala da
poludi kad mu jos rekoh da nisam bas dobar sa sluhom.
Budaletina otkoci onaj kalasnikov i kokano ce razvaliti po
meni i da ne bi okuke koja ga baci na stranu, a bogami i
sofera, svakacast, nekako se izvukoh. Za bocu....A, vrucine
zazagale, mozak da prokljuca....
Ovdje u Trnopolju prava banja...u odnosu na Omarsku. Niko u
nas nebarka, ima se hrane a dozvoljeno je da zene nam donose
hrane. To pise Sabirni Centar na ulaznoj kapiji , pa tu je i
crveni krst, pa i ono Kolo nekih sestara, a bogami ima se
prostora i kuca i meraje. Spava se svukuda i u skoli i u
veterinarskoj stanici a bogami po najvise na meraji. Zlaji
mater donjela pored bureka i voca i pravi sator pa se i ja
instaliro kod njega. Haman ko u kampu namoru. Cura mu
nanjela malo nekog konjaka, a nadje se i rakije, da se lakse
zaspe, ali mora se oprezno kako sa hranom tako sa picem jer
nas proljev smori a bogami neke i pobi. 
To je sad najveca opasnost. Ljudi izgubili u prosjeku 25-30
kila i sad bi nabrzaka da to nadoknade. Oci im gladne, a
stomak nemere da primi i onda jebaji ga, sve samo prodje
kroz tebe kad pojedes. Nemos ni stici do hale kad te
natjera, nema sanse....
Neko vice zamnom: "Schefe, jesil ti to"......Meni drago, moj
Emin, radio na susarama, prava raja.
Nebi te prepozno, pravo si se fino steso, eto te ko mladic.
Daj Ema mojne me tog kozarackog humora. Grlimo se i odizemo
jedan drugog. Slusaj Schefe, od mene imas svako jutro po
kile novoispecenog kruha i pola litre konjogriza onog caja
protiv proljeva...izbaci on iz prve.Moras se popraviti malo
kuveta nabaciti. Bilo je tebe ono oko 95-6 kila, jel tako.
Ovdje smo se plaho organizovali, pa smo kad nam je dozvolilo
nabavi sporeta iz ovih okolnih napustenih kuca a bogami i
brasna, pa i secera a i u basce se zadje pa se pokupi koja
dinja i lubenica a i kruske se nadje i  namignu mi. "Ko ima
IMA ako nema vala nije ni naucio" .Samo to je tako od ovih
dana kad su vas poceli iz Omarske liferovati ovdje inace i
ovdje je bogami bilo jebeno guravo. Al`otkad su dosli ovi iz
Crvenog Krsta pa i ovi iz Medjunarodnog, sve je olabavilo a
eto vidis vec su poceli skidati onu zicanu ogradu. Pitam ga
za raju iz firme...ko ziv a ko mrtav...
Nemoj Schefe, samo cu ti ko je ovdje, a za ostale ces cuti
od ostalih. Ovdje ti je Kara, on je sa zenom i djecom u
skoli, Vata je tamo kod zadruge i kod njega idemo na kahfu,
Beka i buraz su tamo negdje kod traktorske radionice
povazdan, nesto majstorisu a tamo ti ima i telefona a i
spavaju tamo. Vidis ovo ti je kaki vasar i ovdje narod se
popisuje za iseljenje u trece zemlje.
Ovdje ti oni izvade njaki zuti karton, pa to ko biva namah
dobijes onaj azil, sta ti ja znam. Znas ko ti je ovdje
jos....Tupancevski i Vukalj.  Ja zino,...pa sta rade oni
ovdje. Ma pusti to Schefe, nisu oni losi... kobiva cuvaju
nas, ko tu se uvalili da nebi isli na Gradacac. Nosaju one
puscerine i moljakaju koju cigaru. Hoce pomoci i uz njihovu
pratnju odemo do nasih kuca da bi dofatili nesto sto smo
zasnjirali hrane a oni nisu nasli. Neki dan sam sa Tupanom
bio do kuce pa kad sam vidjeo zaplako a kad je Tupan vidio
to udario i on u plac. Jebajiga vise sam posla imo njega
utjesiti da bi mi pomogao da prokopam se kroz rusevine do
podruma gdje sam zasnjiro nesto brasna, kafe secera i
zejtina...Dao sam nesto i njemu da ponese kuci....a i Cata
mu da uvijek mesa kad ono zakolje kako tele ...Kuka, kako
nema u gradu nicega a ima znas ono sina od dve i po godine.
Ma znas ti nas merhametluk...jebaji ga ovog nema nigdje na
svijetu. Nego znas ko je ovdje jos...Elvir, onaj iz
pripreme. On ti je glavni za voce i povrce i hajmo prvo kod
njega....i nemoj matereti pred njim pricati ovo sa Tupanom
sto si cuo od mene. Brata mu ubilo pred njegovim ocima
i........nemoze ih gledati a posebno ovu dvojicu nasih iz
firme pa uvijek neko mora paziti na njega da neisprovocira
kaku pizdariju....pa da svi nadrljamo.


Komentar Br.46
Poslao : OnaZna djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 18.06.2007.
Te noci poslije je grmilo...    
....kad bi ona ovo procitala, sigurno bi se prepoznala....

Na sisecima jos uvjek su blijedo igrale sjene, zaostale od
nasih tjela dok su vatreni plamicci skrivali se negdje po
uglovima sobe umotavajuci svojom toplinom naga tjela u
slatkoj opustenosti. Miris gorecih drva i velike trave
uvlacio se u medjuprostor. U nedostatku boja iluzija se
ispunjava prosutom mjesecinom po krevetu. Fantomska magla ko
iz zacaranih suma uokviruje nemarno odguranu postelju sa
umornim tjelima upletenih udova. Njena kosa je lezala rasuta
po njegovim grudima koje su se lagano dizala i spustala
ritmicno i monotono. Desnom rukom joj je zakrilio ledja dok
prsti su mu ostali razmaknuti kao da su htjeli zahvatiti jes
vise te ljepote. Lezao je na ledjima zabacene glave skoro
izvan jastuka dok mu je lice odavalo izraz blazenog
odsustva.
Brodio je mirnim morem po osuncanom plavilu. Svuda okolo
sareni otocici i uvale sa camcima koji se ogledaju u uljanim
mrljama. Miris vina i ribe je osjecao u nosnicama. Probudila
ga je usnula glad.
Prepoznaje gdje je. Rukom je lagano pomilova po glavi i
nastavi po licu dalje do usana pa preko nosnica do ocnih
udubljenja. Volio je vrhovima prstiju dodirivati linije
njenog lica dok ga je docaravao u svojim mislima. Njeno lice
djevojcice uvjek u izrazu trazilo je smiraj u dubokom snu.
Oprezno je prevlacio koprenu prstima preko njenih snova.
Vracao se ponovo na ista mjesta uvjek zaboravlajuci nesto od
drazi nesputanog dodira. Sad je osjecao toplinu njenih
vratnih zila i udisao zagubljene mirise sokova umorom
obhrvanog tijela. Prstima je putovao dalje bez namjere bez
obaveze, otimajuci je od mjesecine i sjenki. Izvlacio se
ispod nje trazeci joj grudi i meke bradavice. Pod pazuhom je
uronio prste u sladunjavi miris znojai dalje nastavio ludo
putovanje duz nabora i oblina trazeci napustene carolije.
Spustao se sve nize. Dopustio je da ga prve dlacice
iznenadeLagano ih je dodirnuo da bi malo kasnije pratio malu
udolinu koja je vodila niz noge. Zasao je nesvjesno na drugu
stranu trazeci drugu obalu u nekoj simetriji, njemu vaznoj.
U njoj se budila zena, samo njemu znana. Dodirno joj vlazne
usmine i ljepljiva mekoca zivnu i prostruji udarom munje
kroz njegovo tjelo, zabadajuci se u mosnice. Nije htjeo da
je probudi. Slika je bila velicanstvena unatoc nedostatku
zarkih boja. Ne, nije zelio sve da pokvari. Zastao je
trazeci neko razumno opravdanje  za svoje pokrete ali
neodoljiva sila ga je vukla dalje. Nastavio je da i dalje
krade  i skida nevidljivi veo s njenog tjela, pasinirano
predano dok unutar sebe se borio da ugasi ponovo rasplamtalu
vatru probudjene pozude. Bilo je uzaludno i nabrekli misic
se isukao svom svojom duzinom i bestidno stremio ka njenoj
guzi. Poceo je groznicavo da namotava zacarano klupko
preostale svjesti  privlaceci je sebi i vec je neodoljivo
ulazio u nju. Ona ga je primila vlazna, obgrlila njegovu
nabreklu krutocu i zatvorla se po citavoj svojoj dubini
brazde umivajuci ga nektarima raja.
Rukama je trazio istrsale bradavice i nalazio i gubio ih
zbunjen svojom nespretnoscu , stiskajuci ih jos jace jos
zesce hvatajuci ritam sklada dvaju tjela u jednom. Ustima je
trazio njene, uspinjao se po vratu , grizeci kidajuci sve do
bola. Ona se tresla sva u groznici , nestajuci u kricima
uzdaha, rukama trazeci negdje da se odupre. Najednom je
naglo zabacila glavu i slatki vrisak joj je protresao citavo
tijelo. Svaki njen misic je odskocio izludjen iz koze da bi
svu sobu ispunio bljeskom. U njemu se prolomio vatromet boja
dok je pulsirano strcao biserje po njenoj unutrasnjosti.
Sad su se trazili otvorenih ociju i poljubcima gasili
zaostalu zudnju duz jedno drugog. Pokoji trzaj misica uzdah
i slucajni dodir ruku je svesto je preostalo u laguni u
smiraju poslije oluje .
Sunce se promaljalo kroz zaluzine i nestvarnost je
nestajala.
Ostao je samo otisak vrelih tijela u postelji, razjapljeno i
prazno pusto.


Komentar Br.47
Poslao : Banjalucanka
Datum : 22.06.2007.
Jel se ta ljepota desi pritvoru.Uh sva se
najezi.Nastavakkkkkkkkkkkkk.



Komentar Br.48
Poslao : JaStaNego djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 25.06.2007.
...Uhvatio hamprc...

Draga moja Banjalucan,KO....desi se u glavi i u snu i na
javi u sjecanju i na krilima maste, pa me sad ubi, ako se ja
tacno mogu odrediti ali svejedno za ljepotu nije vazno
vrijeme i prostor...a i stari dobri Albert je nesto govorio
o tome tu negdje, kad je hudnjak govorio o zakrivljenosti
prostora u vremenu....pa haj ti odgonetni. Ja se tim bavim
cijelog svog zivota i cijelim svojim bicem, jos mi je puno
toga nejasno...a nadam se da cu umriti u tom slatkom
neznanju...
...............................................................................Gero

  Sve nesto izgleda ko da se promjenilo, bar u nasim
glavama, pa hajmo reci ko da smo pobijedili..Zene majke
sestre cure  dolaze. Uprtile nesto hrane, pune ruke ko nama
treba nesto od toga, pa razvali pjesaka do Trnopolja, a to
je nekih petnaest kilometara, pa proci pet-sest kontrolnih
punktova, gdje ih pretresaju, maltretiraju i provociraju a i
otimaju onog jada sto su ponjele svojim najdrazim.
Ta kolona ponosnih zena, sve prepreke pregaze i zvizgan koji
tih dana je bio da uho odgara, izgleda ko neka sarena rijeka
najljepsih obala, koja se nadzire cim dan svane.Ma sta da
kazem ko epopeja!  Nemoze ih nista zaustaviti samo hrli i
navire a nama srce i ona muska glupa pamet izokrene se pa da
poludis..
Neke pitaju za svoje....Zijina zena bas name naleti...Gdje
je...pa ziv je otiso je za Manjacu ...Osjecam se postidjen
jos vise kad onu kesu punu ustipaka i bureka ostavi mi a
bilo je malo i nekog konjaka u pljoski. Najgore je kad te
pitaju za nekoga ko je nesto da nekazem ko je ubijen iako
nikog koga nisam vidio svojim ocima mrtvog nisam ni sebi
samom prizno da je mrtav. Neznam, nisam ga vidjao zadnjih
dana, mozda je otisao za Manjacu, moze lako biti.....ma
sigurno je tamo....Lazem njih, a lazem i seba, necu da
priznam ....pa i mi smo se povratili iz mrtvih pa kontam
zasto nebi i on, jebaji ga cudo se masovno desava, evo nas
ko primjera....
   Sjedimo sa Trehom i igramo remija i nesto se zezamo ja i
Zlaja kako Treha otkad nam se prikalebecio u satoru nemozemo
zivi ostati od njegovog prebacivanja nogu pa grlenja s guza.
Kaze Zlaja da danas kad mu dodje zena Najma nek se zatvore u
sator i odrade na miru a mi cemo cuvati straze i obecajemo
da necemo viriti pa koliko god moze....Nemoj te mi vi vase
straze, dosta mi je ovih okolo ceda, a taman sam se naucio
na njih,... sad ce ti Treha da se brani. Ma ne stidi se ti
Treha i ona ga se zazelila, nije ni njima zenskinjama lahko
jebaji ga, toliki put predje, a......ono nista od onih
stvari. Jebaste me vi sa vasom pricom pa izgubih
partiju.....  
Gero trazi te neke trebe...uleti Micha odnekud sav zadihan a
nije ti zena. Sitna ali dinamitna, smiulji se zajebantski
...Ko me trazi,.. zna gdje ce me naci.... sad cu ja
diplomatski.....Ma ja sam im rekao kod plavog satora, ali
kazu da te nisu vidjele. Sad ce Treha ...da nije ona sto si
je ganjo po svunoc u snu i blejio po sisecima ko kano
zaceravao svunoc a mokrih gaca usto a nampala mu p.... da mi
vrati svu onu zajebanciju. Eto ti ga.... Sve im se covijek
povjeri sta je sanjario a oni razglase svom dunjajluku ...ja
kakva su ovo vremena dosla, bunim se ja s pravom. Povredjena
moja sujeta....a opet ubija nas ova cemer i neizvjesnost a i
onaj glavonja u gacama.
Tek ja zavrsi sa govorancijon kan nekaka zenska ljepota
prekri mi vidik. Stajala je ONA ko da mi je izasla iz sna,
onako preplanula, jedra u ono malo ljetnih krpica.Mati moja
mila vrijedilo je sve ono sto sam prezivijeo kad su nas
resetali u kuci i mlatili po logoru samo da nju ovakvu
dozivim. 
Ja ono ...otkud ti.... sav zbunjen a blejim ko tele u sarena
vrata jos uvijek ocaran vidikom, neda se gledati...


Komentar Br.49
Poslao : Banjalucanka
Datum : 26.06.2007.
I dodje da ostvari snove i ublazi sve jade prezivljene.Dodje
kao nada u slobodno sutra.Pisi dalje milina te citati.Nesto
se Toba usutio da nije u B.L.Srdacan pozdrav.



Komentar Br.50
Poslao : Toba-moram na ovu... magar crko...
Datum : 29.06.2007.
"Ja ono ...otkud ti.... sav zbunjen a blejim ko tele u
sarena
vrata jos uvijek ocaran vidikom, neda se gledati..."

E, svaka ti dala, ljepse recenice nisam dugo cuo!

Napisao Moj "Bivsi banjalucanin"...Veliki Igrac!
Pozdrav, Toba!



Komentar Br.51
Poslao : JavaStrava djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 06.07.2007.
  Dokundisalo...

Sunce bit ce da je okrenulo onu svoju pec na najace, pa
topim se ko sladoled u fiseku i za svaki slucaj fatam se
njenih ruku i hipnotizano izvali onu repliku koju sam sve
vrijeme logora ucio u sebi napamet...Jebote koliko te volim
da nemogu da znam odakle pocinjem JA a gdje zavrsavam u TEBI
i sve mislim kako se onaj Hemigvej vrti ko ringispil u grobu
od zavisti dok mu ona ZVONA zanjim zvoncaju. Sam dragi bog
zna (a nebi trebalo se na njega vaditi, nije ni lijepo..)
kako sam je smotao i zadigo ko da je metla nase higijencarke
Hafe iz firme, a bila je pozamasna, pa namah zamuljo po
guzovima. Okolo raja zinula pa spontano aplaudira, kako ko,
a ja ko da mi oskara urucuju...pa klimam glavom, pa se
krivim cak na jednu pa na drugu stranu i sirim ruke, ko ja
to slucajno...U sekundicu raja se razidje, ostade samo uzi
krug ....Mischa odvuce na stranu njenu pratilju, sestru od
strica, Zlaji cusnu one kutije cigara sa kesom punom pite
kvrguse i sve se namah razbistri, sto od finoce a nesto od
uvidjavnosti...Ona napokon guknu: ...znas bolan gdje mi je
dajdja...jel ziv. ....Ma ziv je, fala bogu, ...nego hajmo sa
sunca, bona i odvuce je u sator. Putem sam mislio kako sator
je najveci izum u ljudskoj istoriji....Brzinom svjetlosti
vec sam bio na njenim  memama, koje su se napucile ko da se
svadjaju i nesto mi prebacuju...pa sve kontam da se
prisjetim onog mog sna, pa da drzim manusa...a haj ti sad
ono kad hoce, hoce...u po posla banu Mischa  i ko fol
diskretno uzdrma sator....Ja se pobunih ...sta je sad
...jebaji ga...a on nesto saretom...da izadjem VAZNO JE. Ma
sta ima vazno ...samo sto nisam....Jebaji ga Mischa, ako sad
ovo citas da znas koliko sam te tad mrzio....Ja izasao...ko
ono sta sad jeboga...
Ma Gero, trazi te zena sa nekim uniformisanim, jali crvene
beretke, jali njaki tigrovi, neznam ti reci. Mene ispucalo
ko sa sesnajterca...De Mischa preuzmi T...., a na komsijskoj
bazi,a i rod ste neki, a ja letim da vidim koji je sad k...c
u pitanju. Reci joj da prozivaju za one jebene kartone, da
se moram javiti i pohititi...Nisam odvalio tek iza skole kad
naletih u guzvi na zenu mi  i komso Zvonu, sprat iznad,
druga vrata lijevo od stepenista. Stadoh ko da me suncanica
strefila, sto je previse, previse je...i ovo zivi stvor
izdrzat nemere ....Ona jedra ko da sam je juce
izabro..dominira i lebdi iznad svih zakona fizike. Jadna li
ti majka, nesto pomisli, haj budi pametan pa se odluci
.....Haj ti sad reci da insan nije dualan i dijalektican na
onog Hegela, pas mu mater sto izmisli to...Ma sve nesto
mislim znao sam ja sto valja kad izabrah nju onomad, ali ja
vrndave glave...
Ona upiljila u mene pa ko da sam providan valjda zatecena
mojom novom linijom, sta li, sa nekim zapanjenim izrazom na
licu. Ja se tek onda uozbiljio, kako necu kad me ni rodjena
zena neprepoznaje....Zagrlismo se a umeni ko da je nesto
umrlo, a i komso Zvone pruza ruku pa predjosmo na temu,
konkretnu. Ona meni da su dosli da me vode kuci i... tako to
a ja u bunilu samo pitam kako su djeca, sta rade...kako
skola. Ne, neidem nigdje, samo u trece zemlje, pa i u tri
p...e materine ali u carsiju se nevracam. Sta cu, tamo smo
popljuvani, izdani od komsija i ponizeni do srzi ....sta cu
tamo. Zena podje kolutati suze niz lice zatecena svim i
svacim sto je vidjela dok komso podje neka svoja
dobronamjerna ubjedjivanja u stilu.... jesil vidio sto nam
uradise moj komso.....pa ono,...isto bi vi nama ovo radili
da ste imali oruzje i bili jaci...a sta se radilo u sarajevu
i zenici nad srbima....A meni dokundisalo pa cu njemu...
Izgleda komso da je lakse biti Bosnjak neki musliman ili
hrvat nego srbin. A on zino pa pita,... kako to ja mislim.
Pa ovako jednostavo. Teze je biti ispravan srbin a nebiti
izdajnik svog nebeskog naroda nego biti u logoru ako sam te
ja dobro razumio komso!??? On samo pognuo glavu i ponudi me
cigarom....zapalismo i ocutasmo koju minutu. Pravo mi bi zao
mog dobrog komse Zvone....Zena se vratila sa komsom obecavsi
da ce sutra doci opet i donijeti neke odjece i cebadi, pa i
hrane...Vrijeme posjete je proteklo. Ja teskog dana nesto se
mislim... nek samo prodje....Sutra novi dan nova nafaka.


Komentar Br.52
Poslao : Imali nas... djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 01.08.2007.
Ko to tamo puca ko ubija...

Sretnem Zlatu, kaze mi da idu da su dobili sve papire i da
cekaju da samo da im djecu dovedu pa ce vozilom
medjunarodnog dalje....kud pitam ....Neznam Gero samo dalje
odavde. Odoh do Rage da se pozdravim u veterinarsku gdje se
bio uvalio sa zenom. Banuh i za stolom neki uniformisani s
ledja i Raga sav u svom osmjehu-grimasi a  flasa sa komusom
pred njima. Pozdravih uctivo i blenu...cudnog mi
drustva...komadant logora Omarske ...Prcac, licno glavom i
bradom nekako smezuran uljepljen u ljubaznost da bi se ovdje
i Kafka zapio diveci se sceni a kamo nebi i ja u svojoj
malenkosti. Pustih da me prizor zanese tako da na iskap
drpih ponudjenu casu i na iskap salih . Raga skonta
situaciju, pa ce ti...Znate li se vi....Ma kako neznamo,
jedva doceko da otpusem koju a jos mi nisu sve koze 
slozile...Onda ce ti Prcac...Evo odlaze nam Raga i Zlata sa
djecom pa ja malo davratio, pa ako nesto treba, pa i rakije
svoje donjeo i malo meze...Prica se nastavlja ko da ja
nepostojim, tamo gdje su stali kad sam ja uso....Slusaj ti
Prcac,... sad ce ti Raga...volim sto sam bio u logoru i sve
to dozivio vise nego sav dunjajluk, nego sve sto sam steko i
imo...a znas zasto. Prcac zino i bleno ko tele u sarena
vrata i nemoze doci sebi ...Sto, sto tako goviris, pusti sad
to.....Znas zasto, prvo, da nisam bio nista nebi vjerovao
kad bi ljudi pricali...rekao bi pretjeruju ljudi, pa slazu
koju a i mozda su se suprostavljali i svasta nesto samo da
bi sebe zaveo u neki lazni spokoj, stali mu ga znam. Ovaj
iskolacio oci i ko da zaboravio disati. Zino ko pes....Drugo
znam isto tako da kad vas budu ovdje fatalo i vodilo u
bajbukane i hapsane kad vam svasta budu radili, pa i mozda
nedobog sto ste vi nama radili, da znam zasto vam rade i da
okrenem glavu, kako ste i vi nama okretali glavu. Ja
propadam kroz drvenu stolicu i vec sam ispod stola tako mi
se cini dok mi ruka se fata trece cese ko davljenik za
slamke i sve nesto mislim ...nemoj jos trece, odosmo u tri
p... materine. A trece je, da nisam nikad znao da sam narod
i da nekom pripadam osim raji, dok me vi ovdje niste tome
naucili i sad sam vam na tome zahvalan, iako dobro znam da
od toga nema srece ni nama ni jos manje nasoj djeci....eto
tako ti ja pa ti se mozes ljutiti koliko hos...Prcac nesto
promrmlja u znak uctivog odobravanja a ja iskoristi trenutak
da se bacim na cetvrtu i ono ...ZIVJELIII !!! a njih dvojica
se zagledali u oci i ko da jedan drugom nesto citaju iz
zjenica...Ja se sjetih meze i brze bolje nakrenu temu u one
bezvezne price...kad krecu ...dali bi mi neko pismo da
Zagreba ponjeli i tako to... kako je vruce i kako je zvizgan
upeko.... U neko doba se Prcac ustade i uctivo izvini vadeci
se na neke obaveze...Neposredno poslije toga uleti Zlata,
dok smo nas dvojica zaneseni dogadjajem zamisljeno piljili
kroz prozor, bez texta, bez rijeci... Znas ta Gero kako je
krenulo ispasce da su oni nas cuvali od nas samih pa im jos
trebamo biti zahvalni sto smo ostali zivi...Hajmo stari evo
su nam dobacili djecu i ceka se samo na nas dvoje...
Deset godina kasnije, sjedimo kod Corde, tucemo konjak, onaj
"zornjak" uz kahvu ....jos nije zapeklo. Rano je i mahmurluk
se polako izvlaci iz nas. "Eto Gero, znas da me je onaj
Prcac trazio u Hagu da mu svjedocim u prilog kako mi je
pomogao i meni i zeni pa i djeci i tako to"....Neznam, ali
znam da ti je pomogao. Ma jeste, to je istina, ali ili on
ili advokat su glupi ko tocak....Pa jesi li svjedocio.....Ma
jok nisam, kad sam dosao tamo najednom skonto neki supak od
advokata da bi moji odgovori vise skodili nego
koristili...Drugim rijecima, on je znao sta se tamo radi
kako se mrcvare ljudi i ubijaju, samim tim sto je mene
spasavao....Jest fakat, kontam ti i ja...a koja mu je bila
odbrana. Ko kano nezna on to koji su to upadali i pravili
masakr niti je smio pitati i ko biva da je on bio samo
formalno komadant...Ovako je dobio samo 15 godina a da sam
mu svjedocio dobio bi jos deset plus....


Komentar Br.53
Poslao : Toba-Bato Bodnaruk
Datum : 04.08.2007.
Jahh!,

I Sta bih sada drugo...Jahh!
Duboka ti i je lijepa prca, Dzemalfonzopickostara, ona 
banjalucka, ...jahh! Najgora!
Bit ce da te zato volim, bit ce da te zato i Shex trpi!

Uhhh, ona o Azri ti je bas jebena!

 Ma , Ta'ki su neki bili, Ta'ki smo izgleda i mi bili!

A, od toga se ne moze pobjeci...nek' te zulja, ako si stao
dje netreba,
nek' te jebe , sto si dir'o sto netreba!

Nastavi pricu Djemalfonzopickostara...ona najgora -
Banjalucka!

Voli Te Toba!



Komentar Br.54
Poslao : Banjalucanka
Datum : 10.08.2007.
Svaka cast Gera ,milina te citati,ma svaku recenicu po pet
puta,a i naseg Tobu.Ali nesto hiljecari sa Azizom u zadnje
vrijeme.Ma niko nije sposoban ko b,lucani to
ispripovjedati.Divim ,ti se da u kazivanja jos i humor
ubacis da mi dok citamo nebi ruknuli izaglasa.Neki dan meni
u B.Luci komsinica veli blago se vama sto odoste.A meni
proradi petni zivac,pa velim mi ne odosmo nego nas
istjeraste vi.Dacu ti ja ovo moje blago,jer ti neznas sto je
Banja Luka to znamo samo mi sto nas je iznjedrila.Mi djeca
banjalucka,koja volimo ovaj grad vise nego sve blago ovog
svijeta.



Komentar Br.55
Poslao : Makakonecu djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 12.08.2007.
Ja mene blecka...

Moja dobra mater mi je uvijek govorila: "Koliko ces sinko
uzalud ljutog jada ubiti svojom mahnitom glavom".......

...Ja se fino upasiro, pa plaho mi fino i cekam da odem u
trece zemlje. Zbavili mi oni iz medjunarodnog i onaj neki
zuti karton izbjeglicki, pa svunoc sanjam kako sam negdje u
Kalifoniji pa na plazama pa surfam sa Beachboys-ima a bogamo
eto za ovih heftu dana nabacio sam skoro kilu zive
vage...masala. Sve kontam...krenulo i meni pa idem dalje u
mislima......a oni sto su premlaceni na smrt su se samo
pravili mrtvi da nas zive preplase, oni koji su otisli, da
su otisli na razmjenu, pa sve u svemu, kad ovo sve prodje
sastacemo se i kakav ce to dernjek biti...eheeej. Inace ovo
je sve bolesno-psihopatski reziran film, koji nema sanse da
prodje ....a ja sam ti ko slucajno izvuko sibicu onu
najkracu pa moram i ja nesto ovde glumatati  a nije mi
tesko, zapala me neka sporedna uloga, nemoram se nesto
previse folirati....ma sve potaman....I tako ti ja kontam
kad zaustavise se neka kola upravo predamnom.  Ja bleno sto
od sunca zasljepljen sto ono ni od sna ni od jave....poznat
mi tip sto ispada iz tog nekog  crvenog 101-adina. Jebote,
pa Buraz mi, sta je meni .....
Ma, sta radis ti ovdje letim ja njemu, a on sav u nekim
oznakama republike mrske ...kapetan prve klase, a ona
dvojica sto ko ko furije izletse i rastjerase okolnu raju i
naprcice se za sekundicu ispred mene u nekim oznakama ha,
crvenih orlova, ha njaki kerova, ha njaki beretki. Ma ko
nekad zadnja sofersajba sto se lipilo gdje je neko bio i
proso...U cizmama tromboni zabijeni a na glavi trake i cuda
mo cuda  kokosije pero zabijeno...jebaji ga ko indijanci
ukrizani sa rambom. Buraz njih razgrnu i pridje mi a ja
blecak poletio da ga zagrlim...puce mi plesku, ono ko znas
ti ko sam ja....Ja se ukopo, neznam ti koji je to film gdje
ja zalutah.  Onda me ono zagrli ko da ce me glavom nategnuti
i nesto prozbori ...
Foluska ti je ovo sve...hajmo, ides s nama....Raja se
razgrnula na sve strane i ona njegova dvojica razvukose one
svoje njake dobosare duge cijevi 
(nikad u zivotu nisam vidio tako oruzje) i raspalise za
svaki slucaj rafal, onako u nebo.  Dodjosmo tako do komande,
 a komandant Kuruzovic bas primio njake novinare i drzi
njaki pres.....Ova dvojica iz pratnje Buraza za cas
razoruzase Tupana i Vukalja koji neznaju sta se desava i
gledaju u mene, ko jebaji ga Gero prno si u sisu sada, a mi
ti nemozemo tu nista pomoci....Istina ziva i sam sam se
prepo za njiha-ha.  Za sekundicu banu Buraz u baraku komande
dok ona dvijica opakih momaka stadose oko mene sa divljim
izrazom ... Izleti buraz sav ljut i onaj cuperak skloni s
cela....a ona dvojica blenuse...Jebaji ga zauzeti moramo
cekati.....Ma sta cekati skoci onaj jedan opaki iz pratnje i
preskoci ogradu malog dvorista, te tresnu vrata nogom da sa
jedne baglame iskocise. ...Ma sta,....jebem ti mater
zivicarsku, primaj naseg kapetana, na raport ili cu ti
rasturiti ovaj jebeni skup, pa podje nesto prckati oko onog
dobosara, ko zakocio mu se , pa da ga otkoci , a Kuruzovicu
oci iskocile
skroz do mene na ulici. Sad se i onaj drugi umjeso i poceo
perutati i razoruzavati Tupana i Vukalja, za svaki slucaj im
i oduze i cigare i sve iz djepova ....Kuruzovic, dodje sebi
i podje nesto dovikivati ....Kapetane, kapetane, sklonite
ovu dvojicu i javite se sekretarici mojoj i ja cu potpisati
bjanko, odjavnicu....Samo skloni tu tvoju dvojicu iz pratnje
....Zatim udje buraz, zanjim u baraku. Sad se okurazi i ja
pa se zaputi unutra.
Kad smo izlazili ja i Buraz, ona dvojica su vec usla onim
crvenim stojadinom pred samu baraku i turirali masinu ko da
su na startu relija i onim dimom iz onog sto je jos ostalo
od auspuho vec dobro zaprdili ariju oko barake....cereci se
ko ludjaci .  Uskocih u auto sav nadapet i krenusmo...
Zeljko! ..... i pruzi mi ruku onaj sto je pravio pizdariju,
dok onaj za volanom prozbori da se zove Goran.... Buraz me
sad saprave zagrli i poce se smijati ko lud na
brasno..okrenu se i uze steku i otvori da zapalimo ...otvori
kutiju a ostatak steke izbaci kroz auto ...nek je raji.
Moj ti jaro, oni su ti na putu do ovdje, od Banjaluke sve i
jedan punkt, orobili i opljackali, sto cigara, sto cuge a
ima i njakih pistolja i bombica...jebo budale, dok se ova
dvojica samo samozadovoljno cerekaju, ko da se sve to njih
najednom nista netice...Kad smo vec izasli na djadu buraz
nesto cusne u ruku i jednom i drugom ko kad covjek hrani
cuku i oni to strpase poslusno u usta...Jebaji ga ...dosapnu
mi ko usput Buraz.  Eto Jaro vodimo te kuci, sad ti je plan
takav....kad budemo prolazili punktove a ima ih 8 do
Bendjelaja, tvoje je da se samo smijesis, sve ostalo su
zaduzeni Zelja i Goran,...jel tako raja!?.... Razumijemo
kapetane vriste ova dvojica....a ja se osjecam ko ono u onoj
seriji "Kud idu divlje svinje"...ono kad su Crni Rok i
njegova braca harali i svercali po Zagrebu i blizem mu
okolisu....Opet scene na rampama opet prepadanje onih
seljacina u maskirnim opet perutanje i tako sve "ispod ruke
do Banja Luke" ...milina bozija, da sam se i ja uzivio i
opusti, a moze biti i od one brlje rakije sto smo potegli ja
i Buraz u kolima. Najednom ce ti Buraz kad smo bili kod
grada, na trazitu...De, Gorane, matereti skreni kod Nane da
popijemo koju hladnu pivu evo nas kljucamo a uho odgara...
Sjedimo u hladovini kafanski zidova, odvojeno....ja i buraz
skoro u cosku dok ova dvojica se nesto sklaptala oko
debeloguze konobarice nekog andjelastog lica. 
Ma, dobro buraz,.... kad sam potego pivu ja cu njemu, ...Sto
si ti mene vadio iz Trnopolja kad sam tamo bio bas se naviko
i trebam da idem u zemlje treceg svijeta, mora biti da imas
neki dobar razlog....
E sad ti mene slusaj, jaro....Znas ti koliko kosta ovaka
operacija i sta je sve trebalo nabaviti od auta benzina i
ovih narkomana--ratnika, koji bi za pare, saku tableta i
mare, ubili i svoju mater, a Goran je i brata rodjenog
upucao, kaze slucajno...a gdje je rizik i svasta nesto, da
ti nepricam...
Pa dobro zbog cega onda, jebaji ga sva ova frka....Buraz
ispi pivu do dna i okrenu se....Mama ti je umrla !!!!
Ja proguta knedlu i samo prozbori ....I tebi Buraz ko da mi
je najvaznije da ispravljam neciji lapsus.....


Komentar Br.56
Poslao : cekam
Datum : 22.08.2007.
Ja cekam,cekam,cekammmmmmmmmmmmmm!i opetttttttttttttttttt



Komentar Br.57
Poslao : Nek Ide Dalje djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 07.09.2007.
...Eto da se zahvalim na strpljenju u iscitavanju ovih
kilobajta sto mi je svesvrdno Sheha udijelio, ali da kazem
jos jedno ovo:... Dogadjaji su istiniti i na meni svojstven
nacin dozivljeni kao i likovi dok su imena izmisljena i
svaka slicnost je slucajna i ide na dusu onima koji se nadju
u njima !!! Ovo zadnje morao sam napisati jer ima nekih tamo
pa i u Haag-u koji su se prepoznali pa bi mi sad "njake
primedbe" dobronamjerno davali...Njima porucujem sa ovog
mjesta, da nemoze to proci... Da dodjes razjebes grad,
razbucas Raju po cijelom dunjajluku, kako gore tako i
dole....pa da onda seres kako je to bio gradjanski rat...cuj
gradjanski !??

Ponovo u gradu...
Desilo se. To sto je cjelo vrijeme visilo u zraku. Ko bi se
nadao. Nismo mogli vjerovati da to , toliko mrznje, zlobe,
gnjeva i zavisti zivi tu s nama vrata do vrata, zid do zida,
stol do stola...Za nevjerovati, svojim ocima svojim culima.
koje razocarenje u svjet koji si mislio da poznajes da si i
sam nesto vrijedno ugradio u njega, nesto najbolje od sebe.
Samo ne stignes docekati jedno preljepo jutro i budes
probudjen topovima i mitraljezima svih kalibara jednostavno
jer neki novi ludjak s Hitlerovim sindromom cvrsto odlucio
da ostvari svoje najludje snove bas tog jutra kad je ljeto
obecavalo svoje plodove radosti i bezbriznosti.
Rijeka je sutjela i svi su sutjeli ko da bi sparali tisinu.
Samo grmljavina oruzja je bila nesto sto dise zivi jede i
spava. Sve drugo nije vazno i ne postoji i strogo se
zabranjuje. Kazna je smrt, odmah i neumoljivo.
Ime je postalo znacka prepoznavanja, mrznju su lili preko
njegovih slova, da bi se poslije toga osjecali sve losije
jer
zla isparavanja jos vise su im trovala i zagadjivala pamet.
Postali su narod sa vodjom po ko zna koji nesretni put.
Nahodace se oni za sljepcem i onako uzput gnjevno traziti
pomoc od svojih nebeskih ranijih sljepaca. Treba iskaliti,
to
sto nisi volio slova, sto u igri te uvjek drugi nadigro sto
drugi su imali vise i bolje, sto su ljepse pjevali i
veselili
sto kise nije bilo nikad kad je trebalo i svasta nesto
drugo.
A sljepac zna ako nista drugo nepogresivo da ih vodi u
bezdan
i da ih opija do zlocinackog ludila krvlju nevinih i
nemocnih. Ne znaju oni da grad ima dusu, da coskovi gdje smo
zakazivali prve ljubavne sastanke okrecu im ledja, da se
ulice stide njihovih imena na sebi da asfalt od stida se
zeli sakrit  u svoju utrobu od sramote ko po njemu sad
hodi.
Zar ce nam ti pacovi iz zadnjih rupa i kanalizacija, sto su
izmilili ko zna kajim prokletstvom obiljeziti sudbinu.
Dokle zlo ce prepoznavati  sebe u mojoj sreci i ljepoti.
Ne znaju ti seljaci da smrad njihovog vonja ne moze nikad da
nadjaca miris mojih aleja i djulbasca, ni kad je zakadjen
dimom baruta i paljevinom.
Jednog dana, znam da ce doci i taj dan, prepoznace se oni
tamo odakle su dosli u koricama neke prasnjave knjige gdje
ce jos jedino stajati trag njihovog sramnog djela.




Komentar Br.58
Poslao : BL Odiseja insan_human@hotmail.com
Datum : 07.09.2007.

 To, starac! Ti imas najvece pravo upirati prstom i javno
iznositi imena i prezimena onih koji nam zagadise zivot i
zrak. Njihova sramna djela ce osvanuti u udzbenicima, bilo
istorije koja ne smije da se ponovi, ili psihologije u
poglavlju patologije. Ti bolesnici zasluzuju gnjev svakog
normalnog bica (ukljucujuci i njihove potomke) , kao i
svojih bogova (u koje da su vjerovali, kako vicu na sve
strane, molili bi za oprostaj i da su osamarili majku sa
djetetom, a ne silovali i ubijali). Palili i zarili, krvi i
pljacke zeljni, a mi ne skontasmo.. Ebiga, kada smo se
interesovali gdje ce doci neki band na svojoj turneji po YU
i da li cemo morati skupljati lovu za LJ, ZG, BG, SA ili
cemo biti te srece da se pak neko pojavi i uljepsa nam
godinu i kod nas u BL.. A poslije koncerta se zivi od
prepricavanja.. 




Komentar Br.59
Poslao : tuta
Datum : 11.09.2007.
I sad sta reci poslije svega ovog gore ispisanog kao
naucno-fantasicna knjiga, fiction... Nikad se nece moci
shvatiti zasto su "nase dobre komsije i prijatelji" sa
kojima smo dijelili ama bas sve prihvatili da nas mrze,
ponize, povrede, i na kraju otjeraju. Kao "znas bio je to
gradjanski rat" i ono "pa i vi bi nama to uradili da ste
bili vecina"!? Mi koji smo pojeli vise krmetine nego "oni" i
na kraju jeli je zajedno, mi koji smo bili i o(p)stali u
mjesovitim brakovima,davali djeci imena koja nisu
klasicna-muslimanska samo da bi izbjegli nacionalne torove,
sad poslije svega kako da to tumacimo sebi, svojoj djeci...
Ne to nema opravdanja, nema pranja, nema rijeci koje mogu da
ublazi nase duboko razocarenje. Razumijem sve one koji su
otjerani iz svojih krajeva i koji su dosli u nas grad da ga
runiraju ali nase drugovi, komsije, kumovi, radne kolege pa
to je totalno neprihvatljivo i nema sanse da se opravdaju.
Sutjele su ko "neke stvari" kad smo dobijali otkaze sto smo
"oni drugi", kao eto "to je normalno". Samo jedno nemogu da
dokucim, kako nam sad poslije svega mogu gledati u oci sad
kad dodjemo ljeti u nas grad i kad pitaju za nas a pravdaju
se i  unaprijed crvene. Ne to se nemoze oprostiti-nikada. I
mozda najbitnije. Dali je itko od "onih" dozivio ista lose,
nedaj Boze torturu ili nesto gore od i jednog protjeranog
lica? Ne nema sanse i zasto i cemu sve to komsije i
prijatelji nasi-bivsi? Sta smo vam mi uradili da bi sve to
zasluzili. Jesmo li trebali da uzmemo oruzje i da se
odazovemo na sve mobilizacije koje su bile jednonacionalne i
da branimo Bosnu od Bosne? STUPIDITY.Sta smo mi krivi sto su
tamo neki "nagrabusili" u Sarajevu ili neznam gdje. Mi smo u
svom gradu gradili zajednicki zivot ali izgleda bez vas koji
ste nas izdali. Zato kao zakljucak: Ovo sve gore ispisano i
dozivljeno je "vasa" sramota i vi cete je nositi i vasa
pokoljenja. Nista VAS NEMOZE OPRAVDATI u nasim i vasim
zivotima.



Komentar Br.60
Poslao : Daca BG
Datum : 16.09.2007.
Mojim dragim Banjalucanima,Kajakasima,                      
                          Mesec dana mi je bilo potrebno da
iscitam sve ovo cudo,sve
forume,price,pricice,dogadjaje,dozivljaje,radosti,tugu i sve
sto pripada vama,vasim zivotima a i zivotima onih drugih.I
ja sam cesto postavljala pitanja zasto i zbog cega se sve to
desilo i eto tako zavrsilo.Od vas je,vidim,neko vise
ogorcen,neko malo manje,al evo,prvi put u gornjem komentaru
da se neko obraca svojim
poznanicima,komsijama,kolegama,bivsim prijateljima,srbima,a
ne politicarima ili papcima koji su sasli sa planina i
grcevito se docepali ovakvog grada.Eej,ovakvog grada.Upravo
ispitujem moju mladju cerku Sandru istoriju,i gle
koincidencije,kaze,sustinsko pitanje koje istorija sebi
postavlja jeste ZASTO,jer ono zahteva OBJASNJENJE UZROKA.Bez
poznavanja uzroka dogadjaja i SAGLEDAVANJA njegovih
POSLEDICA,istorija nema smisla.Upoznati i razumeti proslost
znaci bolje razumeti sadasnjost jer sve sto je bilo nekada
utice na ovo sto nam se desava danas.A sve sto se danas
zbiva u svetu uticace na dogadjaje u buducnosti.Mislim da je
ovde dosta receno al,dzaba,to je za nas ocigledno nedovoljno
objasnjenje.Znam i vidim da ste neki ljuti,neki
ogorceni,mnogi se i ne javljaju,digli ruke,pa nek bude sta
bude.Sa svima saosecam neizmerno.Jer rodjena sam u Banja
Luci i tamo zivela do punoletstva.Niko me nije ni pitao da
li ja hocu da idem iz tog grada,vec me samo spakovali u
kamion za Beograd.I ja sam na neki nacin grubo odvedena iz
BL,al vi o tome nista ne znate i to je naravno nesto
drugo.Tamo mi osta raja,moj Sasa,parkic,sve,jebo te,sve u
zivotu.Dugo,dugo godina sam patila za svim tim banjaluckim i
nekako je sve to utihnulo stvarajuci porodicu itd.Moj zivot
je jako jako interesantan i pozitivan sve do jednog momenta
kad se sve okrenulo naopako.Moj saputnik,moj dragi
Dejan,izgubio je vid.Cetiri godine smo se borili i vodili
bitku protiv bolesti i na kraju je izgubili.Jedan vrstan
projektant,programer,virtuoz na kompjuteru je oslepeo,covek
koji nikada vise nece videti nista,svoje cerke kako
rastu,nista.Moj zivot je dugo stajao i tapkao u mestu jer
tesko je oraspoloziti takvu osobu i non stop mu objasnjavati
sta se nalazi oko njega.Sad,vec nakon godinu dana tame,mogu
reci da se nas zivot stabilizovao,sa decom uci
matematiku,fiziku.Nabavila sam mu program za slepe,koji mu
glasom iscitava sta je na ekranu,pa je tako i malo po malo
poceo da programira i uz pomoc dvoje mladih asistenata
nastavio da radi,svaki dan po 10sati,vratio se zivotu.Duga
je to prica,ne mogu je ni pricati od knedle u grlu,al
sustina je da smo uspeli.Sve vam ja ovo pricam,dragi i
prekrasni moji Kajakasi da nekako bar pokusam da vam
objasnim da je covek u stanju da prebrodi velike probleme u
zivotu.Da za svima nama ostaje neki trag,preko dece i
njihove dece.Na kraju,zbog njih i zivimo.Zivot nam je valjda
dao tu mladost da u istoj budemo bezbrizni,imali smo srecu
da je zivimo u nasoj BanjaLuci.Jos sam nesto htela da vam
kazem a to je da sve dodje na kraju na svoje.Sve se na kraju
naplati.Svaki krug se na kraju svog puta zatvori.Oni koji su
vas oterali ne verujem da ce ceo svoj zivot mirno spavati
jer njihova deca kada zavrse skolu,kad odrastu pa kad shvate
sta su radili njihovi roditelji,sigurno ce ih ispljuvati i
nece im biti sve jedno.Stidece ih se.Stidece se svojih
roditelja a kud ces vece zlo.Al,necu vise o zlu koje se uvek
nekako mota oko nogu.Dosta o tome.Okrenimo se
zivotu,svetlosti i deci koja stvarno nisu zasluzila da cuju
ovakve price.Sve vas puno volim,mislim na vas i
pozdravljam.Daca iz Beograda.



Komentar Br.61
Poslao : Jasna
Datum : 18.09.2007.

E da je bilo Daca u Banjaluci 90-tih sve bi drugacije bilo.
Predivno pismo, zelim ti svu srecu ovoga svijeta skupa sa tvojom hrabrom porodicom.



Komentar Br.62
Poslao : Daca BG
Datum : 26.09.2007.
za moju Jasnu od njene DaceBG,                              
                                      Znas kako se kaze u
nasem narodu:Ne kaze se hvala za lek.Neka te prati u
zivotu,moja Jasna,sva sreca i zdravlje,ovoga sveta.Tebi i
tvojoj porodici zelim sve najbolje.Pozdrav iz
Beograda!DacaBG.



Komentar Br.63
Poslao : Mosa-Cuftaramonja djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 27.09.2007.
 ...Hamin pupak...

Ma nije mi mrsko taberiti ,ali kopa se vec poduboko...E
ovako je to bilo. Kemo mi porucio da se nadjemo u Oazi. To
vam je ko nezna bas prava oaza iza sup-a i tu nas kokano
niko nije barko. Rahatluk i mezetluk. Tu smo dolazili nakon
sto smo bili u Merhametu, gdje smo malo pripomogli oko
paketa na one nase koje je zadesilo da idu na Manjacu. Onda
smo kako koji da nebude upadljivo isli za Oazu, pa trebalo
je proci pored one onolike crne djukele od vucijaka u
dvoristu i onda osvrnuti se i neprimjetno bahnuti, pa sta
bude da bude. Prihajo sam prvi a malo kasnije Kemo i Ema.
Advokat Sejfo nesto je iz one svoje velike tasturine neke
citabe vadio i taberio a usput nesto kuso sa kasikom. Djera
stalni inventar, jedan od malobrojnih iz prve postave vec
zauzeo poziciju i uzo ga zajebavati onako, sa ono malo sanka
(ili je to bio neki stalak za TV).... Matere ti Sejfudine
sta ti to radis i koga branis u ovaj zajebani vakat kad je
Dama Pravda sa prvim dzipom medjunarodnog crvenog krsta
razgulila iz Bendjelaja. Koga sad ti matereti mos sada
odbraniti ili moras zbog radne obaveze ili naopako bilo da
nisi "zvizno". Sejfudin podize samo glavu i iznad onih
svojih naocala sa debelim okvirom sa zalogajem u ustima
promrlja nesto "ja budale u jeseni ranoj" i odmahnu glavom
ko da proguta tjesan zalogaj. Gazda Camil razreza Sejfu
pogledom i da ga smetne sa teme i dobaci....De Djera neseri
matereti vec pomozi mi oko plina u kuhinji ....vazda se gasi
i nemogu nista da podgrijem ...valjda treba propuhati diznu
pa ces dobiti dagaricu.
Mi razvalili pricu po obicaju da bi poslije druge-trece loze
organizovali pokret otpora a malo kasnije bogami oslobadjali
Banjaluku a inace usput da ne gubimo na vremenu svi smo
cekali neke faxove i garantna pisma. Ja cu ono radoznao ko
banjalucmo djete da postavim najteze pitanje...pitanje svih
pitanja...Dobro raja eto znamo se svi i svak svakoga ali sad
znate tu situaciju pa ja se pitam ima li nekih nasih u tim
vlastima u sds, supu jebajiga policiji imali insan kakve
veze da dodje do kaki neophodnih papira, dokumenata. Imali
koga iz nase raje gimnazije, pa bar osnovne skole, u toj
usranoj politici....pa valjda znamo bar hiljade ljudi u
gradu ako ne vise...Kemo i Ema cute i trgnuse onu lozu ko da
me nisu culi...Ja podje da ponovim pitanje...a onda ce ti
Ema..
De Gero sustavi malo.... jeboga ti odmah kreno s teskim
pitanjima a tek smo usli. Ali ni  ja se nedam,..... pa imali
neko u sda-u ili u bilo kakvoj politici. Ja dosadnog coeka,
cuh ti njega Ema,...sad ce Kemo, tebe su izgleda oni tamo
dobro "pomakeli " u glavurdu ....sjedi ljujni koju i ljuduj
malo. Sta mislis da sad predjemo na bijelo dok je vakat.
Hajde stize i litrenjak bijelog a i Djera za svoj shank, sa
vrucom dagaricom a mi mu usput pozvasmo za uspjesno
propuhavanje dizni duplu lozu od svakog. A nama gazda Camil
vec kreno raditi bumbare i samo sto nisu. Svaka cast Djeri
majstor je on za dizel dizne a kamoli za ove plinske...Zna
ta budaletina Tale svasta... dobaci Sejfo hadvokat ko da
pokaze da je jos ziv poslije one krkancije kombinovane sa
citancijom i konjakom kojeg je u oazi bilo ko vodice sa
Cabe, samo za otmenije goste koji nepiju svaku pisrakiju...I
kad sam se vec poceo zanositi sa bijeli ili belim,
odjejedaret ce Kemo ...N E M A !!!!!
Sta NEMA moj Kemale, cega to nema, matere ti Namke...Pa nema
od nasih nigdje u tim strukturama...ja srba, a pogotovo
muslimana. Ma ko te pita za srbe i muslimane za Raju te
pitam. Ma to ti je isti odgovor ...i ne deri se na mene, a i
stari sam od tebe, nije fino...Smjeska se moj Kemo
posprdno...ko mene zanjelo vino. A meni drago, koliko sam
glup, pa hocu da poletim od lakoce i ponosa. Bas si siguran
...ma jesam evo ti Eme on zna bolje te njihove
strukture....ma znas ti nasu raju. nije nas bilo ni po
savezu kumunista ni po radnim akcijama  nas nisi mogo naci.
...ma nigdje nas nije bilo samo si nas svukud mogo naci po
kafanama...jebo ti nas znam ja nas... Eeeej ima jedan javlja
se Djera, ko da se probudio onako iza sna...Eto ti
Kire...Cuj koji Kiro ...onaj u Glasu on vec spasava slabu
srpsku nejac od Pakraca do Vinkovaca i sve to biljezi u
pomno u svoj dnevnim i moze se pratiti u Glasu. Jel ti on
dobar Gero ??? Cuj, svasta ....kolko znam on ti je bio bolji
dok je crto onog davida strpca ali texta nije znao napisati,
a sad kazes pise ratni dnevnik i ko civija je neka u sds-u.
Nista od toga, dohvati pricu Kemo, ...Neki dan su mu
podmetnuli bombu pod dzipa njegovi, ako nije sam sebi sto
nebi bilo za cudo jer on mora biti u centru paznje ..znas ti
njega....Ja samo sto rece...ma ..jel`moguce, kad vrata se
otvorise i ko da nesto zahladi koda je uso Sahbaz, macija
guza. Tajac samo se glave okrecu....
Uso Sejo doktor i to nije bilo koji doktor vec
doktor-forenzicari i jos poznatiji ko velika poguzija. Taj
je narezo po sudskoj liniji vise insanskog mesa nego mi
sudjuka  salame i ostale meze...Odkud Vi doktor Sejo velika
ovde u nas da navratite,.... ljubazno ce gazda Camil,....
koji naum vas navede pa nas ovaku iznenada usreciste svojom
posjetom pridodaje Djera. De Djera imas pice od mene i ne
seri, nikakav naum vec izgladnio pa mi prahno "Hamin pupak",
da mi ga Camil slozi...ko nekad u dobra vremena. Sta mu je
to ja ko ispod stola pitam ..a Kemo mi objasnjava u po
glasa, da se to smandrlja ovo ono pa se umota u tijesto pa
se zaljeva kad se pece a ono glavno je da se na vrh toga
stavi jezgra od oraha pa se zato zove, kako se zove. Joj,
kad Camil unese Hamin pupak, pa zamirisa mehanom, a mi ko u
glas zavikasmo: De i nama Camile, ruke ti se
pozlatile....Djera odozgo, pita se naglas: ..A dje meni
raja... Ma, daj i njemu, nasem Djeri, pa sta kosta da
kosta!!!!
Tek smo bili pri drugoj flasi bjeloga kad ono pasce zalaja
...jebaji ga neko nepoznat ...lanac hoce rastrgati
...nauruzan, garant. Bahnu neki 
u uniformi...Imal´ vodje kaki doktor, sta li mu ga
dodje....Ima ja sam ...sta li mu je bilo ...Treba te onaj,
onaj, kako se zove neki glavni sudija, 
pa reko da te nadjem i da mu dodjes, njaki poso ispo...Hajde
sjedi covjece sad cu samo da nesto prizalogajim....odbrusi
Sejo a da ga nepogleda
Sjedi prijane pozva ga Djera odmori sad ce doktor dok
prizalogaji. Ovaj ko neki kapijas-policajac, sta li od nekih
tridesetak godina nagura se kod Djere za ono cudo od sanka a
ovaj ga namah uzeo po svoje...Moze li jedna brale onako s
nogu ...pa mozeli druga junacino, pa odakle si, pa koga imas
kod kuce od celjadi, pa hos zameziti. Bogami zamezi grmalj
sa Djerom onaj Hamin pupak, ne bi mu mrsko a mi ovamo se
samo zagledamo jedan u drugog.....A cega je doktor ovaj sto
ga ja cekam....E to ti je brale sudski doktor onaj sto reze
secira i ocitava od cega je nastupila smrt, od cega je neko
mandrkno.  ...Sta ti je ovo vako dobro za meze...ovaj ce ti
opet pitati Djeru.To ti je delijo pupak specijalitet u
nas.... nanjeo doktor sa posla pa nam gazda Camil naspremo
da se i mi malo omrsimo onako za meze. A kad ovaj ko da ga
pod rogove nesto ubolo razguli pa pravo kroz vrati i krenu
rigati i povracat po dvoristu.  Sad si ga pretjero Djera,
dize se stari hadvokat Sejfo, hos nam na vrat navuci onog
Zupljanina i Brdjanina kako si kreno...Ma pusti to javlja se
pravo ljut gazda Camil nebojim se ja njiha, vec sto ce mi
pasce vani otrovati od silnih povracanja. Neboj se bolan
Camile, momak je zdrav vojnicina, garant  cijepljen, nista
Reksu nece faliti malo ugrijane hrane, zakuhava Kemo. ...A i
sevap je....pridodajem i ja koju. Svu daljnu zajebanciju
prekide  doktor...Ajde ljudi alahmanet, ja moram na poso
...radna obaveza ...pa se vidimo opet sutra kad donesem
koljenice i namignu Djeri....
PS: Nemoj sad da me neko pita za recept od Haminog pupka,
eto vam Sejo!!



Komentar Br.64
Poslao : BalansSredina djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 05.10.2007.
 Hajmo koju pametnu...

 Nesto cituckam u ovim danima i ko stariji insan uvijek
natrcem ko biva, na kakve pametne knjige i studije, (kokano
samo sam ti ja te srece) hajmo reci u stilu sa nekim
misljenjima s kojim se slazem.....ali interesantno je a i
mozda ima nesto u tome...Pa tako tamo neka Caroline Myss u
knjizi Andens anatomi, (Anatomija duha) iznosi zanimljiva
istrazivanja i pokrepljuje to sa primjerima, bolje reci s
masom primjera, gdje bolesti nastaju kao debalans u
Primanju-Davanju, sto hoce reci da isto koliko treba davati
(ahaa) znaci emitovati isto toliko treba znati primati i
uzeti od onog ko daje drugim rijecima pustiti ljudima da ti
UCINE !!!  iako mozda ponekad smatras da ti to nije nuzno
ili da je suvisno ??!!! Cesto letimo da ucinimo drugima da
ih obradujemo da im damo ruku, ljubav ispunimo zelju, a
nestizemo stati sacekati da nam ljudi to sve Uzvrate,
naprosto nemamo vremena. To je najopasnije jer nase misli
nase traume a posebno stres, stici izaci u susret
ocekivanju, sve to se na jedan cudan nacin lagra, skladisti
u nase tijelo i cini nas slabim i bolesnim pa i vodi
dugotrajnu patnju.....Eto to vam mogu prijaviti da je u
pravu !!!!

...E sad kad smo kod Duha a nemogu da krepam od smjeha kad
se sjetim mog druga Krpu koji se zajedno sa mnom igrao ono
kauboja i indijanaca po vagonima na zeljeznickoj stanici
gdje smo se uzivljavali u sve scene iz filmova i
stripova...i tako ce ti moj Krpa iskociti iz vagona sa
pistoljima U stilu Dzon Vejn kad je naisla Kokina mater Bosa
sa cekerima sa pijace punih jaja i ostalih namirnica...Zena
se prestravila i ispustila cekere i sve joj otislo u helac
pa se rasulo do streke. Kad je vidjela mog Krpu scepala ga
za uho i natjerala sve da pokupi i privela ga kuci preko
puta i dala ga njegovom starcu na fasovanje, dok je ona sa
Krpinom materom popila kahfu. Stari Ivan marise kajsom i
ganja Krpu a mi ispod slusamo...Krpa se junacki drzi i
podvikuje parole..."Mozes me slomiti mozes me ubiti ali
neces Duh u meni ubiti". Stari van sebe pa opleti onim
sluzbenim postarskim kaisem  "Dodji mamicu ti da ti ubijem
tog duha u tebi"....."Nemoj bjezat, sad cu ubiti tog Duha u
tebi"......E to su bile moje prve spoznaje o religiji i o
duhu opcenito o primanju i davanju i ako hocete o
Egzorcizmu.....




Komentar Br.65
Poslao : mala
Datum : 06.10.2007.
a joooj, Djemo, sto me slatko nasmija! fala ti dje cuo dje
ne cuo. svakog ti dobra i zdravlja zelim - a Duha ponajvise!
:))



Komentar Br.66
Poslao : Toba-Djemalfonzi
Datum : 12.10.2007.
Nek'si mi osvik' i preostao, samo barem da ti mogu Bajram
cestitati!
Cestiti i cisti...Bajram Mubarek Olsum, Jarane...pa sad i
ako se nije cijeli Ramazan postilo, ...ima i za to dobrih
razloga!
Svoji smo...jebajiga!
Danas je i "Miholj dan"...poklopilo se sto Balasevic pjeva,
to Miholjsko ljeto i Bajram!
Puna mi kuca raje!
Pusti za mene veceras "Edina Pandura", (Ni Bajrami nisu,kao
sto su nekad bili), pusti vecersa za mene "Miholjsko ljeto"
- Balasevica, eto te vidim fatas se za flasu, palis
cigaretu!
Vrtis uspomene, one tople banjalucke...

Samo ovo zadnje navedeno(cuga i cigara) i nije ti bas po
Kuranu,
ali ti ces jednom to oprostiti svom Tobi?!

Jebajiga, sad!

Voli te Toba!



Komentar Br.67
Poslao : BajramMubareci-Toba Djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 14.10.2007.
   Neka te Bato neka te Toba i fala na cestitkama..
...Ovako je bilo,...ono malo se festalo pa trglo se koja
...samo destilati sto hoce reci votka, viski i
sljiva....nismo pucali vino i pivo jer na kokano vira
brani....
Imam ti ja Banjalucki klub iza kuce malo kroz sumu pa banes
haman pred vrata. Pustali smo ti mi novi shank u rad ono
kopija onog iz aleksinca, pa bilo je Semso harmonika i onda
fala bogu nase zene pa udri po kolu i plesu i tako do 3-4
ujutru.
Bilo svega od gurmanluka do onih mesnih krkanluka, pa se
nekako izdrzalo....
Eto malo se patim, ko da sam zamjenio glavu u guzvi s nekim,
pa mi je ko nesto veca i tandrlja nesto u njoj....jok nije
to moja glavusa....a moja je i pametnija nebi se tako opila
i naljoskala....
Hm, moracu ici na popravak da potrazim svoju, veceras ako
bog da.....
    
      i tako to....Nema boga do Dragog Allaha ....i ...Smrt
fasizmu sloboda narodu

               ....hajde nek  bude sve bericetno.....



Komentar Br.68
Poslao : Banjalucanka
Datum : 17.10.2007.
Neka te Gera ziv ti meni bio 100 godina.Kad padnem u
depresiju od ovih kisnih skandinavskih dana tvoje i Tobine
price mi dodju ko antidepresivi.Pa eto ja ti reko a ti znas
sta ti je ciniti da spasis jednog insana da nepohafifi skroz
na skroz.Provedo ovaj Bajram u Banja Luci.Bilo je prekrasno
,ma kakav prekrasno nego ocaravajuce.Cita raja ovu rubliku 
i te kako  ali nema puno komentara jer sta reci
divotaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.



Komentar Br.69
Poslao : Evo BajkiceMalkice djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 19.10.2007.
Evo ide jedna bajka za moju Veliku raju.... odrasle
sanjare....

 Ushicenje...

Tamo negdje u francuskoj u onim pastoralnim djelovima
Provance o kojima nam nije 
stigla da isprica nasa profesorica francuskog Katarina, a
mozda je i zelila samo mi
to nismo bendali, rasla je neka djevojcica Janet, koja je
imala obicaj da 
redovno ide u ljetnim mjesecima sama do obliznjeg jezerceta
u koji se 
ulijevao seoski potocic nakon sto je iscrpljen raznim
vodenicama i eto 
napokon nalazio smiraj u plavom oku jezera.
Vec je stasala u zgodnu curu sa sisicima i zagegala je
dobrano guzicom
tako da se pomalo i stidila kad je isla da se golisavo kupa
da je neko kradom
ne spazi, tako da je znala sad ranije otici na kupanje, pa
je jedne prilike
dok je oprezno ispitivala okolis , najednom sa malog drvenog
mostica spazila
nesto sto svjetluca. Kad se bolje zagledala vidjela je da
nesto fantasticno 
u hiljadu duginih boja, toliko privlacno da nije odolila da
sidje uinace 
plitak potocic i zgrabi i uziva pohlepno toj bakovitoj
lijepoti.
Kad je sisla i dosla do tog mjesta, na svoje veliko cudjenje
nije mogla
da napipa taj kamencic...opet se nestrpljivo brze bolje
popela na mostic da
preciznije odredi mjesto i opet kad je sisla nije mogla da
ga nadje da
ga napipa.....vadila je kamencice redom i nakon visebrojnih
pokusaja i 
izvadjene gomile nevrijednog kamenja, vratila se na mostic
i
podbocena na laktove zamisljeno gledala u zlocesti kamencic
koji je i
dalje svjetlucao u bistoj vodi potoka.....Napokon dojadilo
djevojci uzaludni pokusaji
Nakon dugog razmisljanja sine joj ideja da bi bilo dobro da
potrazi
pomoc od nekoga pa da ona bude na mosticu a taj neko u vodi
ili obratno sad bas
nije ni sama znala....ali sad to nije ni vazno jer boze moj
ona je otkrila to
cudo.....Al´koga naci, koga odabrati u kome vjere naci....
Razbijala ti ona o tome lijepu glavicu a i bogami pametnu,
pa napokon dohaka 
pitanju.Ode ti ona do sela i tamo vidi da se nesto
gradi....sta li nije znala 
odgonetnuti i priupita prvog kamenorezca; sta on tu radi...i
ovaj joj
sav ljutit odgovori ...da kako nevidi da tese kamen a satra
se po tom
zvizganu radeci i slagajuci kamen; nakon sto joj nije bilo
nista jasno priupita 
drugog radnika a ovaj joj sa snosljivom ljubaznoscu objasni
da ga to
nije briga vec on radi samo zato sto je to placeno a on mora
da nahrani
cetvoro gladnih usta i plus stare roditelje....razocarena
djevojka mudro produzi
dalje da upita treceg kamenorezca;...a ovaj ko da je jedva
cekao na nju 
objasni joj zanosno da on zida i gradi najvecu katedralu,
vecu od one u 
Parizu i da nezali ni truda ni znoja, jer njegov zivot samim
tim radom
ima opravdani smisao posrtojanja....
Djevojka se zagledi u te plave oci i u njima nadje isti onaj
odsjaj sto ga 
vidjase u potoku 
...Pa da sine joj najedared, da taj momak joj moze sigurno
pomoci i odabra bas njega
....na precas. 
Naravno, da dalje neduljim da su iste te vecer necekajuci
jutro pronasli 
to sto svjetluca, ne jedan nego mnostvo prekrasnih kamencica
koje su uzidali 
u Hram svoje ljubavi i izrodili pokoljenja i pokoljenja
graditelja i stvaralaca
poklonika ljepote koja ispunjava sva cula

PS: Njihova djeca, njihovi potomci i dan danas traze te
kamecice zivotne srece
      a i nekad su pretjerano zaneseni u traganju da im
netreba ni svaku 
      zamjeriti, kad ih u zivotu sretnete, kad nesto grade,
kad nesto iznjedruju.....
      ....ne diraj te ih, ...ne barkajte ih....
      .....Oni nikad nemaju vremena ali ustvari nikud im se
nezuri.....Osobno poznajem neke !??



Komentar Br.70
Poslao : MaloKratkePrice djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 28.10.2007.
 Soba 353...

Doktor je dosao i nesto uctivo pricao povremeno klimajuci
glavom, kad je bio upitan dok vani su se zimska svjetla
palila i ispunjavala sobu sablasnom igrom sjenki. Sve je
bilo receno i dobro je sto ga nerazumije niti ferma. 
Nezainteresovano je na kraju pruzio ruku, da bi joj se
napokon okrenuo zeljno ko svaki put kad treba da je sretne.
Radovao se tom pogledu na nju i to mu je davalo osjecaj da
postoji pa i ovaj put. Sve se mjeri trenom, sve lijepo, samo
patnja i nedostatak se ceka i traje. Volio je taj prizor,
njene sad vec izmucene ali jos uvjek caklene oci, uvucene u
duplje da bi dobile posebno sjencenje.
A zjenice koje se sire svaki put kad sretnu njegove kao da
kazuju da se radi o strasnom nesporazumu, propustu,... pa za
milog boga njoj nije nista. Tako vrijedno se trudio da to
vjeruje. Trajanje se mjeri sekundama, minutama,satima,
danima, mjesecima,godinama i desetcima, zasto nekoliko
sekundi bljesak osmjeha, treptaj zaljubljenih ociju nebi
bili isto vrijedni ko iscekivanje ljepote dogadjanja koje
nekad zna trajati mjesecima pa i godinama. Prica joj o
sirini kosmosa ko da je njime hodijo o dalekim izazovima
koji cekaju nase potomke. Ona njemu u ljepoti duse, uzitku
davanja, zahvalnosti za uzvracenu ljubav. Opet on njoj o
nasim potomcima koji ce vjerovatno i jedan dio nas siriti po
svim tim stazama i bagazama kosmickog bespuca. Krciti
bespuce maglina i raznositi sjeme covjecije i jedan mali dio
nas,braneci se u hladnim mracnim nocima vatrom ljubavi
svojih predaka. Ona je iskazivala zebnju i strah da ta
ogromna tehnika i tehnologija ne zagospodari ljudskom misli
i skrene
put u stranputicu gdje ce ljudski rod robovati naucnom
imperativu koji ce postati sam sebi dovoljan. Ljudski rod je
samo svjesno olicenje svega sto zivi i umire i on je
slucajem odabran da se brine o svom tom zivom bicu koji
sarena haljina prekriva svu tu geografiju. Znala je reci...i
za nagradu dobija blagodeti ljubavi pretocene u razlicite
forme i relacije kojim samo masta moze dati ogranicenja.
Bila je umorna i zazelila da je drzi za ruku dok tone u san.
On je pricao tim dugim brodovima koje je vidio u svojoj
viziji o nekom mladicu nasih gena kako savjesno uljepsava i
brani tu plavu oazu u nadalekom bespucu, na ponos svojim
pretcima. I svasta joj nesto pricao zanesen da nije
primjetio kad ju je san prekrio svojim velom.
Sestra mu je neprimjetno prisla i lagano dodirnula za
lakat.
Vrijeme je da ide, samo kad bi znao kud. Svaki put mu je to
najteze, i svaki put to ostavlja za kraj kao da ima neki
izbor.
Dosavsi kuci stigao je skinuti cipele i mantil i spustio se
u udobnu fotelju. Pored kreveta na stolicku je lezao
zaboravljeni aparat za sluh. Na licu mu je lezala misao
prolaznosti ko vila vodilja kroz njegove snove. 
Ujutro je zazvonio telefon i neki uctivi glas pokusavo je da
mu nesto vazno saopsti. Na svu srecu on vec odavno tako
nesto ne cuje.

Inspirisano i baceno u bajte u znak sjecanje na Nju koja je
vec odnedavno medju melecima......



Komentar Br.71
Poslao : NestoNaucno djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 10.11.2007.
...Evo posla mi jaran iz hamerike onaj sto pazi na zdravlje
a i u trendu je sa svim modernim izazovima, kako stici i
prestici vrijeme. Kratko receno kako zajebati Ajnstajna,
starog dobrog Alberta.

....Kazu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu
bananu radi
kalija.Takodjer i narancu zbog vitamina C. I obavezno popiti
jednu salicu zelenog caja (bez secera za prevenciju
dijabetesa) za smanjenje
masnoce u krvi.
Svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i poslije
je
ispisati, sto udvostrucuje vrijeme koje smo do sada
provodili u WC-u)
Svakoga dana treba uzeti barem jedan Bioaktiv ili jedan
jogurt da
biste imali sve dobre bakterije,za koje nitko ne zna sto su
tocno,
ali ako se ne opskrbis sa barem milijun i pol tih bakterija,
vidjet ces vraga.
Svakoga dana jedan aspirin, za prevenciju infarkta, i jedna
casa crnog
vina, takodjer protiv infarkta. I jednu casu bijelog, za
zivcani
sustav. I jednu casu pive, ne mogu se sjetiti za sto. Ako ih
popijes
odjednom, mozes dobiti mozdani udar, ali ne sekiraj se,
neces ni primijetiti.
Svakoga dana treba jesti balastne tvari. Mnogo, mnogo,
gomilu
balastnih tvari, dok ne poseres govno velicine pulovera.
Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne
smijes
zaboraviti zvakati svaki zalogaj 100 puta. Tako da ti samo
za jelo
treba 5 sati!
E da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube
treba
oprati i poslije jabuke, poslije bioaktiva, poslije banana,
poslije
balastnih tvari. I tako sve dok imas zube u ustima, s tim da
ne
zaboravis zubni konac, masazu desni I ispiranje vodicom za
usta. Bilo
bi dobro urediti kupaonu, mozda staviti unutra CD player ili
TV, jer
s obzirom na vodu, balastne tvari i zube, provest ces puno,
puno
vremena unutra!
Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je
21.
Ostaje ti 3 sata, ako nije gu¨zva u prometu. Prema
statistikama, TV se
gleda prosjecno cca 3 sata dnevno. Sada se to vise ne moze,
jer
svakoga dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon
15 min
kreni natrag jer ako ne, pola sata postaje cijeli sat).
Treba
njegovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih
odrzavati
svakodnevno. Pretpostavljam i kada ides na put.
Izmedju ostalog, moras ostati informiran i citati barem
dvije dnevne
i nekoliko tjednih novina, da bi imao kriticki stav..
Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba
biti
inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba
vremena. Da
ne govorimo o tantrickom seksu.
Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje
poda-sudja-vesa, da
ne govorimo o tome sto sve treba ako imas kucnog ljubimca
ili djecu!
Racunica kaze da je za sve to potrebno minimalno 29 sati.
Jedina
mogucnost koja se namece je raditi nekoliko stvari
istovremeno:
Npr: tusiraj se hladnom vodom i drzi usta otvorena. Tako ces
popiti
2 litre vode. Dok izlazis iz kupaonice s cetkicom za zube u
ustima,
istovremeno se seksaj (tantricki) s partnerom koji
istovremeno gleda
TV i cita novine dok ti peres pod.
Ostala ti je jedna ruka slobodna? Nazovi prijatelje! I
rodbinu! Popij
vino (nakon razgovora s rodbinom ce ti trebati).

Uuuuuuf!

No, ako ti je ostalo dvije slobodne minute, posalji ovu
poruku svojim
prijateljima (koje treba paziti kao biljke) dok jedes zlicu
meda,
koja je vrlo korisna.

Sada Vas pozdravljam, jer izmedju jabuke, jogurta, pive,
prve litre
vode i treceg obroka s dnevnom dozom balastnom tvari, ne
znam vise
sto trebam, ali moram hitno u WC!


PS:Usicarit cu par minuta istovremeno peruci zube? Jel´da je
tako raja...



Komentar Br.72
Poslao : OtimamoSe djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 24.11.2007.
---Raspad razuma---

Sve se desavalo tako brzo da svako cekanje prestaje biti
sudbonosno. Postaju dva vremena od jednog koja teku
neovisno
svako svojim putem. Dogadjaji koji se ne shvataju, lete
naprosto nekontrolisanom brzinom dok ono malo u cemu bi
covjek zelio da zivi upravlja se po posebnom satu kojeg
pogoni srce i osjecanja. Satu koji tika ponekad dosadno ali
ipak neomoljivo i ko da ga pokrece samo iscekivanje straha,
parazitski osjecaj koji jede iznutra i kome je jedini cilj
da ostane sto duze u nama.
Covjek se ubrzo nauci oslanjati se na onaj zivotinjski dio
svog mozga sto lezi u produzenoj mozdini u kojem jedino
nikoje vrijeme ne egzistira i samo nagoni zamoodrzanja
postoje. Cim prije tim bolje, jer sanse prezivljavanja su
vece. Zlocinskoj nakani covjek se moze jedino suprostaviti
refleksom samoodrzanja, gdje sve intelektualne funkcije su
iskopcane ili se drze na sto nizoj razini koliko je to
moguce. Ne postoje logika, zdrav razum postoji samo
prezivljavanje u formi golog opstanka. Covjek vidi sebe u
drugim supatnicima. Ako drugog boli boli i njega, kad neko
umire, umire jedan dio njega. Postojimo mi i oni. Dva
svijeta odvojena zicom predrasudama mrznjom i gadjenjem koje
ovde prelaze vremenom u ravnodusnost gdje su sve granice
izmedju pojmova izbrisane, gdje nuznosti dan noc, zedan
napojen, samo su rijeci bez znacenjai mogu se samo uzalud
pisati. Covjek pocinje posmatrati pasivno sve sto ga
okruzuje i vremenom se gube ti suvisni pojmovi nestaju u
fugama medju ciglama medju hladnim keramickim plocicama .
Glava je ispunjena kaosom koji bez razuma veze dogadjaje iz
proslosti u paucinasto tkanje, da se ne zagube. Cula postaju
izostrenija. Oci bivaju nekako neprirodno izbuljena i ko da
imaju noge hode prostorom, zastajkuju, preskacu, zaobilaze i
vracaju se nazad, tuznije bez sjaja bez suza. Smrad je bio
ko zivi stvor koji nas je omotavao u svoj veo, da nas
oznaci, da se prepoznamo, da se nadjemo. Govorili smo
vonjem, i njusili
se iskrenije nego sto smo to rijecima mogli kazati.
Okus sopstvene pljuvacke pomjesao bi nam se s sukrvicom iz
desni pa bi smo taj bljutavi koktel nocima osjecali koji bi
nas drzao budnim u strepnji da u ludilu ne izjedemo sami
sebe.
Nama nepoznati instikti su nas sabijali sve vise u jedno
rakom obhrvano tijelo koje se doticalo mucenjem tako obicno
i neizbjezno.
Smrt je bila jedina izvjesnost koju smo priznavali tamo gdje
bog ne stanuje u nasim sjenkama.
Budili smo se iznjedreni iz dubina tisine u uzas zvukova i
urlika, zbunjeni i oduzeti, pa gdje sam opet to, pa zar
ovdje opet, pitanjem. Ne ovo je san jeziv san a ono od
maloprije je stvarnost.
Krv bi jurnula u glavu i opet bi raskol razuma i smisla se
nastavljao u svoj svojoj nedorecenosti.
Ili boga vise nema pa su svi njegovi proroci lazni ili sav
mu je posao bio uzalud, sto ce prije biti.... Morace sve
poceti iz pocetka, po samo njemu znano koji put. Pomislio
sam ;.... nije ni njemu lako......
Haj zivjeli i ovaj put....



Komentar Br.73
Poslao : NaumpaloMi djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 04.12.2007.
 KAHFA

     Život je vrijeme, a vrijeme je žrvanj. Radi bez zastoja
i melje sve. Nemilosrdno. Bez stresa. A mi, svakodnevno, u
grču i pod stresom, halapljivo sebično grabimo vrijeme, čak
i buduće. 
    Moj gimnazijski kolega, i naravno Banjolučanin, nedavno
je lijepo elaborirao taj oblik amerikanizacije:     
   "Ameri se rađaju da bi radili, a mi ovdje radimo da bi
uživali". Da li je baš tako?
     Imamo li, uopšte, vremena za prijatelje? Zapravo, imamo
li prijatelja? Jer, većina je sklona i prijateljstvo mjeriti
materijalnim aršinom. Novcem, da budem vulgaran.
     U takvom promišljanju stiže 'dar nebeski':
Banjolučanin, na koga sam gotovo zaboravio, "emailirao" mi
je pismo iz onog djela Švedske blizu sherafa čiji sadržaj,
evo, dijelim sa čitaocima. 
     Izvjesni profesor (na izvjesnom Univerzitetu) natrpa
golf-loptice u teglu za džem.
Na pitanje da li je staklenka puna, studenti odgovoriše
potvrdno. Onda profa pažljivo sipa sitne kamenčiće koji
ispunjavaju praznine oko loptica, a nakon toga usipa i šaku
pijeska.
    "Da li je sada puna?" pita studente koji, već
iznervirani, to potvrđuju.
    "Nije!" likuje profesor i na sve što je u tegli izlijeva
šolju kafe.
      Sada je posuda puna. Definitivno.
    "Poštovane kolege, tegla je vaš život, a loptice za golf
su, metaforički, sve što je u vašem životu najvažnije:
ljubav, porodica, prijatelji…
     Šljunak predstavlja zaposlenje, automobil, kuću odnosno
stan. Pijesak je održavanje i čišćenje kuće, popravak
automobila i uređaja u domaćinstvu.   
     Ako u staklenku prvo uspete pijesak ili kamenčiće, onda
neće biti mjesta za loptice. U tom slučaju, u svom životu
nikada nećete pronaći prostor za ono što je najvažnije.     

     Ako se velike i važne stvari uklone iz vašeg života,
onda ostaju samo male, i suštinski nevažne. Budite kritični
- kuću uvijek možete počistiti. Vodite računa o
prioritetima, jer sve drugo je kao pijesak.
   "A šta bi sa kafom?" dosjeti se jedan student.
   "Bravo kolega! Poenta ovog predavanja zapravo je u  kafi.
Bez obzira koliko vam se život činio prepun onoga za što
smatrate da je nužno i potrebno, uvijek ostaje još malčice
prostora odnosno vremena da se sjetimo našeg prijatelja i s
njim popijemo šolju kafe" – završi profesor.
     Izgubio sam mnogo kolega i prijatelja. Otišli su u
svima nam određenu Izvjesnost.
I, kad bolje razmislim, ostaje gorak osjećaj i vječno
pitanje: jesam li bio sebičan?





Komentar Br.74
Poslao : AsadJaJopet djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 14.12.2007.
Starac

Svanuo je dan kao svaki za njega u zadnje vrijeme.
Svakodnevne dnevne rutine druzenje sa istima kao on, pokoja
razmjena misljenja, zajednicki odlazak na dorucak i tako
redom do vecernjih sati. Zivot u penzonerskom pansion-u i
nije neki ali uljeva sigurnost osjecaj pripadnosti sto je u
njegovim godinama ko hrana i miran san.
Ovo jutro je nosilo nesto u sebi, osjecalo se u zraku.
Proljetno sunce izvlacilo svoje zrake preko velikih sjena i
sve je postajalo manje strasno i vise obecavajuce. Nesto
treba uraditi od ovog jutra, od ovog dana ako nista drugo
promjene radi.Brizljivo se obukao, natakno sesir,
nezaboravljajuci sal i prokleti stap odvazno je krenuo na
vrata. Nije popio svoju jutarnju kahvu, popice je negdje u
gradu, mislio je zurno izlazeci ako covjek njegovih godina
moze negdje da zuri. Niko ga vec odavno ne iscekuje, niti se
on kome nada, sam je sebe podredio da stemi negdje za sad
neznajuci gdje. Za sad je dovoljna toplina proljetnog sunca
koju je vec prolazeci kroz veliku kapiju poceo osjecati na
obrazu. Sjeti se da bi bilo ljepo otici do parka koji
granici samalom sumicom kroz ciju sredinu silazi jedan potok
onakav
kakav on pamri iz svog djetinstva, sa visokim obalama i sa
puno lucnih drvenim mostica. Onakih kakve je uvjek opisivao
u svojim romanima, sa dve do tri stepenice sa obe strane, sa
niskom ogradom ofarbanim u zivopisnim bojama.
Stap mu je ozvanjao po plocniku i islo mu je na zivce taj
probadajuci zvuk koji ga je stalno sapce da je starac. Ima
tu
nesto vise od toga mislio je. Kao da je stap taj koji pita
da li ce to tlo jos da ga trpi na sebi kod svakog udara kod
svakog koraka. Nekako je nespretan s njim, nikako da
suradjuju, al´ne mogu jedan bez drugog. Stap bez gazde niti
gazda bez stapa. Vec je u blizini autobuske i samo da
predje
ulicu. To je tu iza, pa niz stazu koja vodi pravo u park.
Najednom dok je cekao dase upali zeleno u oci mu upade
neobican prizor. Jedna bakica je ispracala plavokosog
djecacica u skolski bus. Nesto je tu bilo cudno, u prvom
momentu nije znao sta. Prizor je bio obican da se ne kaze
banalan i svakodnevan, ali njegove oci vicne da vide i
dublje
zadrzale su pozornost neobicno dugo. Odlazak autobusa i
uzurbanost na pjesackom prelazu zaklonisemu odjednom prizor
i prizor nestade isto onako kako je najednom bljesnuo u
njegovim ocima. Zaboravio je to na tren i nastavio u svojoj
nakani. Vec su se osjecali mirisi vec svjeze pokosene trave
u parku. Stap je manje ga nervirao po zemljanom puteljku.
Zaobisao je to malo vjestacko jezerce, da bi nastavio prema
drugoj strani ograde gdje pocinje puteljak koji se lagano
spusta prema potoku. Nastavio je sad hodajuci opusteno ko
covjek koji je vec dostigao cilj i sad uziva u svom
razultatu.
Oko njega osim mirisa i boje su postajale izrazitije sto ga
je gonilo na razmisljanja. Vec dugo je hodao, sunce ga je
pocelo paliti i po drugom obrazu. Njegovi vec dugo zive svoj
zivot. Imaju familije i njega redovno posjecuju za praznike
i za vikende. Vode ga na rucak, kuci i trude se da ostave
utisak kako im je stalo do njega i da im on prestavlja jos
uvjek stub okupljana familije. Svaki put zale sto se stara
kuca morala prodati ali kao tu se nije moglo nista uciniti
jer kuca je bila prevelika i niko nije htjeo osim njega tu
stanovati. Poslije njegovog pada niz stepenice bila je i
opasna. Vise se nije mogao brinuti o kuci i o sebi poslije
pada. Unuci su sve sto ga veseli kad se sretnu jer u njima
trazi i nalazi sve ono sto je nekad propustio da vidi u
svojoj djeci. Odavno je prestao da pise. Prestali su ga
objavljivati. Prijatelji s kojim se druzio su vecinom pomrli
i njegova generacija drzi da izumre. Logicno i exaktno.
Pozornica se mora ostaviti za nove narastaje sa novim
idejama
strevljenjima. Ne moze se protiv prirode stvari. Pita se da
li je sve napisao. Da lije sve ideje odjelotvorio. Dali je
mogao stici vise. Jeli dovoljno pisao o ljubavi...
Njegove knjige vec odavno zive svoj zivot. Njegovi junaci su
svjetski ljudi, kosmopoliti koji nikad se ne vrate svojoj
kuci. Ko djeca su. Ako ih ne sreces nemozes ih
prepoznati...
Dosta toga je zaboravio ne srece ih ne lista vec odavno.
Jednom davno kad je pokusao bio je do suza zapanjen jer u
njim nije prepoznao sebe. Zar je to on napisao. Kako je
mogao... On odavno nije ta ista osoba. Faktum je da jedino
zajednicko je ime. Isto ime za dve razlicite osobe koje zive
u dve razlicite dimenzije. Nemoguce da se sretnu i pruze
jedno drugoj ruku.
Osjecao je umor u pogrbljenim ledjima i nakon plovidbe po
svojim mislima jedna slobodna klupa pored mostica bi bila
dobrodosla.
Spustio se, odlozio stap i raskopco napokon mantil. Pogledom
je kruzio po krajoliku prepoznavajuci ga u crvenim
krovovima
koji se negdje gube u rastinju i u krosnjama propupalih
grana.

Pogledao je na sat, jer vrijeme kod staraca ide sve sporije
i dok me se pogled dizao ponovo prema daljinama, zapazi
nesto sto je na prvi pogled izgledalo ko sarena vreca
nemarno spustena. Bio je to djecak sa stanice u samoj sjeni
zbuna. Prepozno ga je iako je bio okrenut ledjima. U
njegovoj blizini stojala je tegla u koju je on okretno
stavljao nesto.
Ali sto radi taj djecak paperjaste kose tu sad u ovo doba
kad trebo da je u skoli. Pa da mozda je na skolskom odmoru
sunulo mu je i taman se poklapa a i skola se nalazi tu u
blizini, nekih par stotina metara. To je taj crveni krov
koji je strsio i uvjek mu je nekako bio orjentir u dugim
setnjama. Inace starci se lako izgube u setnjama, cega je on
bio smrtno uplasen. Uplasen od te nemoci u izgubljenosti
vise nego smrti.
Nesto u njemu duboko ga je vuklo da uzme kontakt s
djecakom.
Da ga samo ne uplasi, ovako star, neocekivan. Prisao mu je
sa strane. Nema dvojbe, bio je to isti djecak kojeg je
ispracala smjerna bakica kojoj je za trenutak neizmjerno
zavidio.
Izvjesno, djecak je nastavio da lovi nesto u plitkoj vodi,
rucicama, crvenim od potocne hladnoce. Ne, to nisu bile
ribice vec na njegovo cudjenje punoglavci, razlicitih
velicina, koji su bespomucno se sudarali sa staklenom
teglom.
Neobicni djecak, njemu sad kao vec poznatih, odnekud crta
lica, samo je lagano podigao pogled prema njemu i osmjehom
ga
je odpozdravio. I dalje ga je posmatrao. Ubrzo se podigao,
obrisao mokre ruke od hlace, jednom, dvaput, hukno u njih i
ponovo se sageo da bi brizno podigao teglu ponosno sa svojim
neobicnim ulovom. Pitao ga je radoznalosti radi, ili da samo
zapocne razgovor, zaso ce mu punoglavci. Djecak mu je uctivo
odgovorio da mu trebaju iz naucnih razloga, da zeli
drugarima objasniti da se neke zivotinje rode kao jedne da
bi se kasnije pretvorile nekom carolio koju samo priroda zna
u druge vrste. Tako se punoglavci iz ribljeg oblika prelaze
u zabe, neke gusjenice se pretvore u leptire predivnih
krila. Dok gusjenice obicno prave stetu, leptiri su korisni
i leteci od cvjeta do cveta raznose polen. On je to citao u
jednoj divnoj knjizi, koju mu je baka poklonila. To se zove
metamorfoza i knjizi pise da se to desava i sa ljudima. Rode
se ko nemocne bebe, izrastaju u djecake ili djevojcice,
kasnije postaju mladici i djevojke, koji otkriju ljubav,
koja im se sama kazekad zato dodje vrijeme, da bi potom
dobili svoju djecu i na kraju postali starci ovisni o stapu
i drugima. Puno toga on tu nije shvatio ali kako kaze
njegova baka, kad malo odraste samo ce mu se kazati.
Nije niti primjetio koliko je pomno slusao djecaka da se i
sam nesvjesno uputio u pravcu skole zajedno sa djecakom koji
je zelio da stigne na vrijeme. Pred kapijom skole pozdravio
se s njim koji mu je sad ispruzio ruku u znak pozdrava.
Najednom mu je pred ocima bljesnula cudna ogrlica od sitnih
kamencica koju je djecak nosio oko vrata. Ogrlica od sarenih
ljekovitih kamencica rijetko vidjena u danasnje doba, na
kraju ga je toliko zbunila da je ubrzo igubio djecaka iz
videokruga. Samo je za cas jedna rucica istrsila iz gomile u
znak pozdrava. Okrenuo se lijevo desno, nije nikog bilo. Taj
pozdrav je upucen njemu. Bilo mu je nekako toplo oko srca,
kao sto odavno nije bilo.
Vrijeme je bilo za povrata, pomislio je nakon jednog trena,
i
tad je na svoje cudjenje primjetio da je zaboravio prokleti
stap na klupi i nije mu nesto nedostajao.
Taj neobicni djecak ga je opcinio i cinulo mu se da je u
njemu prepoznao jedan dio sebe sto je davno otisao u
knjige.
Neki davni dio. A jos ta ogrlica od kamencica pomno slozenih
u odredjenu mustru jos vise ga je uvjeravala da je ovaj dan
nesto veliko sam po sebi. Prokleta oglica, pa one zeljaste
oci u djecaka. Zasto mu je to najednom vazno .....
Na povratku kad se uspjeo najzad uzpeti noseci stap kojeg je
vise vukao nego sto se odupirao svratio je u obliznji bife u
neposrednoj blizini. Dugo je pio kahvu, i umakao cokoladni
keks u nju.  Kroz glavu su mu prolazili svi likovi stvarni i
u njegovim pricama rodjeni. Boze, sinulo mu je iz starackog
sjecanja......Sara, njegov prvi zanos, njegova prva ljubav.
Kako je to mogao zaboraviti. Zar se krugovi zaistinu tako
cudno zatvaraju....Zar je ona sitna bakica ona...
....IMAS SAMO ONOLIKO KOLIKO MOZES U LJUBAVI DA DAS.... Bas
te rijeci je napisao kad joj je ogrlicu poklonio za
rodjendan. Na kraju je uzeo i jedan konjak da sebe pocasti
za neobicno lijep dan.
Sutra, sutra je novi dan i trebao bi ustati nesto ranije za
setnju.....
 
kraj




Komentar Br.75
Poslao : Kr krasno
Datum : 14.12.2007.
sad kad si nas'o "malca", pripaz' ga dobro! 


Komentar Br.76
Poslao : JaZarazeJahBelaja djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 29.12.2007.
    
    Nesto ko lepra, stalije  

    Nego, spopala me neka cudna bolescina. Bit ce da je
zarazna, pa presla na mene ...glavni simtomi su da se insan
popali na svoju rodjenu zenu i zamislite podje joj se jos i
udvarati i nabacivati bas ko da je tudja. Ova bolest napada
muske preko pedesete i dosadna je ko prostata...pa coek malo
malo ide zvati zvrckati zenu svoju sopstvenu mobilom ili
sms-ati ko nekim ljubavnim porukama i bezobraznim
prijedlozima, jebote ko da mi je svalerka, gluho bilo. Plaho
neka opasna boljka i jos joj nisu nasli ovi svedski naucnici
 lika. Malo pomaze zagnjuriti se u toplu kupku i izdrzati po
sata pod vodom ko mere ili otici u saunu ali se nelijeci.
Naprosto nema lika. Pazite kad budete citali da se i sami ne
zarazite preko daske-dugmetare...operite dobro ruke
glicerinskim sapunom ili navucite rukavice. Nikad se nezna,
sa ovim masinama kako se ti virusi prenose. Belaj nikad ne
spava. Prvi simptomi ??? Kad je vidim vec svrata ja joj
podjem tepati... jali duso, jali srdasce, pa jesili mi se
umorila lutko moja, eto te ko curica...joj kakva si nemoze
se gledati u tebe direkt vec preko ogledala, pa danas sam te
upravo sanjo budan na poslu,...evo i pjesmicu sam ti
spjevo....pa ruze pa ti folovi. Kad idemo na poso nikako da
se rastanemo vec otuznim pogledom se ispracamo ...Kuci letim
da prvi dodjem da skuham kahvicu i sve da pospremim kad
moja, hej zamisli, princeza kuci dodje, a bogami i djecu
ruzim sto ostavljaju stvari tu i tamo i za opsti nered. Ma
posto sam vam ja pravi papucar, svjetske klase...Nocima se
budim sav u znoju i zvernjam u mraku jel´ona spava do
mene.... To ti je za poluditi. Sad neznam jesam li slucaj za
ovaj nas novootvoreni Dom Zdravlja, ali ako neko ima koga je
isto ovo spopalo nek se javi da izmjenimo pacenjicka
iskustva a do tada ode ja malo preko praznika do Honolulu
gdje trebam ponovo da zaprosim svoju zenicu pa koliko kosta
dabli kosta.. 
....a do tada
...i u to ime, unutra snjime...Z, raja i Sretna Nova
Godina....



Komentar Br.77
Poslao : Daca BG
Datum : 30.12.2007.
Dragi Djemalfonzo, zelim ti sve najlepse u 2008.godini i da
i dalje pises price u kojima uzivam i koje s nestrpljenjem
ocekujem...veliki pozdrav iz Beograda...



Komentar Br.78
Poslao : Aliva Za br.71
Datum : 08.01.2008.
Ja sve to stignem jer ustanem
4 sata ranije.



Komentar Br.79
Poslao : KudRazguliti djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 24.01.2008.
 ...Kad se ono sjetim..

Devedeset i treca samo sto je krenula, prava ratna zima, a i
niceg nema osim cuge i ogromne neizvjesnosti. Iz grada se
vec mjesecima nemoze izaci kakvim konvojem a i oni raniji
zaglavise negdje kod Vlasica, neke pobise a neke dobrano
opljackase i namlatise. narod se nekako uvukao u sebe i
borta.
Grad se nekako u maglustinu usuko, utonuo u zimsku mrakacu
zasmrdjen sto od dima furuna, a i lozilo se sve i svasta a
sto od vojnicke fajtine i baruta i sve lici na neku ludjacku
ogromnu kosulju gdje svi cucimo i cekamo da se desi kako
cudo, da se probudimo normalni i da sve ovo sranje
pozaboravimo ko nadasve ruzan san....Po ponizenomn gradu,
nesmanjenom zestinom nastavlja se sikaniranje, ucjene,
izbacivanja iz stanova i s posla. Podaju i glave a i nestaje
se preko noci. Drveca i ciskovi obljepljeni
smrtovnicama...Nasih tamo nema. Njake se nove potvrde traze,
nove dozvole izdaju. Grad se gusi u apatiji i depresiji....A
u pickumaterinu, citav grad je Logor i mogu ti kad hos doci
glave.....
Sjedim u radnji iza Zenita, kod Dese, Dese zvanog Svakacast
i pokusavam naglas da odgonetnem sto se narod oko mene i
raja i moji najblizi toliko trude da ja sto prije zdimim
negdje, bilo kud samo da razgulim negdje sto dalje iz grada.
U pocetku mislio sam, stas??... ljudi zabrinuti..da mi se
gluho bilo nesto nedesi...probelajisao omarsku sad ovdje da
nezaglavim u kakoj raciji ili da me nedokaci kaka budala sa
ratista ili nefasujem kaku grdu bolescinu vucarajuci se po
nekim rupama  i opijajuci se svim i svacim. Takav je nas
svijet kad voli, voli i bogami brine. Brine iz dna duse, da
te nemoze gledati kako iz dana u dan se nepotrebno izlazes
opasnosti pa vise nece da te sretne, da ti se javi niti da
ti otvori vrata. A ja blentov nikako da skontam tu veliku
neizmjernu ljubav, a i navikao se na ono mutno kninsko vino
a i na narod besposlen pa sve mi potaman. A stas raju to
sikira...a moze im na zlo izici. Cudnog li fenomena. Svi
rove i kopaju kokano da izadju a ja zainat eto blentov da
ostanem. Nigdje mi se neide, a kud bi...Nigdje mi niko
neceka, niko mi se nenada, negdje vani a i kad bi kojim
cudom ovako bahno na vrata nekome vani, nebi mi se niko
obradovao. Tako ti ja to drobim sa Desom a on samo gleda
samo njemu svojstvenim strpljenjem da slusa i odmahuje
glavom....pa se smjeska....
Izvini Gero, moram se ovdje umjesati... Raja smo, svaka ti
cast ali ti stvarno nista nekontas, odjednom ce Desa, Bit`ce
da su ti one tabadjije u logoru malo pamet zavrnule, pa si
malkice napuko ili te ovo vino mutno zanjelo.... 
Ja, ono odmahujem glavom, ko ono... hajmi ti matereti Desa,
svaka ti cast, razjasni fenomen... strogo naucno....Desa tek
sto je udahno, a ko ga zna, zna da on u tako ozbiljnim
temama mora uzeti zaleta ohhohooo,.... kad neko pokuca na
vrata, Desa, umiri me prstom...pssss...proviri sa strane
zavijesa i odahnu. Rale, bata Rale, .....haj´de ulazi, uf,
uf, uf,...mi mislili neko....Rale s vrata onako krupan u
krombi-kaputu ko deda mraz grli i ljubi onako kako on samo
zna i izvadi ko carobnim stapicem onu dvoguzu ...Samotok.
Otkud to bataRale, zavikasmo Desa i ja, a kad izvadi jos
neki paket u novinama zamotanih girica i sardina, pa iz
drugog djepa kolutic sira, ostadosmo paf. Ovdje nisu vise
pomagale ni rijeci uctivosti u stilu " cemu imamo zahvaliti
pasoj velikogrudnoj posjeti", kad se Raletu oci zamaglise,
najedaret a i meni a vidio sam i Desi ko knedla u grlu, pa
se jos jednom zagrlismo ko danas fudbeleri kad daju gol.
Znamo svi vec sta to znaci...rijesio se lokala i sad gleda
da razguli...Mjenjamo temu...otkud samotok i to dvoguzi,
gdje ga nadje, gdje se zasteko a dobro ce nam doci da
razbijemo bar malo ovu monotoniju sa ovim kninskim muljavim
vinom...pa tako to. Ali mene uvatilo i jopet ja na onu moju
temu.. "ljubavnu"...kako me raja i moji tako silno vole da
jedva cekaju da mi vide ledja...Sad se bataRale podje fatati
za stomak i jedva prekide Desu koji s pravom imao prvenstvo
u odgovoru ....Svaka ti cast Desa ali dopusti da mu ja to
razjasnim...Slusaj Gero nesto cu ti reci...Ljudi nevole
nesretnike, kao i one koji su najebali, one koji ih
podsjecaju da je tamo negdje rat, da se gine, onako bez
veze, da "tamo negdje" gore kuce da ljude  opet tamo negdje
ubijaju na pravdi boga samo zato sto se ovako onako zovu, da
tamo negdje ljude drze i muce po logorima i
hapsanama...Ljudi nezele to znati a ako je neizbjezno da
znaju onda je to tamo daleko, to se nas netice  a bogami
STACE TO SVE EVO SAMO STO NIJE. Nada je zadnja u redu za
umiranje, znas i sam....Ti ih Gero moj svaki put kad te vide
podjecas da to jos uvijek traje i izgleda da tako brzo i
lako nece stati !!!!! U nekom zamracenom cosku mozga
misle da si Ti po necemu kriv, da si nesto ipak zgrijesio,
da bas nisi Cist i da nisi na pravdi boga odveden u logor,
da ces im navuci belaj njima nevinim i neduznim, da ces ih
"zaraziti" !!!
Oni misle da ce se sacuvati, sacuvati to crkavice, to mjesto
u svom gradu,...a ti ti si ga vec izgubio.
Strah je jedan od nagona samoodrzanja kod ljudi i mnogi ga u
neznanju zene i udaju za Nadu.
To ti je ono moj Gero, umijesa se napokon Desa: u ovom gradu
ima mjesta samo za jedne i ti ce se izvuci......za pokorne,
za odane pripadnike nebeskog naroda i ostale ponizne......
Jos bi mi svasta tupeljali uz pijansku onu nasu sinfoniju za
samotok, girice i plinsku grijalicu da ne bahne opet neko po
vratima...
Desa, proviri  i skoci da otvori....Mala s vrata nakon sto
se pozdravi ljubazno, zgromi me bujicom
rijeci...Spala sam snogu.....od Oaze do ovdje svukud sam te
trazila.... U gradu je racija, sve zivo 
zaustavljaju, kontrolisu i trpaju u kamione...nemos se
probiti do stana da si ptica...
A sad ono najvaznije ....ja nas upisala u spisak za konvoj
za hrvatsku preko one moje Kristine, sto radi za
medjunarodni...a ti hoces neces...Ja vise nemogu
cekati...dosta mi je i tebe i tog tvog j.....g grada...Vas
dvojica me izvinite......



Komentar Br.80
Poslao : DusaSeStisla djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 15.02.2008.
.....Mozda bas tako nije bilo ili me i ova moja sjecanja u
panici godina, napustaju jali mi spirit poceo nagrizati sivu
masu nebi znao sad kasti ali bit´ce ta je to ovako bilo...
Nema druge mora se razguliti pa makar u nepoznato...ma nije
meni do mene vec moram zbog raje i male...a sta znam mozda
ima kake nafake tamo vani i za mene i za preziviti.
     Bahno vam ja opet Desi sa vinom, zna se onim mutnim,
nesto nekih konzervi sa merhameta
sav onako u afanu sto odlazim sutra vela havle,
sucurallahu...a tamo okupili se strucnjaci prof.Mr.
Cantra, Zena-samouki genije sitnezajebancije kosmickih
posljedica, te Talaska, veliki yoga majstor (proslavljen po
manastirima budistickim sirom i uzduz nepala i himelaja po
tome sto je saljevo strahu dala lami), i da nezaboravim
njegovo velicanstvo SeoPekar. Meni suze s vrata pocele
frcati a tek kad sam vidio onog napoleona u onoj zdepastoj
flasi nisam odolio da nepodjem se grliti sa rajom
odreda....pa kud puklo da puklo.
Najednom mi se provuce misao kosmickom brzinom ...a cemu
moram zahvaliti za ovakav sastav 
kod mog ispracaja,... znajuci Desu nista nije prepusteno
slucaju. Tek sto sam salio prvog napoleona pa malo zalio sa
onim kninsko-mutnim i zino da postavim tesko pitanje
....Desa ce da obrazlozi i objasni naucno cijelu stvar, pa
ce ti....Znas Gero koliko nam je tesko a tek koliko je tebi

kad se mora ovako bjezati iz svog grada, kad moraju ostaviti
aleje naseg djetinstva, kestenovi, klupe, parkovi i obale
Vrbasa .....da dalje neodvlacim, mi smo ti izmisli jednu
masinu kojom je u stanju sva ova sjecanja i ljepotu
zabiljezenu u tvojoj dusi pretociti i kondezovati pa i
uskladistiti 
u materijal naseg djetinjstva Karabit tako da po svijetu
tumaras i bitises bez nostalgije i sjecanja a jednog dana
kad se vratis sve ti se to moze povratiti jednostavnim
pritiskom na kapsulu od karabita koja se prije toga dobro
popljuje...da krene reakcija. Ja zino i nemogu sebi
doci....zapanjen dokle je sve otisla nauka....a Zena samouki
genije samo klima glavom dok profa Cantra nesto racuna na
racunaljki ili izbjegava da me pogleda u oci, onako
znalacki. Nekako skupih snage da priupitam ....a koliko je
to rizicno, pa mozeli desiti nesto krivo da krene pa da
izgubim i dusu i sjecanja pa da kad stanem pred ogledalo da
se ni sam neprepoznam...Pa rizik je mali a i sve je do tebe
ako sam postupak ekstrakcije pa transportacije i nakraju
kondezacije u ampulu karbita uspije tvoje je samo da to
dobro u svojoj blizini cuvas jer to ti je ko za supermana
onaj zeleni mineral kryptonit (ako ga zdipis najebo
supermen). Dobro Gero nista nebrini javi se SeoPekar da me
ohrabri....hm, samo ja nekontam kakva je u svemu ovome
njegova uloga a Desa ko da mi je opet procitao misli pa ce
:
Ovako ti to ide moj dobri Gero...preko Seje kao medija
uhvatimo vezu telepatsku sa Edikom s one strane pameti...
(kojim Edikom ???,... pa Edikom ringispildjijom covjekom
koji je dobio prvu zlatnu arenu u Puli za sporednu ulogu u
cuvenom filmu Crni biseri i covijeku koji se prvi vozo na
puh motoru sa prikolicom u buretu smrti i covjeku koji je
ucio zanat magije kod Nidje Tesle i spajo mu one
visokonaponske kalemove....a Sejo je s njim varen-pecen, jer
dok smo mi ono zuljali klupe po gimnaziji on ti je jos onda
bistrio i razvaljivao s edikom metafiziku i usput igrao
stoni nogomet.  Eto edika nam je potreban zbog metafizike
(kako od govana zgotoviti pitu) i u tom poslu ce nam pomoci
dok veliki budin sljedbenik Talaska sa svojim
trascendentalnim fokusiranjima u cijim vrtlozima ce se 
navoditi tvoja dusa do nase masine koja se nalazi tacno iza
tvojih ledja.  Tvoje je samo da stavis ovu kacigu sa njakim
elektrodam, pa ce profesor  dok zadnje proracune zavrsi
ukljuciti magicni stoj. Zena je zaduzen da neutralise
negativne talase koji bi te mogli odvesti do bermuskog
trokuta 
vec on ce te navuci na jedan drugi manje opasan isto trokut
kroz koji ces uci i na drugom kraju izaci .....naravno ovaj
put bez duse !!!! Da ti nebude dosadno nabicemo ti
specijalne naocale na kojima mozes gledati dobar pornic da
se malo opustis dok ti mi kroz mahinu ispijemo dusu i
kondezujemo i komprimiramo u ovu ampulu od higroskopskog
karbita. 
Te veceri je bilo ono "ide ko kod halide",...pio sam
bezdusno, kad smo se rastajali, samo sam ih pogledao
bezdusno u stilu "kovamjebemater" supci jedni...kod kuce sam
malu zvajzno stosem 
odmah svrata, onako bezdusno kad me upitala dje sam
dosad...
Dusa mi je visila bezgresno na lancicu oko vrata sabijena i
stisnuta u parcetu karabita....



Komentar Br.81
Poslao : ImamMjestaNaprijedJos djemalfozo@hotmail.com
Datum : 26.02.2008.
Sve krivi hormoni...

Eto nas ko picke...zacas zasuzimo, zacas zaplacemo, a bogami
grlimo se ljubimo samo sto jezik jedan drugom u usta ne
turamo, naravno kad malo popijemo pa nas zanese, jebaji ga i
glas sevdaha pustimo onako iz stomaka, ko rahmetli himzo
polovina. Eeee,to nam je svo zadovoljstvo i sav provod i
netreba nam zamjeriti. Sve nam fali od zuba, kose,naocala i
baterija za slusnog aparata, a ponajvise onih muskih
hormona, kokano prevladali oni zenski pa nam je to se od
toga. To, tako ponasanje, naucno je objasnjeno...Ma pusti
to....mene nesto drugo brine.....Sad kuham kahfu ja zeni i
ujutro na poso budim, a prije bilo obrnuto sad ja kupujem
namirnice a prije nedajboze, sad ja pitam sta nam rade djeca
jesuli se javili, da im nesto nefali, da ih kaki ugursuzi na
poslu ne zajebavaju, a prije, ma jok, kaki...To nam je sve
od tih zenskih sejtanskih hormona....haj nek nam bude
hajrom....Ma opet,.. sve se nesto bojim da nam to nece preci
u naviku i nesto se nadam da ce popustiti i oni, oni zenski
hormoni u nama, pa cemo biti malo rahat, akobogda.Sta ces,
prije je bilo prije....eheeeej prije...sad drugi sudci na
banjaluci, jarane moj dobri predobri...
A nesto se pitam kako to valjali su nam dok smo ono bili
mladi naravno u djevojaka zena pa ona ono onako jedra sva
nadapeta i vlazna a ti za poluditi napeo se ko strela da se
ispucas, a sad kad su kod nas neide buraz moj, nista neide
samo ovi zenski poslovi nam od ruke idu za nevjerovati, kako
nam tad nesto nisu smetali u njih ti hormoni, a sad kod nas
kad su, smetaju, jebu nas debelo? 
Eeee,... gdje su ona vremena vrele muske krvi, kad on pridje
meni i kaze sto buljis u moju trebu a ja njemu da necu  u
tebe bolan vidis kako si ruzan da majka se prestravila kad
te ugledala kad si se rodio..... tad on mene stosom pa ja
nega koljenom medju jaja da mu onesposobim aparat pa
....Skoci raja, da nas razvadja...ona treba place...Zacas
raja nas pomiri...ide runda pica...jebo njonju malo
krvari...trebe nigdje...razgulila...jebo pijane budale. Nas
dvojica se zagrlili...Djes Ahmete na mene, cuj Gero izvini
za stosa, jebes kurvu stalno ofira okolo dok sjedi samnom, a
ja se popalim pa ovako pravim budalu od sebe...a stas kad je
volim...picka joj lijepe matere... 
Bilo pa spminjalo se....
Jah,´staces,...svijet moze biti lijepsi i bolji a od nas se
jos ocekuje nas puni doprinos, generacijo moja i zato nema
izmicanja, naja povlacenja, jal´ko musko jal´ko zensko....
do konca kraja!!!



Komentar Br.82
Poslao : Gero
Datum : 08.03.2008.
...svim majkama,zenama, udatim i neudatim i djevojkama sirom
planet Bluka sve cestitke i hvale povodom 8 marta.

PS: Veceras je dernjek u nas u Banjaluckom klubu u
Geeteeboooorguuu...
    Svi su dobrodosli...pa raja kaman



Komentar Br.83
Poslao : GeroTalaska djemalfozo@hotmail.com
Datum : 12.03.2008.
Puna mi dusa...opet

Tog jutra martovskog, ranog, nema sta nije padalo iz neba
pored ostalog cuskije i pajseri da bi nakraju osuo neki
snijeg u krpicama bozemesacuvaj, nikad to jos nisam vidio u
zivotu. Mala zucnu nesto u stilu i "nebo place za nama" a
meni doslo da se userem od suvisne patetike. Raja se gura
oko parkiranih busova sa njakim ogromnim torbama dje si mogo
po kuce i okucnice strpati. Ceka se da neki jednooki
krivonogi bas pravi cetnik u orginalu prohtije se pa da
narod krene upustati. Nista niko ne govori samo djeca nesto
cmizdre dok roditelji ih pokusavaju nebili ih utisali. 
Nekako smo se zdekali i mi i one famozne torbetine i krenuse
busevi, a raji ubogoj ko nekako laknulo i spontano krenuli
se fatati nesto da prizalogaje. Jebaji ga takav nam je
obicaj jel´krenemo namah se fatamo panje i brze bolje
zazvalimo ko da nam je nedobog zadnje....Mala sjedi do
prozora a do mene Safet-Sajo jedva ga prepoznah, prepolovio
se pravo. Sajo je bio brdo od momka i od nekih 160 kg-ova, i
uvjek je ima stand na pijaci a radio sa svim i svacim od
farmerica i ostalih krpica preko kafe deterdjenta pa do
autodijelova za golfa i mecke....ma prica za sebe.
...I ti Gero kreno, ah stas....mora se...a da znas, ovo je
meni treci put pa ce valjda biti srece...treca sreca i
keseri se Sajo a onaj mu zlatni zub izvirio ko suludom ona
stvar...Neki spiclov od pozadi zino da pita:...pa kako treci
put jarane, a sto si se bolan vraco...kad se vec jednom oso,
da nisi bolan pao sa basamaka. 
Cuj budale, vraco se...pa jarane prvi put me vratilo iz
Trna, njaki momci tamo izginuli i jedva smo zivu glavu
izvukli kad je zapucalo, a drugi put sam doso do Gradiske i
tu nas istrpali na stadion da bi nas svunoc pljackali i
razvlacili a onda nam ujutro rekose da se vracamo nazad za
Bendjelaj kako god znamo jer nemere se preko Save....ratna
dejstva ko fol...jebaji ga. Ono najedaret sav avtobus se
okrenu u nasem pravcu ko da su svi naculi uci i kriomice
kupili u trepavice ovaj razgovor. Nasta muk a Sajo ko da
nejebe citavu situaciju nastavi dalje u svom monologu....Ma
neide se meni a i biznis mi nekako ko kreno ...nije mnogo
ali nek se obrce....ali tamo mi je u Rijeci zena, kad smo se
zadnji put culi prije par mjeseci trebala je i roditi prije
mjesec dana....sas viditi akobogda predjem tamo a ona meni
slozi prenjela....ima da je nema jarane. Usuti najednom Sajo
utonu u svoje brige dok mala zaspala na mom ramenu i seceri
li seceri ...ko biva blazeno sanja. Ja ko kamen upiljio u
krajolik sto mi se mice preko ociju dok mi dusa besmrtno
visi na srebrenom lancicu u komadu karabita absorbirana, oko
vrata. Eto nas na mostu na savi i stadosmo a sofer ugasi
motor. Neki pijani vojnik se nesto dere ....sve cemo ih u
Savu...mater im balijsku. Narod pretrno....Mala se
prenu...jesmo li Zagrebu vec....Jesmo u k....u mom....Hajmo
narode van iz avtobusa dere se neki vojnicina u
maskirnoj.... i jos dodaje sa svim stvarima ....hajmo
pozurite i svak da stane iza svojih stvari...Narod opet
teglji one svoje torbetine i djecu i postrojava se... Carina
je ovo ljudi .....hajde videorekordere, plejere, kamer vadi
iz tih torbetina i ovde na hrpu i nezaboravite
daljinske...Spiclov se odnekud javlja i pita moze li
daljinski bez baterija...haj´moze ...dobacuje usput onaj ko
carinik, stali je.... Hajmo sofer skupi po glavi trideset
mara a djeca deset....hajde pozurite....i poce da narod da
prebrojava ko sto se hajvani broje.
Ti brko, bas ti sto zvjernjas djesu tebi stvari...Neejmam...
tek sto izustih a neko pokuca na prozor one ko kampkucice i
ovaj se brzebolje uputi tamo....Eto ga opet nazad....hajti
brkonja zamnom. Stali ce sad biti mala dobacuje
zamnom....opet si nesto zajebo, Gero budaletino....Udjem
tamo kad ono ko neka kancelarija i u sjeni neki
uniformisani, uctivo mi ponudi da sjednem...neka mogu ja i
ovako, dosta sam sjedio. 
....Dje ces bre Gero proci a samnom se nepozdraviti a na mom
si terenu...nema tu isprike...Ko sad se nesjecas mene,
neprepoznajes me haaa...Ja zapiljio u onu sjenu a on
najedared izadje do prozora...Arkan, jel on!??... jes matere
mi...
Jebaji ga nevidim te dobro u toj sjeni ....a jebaji ga ko bi
se tebi ovdje nado ja cu ti ko zacudjeno...Eto kum me tvoj i
moj onaj Nikolic pozdravio a ti se uhvatio noge pa da
razgulis na mrski nam zapad....neide to tako moj Gero
gerice...Ja cutim a i svejedno mi je nekako...samo pitam
kako je kum i kako mu ide...Hajde ovaj put prodji vizavi
onih nasih starih dana i naseg kuma....izvuce iz ladice
steku marllbora i otkide dve kutije...Haj sad uzmi i
razguli...
...Kod avtobusa carinjenje je odavno zavrseno i narod
operutan utrpan i mahina brekce i samo se ceka na mene...Svi
zinuli ko da vide utvaru...onj spiclov komentarise da se
kokano necuje...ko mu je kriv kad ide na put bez stvari
odmah je sumljiv kazem vam ljudi...
Nismo odmakeli ni par km kad opet stop i ista onaka
prikolica i opet njaka carina...koja li je ovo sad drzava
pita mala sa sa radoznalim sjajem pametnice u ocima. Neko
procita nesto ko  "sao slavonija" i jopet ista procedura i
jopet mene u onu prikolicu ...ma sta da vam pricam isti
film, samo umjesto Arkana, kapetan Dragan i oko njega one
knindje kornjace..
Ma necete vjerovati, ista reprlika... u folu dje nas
ostavljas dje ce ti dusa a bili smo ko braca...pa jest
mislim se....ono kad su on i Misko na jednoj okuci vracajuci
se kod Djevrsaka odletjeli u hendek a niko ih od sramote i
bruke, jali ...sta znam, jer su bili po nekom marticevom
zboru, nije vadio vec nasli budaletinu geru da ih
izvlaci.....Josmi uvali flasu loze da mi se nadje na putu i
zapovjedno naredi na mu se obavezno javim kad se na zapadu
smjestim...razglednicom....Ma hocu kako necu....
Opet ista shema raja potrpana u bus motori brekcu a onaj
isti spiclov nesto serenda ...Vidjo sam ja namah da on nesto
sverca, pa cemo svi ljudi najebati zbog njega....  Ulazim u
bus dignute glave i nakurcen a mala svrh mene...ja u kakvu
sam se ja budaletinu zatreskala,...samo da se akobogda
docepam Zagreba pa te moje oci nikad nevidjele....
Bus jopet zaurla kad ga onaj cosavi sofer zagari....Eto
narode ja vas jos malo napustam, pa ako vam je ostalo sto
onih nasih dinara pa nek neko pokupi ...vama za srecu a meni
za kafe...i usalta u cetvrtu i razvali nekih dvadesetak
kilometara u komadu. Fakat zaustavismo se i narod podje da
spontano izlazi. Vani opet neka prikolica jopet neki
chekpoint i ono kakvi plavci neko rece nepalci sa njakim
sabljama na ledjima ...ja sablji ja vojnika veca sablja od
njih a oni onako kosoki pa se smijese i djeci cokolade i
kole dijele dok nama kafe i caja sipaju. Stoji malo po
strani neki mladic u ko carinik na glavi mu sapka na na njoj
znacka sahovnica. Neki zaplakose od dragosti pa i mala nesto
zacvrkuta kako je lijep kako je pristojan kako nas ljubazno
pozdravi i zamoli da vidi nase isprave ili sta imamo od
papira....Spiclov se ugura prije svih i nesto cinkari pa ko
da pokazuje na mene, a ovaj mu samo klima glavom i pozuri ga
dalje....Onaj cosavi sofer vec je okreno bus i za pozdrav
bibice da bi razgulio nazad ....Carinik mi se smjesi i
vragolanski namiguje maloj koja se od ljepote i srece
upiskila ...dobrodosli u republiku hrvatsku...Tamo sastrane
Spiclov nesto pokusava objasniti Saji pokazujuci na mene
koji samo pljucnu ko slucajno na cipele mu i zapali
cigaretu...De ne seri majke ti dok te nisam odvali preko te
cinkaroske picke...pa eto nam belaja obadvoma. Utrpase nas u
busove crvenog kriza i vozi do Novske ...mrak se poceo
umorno spustati. Na stanici voz motornjak lokala tek u devet
idemo u prve kafane i zavaljujemo se sa karlovackom pivom i
lokalnim pjancima na ti, Sajo ja i nesto ono ledicne raje
dok mala pizdi li pizdi i pije neki gusti. Bogami mene i
Saju uvatilo da sam morao povuci rucnu inace vec sam pola
love potrosio a i prizalogajilo se nesto....a mala pizdi li
pizdi dok saretom nesto pokazuje na sahat uvaljen izmedju
trofejnih rogova na zidu iznad vratiju. Nekako se ugurasmo u
motornjaka i da nebi male zavrsili bi ja i Sajo garant u
hendeku ili na streki pod vlakom. Ali da vidis cuda cim su
nas ona svjetla velegrada kroz prozore kupeja pocela
milovati Sajo zalaja ko cuko na ulicnu svetiljku a gospodja
u kupeju jedna starija dama se prekrizi i stisnu ocanicki
krunici zabijajuci svoj poveliku otmjenu XXL nosinu u
gloriju...Sajo se odize i nestade sa torbom....Kad se vratio
nemos ga prepoznati ...obrijan zalizan, kosulja shick zlatni
gambici na njoj a kravata za vratom, ma ...neda se opisati
...odjelo ko saliveno. Mala zinula ...vidi Gero gospodina a
ti ko ponjava ...Gospodja ni da podigne pogled ko da se to
sve nje nista netice ovi njaki bosancerosi ...kaj ne !??
Jebiga jos samo cimbelinke da obujem i kad krenu skidati
tene ono zahalise ko gradska cenifa na cosku parka. Gospodja
zasmrca i  maramicom XXL zakri XXL nosinu ...joj gospon kaj
vi to niste sve mogli obaviti u toaletu, prosim ljepo....Ja
se ispricavam gospodjo na smetenosti i mojoj bezobzirnosi
ali kao gest mog pokajanja primite ovaj parfemic i
madjionicarskim potezom izvadi iz sakoa sitan smotuljak
uvezan u masnicu...Jebote djentlmena rodjenog ...ote se
maloj a gospodja ko da mi ostali nepostojimo bezobzirno ko
ptica grabljivaca u mahu scepa onaj zamotuljak i usput malo
noktima zapara Saju po prstima...Do Zagreba stigo je Sajo
odrezati nokte i na rukama i nogama a bogami gospodji i
pripomoci oko stvari ...zivi sirota sama u vili na
srebrenjaku udovica je vec godinama. Kaze sajo da je gadno
zagorila i da po citavu noc vristala ko vjestica a i da nije
tako losa kad se skine, kad smo se ono vidjali prvih dana u
Zagrebu dok nije razgulio za Rijeku....nikad nisam doznao
jel mu zena prenjela ili je sve bilo onako kako treba...
Kad sam izasao na kolodvor stao sam i gledao u svjetla grada
i pozelio da lajem, ali nista od toga...nemam duse..
Jebiga, Gero sto se foliras povrati tu svoju jebenu
kurvanjsku dusu vec jednom, covjece....cujes li me
drkadjijo...
A meni ko u tunelu dok se vlakovi prestrojavali i one
zeljeznicarske piste pistale, razvezalo se nesto ko one
pertle na Sajinim smrdljivim tenama a ja neznam sta....Uzmi
tu kapsulu i otvori to govno karabitasto vec jednom i podje
mi trgati lancic na vratu ...Ko probudih se i strgah sam
kapsulu i drhtavim prstima pazljivo otvorih ....i...i
nista...samo neki smotuljak unutra ali nikakih plavih
zracenja i onih folova ko kod supermana...Corak kazem u sebi
...otvorih smotuljak kad ono onaj sa sesirom nakrivljenim i
smjesi se sa tisucu maraka. Mala zgrabi brze od one gospodje
u vozu a meni poletise suze frcati ....dok citam na papiricu
: ....eto ti gero za duse nak ti se nadje u velikom svijetu
za prvo vrijeme...smrc, smrc,...od tvoje raje...
Hajmo mala, dok nas vlak kakav nije pogazio...veceras cu te
pocijepat ko Huse svesku i zagrlih je muski snazno....puna
mi je dusa...Mala nesto promrmlja....ajde i to da vidimo
Gero?!..smjehulji se mala onako kurvanjski 
Taxi, taxi ....vozi za Esplanadu...ko ga jebe kad je bal nek
je bal...



Komentar Br.84
Poslao : za Geru
Datum : 12.03.2008.
Bas volim citati tvoje 'pricice'.
Znas li sta je sa Desom sto je imao radnju iza 
Zenita?
Lijep pozdrav
Jasna S.



Komentar Br.85
Poslao : ..za Jasnicu
Datum : 13.03.2008.
...evo ovako...Desa je ostao isti i nepromjenjiv ako se za
nesto u onom gradu moze raci gdje nista nije sebi nalik.
Pravi buda,nista ga nemoze omesti i kad god trgnem do Bluke,
bahnem prvo kod njega na "informativni" razgovor gdje doznam
iz prve ruke ko mrtav ko ziv, ko puko a ko napuko, ko je bio
a ko ce tek doci i u kojoj kafani se covijek moze nafatati
ono nesto nase raje sto je ostalo. Sjednemo kod njega u
bastu u debelom hladu i po starom dobrom obicaju razvalimo
dvoguzu bjelog uz stare price u davnoproslom vremenu....
........pozdravcic od Gere..



Komentar Br.86
Poslao : MaloPoezijeLahke djemalfozo@hotmail.com
Datum : 21.03.2008.
  Nikad da doznam

                   ....zasto more
                          poslije bure
                           na obalu skoljke raspe

                     zasto u trenu
                       sve vrijeme moze da stane
                      kako tuga moze da
                         da se u picu utopi

                     a i nije sve za objasniti

                   i sve mudrosti
                    i sva znanja nam
                      ko sapun iskliznu
                        kad ljubavni dodir bljesne

                     vjernik ponizni
                       rob boziji
                         u zrnu pjeska se
                          ko u kosmosu se nadje
                      A ono, mislim se
                         i netreba sve ni objasniti
                        uzalud se onda rodih......
                          ako se u ljepoti trazenja
                             ne prozivi ....
                          .



Komentar Br.87
Poslao : IzNeprobranihStiha djemalfozo@hotmail.com
Datum : 22.03.2008.
  Ne, ne zaklinji se

      ko siblje
          se isprplicemo
        ko sjene
           se stapamo
         uranjamo jedno u drugo
          ko potoci u rijeke
        zaklanjamo sunce
          dok putujemo
           zivotom kosmosa
          Traze nas stranputice
            ko nerodjena djeca
           citaju nas tisine
          ko nenapisane knjige
           dok vulkani u nama
             jos smiraj nenalaze
          I zato
           ne zaklinji se uzalud
            ne zaklinji se bogom
             nikad , nikad
             nekad tuznom
              nekom ljubavnom zgodom



Komentar Br.88
Poslao : KajNe... djemalfozo@hotmail.com
Datum : 31.03.2008.
...Hoces al malo morgen...

Zagreb ko zagreb, svasta pusta i dopusta... ak imas novce,
kak ne, pa naravno i prijatelje. Jebaji ga mos kolko hoces a
nemres dokle hos i opet se sve podje uzjebavati
iznova...Lijepo sam se uslifto na institut s kojim sam nekad
poslovno suradjivo i umalo da podjem tamo raditi. Moj ahbab
Dragec iz onih dobrih Titinih vremena sredio haman sve a
moje je jedino bilo da nabavi osobnu kartu hocu reci nabacim
krovatsko drzavljanstvo. Ni to nije bio neki zahmet problem
jer Lilin ujko penzionisani udbas imao je jos njaki veza pa
sa onim famoznim Adalbert Rebicem, tako da i to bi trebalo
brzo ici za dvatri dana i sve je izgledalo da je i mene
hudnjavca obasjalo sunasce, kad ono hos karinu.....
Uf, uf, umalo zaboravih objasniti ko je Lili....a to vam je
jaranica male jos sa studija kad su zuljali arheologiju pa
sad radi u muzeju grada, a inace ima malu garsonjericu u
potkrovlju, ilici 62 na petom spratu ( da ti dusa ispadne
kad se penjes) gdje smo se privremeno uvalili. Jebiga tjesno
i spavamo svi na ogromnom bracnom krevetu ali u odredjenom
rasporedu gdje mala je vajik u sredini, haj predostroznosti
i uctivosti radi, stali.... Lili krsna zenska susta
suprotnost maloj, sva snazna, jedra da covijek se nemoze
oteti iskusenju da se snjom pohrvi ko onaj pehlivan u
cirkusu sa medom. Nonstop me nesto mjerka i nesto vaze kako
moja pitanja isto i odgovore. Nemogu reci da je neljubazna,
nekorektna, gluho bilo daleko od toga, vec nekako podozriva
i svaki put se zacrveni kad je uhvatim da me mjerka i
posmatra onako ispod oka dok opet prema maloj je sva puna
iskrenog odusevljenja i nekog maznog odnosa. Haj nesto
kontam mozda se ustrucava mene i te fore a i zivi sama
pomalo otudjeno u svojim slikama svijeta.....a ni ja nisam
povazdan tu vec negdje u opticaju dok njih dvije spartaju
Zagrebom poslije njenog posla...nista cudno. Zagreb pun
izbjeglica, koji se ko sjenke vuku i nesto vazda ganjaju
traze i obijaju razne urede i konzulate povazdan. Klonim se
smisljeno tog miljea i mjesta gdje se nasa raja okuplja i
fatam se onih kafana koje sa i ranije posjecivao kad sam
rulo po gradu. Dragec bivsi hokejas medvescaka od velike mi
je pomoci u sretanju i pronalazenju poznatih. Inace privatno
Dragec je derpe ali ne i pedercina, vec prava raja, sto zna
svako ko ga poznaje i zahvaljujuci malo i tome ima kontakte
u svim nivoima da se uz njega i osjecam zasticen iako jebaji
ga ne bas ugodno. Mala je sva za to da se ostane u Zagrebu i
sva je u tom filmu dok meni na dobro nesto ne mirise....Ma
stari sam vam ja bodi zagrebcanin, po pradjedu koji je prvi
musliman ukopan na mirogoju na samom pocetku odmah desno od
kapele pod nisanom od dva i po metra tako da sam ponosan na
svoje korijene i porijeklo, kad se treba kurciti u novoj
sredini, jel´...al´shejtan ko sto rekoh nemiruje i iza coska
vreba kad ti je najbolje i rahatnije da ti na ledja zaskoci
..... 
Malo sam se nakreso lozom i zavaljo kasnije s gemishtecima
tamo negdje na gricu i dokasno smo to mi vozali sve stare
teme samo ne o ratu i takav kakav jesam odbacise me u sitne
sate doma. Ja ono oprezno se suljam prvo na ulaznim vratima
pa ko lopov stubistom klaj-klaj stepenicu za stepenicom i na
svakom odmaralistu zapalim jedan palmal a osam ih ima i
nekako doguzam do vrata. Nezvonim, nisam blesav vec se
izujem i sitnim stepom usuljam se, nepalim svjetlo naravno
dovoljan je onaj zizak od plinskog grijanja, kontam.... 
....Za Astru sam mnogo poslova odradio, zna Dragec, Lenard i
kompanija a oni sad drmaju sa uvozom oruzja za mladu drzavu
ali taj mi se hdz nimalo nesvidja zajedno sa Franjom, pa
kontam dalje kako sam dobro primljen, svukud pozivan i sa
velikim obecanjima odpozdravljan. Sta fali ovdje ostati i
raduckati...a blizu je, pa akobogda stane ovo sranje eto
mene nazaj....ma nisam ja za velikog svijeta. Samo da
dobijem to cage od drzavljanstva u ponedeljak pa izvadim
osobnu i eto mi posla a i mala neki stancic ganja preko
svoje raje sa studija i kud ces vise.....ali opet nesto mi
tu nestima ko da je proradio onaj logoraski zivac.....
Krenuh u spavacu odakle neki mili zvuci bolera od morisa
ravela gmile i imam sta vidjeti....mila moja mati...
Njih dve u nekom grcu sklupcale se i isplele se u strasnom
zanosu ...fataju li se fataju....dragi boze koja
slika....sta ce sve zivi insan u svom kratkom zivotu svasta
odbelajisati nikad nebi dohako. Pa meni to da se desi, meni
koji bi i pticu u letu...... samo sto je zenskog roda da mi
treba ima lezbejske sklonosti. Namah sam se otrijeznio i
nekakav hladan znoj mi niz kicmu podje gmizati....Prva misao
mi bi da se umjesam, pa nekad sam sanjao vaku
kombinaciju....ma kaki nedolazi u obzir ....kljuca mi u
sljepocnicu moj ponosni ego....
Odkuza u kuhnjicu i sav skrhan nasu sebi ono pica sto je
ostalo po stolu.......krenuh dumati dok mi se ovaj novi
zivot poceo naglavacke izvrtati .....



Komentar Br.89
Poslao : GeroSamaraMisli
Datum : 10.04.2008.
...Interludi...

Kontam ti ja nesto sam za sebe, samokriticno,... da
piskarala ove moje krvne grupe, izgonjivaci misli i slika iz
podsavjesti, generalici proze, previse se olako nadamo da
mozemo tek tako olako prepravljati svoja sjecanja i svoje
grijehe pa na javnoj perilicu prati  a i izapirati poznate
dogadjaje pa onda ko biva kad to sasusi, to bljesne to se
ocima guta.....Hos, ali malo morgen...
... dragi bogo sve vidi i sve zna i nebenda ove moje
pisarije vec svoju knjigu taberi.... 
Eto dobro je u svemu ovome sto sam ovako star a i zaboravan 
da se mogu vaditi na godine, pa i kad procitam nesto dobro
ili pogledam do pola filma i onda se sjetim da sam knjigu
cito i film gledo ili da sam to nesto napisao...jebaji ga i
starost ima svojih cari......

Evo sad mi samo to pade napamet....iz onih bilvaktile
vakta...
.... sjetih se ono onomad kad se bilo na turniru u Parizu u
odbojci, pa racunali da necemo dalje, a ono dogurali do
cetvrtfinala, mashala a lova se potrosila. Ima obezbjedjeno
spavat, jest i karta za pariskog metroa pa ti sad sa rukama
u djepovima grupno landraj. Tako smo ono u behutu ono
nabasali na latinsku cetvrt i u onu djadu gdje su sami
pederi  njisu kukovima i svrlje iz onih njihovih njaki
lokala a nesto im za oko narocito Rajif zapeo....Tek ce ti
Mudraga Rajifu ...haj Rajife dje ce ti dusa, daj im guze zna
se za love znas kaki smo kokuzi....Nije do mene ....Ma dao
bi ja za raja, i dunjajluk a kamoli guze za raju i znam i
kaka ste vi raja. Nebi vi nikom pricali kad se vratimo, ma
jok, Znam ja vas, krvi bi dali za mene, ali jedino se bojim,
sta ako mi se to svidi, takav sex mislim, pa kako cu se tek
onda ja naplacati i kome i ko ce mi ga onda
uguravati...imal´dragovoljaca mozda....



Komentar Br.90
Poslao : Geronimo...
Datum : 15.04.2008.
 Lopta...

Svakodnevno mjesecima i mjesecima idem istom strekom
trajvanskom tamo i nazad na poso i s posla pa zvjernjam u
dokolici kroz pendjer po po sahata. Zapazih onomad u jesen
neki fudbal kako se skotrljao sa nekog igralista Nov
novcijata bubamara sa njakim natpisom nesto ko liga
sampiona, haj nije vazno, i sad se izlezava na trbuhu
izmedju pruge i ivicnjaka nekih par metara od onih stangli
sto foliraju kaku ogradu od po metra. Danima svaki put
gledam kako se izlezava i niko da ga pokupi da ga kako djete
pozeli i skloni sa kise sa sunca. Vise nisam paznju ni
obracao i dodje zima i snijeg ga onakvog okruglog a kako
drugacije, pokri a niko ni mukajet a kamoli da skloni sada
tu snjeznu kuglu sa neprikladnog mjesta...Svijet se navikao,
a ja se pitam kaka su ovo djeca koja se ni lopti neznaju ni
pozeliti ni obradovati..... 
Ej... kako smo mi znali voliti loptu kako je maziti po
trbuhu... eheej. Za nas je lopta bila zivo bice, ma mozda i
nesto vise...ko neko bozanstvo, hajmo reci. To su nam bile
prve ljubavi... Nase lopte su bile nesto specijalno i sve su
redom imale dusu. Dobro su bile, iako nekako zgoljave i
niskoletece. Sto jest jest i nikad nismo moze biti zato,
postali veliki igraci jer smo slabo to glavom tukli loptu a
nije nam to ni bilo nekako viteski vec samo po zemlji i bez
odskakivanja sitni vez, molim... Cim smo je dobili iskupili
pare i kupili izvrsili bi jedan manji "operativni zahvat"
pazljivo joj ispuhali nesto zraka ko golubu prevrtaneru sto
se malo potkresu krila. To nam je bilo ko oduzimanje
junfera. Znali smo mi zasto to cinimo jer sad takva nemoze
lupati po fasadi zgrada sto iritiralo neke komsije iz nocnih
smijena, a bogami teze je bilo da odleti u neciji pendjer
nedo bog a da nepricam da nije oskakala tako da se nije
trebala cesto dofacati iz tudjih avlija i bashci. Dobro nama
je bilo lakse je kontrolisati i nije bilo potrebno puno
terena za igre. Mogle su se "ispuhat" i strpati u skolsku
torbu lahko a tamo u skoli opet na velikom odmoru "napuhat" 
pa razbaciti na male. Ma kaki obicno  nisi vec odavno bile
okrugle vec nekako kvrgaste od sunca. Za mene i moju
generaciju najveci ratni zlocin je bio potcinjen u to
vrijeme kad je neki tamo Hare burek a tako smo ga zvali jer
je moto kosu po cijeloj celi ko nane burek, pred nama
kuhinjskim nozem zaklao na nase oci loptu samo zato sto mu
je upala u bascu. Te noci niko od nas nije spavo ...ustali
smo i svu mu bascu iscupali i razbacali pa je  dvoristu svu
salatu luk bundave i one stapove sa buranijom  i mahunamana
na zadnjem igralisu kod partizana. Ruze mu nismo dirali...

Sjetih se moje nane Safijehanume koja je vazda volila gledat
fudbal na televiziji a nikad nije skontala sto ce onaj u
crnom s pistaljkom, onaj shejtan sto iznese loptu i to samo
jednu i na kraju utakmice je opet jami. .."ja onog naleta,
kud ce mu dusa sto bolan onoj djeci ne dadne jos koju loptu
da se onoliko ne krve oko one jedne da se djeca vec jednom
izigraju". 

Dodje i proljece i ove dosadne svedske kise i ona odbacena i
napustena lopta, nekako vise nije bijela vec dobila kakvu
zelenu patinu od onih borica. Mimikrirala medju okolis,
stali, pa sad vise lici na lubenicu ali dzabe joj je opet,
nikoje dijete da se privuce da je zgrabi da je pokupi...
Izgleda to samo meni smeta...Pa dobro ljudi nije mjesto
jednoj zdravoj lijepoj lopti na pruzi ...i ja se drznu jedno
vece , pa izadjoh na stanici toj nekoj i provukoh se i
pokupih sad ljigavu loptu i stavih je u plasticnu kesu i
ponesoh kuci. Izribah i oprah je pazljivo da joj ona slova
nespadnu pa je susih u frotiru, pa odna da je nafajtas te je
namazoh sa niveom da se malo sjaji, da bude sto
primamljivija. Zena me je sa ostojanja ljubomorno gledala ko
da sam zvizno i zavidno dobacivala ....hos da ti dam chanela
petice da je nafajtas, pa da je onda nakraju povalis u
krevetu...Nisam se obaziro na provokacije zanesen sav u
ritualu ozivljavanja napustene lopte. Sutradan je bio
preljep proljetni dan i krenuo sam ranije da stignem do
terena fudbalskih, kad nema nikog, da me neko gluho bilo
nevidi i mozda prijavi ko pedofila koji zeli namamiti djecu.
Pozdravio sam se ko zadnji put sa loptom sad vec starom
prijateljicom i sapuco je jednim snaznim volejom sa dvajs
metara u gol, nek malo odmori nebili je kakva djeca slucajno
pronasla na igralista. 

Ps: Nesto sam vam i sam ispirio ko one nase lopte....



Komentar Br.91
Poslao : Tuta...
Datum : 17.04.2008.
Ma dragi Gera gdje nadjes sve te price u svojoj glavi...
Odakle ti inspiracija... cuj o lopti prica? Ma kako si samo
lijepo to ispricao svima nam se prividjala ta lopta koda smo
je i mi s tobom "mazili i pazili". E vala tako smo nekako
svi uzivali u igrama s loptom a posebno Cajavecka raja iz A
i B zgrada. Gera svaka cast za pricu, imali smo ono sto
mnogi nece ni blizu. E sta bih dao da malo opet poigramo
lopte sa onom starom rajom: Gera, Cacin, Nisko Halvadjija,
Trna, Rogic Bato, Pela, braca Prpici... Mozda se i nadjemo
jednoga dana, jedne godine, na jednom mjestu tamo daleko u
nasoj Banjaluci. Idemo dalje Gera, samo nastavi.Pozdrav
svima koji citaju ovu rubriku u spomen nasem dragom i dobrom
Arifu.



Komentar Br.92
Poslao : GeroPjanskaPoezija
Datum : 18.04.2008.
  ...i Jos Jedna Skitnica

     ja sad hodim sjetom
      u cizmama skitackim
       a na nebeskom mi sesiru
        zvijezde nepristojno
          namiguju
      flasa mi
       nekad iz tuge
        sad iz navike
         viri i trza mi
          ravnotezu
           u mom pohotnom
              hodu
      Posipam sebe
        brasnom po nosu
         da skrijem tugu
          kad se utusim u cugu
      Vladar sam svijeta
       iako sam u podzemlju
        cesto
      Druzim se lazima
       damama iz djetinjstva
         vjernim drugama
      U rodu sam sa livadskim
        strasilima
         gdje sam podojen
          nocnom vjetrovima
       Pa me zato zaobidji
         ako si sama i slaba
          a cezna i
             opijena
         jer cu ti se podvuci
          u svom kaputu crnom
           neptimjetno zgrijati
            da ces zaspati
             u snove carabnjaka
              zalutati
               i nikad naci
                vrata stvarnosti
           Bit ces ovisnik
            puta bez kraja
             rijeke bez mora
              cvijeta bez boja
               leptira bez krila
          I zato kad me vidis
           u oci me ne gledaj
            vec zazmiri brzo
            i bjezi niz stepenice zurno
             pa dobro zalupi vrata
              iza svojih odaja
               i zakljucaj ih dva puta
           I opet znaj da nisi mirna
            i opet se cuvaj
             i budi na oprezu ti...



Komentar Br.93
Poslao : Toba-djemalfonzi
Datum : 23.04.2008.
...i nes' vala Materi pobjeci!

Jednog dana, jebes mi sve...otprintat cu tvoje stihove!
Na nekoj "zabavi" uz muziku,... koju i izreci.

Jesmo li se "loseg" ili "dobrog" naucili od Bukovskog?!

Ja sad rekoh, Tebi, Djemalfonzo...poslije "Azre", ovaj stih
me nekako najvise ponese.

Ova casa viljamovke...za Tebe!

Toba!



Komentar Br.94
Poslao : Daca BG
Datum : 24.04.2008.
Evo i ja se pridruzujem zdravici(nadam se da se vas dvojica
necete ljutiti)jer prosto, moram...to je jace od
mene...pesma je neobicno lepa, a tek price...E, Djemalfonzo,
samo da znas da imas obozavateljku i u Beogradu...Ko vas
samo sastavi, da mi je znati...veliki pozdrav...Daca.



Komentar Br.95
Poslao : Geronimo Tobi
Datum : 24.04.2008.
E´moj Bato ...nase su pjesme davno napisane samo sam ih
pogubio u burama minulih godina pa ih sad trazim po ovim
sjevernim morima u mraku dubina tamo gdje Titanik spava i
gle cuda nesto uspijem i naci pa i prepisati...
Eto iskopah negdje u gusarskom blagu i ovu....

.....setaci po vatri

        ....u nasim njedrima radjanja svega
                skriveni
                 iza Velike tajne
              jos u kolijvci vatrenoj
               gdje se kosmicke rupe sklanjaju
           tamo gdje sve duse traze smiraj
            tamo gdje se kuju i kale macevi spoznaje
              spavaju setaci po vatri
               dok ih snovi vode
            kroz carobne sume ljubavne
             aleje sa zamisljenim svetiljkama
               makadamskim ulicama
                koje zvonko odbrojavaju korak zaljubljenih
                  duz zidova brsljenima ispletenim
             Uce tako setaci ognjeni
               kako se vatre krote
                kako u strast izlijevaju
                 u duse vjecne
              Da jednog dana krenu
               u pohode neizvjesne
                 zvjezdanim stazama
                  gazeci suncevo kamenje zarko
              Da jos jednom potraze nase duse
                          ....nase duse trosne....

Sto se tice viljamovke, nisam budala da odbijem iako guzlam
na Cabernetu ono laganini sa malo prsuta i tvrdog i cuvam se
za sutra...imam vaznu "utakmicu" kod Avde a vec sam skupio
dva zuta...a znas nasu raju kaka je...sta da ti pricam...




Komentar Br.96
Poslao : GeroNimo
Datum : 03.05.2008.
 I ukazo mi se pradido....

Pitali nekog starog pjesnika kako osjeca a on ko iz topa da
nije dobro danas da je samo za proze...a haman nesto sam i
ja takav...
Ko odoh pohoditi na mirogoj praDjedu Salihbeg a nisam mu bio
jos od studenskih dana a i neznam sam sta bi sasobom. Noge
pametnije od tintare i odvukose me gore dok pamet svasta
nesto kombinujeli kombinuje. Smorilo me po jarkom martovskom
suncu da sam se umalo okupao na grobljanskoj cesmi nebil se
osvjezio na zaprepascenje rijetko finih jutarnjih
posjetitelja. Docepo sam se sjene ogromnog mezara i izvali
se ko na rodnu grudu. Povjetarac je ono umiljato kupio
posljednje kapi sa mog lica dok me neki blazeni drijemez
fato...
Sjetio sam se kad smo ko dijeca u ovo doba proljeca letjeli
po livadama bara, stare Paskulinove ciglane sa rasirenim
jaknama i naslanjali se na vjetar skoro svom tezinom ko da
cemo poletjeti dok smo trckarali niz one brezuljke koji su
zaostali od kopanja gline. Uvijek mi se cinilo da je malo
falilo da zapravo poletim i to sam se nadao ako ne sad onda
iduceg proljeca....i eto haman da docekam da poletim kad me
nesto povuce....
... Ehej nemere to tako maxume moj... jok nevalja ti
naum..kud ces...kod si bolan navro....Tek si doso a vec oces
da odleprsas. Jebi ga djedo i ti doso me zajebavati...Ma
bogami nisam ja doso tebi gluho bilo vec ti meni kako je i
red a i nije te bilo ohohooo...Nego jesli ti to maxume
maxsuz doso ili onako....Bit ce da je jopet neki veliki
belaj u dunjajluku kad me ovako krenete pocesto obilaziti.
Da nije opet svabo udario jal mu nije dosta bilo ona dva
rata, pa hoce jos...Ma jok djedo nije vec udarili mi
medjusobom pa gore nego sa svabom.... Ko mi bolan ...Ma dido
srbi bosnjaci i hrvati....Neznam bogami odakle ti
doselise...U moje vrime bili tamo je zivio vlah, sokac i
musliman a koliko se sjecam jos su bili neki turci a bilo je
muhadjera osvakuda ali se nekako duralo....E moj dido sad
sve se to uzjebalo i niko nemere s nikim i svak oce zase
travu da pase...Ko biva mozemo biti komsije ali nemeremo
jedni drugima ni u avliju ulaziti...Cuj belaja dje to ima...
ebiga.....Pa stas sad jadna li ti majka, maxume moj dje si
uputio jadan li sam ja zatobom....Neznam djedo neznam ni sam
a da belaj bude veci i jos sam ti kaharli  za zenskom u koju
sam se izgleda zatalebo a to nebi ni otkrio da je nisam
uhvatio u lezbejskoj pizdariji....
De ti meni sinko to pojasni sta ti je to lezbejka, jali je
to njaka lepra, bolestina...sta li..
Nesto tako ali ni nalik, vec kad zenska jedna drugoj ga radi
one stvari, pa se ljube fataju i dole lizu....Jebiga kad
moram biti prost...
He, he heeee, ovako se nisam dobro nasmio nepamtim, moj
maxume, he, he, heeeeee....
Mojne me dido i ti sad  ....ja doso da se  pojadam i olaksam
dusu i izbacim cemer sto mi se sakupio na prvom koraku u
tudjini..a ti se uvatio sprdati i ismijavati....
De bolan sinko smiri se i nije to nista...Nista nema bolje
za zenskinje od harbije, sargije i svile iz stambolskih
ducana ...bar je tako bilo za mog vakta..... Kad odemo ono 
za sultana bojovati, pa nas nema i po godinu dana a ono
ostala sama zenska celjad...hudnice...a njih zasvrbi onaj
bisercic u skoljki a jebaji ga nejma muska da ga
protrlja.....i tako to ...sta bi one jadne. Nek nije musko
kako zagonilo ga a to sto se one vrele krvi, jebaji ga
nemere se nista protiv prirode..... Amanjarabi, velikog li
belaja....  
Uzela mala furseta...pa sta... ih ..Procice to nju ako si
redovan i ponekoliko puta nadan...da je bridi...Nego znas
sta, samo ti zvekni i jednu i drugu al´posteno valjda ce se
obe uhavizati....
Joj dedo sto ga ti to nakiti, ko kaki pjesnik alal ti
vjera....
Znaci treba samo handriti...Jest maxume ..ebem te
hakljava...Koji si mi ti bilmez.....ih 
Probudi me ko neka zimija a i sunce je negdje skrenulo iza
onih cempresa. Trgoh se i oskocih od spomenika trazeci ha
lijevo ha desno nekog sto se kokano sakrio iza dva i po
metra focanskog kamena. Ona salma na vrhu ko da se mrdala na
ono nesto treperavim zrakama sto se uspjele iskrasti kroz
guste krosnje cempresa...Stresoh glavu ko pjanac...Jebaji ga
sve mi se to prividjalo.... usanjalo....
Dobro je jos nisam zvizno ali je tu nedje blizu....

Te veceri na drzavnoj televiziji javjaju da su otpoceli
sukobi BH-armije i hrvatskih snaga, Dragec mi javlja da
neizlazim iz stana, da legtimisu, hapse i odvode po gradu a
i po kafanama bogami..
Jebes poso jebes institut jebes sex, treba opet ko zna koji
put fatati se noge...treba razguliti ...
Al´kud sad.....moj dobri dido, haj budi pametan...haj´sad...



Komentar Br.97
Poslao : Gero++
Datum : 10.05.2008.
 Evo malo poezice iz mog pjesnicaranja.....    

Jedna pa sjetna   ......

                      trazim po djepovima
                        u kutijama od cipela
                          po starim policama
                           medju pozutjelim pismima
                            u uvelom cvijecu
                              medju njegovim latica
                                negdje u sjecanjima
                                    zaboravljenim
                       neka obecanja
                         obecanja vjecne ljubavi
                           vjecne odanosti
                        urezano u kori starog drveta
                            negdje u parku
                              sa istocne strane
                           na obali morskoj
                             u vrelom pjesku
                                mozda
                                  pa nasom ljubavlju
                                    skamenjeno
                        Ali avaj moj mili boze
                          nista od toga
                           samo zaborav je vjecan
                             dok slutnja
                               lazno podgrijava nade
                                mi se svrstavamo
                                  u kolone nebeske
                                   i hodimo mozda
                                     zadnji krug



Komentar Br.98
Poslao : tuta
Datum : 20.05.2008.
De bolan Gera ne prekidaj i lati se pisanja... Nema odmora
dok traje obnova. Navikao si nas i sad ti treba vremena za
inspiraciju a znam da je imas. Nego hajd napisi koju za sve
nas koji volimo tvoju poeziju i prozu. Pozdrav Tobi i svima
koji su redovni na ovoj Temi .



Komentar Br.99
Poslao : Gero100
Datum : 22.05.2008.
Sta je ovo niko ni mukajet niko nece da odapne strelu....e
necu ni ja bogami....tako je bilo vajik kad je trebalo
junfer skidati....haj ti Gero, nama se neda..... Sad bi ja
ono, trebo odvaliti onaj JUBILARNI 100-ti komentar, ispaliti
sampanjac jeliiii.....a i meni se nesto neda haman
nikako...
Dobro sad....ipak evo jedne meni fine pricice od mog jarana
i velikog coeka a bogami i pravog pisca Slavka Podgorelca
prema kome sam ja hamalska talaska. 

SOFRA 


Elem – ženiće jedan Bošnjak  sina. No, nikako da odluči
koliku sofru za svadbu valja načiniti; da l' jednu pogolemu,
il' nekoliko manjih, jer svadbari s nečega trebaju i
ručati.
Danima je Jovan (tako se zvao domaćin) u dilemi. Savjetuje
se s komšijama, a svaki opet govori drugačije.  
Upita Jovan popa za savjet. 
Proto reče, kako je najbolje da svatovi ručaju vani, na
avliji. Tako je, veli on, najpametnije za to doba godine.
Bijaše potkraj ljeta.
Ali, upitaće ga Jovan – šta ako udari kiša ili tuča? Šta
onda?
"E sinko, to je do Boga, a nije do mene !" mudruje pop.
Sav nevoljan, otići će Jovan kod babe Stane. 
Mudra je to starica koja zna  svašta: salijeva stravu ,
pravi zapise ...
Ali, kad se povede razgovor o sofri, tu ni ona ne umjede
dati pametan savjet. Baba zbori kako se u sofre ne razumije,
jer to je, biva, samo muški posao.
"Nego ti Jovane," veli Stana, "otidi  kod Ibrahim-dede". 
Bijaše to neki stari čudak koji je živio u napuštenoj
tekiji. Hrišćani bi rekli u manastiru, a katolici – u
samostanu. Uvijek je Dedo bio nasmiješen. Malo je zborio:
riječ – dukat. Samo se zelenjem hranio i ledenu vodu pio.
 A i to  jednom na dan.
Ibrahim-dedo  povazdan se Bogu molio. Kažu da nikad u
džamiju išao nije. A po savjet mu mnogi dolazili, iz raznih
krajeva i gradova. I oni najprostiji, ali i oni 
najučeniji.
I zapise je Ibrahim pravio, ali samo za zdravlje i sreću. 
U narodu se pričalo da je Ibrahim-dedo, zapravo derviš
(hrišćani bi rekli – monah) i to iz drevnog reda Bektašija,
čiji poklonik bijaše i Ferhad-beg Sokolović, što nasred
Banje Luke sagradi golemu džamiju. 
Bektašije su vjerovali kako je Bog jedan i jedini, za sve
ljude i narode na dunjaluku . U hrišćanima su gledali braću
u Bogu, a svim ljudima – u bolesti, neimaštini ili nevolji –
samo su dobro činili.
Muziku, pjesmu, ples i vino Bektašije su doživljavali  kao
darove koje je Bog čovjeku poklonio, i u njima su uživali.
 I poštovali svako uzdržavanje koje je iskreno, dosljedno i
uzvišeno, kao plod zavjeta na putu do viših sfera mudrosti. 

Ode Jovan kod Ibrahim-dede.  Izjada se i zamoli savjet.
Starac ga sasluša, pa  se zagleda u daljinu. Šutnja potraja.

Onda Ibrahim progovori:
 - Sinko, daj da se načini sofra kolika su ti vrata na kući.
Ni manja – ni veća, već da je uspravljenu moreš unijeti. To
će biti prava sofra. I upamti: ne pravi veće sofre nego što
ti u kuću more  uljegnuti.
A ne pitaj me zašto: samo će ti se reći!
Jovan posluša Ibrahim-dedu. I nikad se ni on, ni potomci mu,
ne pokajaše.

                                                      
***********



Komentar Br.100
Poslao : NeMogohOdoliti
Datum : 31.05.2008.
Sad kad se palim lahko jer pripremam se za dole jos mi ovo
trebalo....
ne mogoh odoliti da neprepisem ovo.....

U čemu je bila ljepota Banjaluke
Muhamed Filipović 28.05.2008 

Nema sumnje da je Banjaluka jedan od najljepših gradova pod
našim nebom. Svoju ljepotu ona zahvaljuje u prvom redu svom
izuzetno povoljnom geografskom položaju, činjenici da je
stjecište četiri rijeke, od kojih su dvije značajne (Vrbas i
Vrbanja), dok su dvije malo jače rječice (Suturlija i
Crkvena), nažalost, uništene zapuštenošću i pretvaranjem u
kanal za otpadne vode. Drugi moment koji Banjaluku čini
izuzetnom je činjenica da ona od svih većih
bosanskohercegovačkih gradova (Sarajevo, Mostar, Zenica,
Tuzla) ima najdirektniji i najoptimalniji izlaz u Panoniju i
u srednjoeuropski prostor tj. da je najkraćim željezničkim i
autoputem povezana sa Zagrebom, Osijekom, Budimpeštom,
Beogradom, Rijekom, Bečom i Trstom.

Uz to, leži jedva pedesetak kilometara ravne ceste do plovne
rijeke Save, uz dodatnu mogućnost da i Vrbas pretvori u
plovnu rijeku sve do Delibašinog Sela - Trapista i tako uđe
u broj gradova koji su riječnim putem povezani sa svijetom.
Treći moment koji našem gradu daje osobitu vrijednost
sastoji se u činjenici da je ona na ingeniozan način od svog
nastanka bila moderno urbano oblikovana tj. da se logično
razvijala od spajanja Gornjeg i Donjeg šehera, čime je
nastala jasno i logično artikulirana cjelovita gradska
aglomeracija, koja se od izlaska Vrbasa iz kanjona Tijesno
slobodno razvijala ka Lijevču polju i dolinom Vrbasa išla ka
Posavini. Četvrti element koji Banjaluci daje prednost
ispred svih drugih bosanskohercegovačkih gradova je
činjenica da je ona proviđena velikim kompleksima zelenila,
da su okolna brda u nju urasla i da ima najviše najdužih
gradskih aleja sa četverostrukim drvoredima, a da kroz njeno
središte teče moćna rijeka Vrbas, kojoj brda, raslinje i
aleje osiguravaju dovoljno svježine i u najtoplije ljetno
vrijeme. Kad se tome doda da usred gradskog toka Vrbasa
postoji velika Ada, koja obogaćuje prostor namijenjen
ljudskim potrebama i povećava mogućnost uživanju u vodi i na
njoj, uz tradicionalne mlinove na rijeci, onda se bogatstvo
odnosa rijeke, brda i grada ne može uopće ni izmjeriti, a ni
porediti sa bilo kojim drugim gradom u našoj zemlji. Sve je
to, uz činjneicu da je, kao i neki drugi
bosanskohercegovački gradovi i ona bila spoj starog i novog,
da se u njenoj strukturi mogu razlikovati ili su se
donedavno mogli jasno razlikovati, arhitektonski slojevi
orijentalnog, austrougarskog, međuratnog i modernog perioda,
koji su izražavali njen put u izgradnji, davalo je Banjaluci
opravdan epitet najljepšeg bosanskohercegovačkog grada.
Istina, ljudska zloba i glupost su ponešto od njenog
arhitektonskog bogatstva i vrijednosti uništili, ali na svu
sreću glavni artefakti se obnavljaju. Takođe na sreću, nije
bilo moguće uništiti ono što je gradu dao Bog i sretna
zamisao njegovog osnivača i najvećeg pojedinačnog graditelja
Ferhat-paše Sokolovića.

Međutim, ja bih rekao da je ono što je Banjaluku posebno
odlikovalo i što je bila njena najveća vrijendost -
mentalitet i način života njenih građana. Banjalučani su se
po nekim odlikama svog karaktera i shvatanja o životu
odvajkada znatno razlikovali od ostalih Bosanaca i
Hercegovaca. Nije to samo činjenica da smo mi bili
Krajišnici, a ni ono što je poznato iz narodne izreke "Kroz
Banjaluku ne pjevaj", a što je izražavalo osvjedočenu
činjenicu da je Banjaluka bila oduvjek rasadnik najboljih
pjevača i da su, u vrijeme koje ja još dobro pamtim, u njoj
postojale cijele dinastije vrsnih pjevača, o kojima u
zapisima melografa, muzikologa i vrsnog kompozitora Vlade
Miloševića možemo nači bezbroj zapisa, činjenica i bilješki,
nego i ono što je izraženo u naročitoj sklonosti njenih
građana prema ugodnom životu, dobroj hrani, teferiču u
prirodi i posebno akšamluke, osobito one kraj Vrbasa, koji
su i u narodnoj pjesmi opjevani.

Već je svjetski putnik Evlija Ćelebija zapazio ovu crtu kod
stanovnika Banjaluke. Na svoj orijentalni način, da ne
uvrijedi nikoga, a da ipak kaže istinu koju je vidio, Evlija
govori o tome kako je Banjaluka krasan veliki šeher u kojem
žive brojni stanovnici svih vjera i u kojem žive mnoga
gospoda, ne samo oko vezirovog dvora, nažalost porušenog
nakon Drugog svjetskog rata, nego i mnogo bogatih
zemljoposjednika, trgovaca i zanatlija. Evlija govori o
mnogim stvarima u Banjaluci, pa posebno hvali njene trešnje
zvane hašlame, koje su velike, sočne i slatke kao med kakvih
nije našao u cijelom carstvu - a bogami je to tada bilo
carstvo. Govori i o tome kako Banjalučani vole teferiče i
dobru hranu i navodi kako se o tome ko ima kakve običaje i
naravi u Bosni spore Banjalučani i Sarajlije. Sarajlije,
kaže Evlija, optužuju Banjalučane da mnogo vole teferiče i
da puno troše na provode i hranu, a Banjalučani kažu za
Sarajlije da su škrti i da od silnog titizluka kroz đam sir
umaću da bi im duže trajao. Evlija, nadalje, kaže: "Ja,
bijedni božji rob Evlija, se ne bih miješao u ovaj spor, ali
moram kazati da sam najbolju baklavu pojeo u Banjaluci."
Tako su građani našeg grada priskrbili svom gradu glas
mjesta u kojem ljudi vole život i žive ga bogato i s
veseljem. A svako ko se još sjeća štektanja motora za
navodnjavanje uz Vrbas i pjesama akšamlija Pod Orasima, ono
se pružalo nizvodno od Halilovca do Rebrovca, zna kako su
Banjalučani znali da teferiče, akšamluče i da se vesele uz
svirku i pjesmu. To znaju stariji, a oni će se sjetiti i
običaja da svaka imućnija familija u ljetno doba organizira
za svoje komšije i prijatelje teferič na Vrbasu, Adi,
Vrbanji, Suturliji, Gornjem šeheru, Novoseliji, u Vrbanji
ili u Slatini. Na teferiče se išlo rano ujutro kolima i
fijakerima, a ostajalo se cijeli dan i za svakog je bilo
ponešto za veselje i provod.

Sve je to bilo izraz jedne mekane i vesele prirode
banjalučkog svijeta, koji je bio urban i počivao na vezama
nastalim u zajedničkom životu. To nije bilo isprazno veselje
i sklonost trošenju nego stav da je život jedan i kratak i
da ga treba poštovati i živjeti u prijateljstvu i veselju,
jer zla ionako ima dosta. Da je to bilo upravo tako najbolje
dokazuje zlo vrijeme koje je u nastalo 1941. godine, kada je
zločinačka vlast počela progoniti ljude zbog njihove rase,
vjere i nacije. Činjenica je koju treba zapamtiti i na nju
se vraćati, ako još ima vremena da ostanemo ljudi, da u
Banjaluci nije bilo domaćih ustaša. Glavne ustaše - Gutići,
Stubnija, Kelemen i Nedjeljski nisu bili Banjalučani. Nešto
malo katoličke mladeži, koja je angažirana preko križarskog
pokreta (vodio ga je Nedjeljski) to je sve što je ustaštvu
dala Banjaluka. Tome treba dodati i kriminogenog Asima
Đelića, homoseksualnog partnera zločinca Viktora Gutića, i
to je sve. Sa druge strane, Banjaluka je dala više od 1.700
prvoboraca u ratu protiv fašizma, a u ratu je učestvovao
gotovo sav grad, koji je 1944. izbjegao na oslobođenu
teritoriju. U Banjaluci je sve što je imalo ugleda i
značenja, od muftije Nurkića do tapetara Raskana Suljića,
1941. godine potpisalo Rezoluciju protiv progona Srba,
Jevreja i Cigana. Gotovo svi potpisnici, njih preko 200,
završili su u logoru "Stara Gradiška". Banjalučani su
masovno javno protestirali protiv ustaškog ubojstva bolesnog
hodže koji je viknuo: "Živio kralj." Banjaluka je bila
nijema i niko nije izlazio na ulicu nakon pokolja nad Srbima
u Drakuliću koji se dogodio na Božić 1942, a koji je
predvodio zloglasni fra Miroslav Majstorović Filipović.

Ono što čini jedna grad gradom i daje mu najvišu vrijednost
nije sve ono što sam naveo, nego upravo to da u njemu žive
ljudi koji su pravi ljudi, koji su solidarni sa svojim
sugrađanima, koji su sposobni da se usprotive zlu i nepravdi
prema bilo kome. Nažalost, kako god je neobuzdana gradnja
uništavala bašče i brodove kraj Vrbasa, historijske objekte
nulte vrijednosti (bezistan, kamenitu džamiju i ćupriju na
gradskom šancu) te gradila zgradurine misleći da izgrađuje
grad, tako su i oni koji su se doseljavali u naš grad
postajali samo njegovi stanovnici, ali ne i građani. Oni,
nažalost, nisu nikada naučili šta znači biti građanin uopće,
a posebno građanin tako lijepog i važnog grada kakav je bio
naša Banjaluka.



Komentar Br.101
Poslao : GeroNemo
Datum : 09.06.2008.
Sta je ovo ljudi....sta me ovo fata...

...ne nije to nesto protiv cega se treba boriti ili ne
boriti, zalovati ili ne,
te to najednom dodje pa ti se cini da sto god cinio ne
mjenja puno na stvari i onda utones u bezvolje neku
letargiju prolaznosti. Sve lijepe stvari su se vec desile,
dogodile i ono sto preostaje su dugi sati iscekivanja boli,
strepnja i nestrpljenje kad ce se vec zavrsiti sve to.
Bjezis u san ne bi li nasao jos koje zaostalo zrnce prasine
iz onih starih dobrih vremena kad si bio mlad i nedostizan i
kad je sve izgledalo ti privlacno i izazovno toliko da
stvarnost je bila prespora da te prati. Tako ti je bar
izgledalo ako si tad o tome ikako i razmisljao. Tjelo ti je
bilo ispunjeno hormonima i sav si sijevao na sva cula
kopajuci, grabeci sokove mladosti atrahiran zenom i svim
pojmovima koji imaju veze s njom. Sve mi se u zivotu kretalo
oko toga i zivjelo za to .....ehej nekada.  A, sta sad, a
sta sad uraditi s ostatkom zivota ili kako ga doziviti.
Neznam nekad sam kormilario birao puteve lutao danas se samo
prepustim nek me valovi nose i puno ne razmisljam o
sutrasnjem danu, kao sto se ne sjecam jucerasnjeg. Utonem u
neke knjige, o prohujalim vremenima faraona, velikih gradnji
i onda se zaboravim na neko vrijeme dok se ne sjetim neceg
kreativnijeg iako mi to teze ide. Najlakse rijesenje je
otici medju ljude i uz pice ljustiti neku praznu pricu, iz
supljeg u prazno. Vrijeme se topi ko putar na vreloj ploci
i sretan si kad kuci dodjes u jednom komadu. Cestitas sam
sebi kad se ujutru probudis, a glava puca li puca. Neka je
glava nek nije stomak, mislim ja, jer na glavu i onako ne
mozes racunati, kako onu gure tako i onu dole u gacama.
O boze kako je covjek nekad mogao....pa opet...pa opet...i
tako se predavao strastima do slatkog ludila, dok danas
prekopava po djepovima neke tablete za bolove vise
nesvjestan da li boli ili ne boli, sav izgubljen u nemoci i
prepusten samom sebi po coskovima mracnih misli. Ne znam
mozda su i ovi praznici krivi ili sam tako uvjek mislio samo
mi sad to izbija na nos ili me necije prokletstvo sustiglo.
Ne znam, ali nekako je se otimati pa do sudnjeg dana.....



Komentar Br.102
Poslao : GeroNimoPricica
Datum : 14.06.2008.
Konacna spoznaja....

Ko da je nesto treperilo u zraku ali bez forme i oblika.
Nesto neobjasnjivo nepoznato cega bi se trebalo bojati.
Osjecao je to citavim svojim bicem ali nekim cudom bio je
miran.Desavanja oko njega su semjenjala velikom brzinom da
bi ih mogao pratiti, povezati. Vec odavno ne trazi
objasnjenja. Odavno je razocaran u svoje rezone i zakljucke
koji ga samo nepotrebno obavezuju da ih mjenja da se
izvinjava za njh. Stvai su egzistirale i bez njega i od
istog tkanja su nacinjene, samo njegova svjest daje relacije
i znacenja. Tako mu nastaju boje mirisi , lijepo ruzno i sve
ono sto nam toliko znaci. Nastaje i nestaje s nama.
Materijalno i duhovno samo su nas pokusaj da sebe ogradimo
oznacimo i omedjimo ne bi li zadobili besmrtnost. Da mozemo
razlikovati sebe od drugih , da znamo kad smo ugrozeni, kad
smo napadnuti, ili kad se dajemo, da znamo koliko smo
izgubili. Svi ti pojmovi koji egzistitaju trbaju oslikati
nasu posebnost, a omoguciti ujedno drustvenost kao visi
interes nekog viseg bica.
Sve te vrijednosti kojeg smisla imaju, pitao se dok je
pokusao odkuciti zagonetku samoodrzanja. Gdje se on ustvari
nalazi i sto ga to okruzuje bio je nacisto refleks, koji
trazi od njegovih cula da prepozna okolinu da bi sebe stavio
u taj prostor a mozda i u vrijeme i ponovo se upisao u
zive.
Odkad zna za sebe bio je ogranicavan , sputavan, nezasit,
nikad da se dovoljno izigra, izivi da bude dovoljno voljen.
Postupno trazio je sebe u vise osoba i jedino tako je mogao
je lijeciti svoju neusahlu potrebu. Zivio je vise zivota,
paralelno i istovremeno i u njemu su zivjeli ptijatelj,
ljubavnik, roditelj, pustolov i ko zna ko vise, zavisno o o
perfekciji koja se trazila. Taj dualizam, dvojstvo unutar i
izvana cinilo mu se ko sretno rijesenje i godinama ga je
usavrsavao. A ono kad je bio najsretniji bio je svjestan da
je to samo jedan dio njega koji se raduje, jedan manji dio.
Nikad on cijel. To ga je ocajavalo i gonilo u nove izazove
promasaje i neumoljiva strpastavanja. Bio je neumoran,
bruseci svoju formulu ovozemaljske vjecne srece. Stras mu se
pomjesala s ljubavlju, ljubav sa prijateljstvom i sve to
zatvaralo se u pakleni krug. 
Pomoc boga nije nikad trazio jer ga je usamom pocetku
izbacio iz svog zivota. Sad je tumarao u mraku oko njegovih
vrata trazeci njegovu utjehu nemocan nike molitve vrijedan.

O boze, kad bi bar toliko uspjeo da izusti kao molitvu.
Uzalud se naprezao, dok ga neke nevidljive ruke izdizu preko
nepregledne bjeline sa nekim aparatima. I sad, tek sad je
mogao vidjeti njemu nepoznatog starca, zaklopljenih ociju.
Na licu mu je bio, nekim cudom okacen osmijeh.
Ne, ovaj sto lezi nije bio ni nalik njemu....nestajao je
ponovo i ovaj put izgleda zauvijek....



Komentar Br.103
Poslao : GeroJopet djemalfozo@hotmail.com
Datum : 26.06.2008.
Maho....Maktub

Rat se vec odavno nanosao njegovog kaputa, niz doline, brda
i gradove, kad je poceo da razmislja o tome. Vec su ga
boljela ledja pod teretom godina a putevi duljili u duzini
sve vise i vise. Postajao je vise i vise sanjiv, tako kad bi
hodao po svojim dugim putosestijama pocelo se desavati da
zaspi u hodu i da promasi citavo selo a i grad bogami, nekad
i vazan kojeg nikad ranije nije vidjeo cije stanovnike nije
upoznao s cijim djevojkama nije plesao a s momcima se opijao
do besvjesti. Opet ne mari jer, vratio bi se on opet i
ispravio pogrijeseno a popravio pokvareno. Sve svoje nosio
je u sebi i sa sobom. Bio je nepopravljivi lutalica, kako je
to stojalo u carskim papirima o njemu. Samo to i nista
skola, nista zena i djeca i nista zanimanje. A nije da nije
imao jednom sve to.
Pitate se, pa od neceg se mora zivjeti, dovraga. A zivio je
on, bogami zivio od prodavanja srece ljudima.
 Apsurd cijelog njegovog zivota je ogledao se u nesreci tako
da je bio majstor nad majstorima da drugima podari srecu
prizeljkivanu. 
Ne nije sam imao je on jednog malog skromnog sav bjelog
saradnika, koji bez obzira na svoje skromne misije dimenzije
tjela bio jako pametan. Zamislite bio je ponekad i filozof u
nekom proslom zivotu, reinkarnacija stali, pa mu je jednom
rekao, da put bez nade i ne vrijedi cemu, pa makar ostala
samo nada, noge nekakav putic same nadju. Pametan neki
misonja, ljudi.
Isao je polako blatnjavim putom i svako malo se okretao. Jos
uvijek ga je nekakvo garavo pasce pratilo. Crn, i sam
blatnjav, bio je nekakv mjesanac. Krenuo je za njim iz
varosi jos sa sajma. 
"Samo mi je jos on trebao", mislio je"nemam cestitog kruha
ni za nas dvojicu."
Opet se okrenuo. Pas je zastao i pogledao ga.
"E, moj jado, gdje mene nadje? Nekad ne znam kud cu sa sobom
i Bijelim,a sad jos i ti", rece poluglasno i nastavi laganim
korakom.



Komentar Br.104
Poslao : ...NestoPrekida
Datum : 27.06.2008.
....nastavak 

Kasaba je vec bila daleko iza njega i trebalo je razmisljati
gdje nocas zanociti.
Pogledao je opet pasce i prosaptao za sebe:"Maktub. Izgleda
da si mi zapisan. Hajde vamo, Garavi, potrebni smo jedan
drugome!"
Bijeli se samo promeskoljio u njedrima. Tu mu je bilo
najtoplije.
U carskim papirima je samo stajalo:Maho, lutalica. 
Ni adrese, ni zene, ni djece, ni skole, ni zanimanja.
A imao je on to sve jednom, cinilo se vec davno, davno. I
sam je prestao da racuna vec odavno.
Isao je iz mjesta u mjesto od vasera do vasera prodavajuci
ljudima srecu. On i njegov Bijeli. 
Djeca su ga vec znala i kad bi ga ponovo put nanio u isto
mjesto trcala su ispred njega i vikala:" Evo, dosao opet
Maho! Mis bijeli srecu dijeli!"
Ponekad bi, dok je bio mladji, i zaplesao s djevojkama ili
se opio s momcima. Sad bi samo promatrao iz prikrajka i
popio koju.
Opet je osjetio bol u ledjima i zastao. Pas mu se priblizio
i zamahao repom.
"E, moj Crni, kakva te je pseca sudbina meni dovela?"
Nastavili su laganim hodom. Sumrak se spustao. U daljini su
se nazirala svjetla.
"Valjda ce se naci kakva stala ili supa za konaka", pomislio
je i rukom u dzepu napipao vec stvrdnut komad kruha.
A sutra? Sutra je novi dan i nova nafaka...jebaji ga.

PS: Prvi put sam sreo Mahu i njegovu pratnju one davne
godine kad mi zemljotres zdrmo grad. sreli smo se pod
Kastelom i igrali stoni nogomet kod Edike, SeoPekar, Keca i
ja. Tad nam je Bijeli po karticama naslutio katastrofu i
prve velike ljubavi na moru. Kasnije sam ga sreto u Somboru
u vojsci, prije nego sto sam zaglavio heftu vojnog zatvora
na Petrovaradinu, pa u Puli ...i masu puta jos. Zajedno smo
lezali i u Omarskoj, a zaboravio sam da mi je i Malu nasao
zapisanu...maktub...
Eto ovih dana kad se palim svim mogucim picima iz arsenala
nostalgicnog bifea za odlazak Dole, sve se nadam da cu
naletjeti jos koji put na mog Mahu, Bijeloga i Garu.....
.....a bogami tako bih volio...




Komentar Br.105
Poslao : Jasna S.
Datum : 01.07.2008.

Gera zelim ti sretan put i molim te pozdravi mi Desu
puno, znam da ces ga vidjeti. 

Jasna 



Komentar Br.106
Poslao : MalaDi evo ti mog doprinosa..G.
Datum : 11.07.2008.
Ona:Bilo je kasno, ali nije osjecala umor. Iako je iza nje
bio naporan dan, odlucila je napisati barem dio teksta. Mora
zbog Eve. Danas je zvala i bila puna hvale za prispjeli
materijal. Ali zato nije ona. Kada je pristala pisati o sebi
ni slutila nije koliko daleko ce je to odvesti. Koliko bure
ce u njoj izazvati. Mislila je da ce sve to moci sazeti
jezgrovito na 20-tak stranica. Hm..Nasmijesila se. Kako je i
mogla samo pomisliti. Kad je zapocela vise nije bilo
povratka, sve je iz nje krenulo kao lavina. Ali morala je
ponekad praviti pauze od dan-dva, jer neka sjecanja su bila
naprosto previse bolna. Ma koliko mislila ponekad da je
zaboravila, da je vrijeme ucinilo svoje ili da je naprosto
oguglala, varala se. Sve je bio samo privid.
Pogledala je saksiju sa cvijetom na prozoru. Iz djela boje
ciklame u obliku jezika, za koji je smatrala da je cvijet
jucer je procvijetao ljubicasti cvijet sa tri latice.
Priroda. Uvijek i iznova ju je fascinirala. 
Cak i danas dok je listala albume sa starim fotografija
osjetila je strasnu bol u prsima. Kad bi barem mogla
plakati.
A onda je listajuci naisla na sliku sina sa Monom i Garfi.
Njene cure.
Mona je prva dosla. Sjecala se dobro dana kad ju je dovezla
na biciklu u slamnatom cekeru. Izgledala je kao crno-bijelo
klupce vunice. Imala je samo 40 dana. Ni oci joj se nisu
vidjele od rudlave dlake. Sin se bio odusevio kucetom. A vec
su imali Snupija, dugonogog lovackog psa s ridjom dlakom i
samo malo bijele na trbuhu.. Voljela je ona i Snupija, samo
bio je nekako divlji od prvog dana. Jedino kad se bio
razbolio od macije kuge bio je tako miran i samo ju je
promatrao onim svojim tuznim ocima kad mu je nocu oko 1 sat
izlazila davati lijek. Prijatelj veterinar joj je rekao da
su sanse male da prezivi i da ga pusti s lanca, jer ako ce
uginuti, pas odlazi daleko od kuce. Ali nije uginuo.Njena
briga i ljubav su ga spasili i cim je prizdravio bio je onaj
stari divlji Snupi strah i trepet svoj djeci.
Ona je zeljela neko mazno pseto, koje ce moci nauciti puno
toga, a i igrati se s njim. A Mona je upravo bila to. Kako
je rasla sve se vise vidjelo da joj je majka, cistokrvna
pudlica, sarala, tako da je Mona na kraju ispala vise kao
karikatura. Imala je dugu crnu dlaku samo na nogama i njusci
prosaranu bijelom bojom. Njuska joj je bila kao u lisice, a
noge i trup kao u jazavcara. Ali nitko nije bio tako pametan
i umiljat kao ona. Ona se naprosto morala voljeti. Kad bi
joj nesto pricala ona ju je tako gledala onim svojim krupnim
crnim ocima. Ako psi imaju karizmu onda ju je Mona imala.
Cak je i majka rahmetli dopustala da je uvedemo u kuhinju
kod nje i onda bi je ona milovala. Ni jedna druga zivotinja
nije prije ni poslije usla kod nje u kucu, samo Mona.
Garfi su nasli kraj robnog centra jedne proljetne veceri.
Netko je bio ostavio nekoliko macica. Jedno  je najvise
drhturilo i mijaukalo sto od hladnoce, sto od gladi. Sin je
izabrao njega. Htio je sve, ali na njeno negodovanje uzeo je
to malo tigrasto mace. Dao mu je ime Garfild.Nisu ni
pogledali je li musko ili zensko? Od prvog dana Mona je
osjecala da je Garfild clan porodice i prema njoj se tako i
ponasala, ali je zato na sve druge macke lajala.
Svako jutro je ona ustajala puno prije posla da bi nahranila
sve svoje zivotinje.Monu, Garfi i deset kokosiju. Bilo je tu
i prolaznih pasa i macaka, pa cak jednom i kunic. Voljela je
ona ta stvorenja iako se cesto pitala zasto ce joj sve to i
otkuda dolazi ta njena potreba za njima?
Ali kad se vracala s posla Garfi ju je uvijek docekivala na
pocetku sokaka i pratila je do kuce.Mona je cvilila od srece
osjecajuci da ona dolazi. U tim trenutcima je znala zasto ih
drzi.
I onda negdje s proljeca primjetila je da je Garfild sve
deblji i deblji.Pripisivala je to dobroj hrani, sve dok joj
netko nije skrenuo paznju da Garfi nosi mlade i da ce se
omaciti. I tako su Garfildu morali mijenjati ime u Garfi.
I nikada nece saznati da li je geler prvo pogodio Garfi pa
se tek onda omacila ili je bilo obrnuto. Znala je samo da se
sve desavalo kad je poceo napad na grad. Tada nije mislila o
njima. Mislila je samo kako ce on i ona ostati zivi u tom
paklu koji je otpoceo.
Par dana poslije, kad je on vec bio odveden, nije znala ni
gdje, otisla je do stare kuce da pusti Monu s lanca ako je
jos bila ziva. I imala je sto vidjeti. Mona je cvilila od
radosti, a iz njene kucice je jedno po jedno izlazilo pet
macica, i svakog bi Mona polizala kao da im je ona majka.
Na kraju se pojavila Garfi. Bila je tako izmucena, a na
lijevom boku je imala ranu od gelera. Stajala je skamenjena
i posmatrala sve to. Okolo nje su ljudi ubijali ljude, a tu
su stajale kuja i macka sa pet macica zajedno brinuci o
njima.
I sad dok se sjecala svega toga ponovo je shvatala svu
apsurdnost tog prizora. I osjecala je tugu, neizmjernu tugu
i sram. Sram jer je covjek.  
   



Komentar Br.107
Poslao : GeroSaSemestra
Datum : 13.07.2008.
..lijepo me iznenadi...od srca ti hvala malaDi....




Komentar Br.108
Poslao : GeroImoPaNemo
Datum : 01.08.2008.


Evo da se samo javim stigo sam pa nek otpocne poezijom
sjetnom...


...Skupljac zagubljenog trena...
 
....     Neki povjetarac
          igra se listovima
           ikrzanog dnevnika mog
           izmedju dvije saksije trosne
             svijajuci se sjetno
           na ispucalom stoku prozora
         ..... sa pozutjelih slika
          ozbiljne face sa zidova glede
         A iz vana lupka
          lopta nekog dijeteta
          sa cipelicama cupka....
           Sve lici
            i sve podsjeca
            na neko davno proljece
           na jedno od onih
            kod kojih se kise zaboravljaju
           kod kojih
            osmjesima se
             oblaci boje
            Miris velike trave
             kroz nosnice se uvlaci
              a mi bi sebi sjene
               da od sunca
                se ne zastidimo
               dok grilje istrajno
                minute i sate klepecu
            Rastocilo se
             sve sto se trebalo
              rasupljilo se
               sve sto se imalo
             a ni vino
              nije cemu lijek
               ne pali
                 vec utapa samo.....
 
 
     Strah me je...
 
 
...nesto mi slabo ide
        a i zadnji sam u redu
       zamnom ko meml
         se tragom vuce
       nemam utocista
        samo konture
         moje sjene
          neumorno
        drustvo mi cine
      Putujem prema brdu
       sa dvorcem
        medju oblacima
         i noge me vec bole
       Moram leci...
        Trebao bi odmoriti
          a bojim se zaspacu
       pa ti u san
        ces mi doci
         lijepa i zanosna
           ko vila
           carobnim stapicem
            me dodirnut
             i obuci u pidjamu
              mojih grijehova
           Nije da me strah
             vec se samo bojim....




Komentar Br.109
Poslao : n.........
Datum : 01.08.2008.
          
           evo me u cosku tvojih
            misli o buducim prevarama
              krijem se medju tvojim
                zavezljajima kravate stegnute
          oko tvog ovratnika dodor mojih
           prstiju te steze
            od posljednjeg peglanja
              uzalud se spremas
                nije provod za tebe
                 vuces me u sjecanjima
           ko dim cigarete
            duboko ljubomorno me
              uvlacis u sebe
               evo me 
                da te ispratim u bjeg
                od familijarne monotonije
                  rekoh davno nek samo od mene ne
            pozelis bar na tren da nestanes
                   ponesi kljuc niko te nece cekati
                    da se vratis
                     idi bezbrizno u noc trazenja
                       smiraja svojoj djecackoj dusi
                        sto preko dana zna sta je i pet
ujutru
                       i tri popone
                       i bez poljupca docekan biti
                  steta sto tamo na cosku ne ceka
                     dobri stari priljatelj
                        da te po izrazu lica shvati
                          i sto nikog nemas pouzdanog
                           da te pijanog bezbjedno kuci
vrati
                        da:
                        u zadnjem slucaju ima taxi

                        samo da ti se pijanom ne ucini
                        da ga ja vozim     
                        Evo me
                        miran u svoje snove lezi
                        sam
                        Ja svratit cu
                        kad pocnes da
                        haluciniras         
                        
                           
                 
                
         




Komentar Br.110
Poslao : GeroAlternativa
Datum : 04.08.2008.
    ..Brzina nafatavanja mraka...  

Zlaja Napupak jos od mladosti se kod raje istico od onog
trena kad se primjetilo da kad je on na golu nemere ni jedna
lopta se provuci. Velika raja ga je uvijek birala iako po
godinama i pravilima nije bilo sanse onako sitan i mali da
igra za njih. Kazu, da za to je kriva babica Rabija izvezla
pupak ko goblen na ramu velicine  tanjirica za soljicu od
kafe...Tajna moc pupka da ko magnet privlaci lopte ja sam
prvi otkrio kod Zlaje i stim se kao malo sa cim u mom zivotu
mogu pohvaliti,a Zlaja je to pomno izucavao i dalje nastavio
da usavrsava sa naucnim disciplinama na granicama
marginalnog i stvarnog tako da je nadosao onih tumornih
devdesetih da se bavi onako usput BRZINOM MRAKA koja ga je
fascinirala. Jes to sto se rodio ko vrlo mlad, sprecilo ga
je da otkrije Brzinu svjetlosti i sve njene osobine d se s
njom nemere nista sabirati a bogami ni oduzimati sto hoce
reci nemeres biciklati na zraci pa biti jos brzi a nepomozes
ni porse kad bi vozio, vajik bi vozio brzinom svjetlosti
bilo da vozis na njoj u pravcu ili natraske...jebaji ga. Tu
je onaj veliki Ajnstajn dohako i tu ti Zlaja Napupak nije
mogo nista ni dodati jali oduzeti.... haman ko brzina
svjetlosti, preostalo mu je samo da dohaka brzini mraka sto
zajebaniji posao i mora se priznati a izazovniji sto naravno
nije pokolebalo Zlaju znajuci ga dobro a bogami i da je
rodjen za velike i natprosjecne djela. Eheej, jarane.... 
Lahko je bilo izmjeriti brzinu svjetlosti jer je stalna i
dosadno jednolicna i nema nikakog ubrzanja niti usporenja
nego haj ti dohakaj brzini mraka jarane moj, e to je
kunc....tu ti se brzina mjenja i ubrzava i usporava. 
(Do)Sjetio se onda Zlaja, one brzine mraka kad je ceko na
mezarima iza manjacke ceste da padne mrak pa da izgubi
junfer i on i Cilima u prvom ljubavnom zanosu pa i one
brzine kad mu je pao mrak naoci i skoro brzinom svjetlosti
fatio se flase Balajtajna sa police i razvalio Semsu jarana
kad mu se ovaj ukazo naoci jer mu je istu tu Cilimu preoteo.
Pa onih raznih brzina mraka u politici ...koliko je ono
trebalo poslije Titine smrti da vec jednom padne mrak na
citavu na jugu a tek u rodnom gradu. Znaci ima brzine mraka
i sa pozitivnim i negativnim preznakom, skonto je to u samom
pocetku, no kako da rijesi kompikovanim formulama kako mrak
brze pada u citavoj zemlji negu u gradu i za njega i njegovu
raju. Nebojte se raja, ovdje se Zlajin genijalni um posluzio
Albertovoj dohakalici da sve zavisi odakle se gleda, sto
hoce reci drugacije je za onog ko stoji za sankom i rajom a
drugacije za onog ko se vajik krece sa mrakom i za mrakom
kroz njaku politiku pa i poeziju hajmo reci knjizevost i
slicnu govnariju za ublehivanje insana. 
Ovdje vam se Zlaja zapanjio sam sebi, kojeg li fenomenalnog 
zapazanja i slicnosti osim one da se nista ko sa brzinom
svijetlosti tako i sa brzinom mraka nemere sabirati niti
oduzimati...O P O H A L N O o ::: Genijalno...
Zlaja je ulozio svo svoje umijece a bogami i pozamasan
imetak da ovaj dio naucne zagonetke razrisi i razotktije pa
onda kroz formule zamrsene protjera. nocima je sanjao koje
bi fantasticne koristi imao dunjajluk od njegovog otkrica.
Tako bi coek mogo izracunati relativnu brzinu mraka da
predvidi nemile dogadjaje ko kijametske dane, novi rat nove
patnje, nove neljude pomracine i mrakace i na miru se
pripremiti i to valjano sprijeciti...A bilo bi tu i sitnih
sicara, jebaji ga i onih malih ljudskih pa i ljubavnih da
nepricam.
Okej narode, da ja vise neserendam i dalje neotkrivam velike
naucne tajne jer bo sam i onako previse se rasprico a to bi
moglo skoditi mozda Zlajinom tajnom projektu. Nikad se nezna
jer losih insana ima ko i dobrih i dobronamjernih. Ostajte
mi poselamljeni.....
...............................BLuka 20juli 08g

 Znam da ce te ovu pricu dovesti u vezu sa nafatavanjem onog
altenativnog politickog mutikasu i naravno zlocinca (da
neprljam bajte njegovim imenom) cuvenog strucnaka za
reciklazu starih mitova iz izgubljenih svrbsih ratova, ali
iako sam ovo napisao nesto ranije i iako mi je Zlaja  s t v
a r n o  nesto u tom smislu nagovijesti zahvaljujuci svojim
fenomenalnim formulama o brzini mraka naknadno sam izracunao
sa marginalnom greskom od desetak sekundi tacno vrijeme
padanja jednog mita, jednog mraka. Znam ja da ce neki ili
svi normalni reci ..."i vrijeme je bogamu" ali slucajno sam
(iako isto znam da mi mnogi poznavajuci mene nece
vjerovati-ali njima na dusu) bio u nasoj BLuci i slucajno
opet vidio novi mrak opet pada koji hoce da se "sabira" sa
orginalom a mi svi dobri ljudi znamo da to  n e m e r e  pa
da si pita!!!! Jok, nikako bolan !!!! ...i nadam se nikad
!?
Kad sam cuo vijest, istog trenutka me trzno Zlaja sa svoje
vikendice (znajuci valjda koji sam pehman) negdje sa
vukojebine Vlasica gdje u miru razvija jufke za svoje naucne
teorije, da me umiri, rijecima ..."znas buraz, nista
nebrini, nikad vise nece biti tog mraka od alternativne
bosne bez bosanaca, iako je ovom manijaku balkanske
alternative poslo za rukom da stvori alternativne porodice,
bez oca, sina i brata a stvorio je i masu alternativnih sela
bez ljudi a i gradova sa nekim drugim ljudima koji grabe
vodu iz vodokotlica misleci da su bunari  i soraju preko
krmaka koje drze na balkonima. Jebaji ga Eko sela i
gradovi...sve u sluzbi alternativne ekologije da djubri
prirodu.....pa i ubijenim nevinim civilima.....
Sta da Vam kazem, hm, tako raja govori nas Zlaja Napupak a
bogami i njegove formule to potvrdjuju, pa vi sad
vidite.....njemu je ipak vjerovati ako je vec dohako ovom
nesudjenom "alternativcu" i nesudjenom Gospodaru nekih tamo
prstenjaka za guranje nekom tamo "svom nebeskom narodu" u
oci......Daj dobri Boze da i oni to napokon dohakaju....a
trebali bi ...eto ti njemackog naroda...pa im onaj njih
alternativac koji je zamislio alternativnu evropu samo od
svog arijevskog naroda....pa eto i oni su se naucili, jes
tek na popravnom ali su se naucili !!!!!!
                ..........................................
PS: Sretan sam da tog takog alternativca i slicne nisam
poznavao ni slucajno, pa da sad se moram vaditi da sam mu
samo povracao u ficu kad me pjanog vozio kuci (sidran) ili
da da sam mu samo sluzio ko rame za plakanje (kljujic) ali
sam se nalazio grdno u njihovim projektima i umalo najebo,
ali ne svojom voljom i shvatanjem "ekologije".....
....pozdrav svima planete bluke...




Komentar Br.111
Poslao : HocemoJosPoezije
Datum : 09.08.2008.
 Volim kad na kajaku procitam ovaku lijepu poeziju a jos kad
je od zenskog srca i pera kao ovaj put, onda me to strese ko
trulu jabuku sa grane....hvala autoru sa kom.110 i molim da
nastavi,....hvala

  Zalud utijehe...

.....palim svjetlo u podrumu godina
         i pod prljavo zutom lampom
           dok paucina zidovima sara
       stresam sjenke brizljivo sa pogrbljenog kaputa
        i umornim ocima trazim
         medju zidovima, medju kutovima....
      ......nema tebe....  
        ...mozda si se ti naljutila
            mozda odlucila
             po onaj ko zna koji put
              da me zamrzis
              da me u zaborav sklonis....
         samo muk ozvanja
           u sopstvenom pulsiranju sljepocnice
            naslucujem, osluskujem....
        i najednom, gle iluzije ...
      prepoznajem neku davnu toplinu
         sto jos isijava onu vatru i onaj zar strasti
          sto se davno zalozio u postelji zvijezda i
galaksija
           u nekoj kucici u nekom gradu koji vise nepostoji
      na vatri sjecanja topim misli
        da bi islikao tvoj osmjeh
          pa tvoj lik
           i opet pruzam ruke
            da te nadjem
             da te u zagrljaj uhvatim
              uzalud......
        ...samo sjene se otimaju
            slabe i nejake
        dok se razum bori sa iluzijom....
Umisljam vjestice
   kako u horu se smiju...
    nad mojom nemoci
      dok baljugam bjezeci
       kroz vjecne snove nekih hodnika
        sve dublje u labirint nezasitih ceznji
     nesto mi govori
      neko me nagovara...
      .....vijecna svjetlost ravnodusnost je na kraju
puta..



Komentar Br.112
Poslao : ne........a
Datum : 10.08.2008.
                            skita sjecanje peronima
                           i kolodvorima izmedju vagona
zahrdjalih
                          sine se i trag spetljanih pruga u
cvoru
                         na skretistu cine ko nekad nasi
                        zagrljaji
                       u tmini
                      tunela ljubavi bez kraja
                     samo se na tren cini
                    da ce nas mimoici
                   u pravilu stiglo je mnoge
                  sto bismo bili izuzetak
                 samoci
                     .....  
                 sapce iz mraka glas umornog ega
                 da mi te je u nekom drugom istog naci
                 u skroviste snova purpurnih
                 s njim u dubinu istinskog osjecaja zaci
                 Reci glasno u sebi:Volim i postojim
                 Reci :Tu sam i ostajem
                 uprkos svemu sto moglo bi da slijedi
                 ........mene mije strah i ja se ne bojim
                 ........ja samo ceznem da dodirnem beskraj
                 s nekim
                 po necemu slicnom tebi
                 ........da Volim i da postojim 
         
           




Komentar Br.113
Poslao : GeroLirikaOpet
Datum : 10.08.2008.

Negdje iskopah ovu....


....Moje nocne caralice

      Ako zatreba....
      sastrugacu mjesecinu
       sa fasada moje ulice
     pa cu te posuti
      po golom tijelu
       ko snjeznim kristali
        u gluhoj zimskoj noci
         kad zastru u njoj basce
      i kaldrmu u njoj cu
       tiho prevrnuti
        i naci sve one
         zaboravljene sjenke
          tajni zaboravljenih ljubavnika
       po cu sasiti ti
        suncanim srebrenim zracima
         velicansvenu haljinu
          i u nju te odjenuti
       a ako zatreba
        zapalicu i ulicne lampe plinuse
         da zakandisu
          ko onomad nekad
           za ramazanske duge dane
            i kratke noci
       pa i spavacu po strani
        samo da je gledam i
         pogledima nijemo pokrivam
          dok ona u snovima djevojcice
           luta kroz sume iz slikovnica
            gdje se patuljci
             iza pecurki stidljivo kriju
              a u potocima oblaci ogledaju
        Pa i ako se mora
         zamolicu jutro
          da malo ohane
           da joj se snovi ne upredu
             pa zamrse
         i jos svasta nesto
           ako zatreba.....





Komentar Br.114
Poslao : ne......na
Datum : 11.08.2008.
    noge teske ko na paradnom marsu
    vucem kroz jednu cestu nasu
    sad drugog imena
    nista nije kao prije
    samo sunce vjesto grije
    rodni grad i mene
    tu kraj nekad Emine
    ko da cujem tvoje ime
    ptice govore
    a dole nize sitno pise
    obrusavanje
    zidine cute i vjesto kriju
    u rusevinama
    uz jednu pukotinu
    brsljan pruza lozu
    mozda bas na istom mjestu
    u svoje vrijeme
    gradih zelju
    zajedno s tobom
    da provedem
    ovuda do klackalice
    nasu djecu
    A Kastel cudna zidina stara
    jos cudnijeg neimara
    sto stariji iz dan u dan sve biva
    sve bolje tajne svih nasih prica skriva
   




Komentar Br.115
Poslao : JelSadJopetJa....
Datum : 14.08.2008.
       Bekrijska balada

...boze sto su me mrzili postari
..  svaki dan kad su donosili tvoje pismo
.....u rizicastoj koverti
......sa markama francuskim
.......gdje pisalo kako fino mirisu livade
........izmedju Sene i Lorena
.........kako Provansa je nacickana brezeljcima
...........kako francuzi nose francuske kape
........... a francuskinje imaju kratke i malo krive nogice
..a postari bi mi psovali svaki put bogca
   opet nije svezo djukca
     a ja sam tebi odgovaro da je sve postarom
       da i dalje opijen ciganskom vilinom opijen
       ..u dusi udavljen vinom
          .da lako u kavgu upadnem
           ..da se potucem
             ..da notu ne platim
              ..da me konobari za siju izbacuju
               ..i da prijatelja poslije prve case u
                                            materinu saljem
                 ..i da je opet sve po starom
                  ..  da me policija u bajbuk trpa
                                   da mi trezan osvano
                                   ..da me vucebatine
                                      olesenog pokradu
........................                ..da ne spavam
                                        ..i nocima tvij lik
slikam
                                           ..kako se
                                            smjesis negdje u
parizu
                       na jelisavskim poljima dok beres
krizamteme
               ...o kako su me psovali postari, prokleto
ruzno
                   ..........dok su mi donosili tvoja pisma



Komentar Br.116
Poslao : neispavana
Datum : 15.08.2008.

ja se cesto zapitam,gdje se to odskitas
kad preko glave ti je
i kad s drustvom narucis
dal me mudro precutis
il u svakoj kapi spomenes
ili...ako zapada
kad rasiris kisobran
da li ti nedostajem
ja sto uvlacih se u tebe
da slucajno ne pokisnes
ja se cesto zapitam
kud od sebe otskitas
kad u kozi postane tjesno
kad vidis da to prazno mjesto
moglo je i meni da pripada
dal se ikad zapitas gdje odskitam
kad preko glave mi je
kad me stignu neka pitanja
na koje samo ti znas odgovere



Komentar Br.117
Poslao : GeroZanos
Datum : 16.08.2008.



....  O, kad bi moglo ovako

  Da uhvatim vjetar
   za krosnje ga
    cvrsto vezem
  Da skupim bjelinu
    morskih pjena
     i na dlanovima
      je rasprostrem
   pa onda razvezem
    cud vjetrova
     koji bi poharali
      u silini
       sva mora i oceane
        da raznesose
         na morskoj pjeni
          poruke tebi
      da ti uvezu
        ruzicaste leptire
         u raspletene kose
      da u dubinama
        tvojih ociju
         okupaju se sunceve zrake
      da vjecnost traje
       kroz ovu sliku
        dok se boje utapaju
         u rijeci nasih dodira
          gdje sve sto skriva se
           skriva ljubavno obecanje
             vjecnog nezaborava...



Komentar Br.118
Poslao : ...
Datum : 16.08.2008.
Pod mojim malim krovom
zivi kuca i rijeka
Svaka je moja soba
Jedno godisnje doba.

Ako nahrupis zedan 
U mrzlom snjeznom danu
Ceka te sigurna vatra
I dvijtri tresnje na dlanu.

Pod mojim malenim krovom
Zivi rijeka i kuca...

Iz knjige "Agda i pelin" Enisa Osmancevic Curic



Komentar Br.119
Poslao : n........................
Datum : 18.08.2008.
              Oh.kad bi se moglo 
               bar na tren
                kraj tebe zaspati
                 bi mi u snovima procvjetalo sve
             ...pogled po ovim napustenim njivama
             ...zapustena kraj mora obala
             bi mi se rascvalo
             srce u njedrima
             i .........na mojim grudima
             oh,kad bi se moglo
             bar na tren
             s tobom u snove zaci,
             .....i davni,neiskoristen
             u igri,zalog naci
             ili bar
             osjetiti na tren
             miris tvoje
             prugaste pidjame
             bar kroz snove proci sve
             s tobom,vec ....pomalo....
             zaboravljene dane
             ili bar
             jedne noci
             s tobom oci u oci
             kroz
             mladost proci
             Oh,kad bi se mogao bar na tren
             s dobrim izgovorom izvuci
             i bar mi  reci:
             Oh,kad bi se moglo    
                      
                 




Komentar Br.120
Poslao : GeroNaoko
Datum : 19.08.2008.
 ..... nek ti bude...


  ...ne priznaje ona moje pjesme
     kaze da djabe trunim
      mjesecevu prasinu
    kaze da uzalud oblacim
     slova i rijeci u oblake
    da prevrcem kafanske stolove
     zbog neke tamo druge
      pa kroz rumeno dance
       od case presvlacim nju
        u pijanim mislima
    svasta kaze....jos
     pa kako me nema
      kad se budi
     kad sniva kosmare lude
      da je branim
       da je grijem
        da me nema i kad sam tu
     nece ona moja milovanja
      a kaze i lik joj moj mrzak
       nista ne obecaje
     samo joj starost priziva
      pa vene, pa truhne
       i boljama se hrvi
     A, nezna ona
      koje sve pute
       kroz bespuca silna
        ja hodim
     kako utrobu misli
      u sebi prevrcem
       uzalud trazeci
        sjenke nasih proljeca
     kako su boje
      mojih godina presahle
       pa se slika krivi
        i nameruzava
     a i potezi su mi od oka
      pa se jos jedino vino
       sa svim tim kosmarom
        dobro slaze i mijesa



Komentar Br.121
Poslao : n........................
Datum : 20.08.2008.
.....ne haje on
      za sve moje propusteno
       a i u tisini cujem da
        me se nikad ni u sali sjetio nije
         al mi nismo svi isti
          ne bi ni valjalo da smo

      ne farma on
       za izgubljeni zanos
        neko se zadovolji
         tek polozajem
          buduceg punca
  
       ma sta ces
        nismo svi isti
         a ne bi ni valjalo da smo
 
        ....u mjesecinu sjecanje zavlacim
        ....i stih o njemu presvlacim
        
        na ofinger visim
        na crnom bukleu
        njegove dodire
        na mom kaputu

        ....i otkrijem u postavi djepa rupu
         koju su moji prsti nacini
         u nehatu
         u strahu i nervozi
         u tuzi i nemoci
         dok je ostavljao sve
         sto je u meni dotad volio 
        
            
        
      




Komentar Br.122
Poslao : GeroKisni
Datum : 23.08.2008.
Kad se natandrce ove geteburske kise svunoc a i povazdan po
mojim prozorima a mene oduhvate proganjati duhovi i sjenke
nedorecenih starih ljubavi a bogami i pokoja kletva, tad se
podjem braniti pjesnicarenjem, pa sam i sam neispavan i od
silnog branjenja smoren .....al´eto nekako se otimam.... 
Nego Neispavana raspi i ti koji biser iz tvoje prekrasne
niske....snällaaa

...Iznjedri se sad ova...
              bajkasta....

    ...ko pjesak kroz prste
        cure zivotni potoci
         sudbine moje
          fatuma
           traganja dalekog
        U kuferu ljubavi
           samoca samuje
            pusta...
        U oku zvijezda
          vodilja
           umjesto suze
       A ja i dalje 
        vjecno hrlim
         i kotrljam se
          niz pjescane dine
           neke pustinje
            gdje oaze
             vezu vjetrove
              ocajne plahe
          Gdje putnici
              spavaju na krilima
                 starih prica Seherzade
         Ja ni tu nemam sna
          vec se uvucem
           u odaje tvoje duse
            i spokojno ko djete
             igram se tvojim osmjehom
              tvojom kosom
               tvojim tjelom
                dok ti spavas
                 u sarenoj bajci od krepapira
          I svaki put kad se probudis
            ja moram da sam daleko
             i magija gubi dah
              dok ja ubrzavam svoj korak
               kroz nepregledni pjescani krajolik
                bez puta, bez kamena krajputasa
                 pustaju se vjetrovi razulareni             
          
                 sa lanaca
                   da mi pusu u ledja
                   da mi nadimaju jedra
           U sebi  molim
            da su ti prozori
             dobro zatvoreni
              da ti pjescana prasina
               ne udje tamo
             da su ti zavjese razgrnute
              da te prije sviju
               jutarnje sunce poljubi
                i da sinocni san
                 zavije sve u zaborav....




Komentar Br.123
Poslao : neispavanaAxraPokisla
Datum : 23.08.2008.
      Neka ovih kisa
       svakako nemam gdje
        pogled u prvazno a opet zatvoren
         ko zacarani krug da se hodi
          krenem od tebe a opet stigmem tebi
     Neki ljudi mnogo toga prespavaju
      ja bdijem dezuram i cuvam strazu
       da se neka sjecanja ne bi odlijepila
        da mi ne bi promaklo
          da se potsjetim s punim pravom
     Gdje skriven osmjeh isti se krije
      nemoguce da te niko zasjenio nije
       ispocetka se nadah
        kasnije trazis
         sad sutim i priznajem
          da ne razumijem
      Dadoh ti od srca blagoslov
       i kakva me to kletva stize
        da te nema ni slicnog u nikome vise
      Neka ovih trulih kisa
       svakako nemam gdje
        spiraju skupljenu prasinu
         a moj prozor je dobro zatvoren
          za tvoj i ne brinem
           to je posao njen
       Mene ne brine ova kisa sto iznad mene treperi
        vec ima li neko imalo slican meni
         da se prisunjam
          i naspavam
           bar u mislima
            sva od trazenja vec pokisla
 pozdravG



Komentar Br.124
Poslao : GeriAktika
Datum : 27.08.2008.
Sve sto sam stari sve vise naginjem ljubavnom mazohizmu i ko
da se kaznjavam za sve propusteno....

....ma sta da kazem
               u svoju odbranu......ljubavi.....


         pa isao sam po nekim
          nekim potkovicastim oblacima
           za tragom tvoje sjenke
            i kao u daljini
             iza horizonta da sam vidio
              Njegovu ruku
               za kojom si se zaputila
          neke zloslutne misli su me gonile
            i slijedio sam sve nase noci
               sa zvjezdama, u meni
                 sva nasa spokojna
                   svitanje
            mirise izmjesanog
               ljubavnog znoja
                izgubljenog u dimu velike trave
   Sad opet tumaram
      po bespucu svakodnevnice
        uhvacen u magli beznadja
         i ko slijepac rukama
          te trazim u nekad...
   i pokadkad  mi se ucini
      da te osjetim u tom
       bijelom satenu
        satkanom od snova
         izvezenim suncevim zrakama
          kako me prozimas
            tragom tvoje puti
             i opijenoscu vina
      a tek onda se zanesem...
        Na nekoj pjescanoj obali
         sa morskih razglednica
          ja i ti sa ukrasom sirene
           a sunce nikako da nas nadje
            u sjenci starog camca
             blazeno osluskujemo
              sapat pjene
       dok sve ostalo lijepo sto postoji
         ceka strpljivo u redu za nas.....
      I opet me privuku neki prsti
        sto iz gitare izvlace plamene
         tonove juga
          izvuku mi srce neprimjetno
           iz njedara
            ko pijanca iz kafane
             napoje mi dusu otrovom
              zapletu mi puteve tebi
               kosama nekih raskalasnih vila
                u kojima se bespomucno zaplicem
                 a nikako da se probudim
                  pa makar u ocaju.......

Ps: Pozdrav Neispavanoj i moje divljenje....



Komentar Br.125
Poslao : AzraNaDohvatRuke neispavana@hotmail.com
Datum : 28.08.2008.
   Ako se mi ikada budemo sreli
    na raskrscu bozjih puteva
     koje smo isplanirali sami
      hrabrost sa sobom na licu ponesi
       baci mi se u zagrljaj kao
        da me sto godina znas
         i reci najljepsi osmijeh na svijetu
          da tebi bas nudim
   Ako se mi ikada budemo sreli
    ljubavi ko kruha gladni
     imaj u vidu da covjek uvijek
      moze da voli ako zeli da voli
       kreni u drustvu sa grijehom
        docekaj me osmjehom
   Kad se mi budemo na
   putu bozjem
   a koji smo sami izabrali
   jednog kisnog dana sreli
   ja obucu kaput bijeli
   jer je u crnom kaputu u postavi djepa rupa
   koju nikad necu ukrpati

   Ja ne znam koji ce to biti dan
    al mi cemo se na bozjem putu jednog dana sresti
     ponesi sa sobom kisobran
      i pod njega me
       u ljubav sa sobom smjesti
       da pripadam
P.S. Sta kazes?



Komentar Br.126
Poslao : AzraAzricak
Datum : 28.08.2008.
.......sve sto sam starija pokusavam da nadomirim
propusteno.......


        Povedi me sa sobom u snove
         pred spavanje poljubi me
          pozeli mi laku noc
           sa La muzika di note
        Pokrij me
        sebi me privuci
        zamirisi mojom sobom
        u ljubav odvedi me
        sa sobom

        Povedi me u svoje sne
        gdje nema nje
        ni traga od tuge preostale
        polja ljepote pokazi mi
        samo za mene cuvana
        i ruze iz vrta svog poberi mi
        samo za mene procvale

        Povedi me u svoje sne
        za laku noc poljubi me
        u ljubav uspavaj me
        i kad svane
        ne smakni s uma
        da kafu bez secera pijem   
            
      




Komentar Br.127
Poslao : neispavana
Datum : 30.08.2008.
      Budne li noci
       da budnija ne moze biti
        tijelo se tamo vamo prevrce
         savjest se gluha spotice
          od sopstvene sjene u mraku
           sto moja je
            pitam se 
             po ko zna koji put
              sjecanje istovremeno doticem
               i od njega se odmicem
     Pa krenem
      u naselje iza poliklinike
       u prizemlju balkon tvoj
        na onaj slavni iz Verone lici
         i kao u toj prici
          se ispod stvorim
           da ljubavi udobrovoljim
      Pa se okrenem
       tu kraj muzicke skole
        gdje ponosne rijeci prezira prosuh
         gdje odbih sve osim
          da ti se duboko u sjecanje urezem
           da pamtis kako takve greske ja ne prastam
       Pa nestanem
        negdje u mraku kroz aleju
         setnju nasu prizivam izmedju kuca
          stigne me vjetar
           i danas dan kao da donese
            miris tvog plavocrvenog djempera
        Budne li noci
        nemoze biti budnija
        odlucih da tvom grijehu budem sudija
        mene li glupe
        Budne li noci
         budne za sudbine bliske
          pa se eto
           probudila i ova
            iz prelijepe niske
  

   P.S.Jel se imalo razvedrilo u Geteborgu?



Komentar Br.128
Poslao : GeroExperimentala
Datum : 31.08.2008.
Da li znas mila...

     ...gledao sam te
        dok bjelo rublje slazes
      kad prsti ti se gube
       u mirisu postelje
        dok tamo negdje
         kvrcka rucak
      Sve u tebi i oko tebe
         stapa se u pokret
          neke simfonije
      gledam  te
        dok spavas
      trzaji tajanstveni
       ko udari valova
        poplave ti tijelo
         i ko smiraj veceri
      sunce se gasi
        a zvijezde se roje
         koje li miline
     I nesto me obuze
      da ti vlasi kose
       sklonim s lica
        da ti s koze
         sastruzem suncane zrake
          da ti nesto radim....
      Ne bolje je ovako
       mislim
       i uvucem se ko lopov u tvoje snove
         neka novi dan
          i nove bure
           jos malo pricekaju moju djevojcicu...

PS: Cuj, sta da ti kazem, bolje je, sto se tice kisa, eto i
kafanu sam preskocio petkom i skoro sam prestao pusiti,
nista lakse to sto bi reko Mark Tven "ja sam bar jedno
stotinjak puta prestajo" pa ti se sad  fatam prirode i
zdravog zivota. Prirode se fati, suma ti je mati, reko bi
moj jaran Arifaga. Nesto se mislim,.....eto ako to sve
prezivim neznam jadan kojem novom belaju da se nadam..... A
bez belaja se nemere ziviti isto ko ni bez ljubavi....



Komentar Br.129
Poslao : neispavana@hotmail.com
Datum : 31.08.2008.
Valja nama belajisati,he,he......ak nadjes vremena svrati u
moj imail,trebaju mi neke upute..........nek su kise
prestale,al et od sutra ce ponovo pocet pljuhat,pa kad se
natandrce,tesko da ce se otandrkati sa prozora......kako
kaze jedan vamo,upisane li zemlje,da upisanije nisam
vidio..
     
        Mali iskaz skupljenih sjecanja posvecenim
        mojim prijateljima za koje od 1992-e posljedicom
raseljavanja
        ne znam ni gdje su ni kako su,ali se nadam

         Sacuvacu vas ja u mojim pjesmama
         i tuznim i veselim o vama
         kako koji dan proslosti se knjizi
         nekako ste mi sto dalji to blizi
         Uvjek vas se sjetim dragih lijepih lica
         iz osnovne drage,i nasih ulica
         imena iz teke,pjesme iz diskoteke
         Uvjek vas se sjetim i pricam o vama
         sponjem i hvalim se sa vama
         prijateljstvom nasim nasih sretnih dana
         kad me potrazite tu sam medju vama



Komentar Br.130
Poslao : neispavana
Datum : 31.08.2008.
.....naumpade mi Pula i njena okolina,pa da malo
isparicam,nek ne cita ko nejma sabura


Pokupimo se iz Banjola,pa pjeske,nejma tu busa svaki
cas,udri tabanom 7 kilometara,do Pule,valja se integrisati u
Istarsko podneblje,pa zakucasmo ja i Indira,nit ona zna mene
dobro,nit ja nju,al obe se nalupale izbjeglistva,i stignemo
do Prvomajske.Zlatna vrata,kapija na ulici,u to vrijeme
oblozena daskama,a na daskama nacrtana koza.Sjednemo preko
puta u mali kafic,pa Indiri bio i rodjendan,da popijemo sa
slagom,a dvojica pricaju,jedan s ove strane sanka,drugi s
one.....i nikog osim nas cetvero tu.kazem njoj tiho,jabi se
ubila al onog covjeka znam odnekud.Mani se,kad si otisla iz
Banjaluke,a i ja iz Doboja,samo te na nekog
podsjeca....nije,nije znam covjeka,al platimo mi i lagahno
niz prvomajsku,hajde de da nadjemo nafake........svratimo i
do Behara,tadasnje bosanske kafane,kupimo par sirnica u
kolutovima,pa u tasnu,....i gazajuci tako naletimo na jednu
izgubljenu,pa joj objasnimo gdje bus za nazad.A,i ta
neslusala,pa je ufatila bus za Fazanu,pa je dosla kuci po
ponoci,i namah trazila nas,tako da svako otkri da nas
nema,jbem je ludu.
Mi u gradu,tamo vamo,covjek iz Zenice,sestra gore,sa zetom
ne prica,odbaci nas nazad,hajd rekoh,jarane,ti prespavaj kod
mene,haman si ti malo popio,pa odspavaj,jbo zeta,pa ujutru
kuci.....a,ima tamo u Rojcu vazda racija,reko nema kod
nas,izdrzava nas Slovenija,Alberto nista,samo teren,i
nagovori ja covjeka.
U sobi na pomocnom bi mjesta,svako svoje zahrkao namah,a
jutro svanu,nikad brze.
Neko kuca na vrata.
Pogled na sat.7
Ko je jebo te,al ja Mirsi,prst na usta i otvorim vrata.
Uniforma mu ispeglana sva se sjajti.
Dobro Jutro,molim dokumenta.
Dobrojutro,i sa vjesalice skinem jaknu,izvadim karton,i
pruzim.
Uredni papiri.Jeste li sami?
Ja nako,isprsim grudi,nasmijem se,zadignem
obrvicu:Ma,jesam,hocete li uci?
Ne,ne gospodjo ja sam na duznosti,drugi put i ode.
Ja jos malo na vratima ostanem,a on ode na druga vrata.
Pridjem Mirsi,rekoh polako,hajd na balkon,prizemlje je,i
dole u more,pa plivaj.
Tako i bi.
Izadjem obucena za cas,sve ko muhe...utom i
ona,cvikerasica,haman se uvijek papirologijom bavila.Sta ti
je,ja njoj,.odvedose mi muza.pa kako,sta bi,pitao me mogu li
uci,a ja njemu ne,nikako,gospodine,ja sam postena zena,a on
zakoraci i s kreveta dize ga.......u,jbaj ga Mirso kod mene
spavo,pa gdje,en ga bolan pliva u moru,voli jutarnje
kupanje.
Indira se vraca s dorucka,kaze a sto onaj moj nije ovdje da
ga malo raciraju,uvijek se izvuce,suti vesela,ja
njoj....nego znas odakle je onaj covjek iz kafica,sto ti
rekoh da ga znam...Mate Parlov
Vraca se ona zakasnjela s busa,i kaze,et ja bila u
centru,djaba odoh,nema koze nigdje.
Jebla te koza,ljudi skinuli daske sa Zlatnih vrata,ak nema
koze,imaju vrata,to ti je Prvomajska....dugo se tu jos
slusala fora,mjesecima,kad neko izgubi orjentaciju.NISTA BEZ
KOZE



Komentar Br.131
Poslao : GeroRamazanski
Datum : 01.09.2008.
Svim dragima a posebno vijernicima zelim da izdrze i
ispostuju radosni ali i mjesec kusnje,  mjesec Ramazana. 


R I J E C......

    on istupi napred
     ispred svih
       rasiri ispruzene ruke
        i rece vatri djehenemskoj
          da stane
           a glas mu nezadrhti
     vatra stade
      on zadrhti i duboko udahnu
       vrati se odakle si dosla
        progovori snazan glas kroz njega
     vatra poslusa
      i pokupi poslusno svoje skute
     oblaci se razmaknuse
      sunce se raskrili
       ljubav opet zasja
        ptice dobije krila
         cvijece povrati boju
          rijeke legose u korita
           a sume se ogrnuse liscem
     NIJE JOS VRIJEME zagrmi jos jednom glas
      ...I NEK SE ZNA DA JE MOJA
           UVJEK ZADNJA......

            PS: ...selami Azrici...



Komentar Br.132
Poslao : neispavana@hotmail.com
Datum : 02.09.2008.
       Cekam tvoje korake
        radujem se njima
         i gledam u oblake
          kako puno zvjezda za nas ima
           i sjajni prah kandilja
            obasipa jesen ranu
             ramazan na kalendaru
              smiraj u nama
        Cekam tvoje korake
         da sa tobom krenem
          docekujem s tobom posne dane
           prizeljkujem hurme i iftare
            najboljem se svakom nadam
         Cekam tvoje korake
          niko nije zasluzio da bude sam
           budi siguran da
            ramazan svakog dovoljnim svjetlom
             obasjava
    
 P.S.Pozdrav Gera         




Komentar Br.133
Poslao : GeroOnako
Datum : 03.09.2008.


Tebi koja branis mi da te ljubim

...ko ce meni branit dugine boje
...po leptirovim krilima
...pregrst zvjezda nocu
...i cvrkut ptica u svitanje
...niti moze niti smije
...uzet ljubavno slovo da se pise
...da se na uho sapce
...dok se miluje dok se ljubi
...pa zato nek je dusmanu na znanje
...ljubavno pravo se ne uzima
...niti se bogom i rodjenjem daje
...ono se samo usnije i tako bude tvoje......

       ¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

...trazio sam te medju zvjezdama,
...stvarno sam te trazio u labudovom sazvjezju
...i citav mljecni put sam pretrazio
...po policama sa knjigama i
...na malom trgu kod gimnazije
...sam te trazio
...i tamo znas kljuc je ispod otiraca
...pa medju cvijecem na groblju
...jer si jednom rekla...
...a ja se ko lud smijo...
... ma svukud sam te trazio
...tako da ni sam neznam gdje nisam
...eto vec gazim jesenje lisce svoje
...i jos te trazim
...u jutarnjem izlasku sunca
...u dubokim borama na mom licu
...u starackim pjegama na rukama
...I jos se nadam da te mogu naci
...da te dodirnem
...da te ljubim
...da te usrecim

....ode mi ovo izvan kontrole...sve pohvale neispavanoj





Komentar Br.134
Poslao : neispavana@hotmail.com
Datum : 04.09.2008.
  Tako kad mnogo toga prodje
  neki osmjeh na licu se otme
  uspomeni iste sjete
  otme se,glasno samom sebi
  Dobar je onaj rastanak bio
  jer nismo skupa ostarili
  i gledali kako
  sve nestaje polako obecano
  Recimo kao  ono tvoje
  nikad te necu iznevjeriti
  ili recimo  kao ono moje
  nikad te necu prevariti
  Otme se blagi osmjeh
  unazad kad se covjek okrene
  kroz svoje zgazeno vrijeme
  kad shvati da propustio je
  igrom slucaja il sudbine
  mnogo toga sto postalo je
  poznato drugima,nekima tamo
  Recimo kako se neko nekom
  zaista voljen kroz vrijeme
  kako kazu, prosto zgadi
  I ovako lutajuc kroz svoje vrijeme
  zapadne covjek u dileme
  sta bilo bi da je bilo
  i sta ne bi bilo da je bilo
  Prosto se covjeku osmjeh odapne
  posve istim povodom kojim
  davno ispusti suzu
  veliku kao recimo gros
  i skoro naglas kaze sam sebi
  Rastanak nije,ni bio tako los 
  
  P.S..hvala za pohvale,imam dobrog profesora,pa tako......
 
  
    

   



Komentar Br.135
Poslao : GeroFjaka
Datum : 08.09.2008.
 Rejbanke, boje zelenca

Split uvijek dozivljavam ko avanturu mladosti svojih
uspomena i vajik nadjem neku ljetnu semu gdje mogu uvuci u
ljetnu caroliju, neprimjetno pod zidine dioklecijana, pod
sjene borova marijana.
                                 ####
Lutao sam splitskim kalama i skalinama trazeci neku
opticarsku butigu da kupim si neke ocale suncanice jer vec
je postajalo neizdrzljivo a i onaj i onaj "dobrodoslice
mahmurluk"od sinoc me je poceo sustizati a sastavila i ova
splitska fjaka. Nije se dalo gledati a moje suncanice se
zdrobile tako da sam pod jeftinom zastitom kepsa skiljio i
tumarao, falim te boze gustim sjenama dioklecianovih zidina.
Izbio sam na jednu cistinu ko dvoriste  sa cesmom isarano sa
grafitima ....Neno idi kuci mater ti je zaklala govno za
veceru.....pa ono Budi uz mene kad odem od tebe ...jebate,
neko mi je stavia drogu u heroin...ili ona..ja i mare nismo
mogli jedno bez drugog pa smo se vjencali, pa sad
mozemo...Ca ako je sida pa nije rak ljudi.....i tako to sve
hit do hita ...
Nekako ofrljoke izbi "kod Danka"  opticarske butige da tu
kupim u starog sjora rejbanke ko u stara dobra vremena. A on
stari mestar sa crvenom leptir masnom ko u klovna i
razbarusenom kosom, koji se nekim cudom jos drzao na nogama
mozda zahvaljuci onim sirokim tregerima koje su mu one
ogromne xxxl lee-rabatinke nabili skroz pod grlo pa on onako
ko da virih iz njih uvali mi jedne naoko klasicne sa zelenim
staklima i naplati masno cetristo keka. Izletih ko navijen u
splitsku omoru dok zvona na katedrali gospe od zdravlja
klepetala podne. Jebate koje olaksanje, i za cas sam sisa do
placa sinjorina i odmah zamijetio da svit ove godine ko da
je lipsi i mladji nekako ili je na snazi neka zabrana koju
ja nisam stiga doznati, da oni stariji (ruzniji) poslije
dvanaest uri neizlaze vanka za njihovo dobro a ja sam kuzia
da je to zbog turisticke sezone da se ulipsa grad pa se
valja malo i zrtvovati a nije lose ni za zdravlje ono
pritisak i suker. Samo mladi svit oni curice spartaju sa
haljinama bez ledja i golim ramenima ogromnih dekoltea sa
bretelicama i bez njih, ukrizavele su mi se na putu do
prokorative di sam ima namjeru odmoriti i popit ko zna koju
kaavu. Za divno cudo i furesti ko da su upoznati sa ovom
lipom i dobronamjernom zabranom strikno su se pridrzavali i
nisu kvarili ovu lipotu i harmoniju. Ajme mati moja mila a
koji koktel od mirisa i aroma me je zapljusnia da sam opijen
promasia marmontovu  razmisljajuci kako mene neukebaju, jer
nepostivam zabranu gospe ti,  pa ko pijan landram kalama i
skalinama ovako ostaria. Bas sam se pogledava na spiglo u
izlogu jer sam konta da postoji i neka police koja se brine
da se odredbe svit pridrzava a ja bas nisam bia voljan da
najebem i divija se sebi kako sam bia dobro zamaskiran
bradom kepsom i rejbankama kad me osinu neki miris koji me
vrati neke desetke godina unazad u zanose i euforije. Negdje
sam cita u pametnim librama da mirisi se urezu najduze u
mozdane krvine i nabore i ponesen tim zanosom podjoh pratiti
taj izvor bespomucno upadajuci u guzvu sa masom lipih
tjelesa koja je ko neka rika nosila me prema svetom duji. 
Sustizao sa miris i gubia ga da bi napokon kod onih vratiju
gdi se izbijalo na trg marulica, totalno izgubija. U glavi
mi je tutnjalo i zeleci dokuciti vaznost i privlacnost bas
te odredjene arome pa sam prelistavao sve mirise od mirisa
majcinog mlika pa do onih parfema i krema za suncanje uz
koje su vezana uvijek ona lijepa zenska  imena. Cudo jedno
sta sve covik od mirisa i aroma ne pamti ali ovaj pu nije
islo da se poveze sa imenom. Otisa sam do parfimerije da
mozda obnovim znanje  i uz ljubaznost neki slatkih curica
(valjda ovdi dica rade liti) nije mi pomoglo.....i onako
razocaran sam opet izasa na splitsku zegu gdi uho odgara da
potrazim prvu kavanu u debelom hladu.
Zna sam da me nece traverna kod splitskog kazalista izdati i
umalo se sljokam u stolicu kad onaj miris ponovo me osinu a
meni to sjede ko husi pleska.
 Karla, jebate kako se nisam sitia odma, a odrasli smo
zajedno u istoj ulici i zbog onih svi regula da ti
djevojcica iz ulice i iz razreda nemoze biti cura citavog
zivota mi je bila drugarica iz razreda i ulice, jaranica, i
haverka. Jeste kad smo kasnije skontali koja je to bila
glupost ta nepisana pravila ulice, mahale, komsiluka,
kasnije je bilo kasno.Bilo je tu pokusaja nije da nije ali
nije islo jer smo se tako dobro znali, sta li da smo previse
jedno drugom prebacivali.....
Sjedila je za stolom prekrasna sinjorina od nekih dvajst
godina sa slamnatim sesirom u onoj spanskoj haljini sa
crno-modrim volanima i prekrizenim nonama da me je dugim
koljenima bolo po mojim skupo placenim rejbankama. Prizor je
bio ocaravajuci, a ca  vam dalje da pricam o onim sisonima
koje samo sto nisu iskocile i explodirale ko djeci baluni,
pa da pomislite da sam pedofil neki...
Naravno to nije bila Karla ali je mozda joj kci, fatam se ja
u mojim vijugama bezobraznim za slamku...sta fali uctivo je
pardonirati i sisti za sto ionako nima bas slobodnih stolova
...
...Oprostite sinjorina, jeli slobodno ....jest sjor samo vi
se raskomodajte. Pogledah prema konobaru nekom bali, valjda
ucenik ugosteljske skole, stali, da nece u nekom strahu
reagovati i zvati onu police ili redastvenika, ali on je
samo prevrno oci i poletia da obavi svoju duznost da nas
usluzi. Jeba ji ga mali mulac je vec profesinalac  vazne su
pare i turizam a i ja sam dobrano zamaskiran, za pohvale.
Jacu ti mali sveps-tonik i kavu ...a vi sinjorina. Daj mali
donesi mi kapucino sa vanilijom, sinjorina ce njemu na
jebisimater...
Ja se pokusa drzati zaleta u kurazi i podjoh opet o mirisu
zanosnom kako me to ocarava i kako mi je poznat i te fore i
taman sam se uzivia ....kad me mlada sinjorina prekide da mi
skrati muke. Jel se to vi sjor meni nabacivate....eee, ako
ce te znati to vam je moj lipi sjor moj miris kojeg nosim
godinama na sebi i nerazdvajam se od njega jos iz ditinstva
..a spravljam ga sama od etericnih ulja ciklama i ostali
prirodnih dodataka sto me naucila moja nana jos u banjaluci 
dok sam tamo zivila. Oli sta neki put vidili ciklame ???Meni
granu sunce kroz onu hladovinu, znaci na pravom sam putu, to
joj je sigurno kcer, jest bas miris ciklama i to onih sa
sehitluka koje su malo drugacije mirisale od onih sa sibova
koje su bile nekako sitnije. Dok je cakulala mjerio sam je
pozudno vise ne obacajuci paznju na onog malog da me
neocinkari i spija police ili onim mozda zastitarima koji su
se nedaleko oko ulaza banke muvali, sta ja znam u stahu od
godina su velike oci....Ista je Karla dozva je u mislima i
trebali reci kako je bila uvijek najzgodnija i ulici i u
razredu pa i kasnije kad sam je ono vidjao po gradu vec
sretno udatu...Htjedoh je upitati ono vec sto posto siguran,
za mater dok mi je herc isao na 120 otkucaja u minuti ...kad
me siinjorina lipa prekide  ...A dragi sjor sto vam je to
tako vazno....Podjoh nesto mucati kako sam poznavao
vjerovatno njenu mater i tako to ..banjaluka, kastel,
zelenac, vrbas abacija, sehitluci i ciklame u onoj udolini,
pa plesovi prvi u domu kulture, i svasta iz mene za
postiditi pocelo da rice ko iz vulkana sjecanja nabacanih
emocija da nebi pas sa maslom progutao....a ona ko
hipnotisana. ...
Jeba te na joj nije zlo pomislih i potrazih onog mulca od
konobara kojeg ni s glave sad kad triba da donese bar casu
vode sa sukerom...jeba ih ovaj njihov turizam. 
Sinjorina najednom skide one ocale i ono mazno me
upita...zar me poznajes.
Sta cu ja onako osapunjan znojem oko ociji koji me vec poceo
nagrizati po onim borama smijacicama skinuh one moje
rejbanke....
Jebote Karla jesil ti to, piljio sam u njeno lice preplanulo
i osuto pjegama dok ispod sjelenih sjenila su virile one
predivne zeljaste oci a premenovi posjedele kose su se
izmjenjivali na njenom celu gdje su se jos prepoznavali
oziljci od malih boginja koje smo prelezalisjecam se u isto
vrijeme u drugom osnovne. 
Svejedno izgledala je i dalje zanosna u onom mirisu ciklame
u onoj zreloj  formi zene
koji niko stvarno nije imao a svi smo je zelili ukrotiti i
ovladati. 
Dalje vam necu pricati ali bilo je lipo puno slatkih
sjecanja i obostranih komplimenata a bogami i prebacivanja i
prijekora koje smo jedno drugome "nesebicno" svaljivali.
Te cudne ljetne rejbanke vrijede para i para i ljubomorno 
cuvam pod pet katanaca i za svu silu boziju nebi ih posudio
a kamo li poklonio. 
Kad sam sutradan polakomljen poletio da kupim jos jedne da
imam za rezerve, nisam nasao ni butigu niti sjor
danka...tame se vec uvalila ?!! neka modna butiga i kad sam
ih pitao one lipe male su me samo gledale ko da sam pa na
glavu sa zvonika svetog duje. 
Ja sam rejbanke ponjeo sa sobom u svedsku i pokusao da kupim
iste takve a ovi svedski opticari su gledali i ispitivali i
nista cudno nisu nasli da bi napokon digli ruke...nista
neobicno samo zelena stakla kakva su demode, rekli su vazno
!!?...Ja sam na to dodao jes k.... moj  obicne vec Boje
ZELENCA mog VRBASA .



Komentar Br.136
Poslao : neispavanahronicno
Datum : 10.09.2008.
Sve nije tako ni lose kad covjek ne moze da spava,ali ako ga
snovi mimoidju,onda zaista ima problema.
Sjecanje na Robin Huda i njegovu odapetu strijelu,onako iz
prikrajka:
Ona se uvijek saplitala od svoju nebicnu cud,ali je uvijek
gurala dalje s njom,u nemogucnosti da posudi drugu,ili da je
zamijeni s nekom boljom.Bilo je tu primjesa tvrdoglavosti,i
nekih upornosti,s dodatkom neke neobicnosti,kao pikantnog
zacina,posutog po naravi.
U nekoj opreznosti,a i nekoj radoznalosti,ona se nikad nije
znala odluciti za oboje istovremeno,pa je znala u potpunosti
napustati obje,skrivajuci se u siguran budjak,zatrpan
sjenama.
Jedne noci,iz budjaka,pade pogled,prije da se vinuo,a sa
police,visoko smjestene, iskrsnu natpis davno
procitane"Gospodjice",sa sigurnoscu procitane,ali sa sumljom
da je poruka iz knjige zapamcena.
Bice najbolje da se jos jednom obnovi znanje,podvuce
recenicu u sebi.Tek,nekako opet u hitu,u nekoj brzini,baci
knjigu,samo skuplja prasinu,i ne vrijedi nicemu drugom nego
da je skrene s puta,neopreznu.
Podalje ukazase se"Znakovi pored puta",ali ona odmahnu,tudja
su to iskustva i peripetije.
Podignuta iz budjaka,nekom cudnom voljom i
samosvjescu,zagrnu svoj svjetlosivi mantil,u slucaju kise,i
nazu na brzinu cipele za usamljenu setnju,kroz obliznju
sumu.
Jos suncano vrijeme,nju gurnu kao u ledja,nekim krivudavim
putem,po kom su tek pali svjetnocrveni listovi jeseni,i ona
baci pogled ispred sebe u zavrsnu tacku staze,kojoj su se
priblizavale iste takve,s lijeva i desna.Ne znajuci,gdje da
skrene,ona ulogori svoj polozaj tjela,u stojecem stavu.
Drvece,s svjetlosmedom bojom,preljevalo se u boju svijetle
mlijecne cokolade,od zraki jesenjeg sunca sto su padale
koso,pod popodnevnim uglom.
Njena narav,progovori u srcu sume,i ona se osjeti kao
prosjak.Tamo s lijeva,kao da se zacu,zvuk strijele
odapete,projurise nabaljezgana kola s konjima brzim,i ispred
nje skoci niko drugi do Robin Hud.
"Oh,Mirjam,odkud ti,penji se da ne pokvaris plastike,znas
kako je obucar u skandinaviji skup"
Ona ponosno odbi,tako se: jel malo znamo,ne sjedam u kola s
nepoznatim,moram malo da razmislim............
Ona se vrati,po putu rane jeseni,gazeci pazljivo
stazu,izbjegavajuci sum lisca,svakako ga vise ni ne
cuje,kako se vremenom sluh  ostetio.U povratu kuci,zadrzi se
na mostu koji je imao visine dovoljno da se s njega baci
pogled,tako da je suma ostajala u nizini.
Ona se nasmija,predjelima,u daljini.Kao da ih pozdravlja,s
naklonom,zabaci glavu,i podignu obrnu prema celu,i nebu.
Neke boje,zlatnocrvenonarandjaste,potpuno neodredjene
nijanse istkase tapiseriju,na brzinu.
Mozda onaj dio staze poslije seizmoloske stanice,ne,malo
kasnije,poslije one okuke,a bilo ih je sijaset,......
Odozgo Robin Hud,baci sijaset ciklama i prosu kroz njena
sjecanja.
I snove.

  



Komentar Br.137
Poslao : GeroLirika
Datum : 14.09.2008.
 Na pitanje da li u životu postoji samo jedna velika i prava
ljubav, pesnik kategoricki odgovara potvrdno. Kaže: "Postoji
težnja ka jednoj velikoj, pravoj ljubavi. Od svih se napravi
samo jedna. Ko zna koliko ljubavi ucestvuje u toj jednoj.
Tako je od pocetka...

L J U B A V N A  neka ++++

...hvatam se za slamku
...u moru sudbine
...drhtim tjelom
...trazim bjedno
...tvoj kontakt
...a sta bi drugo
...u ovoj olujnoj noci
...punoj vjestica i vila
...dok hodim niz klanac
...visokih planina
...dok brodim niz mora
...uznemirena olujama
...dok letim u mojim
...visokim snovima
...za pticama na jug
...izludjen patinom godina
...tezak sa losim iskustvom
...nevjeran i bogu i sebi
...trazim uzalud tvoju ruku
...vrelinu usana tvojih
...sapucem u sebi tvoje ime
...TREBAM TE..
...trebam te kao uvjek
...jos od rodjenja
...znao sam da postojis
...i sad te po ko zna koji put
...trebam, da nadjem u sebi
...moja ljubavi



Komentar Br.138
Poslao : ne........
Datum : 15.09.2008.
Kad prodjes ti
uznemire se sni
i sve zatreperi
ko list jeseni....
Kad pomislim
da smo davno bili mi
sve poprimi neki
oblik skriveni....
Kad prodjes ti
u sjenama noci
juce se i danas moje 
mimoidje....
I pomislim
da rado cu
jos jednom u sjecanje
da sidjem....
Polako to
niz stepenice 
silazim
ravno u zagrljaj tvoj
na podiumu ih roj
a ti samo moj....              
Kad prodjes ti
Kad svratis i zvan i nezvan
kroz sjecanje moje....
Sve me u meni opomene
Sve se u meni naopako
za sve druge ljubavi
izokrene....
I sve u meni mi zabrani
ko kriv za nesto i
duzan nekom....
Ili me to samo
stize necija
nevidjena suza
i placam grijeh
nocima budnim....
Kad prodjes ti
Kad svratis
Sve se kao na vrtesci zavrti
Davno zaboravljeni lingispir
I sve se tako u krug vrti
i nema kraja ovog igri
do sudjenog  dana.... 


 


Komentar Br.139
Poslao : malaDi
Datum : 16.09.2008.
.......Iztrgnuto iz dnevnika                                
    20030623

     Ramazanska sjecanja

Ona: Ne, komunisticka ideologija sa svojim ateizmom nije
nikada mogla niti u jednom prazniku prizvati onu toplinu u
dusi kao jedan vjerski praznik ili sam ramazan u svih svojih
mjesec dana.
Roditelji je nisu vaspitavali ateisticki, jer ni sami nisu
bili bezvjernici, ali ne i religiozno. I da nije bilo majke
nikada na bi ni osjetila onu iskonsku pripadnost u sebi
jednoj vjeri i svemu onome sto ona nosi sobom: obicaje,
tradiciju pa i zivotnu filozofiju. Ali i to od majke je
primila kao kroz igru, onako usput, ali bilo joj je draze,
jer joj nije bilo nametnuto kao skola ili sviranje klavira.
Mozda se i zadrzalo tako dugo u njoj i poslije svih bura i
udaljavanja u zivotu od toga u njoj, ponovo se vracala tome
kao nekoj luci. Bila je to utjeha, mir u dusi. I sama
pomisao na majku je budila osjecaj smirenosti.
Sjecanja na djetinjstvo i majku su tako intenzivno nailazila
bas sada u vrijeme posta. Dolazila su negdje iz nutrine
nje.
Odrastala je u staroj, prizemnoj kuci punoj memla, ali i
topline doma.
Zivjeli su u centru grada, u mahali Ciganluk.Nikada poslije
nije osjetila taj duh islama u sebi kao tih prvih godina
zivota do polaska u skolu. Zbog majke i mahale. I zbog
slobode izbora koju je skola prekinula.
Ramazan u to vrijeme. Prvo cega se sjecala bilo je to
cekanje paljenja kandilja. Djeca iz mahale iskupila bi se na
mjestu s kojeg bi se minaret dzamije najbolje vidio i
cekala. Kad bi se kandilji konacno upalili i razlegla se
aksamska molitva hodje pozivajuci vjernike na prekid posta
tog dana, oni bi se razbjezali svatko svojoj kuci, zeleci da
bas ono prvo javi da pocinje iftar. Kolike li je carolije
bilo u tome, a pogotovu u glavi jednog djeteta.
Majka bi vec ranije sve pripremila za kahfu. Na kraj sporeta
bi stavila korijen velike trave ciji se miris sirio sobom i
taj miris koji je i sada voljela davao je  jos svecaniji
ugodjaj cekanju iftara. Osjecala se kao da je i sama postila
uz majku. A kada bi utrcala i sva zadihana rekla:"Upalili se
kandilji!" imala je osjecaj da je tog dana i ona ucinila
nesto veliko i za sebe i za majku.
Sjedala bi tada uz nju i cekala da ona uz molitvu popije par
gutljaja limunade i pojede dvije, tri datule. A zatim bi
pocinjao ritual pijenja kahfe.
Majka je sebi sipala u svoj fildzan, a njoj u njenu solju iz
koje je pila s njom kahfu od kada je pamtila za sebe. Otac
se je znao ljutiti na mater
i govoriti joj da ju je razmazila, ali ona je uvijek
nalazila prave odgovore za njega, pa bi samo usutio. Bilo
joj je zao sto i majka nije imala mangalu kao majka
Serifovca. Imala je, nekada davno ali ju je rat i siromastvo
poslije pojelo. Ali svejedno to nije umanjivalo njen ceif
iftarske kahfe s najdrazom joj osobom. Ona je i onako znala
cesto otici kod majke Serifovce. Bila je puno starija od
majke. Sitna, pogrbljena, s velikom gusom bila je majka
cijele mahale. Svi su je voljeli i postovali.
Voljela se popeti uz basamke njene stare kuce i uci u njenu
sobu, gdje je ona uvijek sjedila kraj mangale iz koje se
sirio miris kafe pomijesan s mirisom cigarete i velike
trave. Rijetko bi izlazila iz te svoje sobe i to samo do
doksata, jer je s tog prozora imala ljepsi i pregledniji
pogled. To je bilo samo za dana kad se je osjecala bolje.
Uzivala je slusati njene price, isto kao i majkine. Imala je
osjecaj da se tada selila u neki njoj novi svijet, lijep joj
i pun iznanadjenja, pogotovo za jedno dijete.
Sjecanja, draga sjecanja. Divno ih je imati, pogotovu kad u
covjeku bude toplinu i nostalgiju, ali i potvrdjuju da i
sami starimo, mislila je.
Danas kad ode kod mame na iftarsku kahfu pitace tatu i nju o
tim vremenima. Ne zeli da jednoga dana sebi opet predbaci da
i njih nije puno toga pitala kao majku.
Zapitala se da li ce se i njen sin u nekim godinama u kojim
je sada ona,
prisjecati sa sjetom i nostalgijom svoga djetinjstva? Barem
onog perioda do rata? Bilo joj ga je zao. I njega i sve
djece kojima je ukradeno djetinjstvo. Iako je znala reci da
je svako djetinjstvo i mladost lijepo na svoj nacin samim
tim jer smo mladi i neoptereceni brigama zivota, ipak
njegovo djetinjstvo i odrastanje je skrnavljeno ratom,
dolaskom u tudju zemlju, novu sredinu i privikavanjem na
jedan apsolutno novi zivot. Nadala se da ce on pronaci
ljepotu u svemu tome, kao sto je pronasao i snagu i postao
jaci zbog svega toga.
Pogledala je kroz prozor. Kisa je prestala padati.Valjda je
i njoj samoj dosadilo.



Komentar Br.140
Poslao : GeroBizarna
Datum : 21.09.2008.
Bizarna ljubavna prica preko neta

Homer i Merhima su se upoznali preko interneta vec u finim
godinama ali jos uvijek horni i zudni novih izazova i
ljubavnih avantura. Djeca su im podrasla i tako to posto su
bili tamo on oko kraja pedesetih a i ona tu negdje tek
razbijala petu desticu, dosjete se da malkice lage, po mrezi
na facebook, malo godine a malo i izgled tako da kod slanja
slika on slao njoj od svog skoro deset godina mladjeg buraza
a ona od svoje nesto isto tako mladje seke. Niko od njih
nije otkrio prevaricu i sve je bilo vino i lijepo dok
neodlucise onako spontano sad se nesjecaju ciji je to
prijedlog bas bio da se napokon nakon silnog dopisivanja
sretnu. Toliko su se uzivjeli u novi virtualni indentitet da
su taj problem "tehnicke prirode" su totalno zanemarili i
vec stigli naruciti semester negdje na Kanarima gdje ce se
naci i probati malkice poblize da se upoznaju. Sve bi to
bilo fino lijepo i ja vam to nebi ni prepricavao da se
napokon nedosjete, ono sto su u behutu zaboravili  a to da
je on rekao njoj da ima 45 a ona njemu 36, i tako to kako
ide da on nemrda bez staka poslije povrede kuka i da ima
jednu povecu  plocu u dupetu koja mu sve tu karlicnu drzi na
okupu a ona njemu da je teski seceras koji se tri puta fiksa
na dan i povrh toga jedno cetrdestak kila viska. 
Sta ce sad jadna im majka oni i.....i nekako se dosjete jadu
i Homer prizna stvar mladjem bratu a neovisno o toga Merhima
prizna mladjoj sestri kojoj je nedavno uteko cojek estradni
umjetnik za kakvom kurvicom frizerkom. Nemoram ovdje
dodavati da je ta frizerka bila bas Homerovog brata zena,
jes prava rospica ali stat pa gledati.Ovo dvoje nije trebalo
nesto specijalno nagovarati jos kad se zna da je sve bilo
vec unaprijed placeno, mladi se uhvatise svoje uloge
neznajuci jedno za drugo i u cemu je fol kod one druge
strane. Prica ko prica bi se lijepo zavrsila sa onim
"cicamica gotova prica, zamjena indentiteta pa sta, tako da
su se nasli tamo u Majorci i zaljubili bas na prvi pogled i
da se nisu odvajali ni po danu ni po noci, falabogu e da u
to sve nije shejtan umjesao svoje gadne
prste....Eheeeeeeeej....
E u povratku mladi ljubavnici dozive saobracajku tako da
havion  krasha negdje iznad atlantika  i surva se ali na svu
srecu samo njih dvoje, gle cuda nad cudima, prezive bez i
jedne ozljede cvrsto se drzeci se za avionska vrata koja su
plutala negdje boguizanogu na pucini. Evo sto je zabiljezeno
na crnoj kutiji:
"Jebote Merihma ostasmo zivi zar nije cudo od ovoliko
putnika sami ja i ti....Jes moj Homere, dragi Allah nas
sacuva, koja sreca, duso moja....ima i jos jedna radosna
vijest nisam u drugom stanju dobila sam bas sad menzis
duso"....
Osman pogleda oko sebe i spazi negdje krajickom oka negdje
na pucini ona zlokobna ledjna peraje kako se strahovitom
brzinom priblizavaju privuceni menzisom ko da igra koncert i
halida muslimovica i beslica zajedno odjedaret. Sinu mu
brzinom mraka, lampica:
"Znas sta duso ode ja prizvati pomoc a ti se dobro uhvati
ovih vratiu, sad ce tvoj Homer namah doci" ...i snaznim
zaveslajima zapliva prema negdje u daljini gdje je mislio da
je kopno. Imao je Homer pred sobom samo pisljivih nekih
stotinjak nautickih milja i pomisli...Jebaji ga, ko je vidio
biti pojeden ko glavni junak od ajkula u nekoj jeftinoj
Gerinoj prici samo zbog zenskog menzisa i slatko se nasmija
u sebi...ako mora ona najebati nemoram i on....
Merihma mu posla jedno od srce mahanje dok je Homer zamica
iza valova, te lagahno se ispe na vrata gdje je jedva se
upasala i nabaci  pravednicki osmjeh...Bas su ti muskarci
glupi i bas za nizasta, pa nista lakse ih zajebati. Cim
nastupi neki problemcic odmah razgule...he, he, heee...dok
su se vrata ljuljuskala zastitnicki na valovima.

PS: Poentu vam necu kas´ti...dosjetite se sami....



Komentar Br.141
Poslao : GeroBajramski
Datum : 30.09.2008.
Evo i od mene cestitke svim a posebno onima koji aktivno
ucestvuju u ovoj rubrici...zelim bericetne bajramske
praznike....
....BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN...
A sad treba se pripremiti i izdrzati ove danasnje i
prestojece krkanluke i poguzluke ...samo laganini, nekako ce
se prekuburisati...
 ..pozdrav Gero



Komentar Br.142
Poslao : neispavana
Datum : 01.10.2008.


   u svjeznju jeseni, lisce zlanih boja,
   vjetar pomno raznosi
   kroz napustena polja;
   i slutim da donosi:
   miris davno zapamcen
   u koracima voljenih aleja
   
      Spotice se ko  na stepenici
      ko prvi korak ucinjen
      ko od djeteta od godine
      ko da nije vise ni jedan ucinjen
      Od tudjine i ne moze dalje

       Sta  to zustavlja
       taj srece tren
       skamenjen ko epitafom ucinjen
       Sta to zablista na tren
       ko kandiljima osvjetljen:

        Predio ceznje i snova
        u mene vracen
        rasirih ruke ko kazaljke na satu
        ko kad ekvator planetu polovi
        i sunce obasja avliju moju
        i NJIH..da
        da ih sad ne brojim 
         
   U svezanju jeseni
   odbrojani Ramazanski dani
   jedan po jedan ko biseri u nizu
   I Bajramski sustigli me
   pozdravi,
   tako iz daleka
   a
   tako srcu mi blizu


   Saplice se korak kroz polje
   ni traga kamencicu da zapnes
   spotice se mislima naviknut
   na brdovite predjele
   
  
    Kroz polje zlatno lisce
    tek da se sagnes,uzmes
    list oblika ko neki dlan
    ko pozdrav iz ruke prijatelja
    mekan i sav se u
    suho zlato pretapa
     
    Ramazanski dani nanizani u bisernu ogrlicu
    Bajramski kandilji osvjetljavaju niz ulicu
    kroz avliju se siri miris velike trave
    i svijet se obilazi...pamtim ih..al da
    da ih sad ne nabrajam
     
      
         
           
           


Komentar Br.143
Poslao : Toba-ejvala
Datum : 02.10.2008.
Ejvala, moj Gero, cudo jedno bosansko,magare jedno, ono
...banjalucko!
Dje ti "loza" potece venama...dje ti Kafka u egzil
pohodiii.

Savrseno!

Bit ce jednom propast Svijeta, a tvoja univerzalnost ostat
ce zapisana,(neka, neka , nije steta!)
(sad ovo je jeba),...od "tijesnog", pa sve do Laktasa!

Dalje , ja licno ne bih ni isao!
Veceras ti poklanjam pjesmu "Neispavane" (valjda se nece
ljutiti? ONA?)

NEKA OVIH KISA

Neka ovih kisa
       svakako nemam gdje
        pogled u prazno a opet zatvoren
         ko zacarani krug da se hodi
          krenem od tebe a opet stignem tebi
     Neki ljudi mnogo toga prespavaju
      ja bdijem,... dezuram i cuvam strazu
       da se neka sjecanja ne bi odlijepila
        da mi ne bi promaklo
          da se potsjetim s punim pravom!
     Gdje skriven osmjeh isti se krije
      nemoguce da te niko zasjenio nije
       ispocetka se nadah
        kasnije trazis
         sad sutim i priznajem
          da ne razumijem!

      Dadoh ti od srca blagoslov
       i kakva me to kletva stize
        da te nema ni slicnog u kome vise.

      Neka ovih trulih kisa
       svakako nemam gdje!

        spiraju skupljenu prasinu...
 moj prozor je dobro zatvoren,
          za tvoj i ne brinem...
           to je posao njen
       Mene ne brine ova kisa sto iznad mene treperi
        vec ima li neko imalo slican meni
         da se prisunjam...

          i naspavam...

           bar u mislima...

            sva od trazenja vec pokislaaaa....

Mislim da bi u potpisu trebalo stajati:
"neispavana``, ali ako sam se zajeb'o...do mene
je..."izvinjajemse!"

Neopravda je naravno, sto veliki Mersad Raic svoje price
cuva samo za sebe!
Pozdrav od Tobe!






Komentar Br.144
Poslao : neispavanaJesen
Datum : 09.10.2008.

 Koliko god volim ljeto,premda u zadnje vrijeme osjecam vise
njegove losije strane,s obzirom na globalno
zagrijavanje,toliko volim i kad,ono predje u
jesen,ovakvu.Sunce blago,proviri jutrom,a nema one paklene
jacine,ulice prosrte sa otpadnutim liscem,koje izmoreno
suncem ljeta,zguzvano suska pod nogama.Ne bez
razloga,spominju jesen,i kao neko zrelo doba covjeka i
zene,pa stvarno tako i jeste.
Koza gubi sjaj,i prima neku suhocu,tek jutarnje umivanje
dadne joj vlage,ko jutarnja rosa onom liscu.Nasa prijasnja
ljeta,bas bijahu za radovanje:raspusti,ekskurzije,kupanje na
Vrbasu,kradja vocaka,izleti,pa nadalje,vecernje setnje onim
divnim ambijentom ljetnih veceri,kakav je imao samo nas
grad."Djevojke u ljetnih haljinama volim"i "lijepe zene
prolaze kroz grad"pripompgose da se atmosfera bolje
shvata.Tako malo ima pjesama koje obiljezavaju musku sujetu
i tijelo,pa ponekad stvarno pomislim,da je eto ljubav
muskarca uvijek jaca od ljubavi prema zeni,razmisljajuci
kako oni to stihovima,glasom,i trzajima po
instrumentu,izvlaceci neke zvuke,iz samog srca.
Ko bi rekao,a generalno misljenje je da zene vise vole,i
jace.
Pocinjem sad da sumnjam.
Kako bi izgledalo"Lijepi muskarci prolaze kroz
grad",glupo,ili previse gladno,kad bi to napisala ili
pjevala zena.?
Ili,bi se to moglo i zapjevati,ali bi naislo na osudu!
Ni u kom slucaju,nije da lijepih muskaraca nije,bilo i ima,u
gradu.
Sta je to onda preostalo zeni?Da ne zna,ili nesmije reci ono
sto misli,ili ne uzbija za to.Kako je tesko ovdje naci
odgovor,bar meni.
Rekoh,jesen,nas sustigla sa svim
blagodatima:plodovi,kolori,blago sunce taman koliko treba
covjeku za energiju,kise izostaju..znaci ljeto se eto
produzilo,neda se.
Sta je s nama?
Znamo li otimati,od vremena,provlaciti se i na tudji teren,i
zabiljeziti jos koju?
Razbacimo klikere,i zapisimo jos sta da se potsjetimo,da nas
citaju,da se ne zaboravi,jer kazu ljudi sve sto se ne zapise
zaboravice se.



Komentar Br.145
Poslao : GeroUzvraca
Datum : 10.10.2008.
Evala...
..Nek se ti Toba meni javio pa nije vazno u kojem agregatnom
stanju, a pravo sam se bio zabrino. Trazio sam te svakud i
svukud, pa i na zadnjim stranam (gluho bilo ) bosanske
poste, tako da mi je laknulo kad se ti u obliku banjalucke
magle sruci na stranicu....Svaka cast...

 PS:Neznam jesuli pocele tamo dole svetkovine povodom
tradicionalnih sunecenja kengura u Australiji pa bi vam ja
poslo, nesto dobrovoljaca a i dragovoljaca koji su fanaticni
poklonici sekte kengurskih falusa a za koje vjerujem da bi
vam bili od velike ispomoci.

Za Neispavanu....Lijepo napisano...Sta dakazem... da prozima
sve moje jeseni u bojama prolaznosti godina......nastavi...



Komentar Br.146
Poslao : tola jasminka-@t hotmail.com
Datum : 11.10.2008.
nastavite,jedna od najboljih stranica,ne bih vas zelio
remetiti,ovako nastavite,svi ste za cistu peticu,tola.



Komentar Br.147
Poslao : za neispavanu
Datum : 11.10.2008.
Sinje more i dubine tvoje,
Banja Luko i ravnine tvoje,
Gdje se secu momci banjalucki,
Gdje god koji lijep koporan kroji,
Vid' mi dragog vidi mu jordama,
od jordama ne gleda jarana.



Komentar Br.148
Poslao : GeroKing
Datum : 15.10.2008.
 I ja sam vidjo kralja ....

Crna kraljica jedan dva tri....sve tako snoge na nogu
spustih se ja niz mahalu na podnevnu kahfo. Kad gle cuda.
Okupla se raja na travernu ispred Lilla krogen i pilje
preko..Sta bi pitah radoznalo da se opet neko nije raznjeo
pistoljem ili potpalio jastuk pa sagorio ko sibica, razbijam
ja tako glavu nabrzaka, kad Adi izusti sav uzbudjen i ozaren
kad me vidjeh, da imamo kralja naseg Gustu (citaj Karl XVI
Gustav) i kraljicu mu Silviju u posjeti, pa se raja okupila
pa malo i ja. Bogami ponese i meneka to raspolozenje ...ehej
nije mala sala vidjeti pravog pravcatog kralja i kraljicu ne
samo u shahu ili ko aduta u kartama i bajkama a  mozda
zagrliti, a mozda i cugnuti koju pivkaru snjim pa englen
kaki pametni baciti, raja i jos da me ko ustrampa pa da se
cijele godine falim...Tako ti ja od srece podje vozati
lijepe zelje..Inace kod nas u ovaj dio grada mi Geteburga
rijetko ko od sluzbenika i zvanicnika navraca. Onako
policija, ponekad, postar redovnije a bogami vatrogasci sve
cesce u zadnje vrijeme sto nije za pohvale. Raja odabrana
nas desetak i osim one djecurlije iz obliznje skole nekih
dvadesetak komada koji nisu stigli uteci pa mi pod pretnjom
cvoka uvalismo crvene salvete da masu a onih vise od
stotinjak je vec kliznulo. Nemos toliku djecu
pofatati....Svi ti mi jarane moj dobri kakav sam i sam, 
entuzjasticki iscekujemo izlazak  njihov iz njakog lokala
arapskog cudnog naziva Sharaf Hjältar udruzenja koje
zagovara suzdrzavanje od sile i presije nad djevojkama i
zenama koje se zametnu za drugu vjeru...To sad inace u modi
ovdje kod ovog arapskok svijeta kad ti zensko celjade a
nedaj boze zena ode za nekog koga nisi "uplaniro" a ti
razvali, ubi i pobi....Nije bitno to sad i nema neke  veze s
nama.....jer mi smo plaho drugaciji i mozda kontra
drugacije, ali kako sam reko ...necemo o tome! Nije nase da
kralju odredjujemo i planiramo sto mu je raditi, jel ´da,
vec da ga ono podanacki pozdravimo i mahnemo rucicom i na
taj nacin iskazemo nsvoju odanost i dosljednost u istrajanju
u zaostalom monarhistickom sistemu.
Joj raja, koje moje srece kad se kralj Guste pojavi uz
"silnu" pranju i kraljica Silvija i mi udarili
skandirati..Gula se dere Di-na-mo, di-na-mo napred
dinamoooo, kad to prihvati Djole i opali Zvee-zda, zvee-zda
klap-klap, zvezda, jebaji ga nista ne preosta meni i Adiju
nego da se podjemo dernjati iz petnih zila .Ze-ljo,
klap-klap, ze-ljo...Gleda nas Guste i pita bas Kerstin
dezurna zenska pijandura, koja kokano nesto naucila naseg,
vise satro, uz cugu onako u prolazu (dje nadje nju mila
mati)...i pita sta bas nju, sta mi to njemu ga... to
skandiramo i nakojem jeziku....A to vam vase velicanstvo na
njihovim jezicima etnickim, kantonalnim i nacijonalnim znaci
ZIVIJO KRALJ I KRALJICA....Kralj zadovoljno stucnu i baci
sjetan pogled svojoj gospodji kraljici i ja vidjoh suzicu
radosnicu i odpozdravi nam mahanjem. To iskoristi, taj
sjetan trenutak najednom Gula pa zaleti pa se probi i zagrli
kralja da se  ustrapla s njim na mobil. Tad nasta tarapana,
nisam vidio bas dobro... a ono skoci onaj vakt (citaj
zastitar) pa mu izbi mobil, (novi ericson sa5MP) iz ruke.
Gula zakuka nemoj matereti osvjetlices mi film a ovom za
trenutak stao mozak, nezna zbunjen sta da radi i najednom se
picka sjeti i baci mobil pod nogu i zgazi ga ko opusak uz
kurvanjski smjesak na ustima. Gula se skamenio i mi svi
pogledasmo tugoljivo kralja a on nabaci onaj svoj glupi
osmjeh ko iz spila karata u stilu "kralj vam dao kralj
uzeo"... Vidio kralj da se situacija iskomplikovala i da ce
nedajboze izici iz kontrole.Da bi izvadio stvar (gluho
bilo), viknu kralj rundu pica svima u kafani osim pratnji i
onom "gazitelju mobila" kojeg sad Gula vreba da ga zaskoci i
zvizne sledja..... a mi ostali iz zahvalnosti otpjevasmo
slozno himnu..."To je nama nasa svedska dala da imamo gustu
za vladara"....Bogami pjevase svi i djeca i ona dva
policajca na motorima a i onaj pizda od zastitara...Djoleta
ponjela vec piva i zapoceo na svoju ruku skandirati: "KUME
PUCE KESA"...Adi ga mune pod rebra ...mojne te svatovske pa
nije ti Djole to marlon brando vec kralj nas nepresusni,
budalo...Znas ti da nam je kralj pao ovih dana na berzi sa
akcijama, njemu ce pametni Adi, pa nejma cojek i mora
zasukati rukave i zaraditi koju krunu na crno a nije mu to
ko nama u genima, inace ce ga abdicirati moj crni
Djole....pa sta cemo mi brez njega kukula nam mati...i
obrati se kralj: "Jel tako Kralju moj.... a kralj samo
klimnu glavom i zovne jos jednu rundu, dok mu kerstin bali
uho prevodeci ...
Kako je izbio medju nas iznenada i zdimi kralj isto tako, da
niko nije primjetio osim vlasnika kurda Khallila koji se
skonto da kralj nije platio.....Ko ce ovo platiti ljudi
moji, pa bolje da iduci put pozovem Bi ladina, da mi
reklamira birtuz....Gula je samo dodo ...a moj mobil...ebo
vas kralj....




Komentar Br.149
Poslao : **
Datum : 15.10.2008.
e, Gero, svaka ti cast! hihihihihi



Komentar Br.150
Poslao : neispavana
Datum : 21.10.2008.
LA CASTIGLIA BAROLO 2oo3 razgaljuje


       Rijec po rijec izrecena
       Ljubav prosto zatecena
       ulicom se vuce sjena svoga vremena
       Nesto prolazi,nesto dolazi
       tako malo,zastaje
       tako malo ostaje
       od nas oboje
       Kazaljka na vjernom satu
       velika,trza i odmice
       prijeti kako vrijeme izmice
       odluci se,opominjes
       A,ja,poglede na obraze ti ljepim
       kad te se samo,tek od juce sjetim
       lijepog,bez grijeha i prevare
       A,ja,pogledom na tebe gnjezdim
       prste svoje svijam da te
       prezirom do kosti dotaknem
       Rijeci,samo rijeci
       ja ne pristajem
       Rijeci samo,rijeci
       idi od mene
       Pola mene u koraku s tobom nestaje
       Pola mene pod vjernim satom ostaje
       da ispratim vjerne godine,tebi u pohode
       i sve svoje buduce
       oprezno opomenem
       Rijeci,samo rijeci
       ko uzarene baklje
       rasplamsale se,al ne osvjetlise nista
       tek zarom svoje jacine
       sprzise i ono malo ponosa
       sto preosta       
       A,ja poglede na ledja ti ljepim
       sve sto volim,a necu,niz ulicu ispracam
       i nekako se ko obratim satu
       da ga vise tu ne cekam



Komentar Br.151
Poslao : neispavanaMaZnaceOn
Datum : 26.10.2008.
...bez brige raja.......
   Poznace on,trag mojih rijeci
    u,svakom slovu njenom sebe spoznace
     u zamak sljep za mnom,poci ce
      opcinjen htjenjem,do vrha kule,stici ce
  I blago ko,nad dusom popriste
   gnjezdo za pticice,sa mnom savice
    jeseni ove,zakasnili smo na proljece!
  Oko mene,vilin konjic plovi,iz Vesele sveske plovi/imas
mig od mene/
   stihove mu crno-bjele u colore bojim
  Poznace,on,korak moj koji se primice
   ko beskucnik na konaciste
    a sat,na klatnu ostrom uglu izmice/bioloski/
   I desice nam se:Begonija najljepse cvate!
   Bez tebe: sam uzaludne, na druge potrosio silne sate
   Priznace ,i reci ce:

   Sagni se!:Skroz do srca duse moje
   dodirni moje sumnje i sve gresne strasti
   a ja cu sve tvoje poraze
   Rukom,ka tebi,u sjenu da odmahnem,i sjurim sve u jednom
trenu,
   Svojim zagrljajem!
   Prepoznace On i Pepoznacu Ja
   Na srcu bol,crn ko Negro bombona!
   Salu,na stranu nikad nije:
   U sebi priznati;
   Ljubavi,jesi me oprzila!
   Jesi me ,virktabile,kroz cjedilo propustila!
   Al,ja opet ulazem svoj zalog,i svoj broj!
   I opet te,uprkos boli,i svemu,
   zovem,na dvoboj bez rukavica,
   Tebe i sebe,i njega,Na Izazov
   I tu je sva poenta i spika
   Bez rizika nikad nema dobitka!  
   

 
   




Komentar Br.152
Poslao : GeroP
Datum : 27.10.2008.
.....setaci po vatri

        ....u nasim njedrima radjanja svega
                skriveni
                 iza Velike tajne
              jos u kolijvci vatrenoj
               gdje se kosmicke rupe sklanjaju
           tamo gdje sve duse traze smiraj
            tamo gdje se kuju i kale macevi spoznaje
              spavaju setaci po vatri
               dok ih snovi vode
            kroz carobne sume ljubavne
             aleje sa zamisljenim svetiljkama
               makadamskim ulicama
                koje zvonko odbrojavaju korak zaljubljenih
                  duz zidova brsljenima ispletenim
             Uce tako setaci ognjeni
               kako se vatre krote
                kako u strast izlijevaju
                 u duse vjecne
              Da jednog dana krenu
               u pohode neizvjesne
                 zvjezdanim stazama
                  gazeci suncevo kamenje zarko
              Da jos jednom potraze nase duse
                          ....nase duse trosne....



Komentar Br.153
Poslao : neispavana
Datum : 28.10.2008.
...plesaci na zici

       ta tanana nit
       zategla kroz vrijeme
       po njoj nozni prst vuce cijelo tijelo
       naprijed protegnuta ko u nedogled
       iza ledja da se,nisi ni okreno
       Na sredini zice rasirene ruke
       pomno u ocuvanju ravnoteze
       i samo jedan trzaj moze srusit njih
       zakonom zemljine teze
       Samo smiraj neki i igra rijeci
       odvec zategnuta zica do besvjesti
       Plesaci na zici iznajmljuju zvuk
       ko da je sa drske violine
       i jos je zica na nekoliko mjesta
       zalemljena gordim pogledom
       Plesaci na zici,ne znam sta bi s njime
       al,ona i danas dan
       ima pokret balerine!
        
       




Komentar Br.154
Poslao : neispavanaPrenosi
Datum : 31.10.2008.
           PEHLIVAN
    
I na zici pehlivanim nad ovim jezerom kala
ja u halji sarenoj
jak ko najjaci bik
i naivan ko proljetna travka
ja s brkovima ko u kocijasa madzarskog
ja Arif tamburija
pehlivan bosanski
pijan na ovoj zici nevidljivoj
na zici tuznoj koja moj pad zudi
cuj me i pocuj narode kameni
podigni bolan svoju glavu crnu u zemlju uraslu
daj da pjevamo
u ovoj rupi u ovom gorkom vilajetu
utopise se tu lijepi dvorski pjevaci
u ponor se strovalise plemeniti tuzni atovi
daj da pjevamo narode
jer evo me na zici turobna svjetino
o nebesa mi je glava objesena
i ja evo pjevam
Mucis narode mucis dok slobodne krave mucu
mrdni se malo kamene bogumilski
zar jedino sutnja u glavi ti kamenoj
zar sva ljepota
u odaji zamracenoj
uzegni svoju svijecu lojanicu zutu
udji u odaju i cudi se
cudi se glavo budalasta
cudi se tajnama sto ih tvoja odaja krije
vec ti se micu usne
pjevaj ludo kratkovjecna
da ti pjesmu ne pjevaju drugi
bratac moj luckasti
posivio si i pozelenio
zar si zaboravio sedrvanske vrtove
u kojima stoljecima pisasmo pjesme
uz rakiju i zene
uz divnu nasu tugu bosansku
i popodnevna kafa
u nasim bakrenim mangalama
i vasari i pehlivani i svi zacinjavci
od asikluka zelenog do karesevdaha
po mahalama vecernjim
ljubicastim srebrenim
...
                                  Irfan Horozovic



Komentar Br.155
Poslao : neispavana
Datum : 02.11.2008.
  EDI     

           ...nisam ja
               takoreci imala bogzna sta
                tek dobar glas
                 i par  Peko cipela
              ...nit sam ja sa tobom kroz grad
                  nikad drugom pogled ukrala
                   ...niti sam kraj tebe slutila
                     da sto vise s tobom korake brojim
                     ...svako od nas dvoje odlazi
                        putevima svojim
                  ...ali sam znala ja
                   da nase ljubavi navika u meni lijepo
traje
                   a tvoje srce me polako u arhivu salje
                   ....nisam ja,oprosti,tih zadnjih dana
                    ni grama snage u sebi imala
                  ...niti sam ja tebe cutnjom prezirala
                  ...niti sam mogla da ti kazem
                  ...ti mislio bi da ja lazem
                   al sve ti je to zivot vec objasnio
                   ono moje sto tad nisi ni razumio:
                   Drzi se slobodno njenog cace fotelje
                   *Sirotinja nije svakako nikad znala,
                          ...sitno da samelje* 
    *narodna izreka                 




Komentar Br.156
Poslao : GeroSjecanja
Datum : 03.11.2008.
Napali me raja, vec odavno sa svojim pisanijom na kajaku, pa
nemogu zadrzati u sebi 
ovu pricicu iz moje sahare "Knjige svih naslova mojih
nezapisanih sjecanja", 
(ziku mi naslova)  neposaljem....a krenulo me je .....nesto
se u meni 
odcepilo.....
 
...Znaci mi puno ovaj virtualni dunjaluk, mozda vise nego
ostale ovisnosti.....he, he,heeeee.... 
Pa ono, putujes po sjecanjima sreces prijatelje, pa haman ko
u nekoj 
vremenskoj masini, bez opasnosti da se ona uhelaci i pokvari
pa nedobog da 
zaglavis negdje u neke ruzne dimenzije rata, neimastine i
straha, pa da se 
nemos izbaviti i da ostanes tamo vjecno zaglibljen, bez
karte za povratak. 
Plus tome, o psihoterapeutskom efektu da nepricam, a udara
bolje nego 
kozaracka viljamovka. Ponosan sam ja, na nasu virtualnu
Banjaluku koja se 
prostire preko svih kontinenata (neznam samo imali ko na
Grenlandu, a i nije 
neki kontinent, ako nas  tamo nema)
Ponosan sam ja na moj komsiluk, na cika Ljubu  specijalno,
sa narocitim 
razlogom a i na njegove sinove, malu raju...Ekija i Dulu.
Onomad kad mi je 
mater, moja Nadja umrla u sred rata, zakopasmo je nabrzinu
na mezarju pored 
one male dascaste djamije na tranzitu. Frka je bila
velika...ja jedva izvuko 
zivu glavu iz omarske, trebalo pasti Jajce, valjalo je
negdje razguliti. 
Mezarluk se ono klasicno oznacio sa dve zeleno ofarbane
dascice, skromno, pa 
smo mislili, kasnije kad ovo ludilo stane to cemo urediti i
pravi spomenik 
dati napraviti i tako to. Znam i dok je trajao ukop, da su
nam svasta 
dobacivali razularena raskalasena banda sa kamiona a sa
okolnih zgrada su 
nas nasicavali snajperom da nam pokazu da nas drze na oku,
nije sad to za 
price ove lijepe.
Kad su krenuli da cine u nasem gradu nakon urbanocida,
kulturocid, sto hoce 
reci dosle su na red djamije pa i ta skromna stara dascara,
od djamije za 
koju nije trebalo, trositi eksploziva, jer mogli su je
naruke srusiti.
Ne, oni su postavili sto kila eksploziva i tako da su
razvalili sva mezarja, 
a polupali na zgradama u duska koscice sve prozore, svojim
manitim 
idiotizamom. Sta da se kaze...znamo svi kako je to islo, a
mi izvukli se 
nekako, na jedvite jade.....haj´de sad da krenem na onaj
ljepsi, za mene 
prelijepi  dio :
Moj otac je nekako smogao snage, kad smo to doznali,
napisati  nasem komsiji 
Ljubi iz A-zgrade pismo i zamolio ga da ode tamo i da ako
moze na neki nacin 
oznaci, markira moje mame mezarluk, da bi se kasnije znalo
gdje je i u 
prilog mu posla slike tako da se covijek moze
orijentirati..gdje je sta. 
Nismo se nesto bas  nadali, da ce covijeku to biti u
prioritetu, pa bio je 
rat, njemu zena tesko bolesna, sinovi kud koji, ali
vrijedilo je pokusati, a 
bilo bi nam zao da nismo. Da ne duljim.....
I danas nakon puno godina kad pisem ovo strese me nekakva
struja od miline i 
ljudske uzvisenosti, ...pa da nastavim pricu. Nije proslo ni
mjesec dana 
stize pismo iz BLuke i unutra pipamo slike....
Pazljivo ga otvorismo, i zapanjeno zagledasmo se u slike; na
njima na 
citavom mezarju, samo bljesti bjelinom uzviseno mezarluk od
moje Nadje, 
ukrasen proljetnim cvijecem,pravilno postavljen sa dve ploce
kako to ide, a 
okolo ni kamena na kamenu ko u nekom nadrealisticnom
kontrastu. Na drugoj 
Ljubo sa sinovima i unucadima to postavlja a i ruzu
usadjuje, a okolina 
totalno nerealna, sve rusevine i smece. U pismu samo stoji
da je to ...od 
njega i njegove familije majki Nadji...i da se izvinjava sto
nije stigao 
ranije ali morao je cekati da mu stignu sinovi jer nije
mogao sam sve to 
prenijeti i  postaviti....Rat je bio u svom punom zamahu,
iskljuciv i 
nemilosrdan....a kraj mu se nije niti naslucivao.
Kasnije sam kad sam ga napokon susreo, slusao sam ga
hipnotisan: kako je to 
sam sve konstruisao i izlijevao u betonske kalupe u podrumu,
da je prije 
toga isao u merhameta da se raspita o obliku, sta ide
napred, a sta pozadi 
pa kako je bojio beton u bijelo pa utiskivao slova ......a
meni srce hoce da 
iskoci ....
Par  godina taj spomenik, je bio jedini, a onda su dosla
"toplija" vremena, 
ljudi su se pobrinuli da obnove mezarja svojih najblizi a
mezar moje mame im 
je sluzio kao orijentir, da bi se izgubio nakon par godina
medju onim  
novim, koji su nikli, ko neki  mramorni gusto naseljeni
patuljasti grad...
Neke godine odlucismo teska srca da i mi zamijenimo ili
obnovimo, mezarluk, 
tako da zadrzimo Ljubinu konstukciju a da dodamo ono
neophodno .....tako i 
bi.
I danas kad odem u Bendjelaj, poslije obilaska materinog
mezarja navratim 
kod Cika Ljube na casicu price
a to se otegne u nedogled do kasno u noc......
Eto to je moj i vas veliki komsija cika Ljubo, covijek
gromada, koji se nije 
nikad bojao svega sto je strano, odvratno i rusilacki,
zaljubljenik 
Banjaluke one nekadasnje i suzivota....
Pricao mi je tako jednom o svom bratu Ahmetu, cuj bratu,
koji je jos ziv i 
zdrav a i stariji je od njega nekih pet-sest godina koji se
kroz dva rata 
preturio a da nikad nije ratovao niti grada i ljekara vidio
samo se drzao 
svojih ovaca i pasnjaka i livada. Kako, pa Ahmet da se zove,
zbunim se,... a 
onda mi komsija Ljubo isprica kako njegovim roditeljima kako
koje dijete se 
rodi umre tek sto se krsti....djavo ga nadje. E da se zavara
djavo dadne se 
djetetu neke druge vjere ime i onda kad ih krenulo i eto
bilo ih je sedmoro 
zivih hvala bogu....
    Jednog tako ljeta dole na moru sretnem jednog vitalnog
starcica koji eto 
jos igra rekreativno odbojku i
kad smo poslije bili na picu taj cicica mi se prestavi.
Najmladji admiral a 
drugi bosanski admiral, jer on racuna onoga sto mu je turbe
kod Sehera 
prvim. Kad mu rekoh ko sam i odakle dolazim, rece mi da mu
pozdravim Ljubu, 
nije tesko  pogoditi kojeg. Boze, boze, kako je svijet mali
a krugovi se 
zatvaraju i karikaju jedan za drugim.  Znas kaze mi stari
admiral, kad sam 
ja dosao na zanat tokarski u tvornicu duhana, Ljubo je vec
bio majstorcina i 
kod njega sam bio dodjeljen da budem ucenik.
On je odmah vidio da moje sitne ruke nisu za tog cijenjenog
posla i ocinski 
me je savjetovao da razgulim i da se fatam lakseg kruha i
kakve knjige i 
tako sam ti ja dogurao malo po malo do admirala sa dvadeset
osam godina u 
guzici. Evo me u penziji vec tridesetu godinu i jos mogu da
skacem i smecam 
na mrezi....zaljeva barba Santini gemistom grlo dok misli mu
odvlace pogled 
preko Biokova u rodnu Sanu i dragu mu Banjaluku njegove
mladosti......




Komentar Br.157
Poslao : GeroJosJedna
Datum : 11.11.2008.
Onomad...

     Otisla je neprimjetno
      istim puteljkom
       kojim je dosla
        istom stazom 
         gdje se skrece 
          za moje avlije
     Vrata je ostavila nezakljucana
       kapiju sirom otvorenu
      U dvoristu na strikovima
        klatila se postelja nezguzvana        
     a neki cudni leptiri
         krila od stranica
          istrgnutih iz naseg dnevnika
            rojili su se negdje prema suncu 
      dok su se karte sa nasih neputovanja
        sakrile u zjapece suljine
          kamenog zida
       I samo su se jos
         moje kravate ispeglane
          bjesno vijorile 
            na zicama telefonskim .......




Komentar Br.158
Poslao : .Salko.
Datum : 11.11.2008.
 Divno,fantasticno lijepo.Molba,nastavite samo
nastavite.Svako dobro,iskren pozdrav.Mersad najvjerovatnije
skuplja motivaciju,Toba on se vraca garant!



Komentar Br.159
Poslao : neispavanaPokusaj
Datum : 11.11.2008.
 
        
       samo se jos lavez napustenih pasa
        kroz mracnu mahalu cuo
         dok je prema rijeci
          njegov korak odlazio
           i dugo se pruzala sjena niz ulicu
            kojom je kuci posljednji put dopratio
        a nebo sve je zvjezde u sebe progutalo
         i drvece bagrema se nad njenim
          ramenima ko zagrljaj savijalo
        i dok je zatvarala vratnica dvorista
         ona je sebi tiho priznavala
          da je s onom sjenom niz ulicu
           i njena bezbrizna mladost
            se odvukla niz ulicu
          pracena lavezom napustenih pasa  
           
          
  
   




Komentar Br.160
Poslao : GeroJules djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 14.11.2008.
Robot Jules

Procitam ti ja agencijsku vjest kako tamo negdje na oxfordu,
gdje li engleski naucnjaici sklepali robota kojeg eto
naucili da misli i rezonuje ko insan i da cudo bude vece da
se kleberi i izmotava sa nekih vec sad cuj,pedesetak
emotivnih izraza lica da bi ko biva ostavi utisak na okolinu
ko pravi. Nadjeli mu ime Jules...
Predvidaju da ce jednog dana Jules poci s astronautima na
misiju u svemir kako bi im pravio društvo i pomagao.
Naucnjaci su u javnost pustili i snimku na kojoj Jules
pokazuje svoje vještine. A on opet nakon opet zahvan im na
trudu nakon nekih godina progovorio. Kaže im da je pocašcen
što je dio projekta te se pita kad ce doci njegovo vrijeme.
Vec sam se ovdje zabrino i poceo ceskati po glavi, sve
kontam bit ce da vara na  kartama, da igra saha ili da cuga,
a more biti da ce moci kakvu astronautkinju da posevi, haj i
to bi svario dalek svemir pa dosadno a put dug....
Ma jok ljudi pita on kad ce moci napraviti neke stvari, a
kad su ga oni priupitali a koje bolan. "Kad cu moci unistiti
covjecanstvo...dopustitemi sto prije i radite i cetiri
smjene ako treba, samo da unistim ovu populaciju. Molim
vas... - kaže na snimci Jules.

E tu se ja zabrino, odnekud mi poznato to, sve na zlo sluti,
cuj nije se jos osovio na noge a vec bi unistavo dunjajluk.
Sta ce biti kad malo "podraste" pa stvarno skonta kakav je
svijet, nece ni trepnuti da nas s njega makne. Jebote, ote
mi se iz usta, dokle je nauka dogurala....da Jules toliko
ljudski slici i rezonuje....
Uplasi se ja i necu da budem zatecen ko onomad prije
sedamnajest godina i fatim se satelitskog telefona i zovem
Zlaju Napupka, da mi on to poblize objasni i nadam se malo
umiri. Sjetih se brzinom filma, kako sam se kleberio kad je
onaj  "alternativac" od psihopate (koji je sad tamo gdje mu
je bilo mjesto odmah po rodjenju) prijetio da jednog naroda
ce nestati i kako sam umiro od smijeha kad je izjavio "sta
to ima svijet protiv velike srbije, kad moze biti velika
britanija sta fali da bude velika srbija" a ja igro bilijara
ko mene se to nista netice, jer budala je uvijek bilo ko
krivih drva u sumi...I sve mi to prodje kroz glavu....E,
neces Gero, jos jednom za zivota nagrajisati samo zato sto
nisi bio obavjesten, pa se vaditi da nisi znao, vec nisi
htjeo da znas, jarane !! Hm, doduse tad nije bilo interneta
ali slaba mi je to izvlakaca...
Ponukan time, tako ti ja trznem Zlaju mog a nisam ga odavno
cuo, onomad kad sam se udronjo opet zbog onih ludih naucnika
sto su u ogromni rigispil od nekih tridesetak km upustili
njake cestice i zaholcavali ih da se sudare nebil, jadna li
im majka napravili kokano crnu rupu, ko od silnog belaja jos
nam to samo fali, a meni dosta i onake iz kakvi smo se
rodili... Tad sam se malo udronjo jer mi je Zlaja objasnio
da postoji mala vjeratnoca da stvar krene naopako pa da sve
ode u tripickematerine, pardon u helac u Crnu Rupu, citav
dunjajluk,.... ali eto sve je dobro proslo za prvo
vrijeme....iako ovi i dalje nastavljaju kazu sa
experimentom, narednih desetak godina. Ko nije nam malo sto
svako dijete, (nek se djeca igraju) moze sklepati kaku bombu
secera i sirceta, ko igracku, vec hajmo se i mi odrasli
igrati potopa i katastrofa...
....Nakon duge zvonjavine javi mi se Zlaja Napupak na
satelitski sa svoje vikendice na Vlasicu bogu iza nogu gdje
u miru prirode cuva ovce, pravi sir i u slobodno vrijeme
brani svijet od necistih sila. 
-Gdje si haveru .....i tako ti ja njemu izlozim, na brzaka
"stabaima" i predjem na stvar sta me tisti.....a on me namah
umiri da zna i da prati "stvar" sto me opet malo u pocetku
utjesi....
-Ne beri brige Gero nista od toga nece biti.....i nastavi:
Robotsko kopiranje ljudskih facijalnih izraza znanstvenici
drže bitnim za ostvarivanje 'prirodne' interakcije izmedu
covjeka i stroja. Ukoliko bi ova ocekivanja humanoidnih
rekacija bila iznevjerena, covjek bi se u takvoj interakciji
osjecao nelagodno......
Tu me uvuce u polemiku, pa mu kaza da  upravo suprotno
mišljenje ima znanstvenik Hans Frakinstein (odnekud mi
poznato to ime) koji upravo tvrdi da su istrazivanja
pokazala da ako robot pokazuje mnogo ljudskih osobina,
covjek na to u stvari reagiora negativno i da takva
interakcija izmedu covjeka i robota može stvoriti lažan
osjecaj bliskosti. ...E sad me Zlaja poklopi: "Jesil`ti mene
zvao da kazes sta znas ili da cujes moje misljenje".......Ma
jok, ja ...ja sam samo malo ono zabrinut i vec sam zgulio
kozu sa tjemena koliko se ceskam po glavurdi...
E sad me moj Gero slusaj jer nemam vremena moram pomuzti
ovce.....
- Ljudi mogu biti zavedeni humanoidnim izgledom i ponašanjem
robota misleci da, slijedom toga, on može osjecati kao što
covjek osjeca. To nikad nece biti moguce - podje mi
objasnjavati...
Nas neki predak neki Homo erectus nikad nebi doguro do
Homosapiens-a, a u to vrijeme na Planeti majmuna, je bila
strahovita konkurencija i mnogi su naucili hodati na dve
noge, rodjaci nasih predaka i bili isto krvolocni i
krvolocniji od njih, da nisu razvili u sebi DUSU, moj Gero,
a dusa izrodila i Ljubav i Umjetnost a da bi imao vremena za
dusu morao je da izmisli tehniku i nauku koja ce mu sa sto
manje napora obezbjediti da sebe nahrani i odbrani. Pa se
razmilio po silnom dunjajluku i gdje trebo i gdje nije dabi
zbog one evolucije darvinove u mikroklimama malo izmjenio
izgled anpasiro se okolisu ali i pored svega toga u dusi je
ostao isti. Dusa se nije promijenila....I danas i bjeli i
crni i zuti imaju istu dusu, a i nas ima svakakih, nosati,
trblasti, kratki, strkljastih, pa nam nista nefali...
Ej ima tu i skarta, koji nekontaju ljepotu razlicitosti i
ogromnu kretivnost razlicitih dusa, pa bi da nas djele na
one vise vazne i nize vazne, ove i one nacije kao na one
blize bogu i one boguizanogu!!! 
Sad zamisli Gero da sva istorija kosmosa od Big bang-a,
nekih 13,75 milijardi godina moze strpati u jednu godinu,
jednu Univerzum godinu, i nek bigbeng bude prvi januar,
nastanak mljecnog puta- prvi maj, zemlja se formirala tacno
14septembra, prvi zivot nasto na zemlji 25septembra, a tek
prvi covjekovit majmun, prohodo na dve noge 31-og decembra i
to u 22 i 30 minuta, da bi se istog dana ali u 23h59min56sec
rodio Isus, a sljedece sekunde palo rimsko carstvo i da
neduzim u 24h00m00sec, tacno bilo dvehiljadita godina....
Kad sad to znas skontaces jednostavno koliko smo
"zapanjujuce malo" u prostoru i vremenu a dokle smo sve
dogurali i cemu smo sve dohakali sa ono "malo duse"...
koja nas (kako koga-moja primj) je izigla iznad svih
populacija na ovoj zasad jedinoj poznatoj naseljenoj
planeti....
....eto Gero toliko od mene, ja ode sad praviti sir a ti
nista nebrini vec se fati 
    onog sto si uvjek dobro znao ..za duse.....
PS: Da znas samo dusa se prvo pojavila kod zena i to je bilo
negdje bilo oko prvog januara i danas se to zove u nauci
emocijalna inteligencija, a onda smo mi muski to skontali
dan kasnije, he, he, heeee.....
                                       ¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤
Od rijeci do rijeci prenjeo i skonto sve Vas Gero.....prvog
januara 00h00min01sec druge univerzumske godine ......



Komentar Br.161
Poslao : neispavanaGradski
Datum : 16.11.2008.

 s jedne strane
  mosta cekao me dom
    s druge strane mosta
     cekala me ljubav
      bezbroj puta preko mosta
  ne znam kojoj strani
    sam brze hodila
     obadvije sam neizmjerno
       voljela
     a ispod mosta rijeka tece
      huci kroz snove
       i nazad me
         zove




Komentar Br.162
Poslao : GeroZviz djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 17.11.2008.
..Mojoj Lari...

Ko utvara
 sjedio sam
iza tebe
neki dan
 kad je sunce jesenje
drijemez vecernji
hvatalo
onomad kad je vjetar
zastao da promjeni
 nogu u koraku
da bi iste noci
silinom bezboznika
koje stablo
u sumi obhrvao
sjedio sam
pozadi
dva reda dalje
Razdrndana trinaeska
je gmilila
pa ko zmija uvijala
Cekao sam da se okrenes
dok zakucani pogled moj
odmarao je
na tvom potiljku
Vlasi pepeljastih korijenja
nemarno svezanih
otkrivali su
vrat djevojcice
Neki pijani putnik
na nekoj krivini
navalio se svom tezinom
na tvoj naslon
da bi se ti uplaseno nagela i
diskretno na tren
 ga pogledala
Pomislih
spazices me
sta da ti kazem
hej zdravo ili
..stvarno mi je krivo
i
vec su mi usta bila suha
dok su mi trnci
  sarali po nogama
Autobus je onda stao
i u guzvi izlazenja
  ti si mi nestala




Komentar Br.163
Poslao : neispavanaPogled
Datum : 18.11.2008.

   Na sredini sobe sofra
    sa nafakom na sebi
     Na podu ponjave
      ruku drage majke
       Podalje:
        Secija pod pendjerom
         Kroz njega se vidi:
          Seher-grad
           mahala
            sto prosipa
             asikovanje i
              sevdah



Komentar Br.164
Poslao : neispavanaBolero
Datum : 26.11.2008.

U banjaluckim kinima igrila je Prodavacica ljubicica,film
indijeske kinematografije,koji je privukao masu gledalaca.Ne
poznavajuci prilike,nadjem se na putu ka Gospotskoj,i
primijetim neobicnu scenu.Svijet ide uz stepenice,vadeci
lotos maramice,i placu generalno.Pitah se sta se
dogadja,malo zbunjeno,ne skontah da su iz kina,pa produzim
misleci da cu nesto vec cuti.U zanatskom pripitam
drustvo,koje mi rece ma igra neki indijski film.Prodjem
pored plakate,vidim upecatljivo njeznu sliku,tuznog
pogleda,i shvatih,film je vjerovatno socijalan i ljubavni,iz
Indije,pa cu pogledati to sutra da vidim sta je to
rasplakalo moje sugradjane.
Ne bih sretna,jer vise nije
igrao...............................ali zapamtih i raspitah
se da je film gledao zaista impozantan broj banjalucana.
Jedno vrijeme poslije primijetih plakat za film I JEDNI I
DRUGI.na nasem prevodu.originala Les Uns et Autros /Bolero/
Kupim kartu,a u kinu velike dvorane Palas,tek deset
dusa.Poslije 5 minuta filma,dvoje su napustili
salu,govoreci,nije vrijedno,dok su se dvojica momaka iza
mene pitali hocel sta biti ovdje,okrenuh se i rekoh im film
je super,raspitala sam se,pa.......i ostanu oni.
Nas osmero se zafitiljilo u ekran filma,na kojem se prvih
sat vremena nije dogadjalo skoro nista.Neki koncerti
pijanista po Rusiji,pa Usa,Francuskoj,Njemackoj,pa se tu
desili neki musicki brakovi izmedju ljudi drugih zemalja,i
onda na Platno Drugi svjetski rat i odlazak u logore.
Sam film izabrah zbog uloge Geraldine Chaplin s plakata,a
meni je uvijek imponovalo da gledam nju,ako nista onda zato
sto je Chaplinova kci,a i zbog uloge Tonje u Zivagu.
Dvoje muzicara stupili su u brak i stekli malu bebu oko
mjesec dana i bili su svi troje u transportu za logor u
Poljskoj.
Oni su se dogovorili da bebe spuste kroz otvor na podu
vagona izmedju sina,zajedno sa viticama,i pisamcem,zlato
onom ko nadje bebu,a molomo da se joj zapamti ime,da je
mozemo naci,ako prezivimo.1
Bebu nadju selaci,i iz sege odnesu popu koji je propagirao
protiv abortusa,zlato uzmu,cedujicu bace.
Pop odgoji dijete,a majka prezivi logor,Muz nije.Bila je ona
mlada zena,pa je tragala,i nasla se blizu mjesta skoro na
metar gdje je spustila dijete,i srela iste ljude ,koji joj
nisu htjeli reci istinu,da ne bi ispali lopovi.
Ona ih je pitala:Jeste li culi da je neko nasao bebu?
Odgovor je bio :Ne
Onda je pitala:A jeste li culi da je neka beba pregazena na
pruzi?
Odgovor je bio:Ne
To je izazvalo osmijeh kod nje,utjesni,znaci prezivjela je
beba,nema veze ako je nece naci,i to je utjeha za majku.
U filmu svi muzicari,iz cetiri zemlje,dosta stariji koji su
prezivjeli nedace rata.....ucestvovace na koncertu  Dans of
Live.orkestar,plesaci,i medju njima plesac
mlad...........ona ista beba,koju je pop odhranio,i priustio
mu casove baleta.........njegova majka koja ga je cijeli
zivot trazila stajala je u publici diveci se tom mladom
lijepom momku i njegovom plesu,ne znajuci da samo na metar
od nje uz taktove Bolera igra upravo njen sin!
Izlazeci iz kina svratim na plakat ponovo,dobitnik Zlatne
palme,Drama,Bolero u zagradi naslova I JEDNI I DRUGI,i
shvatih da je nagrada festivala zaista opravdana,po mom
nekom amaterskom kriteriju.
Izadjosmo iz kina da niko nije primjetio,lotos maramice
nismo izvadili,a film je bio pretuzan,stvaran
realan,napravljen u 5 zemalja,imao je mnogo glumaca
poznatih.........a nas osam u kinu?
Razmisljala sam dugo o sentimentalnosti onih likova iz
mase,kad se gledala Prodavacica ljubicica,i pitala se sta ih
je to toliko rastuzivalo u tom filmu?
I pitala se zasto je tako malo banjalucanina vidjeo Les Uns
et les Autes /Bolero/.?
Nesto nedugo poslije tog u Jugotonu se pojavio Ravelo i
Bolero.
Muzika je bila divna,ali sticajem okolnosti mene vezala za
jedan jako tuzan,i realan film,pa sam izbjegavala da to
slusam,i cak par puta cula,eh ti stvarno ne znas sta je sad
moderno,a nisam mogla da komentarisen,jer film I JEDASN I
DRUGI nikom nije znacio nista kad pomenuh naziv.I citavih
180minuta filma,valjda je dokazivalo,hajd de nije Zivago ili
prohujalo s vihorom,pa da se gleda tri sata.
Sto sad ja ovo napisah,imah vise razloga.Valjda zbog nekih
paralelnih svjetova,a i pojave otudjenja,generalno.
Stvarno cujem od ljudi,stajah nasuprot,i znam covjeka i
popricah,al veze nemam odakle ga znam,al valjda cu se
sjetili ili ma znam ga al ime nikako da odvalim,a tek odakle
ga poznajem,ili mozda smo se znali iz proslih zivota,sto
cesto procitam na dezurnom CK,ili se raspitiujemo za nekog,a
iz nekih lopovluka,ono.........jel ziv:ne znam,a jel
mrtav:Nije....e to dadne istu nadu i osmijeh kao onoj majci
iz pomenutog filma,i kad sam ja u pitanju a i svako drugi ko
nesto ceprka o prijateljima,sugradjanima itd.
I jos nesto.
Nedavno,zaista dobijem priliku,poziv za privatni ples,a u
pozivnici je stajalo.........."recimo,uz Ravela da
zaplesemo."
Onda sam pomislila,kako ni on,nije gledao film,i umalo ga ne
upitah:Jesi li i ti to bogati,prosao kraj mene s lotos
maramicom,u nekom proslom zivotu,izlazeci iz kina sa
odgledanom Prodavacicom ljubicica?
Ne nisam to napisala,niti sta drugo,samo sam preskocila
ponudu za ples!
Ne znam,ali ponekad razmisljam ovako:zasto je Prodavacica
ljubicica iznajmila rijeke suze mojih sugradjanina,a ono sto
se kasnije dogadjalo sa samim sugradjanima,nije izazvalo
rijeku javnih suza.
Nadacu se da se plakalo po kucama,svako za sebe,za sudbinom
onog svega sto se dogodilo onim 200000.Prodavacica je bila
tek jedna!




Komentar Br.165
Poslao : GeroNafaka djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 28.11.2008.
 Nafaka...


...vjetar se zavezat za tarabu
    ne moze
    sunce se u sjeni krosnje
      sakriti ne moze
     ni kisa utopiti se u moru
       ne moze
   I rijeci su zalude u ljubavnom orkanu
    dok sjaj ociju tvoji obasjava me
      i kaze mi...
      svijet uzalud se okrece bez nas
   Zato pusti puste magle
    da se negdje drugo gnjezde
     pusti slutnje zlocudne
      nek se u dubinama mracnim skrase
   rasiri ruke, prema nebu
    pomoli molitvu kratku
     kao hvala za ovaj dan
   zahvali se svom tijelu
    sto te sluzi pokorno
     obecaj mu brigu jos vecu
   Ponizno spusti glavu
    pa sjeti se svojih dragih
     i potrazi ih u sebi
   Zatim, zaleti se
    uhvati zalet dug
     jer treba se zatrcati
      jer treba preskociti
       jer sutra ceka novi dan
        ......nova nafaka



Komentar Br.166
Poslao : neispavanaSuperlativ
Datum : 02.12.2008.
Ne uzbijah puno za gramatiku.Za nju bas ne nadjoh puno
vremena,niti potrebe,bar se kod nas pravilno govorilo,i
prirodno da ce to svakako se naci u usima.Prvi put
kontrolisah znanje,na naslovu filma Klint Istvuda
"DOBAR,LOS,ZAO"..kako bi zvucilo"DOBAR,MANJE
BOLJI,NAJGORI".......nikako.
DOBAR,BOLJI,NAJBOLJI
LOS;LOSIJI;NAJLOSIJI
ZAO,ZLIJI;NAJZALIJI-ZAO,VISE ZAO,NAJVISE ZAO
odustajem!
Premda kontam,i kontacu,kazem u izrazavanju je lako,ide
prirodno,ali kad pises,malo, malo nadje se covjek u
dilemama.To je zato sto nam je jezik jako
bogat,raznovrstan,s toga tezak,ali lijep,sto uvijek vuce
jedno drugo.
Kad god razmisljam o maternjem jeziku,razmisljam i sto ima
tako lijepo ime:MATERNJI.
Znaci po onom,kako ga od malih nogu pocinjemo da ucimo,od
Majke.Fantasticno lijep izraz:Maternji.
Kad god razmisljam o jeziku,vratim se i u rodni grad,kako
smo ,jel izmedju sebe komunikacirali,a nekad je to bilo i
tako,da se tek sa par rijeci,moglo reci mnogo,a i kad cujes
par rijeci,mogao si da shvatis mnogo,naravno,kad si vec
poznavao konverzaciju,nacin price,onog ko ti to prica.
Medju prijateljima,nije bas bilo potrebno,razglabati sve na
tenane,da bi se razgovor vodio i razumio.
U tome,banjalucani,prednjace,od drugih.
Kad god vidite dva banjalucanina,da se poznaju,oni se sa
dvije tri rijeci razumiju,tako dobro,vise nego neki koji se
dogovaraju cijeli dan.
Tako sam,razmisljajuci o jeziku,o gradu ,o
sugradjanima,trazila neku rijec,koja bi mogla da
okarakterise Banjaluku:kratko,bez puno price,i da je
obiljezim,jednom rijecju,a da to znaci puno,ili
recenicom,et,sam da bude kratko.
Kad cujem pitanje,sta vam znaci taj grad,kakav je taj
grad,objasnim poduze,ali uvijek u sebi se pitam:ma koja bi
to rijec mogla biti?
Da,to sve skratim,i osjecaj za Vrbas,i lijepi Kastel,i
izlozbe po Umjetnickoj galeriji,onda Korzo davno,Luna
parkove,Aleju uzdisaja,dvoranu Borik,i teniska
igralista,Borcev,Malu,Novoseliju,Seher,banje-Ebin
haus,rimsku cesmu,Ferhadiju,Katolicku,Pravoslavnu,Manastir
Trapisti,Dom JNA-igranke,plesne veceri,Bastu sljezove
boje,Dom kulture-vinski podrum,Plavi podrum,Snek
bar,Aleksinac,kod Muje,Stari
fijaker,Damask...............Titovu,Gospodsku...............
Zanatski,Kajak,Lido,Fiser,Arija,Buljoni,Bisic,Ako,Benes...................................................................................
Zelenu,Studenac,Prvu stijenu,Tabacku
stijenu,Halilovac,Abaciju,.....................
Trazih jednu rijec ,recenicu,da sve ovo obuhvatim,da ne
duljim,da je uvezem u neku recenicu,kao kratku,al prelijepo
isheklanu cipku ceznje i ljubavi,identiteta,zivljenja,i
srece.................

I jedina recenica s kojom se zadovoljih,mozda cak i
usrecih,i nadjoh u njoj sve sto htjedoh reci o svom gradu.

BANJALUKA-SUPERLATIV

A recenica,je posudjena...............

   TI SI MI BILA U SVEMU NAJ,NAJ,NAJ
                        .......INDEKSI

  Poslusajte tu stvar,ako ste saglasni sa mnom,bice mi
drago.




Komentar Br.167
Poslao : GeroGenije djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 22.12.2008.
Vino i viagra...

Ova jebena niska konjuktura  ko sve niske stvari koje se
serviraju i pogadjaju naravski nisko sviju nas pa i mene u
ovom blagomeni kapitalizmu. Kamate odose u plafon a plate
stale kod onih koji imaju a bogami sve vise je onih koji ih
nemaju. Narod se masovno otpusta i svak zasteko paricu i
nije lud da se razbacuje. Kasu ceka se i gore jer neisplati
se proizvoditi vec vise se isplati trositi (to ti nekontam)
i kokano treba vascijelu kinu pretvoriti u jednu gigantsku
fabriku u Africi zakuhati kake ratove, malo je onih sitnih
koji traju sa teroristima a mi ovdje u razvijenom svijetu se
baviti proizvodnjom oruzja, energije i transferom pameti...
Neki dan sretnem Sejfu i cojek samo sto neplace. Drmnusmo
dve tri dok on odluci da mi se izjada. Jebe ga ova
konjugacija sa recesijom i debelo ga pogodila po djepu, tako
da mu poso ode u zijan, sto hoce reci sto vise radi vise
gubi...ili na nasem, vodu hladio vodu vario na isto mu
izidje. Pa drvlje i kamenje kontra kapitalizma i maxa i
engelsa koji ga izmislise a najvise sto meni malo zasmeta
(nije lijepo) kontra ove nam nove stecene domovine, nase
lipe Sverige....Lude li zemlje suknu moj Sejfo ....Ma kako
luda kad ti je ko i meni oskolava djecu a dosli smo ko
kokuzi, pa nas naucili govoriti i avta voziti pa i kakav
poso dala (kakokome)... Nemoj Gero srati, to smo znali i
dole, mislim govoriti i avta voziti po naski ali nije
valjalo za njihov ukus vec nam trebalo namah izvuci tek
zaradjenu lovu, jest luda ako nista  kad nas je primili...da
nas nije primila morali bi se svi vratiti i golim rukama
dusmanina iz grada i bih izbaciti...jel tako buraz moj...haj
zivio...pa nastavi...
Eno ona moja lijepa predivna jedina me istjera kad se
ispostavilo da nam nema dovoljno mjesta za sviju nas ko
pametne sto nismo bili spremni da ginemo za razne nacionalne
boje. Vec ovi svedski nas budalasi primili, ko samo im mi
falili u ovom njihovom sarenom kapitalizmu pa sad kad je
kriza udri i pa nasim ledjima, ni krivim i duznim. Eto te
kad udjes u trajvan ko da upanes na neku sjebanu sahovsku
tablu sto se sareni od crno bijelih polja ...malo crnjo malo
bijelo...
Uuuuu, ode ti moj Sejfo daleko, gluho bilo, nevalja ti
spika, jarane....vidis sta se desava na svijetu i diljem
dunjajluka svi u pokretu anti-rasizma ...eto i amerika se
stavila na procelje pa postavili prijesednika cistog crnju
ni vlaha ni muslimana vec pehlivana moj dobri sejfo i sta im
fali..... Ma, znam ja to, nego nesto sam ja tu sumnjicav
jarane i neznam nasta ce izaci taj eksperiment jer mi to
lici ko kad bi ukrsto zeca i konja i ocekivao da ispadne
magarac...Bojim se da ce sve izaci na zijan a ova nam
planeta se uhelaciti. Vidis kako je krenulo jarane, prije
sam na prodaji pive karlsberga, vina u kartonima pa i nesto
zece wiskyja i konjaka fino zaradjivo...Dobro nekad se padne
na granici, neko cinkari jebaji ga radi konkurencija, ali i
plati kazna i jopet udri dalje, dva puta nedeljno preko u
tyskland (njemacka) i namire se troskovi i plate se
saradnici i bolji kombica se kupi, islo je nemogu se
pozaliti....
Pa dobro sta ti sad fali jarane, sta ti se to toliko
uzdrmalo da ovdje krokodilske suze ronis...
Kad moj sejfo ko da ga je neko zaracem u paksu ubo
skoci...Pa gdje ti zivis moj Gero ...gledas li, imas li oci
vidis li stogod....Eto sad ko u kafani pije, okreni se i
reci, uzmi vremena matereti i prebroj i nabaci onaj svoj
osmjeh kad zaskilji jednim okom...
Ja se okreno i skonto da nas ima, nije da nema desetak i
osim nas dvojice na sanku niko nista konkretno nelize...neko
kahvu neko colu neko onu cetvrtastu kiselu, ali mar pivu jok
!!!.  ....Jest fakat moj Sejfo jest da raja ceslja karte,
tamo neki igraju domine, ma u lovu jer nije zanimljivo
djabe, jebaji ga, a nemore se pasti puno, uvrhglave
stopedeset kruna a cijelo vece se igra....
Sad ce sejfo profesorski ....i kakva ti je poenta moj vrli
prijatelju, kaki sam i sam...dje ti je poenta.....Pa, ovaj
podje ja vrdati ....more biti raja spara, stedi i netrosi
lovusu vise na sevdah i druzenje usta ide naravski
pice...Jesil´mi to ceo reci...imam li prolaznu ocjenu u
logici...
Na cemu stedi moj Gero, riknu Sejfo ko ranjena zvijer ...na
druzenju na zabavi, na sevdahu, svi se povukli u svoje kuce
koje nikad nece otplatiti, u svoje samotnje duse...
Eto neki dan smo znas i sam, organizovali donatorsko vece za
onu djecu bez roditelja ono sto ganja general Divjak i
zakupili salu za stopedeset ljudi, najavili dernjek do zore
i orkestar platili a i ja sam se pokazao pa doniro od mene
za klub pet kartona karlsberga i dve sise rakije nebil raja
popila i bila malo izdasnija pa da se prikupi vise lovuse, a
ono bruka doslo dvadesetak ljudi...popisaj ga !!!! Bruka
Gero moj, raja se stisla i nigdje da izadje i da malo zivne
i odrijesi kesu....Eto ti jarane, jebena vremena opet
dosla....dok je ono u nas znak da ce biti svasta kad se islo
u kafanu vise i cesce pa i onaj koji nikad nije primiriso
kafani ovdje ti je moj Gero prvi znak da raja sve slabije
cuga i manje svraca u kafane...slusaj dobro sto ti rekoh
!!!!
Jes´ fakat sve se uklapa u logiku ...a zao i mog Sejfe jes
da mu poso nije neki nafakali sada pa se potrudih da iz
riznice svojih blistavih ideja iskopam jednu spasonosnu za
mog jarana.
Sto ti moj Sejfo nebi preso na kamagru...i zastade ja u
dramskom trenutku taman da vidim ona dva oka kako se
iskolacise u znaku pitanja...
Sta ti je to bolan koja ti je to jeba...ma nije jeba a ima
veze sa jebom...i nastavi u jednom dahu da mi moj jaran
neizgubi koncentraciju pracenja sto li od pica a so od moje
dramaturgije...
Slusaj sejfo, cuo si za viagru, eto to ti je isto kamagra
samo se drugacije zove "kitodizacko" sredstvo i bogami
pomaze haman isto samo je 4-5 puta jeftinije na trzistu a
moze se kupiti deset puta jeftinije na internetu nego na
hapoteci, pa ti sad klikni, moj jarane..
Nemas troskova transporta nema kakvog velikog zahmeta,
kliknes i platis i dobijes pa onda rasparcas raji ko ranije
pice. Poslovna ideja je da raja ako necuga u nesto se mora
jebavati a za to mora imati dobre harbije, jel tako e tu si
ti da im pomognes ....
Sad moj dobri Sejfo puce pleskom u celo....kud se nisam
sjetio, pa zinu plus sto su mu oci ostale iskolacene ko u
crtanim i brzinom mraka racuno neke cifre koje sam mu usput
izbacio a i nisu za kajaka a i poslova tajna su...
Jebo te Gero pravo si mozak, evo ti jos jedno pice od mene
ode kuci pa na kompu provjeriti to na sta me nagovori a imas
od mene od prve posiljke gratis hediju....
Skoci moj Sejfo pokupi cigare i onaj svoj vjeciti rokovnik u
dzep i razguli ......
Ja ostade sam sa cugom i nesto kontam kako je nekima malo
potrebno da budu sretni...

Ps: Neki dan dobih prve uzorke od Sejfe i eto testiranje je
u toku i potrajace pa cu vam javiti o ucincima....



Komentar Br.168
Poslao : GeroPraznicki
Datum : 24.12.2008.
Da lijepo provedete bozicne praznike i naravno Sretnu Novu
Godinu svima na kajaku a narocito onima koji aktivno
ucestvuju u ovoj rubrici zeli vam Gero....



Komentar Br.169
Poslao : neispavanaSvecano
Datum : 25.12.2008.
Mojim sugradjanima koji vole da citaju temu Arif,
zelim sretne nastupajuce praznicne dane.
Velikom covjeku literature Tobi i velikom plemenitom srcu
GERI
i njegovom tvorcu djemalfonzi posebni pozdravi i zelje,od
srca

neispavana



Komentar Br.170
Poslao : DacaBG
Datum : 04.01.2009.
Srecnu Novu godinu sam pozelela prosle godine Geri ali mi
nije odgovorio ...bila sam tuzna i zbunjena pa se nadam ove
2009 da se to nece ponoviti...Srecna Nova godina
Djemalfonzo...Daca...



Komentar Br.171
Poslao : GeroKasni
Datum : 05.01.2009.
Ima popravni moja Daco, ljubim ruke, pa sad mislim da cu
proci nekako sa izvinjenjem ili sa zutim kartom. Naime, nije
da se vadim, ja svu raju na Kajaku dozivljavam kao svoje
najblize a pogotovo nedobog nebi se ogrijesio od zensku raju
pa evo veliki 2x cmok za moju Dacu u oba obraza za Sretnu
Novu Godinu i da tebi i tvojoj familiji jevrejsko bogatstvo,
francusku ljubav, sibirsko zdravlje, americki san, engleski
humor i ciganku bezbriznost....jel´valja ova isprika...
..pozdrav Gero.



Komentar Br.172
Poslao : DacaBG
Datum : 06.01.2009.
Ma, valja, valja, moj Gero...Samo nastavi sa tvojim
pricama...Kad god otvorim Kajak prvo povirim kod tebe i Tobe
ima li sta novo...Nek si ti meni ziv, zdrav i romantican jos
sto godina...Veliki pozdrav od tvoje obozavateljke...



Komentar Br.173
Poslao : neispavanaZivaIstina
Datum : 08.01.2009.
Sila ona kosulju.Zena koja je dolazila na probu ,taj put
imala skupe nasnice na usima.Dok je probavala bluzu,jedna od
nausnica,je valjda spala,u kuci zene koja je sila.
Kad je musteria dosla kuci,primjeti da nema nausnice.
Nazove snajdericu telefonom,i kaze joj,da nije bas
sigurna,gdje je spala njena nasnica,ali da je moli da
pregleda kucu.
Snajderica,pogleda malo,i vidi da nema nista na podu,na
sarenom itisonu,koji je imao cak toliko nejasne sare,da se
ni nesto vec ne bi samo do sebe pokazalo.
Svratim na kafu tih dana,i vidim na njenom licu,da bas sve
nije bistro.
Dok je ona spemala kafu,neki cudan izraz primjetih,meni vec
poznat,samo kad je zabrinuta.
Upitah,pa mi ona isprica sve.
Danima ona samo misli na nausnicu,cak vise i nego ta zena
koja ju je izgubila,i kako to da nadomiri trosak,jer ce
kupiti nausnice nove iste vrijednosti za nadoknadu,odnijece
jedan dio sredstava,koje ona inace tesko zaradjuje.
Obraz je obraz,tu nema dileme.
Nekim ubjedjivanjem,a i provokacijama,oko pretjerane
zabrnutosti,moje prijateljice,skroz je okrenem u drugi
smjer.
Naime,ja sam je skoro ubijedila,da je sigurno zena izgubila
nausnicu cak i par dana prije,a da je njeno presvlacenje kod
nje,samo u stvari slucajna sugestija,da je bas tu
izgubljena.
Poslije par dana na poslu,a bi zaista vruce,moja
prijateljica dolazila u maici dugih rukava.
Jedan,drugi,treci,a cetvrti dan,upitah ja nju,da nije malo
prevruce,i onako direktno,meni bas nije jasno,ali znam,a ti
nije hladno,jel sve u redu?
Povjeri se ona meni,da je muza opteretila tom nausnicom,i da
je zahtijevala od njega da joj pomogne da pomaknu sporet na
drva,jer je sumljala da je nausnica,se podvukla pod njega,a
da je on tako hvatio za ruku,grubo,i cak u fizickom
obracunu,da joj je sva ruka plava da ne moze obuci nista
kratkih rukava,jer je stid.
Pogledam je onako znacano,i kazem joj,da me zovne u tok
dana,kad joj muz ne bude kuci.
Zovne ona mene oko pet sati.....i ja dodjem na kafu.
Popijemo kafu,i ja zavrnem rukave.
Sta ces to?
Ovako,izvadicemo ono spremiste za drva,i ja i ti cemo
pomaketi sporet, naravno,i ror cemo skinuti.
Tako nas dvije,cak i u smijehu pomakemo sproret na drva,i
sagnem se ja,i pipajuci,stvarno nadjem zlatnu nausnicu sa
malim kamencicem,za koji je zena tvrdila da je dijamant.
Moja kolgica sva sretna.
Uzela onu nausnicu,nazvala zenu saopstavajuci joj divnu
vijest,sva treperi od srece.
Ja se uozbiljila,ko ne vjerujem u njen izraz lica.
Sta je tebi,upitah ja nju?
Kako mislis?
Sto si tako sretna?
Pa nasle smo nausnicu!
Nasle nausnicu,jel?
Jel mislis ti da je to bila steta za tu zenu?
Pa jest!
Nije,rekoh joj.
Ovako,njoj bi njezin muz kupio i druge nausnice,kad je vec
jedne druge bi!Jeli tebi tvoj ikad kupio nausnice s
dijamantom?
Nije.
Naravno da nije.
Imas ti plavu ruku,plavi dijamant,jbo te...............a
radujes se sto si nasla nasicu,nekoj tamo glupaci sto hoce i
bluzu,po kroju kojeg nigdje nema kupiti,nego samo ti znas
sasiti.......
Zar ne mislis ti,da se ti previse ulazes za druge,i njihove
bahate postupke,njena nausnica njena odgovornost,jesil me
cula?
Ona gleda u mene.
I drugi put,ak ostanes s njim u braku,ne moli ga za takve
stvari koje nece da radi,imas zato prijatelje,pa se
snalazi,vidis da jedva ceka da ti koju
masnicu,prikalambaci.
Cetrdeset napolju,a ti u majici dugih rukava!
Ko fol nemas,a ne znas ni sasit,a i stid te!
Znas sta cu ti ja reci,da je meni taku masnicu neko naparvio
ja bih to pokazala,svima,a ne krila?
Kome bi pokazala?
U najmanju ruku sudiji za rastavu braka!
Zena koja je dobia nausnicu,pojavila se placajuci sivanje
bluze i skoro da se nije ni zahvalila za nadjenu nausnicu.
Muz sebi nasao drugu,i ostavio moju prijateljicu,sa dvoje
male djece.
Tih dana na poslu,poslije rastave koju je on zahtijevao,moja
prijateljica rece meni:
Hoce li bar sta u ovoj stvari ispasti dobro,znas kako je
djeca mala,fali im otac,a i ja navila da kuham za cetvero.
Rekoh joj samo:
Znas sta ima pozitivno,da vise nikad onaj sto ti je one
masnice zadao na rukama,nece iz tih ruku probati tvoje bajne
zeljanice.




Komentar Br.174
Poslao : GeroKonvoj djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 23.01.2009.
... nastavak sa kom.97

......Konvoj opet kreno...

 Stajali smo na stanici.. cuj stanici...nekom praznom
parkingu za one slepere i kamione, ogromnom betonskom plocom
prelivenom, pa iskokanom rupcagama. Okolo neki krzljavi
drvored, zali boze koji nije dalje vec desetak godina
odmakeo od tri metra visine sa krosnjom valjda od onih fleka
ulja i silnog zagadjenja koji se ovdje ispustalo koje su
svjetlucale po njemu od okolnih visokih lampetina sa onim
sablasnim narandjastim svjetlom. Inace sve okolo je
izgledalo negdje na kraju Zagreba, bogu iza nogu, pa malo
desno prema Sisku..Ljudi se skupili u gomilice po pet do
deset ispod onih krosnji ko da se boje one jebene svjetlosti
i strpljivo puse i cekaju. pokoja beba zakmeci, narusavajuci
ko neku konspirativno atmosferu. Vidim, onako mutno, od
mahmarluka, mala je vec okupila oko sebe ekipu, neku
omladinu njih cetvoro, petoro i drzi im pridiku....a stas
joj kad je taka, zacas u centru paznje, ne toliko svojim
izgledom vec uprsljivoscu i nekim sarmom, stali, a i ja im
se neznajuci kud onako ko sa strane pridruzih. Ona me ziknu
iz prve i u onaj svoj misteriozni osmjeh pretoci se za
sekundicu u pozdrav...Hej zdravo i ko navijena nastavi gdje
je stala sa pricom ...Saputalo se i bilo je nadapeto ko
onomad kad djulijano djemo ide na dvoboj, a citav veseli
brijeg utihne dole u parteru kina vrbas i neko vikne zipa na
djale djemo...Tako i ovaj put neko odape ono famoznu:...Evo
ih ....... i narod ko na vaseru namah zivnu....
Odnekud iz nebuha gruhnuse avtobusi i izredase se bas na onu
stranu dje nas nigdje nije bilo. Podje trka i guzva prema
busevima, nasa posla da se zauzmu mjesta neki jadni vuku
opet one kineske torbetine od dva kubika, jadnali im majka
tegljiti, matere vicu djecu da se neizgube o opstoj
tarampani. Ali djabe im sve nemeres uci u bus da si
bogo...Ne daju oni suftovi od sofera vec polako prozivka, pa
pokazi biljetu i sve na tanane ..Bogami mene i malu zapade
isti bus ko da je neko stimo...ma nije mi bas bilo krivo a
nismo se na nozeve svadjali vec onako...Ja ono ..Ej otkud
ti, pa sjede do nje, a ona do prozora i vec zabalila
cigaru...Sofer se djabe dere: "Nema ljudi pusenja dok
nekrenemo" al´ga niko nejebe ni s glave...Opet sofo "To ja
zbog vas ljudi zbog ove sitne djecice potusice se od
dima"...Na kraju nema druge upali ventilaciju i starta dizel
sklopociju, koja nekako zaurlao i iskaslja valjda sav onaj
dim i trgnu se ko prava na nase veliko odusevljenje i malo
po malo ostvavismo svjetla zagrebgrada.  Mala mi se opet
glavom u krilo i zaspa po svom starom obicaju, vec na izlazu
iz grada, dok sam je ja pridrzavao rukama da nesleti na pod
busa kod kocenja. Jebaji ga stas, opet nismo se na noze
posvadjali a ipak smo svoji....Cezmatrans vozi raja, a mi se
umigoljismo za tren i dok si klepio dlan u dlan eto nas do
granice sa madjarskom. Mrakaca samo sto se nije pocela
dizati oni carinici ljubazni ovlas pregledase papire i
ljubazno nas otpremise....Tutnjimo prema Slovackoj, vec
budni i onako osamuceni kako ko i od cega...Kad smo presli u
slovacku ljubazni carinici nam udjelise svoje luch-pakete i
nekih sokova, dok nas malo dalje cekao crveni krst sa nekom
sofrom i toplim jelom a ima se i i pive pa se tu pravi
odmor. Mala samo sikce kroz zube, ko kano jos je ljuta
namene..Ono ces mi Gero debelo platiti...nisam ti oprostila,
neces  majcin sine olako izvuci za ono u Zagrebu, samo kad
budemo na samo.... ma nemora mi reci vidim joj iz
ociju...najebo si ga Gero...
.Kaze sofer da tu stojimo dva sahata da bi se stelilo
vrijeme za brod iz poljske. Tad prvi put cuh ko vecina za tu
neku luku Svinjousce nedje na baltiku, krajne odrediste
konvoja. 
Raja malo zivnula i neko sunce prozmirilo kroz sive oblake a
mi se okupili u manje grupice cekajuci na red da se necim sa
kaskom okrijepimo. Ovi momci se ujagmise oko mene i male i
jedna cura medju njima. Nema niko preko devetnajest svi tu
negdje....Ale se dobacio nekako preko sarajeva gdje dijete
studiralo likovnu akademiju. Otac i brat ga kasnije na split
pa oni se vratili na podrinje da ratuju a on eto razgulio u
zagreb za zavrsi skolovanje ali nije islo moralo se dalje.
Jasmin sa curom Zoricom sa Lausa nakon skrivanja nekao su se
prebacili do Zagreba. Ona slatka vitka lijepa djevojcica ko
Alimekgro, samo u plavom izdanju , ljepotica pobjegla od
roditelja, za svojim Jaskom. Nasi Romeo i Julija i plaho
zaljubljeni neodvajaju se od nas. Edin, nekako se dobacio iz
Petrovca do zagreba i sad mora dalje. Uplasen momak, a ono
snazno gradjen a u licu ko jabuka okrugao i nasmijan. Mexo
momak kudrave crne ugarak kose iz Bendjelaja, sladak ko
curica mjesecima se skrivao po podrumima svoje tetke, da ga
neregrutuju. Sve djeca pogresnog imena i prezimena, pa ih
Mala prigrlila oko sebe a i ja prihvati sta cu ...jesmo li
familija jal ´nismo. Eto vec nas zovu babo i majka...Haj ja
bi nekako mogo proci ali kako Malu skontase za majku neznam
ali dalje citavim putem ce svi misliti da smo fakat
familija. 
Ta jeba je puno pomogla jer eto Majka se potrudila da im
zauzme mjesto dok su oni otisli po one corbe a ja i Ale da
pokupimo koje pivo i vec smo funkali ko ekipa, pardom
familija, sa Babom na celu.  One casne iz crvenog krsta se
razletjele da nam ugode, pa nas nutkaju kolacima i nekim
slatkisima a sklapcali se oko one djecurlije djeleci im neke
lutke i igracke...
...Jebo te a meni sinu sjecanje bas kad netreba, na ono kad
su nas zaustavili u gradisci pa nas perutali i preturali po
torbama drazeci lovusu zastekanu i dragocijenosti, pa kad
seonaj krivonogi cedo sto je bajonetom "prepipavao" po
torbama i stao pred jednom djevojcicom koja nije imala vise
od deset godina. Pita je tajpsihopata od covjeka, jebo majku
svoju, ono maznim jezikom.... sta ona to ima u torbici i
necekajuci odgovor krene poriti onom svojom nozakanjom
torbu. Mater nije ni stigla izustiti: "Neke sitne
garderobice, carapice i bluzice" a onaj ti debil podje
vaditi i istresati bebe barbike zeku i plisanog mecu. Sad
onaj manijak se okrenu mami : "Aaaa, a sta je ovo gospodjo,
mozda ima i bomba kakva  haaa...mislili ste mi naivne
budale" pa podje redom poriti mecu iz kojeg se prosipala
piljevina pa zeku i razvaljivati lutku trazeci lovu i
zlatninu. Kad je zavrsio svoj gnusni posao bez ocekivanog
cara, samo pljunu i nesto opsova a meni suza u jednom i u
drugom oku, jebaji ga nisam zaplakao ni u logoru ni kad mi
je mater umrla, a gledaj sad ....pogledam druge u redu ljudi
se skamenili, ni da udahnu zateceni prizorom a ona malecka,
ljubi je Gero, namah se snasla i pocela kupiti one svoje
rashalacene lutke i samo rece: "Nista mama, nemoj plakati,
ti ces meni to ponovo zasiti i zaljepiti, jel da..." Kasnije
mater u busu pricala da joj je lijepo zapakovala torbicu sa
njenim stvarima za obuci a izgleda ona to sve izbacila i
potrpala svoje omiljene lutke, da ih neostavi, same. Svasta
ziv covjek prezivi i pregrmi koliko lijepog ali jos vise
bogami ruznog,.. jahh...jeben zivot.
I sad kad mi neko kaze dole od onih koji kroje politiku: "Pa
bio je rat, sta je tebi pa i svasta se radilo na sve tri
strane" ...ko da to nesto opravdava pa hajmo sve to
zaboraviti ....Sa takvim nepada mi napamet ni u ludilu
polemisati o tome "ko vise a ko manje......." ko da je to
osim njihovoj fasisoidnoj politici vazno !!!
Konvoj jopet kreno, pa smo u cugu presli ono malo ceske, ja
lijepe zemlje i glej ti kotrasta i u nama a razlika samo
nekih par stotina kilometara, za prepisati, sto se kaze.
Raspolozenje ko na eskurziji maturskoj bar kod nas, a ono
jest da smo puni zebnje. Ona nasa "djeca" se prikalembecila
pa radoznalo se radoznalo o svemu u svijetu raspituju, a ja
i Majka ko pravi pokusavamo im dati neke kokano prave
odgovore. Ja se zanjeo i njihovim zebnjama ko ono plase se
volili bi svi biti zajedno ono eto kad se lijepo slazemo. 
Mala ih opet ko prava mater usluzuje svojim savjetima iz
velikog svijeta a i na mene ponekad prostreli pogledom kad
je spazila da vec sa Alom neku flasicu badelovog pomalo 
cugnemo.....kvarim joj djecu, he, he, heeee....
U autobusu svi smo smoreni i polako nam se navlaci ona mrena
od sna i razgovor je vec utihno kilometri se gutaju medju
tockovima...Treba cijelu poljsku, prekuburisati a ona golema
sto bi moj drug Bato reko na casu geografije "Da je jedan
jaci covjek moze tek za heftu preciklati".....
Eto i mene san samo sto nije prevario dok sam razmisljao
kako je to dobro sto nemoram misliti o svojim belajima vec
se eto oko ove djece zahmetim i njihovih strahova....jest
sto ga zna Mala nasteliti....to sve mislim i lagano je po
kosi pogladih , dok sam padao u komu......
.............................nastavlja se....



Komentar Br.175
Poslao : GeroKodSherafa djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 14.02.2009.
 Neka mrakaca se stustila a i magla se zgusnula da se mogla
rezati na kriske kad smo se najzad zavalili sa busevima u ko
kakvo velika skladista opajasana zicom i ogradama a
nacickano vazda nekim barakama i napokon stali. Svinjousce,
kazu stocna luka a vala i grad koji se negdje izgubio u
maglustini nama iza ledja. Podje iskrcaj i nemos promasiti u
onoj furtutni jer samo jedna vrata su bila otvorena i
osvjetljena iza kojih negdje su strsala sablasno konture
broduskera i zmirkali oni lucki reflektori a svukud razapeta
ona zicana ograda preko onih kukastih betonskih stubova...
 Narod ko narod opet juris na ono ko nalik na biljetarnicu u
kinu vrbas jer brod za dansku polazi za nesto haman oko pola
sata. Nasta guzva i tarampana, a neki se ugnjecili  u onaj
sanac od onih stangi i ni makac, ko ce prije ujagmiti za
brod jer sljedeci  ide tek ujutro rano oko cetiri. Frka,
galama, dozivanje i ko koja psovka se ote, ma sta da pricam
za poluditi od jada i fukarestine. Ovi moji zinuli i gledaju
u mene."Sta da radimo Babo, hocemo se fatati Danske,...."
Lako se nama probiti, sad cu ja ko Bare pred Palasom" kaze
Mexo i podje uzimati od ostalih pare i prebrojavati .....
 U meni nesto najedaret riknu "Eee, ... necemo se sugati tu
za karte sa zenama i djecom, pa makar nam bilo da idemo za
Svedsku. Oni zinuli i svi uprli pogled i mene...Mala skoci
da nesto kokano njihova mater izgovori, ko danska je evropa,
a svedska ti je "skroz kod onog sherafa na globusu" i bog
sam zna gdje nas mogu zidnuti.... Ale nesto podje mrmoljiti
... kokano neke fine likovne akademije nalaze se u danskoj,
a ono dvoje zaljubljeni kako imaju rodjake njake tamo u
danskoj dok Edo dobrodusno cutio i smjesko se. Pitam njega
sta on misli...ma kaze svjedno mi je neznam bolan ni danski
niti svedski..... a mi svi u smijeh...Dok smo se tako
naklapali i naprdjivali se i neprimjetismo da se onaj narod
vec ukrcao na brod i ostadose jos dvadesetak dusa i nesto
djece tu sa nama. Haj´de nema veze idemo za svedsku i podjem
ih sad iz osjecaja odgovornosti, pazi sad, koji mi se sve
vise i vise poceo svidjati !?....  ja tako sokoliti sa
svojim oskudnim znanjem o svedskoj.....a i kakve su
svedjanke trebe, ono sve plave pa kose do po ledja a
"sirokih" nadzora i vec kod prvog konta "daju" i svasta
nesto sam im ja valjo o svedskom celiku i sukao tek tako da
prodje vrijeme a usput smo mi muski lunjali po luci od
barake do bara, nebil nasli neko mjesto da se skrasimo i
malo drimnemo na kakvim vrecama i ubijemo oko sat dva. 
Bahnusmo na neka vrata kake barake gdje se pravo pusilo iz
onog sulundara i nekako se sa onim poljakom sporazumismo da
malo na vrecama odspavamo pa da nas on za sat probudi. Hoce
on, i dade nam ono njake votke sto mu je ostalo u boci a mi
njemu kutiju opatije da se ugrijemo iznutra. 
 U neko doba jebo te probudi nas lupnjava i mi skocismo sa
oni vreca onako osamuceni sto li od fuj-votke, sto li od one
zagusljive toplote koja nas umalo nije ugusila...a onaj
poljak za pultom hrce li hrce, testera, jebe se njemu ...Kad
nesto bubnu i vrata se sirom otvorise, koje sad.....kad ono
Jasmin na vratima ....jebo vas ..svukud vas trazimo a brod
samo sto nije dosao. Mi se prestravismo i sa onih vrecurina
u klizecem shpuru vec smo bili na vratima....nekako zadihani
i ovlazeni sa onom maglustinom i po licu umiveni capismo ono
sirotinje od stvari i zacas razgulismo kroz kake tunele
uzbrdo na brod. A brod ima sta se vidjeti pravo luksuzni na
cetiti sprata haman ko Titanik. Mala me jedva sustize i samo
prozbori. "jebo te znala sam da si budalast ali
toliko........" Ja joj odbrusi nesto u stilu "Haj nije do
mene vec nas onaj skladistar opi sa votkom a i ona toplota
nas osamuti......Zaurlase one brodske masine i stjenke broda
zaskipise a cu se i ona brodska sirena, pa brod se otkaci i
ko avet zaplovi niz luku....javi se onaj spikerski glas po
zvucnicima i na svim vaznim jezicima nam pozelise sretan
put...
 Mi se skupili svi u ogroman salon, stati pa gledati
....vamo klavir tamo podijum za ples, a nedostaje ni bina i
sve ko da smo upali u neki poznati film ...samo nigdje
kelnera i konobara, valjda im je rano a bar ko onaj
olimpijski sa sankom sto zavija ko zmija. Djeca, ko djeca 
zavalise se u one ogromne fotelje i ko carobnim stapicem
kvrcnuti zaspase u trenu, a i mene poce fatati kad me Mala
munu pod rebra ...Hajmo uzela sam kabinu za nas dvoje da se
naspavamo ....proradila ona morska ljuljavina a i broduskera
se hampa sa morskim strujama pa ko da po makadamu vozi...e
to nikad nisam dozivio.
Nekako doguzlam pomalo se oslanjajuci na malu do kabine i
ono s vrata zidnem se na solju i sve ono iz sebe riknem i
povratim zabivsi glavu da me ona daska oshalova po potiljku.
Mala skonta da nesto nije u redu i fati se mene za noge i
nadjudskom snagom (halaljojvjera) iscupa me iz sigurnog
davljenja. Nekako se docepah tus kabine i malo se uljudi i
dodjoh sebi i od srece i rahatluka zaspa u sekundici cim sam
dodirno glavusom jastuk, dok brod ono nadmocno i nekako
dostojanstveno onim svojim pramcem ko zgodna i zavodljiva
treba grudima razgrce valove ha lijevo ha desno...
 Sanjam ti ja tako, kad najednom nesto zakrci pa krene da
zavija ko na svadbi vatrogasca i policajke, odnekud i spazih
ja krajickom oka malu kako se fatila neke vaze i mase prema
plafonu i napokon nakon par pokusaj spuca i otkaci onu kaku
alarm kutiju, sta li je, a ono djubre od shejtana i dalje
krekece i krmece....Udriga ga mala po stomaku, tu mu je
baterija, ...popalilo i mene pa navijam li navijam..
pristrasnoa a kako bi drugo ...i nakon jednog odmorenog
udarca ona kutijestina zaskripi i na kraju zacvili, lipo ko
insan, da mi umalo na kraju bi zao kad izdahnu...
 Mala me gleda ono kurvanjski pomamno dok joj se iz lijeve
ruke dimila cigareta a iza nje nadziro natpis "nosmoking" i
sva u pobjednickoj pozi...jesi vidio kako sam ga sredila i
sad si ga ti moj Gero dosao na red i skoci ko lastavica na
mene....Ja se izvi ko beara u paradu da je uhvatim onako
ustrepeljivu i haman da sam uspjeo sve ono poraditi sto se u
takvim prilikama radi, naravno "sa obrazom" a kako bi inace
i taman se ona natakela da viori i zaplese pobjednicki ples,
kad ono hoce, onda hoce...opet ona sirena odnekud iz
zvucnika i podjose opet nesto mrmoljiti na onim stranim
jezicima, dok na vratima krenuse klepke se odvaljivati
...Neko kuca...prodisa i prozbori ja jedva....Nek kuca Gero,
nek kuca koliko mu se hoce, jer ja sam za ovo dala zadnjih
sto mara za kabinu i zelim naplatiti  i zamjesa iznad
uzburkanih vode baltika dok se ja fatao u mislima kako smo
garant naletjeli na neku santcugu i samo sto nismo ono ko
onomad slavni Titanik svrsili....Haj nema veze fino nam je i
necemo primjetiti haman od miline i lipote...
...dok kroz prozorcic su se u obzorju vec materijalizirali
obrisi neke nama nepoznate obale......
A blagi boze, sad na kraju kad zasvira opet neka meni draga
sirena, dobro poznatim tonovima,.... eeeee, to je sad bilo
do mene......



Komentar Br.176
Poslao : Hr.Miro Sojtaric
Datum : 15.02.2009.
Hvala po 1000 puta,hvala divno i dirljivo postovani
Gero/Djemale COVJECE hvala ti!!!!!!!!!



Komentar Br.177
Poslao : GeroNaher
Datum : 01.03.2009.
Naher Hodza

Pricao mi moj amidja Hasib jednom, o nekom hodzi koji je
onomad nekad davno "stolovao" po Kozarcu a bio naki ono
nikakav ali cero svoje poslove i zahtjeve a minaret mu
sluzio ko razglasna stanica...Eto tako nedje ko ce ga znati
izgubio jali zametno sahat pa se pope na minaret i iz sve
snage oglasi: "Narode, cuj me sad.... izgubih sahat od babe,
draga mi  uspomena, pa ako ga nadje brat musliman nek mi ga
donese u djamiju, ako ga naso brat ciganin karavlah nek me
nadje pred djamijom, a ako nadje brat vlah, uf, uf, dzabe ja
ovo sve zborih....A znao je da utjeruje neki kafanski dug
jer bio je kazu sa zidovom Seferom u talu pa trazi i apeluje
...Nek Omo zna da mu je dug narasto na dva dukata sa kamatom
pa nek izvoli ili nek kujundjija Hasko djabe neokiva konja
jerbo nema mu ici dok nevrati onu mrs i brasno sto je
posudio..... i svasta nesto...a znao je i zapiti se i ko
kakve udovice osvanuti, a da pricalo se i gluho bilo tapije
prepravljati...sve u svemu jest hodja ali nekako nahero...i
tako ga prozvase NaherHodza i iza ledja zvase...Dojadio on
narodu pa se vila, culo i do Sarajeva da se nekako rijesi
tog naleta, ali dugo godina ni mukajet ni pomoci
otkuda....Stas narod ko narod pokrio se usima i dura li
dura, a godine prolazile od nemila do nedraga...
Eto, jednom se u kasabu pojavi, neki mlad cosav insan sa
ahmedijom na glavi a lijepo i cisto obucen i prestavi se u
aksinici gdje se raspitivao o prilikama ko novi hodza bas
pristigo iz Sarajeva...Ljudi ga gledase onako mladjanog sa
nevjericom i vrte glavom ko kontaju od onog njihovog Naher
Hodje ima samo nesto gore ovaj balavac koji tek sto je ispo
iz mejtefa, i doso da se "na njiha uci", ......A, tek kad je
ovaj mladjani oslusao Naher Hodzu kako uci i uhvati kukati i
fatati se za glavu ko kad ga deru i pore ..."kako grisi,
kako pogresno izgovara dove a mjesa sve zbrda dola poslije
pa ono "sto ide napred on stavi curik nazad" onim
kozarcanima navri krv u one njihove glavurde i skocise da ga
udave i prebise ga ko macku sve govoreci mu: "ti naseg
cestitog Hodzu da tako opanjkas i pred nama ogovaras, ti se
naso bolan tako cosav i balav da mu muftija i kadija bidnes
a neznas ti da je on snama evo pola vika i da je on nasih
ihaj kolike na ahiret opremio, da nam on sve nase bajrame
pripremio i vazda nesto pametnog naucio....Mars naletu tamo
onome ko te je odaslo....i nevracaj se slucajno vamo...I
tako ti ovaj mladjani hodza jedva glavu na ramenima izvukao
zivu...Namah kad je stigo i ne zaljecio rane i uboje javi se
onom glavnijem muftiji i ovaj vrteci glavom namah ga posla
nakon sto ga je pomno saslusao, posla na vise skole i
studije u stambol da uci i da se nevraca dok neskonta prave
mudrosti i znanja...
Bogami, tako i pa sa Allahovom voljom eto ti njega nakon par
godina nazad...pa opet ga zapade Kozarac i da "zbaci" onog
Naher hodzu i da ga zamjeni. Nije mu bilo bas po volji ali
mora se prihvatiti i ukaz primiti, pa put pod noge. Nekako
dodje do Kozarca i jopet u onu ascinicu i jopet on pokusa
narodu objasniti neukom, kako je to velika promjena i da su
na dobrom caru sa njim i da ce ih on prosvjetiti i svasta
novog uvesti korisnoga ali avaj prodje isto ko prosli put
samo sad poucen iskustvom kad osjeti neuspjeh pazljivo se
izvice  i razguli nazad u sarajevo dok ga razjareni
Kozarcani uzalud trazise po mehanama i konacistima da ga
prebiju...
Onaj isti muftija ga saslusa pomno i istog vakta odasla na
jos vise skole u Kairo da izucava nauku da se opremi znanjem
i mudroscu potebnom za uzvisene zadatke dragom Allahu u
odanosti...Nakon pet-sest godina eto ti ovoga nazad i
nemoram govoriti da ga ko za inat opet zapade Kozarac,
jebaji ga....Sta ces on ovaj put na cudjenje muftije ko
jedva doceka i izgledalo je ko da odjuri , namah za
kasabu...
Tamo osjede u istu onu ascinjicu i zametne sa ljudima onim
istim koji ga onako bradatog i ostarjelog neprepoznase
pricu....bezbeli...
"Eto insani boziji pravo ste sretnici na ovom dunjajluku sto
imate ovakog hodzu, jal´pametnog i mudrog a tek sto lijepo
uci ko da mu meleci sapcu u uho, a opet milina ga onakog
uljudnog i gledati prava radost za dusu"....i tako on kitio
li kitio i falio starog hodzu Naherhodzu da bi nakraju
priznao: "Eto ljudi ja zalud ovoliki put presao ali vidim
nemam ja sta ovdje da radim."...Ovima opet krv navrla u
glavu, bogami prepo se i hodza da nece opet fasovati batina
kad jok, ovima dokundisalo pa riknuse svi u glas da to nije
istina, da on ovakav i nakav pravi tat i razvratnik a
nikakav hodza, neuredan i neuk i samo gleda njegovo da bude
na caru, em da ih potkrada da im ga je navrh glave ali niko
da im pomogne da ga se rijese a eto sam dragi Allah se
napokon smilovao da ga se rijese i poslao im napokon pravog
efendiju za hodzu. 
I tako ti stari onemocali NaherHozda bi razvlasten a i narod
bi bar privremeno oslobodjen u svojoj  budalestini i sretan
u svom neznanju, bar za neko vrijeme...
E sad vi sami izvucite naravucenije i poentu .... Bogami ja
sam skonto...
Svaki put kad dodjem u slicne prilike u svedskoj, sjetim se
ove price i podjem hvaliti i tamo gdje nema mjesta za hvalu
i slavopjevke a za uzvrat uvijek skoro dobijem kritike ili
bar meni vaznu iskrenost i istinitost. Tako ja njih (Svede)
pohvalim za demokratiju i dostignuca u ljudskim slobodama i
pravima, pa kako imaju fakat fine ljude za politicare u
odnosu na nas a oni sunu vatru, em onaj je jedan je fasista,
drugi peder, treci retardirani idiot,...peti oberlopov i
tako redom, pa samo sto nekazu, he, he, heeee, i ti Gero bi
bio bolji od njih...
...Znam ja nas jebo ti nas....



Komentar Br.178
Poslao : GeroMajke djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 07.03.2009.
 Nase majke

 E ono onomad mi djeca smo povazdan pikali onu loptu i vazda
u ruci imali kaku snjitu namazanu bogami cesto sa onom mascu
a obavezno posuto sa alevom paprikom. Svidlo se i meni i
bratu pa mater kupila kantu svinjske da ne letim kod Bate u
prizemlju da mi Zora maze, jer dosadila ona guscija mast,
haj jebaji ga. Sve je to islo tako dok nije dosla moja dobra
nana Safija, stas sad nasla se moja Nadja u belaju,  vec
nosi opet kod Zore mast, gluho bilo da dobra moja nane, bula
slucajno nedaj boze "nenaleti" na nju. Sve je to
funkcionisalo kako treba, kad nam se ogladni mi zavicemo i
ja leti kod Bate s njim da nam Zora to namaze i ruku
turi...E hos vraga, skuzi moja nane i tad me za sva vremena
zadivi, kad odrzi predavanje mojoj Nadji da "grijeh ne ulazi
na usta vec iz usta" i da odmah donese kantu iz komsiluka
jer to je sramota, kriti hranu od djece pa bila i svinjska
mast ali samo da njoj kaze gdje ce je drzati i to mjesto
oznaci da ona slucajno u behutu nebi gluho bilo "naletila"
Priprema za pijacu, utorak je pa se skupi ekipa nasih
matera...Arifova Hajra, Batina Zora, Goranova Bosa i moja
Nadja. Popije se kahfa pa razradi taktiku ko ce sta kupovati
i zviz do pijace, kupi se samo bjelina  (sir povlaka i
kajmak) jaja i usput u povratku pokupi kruh i mlijeko u
obliznjoj prodavnici Tresnji. Ej to je samo prvi dio, kad
one izkuze sve cijene nacenkaju se coporativno sa seljacima
oko cijena tako u smislu da ce doci one ponovo a on to nece
prodati pa da im pripremi u pola cijene sta ja znam obicno
voce i povrce, pa da im to sve djuture sve proda za neku
cijenu koja je bila obicno daleko ispod. Radile su to timski
strucno razradjeno ...a seljak ko seljak ili preprodavac
mora nazad, jebaji ga, a nit mu se roba vraca nazad a skupo
placati lezarinu pa obicno da buzasto...daj sta das...Nekad
bolje prodju, nekad losije ali uvijek sa carom.... 
Ta poslovna umijesnost im je uvijek davala rezultate, seljak
prodao robu one prosle fajn i sve potaman. Tako su one nase
majke pravile od jednog dva dinara...Jedino tako su mogle
nekim svojim trgovackim umijecima namaketi i sebi koji dinar
za novi kaput ili nove cizmice. Nije se imalo, jedna plata a
one volile i modu pa se lijepo obuci a nekako su sastavljale
kraj s krajem pa kupi se na snizenju pa se prekraja, sto je
lice bude nalicje, a sto nalicije bude lice i eto ti ko nov
novcijato, rade sivace masine, rade. Moja Nadja znala to one
usitke podesiti pa udri po suknjama, neke opet znale
nastrikati, pa ono... ti mojoj djeci ono djemper a ja tebi
one suknje iskrojiti i prekrojiti pa skidaj one shnjitove iz
Burde koja je opet posudjena iz obliznjeg kioska pa kopiraj
preko indiga pa iskroji, isheftaj pa razvali po
singerici....
Poslije sjednu nakon uspjesnog pijacnog dana kad su "dobro
prosle" i pa ispiju kafu i ono ritualno gledanje u solju,
ili gatanje u grah ...eeej tu je moja mater bila dobra,
nevjerovatno nadarena. Sve je znala pogoditi...Eto zenska
glavo neko ti stoji pred vratima..hm, musko, evo sesira i
nesto nosi u ruci ..Ova druga da nije coek bolan platu
dobio, he, he, hee...ma nije bona to je neka nafaka znaci
bice nesto nekih para...Kad ono fakat eto ti  Kokine Bose,
...jebla ti Nadjo sliku svoju, evo ti hedije, bogami pogodi
ti meni ...covjek dobio unapredjenje i plaho visu platu..
Kasnije ja pitam mater zacudjen njenim nadnaravnim
vjestinama, kako ona to umije i zna, hocel mene nauciti da
bar mogu sebi i raji procarati ocjene u skoli, pa da i mene
nauci...
...Ej moj sinko, neznas ti nas zene, sve jedna drugoj
ispricamo, ih i ona nije tesko pogoditi. Ako se i ne desi
tako, to se zaboravi a pamti se samo ono lijepo sto si
kokano proreklo, pa ispalo ko da si ti to bas ko rukom
namjestio...
Da samo nezaboravim ono najvaznije, da kad su se znale i
zakaciti nesto, izmedjuse, to nikad nisu prenosile na nas
djecu, boze sacuvaj, da ja sad nemogu otici kod Koke, zato
sto su nam se matere nesto naljutile jedna na drugu. Moram
priznati da se nisu nikad isto tako mijesale u neke nase
djecacke razmirice niti su intervenisale, gluho bilo...sto
danas u ovo vrijeme nije slucaj. 
Eto takve nam bijahu majke,vremena tih...staces, bilo pa sad
se spominjalo...

Svim majkama i zenama sa kajaka puno zdravlja i jos ljepote
...od Gere povodom 8.marta.



Komentar Br.179
Poslao : Aida
Datum : 09.03.2009.
GERO Lutka si!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
cmok!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!



Komentar Br.180
Poslao : tuta
Datum : 11.03.2009.
Bravo Gera, ovo nas je osvjezilo i podsjetilo jos neke na to
kako smo pojeli vise "zabranjene hrane", citaj izmedju
redova,nego mnogi "nebeski" pa su nas opet sikanirali i
odveli daleko od nase rodne nam grude. Ali neka ovaj tekst
je prikaz jedne divne mladosti neopterecene bilo cime. Ma
mozemo se ponositi kakve smo imali roditelje pogotovu ti
Gera i ja. Svaka ti cast i samo nastavi da pises. Mi te svi
gotivimo i volimo kao i uvijek.



Komentar Br.181
Poslao : GeroAteista
Datum : 13.03.2009.
Intervju i svasta nesto....

Iskrcase nas u neku luku iza koje stoji neki grad imena
Ystad, ko da su mene pitali kad su mu dali ime, vuce mi na
ono "is-stad" ledeni grad, a nigdje grada niti ljudi vec
nesto razvuceno pa nacickano kucama i imanjima, pa nekim ko
vikendicama od sperploca ko pipidugacapa da ih je pravila a
ako nije pravila jest garant bojadisala, sa onim drececim
bojama i ukrasavala ogromnnim cvjeticima i pticicama, da me
bogsacuva, a more ni nalik nasem ...cuj nasem, izletilo
mi...Nekakvo i lici i tufni ko da se neka ogromna Crkvena u
njega uljeva..fuj... Protjerase nas kroz one ogradjene
torove pa direkt u neki hangar, pa nas tu sa onim
dokumentima pregledase i uknjizise na tapiju jedan kroz
jedan da bi nas malo poslije poceli prozivat, a vi znate
koliko ja to volim....Jos kad tome dodam pride one u
uniformama carinika jali policije i onog kera vucijaka sa
njima sve vam je jasno. 
Podje intervju ko si sta si odakle si pa kako si dosao i
tako to, i eto dodjoh i ja nared. Udjem tamo kad onaj sto bi
trebo biti prevodilac nazva mi s vrata merhaba, ko da se
znamo, a ja njemu na to zdravo ...Sad on dize obrvu ko kaki
uceni covjek da me ukori ali nista nerece. Ona sluzbenica
koja ovako na oko lakse preskociti nego zaobici kad bi gluho
bilo negdje u koridoru sreli, pirgava gospodjica crvenih
obraza i pletenica smotanih na vrh glave pruzi mi ruku i mi
se rukovasmo a usput procjedismo ono uctivo imena. Onda i
onaj prevodilac se rukova i rece neko albansko ime, ko
Selimi jali tako nesto. Sad ti mi sjedosmo i podje
popunjavanje formulara. Sve je to islo glat i nista frket,
dok nedodjosmo do nacijonalnosti. Ja rece Bosanac, e onda
onaj shipos, od prevodioca, rece podize opet onu obrvicu
tako da onih par dlaka sa cela otjera na potiljak skoro,
rece valjda Musliman. Sad ja ponovim ko kontam nije cuo, a
on opet podize onu svoju zaraslu obrvu, a stas ugrize se za
jezik i prevede. Onda dodje ti nared vjeroispovjest ...a ja
rece pisi ateist...Jopet ti on dize obrvu i rece valjda
musliman...Jok kazem ja ...Ja ti volim popiti i psovati a
poseban mi je cejf krhnuti boga a nije mi mrska ni krmetina
posebno prsut, pa nije lijepo da se lazno prestavljam viza
vi onih pravih cestitih muslimana vjernika ...
Sad ona shipos od prevodioca zinu al stas morade prevesti
jer ona pirgava svedjanka sa nestrpljenjem je iscekivala
odgovor i vec pocela nesvjesno kuckati po hastalu. 
Potpisah kad sam procitao onaj blanket i opet se ko
protokolarno izrukovah pa van kroz vrata. Ona "moja djeca"
izjasnise se isto ko da su prisluskivali na vratima..dok im
je mala "priznala" da je musliman i na opasko prevodioca
koji joj se ko usput pojada na mene misleci da sam joj coek,
sta li, kako to nije lijepo sto se ja stidim sto sam
musliman. Kako ovdje u Svedskoj to bas nije popularno i samo
sto  nije kazljivo ako covjek nije religiozan, haman ko da
si daprostis komunjara ili tome slicno, recimo ko
nacista...Mala se prepade ko necemo dobiti azil, pa mu
nabrzaka izuci onu suru sto je jedinu znala i naucila od
svoje nane, da bi ga impresionirala. Onda se stala u moje
ime izvinjavati i pravdati me, ko da sam  malo puko u
logoru, pa jadan neznam ni ko sam ni sta sam a kamo li sta
pricam..
Poslije se, meni hvalila kako mi je opet zivot spasila a
vala tesko meni Geri, glavu spasavati, nest´ ti zahmeta. To
sam se tek uvjerio kad sam prvi put posjeti one dole nase
krajeve. Ljudi moji kako me ljudi vole, milina neka, a i svi
su mi na neki nacin "spasavli" bilo u omarskoj a da nepricam
u Banjaluci ko me sve nije stitio svojim ugledom a vala
vazda za mene lijepu rijec imali a nije ni cudu sto sam
ostao ziv i dobro sacuvan....Blago meni...Eto ja im
halalim...nisu trebali toliko truda i zahmeta ...Ne vrijedim
ja toliko ...
U neko doba oni zavrsise sa isledjivanjima i onaj prevodilac
izadje i zamoli sve vjernika da ga slijede jer oni tamo
imaju prostorije za vjerske potrebe, pa ce poslije na veceru
sa halall klopom...
Ja lagano munuh Malu da im se pridruzi, nek me opet
"spasava" i mene ovu "zalutalu" djecu a ona me osinu onim
svoj pogledom sto je znacio...E, da znas i za ovo ces mi
platiti Gero ...pa hrabro odguza u onu guzvu..
Nas manjina odosmo na drugu stranu na onaj neki popularni
"svedski stol" a bogami  i pivkara je bila doduse
bezalkoholna, poprvi put ja to vidio da i to u dunjajluku da
ima....Svasta ??!.... 




Komentar Br.182
Poslao : GeroPostStres djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 20.03.2009.
Posttraumatska razmisljanja....

Cesto sam se pitao prije nego sto su me strpali u logor kako
to ljudi po Ausvicu i ostalima logorima mogu onako smireno
gledati u smrt i cekati na svoj red, kako se nepobune, ne
jurnu pa makar velika vecina izginula od metka, jer bolja je
i takva smrt nego patnja, mucenje i da bi nakraju zavrsili
gnusno ubijeni i kroz dimljak krematorijuma  satjerani. Eto
sad me zapalo bas to iskustvo da rastaberim za sebe. Njih
nije bilo vise od dvdesetak u smjeni a nas preko tri
hiljade. Da smo krenuli na njih onako slozno bar nas ono u
dobroj snazi uz malo organizacije mogli smo goloruki da im
odgrizemo grkljane, pa hajde nek nam budu gubitci oko
stotinjak sto je malo pretjerano, ali nek bude...Problem je
bio sta poslije toga, kud dalje kad smo bili opkoljeni
citavim prstenom srbskih sela sta ja znam Maricka, Lamovita
pa i sama Omarska, ali hajde i to ...Postajao je problem sa
onim glavnim....Ljudi se osjecaju nevinim a nevin covjek
glupo slijepo vjeruje da se tu nasao greskom i da ce se sve
to izgladiti iako svaki dan gleda kako ljudi, komsije
prijatelji nesataju, bivaju prebijenimuceni i na kraju
ubijeni....Ali ono nase nece mene i upotrebis stotine
logicnih razloga zasto ne ti i da ovi koje si poznavao
"bozemoj" mozda su nesto petljani a nisam im ja "svjetlio".
Onda te uhvati najednom strah sta ako se neko sjeti ovoga
ili onoga kad sam bio u disciplinskoj komisiji ili kad ono
nisam ovome vec onome dodijelio stambeni kredit, pa podjes
listati sve svoje "sukobe" ili "netrpeljivosti" koje lako te
mogu doci glave. Tako cijelo vrijeme oscilujes iz jedne
krajnosti prema drugoj i trazis logiku a logike i mjesta za
razum nigdje ni za lijeka. Jebes ljudski mozak vazda nesto
prevrce i trazi da bi mogao predviditi i najednom se
vremenom premori, ogugla i stane. Ostane samo golo
samoodrzanje i racun vjeratnoce koji ti govori da je vrlo
rejalno da i tebe klepi pa da te nema.Dobro hajmo sad da
vidimo kako bi to trebalo izgledati, radi mahina od mozga
opet u glavurdi. Hajde da vidimo kako bi to trbalo da
izgleda...Sad razum ti kaze: "Cuj, pa nemas ti tog iskustva,
neumire se sto puta u zivotu, pa zato batali posao" Ma opet
se nesto pobudi i pobuni kod tebe, pa dobro to neznas kako
mozes zavrsiti jer ima mali milion nacina, ali za svaki
slucaj vecina pa i ja imali smo nesto parceta stakla
zamotano u komadic prljave hartije da u slucaju potrebe
mozemo sebi prekratiti muke. Podje tako insan sabirati i
oduzimati, za i protiv. 
Onda sam najednom nadosao, cuj ovo, na temu sta covijek
umiruci zadnjih trenutaka razmislja i koje mu slike nadodju.
Sve nesto kontam, cudo jedno, sto i je zivot, kako mi je sve
bilo o rodjenja potaman. Em sam imao divne roditelje, lijep
grad gdje sam odrastao, pravu raju sa kojom sam se druzio i
odrastao, pa eto i nekake gimnazije a bogami i fakulteta sam
namakeo, pa se sjetis onih svojih prvih ljubavi, lipo te
neka milina obuzme, pa ono kako sam vise vremena proveo
medju zenskim nogama nego u kafani haman pa i neku radnu
karijeru zapoceo, doguro ehej i firme vodio a i ekipu znao
skupiti pa ih inspirisati radno, jebaji ga ispade sve mi
islo od ruke. Nemogu se sebi nadiviti.. Milina me neka
obuzela ....i onda ti mic po mic, dodjoh tako do
dijece...Sta opet ako se meni nesto desi...sta snjima ??
Zena ce se preudati poslije mene ako je iole pametna a ima
je....ali sta ce biti sa dijecom ???..... 
 Neko ko prezivi, a neko mora i preziviti mozda ce pricati
im kako sam herojski izgino. To mi se bas nebi svidjalo. Jel
stvarno je glupo biti heroj i onda odapnes...Ih, kakva je to
utjeha za djecu...mozda ce ulicu kakvu prozvati po
njemu....ma kakvi...Hajde oni malo pametniji ce reci kako
sam nevin na pravdi boga nastradao...To mi dodje ko
saobracajni udes ili nesto slicno. Zvuci bezveze, ko neki su
bili krivi a neki nevini...Oni treci mogu reci pa radilo se
o slucajnosti i vas babo je bas izvukao onu najkracu
slamku...Baksuz, sta ces ..a moglo se to desiti i meni i
svakome. Mudriji bi pokusali za sve okriviti sudbinu i boga,
a oni dibidus glupi rekli bi da je to sve ucinila politika i
nasi politicari...Ima nas i takvih koji bi pokusali sa onim
klasicnim ...Eto sta nam je falilo i svi smo dobro zivjeli
niti se gledalo ko je ko i kako se ko zove vec ovaj
nacionalizam je zakuho a sta bi drugo vec rat, pa vas dragi
tajo je koleteralna steta u takim razmiricama....Sranje koje
nista neopravdava, a pogotovo neobjasnjava, ako se tu ima
sta objasniti..Jebo te kako objasniti djetetu koji tek sto
je posao u prvi razred kako oca mu nema a bi zdrav i
ziv...Kako mu reci da ima ljudi koji mrze, koji ubiju za
rijec, zbog imena boje ociju ili naprosto sto mu se tako
hoce...Kakoo ??? 
Onda sam sebi rekao ..."E, neces Gero ovdje heleknuti jer
stvarno nema za tvoju djecu dobrog izgovora a i ruzno je da
ostanu sirocadi da nemaju oca da im dodje na prvu utakmicu u
pravom dresu i kopackama, da nemaju da im pokaze kako se
kaci keder na udicu, kako se lovi stiglic na melu, eto ni to
nisam stigao da ih naucim i masu raznih stvari koje samo
ocevi znaju....
I tako to malo ja malo svevisnji i ja se nekako provukoh
kroz sve te logorske jebade, malo napuko ali ipak u komadu
sacuvan...Sad bi rekao insan dobro se zavrsilo... Eeeee,
nije jarane moj, kazem sebi sam....treba sad zivjeti ovaj
visak zivota a tek sta sa onim manusom koji si napamet
naucio kako umrijeti kako misliti u onom samom trenu smrti,
sta uraditi sa svim onim pamcenjima i onim sto si vidio sto
si cuo sto si dozivio...Gdje to zabaciti...Sta uraditi stom
dobro utreniranom ulogom ...sa tim demonom koji ce nas vazda
proganjati dok smo zivi...Moj dobri Cipranic zna reci, kad
se dobro olesimo:"E moj Gero pravo su ovi cetnici zasluzili
da izgube rat, kad nas nisu ubili..puno su pogrijesili, pa
sad moramo zivjet i kad nam se nezivi, piti i kad nam se
nepije i jebavati i kad nam nije do toga..

Onda neki dan kad sam sve ovo nekako zavalio i dobro ususko
u saharu zaborava, zove me Kela, kako ima neko s njim pa ako
mogu da dodjem, volio bi me vidjeti. Hajde dobro, ionako sam
nesto bio sav nikakav, eto dobrog razloga da svratim do
kafane, kod Avde. 
Tamo za stolom sa Kelom momak crn, krupan i lijep ko slika i
sa osmjehom me gleda dok im prilazim. Rece da se zove Nihad
i Kela doda samo Bacin sin...Mene ko  dvjesta dvadeset volti
da spuca. Fakat isti babo...Podjoh prebirati namah po svim
onim "isprikama" koje sam pripremao i zamisljao da bi
trebalo reci u ovakim prilikama..Ja podje njemu ko za inat
onu najgoru varijantu..."Znas Nihade dragi, tvoj otac je bio
najbolji...". Kad on me prekinu: "Cika Gero igrate li
bilijar, eto bas mi se igra a amidja to neigra".."Hajmo,
valja po pice"...
Sutradan sam ga vodio na jezera da mu pokazem kako se "tuce"
stuka na kedera...Keder (ziva ribica) se zakaci na trokuku,
pa onda se zaveze za kanister od pet litara a drugi kraj za
spagom zaveze kanister za podeblju spagu i za najblize
stablo ili ukuca klinom za tlo.........Onda??...Sta onda
!?... Onda,lijepo odes i nadjes drugo mjesto i zabacis
stapove i sportski pecas ko pravi.......



Komentar Br.183
Poslao : neispavana
Datum : 22.03.2009.
Bolje od Cehova!!!!!!!!!!!!!!



Komentar Br.184
Poslao : neispavana
Datum : 21.05.2009.
Igra limuna i narandje i koliba na Orlovcu

Skrivajuci namjere,onako djetinjasto,skupismo se na brzinu
ulice,svako sa svojim laznim izgovorom,i tajnim
dogovorom,nadjosmo se na vrhu brda Orlovac.
Odozgo vidjeli su se crveni krovovi nasih roditeljskih
kuca,gradejnih od kredita,i komsijske radne pomoci,a vrijeme
gradnje bunara nismo zapamtili,al eto majke su pricale,onda
kad smo gradile bunar,imala je ona samo 5o kila.........
Stajale su one jos uvijek pored ograde,i pricale,a mi smo u
najmanju ruku mislili,da jedna drugoj postavljaju pitanja,pa
gdje su nam ta djeca otisla?
Pod tom mislju,nadjosmo sjene drveca,da nas slucajno ne bi
vidjele,jer se valjda cinilo,tad ako ti nekog vidis da i on
vidi tebe,djecija posla.
Uz razliku u godinama,od osam do sedamnaest,sagradismo
kolibu od pruca.
Vec se nekako i smracilo pomalo,a stariji nisu htjeli da idu
kuci.
Uz neku mastovitost,a i da ne idem sama nazad,a vrijeme
je,poceh pricu straha:
-a sjecate li se vi kad se ovdje za neku sljivu,jedan nas
komsija objesio?
Stariji,koji su i sami vidjeli taj cin,sve ispustise iz
ruke,a ja sretna i zadovoljna,krenuh u koloni za povrat
kuci,i sigurnom domu.
Sutra uvece,dogov je bio,da se podjelimo u dvije
grupe,limuna i naranjde,i da jedni druge traze,a plan je bio
nacrtan na utabanom dijelu puta,koji srecom nije bio
asvatiran,i zaboravljen od gradskih i mjesnih vlasti,u
pocast nasem djetinjstvu.
Ne pamtim ogrebotine od asvalta.tek neke udare od tupu
zemlju,sto se lako zaboravlja.
Komsija,izadje na ulicu raspitivajuci,gdje mu je kcer,koja
je vec otisla u prvoj grupi,u skrivanje,a ja nogom,kao
balerina,predjoh trag plana,da ga izbrisem,da ne bi otkrio
nasu kolibu.
Samim tim izbrisah i liniju njihovog kretanja,pa kad je
komsija otisao,dogovorismo se da zbog nedostatka plana,se
razbacamo u grupe po dvoje i troje,i tako osiguramo
mogucnost,da sto prije Dijanu obavijestimo,da mora kuci i da
joj je tata ljut.
Nekako nas i sreca posluzila,a pa se i onma brzo vratila
kuci,a namcorasto lice komsije,otjera nas gore uz ulicu par
metara,u nove sastanke,da izbjegnemo njegovo,nece se Dijana
igrati s vama,ona ce na fakultet.............
Poslije par mjeseci,Dijana se udala,ne zavrsivsi ni srednju
skolu,a njenog momka niko nije poznavao,osim nje
Pricalo se da ju je kucna strogoca,otjerala u neki drugi
dom,i da se je s tim razlogom udala.
Mi smo kao bili u zalosti,valjda zbog spoznaje,da sve sto se
igramo,Dijana vise ne moze da dotakne,i osjeti,i da negdje u
nekoj kuci ona samo zivi kao bjegunac,a ne da se udala iz
ljubavi,iz prave ljubavi.
Bice da nas je naizmjenicno uvijek bilo,u igri oko
dvadesetak,s ljetnih noci,manji su slusali starije,stariji
pazili na mladje,a roditelji,vazda sigurni,da smo s njima
kao i s njima,bezbjedni.
Tako uz kolibu na Orlovcu,preplivasmo i Vrbas,upoznasmo
razlike izmedju Sarke i Zvecarke,a za sljepica ne rekosmo
nikad vise da je to zmija,nego neka tek malo veca glista.
Vidi-zmija
Suti i polako prodji
Moram reci mami da sa je vidjela
Ne hvali se stim,nece ti vise dati da ides s nama
Nije nikad saznala ,igra se ne rizikuje
Odozgo,vidjela se i mrvica navijaca na krovu baraka,s
pogledon na Naprijedovo igraliste
Ljubic-Napijed
Hajd Tica isfoliraj da te je udario,pa da dobije crveni,jest
navalio na gol
Ma ne znam ja
Hajd,ti nisi nikad,sudija ce ti vjerovati
Pade Tica,sudija dotrci,crveni,pipa Ticino lijepo koljeno
Poprica s njim
Kad Tica ustade,poce skakutati na toj istoj lijevoj nozi,a
cuva se za desno koljeno
Joj,nisi znao ni jedan put isfolirat,sudija se naljuti,i
iskljuci Ticu
Na tribinama,sklepanih od dasaka,komsiluk navija,sunce ulazi
medju njihove dlanove,a i pokoji kisobran rasiren,protiv
migrene.
Malo gore vise Reksi,dezurni par,rezi na svakog ko nam nije
dao bar lizalo,e nece proci do ulaza,da kupi kartu
Vlajicka mase rukom,i zove
igrace,Bure,Pekez,Ekana,,kasnije,Spica,Hamko........
Uz neku i igru,bicikla ostadose bez ventila,pa igraci odose
praznih guma pjesice,a i dio publike,od podalje,ha pa nece
te kroz nasu ulicu biciklati tako brzo,mi se tu igramo,i to
je nase,nase rose,nasi klikeri,i nas teritirij
Drustvo se rasipalo rastuci,i odrastuci,neke nepoznate
djevojke postase komsinice,a neke djevojcice odose da budu
snahe u drugim ulicama,i nekako nas brzo stize ta 1992,koja
nikome nije bila jasna,ni cista
U malom selu u Sloveniji,Zagorju ob Savi sidjoh s voza da
promjenim voz za Pulu
U pauzi od sat vremena,posvetih se sebi
Izuh cipele i carape,da malo odmorim noge
Tad vidjeh da nokte na nogama nisam otkinula vec mjesec
dana,putovajuci,od nemila do nedraga,kome je do grickalice u
potrazi za novim domom.
Upitah zeljeznicara da li ima ekser,upita me kao zasto?
pa da napravim rupu jednu na kajsu,vidis da mi spadaju
hlace.
Nista od tog.
Spustih farmerice na kukove,bas kao u ova moderna vremena.
I gacice su mi se nekako vidjele,i kad upadoh u voz za
Pulu,ne pomislise nista drugo,nego da sam malo napuhana,pa
sa mnom ne progovori niko.
Izadjoh u Puli sa izbjeglickim kartonom,i nesto deviza jos
od srednje skole.
nadjoh smjestaj i legoh.
Nesto je tako udaralo,da sam morala prici prozoru,da vidim
sta pravi buku.
Otvorim,a ono terasa,i dole more udara od stijenu,praveci
valove kao na filmovima.
Raspitah se sutra,koji ono brod tuli,ujutu oko sedam.
navikni se on svako jutro u sedam plovi ovuda
za gdje
Za Veneciju
Posije par dana odem do broda,i skuzim kapetana
Pitah ga ima li kakav posao
A imam
Otidjoh do kuhinje,i objasnih tek pomocnom radniku,da nemam
pasos
Ma pusti pasos,guli krompire,i vidjeces Veneciju,a kad bude
carina ja cu te sakriti
Kapetan,sidje i priupita me imam li ispravne papire
Da rekoh i slagah
Kad je brod poceo da plovi,ide pomocni kuhar i nosi noz za
krompire,ni nalik na onaj nas s kojim smo krompire gulili
kod kuce
Poce on da guli,a ja gledam kako on tako i ja
Kaze meni,spora si,ako ne budes brza ostaces bez posla
Ja guli pa guli,pa pozuri
Poslije nekoliko sati uplovismo u Veneciju
Nigdje gondola,nigdje mostova,samo more
U Veneciji se iskrcase stari,a ukrcase novi putnici,i
krenusmo nazad ne vidjevsi nista nit sidjosmo broda
Jeli a koliko pua si ti plovio u Veneciju,upitah pomocnog
kuhara
Ma oko stotinu puta
I kakva je Venecija
Ne znam nikad je nisam vidio ja samo gulim krompire
Odustanem od tih tura,zadovoljna dnevnicocm za jedan dan,i
otvorih dnevnik,da sto upisem
Proviri i limun i naranjda,i komsiluk iz dnevnika
Eh,draga moja,djeca na Orlovcu
Neka ih,znaju se cuvati,ima starijih
A ja samo gulim kroprire,vidi mi ruku,onaj moj opet naredio
krompirusu
A sta bi ti
Da mi je malo putovati,eto pricaju da ispod Trsta gdje nasi
svercaju,ima neka Venecija,pa slicno nasim dajacima imaju
neke gondole,pa po cijem gradu se samo vozaju po moru,malo
plate,ja miline ja ljepote
Ma pusti svijet,lijepo je nama u nasem komsiluku,sta ti je
do tih gradova,ne znas ni jezika,ni kako se kuci vratit
A nekad mi dodje i da se ne vracam,onaj pije,a ja samo
trpim
Uzdahnu
Pred spavanje,malo gurnuh ruku u djep,da susnem onim
devizama,i da im osjetim sigurnost,i ljepotu koju pruzaju
Pomislih na Dijanu,sta joj je donijela udaja,i pomislih na
Banjaluku,i sve
Pripremih neku bombonu na nocni ormaric s okusom kafe,da
ustedim vrijeme praveci kafu,da uhvatim novi dan u
izbjeglistvu,i jos koju devizu za crne dane,ako su mogli
biti crnji
Odoh opet na brod
Pomocni kuhar rece,opet ti,znaci radices kod nes
Ne
Dosla sam da te nesto zamolim
Sta
Tamo u luci,u Veneciji kazu da su lubenice jeftinije nego
ovdje,evo ti para pa mi kupi
Sacekaj
On ode do kuhinje i donese mi jednu lubenicu na poklon
S lubenicom,odem gore,i  uzmem deku i sjednem na travu
Isjekoh lubenicu,na sitne kriske,kao nekad sto je cinio
Rudo,za nas dvadeset
I pojedoh tek svoj zalogaj,ko fol u drustvu s rajom
Pridje mi jedna gospodja,govoreci kako to jos nije
vidjela,da neko sjedi na deci,nego na peskirima
Ma sta ti znas rekoh ja njoj
Ona meni kaze najvise mrzim nekulturne ljude
Rekoh joj da ih ne treba traziti,da s nekulturom i zaspe i
probudi se
Ode ona,sva zblanjena
Pored deke,lezi nesto sjajno
Neko izgubio grickalicu,jos samo da je ostra
Brze bolje,otkidoh nikte na donjim nogama,pored lubenice,dok
su prolaznici,mislili da veze nemam o higijeni
U onoj krizi,ostade velika lubenica na deci,ne dirnuta,osim
mog komada
Pomislih kako je najgluplje biti
razmazen,glup,sramezljiv,smotan,i odbih sve lose osobine od
sebe
Doslo mi da placem,nigdje nikog mog,sve neki strani ljudi
oko mene.
Al,nekako mi bilo bez veze da placem,velike cure ne placu,ne
one sto su se igrale limuna i narandje,i lastisa,i zmire,i
ganje
Al,eto nekako u svemu tome,sto je vise stranaca bilo pored
mene,sve sam vise,otkrivala ljepote naseg
mentaliteta,gradske nepokolebljive sredine,banjaluckih fora
i smicalica,i etike ponasanja
I sve sam vise voljela banjalucane,kako su mi nedostajali.
Nadjoh,u rokovniku,telefonski broj komsinicine kcerke u
Njemackoj.
Pomislih mozda je kod nje.
nazvah ih.
Ona rece da je mati tu.
Daj mi je
E sine sta ti radis,skup je telefon
Ma moram da ti kazem nesto
Znas ona Venecija,bila sam ti neki dan,da samo znas kako je
bez veze,svaka je tvoja krompirusa sladja od nje
Ma nemoj mi reci
Jest jest
I jos da Vam kazem,lijepo je cuti Vas glas,tako poznat,tako
barsunast
Lijepo je sine cuti i tebe,kako tvoji
Dobro su hvala
Jesil sine usamnjena
Nisam nisam,rekoh i slagah,evo ceka me drustvo,odoh
Spustih slusalicu
U usima mi ´se vracao ton glasa nje i moje majke koje su
neprestano i svakodnevno ramjenjivale recepte,kafu,prasak za
pecivo
I zadrzah opet suzu
Nisam ja razmazena cura,i otplivah skroz do svetionika,da su
me cak s obale upozoravali,pa isplivah opet,i ostadoh na
plazi,suncajuci se.
Poslije osam mjeseci,tu je bilo oko sto banjalucana,i nije
mi nikako bilo drago,a kao da sam ih prizivao.
Vise bih voljela da je svako ostao kod kuce.
I ja isto s njima.
Al,nije,nije vrijeme za razmazenost,ni sada






Komentar Br.185
Poslao : neispavana
Datum : 05.06.2009.
Naravno,mislih kao dijete da sam rodjena u nekom malom
gradu,da je moja ulica citav grad,ili da ni jedno drugo selo
na svijetu,nema tako lijepo utabanu ulicu,bez blata
jeseni,bez prasine ljeti.I kad se je Dijana udala u
Budjaku,mislila sam da je otisla daleko,u neki drugi grad.
Ulica je bila ravna,izuzev,nasih rupa,jednih do
drugih,rosa.
Rosa,do rose,svako imao svoju,pravili smo ih preano,cak
dolijevali i vodu,da ih iznutra ucinimo sto vise
perfektnim.
Rijetko da je koja,prolazila u stiklama,koliko su nase rose
bile guste.
Isprva su galamile,a kasnije,presle a ravnu obucu,koju su
cak mijenjale,dole,nize,gdje se nazirao dio asfalta,koji cu
otkriti,kasnije.
Klikeri,u raznim bojama,prosipali su se po djepovima,u
rukama,i cesto smo,mijenjali klikere,dva losija za jedan
bolji,dva jednobojna za jedan u bojama,sto vise boja u
jednom klikeru,sve veci odnos broja u zamjeni.
Ucili se mi tako trgovini od malih nogu.
U radoznalosti,razbih namjerno cekicem i nekoliko komada,da
pokusam izvaditi tog"leptira"u boji,ali dobih samo dvije
polovine,ili vise komada,koji su i dalje imali samo
dijelove"leptira",a leptir ne moze da se odvoji,pa to nikako
nisam shvatala.
Odustadoh od svojih namjera,i precutih ih pred
drustvom,gledajuci da sto prije nadomirim sebi stetu.
Sta je dijete bez puno klikera,ma nista!
Za pojam auto,skoro da nismo ni znali,jer su gornje komsije
vozile prema gore,izbjegavajuci nase rose,ali
onaj,onaj.........sto je razvozio fasungu u trokolici,sav je
bio okupan u znoju.
Ne sjecam se njegovih pogrdnih rijeci,cutao je,i
vozio,izbjegavao rose,valjda u svoj toj muci nije imao
snage,da nam sto kaze,ili ju je stedio,za sljedecu fasungu.
Djecija,tajna,odakle to,iz kojeg grada,odlazi covjek sa
fasungom,bio je iz Granapa.
Granap se cinio ao njemacka rijec,pa smo mislili da je to u
Njemackoj,pa smo granapara skoro smatrali nijemcem.
Dok je on vozio trokolicu na tri tocka,ja sam se trudila da
nekako provozam biciklo na dva tocka,i to tatino,kad je bio
na terenu.
Prva moja voznja zavrsila je u draci,preko puta kuce,druga u
Cocinoj zivici,a treca,kod granapa.
Sljedece iznenadjenje bilo je sto je tu pisalo Prodavnica,a
ne granap.
Mislim da sam se taj dan vratila sto prije to bolje,ulici,i
zaoravila a biciklo,vracajuci se drustvu i
sigurnosti,ostavljajuci otkrivanja za neki drugi put,i vise
nikad sama.
Nekako sam kao i cekala na ulici,zagledajuci u daljinu,i
ocekujuci,da bar neko lici na Dijanu.
Ona se nikad vise nije vratila svojoj kuci.
Mozda joj je ona druga bila bolja?
Mozda ne zna put da se vrati?
Mozda ne smije?
Mozda joj ne daju?
Mozda joj je zabranjeno?
Pitanja,itanja,a nikome nisu postavljanja,cutala se
pitanja.
Klikeri,razmjenjeni,pobacani,zamijenili se lastisem,izmedju
dvije vatre,i prim razredom osnovne skole,i bukvarom.
Prvo slovo,bilo je tako lako,prvo slovo mog imena,pa sam
skoro mislila da je bukvar samo za mene stvoren.
Tu,i tamo,poslije skole,opet se skolska torba sklanjala u
stranu,uz ogradu,odigrala koja partija klikera,dok nas majke
ne bi opomenule na zadacu.
Petica do petice,i pokoja cetvrtica,a i dobro vladanje,ne
odlicno......odvedose me do table za
crtanje,lenijara,rapidografa,i zaposlenja.
Na poslovima konstrukcije,posao lijep,ali plata losa.
Na konkursu,izabrah zanimanje,i dobih kovertu sa nazivom
ulice.
Silazeci sa autobusa,nadjoh se u Budjaku.
Nisam znala gdje je firma,ali sam gledala raspored kuca,i
razmisljala kako mozda jos uvijek u jednoj od njih zivi
Dijana.
Nisam je nikad srela.
Pojam grada,postao sve veci,svijet je mali,ali Banjaluka je
velika,znala sam cesto u sebi reci.
Pri poddjeli neke humanitarne pomoci,moja poznanica ostade
bez pelena,za dijete.
Njeno dijete,pri poremecaju,koristilo je pelene sa osam
godina.
Kroz cijelu Pulu,migdje za kupiti,a nema ni u kartitasu,koji
je opskrbljuje,pa mi naumpade da prosetam do Merhameta.
Sta Vam treba?
Meni nista ali mojoj kolegici trebaju pelene
Kolike
Za dijete od tri do sest godina
nemam takve,da si rekla od sest,imam samo velike
E,te,te,bas mi te trebaju
On onako ufacen,u svojoj lazi,ne preostade mu nista
drugo,nego da mi onako mrsko prusi paket pelena
Davajuci pelene Ani,upita me kako sam ih dobila,kad druge
nisu znale a trazile su,ispricam joj,kako,sasvim
slucajno,ali i ne,igrom.
Ona meni..........a jesi klikeras
Dok je dole u predvorju osnovne skole pisalo.UCITI UCITI I
SAMO UCITI/Lenjin/,gore su nastavnici znali reci.UCITE ZA
ZIVOT,A NE ZA OCJENE...........potrazih smisao izmedju igre
klikera,i izraza klikeras
Valjda neko ko je znao da pogodi u rosu!
Pogodi ja pelene,ha.
Odlazeci na posao,citavih sedam kilometara pjesice,imah
vremena,za razmisljanje,i na pretek,onoliko koliko je to
pulsko sunce dozvoljavalo.
Na marini,pritegnuh malo sarafcic,da oslabim struju,na
jahti.
Turista mi se pozali,a ja u rekoh da cu pogledati,i zategnuh
opet sarafcic,i onaj baksis njega raspolozenog sto brze u
djep sorca.
Te noci,jos jednom pregledah zaradu.i sve sto imam.
Pomislih da li bi to bilo dovoljno za put nazad,kuci.
Bi.
Ali,mozda ne smijem.
Mozda mi je zabranjeno.
Mozda mi ne daju.
Mozda je ova druga kuca bolja.
A,nikakve ovo veze nije imalo,ni sa udajom,ni sa Dijanom.
Al,opet nekako dodje ti na isto.







Komentar Br.186
Poslao : MomSalkanu djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 08.06.2009.
Onaj koji je krotio vrijeme...

Sjedio je za stolom poguren i nagnut nad sahatom dok mu je u
jednom oku bljeskala od sajdjiske lampe lupa, rukama je
spretno ko zna cijem satu utetoviravao minute, a minutama
sekunde...
Skiljeci podize glavu kad smo bahnuli kod njega u jednom
dahu...
"Stari, diplomirao sam" jedva izustih u jednom dahu dok iza
mene naviru mater i brat, da vide njegovu reakciju
iznenadjenja....Mater jos dodade da ima sina inzinjera...
On zavrti glavom ko da ce nesto pametno da odvali i upita: "
A cega sine inzinjer a sta si to studirao....Mater neizdrzi
provokaciju, a valjda je na nju bila i sracunate i odalami u
kontri: Da, bilo znati sta studiraju Hamo, Miro i ostala
djeca u komsiluku to bi zasigurno znao...On se najednom
ozari jer je uspjeo da iziritira mater a to mu je uzgred
receno bila osobna slabost..."Ma znam ja da je
elektrotehniku" ....i stara ipak skonta da se stari i ovaj
put zeza. On ustade i zagrli me, onako da bogami nesjecam se
dali me je ikad ranije tako "pritego".
Nego stari, hajde obuci se pa da odemo do Ade na cast, na
veceru, tamo ce mi doci raja i profesori pa da to
proslavimo...
On bleno pa me gleda i samo sto nepristade, ali onaj zidni
sahat jedan pet-sest sto visi po zidovima otkuca pola sahata
i to ga prenu i ko da izbaci iz kolotecine misli...
"Znate sta nek Eco uzme skodu i vi se prebacite tamo a ja cu
doci biciklom, samo da ovo zavrsim na stolu i potrebim,
moram sutra predati portirima satove da ih podjele kad raja
bude dolazila na poso, obeco sam ljudima....Mater ciknu i
nesto promrlja u sebi ko "Ebo sviijetskog coeka, sav je
tudji, sve mu je prece od familije" i odjuri da se prikladno
obuce...Za tren smo bili u autu, mater moja Nadja sva
ozarena onako fesh, sriktana u svom najboljem izdanju, sjede
pozadi pazeci da ne sjebe frizuru dok ja i buraz napred i
razgulismo da pokupimo jos neke od raje usput, pa direkcione
prema celulozi na Adu....
Mi tamo, kad kod ulaza stoji parkiran plavi kotac talijanske
marke Alpes sa sedam brzina, dve napred i pet pozadi a pored
njega nasliko se moj Salkan u fracuzerici i svecanom odijelu
sa onom lila  kravatom ispod jabucice zagonetno se
smjeskajuci..."Eto ja vec deset minuta cekam na vas"
Mater opet zgromi:"A jesi nasao kravatu ko za cirkuskog
vasera" ...mrtva ledena nepokazujuci iznenadjenje.....
 Proslo je dosta godina od tog dogadjaja i ni dan danas mi
nije jasno kako i kojim putem je on stigao prije nas na tom
biciklu kupljenom preko sindikata...Kojim vremenskim
crvotocinama i kraticama on je znao puta i u kakvom dosluhu
sa Albertom A. on je surovao. 
Moj otac, moj babo Salkan, samouki krotitelj vremena, nije
nikad odustajao da sve dovede preko onih malih i velikih
satnih masina punih zupcanika, stvari dovede u red. Bio je
fasciniran od malena mehanizmima a satovima iznad svega i
nesjecam da mu se neki "oteo" da ga on nije ukrotio...Kad su
svi banjalucki sajdjije odustajale, najvise jer nisu imali
dijelova onda je "problem" dolazio do finih madjionicarskih
prstiju mog starog. On je znao danima hrvati se sa
"problemom" da bi na kraju iz inata izlazio ko
pobjednik...nepamtim da mu se nesto "otelo"...Donosili su mu
"trofejne" satove iz rata, popravljo je satove sa crkvenih
tornjeva i sahat kula, ali samo kad su svi digli ruke od
toga...
Naravno da je bio vanserijski opijen u ljude, da im pomogne,
da ih pogura, da im ulije nadu, da se nikad neosjecaju sami
da stignu na vrijeme, pa i da prestignu ako se moze...
Nesjecam se da je nekad dosao s posla odmah kuci vec uvijek
su ga ljudi "razvlacili" kako je to moja mater znala
prebacivacki reci...A jednom mi je i rekla da nedaj boze da
je zensko, jer on bi svakom ko upita dao....
Evo sad kad je otisao sa one neke druge strane vjecne
rijeke, napokon da se odmori, pitam se, sta je ostalo od tog
njegovog svijeta i djela pa i kako to da nikad nisam skuzio,
niti mi je otkrio... Kako doci prije nego sto si otisao, a
kako vidjeti prije no sto si se probudio...nesjecam se dali
sam ga pitao a opet o svasta necemu smo vazda pricali ovih
zadnjih godina....Sad mi sve to nedostaje ko sakatom ruke,a
nedostaje mi ona njegova pitalica: "Sto mene niko nepita kad
cu ici spavati"a onda kad bi mi svi u glas pitali on bi sa
smijeskom odgovarao. "Odmah,cim vi odete"...
Eto sad mirno spavaj, moj dragi babo, naspavaj se i odmori i
nebrini sve je pod kontrolom i ima fala bogu ko tome vodi
brigu, iza tebe od tvoje didine krvne slike koji ce
nastaviti "ravnati" vrijeme i ispravljati krivine ostale
vremenske anomalije....
 






Komentar Br.187
Poslao : tola jasminka-t@hotmail.com
Datum : 09.06.2009.
Arife,ARIF" BEZE,imas sve pohvale ,zaista si fenomenalan
pravo odgojeno 
gradsko dijete,lijep pozdrav ARIFU kao i ARIFOVIM pratiocima
,krasni ste
tola.



Komentar Br.188
Poslao : Unuk svog dede denis.ferhatovic@yale.edu
Datum : 14.06.2009.
......

Elegija, sa carapama
 
Carape koje sam od tebe posudio
leze na podu scucurene
kao dva dzukca
sivo dahcu
 
Osjecam kako u meni
odumire zelja
za zalogajem somuna
za grumenom crvene gline
za tvojom oblom punocom
 
Negdje u oazama sapuce trava
bosim stopalima gazena
 
Tvoje carape tek oprane
jos vrele od susaca za rublje
pocivaju u najdonjoj ladici
 
U skandinavskom minimalizmu
moj predak konca svoje dane
daleko od partizana
obnevidio
obnemocao
gubi se kad ga nazovem
telefonom
 
On treperi u dalekom zakutku moga mozga
tvoje prisustvo lebdi oko rubova
ovih carapa sto njezno na glezanj
prilijezu
 
Kisni veo pada na grad
mokre su mi nogavice
kisobran vjetar trese
promocene mi cipele
carape
kod tebe mijenjam
bedra mi grli tvoja trenerka
na radijatoru kunja moj iznemogli dzins
 
U gnijezdo od carapa sjedam
 
dok se on smrtnoscu svojom zaogrce
 
"Zapisao sam danasnji datum na tvome crtezu da
se za 20 godina sjetim kad si ga nacrtao."
"Dragi deda, zar ti mislis toliko zivjet?"
 
NYC, april 2008



Komentar Br.189
Poslao : za Tolu
Datum : 15.06.2009.
Pa Arif ti je nazalost svih nas rametli.Neka mu je laka
zemlja a njegovi hababi ga se sjecaju preko ove teme.



Komentar Br.190
Poslao : tola jasminka-t@hotmail.com
Datum : 17.06.2009.
Nisam znao,izvinjavam se ali ostajem pri tom ,onako u paketu
citajuci" 
NAJPITOMIJI STE I NAJBOLJI,Arifu vjecni RAHMET,lagana mu
zemlja bila.
tola.



Komentar Br.191
Poslao : Toba Salihu
Datum : 19.06.2009.
Dragi Moj Ado,

odavno sam odustao od Kajaka...nesto me stislo ...pa ne
mogu. Dosta sam i srao!

Oci mi se suzama napunise...Ode Salih.

Jednom u Opatiji Tvoja Mati Nadja rece mojoj: "Izacice moj
Rasim iz Omarske !" pa zaplaka.

Salih sa mojim starim sjeo na verandu, gledaju u nebo, nesto
piju i ...sute.

A i sta bi?

"Eberhart", Eberhart bi da mi popravis Salih, opet." rece
moj Stari.
"Samo da mi Ado ...izadje." rece Salih.

" A i dje ti je taj sat?"

Stari mu dade!

"Volim ovaj sat ko Boga, Stari druze!"

"Popravit cu...jednom."

Eto, Rasime Ferhatovicu, Prijatelju moj...tako je bilo!

Odnekud i iznenada dodje mi paket u Australiju.
Unutra... "Eberhart"!

Ne radi!

I neka ne radi...koji nam kurac treba da nam nesto Tik-Taka
nad glavom...
Otiktalalo je sve svoje!

Pa nesto i nas nema.

Saucesce! Rasime, tebi i Eci!

Voli Vas Toba!





Komentar Br.192
Poslao : Seha bl@cafekajak.com
Datum : 19.06.2009.

Ubi me Toba! Ubi me moja amnezija! Znao sam! Dolazim kuci i
osjecam da cu procitati nesto sto ce ubiti Petak u meni! 
Moj Petak! Moj dragi dan, jer oni koji me iole poznaju rekli
bi:" Nemojte mu veceras nista 'na zao' uciniti"!
Ubi me Toba! Ne pise dugo nista i onda ovako izroni k'o na
"halilu"!
Ubi me Bato Bodnaruk, ubi me sto on mora sve znati, 
sto je izgleda godinama hodao carsijom i svako lice, 
svaku scenu prebacivao na svoj 'hard drive'! Nije bilo 
'misha'. Sigurno uvijek zazmiri..."Save"! 
Umoran, neistusiran, pijem vodu iz flasice i citam ...Kad
dodjoh do "Dzija" zastade...Teta Dzija! Salih... Tropnu'
nazad na kauc, gledam u ekran, iz ove daljine ne vidim. Ruke
kroz kosu i gore u plafon! Pukla amnezija. Zvone zvona "od
tebe sam prvog ocekivao saucesce"...
Prekidam Rasime! Javno sam na koljenima, mada mi moras uzeti
neke olaksavajuce okolnosti. Ne zato da se odbranim od tvoje
ogorcenosti, vec da spasim sebe od ove tjeskobe! Imas mail,
posalji molim te broj telefona, moramo se cuti! 

Ziv mi i zdrav bio, kao i svi oko tebe!

Seha




Komentar Br.193
Poslao : Eco hvala Bogu...
Datum : 20.06.2009.
Dragi nas Seksoni,
i bilo je vrijeme da skontas... Ipak se puno toga izdesavalo
izmedju nasih roditelja a bogami i izmedju naseg i vaseg
rahmetli Arifa koga smo svi cjenili i voljeli onakog kakav
je bio. Nas otac Salih, nas heroj,idol, prijatelj pa onda
otac posebno je uzivao u razgovorima sa Arifom. Jos pamtim
kako ga je samo slusao kad bi Arif navracao, a navracao je
cesto jer je volio doci a i bio je dobar Rasimov prijatelj.
I kao sto sam ti rekao u jednom od mojih e-mailova, bio je
prvi koji nam je donio vijest o Geri kad su obadvojica
pokupljeni i smjesteni u Omarsku. Bas sam svratio kod majke
Djije i mog Salkana kad nas Arif, dusa od covjeka. Moji su
ga slusali bez daha jer u to vrijeme nismo mogli ni sanjati
kako zlo ce se nadviti nad svima nama poslije onako divnog
suzivota sa svima ljudima dobre volje. Nas rahmetli Arif sa
crnom tasnom u ruci, gospodin pravnik,covjek koji ni mrava
nebi zgazio. 
A sta reci o prijateljstvu koje su gajili nasi roditelji sa
rahmetli majkom Hajrom i Sejfom covjekom koji je malo pricao
ali dobricinom koji je dobro dosao svugdje.
Toba je sve rekao naravno u svom stilu koje bio nas Salih,
nas divni otac koji je volio sve ljude a i oni njega. Uzivao
je da pomogne i ucini ljude sretnim. Nemogu i necu da se
pomirim da ga vise nema. On je u meni, u svima nama koji smo
ga poznavali i voljeli. Uvijek nam je govorio jednu pametnu
recenicu: kad god vas netko upita: kako si,tvoj odgovor
treba da bude: odlicno! Prijateljima ce biti drago da to
cuju a onima drugima krivo jer ste na njihovu zalost uvijek
dobro-odlicno. Volio je salu i imao jednog divnog kolegu
partnera u sitnim "podvalama" po kojima su njih dvojica bili
poznati u Rudi Cajavecu gdje je radio od 1952 godine pa sve
do penzionisanja. Taj prijatelj je bio Ivan zvani Braco
Savicki, takodjer pokojni. Oni su bili kao Stanlio i Olio,
prave provale. Nas otac je posebno volio sport,bio
padobranac, skijac, i igrao fudbal kao mladic u Partizanu iz
Bosanske (ovo volim posebno istaci) Kostajnice gdje je i
rodjen. Sve u svemu stigao je sve i svugdje a mogao je jos
ali sto Gera jednom rece,sta mozemo nema lijeka protiv
starosti. I za kraj, ima jedna njegova dobra cinjenica koju
je znao istaci... Ako te Bog stvorio od dobrog materijala
mozes piti,pusiti,proci i sito i reseto i biti vjecan.
Istina je sve to.



Komentar Br.194
Poslao : tola jasminka-t@hotmail.com
Datum : 20.06.2009.
Vjecni "RAHMET "SALIHU,ARIFU,tim divnim ljudima,koji su
ostavili mnogima u amanet samo cista ljudska dijela.A ovo
zadnje navedeno  od "NASEG ECKA"mislim da je 100%tacno
,lagahna im zemlja bila ,halal im sve bilo,ozaloscenoj
porodici,rodbini  i prijateljima ,se izvinjavam sto sam
zakasnijo,primite nase iskreno saucesce od ,porodice trnovac
nedzada.



Komentar Br.195
Poslao : neispavana
Datum : 01.07.2009.
              
               DIJALOG
      
        MJESTO:PAPALINA BUS
        VRIJEME:28 SATI
        KARTA:POVRATNA

    
   - JESTE SE VEC NAPUTOVALI,IZ SVEDSKE?
   - JESMO,BLAGO TEBI TI SAD IZ KREVETA,A MI SPAVALI U BUSU
    -TEK DANSKA,A GDJE NJEMACKA;TREBA TO PREGAZITI
   - JEST,VALA,DUGACKA,KO RAMAZAN
   - KAFU?
   - AHA,BEZ SECERA
   - MA SVI STEDIMO SECER KAD SJEDNEMO U BUS;DA MAO STA
SPADNE DO 
    GRANICE;DA IMAMO MANJE ZA CARINU;HE;HE
   -IZVINITE;AL MOJ CO´EK BI IZUO CIPELE;AKO VAM NE SMETA
    -MA;NESMETA;TAKO TO POCNE -IZUJEMO CIPELE;PA IZUJEMO
ZUBE;BAS CE 
     NAM BITI FINO
    - HAJMO U KABINU DA ZAPALIMO
     A ODAKLE STE VI
     -IZ TUZLE
  -  A MENE NE PITATE ODAKLE SAM
   -A CUJEM;DA SI IZ BANJAKE;NAKO ONA TIHO
   -IZVINITE;A JEL NESTO CUDNO TO STO SAM JA IZ BANJALUKE
   -MA;NIJE SAMO
   -MA NIJE SAMO STA?
   -MA MENE JE COÉK ZBOG JEDNE IZ BANJLUKE OSTAVIO
   -UH
   -MA HAJD NIJE NI VALJO;AL ETO DJECA VELIKA;Pa ME NEKAKO
SRAMOTA;LAKSE BI BILO DA SU MANJA
  -A TI ODAKLE SI
  -IZ ZENICE
  -ZNAS TI JEDNOG BIO TAMO U ZATVORU IZ BANJALUKE.....
  -E JESI NASO POZNASTVO;JEBO TE:BOLJE CUTI
  -A TI ODAKLE SI
  -SA VESELOG BRIJEGA
  -UH,TI SI NAJBOLJI OD NAS;MATERE MI
   NOC/SPAVANJE/
   JUTRO KABINA JUTARNJA KAFA
   _JESAM FINO SPAVALA;KO NIKAD U BUSU
  -STA SI SANJALA
  _NISTA
  -A TI
 -A STA JA ZNAM;SANJAO SAM DA SE VOZIM BUSOM;HE;HE
 A TI STA SI SANJAO;S VESELOG
  - JA SAM SANJO DA SI SE TI UDALA ZA MENE
  -KAKO BOLAN KAD SI OZENJEN
  -A JEL VOLIS TI CIGANE
  -VOLIM
  -A BIL SE TI ZA CIGANA UDALA;OZBILJNO TE PITAM
  -PA BIH AKO BI LJUBAV BILA U PITANJU;OZBILJNO TI KAZEM
   _JEL TI TO OZBILJNO IL SE ZAJEBAJES
  -A BIL SE TI ZA MENE UDALA
  _PA TIS OZELJEN,NEMOZES SE VALJDA DVA PUT ZENIT;SAMO STO
SI SE VJENCO
-A NE TO;NEG MISLIM JEL TEB NE BI SMETALO STO SAM CRN
__KAKO CRN,JEL TI TO OZBILJNIO IL SE ZAJEBAJES
-PA U LICU
_EVO TEBI SLIKA MOGA MOMKA/NA SLICI USPOMENA OD DRUGA SA
NEKOG LJETOVANJA/VIDI KAKO JE CRN;TI NISI NISTA NA SPRAM
NJEGA
A;JEST STVARNO;NE ZAJEBAJES;OVAJ CRNJI OD MENE;E SAD CU JA
TEBI SVE ONE KOFERE DO CARINE
_KOLKO CE NAS DRZAT
MALO NESTO;HRVATSKA DALA GOL
SAD CEMO DO GRADISKE PA BANJAKA
_A MORAMO PRECI U GRADISKOJ U DRUGI BUS
_MA;NEMOJ MATERETI;KAD SE TO JOS U GRADISKOJ PRESJEDALO ZA
-BANJALUKU
_JA TO OZBILJNO;JA SE NE ZAJEBAJEM



Komentar Br.196
Poslao : GeroPoliticar djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 02.07.2009.
Moram pohvaliti prvo ovu divnu Neispavanu, koja se trudi da
ova stranica foruma "nezamre" svojim uradcima, koji odisu
lakocom i spisateljskom briznoscu...
Ja shvatam prije svega svu ovu pisaniju po Kajaku ko dragu i
milu neobaveznost vise ko licnu terapiju kad sam ja u
pitanju ali i kao alat, bolje reci instrument koji mi pomaze
da sebi objasnim iznad svega ljepotu duse covjeka, nase raje
okolisa, sredine gdje smo odrastali i zasto nam izgleda da
smo razliciti od ostalog "razvijenog" svijeta, a nikako da
ja tu nesto mijenjam ili da se kacim za nesuglasice,
nesporazume i prebacivanja...
Ovdje niko duzan nije da se na ovim stranicama, opravdava,
vadi ili obavezuje i koliko znam nepostoji takav statut
foruma, ali jesmo samo svojim prisustvom pa bilo
iscitavanjem obavezni da se volimo i usrecujemo koliko je to
izvodljivo slovom rijecju i slikom...
Nekad je to dovoljno da nam preokrene dan i da otplovimo u
pozitivne vode, bilo slatkorecivoscu salom jebom ili
naprosto nasim banaliziranjima izmedju redova i zato nema
razloga za niciju ljutnju...bar ja tako shvatam i tako
pisem...
...i zato eto ovom prilikom pozdravljam mog havera Batu
zvanog Toba, specijalno jer dok to do hAustralije stigne,
eheeej, nisu ni elektroni vise sto su bili, a Shehi zvanog
Crnaja (tako ga je moja Djija zvala) zahvaljujem na
trpljivosti i odrzavanju etuzijazma Kajaka..
....jebaji ga ja se izlaja, pa ce sad raja skuziti da imam
protekciju i sto mi ponekad "pustas" neke uradke, he, he,
heee....
                                         ..Gero



Komentar Br.197
Poslao : GeroSemester djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 25.07.2009.
Ej, narode vjerujte ako hocete ali nije mi lako...treba
stici i kod Fajkija na studenac i kod Alibabe i na Slap pa
onda poraniti ujutro na Sedru pa u Zenicu na Cips, nove
licne se izdaju, pa u Prijedor, na prozivku logorasku, pa i
u Sanski most po ko zna koji put prebrojati i Sanu i ostali
sest sto rijeka i potoka, pa onda opet se vratiti malo do
Jadrana i tamo se sa rajom lijepo zaokupiti i opaliti
promjene radi po vinu i ribetini, a usput onim mojim
brojevima shinjorinama uvaliti po koji nepristojni
kompliment.....i sve to preziviti pa kuci doci i u dusevnoj
metalurgiji u nostalgiju pretopiti....

....do tada sve vas voli i na vas misli Gero



Komentar Br.198
Poslao : DacaBG
Datum : 04.08.2009.
Dragi moj Gero, pozdravljam te puno...Lepo se provedi na
odmoru...
I  ja mislim na tebe i jedva cekam da nam pricas kako je
bilo...
Otpevaj jednu cigansku i za mene...
Pozdravi mi mog andjela Tobu...Volim vas puno obojicu



Komentar Br.199
Poslao : GeroAvantura djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 08.08.2009.
  Evo nekako sam prihajao nazaj...jedva sa punim prtljagom
utisaka. Nista nije islo kako je planirano ali opet
slucajnosti i zivot majstor improvizacije samo ga treba
prepoznati, eheeeej....pa ljetna opustenost me je nagradila
predivnim susretima sa starim prijateljima i ono sto me jos
vise obradovalo sa nekom mladom rajom s kojom sam proveo
divne trenutke u prirodi i nekim improvizovanim expidicijama
gdje smo se kupali i lovili pastrmke odsjeceni danima od
civilizacije stopljeni u podivljali okolis rijeke Krke.
Pocecu s tim jer taj dojam me jos uvijek ko kakvog
pubertetliju. Dovoljno je da se pogledaju slike sa linka:  
http://photobook.sol.no/show_album.php?aid=2342927    
pa da sve bude jasno jer opijenost bistrom vodom, slapovima
covijeka naprosto obuzima praiskonskom potrebom da bude
jedan kroz jedan sa rijekom bez krpice na sebi bez icega sto
ga podsjeca odakle dolazi i gdje se nazalost ipak mora
vratiti. Podvodne snimke sam pravio tako sto sam na mobil
sonyericsson navukao kurton (providni, marke RFSU, inace to
nam je sponzor expidicije) i sa 1,3Mp stramplo pod vodom,
ako cete mi vjerovati. Mala raja me nije nosala krke kako ce
to zlobnici (tacno znam koji) komentarisati. Inace oslanjao
sam se na sopstveni adrenalin i malo loze prije spavanja.
Provlacili smo kroz onaj dio toka rijeke Krke koji je izvan
turistickih karti nacionalnog parka, znaci izmedju Brljana,
preko Manojlovca sve do utvrda Trosenj i Necven. Usput smo
podsjetili rimski anfiteatar Burnum, kao ostatke ko kakvog
koloseuma gdje su ostala samo dva luka... Svojevremeno ovde
su stari rimljani imali puno posla sa buntovnim ilirima i
tracanima koji nikako da ih ostave na miru da se osjecaju ko
u svom i na svom (nesto mi poznato to zvuci) pa su ovi
civilizovani morali da grade utvrde i teatre pa i koloseume
da se imaju gdje opustiti i odmarati nakon napornih pohota i
utjerivanja reda i poredka varvarima (jadna li im majka)....

Nakon svih onih dana provedenih uz cugu i mezu i u supljoj
prici ovo mi je bilo ko boziji dar i jedno prelijepo
otreznjenje, a i doslo je i nakon Zenice i Banja Luke i
Prijedora i Sane i Splita.... 



Komentar Br.200
Poslao : GeroSplitska djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 17.08.2009.
Split-Starke, dobro uscuvane starke

 Malo insan pametnih mudrih stvari uradi kad je mlad, i onda
se po starost iskrivljeno sjeca i kroz nostalgiju okiva u
izmisljenom svijetu pokajanja...isto i ja, priznajem.
Na sam spomen imena tog grada iz mene rikne ko gluho bilo iz
dzehenetske ognjene pecine masa tih ljubavnih grihova i
propusta, cvrsto okovanih u plavetnilo mora i vreline onih
ljeta i ispastam ja to i dan danas i svake godine idem ko
zidovi na onaj zid placa, tako i ja u Aspalatus. Nema sanse
da sadjem dole u nase krajeve, a da neodem se "isplakati"
pod zidinama Dioklecijana. Znam svaku kalu, sve skaline i
cesme i nista mi se nemere pogledu oteti, ko sony kamera sam
a desavanja lovim pazljivo ko mrezom za leptire....
http://photobook.sol.no/show_album.php?aid=467760
 Splicanke, dobro uscuvane starke, to su moji brojevi moji
favoriti, nasta se u vrelini ljeta iznad cetrdeset stupnjeva
u hladu jos uvijek popalim...Da se razumijemo to su trebe
moje generacije, ali ja ko vecina muskijih tesko to si
uhavizavam ko u meni ta mladost stoji zamrznuta zamaskirana
rejbankama, kepsom i svim muskim umisljenim samopouzdanjem,
kojim najvise provociram sam sebe. Danima ih fiksiram i
razlazem, analiziram naucno, dabome, da bi dohakao tom
fenomenu gdje se priroda izuzetka radi nije salila. Necu
reci ono, da nigdje na svijetu ili ono da samo tu u tom
gradu pod Marijanom ili nedo bog kao nikad do sada, ali da
sva moja zamisao zenstvenosti u najljepsoj formi, bas ovdje
dobija onu patinu godina. 
Gledam ih povazdan i na jutarnjem kupanjcu, na plazi i u
kaficima i kafeterijama i kako hode kako njisu kukovima
ponosno izdugnute glave, isturenih sisurina, boreci se
vjesto sa balansom na deset canti plutnanim petama po
uglacanoj kaldrmastoj podlozi pod niskim ili visokim
pritiskom plus nemilosrdna vrelina, koja im prokljucava ono
malo preostalog estrogena...
Poseban izazov mi je poslije vecernje setnje dok sunce jos
nije zaslo instalirati se u kafic uz plazu od Trstenika do
Bacvica,zavaliti se ugodno u one pletene fotelje uzeti kaku
atraktivnu knjigu da budem uocljiv tipa G.G.Marquez Ljubav u
doba kolere, i skanirati starke kako se poslije
poslijepodnevnog kasnog suncanja onako sjajne od raznih
pomada vec navucene sminke sa svim onim boshtama sa opremom
za plazu uvaljuju uz okolne stolove sa svojim onim ogromnim
sesirima i platnenim leprsavim trakicama po njima, u onim
lagahnim kratkim haljinicama za plazu na preklop. Naruce ono
produzenu kavu, zapale one mirisave tanke dugacke cigarilos
cigareticu i iznad ogromnih onih ocala suncani koje im
skrivaju pola obraza skaniraju li skaniraju i one okolis.
 Necija djecija lopta za plazu odskoci medju nas i ja ko
kavaljer iako mi nije bilo blize tu medju nogama njenog
stola i njenih iskobeljam sareni balun uz duzno
izvinenje....
Ah, dica sinjorina, moja....i bacim prvi mamac iz mog
asenala...ja se izvinjavam, jesam li vam malo uzdrma astal
!?..Amoj sjor nije to nista, svasta je mene u zivotu
uzdrmalo pa evo me nista mi ne fali...nasmi se ona, vidim
jer se onaj karmin na ogromnim ustima razmakeo skoro do
usiju...Ja ubacim u drugu, trecu frazu i evo me vec uz njen
astal, jer smo se kokano vec prepoznali u generaciji. Tome
je valjda doprinjela i atmosfera sa zvucnika odakle laganini
pici ko narucen Leonard Cohen...i krene njena
autobiografija, kako se mlada udala a tek zavrsila
umjetnicku skolu u zagrebu, za pomorca, a mislila studirati
akademiju slikarstvo, a ono krenula dica, troje ih valabogu
ima i nona je, pa coek joj se jednom nije vratia, kaze osta
sa nekom bestiom kosih ociju koje svasta muskarcu znaju
raditi na Timoru (...dje mu to dodje). Morala je svasta
ciniti da bi se prezivilo i slikati one suvenire sa
splitskim motivima, znas ono sa grgurom ninskim i zvonikom
sv.duje i praviti bizeteriju pa i prodavati da bi dicu
izvela na put. E onda kad su se dica uvatla svaki svog puta,
bila je jos tu mlada i zeljna zivota pa se vratila svojoj
pravoj ljubavi slikarstvu i u medjuvremenu upozna jednog
finog naseg coeka sa braca koji zivi u americi i zaljubi se
ko prvi put, pa za njim tamo a on ima firmu pogrebno drustvo
i radi sa ocem. Sta ce morala je i ona tu raditi i sminkala
je mrtvace...Jest da joj je san bio postati slikarka imati
izlozbe ali sudbina nece kako ti hoces vec vec haj ti Ane
ulipsavaj mrvce, a volila sam ti ja mog Tomu pa mi ni to
nije bilo tesko i postala sam poznata naveliko u cikagu po
toj vjestini, on je bio pomalo i ljubomoran  to pogotovo kad
su me zvali iz drugih firmi na ispomoc a i dobro bom
placali, a kako nebi a ja sam ti onda moj slatki sjor
izgledala ko rakel velc. Tu smo se bili malo i zategli ali
jadnicka pomete karcinom brzo a nismo imali ni zajednicke
dice i ja se prije par godina vratim u svoj split svojoj
dici i unucadima...sta cu tamo u tudjem svitu...Nesto se
para usttedilo, otvorim malu galeriju u diklecijanu u kuci
roditelja, gore ja, a galerija dole i atalje, nesto se i
proda...Ne, nemoze se od toga ziviti, ali eto moze se
drustvo okupljati i po cio dan je prometno a i cer mi tu
radi, zavrsila zurnalistiku ali nema posla. Imam ti ja moj
sjor tamo na lovrincu malu firmu za sminkanje mrtavaca imam
tu dvoje mladih jos zaposlenih i dobro se tu zaradi a posla
ima uvijek, eto vam moja vizitica, pa ako vam zatriba, a evo
vam i od galerije...
Htjedoh, nekoju pricu i ja o sebi sloziti, kad zasvira oni
njen mobilen...Ona nesto odslusa i obeca da ce odmah
doci...
Sjor oprostite, bilo mi je lipo u vasem drustvu ali dici
tribam na ispomoc nemogu nikako stici zavrsiti one iz onog
vlaka sto je skliznijasa tracnica a sutra je sahrana...
Gledam joj one prste dok placa konobaru i nesto kontam koje
sam ti ja jebene udvaracke srece, dje da me sa onim prstima
sto mrtvace preparira......a umalo me ponjelo ha ljeto, ha
zgodna starka a i Cohen.....  



Komentar Br.201
Poslao : GeroRomantica djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 21.08.2009.
Neznam kako, onako slucajno sam je upoznavao, a vjerujem u
tom gradu celika da je ona isto svakog poznavala, tako da
sam joj samo ja falio... Trebala mi je takva usluga, da
nakon sedamnaest godina ponovo postanem ono sto sam se kao
takav rodio, da postanem drzavljanin zemlje u kojoj sam
odrastao i da dobijem cageta, ha licnu, ha vozacku i sve to
da je digitalno uvedeno u nekakvom cipsu, a ja ove godine ko
nikad odlucan da dovrsim taj poduhvat koji eto iz
raznoraznih hedonistickih potreba na godisnjem vazda
odustajem i za narednu godinu odgadjam, ko nije mi zurbe, a
osim principjelnih potreba i nije mi od glavu, a pricipjelan
nesto i nisam, ali se eto zadnjih godina blago meni
popravljam...
 Poceli smo kahfom, dok sam ustvari cekao da svoju cerkicu
spremi i odbaci do dide i nane u drugoj zgradi od njene i
nenametljivo nas je priblizilo iz teme globalne politike i
vazda nekih nepravdi do teme ljudske svakodnevne, a fala
bogu vrelnina ljeta, pa hoces neces uspali se covjek i vako
u malo ozbiljnijim godinama ko ja a bogami ni njoj nije bilo
svejedno. Nije bila nisto narocito ni po visini,ni po
sirini, ni po drzanju nikako moj tip, hajmo reci nikad se za
takvima nebi okrenuo u svojim najboljim godinama. Noge su
joj bile nekako kratke u potkoljenicama, kukovi snazniji, a
grudi covjece ko balkoni na kakvoj prizemnoj zgradi dok na
glavi frizura u nekoj boji crvenog patlidjana ko da se
petardama cesljala. Pusti to sve, ali kad ona sve to poveze
nekom svojom garderobom, nedo bog da se nezagubi, a de
upakuje i utegne izgledala je sasvim podnosljivo, a kad
sminkom jos islika lice i nabaci neke mirise sto po vratu
sto one dezodoranse ko da ide na oskar-gala i nadjogi se na
dvanaest canti bolid-stikle, covjek je mogao biti jos i
ponosan sto se nalazi u njenom drustvu i pored razlike u
nasim godina koja je bila blago receno drasticna za moj
ukus, preko petnaestetak....Jest malo morbidno ali sebi  sam
obecao da cu se drzati u alutruistickim granicama ili bar
granicama uctivosti i zahvalnosti jer na kraju krajeva ona
je meni cinila uslugu oko veza i vezica, sto da se nelomatam
u ogromnim redovima, sto da sakupim dokumentaciju bilo kod
ljekara za vozacku bilo u opstini oko slicnih predmeta.  
Pricala mi je o Sartru i Simon, utusila me sa Malim princom
i francuskim nadrelizmom bodlerom i kompaniom a ja njoj udri
o Murphy-jeovom zakonu, o tome zasto namazana shnjita uvijik
pada na ono namazano i da su sve velike ljubavi po istom
zakonu zavrsavale nesretno a i onom mom jadnom altuizmu, o
evoluciji i darwinu neznam dali je ista skontala jer nista
me nije pratila dok sam ja slusao ko fol pomno njene ispade
zanesenosti nebuloze i mladalacke recitale.... a mljela me
je ko kafeni mlin i vec sam bio uronio i tonuo li i tonuo u
njenjim zelenim ocima do okeanskih dubina gdje opticka varka
i bistrina ta dva jezerceta samo bezobrazno uvlacila me da
idem do dna koje ti izgleda tako blizu i gdje lako
zaboravljas disati, da moras uzeti ponovo dah da se moras
vratiti na povrsinu u stvarnost.....
Jebo sam sve po spisku u sebi onom radi serbedjiji i spadalu
od djordja balasevica zamjerao sto me u svemu ovom inspirisu
da budem "zlocest i zao" i da se pozudno nasladjujem mladim
zenskim tijelom....i to je tako trajalo da je neprimjetno
konstatovala da bi samnom mogla zivjeti i u hladnoj svedskoj
i da joj je ovdje zivot dosadio gdje se sve u komsiluku vidi
i cuje i sve snima...Malko sam se stresno ko strujom viskog
napona od sto kilovolti kad me onaj njen malisan sto ga
dobila sa nekim talijanom poceo zvati cikaBabo, ali sta zna
dijete, mozes mislit sta zna tek komsiluk i mahala, trebalo
se fatati noge al´kako dobri moj bogo...Trebala je doci jos
i kcer joj iz sarajeva gdje studira na akademiji da shvatim
da vozim vec dugo pod crvenom lampicom....Zatreska se i ja
pomalo doduse na penale, ali zatreskao i sad ni jedno zensko
nije za mene tako zanosno sa onim kukovima hodalo ni jedna
nije tako otmeno nosila one ljetne haljine bez ledja niti su
joj usne bolje stajale nego hanki paldum kad se
nasmijesi...vidim ja kud to vodi a i viagra mi je na
izmaku...nego Gero fataj se ti noge i razguli dok nisi poceo
snositi posljedice ljetne romantike...




Komentar Br.202
Poslao : Seha bl@cafekajak.com
Datum : 22.08.2009.

Boga mi Gero dobio si jos jednog fan-a! Moja Jasna S.
obozava tvoje price! Ja sada dosao iz grada, Toronto,
ljepljiva noc, plus 33 C na balkonu i prica o Splitu,
Zenici, tvojoj prefinjenoj dusi banjaluckoj...To je moja
raja, velim joj, vazan k'o paun, 
ha ha ha

Pozdrav tebi i svima oko tebe,

Shex



Komentar Br.203
Poslao : Aida P
Datum : 24.08.2009.
Jos jedna od onih koje uzivaju ovdje. pravi odmor poslje
surfanja forumom.



Komentar Br.204
Poslao : GeroRamazanski djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 25.08.2009.
Blago nikom ko meni sto se i ovako nafate sevapa i pohvala
za ramazana od zenske raje a to se posebno broji kod dragog
Alaha....ne, stvarno,bez sve zeze, gode mi vase pohvale, pa
se evo ovom prilikom zahvaljujem svoj raji u ime ideala
mladosti koji nas povezuju ovde na kajaku...
....vas Gero



Komentar Br.205
Poslao : Habab
Datum : 25.08.2009.
Jel tu kod tebe viagra jeftinije nego u Danskoj.Ma i u BL
poskupa.Pisi dalje milina te citati.



Komentar Br.206
Poslao : neispavanaKomsinica
Datum : 29.08.2009.
 
 U jedno hladno zimsko jutro,pozvah komsinicu da sa mnom
popije kafvu,nagovjestavajuci joj da mi treba,da
porazgovaramo,o necemu osjetljivom.Nekako,brojeci
ustedjevinu,htjedoh jos da uznajmim novaca,da mi se
ipak,nadje na putu,zlu ne trebalo.I rekoh joj da pozuri.
Ona onako ozbiljno prihvati,i za dvije minute,pozvoni na
vrata.
Ja u pidjami,grijanje radi do zadnjeg broja na ventilu,a ona
bosa u papucama.
Napolju snijeg.
Rekoh joj,izvinjavajuci se,dok je ona sjedala za
trpezarijski sto u mojoj kuhinji,da nisam se dobro
izrazila,da mi nije nista hitno,nego sam htjela reci,da sam
vodu za kafu vec pristavila.
I donesoh,na brzinu,tople carape,papuce,ali ona odbi da
obuce.
Rece mi,znas ja sam u klimaksu,i meni je uvijek vruce,evo
pipni noge,sve vrele.
Pipnem,stvarno jesu,i jos me zamoli da otvorim prozor.
Ona se tako zagledala u mene,i rece
Blago tebi
A sto
Pa ti u pidjami
Pa nije pidjama nista posebno,imas i ti pidjamu
Ah,imala sam al je nikad nisam oblacila,sad mi krivo
kako to mislis kazem,joj,zacunjeno
Pa znas,onaj moj,meni nikad nije dao da obucem pidjamu,
otkako sam se ja udala,a ima tridesetak godina,vazda sam uz
njega spavala,i kad mi je bilo zima,ja odem jednom i obucem
pidjamu,a on meni:
Sta je to,idi skini
I tako sam ti ja tridesetak godina,vazda spavala,u
kombinezonu,znas ono sa bretelicama,da on moze da mi miluje
ruke,i tako se uspavljiva
A znas kako mi je nekad bilo zima,al on zaspe,ja krenem,da
obucem pidjamu,a on se odmah probudi
Gdje ces,neces po pidjamu,sa mnom samo u kombinezonu spavas
Meni hladno trpim,sta cu,tako ti je to,i sad imam i reumu
A kazi ti meni,sto ga nisi ostavila,ja to ne bih trpila
Pa,bila ja najstarija,ostala bez majke rano,sestre i braca
mali,ja se udala,a oni ostali s ocem,u kuci,i macehom.
I odem ja od njega poslije par dana,i otac me primi
nazad,iako je to bilo,neobicno,al moj otac,dobar i pametan
I?
Pa,dosao on da me trazi nazad,a ja kazem sa praga :Necu
I?
I otac kaze,ona je moje dijete,i neka je ovdje
I?
I ode moj muz,al se vrati za deset minuta sa krampom
I?
Kaze:Vracaj se kuci,zeno,ili rusim ovu kucu
I?
Onda meni otac pridje,i kaze,sine moj ti si moja,al ovaj je
tvoj co`ek naopak,hajd se vrati,il ce ti ova braca i sestre
bez kuce ostat,ionako su nejac,i sirota
I ja se vratim
I tako do danas dan
U tom,njezin sin,pozvoni na vrata,moja
Jel mama tu?
Jest,udji
Njemu trinaest godina
Majko,dodji brzo kuci,stari je pijan,ne moze preko
praga,komsiluk gleda
Ajoj,onog tvog oca,samo pravi probleme
Cuti stara nije on kriv
Nego ko je
Ti si stara kriva
Kako,ja nisam ja pijana nego on,on nas sramoti
Ti si kriva,e vako,hoces da ti kazem
Kad je on rekao:Fadila,hoces se udat za mene,razmisli
dobro,ti si odma rekla hocu,nisi razmisljala,a ponudio ti
je,a ti se prepala,nece te vise niko zaprosit,pa si pristala
bez razmisljanja,eto
Ja moja,ove djece,sta je ovo,rece meni
Ja gledam,pa sta cu nego narodnu:
Znas,kako je zensko je napravljeno od kriva rebra,uvijek
krivo
Zensko ti je uvijek Hasanaginica
Koja je to
Ma,znas ona iz price,pjesme u stvari
A,da a nisam ja nikad shvatila,sta je s njom u stari bilo
Pa bila kriva,ko i svako zensko
Da,ali zasto
Pa nije obisla Hasana-agu
A trebala je,bio je bolestan,sto jest jest
Pa cuvala je djecu,a svekrva ga obilazila,odnosno njegova
mati
A trebala je ostaviti svekrvi djecu,a ona otici muzu
A,znas Fadila,onda bi svekrva rekla,ja da ti cuvam djecu,a
ti da obilazis muza,i opet bi bila kriva
Hasanaginica,bi opet bila kriva,tad zene nisu smjele pokazat
da im je do covjeka stalo vise nego do djece
Onda,sam ja isto ko Hasanaginica
Tako nekako,a i svako zensko,na kraju
A onaj moj,kao Hasana-aga
Tako nekako
Komsinica se oprosti od mene,pozeli i sretan put u
domovinu,i pruzi kovertu sa posudjenim novcem
Pozdravismo se nabrzinu,i ja se presvukom na brzinu,i odem
do prodavnice,iako nisam planirala
Onako zustro,izabrah prvi kombinezon,i odletih kuci
Oprah ga nadjoh dvije stipaljke i izvisih ga na balkon
Kombinezon,zaista brzo poprimi onu ledenu formu od
hladnoce,i sav se ukocio kao kost od studi.
Iza zatvorenih vrata mog balkona,nasmijah se reumi,i
Hasana-agi,i na brzinu spakovah u putnu torbu svoju frotir
pidjamu,iako nisam planirala,al nek se nadje
Na televizoru,kojeg pridjoh da ugasim,emisija,o posljedicama
jedne operacije grudi,za 95C,jer je htjela da se dopada vise
svom muzu......na ekranu,jos jedna Hasanaginica,i sve tako
redom,na kraju........
U autobusu otvorih telefon,i procitah sms:
Sretan put,hocu li unijeti kombinezon sa balkona?Fadila
Odgovor:
Ne,ostavi ga da skuplja reumu,samo mi zalij cvijece,i
pregledaj postu,a ti isto,kupi pidjamu,i veceras u pidjami
spavaj
Ma nece mi dati
Fadila,on nema vise kramp,nit ima sta da rusi
E,vala,tako je,nisam ja Hasanaginica,a on nek bude
Hasan-aga
Ako nema Hasanaginice,nema ni Hasan-age,eto




Komentar Br.207
Poslao : GeroBLparanoja djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 04.09.2009.
Banjalucka ljetna..

 Nigdje ko u mom gradu nemam taj glupi osjecaj da nesto
ovdje poveliko dugujem a moje bezvrijedno znanje nikako da
dokuci sta i sto... To me svaki put saceka vec na stanici a
ja nikako da dohakam kako ono dozna da dolazim, ali bogami
zna i kad odlazim pa me i isprati, sto me moram priznati
ipak malo vise obraduje, jer mi je fakat stalno za vratom i
dosadno povazdan me proganja do granica moguceg i u icu i u
picu a vala i u onoj ljepoti grijesnih sjecanja,
ponajvise....Neznam jos uvijek sta li je, jali neki
napusteni duh, jali griza savjesti ili samo neki obicni
retardirani osjecaj...
 Tako me nakon svih onih kafanskih druzenja od Studenca
Alibabe pa preko onih svih dvorisnih kafana uz Vrbas do
Slapa natjera na Kastel..
E´ fakat ako igdje sta toliko ogromno dugujem onda je to
pored Kastelu i na samom Kastelu i noge me plaho odnesose
jos mahmurnog poslije one prve jutarnje kahfe na Sedri pravo
tamo...
 Jest, Kastel mi je bio kroz citav zivot pravo utociste i
kad su me proganjali ko dijete, a nema ko nije, a kasnije
kad sam bjezao, a i bjezo sam vazda  a i sa nastave i od
nekoga ko me naumio namarisati i od brace ljutite nekih cura
i od svakojake nepogode iskreno sam bjezao, a kud bi ja vec
direkcione na Kastel...Hm, hajme sad nadji majke ti !?.....
 Na Kastelu sam znao svaki zid prolaz ventilacioni kanal i
tunel i svaki zbun ispod Kastela prema Vrbasu, a i Vrbas je
moj bio od Zelenca pa do Halilovca, bolje reci moje raje,
jer nekako nam je tu bio najblizi...Prve trebe, prve cure
smo zna se vodili na Kastel, pa kino Vrbas a i zemljotres me
onaj zakacio bas na Kastelu u zagrljaju sa curom, sa prvom
velikom ljubavi mog zivota. Eto umalo i prvog sina, nenazva
Kastel tako mi je prirasto uz srce, tako da ni ovo sad sto
sam u ovoj ljetnoj vrevi bas se zaletio tamo i nije
slucajno...
 Jos nije zazagalo, kako ono zna a ja se vec montirao na
cosku strane sto gleda na usce Crkvene u Vrbas i pokusavam
uzalud odgonetnuti tajne ljudske nemoci i okrutnosti sitnih
slucajnosti koje imaju nesagledive posljedice....
Kud bas jucer da natrcem na nju i to bas u Bandjelaju a
godinama zivimo u istom gradu u svedskoj i nikako ima vec
cetiri, pet godina nikako da natrcimo jedno na drugo otkad
smo se ono razvalili, da nesto kazemo nesto u stilu izvini,
pa tako je trebalo ili onako nije mogo dalje ili bilo kakvu
spiku ali samo nesto da se kaze...ali nista od toga.
Ja se oduzeo od iznenadjenja a ni njoj nije bilo dobro.
Izgledala je ko da joj bilo do povracanja... Ostaje rana u
dusi koja vremenom u krastu predje te koja se malomalo
zagnjoji od silnog cackanja...Eee, zar je moralo biti bas
tako ???
 Tako ti ja ko sto rece, meditiram li meditiram, kad nesto
predame se nakostrijesi u obliku zenske spodobe, malo
razbarusene ali zavidnih dimenzija oko kukova i sisurina i
pilji li pilji u mene, jal´ ko neka prikaza ko vampir,
nedvojbeno u zenskoj formi.
"Ko si ti bona, haj makni mi se sa sunca" ja cu njoj..."Zar
nevidis da sam u sjetnoj meditaciji u svom i na svom... 
"Pa bolan ti me dozva tvojom razbrljanom pamecu, zar me ne
prepoznajes"...
"Jebote, BabaRiba, glavom i zanosnim guzovima, sunu mi. Kud
tebe bas da prizovem, bolje mi je u ovakim trenutcima od
pomoci bila Safikada"...
"Heheheeeee"....nasmija se BabaRiba. "Da je samo vidis da ti
se ukazala uteko bi glavom bez obzira, jer od one rupe od
djuleta vec odavno je muci upala pluca i kaslje ko da je
popusila tvornicu duhana i jadnica sva se osusila...Ajde
bogati sta meni fali"... pa se zanjise kukovima sa rukama
oslonjenim na njima..."Eto me ko od prije a kroz mene citav
autoput muskih harbija proso"...
"Ma ono jest ti si nam BabaRiba valjala a i bila
idol-zvijezda sexa, nema zbora i onomad i ko edukativno
sredstvo i pomagalo vala, nema zbora, ali sad nam ono sve
manje trebas, haman smo te i zaboravili. Eeej onomad kad si
nam ono pokazala onu tvoju hehehee,kad smo ti maznuli
haljine dok si se u Vrbasu kupala, pa nema, mi mangupi,
haljina i gumenjaka dok nam je nepokazes...pa ono kad smo na
te virili kad su ti ga vojaci guzove razgrtali i zagonili.
Ono fakat hm,da dobro i danas izgledas, pa me cudi to malo,
ko da si samo iz onih nasih pubertetskih prica i stripova
haman eto te ko onaj Fantom, Duh koji hoda, vazda mlad ali
vazda pod maskom. A da znas da si mi onomad valjala i prve
cure kad sam dovodio ovdje po Kastelu uvjek sam se
popaljivao bez obzira na one male sisice i guzice,
zamisljajuci kako me ti iz prikrajka posmatras i bodris da
neomanem i neomasim...
 Jest bogami ti si citavoj jednoj generaciji moje raje bila
ko neka sexualna pedagogija, ih jos kad ono podviknes "Skrsi
me Baco ko sepet" nama je to znalo godinama tajno ozvanjati
ko najaci afrodizijak, sta afrodizijak, ko viagra, bona...a
eto i sad se dobro drzis ko da te felini iz amakorda
stvorio" popravi se ja malo, djentlimenski.
"Hajde dobro to sad, netreba pretjerivati".. ona ce ko
postidjeno..."Nego sta tebe sad to muci moj Gero, vidim da
si u tim stvarima ko malo otanjio, ko neka te romantika
safatala pa ko u behutu si mi jadan nebio"....
"Ma iskreno cu ti reci tu si negdje u pravu, eto razmisljam
kako imaju groblja i mezarja za ljude insane i za cuke i
ostale kucne mezimce bar vamo na zapadu a sto nema takih
mjesta za umrle ljubavi, pa se lijepo to pokopa, stavi se
znak neki u obliku pocijepanog srdasca stajaznam, napisu
imena bivsih zaljubljenika ono kako ide datum, godina
rodjenja i smrti ljubavi i tako to haman ko na svakom
groblju. Ti onda kad te to ufati, jali tuga, jali
samosazaljenje lijepo se skockas ko za randesa pa kupis
cvijece i razgulis na groblje ljubavi i tu se do mile volje
rasplaces i ozalujes malo uredis grob, kako prilici na
groblju i eto te ko nov coek ko da si bio na prociscavanju
kod psihica. 
 Ovako duhovi tih nekih neuzvracenih, nesretnih, promasenih,
nedorecenih, sudbinom prekinutih ljubavi proganjaju po
citavom zivotnom putu. Nemos biti miran i kad ti je
najljepse i kad ti izgleda da citav dunjajluk s tobom srecu
dijeli ono iz zakrajka zaskoci neka stara ljubav, naletis na
nju ukaze ti se na ulici u kaficu, ko duh i utvara a vala 
svukud ti vampiri ljubavni hrle i vrve !!!
Jebaji ga, kako se niko nesjeti da starta takav projekat pa
moze i globalnih razmjera... 
"Nego Gero bili bilo mjesta i za mene na tom tvom
groblju".... "Ma kako bona nebi BabaRiba!? Tebe bilo najvise
na tom ljubavnom groblju i kod mene i kod moje raje, garant
".....

... Banjalucki slikenzi:
  http://photobook.sol.no/show_album.php?aid=2342932



Komentar Br.208
Poslao : neispavana Po starinski
Datum : 08.09.2009.

 Ona je pricala,a ja sam zapisala,obradila,dodala,i malo
slagala,al da nije tako,ne bi bilo price:

E,kad sam ja bila mlada,nije smjelo da se ne slusa.Malo se
poigras,i zadivojcis,i odma te neki izabere.Roditelji,sta
ce,nama te proslijede dalje,drugom na brigu.
Tad je osnovna,bila cetiri razreda,a ko zavrsi jos
cetiri,isao je u gimnaziju.
Ja sam krasno pisala,a imali smo i krasopis predmet.
Ko nije znao lijepo pisat to je bila bas sramota.
Tad je zamalo,sve bilo sramota,ak nije kako treba,nit se
nasmijat,nit se obuc,a i nije se imal ove mode,do guzova ko
sada.
A mi smo divojke,opet imale svoje kolo.Najdraze nam bilo,da
se ppnemo na proplanak pa tamo uberemo sedam trava,pa se u
njima banjamo.
A kosu smo pepelom iz ga,al ono od pravih zdravih
drva,prali.
Nije bilo ovih mirisa,pod pazuh,al smo mirisale na sapun.
I svaka se od nas,divojaka iz mahale,fino,casno udala,djecu
izrodila,i bogami napatila,usput.
Hajd po vodu,sve spustis kantu,hajd po drugu,tako kolko
treba puta,pa uzmes ribez,i tari od njega onaj ves,dok se ne
bijeli ko prvi snijeg.
A vidi sad,ovih masina,okrecu,ne staju.Jos i ona
centrifuga,sve se bojim "ekspedirace" masina.
Sa secerom?
Ak,imas kocke,ziva bila,pa da ja malo umacem
Mlijeko?
De,uspi,ne volim crne kafe,nek mi makar ona nije crna,i nek
mi nije gorka.
ONa,moja najmladja snaha,valjana,bogami,za ove anasnje
cure,sve uz mene stoji,kad zakuhavam,i razvijam,i uci nas
jezik,da moze sa mnom pricati.
Jest mala fina,i normalna,potvrdim,joj,i vrijedna.
Vajana,valjana,da je vidis,kako se samo okrce dok pere
sudje.
E,dobro me podsjeti,njoj cu,da upalim ovu svoju masinu za
sudje.
I ti je imas,a i sin,kaze da ce kupiti skoro,sta ce rade,ne
mogu sve stici.
Kazi ti meni,a koja je najbolja vrsta,da ja odem i kupim
njima masinu,za sudje,ko poklon za zajednicki zivot i
naselje.
A,sta ja znam,svaka je manje vise dobra,al najbolje je
gledat,da masina ne boluje od visokog tlaka.
Kak to,nije covjek.
Pa,nije,al u nju moras redovno stavljat so,a to tlak ne
voli.
I moras gledati,a dobro izapira,da ima predpranje,i moras
dodavati onaj deterdjent sto se od njega staklo cakli.
Ti,kako to meni velis,to treba masnu hraniti ko da je kaki
coek
Jest vala,sam ima prednosti nad coekom.
Koje?
Pa pere i suti,ne prigovara,a ako i stane,mozes je koji put
nogom udariti,a ona ne zna uzvratiti.
I znas sta jos?
Sta,de kazi.
Ona pere,a ne prlja sudje,ko coek.
Jest,vala,a vidis danas onog mog,to ona zdjela za
salatu,velika,porcija mu,nista tanjir,direktno on to,i kaze
imali li 
jos
Kazi ti meni,ko je tebi onaj coek na slici?
Jedan sto se meni svidja?
A ti njemu?
A ne znam,nisam bas sigurna,mislim da me nece?
Hajd ne govori,ne bezbeli,takva zena.
De me ne zafrkavaj
Daj ti vamo grah,da ja tebi razbacim
Bogami ti je pao na sedam hatmi, stope njegove,ev imai
rijeci,a evo ti Hazreti Fatime grah pao,daj nesto crveno,da
bacimo preko graha.
,da sad pusim,cigaru bih ti uzela,a ja sam pretala davno,ima
deset godina.
Ove original bile skupe,a on masinica za motanje,bolila me
ruka od potezanja,dok sam pravila cigare,vidis ovo kod
mene,to je sve od reume,jest bogami.
E,po ledu sam ja ribala pod,i ispirala napolju,a cicha
zima,sve ze zaledilo,i dah,sto su to bile one,zdrave,al
hladne zime.
A,bogami,u suknjama se hodalo,da se bogdo smjelo ko sad u
ovim trenerkama.
Malo ona zaklopi oci,i trznu,se:jes vidla kako me noha sve
me obara kao da cu zaspati,il je od niskog tlaka,e da je
bogdo bilo ovih masina,sto ti kazes sa visokim tlakom.
A mozda je bolje da ih nije bilo 
Sto to sad?
Pa znas kakav je onaj tvoj,na svoju ruku,slao bi te u po
Tuzle po so gdje je so jeftinija.
Dobro kazes
A,ko ce znat,moza bi i do mora stigla.
E,da sam bogdo,ja nisam nikada s njim na moru,e blago vama
ovim modernim zenama,ma sve imate,pa na more,pa..
A jel,ko ti je bas ovaj sa slike?
Jedan sto se meni svidja
A sto ti mislis da se njem ne svidjas
Pa nije me odveo na more
Onako mahinalno,oprah soljice na ruke,pjevuseci
Koko di koko da,u ovoj kuci radim samo ja
I onaj ram,uzmem,i izvadim onu sliku,i bacim je u smece
Ona gleda u mene
I sta si ti sad to odlucila
Pa po starinski:
Idi gdje te zovu




Komentar Br.209
Poslao : GeroBankom djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 11.09.2009.
Muhaber sa bankomatom 

 Cudo jedno sto plaho uzivam dizati kes lovusu tamo dole po
nasim bankomatima, a vazda mi treba a nije mi ni zao i ko da
nije neka lova, pa se i lahko u zdravlju i veselju i
potrosi...
Nigdje na cijelom dunjaluku nema to da se cojek  moze
napricati dobrano ko sa zivim insanom ko u Bosni sa
bankomatom..Bas ko ziv, pa uctiv i ljubazan, prvo te pita na
kojem jeziku ce te to henglisati, pa ti izaberes zna se
bosanski, e onda te on pita malo stidljivo za pin-kod, a ti
ono vazno otkucas okrecuci se lijevo i desno da te neko ne
kibicuje i onda skontas da nema sanse jer bankomati su tako
postavljeni da vajik sunce tuce u ekran i ti jedva razabires
uz pomoc sjencenja ruku i suncanih naocala za voznju u magli
sta to pise. Sad te automat pozdravi pita koje poslove
mislis obavljati, jali poslovne transakcije, jali
prebacivati lovu nekom ili podizati lovusu. Kad ti kliknes
ovo zadnje, on zakoluta ekranom ko ziv tobejarebi i izbaci
ti tabelu iznosa i pita te koji ces, jali stoju, jali dvi
ili tri ili cetiri ili po slobodnom izboru. Ja sta cu vec po
slobodnom izboru. ja sta cu ja vec po slobodnom izboru. Sad
te on opet pita da otkucas koliko...Paznja !?.. vec su
otkucane dve nule pa ti mozes samo brojke od 5 do 9 pa ti
skontaj koliko. Kad si ukuco iznoz dolazi ono najopasnije
pitanje gdje svi iz vana padaju!!!...Bankomat vas ljubazno
pita zeliteli da vam izbaci papirnati ispis koliko imate jos
na racunu..Stanje!?.Paznja zajeb sibicara !?....Nepadaj na
tu foru i ljubazno odbijte tu uslugu jer u protivnom agilni
vrijedni "sagovornik" ce svim silama pokusati da se domogne
vase maticne banke u dunjajluku da bi tamo "izboksao"
informaciju a za to vrijeme iza vas se vec uhvatio red
sljedecih klijenata, koji vec pizde...U najboljem slucaju
sistem sam od sebe jednostavno "pada" i sve mora te ponoviti
po ispricanom redosljedu iz pocetka jedino sto cete se
zahvaliti na usluzi da vam izbaci stanje na racunu...Zatim
vas jos ko usput priupita jesteli sigurni da necete jos
kakvu uslugu od njega a vi vec na izmaku strpljenja (da mi
je ugledati moju dragu karticu jos jedaret) pazljivo kucnete
po ono "Ne" dugme i evo ga prvo kartica a onda lova. Nema
nikog sretnijeg.... jos kraju balade bankomat vam neumorno
zahvali i poziva da dodjete jopet !!!
Bogami ipak lakse se skontas nego sa zenama, jer ovdje ga
prvo turis, pa se ono opisano odradi, pa izvadis, pa jos ti
izgrca lovusu..... mashala....
Ovo nigdje na svijetu nema samo u Bosni i isto je i u
federaciji i u sumskoj samo sto vas tamo pita na
srpskom....he, he, hee...
Kod nas u Sverige bankomati hladni grubi i nekulturni...daj
kod, otkucaj iznos i pricekaj sve u dva tri poteza
najvise...
Eeej, kad su nam masine ovake kaki su nam tek insani nije za
price...



Komentar Br.210
Poslao : GeroBajramski djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 20.09.2009.
 sretno i bericetno u bajramskim praznicima ....
....BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN.....
                      ....zeli BL raji Gero



Komentar Br.211
Poslao : neispavanaPAPALINA
Datum : 07.10.2009.


 u kabini za pusenje,u autobusu,upoznaju se putnici

 Dokle vi godpodjo putujete
 Do Sarajeva
 Bogami i ja cu,a odakle ste
 Iz Trebinja,a ti
 Iz Banjaluke
 Odakle iz Banjaluke
 Iz Majdana,meni je Banjaluka samo opstina
 A sto u Sarajevo
 Pa idem do Novog Pazara
 A sto tamo
 Zena mi je odatle
 Kako to
 Ama,ne znam,moji mi je doveli
 Imamo jedno dijete,kazem zeni,hajd da usvojimo jos jedno,da
ga usrecimo,ima se svega
 A sto,da usvojite,pa dace vam bog jos jedno
 Bogami nece
 Kako nece
 Eto,nece,ja sedamdeseto,ona sezdeseto
 Jeste li vidjeli godpodjo,opljackase me u Njemackoj,ova
torba oko struka
 Ja otisao u Wc,i ostavio torbicu,i vrati se po nju,kad
jedan ispod majice ima nesto,ja njemu,to je moje boga mi ima
da mi vratis
 Pa sta ce tek biti u Sarajevu,nemoj tu torbicu,nosat tako
A prosle godine,su me pokusali u Sarajevu opljackati
 Ja i zena i dijete..u onom sto po Sarajevu hoda,kako se
zove ono godpodjo
.da nije tranvaj
e,to.......jedna zena posadi kraj mene dijete,cujem ja
ljepilo,i kazem,to je moje,nemoj da diras..........
Gore kod sofera prazno mjesto,nagovorimo ga da isprica
ponovo kako je opljackan u Sarajevu
Sjeo ja u ono...kako se zove godpodjo ono sto hoda po
Sarajevu.
Ama ne znam bolan
Sjednem ja sa djetetom i zenom u Sarajevu u Trajekt
............i od smijeha ne isprica on ponovo




Komentar Br.212
Poslao : GeroPrOdiseja djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 08.10.2009.
 Volim ja doci u Prijedor, uprkos svemu sto mi se tu
izdesavalo. Mozda nevolim toliko grad jer nisam tu rastao,
niti mi nesto znace kuce, ulice ni sana i berek koliko ljudi
u koje sam zaljubljen i gle paradoksa cak vise nakon nemilih
dogadjaja i boravka u logoru. Naravno ziva glava se izvukla
i moze sebi takav luxuz dozvoliti..jer svak ko je cemu
vrijedio i valjo strpan je bio u jedan od 5-6 prijedorskih
logora. Dolazim svake godine redovno zbog one fine raje koja
me je jos onih sedamdeset i nekih prihvatila otvorenog srca
ko mladog nadobudnog pripravnika, zeljnog da se oproba u
tehnickim izazovima i tehnologijama.
...kad dodjes iz vece carsije svi te gledaju pod povecalom,
da ti nadju manu jer kud ti bas u njihovu carsiju pored
onake lijepotice Banjaluke...mislim da sam i to odradio
dobro i stekao brzo njihovo povjerenje i divljenje...
Dolazim ja i zbog onih drugih koji su se najednom sjetili da
mene i slicne po imenu i prezimenu proglase Turcima da bi
onda oni mogli postati srbi i koji sad kad me vide nemogu
sakriti koliko su nesretni sto ih ovako dobro ocuvan i
utreniran na to podsjecam. Znam da tih dana vrucih nespavaju
u kosmaru sjecanja koji im se opet uvlace u san, a oni bi to
rado i vjecno zaboravili i kad ugrabe priliku uvalili bi mi
se u drustvo sa naivnim cudjenjem pitajuci se naglas sve u
stilu: "sta nam to uradise, a svukud je bilo isto gdje su
jedni bili jaci od drugih ili isto bi vi uradili nama da ste
ovdje bili jaci...
Ja bih ih tom prilikom prekidao i ko "tijesio", da je lakse
je bilo biti bolan musliman ili hrvat u ovom ratu nego
srbin...i u krajnjem slucaju ja samo citiram zidovsku Tora:
lakse je progonjenima nego progoniteljima...jer trebalo se
dokazati na svom najblizem komsiji da si dobar srbin,pa ako
ustreba i na svom bratu i njegovom sinu, a bogami to nije
bilo lahko a cijena povisoka. Kako da se jos uvijek nesjetim
Micke kad je samo meni pricao kako mu je buraz zaustavio bus
i istjerao sina koji je bjezao u beograd da nebude obucen i
poslan na ratiste u hrvatskoj, kako da se nesjetim Stane
kome su ocu zapalili suseljani stalu sa stokom samo zato sto
jedino on i buraz mu oba elektro inzinjera nisu se
dobrovoljno javili da idu na Pakrac. Covjek mi dosao kuci
plakati izjadati se od ponizenja i jada kad mu je otac morao
potpisati zapisnik da je stala izgorila zbog neispravnih
instalacija....A sta ces, mali covjek  podobrano ko i
njemacki mali covijek trebo bi to odraditi jel´ to vrijedno
ili nije i podnijeti najveci teret tog zlocinackog poduhvata
sto neki zovu genocid a prije se zvao holokaus, zbunjen
nikako da se opasulji od svojih malih patriotskih remek
dijela a i dalje ga nagovaraju ti isti politicari da ce doci
vreme da oni sve to naplate pa makar na onom nebeskom
svetu...jer da bi ocinkario jednog jevreja padali su cetiri
do pet nijemaca....
.... jebaji ga "kavez je posao da trazi ptici" sto onomad
rece Kafka
 Sjedim ja tako sa rajom i lagano pijuckamo kod opstine
kaficu a pogled mi odluti bas na guzatu krstacu isklesanu od
jednog bloka kamena i postavljenu tacno na mjestu gdje je
bila kuca i gdje su nas gadjali svim kalibrima i
projektilima. Nekad su tu bile stare trosne bosanske kuce a
sad parking i parkic sa krstacom. Zelja vidi gdje mi pogled
zraci i pita kroz osmjeh da se nisu malo zajebali...mislim
umjesto krstace da je trebao nisan!?
 Ja taman da mu odgovorim na ovu jebu kad zove mobil...na
telefonu Frane Lasic ma znate koji, onaj "zaaagrljeni", zove
me da idemo na krstarenje, evo sredio jahtu na remontu pa
okuplja klapu...Ma nemogu, Frane, a tako bi rado odgovarm
mu...drugom prilikom, ovaj put nestizem....imam nekakvih
lijepih obaveza, da bas ovdje u Prijedoru...Raja zinula okud
se znamo a znamo se iz vojske iz Pule, gdje smo bili zajedno
u rv pa ga ja upoznao sa hrvojem africem koji je bio sinovac
onog africa koji je snimio prvi poslijeratni film slavica, a
on bio uticajan jos uvijek pa ga skonto sa lordanom
zafranovicem, he, he, heeee, pa ovaj uvijek iz neke
zahvalnosti a i trebe sam mu nabacivao, a necemo sad o
tome...
 Sve nastranu,raja, ali moram priznati da dodjem ja ovdje i
zbog Melihe, moje Melihe...Ona bude negdje u svijetu, mislim
u svabiji a bili smo sve jedno drugom i sestra i brat i
jarani i prijatelji ali nikad ljubavnici. Stas nije nam se
dalo sta li, tako da smo odlucili da je red i vrijeme da i
to oprobamo ...ona nena za troje unucad a i ja samo sto jos
nisam..
Ona bila sekretarica generalnog kombinata EKK, lijepa
elegantna,govorila dva strana jezika a sta ce biti vec
neodoljivo zavodljiva, a ja mlad nadobudan inzinjer dipling,
koji malomalo upada u zagonetne mreze politickih zbivanja na
nivou kombinata. Nakon pripravnickog od tri mjeseca postavi
me radnicki savjet zbog zalaganja i perspektivnosti za sefa
proizvodnje ciglane. Ta radnicka raja, ciglari me pravo
volili jer su ocekivali a ja sam dosta toga i uspjeo uraditi
da poradim na poboljasanju i boljoj organizovanosti
proizvodnje.Mo´s misliti dvjesta ljudi a ja najmladji sef
proizvodnje, za poluditi ali ja se fatio izazova i udri i
poreni zajedno sa jednom inzenjerkom mojom Lj. i uskoro smo
polucili zavidne rezultate. Naravno kako to ide,a ja o tome
veze nisam imao, ujedno smo sebi zbavili zavidljivce i
neprijatelje koji su nas preko politicke strane htjeli
diskreditirati...Dobro to, nije im bilo ni tesko jer nisam
imao izbildan respekt prema partiji i komitetu tako da sam
cesto bio cinkaren tamo. U malom gradu ko sto je Prijedor
sve se brzo sazna pa se naveliko pricalo kako sam tehnokrata
a fakat je da nisam dao da se "zakoni fizike i hemije
dogovaraju ko samoupravni sprazumi i da se izglasavaju"....
Tad je vrijedilo jedino pravilo stici prije do Generalnog a
to sam uspijevao samo zahvaljujuci Melihi koja me je uvijek
preko reda ubacivala  njegov "program".Moram priznati da sam
i imao njegovu naklonost i zastitu naravno ako stvar nije
otisla predaleko a za taj tajmnig se, he, he, heee, brinula
moja Meliha...
Nijedna zenska nije imala tako drzanje dame taku pundju i
tako graciozno u onim crnim bolid stiklama isla ko ona.
Provodili smo se po festama, preduzeca i kombinata i
hajmoreci vecina nas je sa simpatijama gledala ko ono
normalno je da izmedju nas nesto ima, ha mladi ha
perspektivni, ali faktum je da dalje od pracenja i ispijanja
pokojeg prekomjernog pica pa i stavljanja u krevet ( a vozio
sam je kuci i unosio i stavljo u krevet) nije izmedju nas
nista bilo...
 Eeee, sad smo ti mi odlucili i da i to oprobamo uz boziju
pomoc i plemitu namjeru oduzivanja mladosti i nostalgiji
lijepim vremenima...Bar smo tako to obecali ..
Eto zbog toga mi je frane i krstarenje izvisilo, ali nije mi
bogami, bilo zao...
Dosao sam kad je uspavala unucadi i kad joj je cerka izisla
u zivot i podvukao se ko lopov na sprat...Bilo je tu svasta
i "heklanja i stepanja na ruku", boze moj godine su tu a
jesmo i razvukli ko teraviju, dok smo presli na one
bezobraznije stvari...Mogu vam reci i dam nije zao svih tih
"poteskoca" jer smo se posteno oduzili svim onim davno
potisnutim ceznjama i strastima koje smo ko zna iz kojih
cudnih razloga potiskivali....  



Komentar Br.213
Poslao : svemir
Datum : 16.10.2009.
Daj bolan Gera probudi se i nastavi sa pisanjem... Vidis,
cak i Neispavana ima tako divnu inspiraciju da je trebamo na
ovom sajtu. Vas dvoje ste carevi za nase duse. Imate uvijek
nesto lijepo sto pokrece, inspirise, i uopste olaksava dusu
u ove vec hladne dane. Trebamo Vas. Idemo dalje. Neispavana
reci mu molim te :(
Vidimo se na skype-u u nedjelju.



Komentar Br.214
Poslao : GeroSanskaJos djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 23.10.2009.
Sanski most...20090727

 Ja ti ko Evlija Celebija, sad malo skoknem kad sam vec tu i
do Sanskog, a kojeg bi, mosta i ko gonjen nekim proklestvom
prognanika nikako da se skrasim vise od 4-5 dana u jednoj
carsiji
Kad dodjem u Sanu, ko da dodjem u neku drugaciju a jednako
dragu i za srce priraslu Bosnu, onu koja se napatila i onih
prvih godina poslije rata, onu koja je prhvatila i prigrlila
masu izbjeglica kojima je gradic bio privremeni boravak dok
se narod nedofata svojih carsija i svojih kuca i stanova.
Inace svjet u Sani je bio vajik drugaciji nekako brzi i
temparamentniji i ovdje se nista nije razvlacilo vec odmah u
brk i reci i pokarati se i zacas se izmiriti. Ali niko se
nezna faliti ko oni a jest pravo receno imaju sa cime i sa
cvijetnim bastama kazu ko  u sanremu ima u sani cvijeca a i
ko kano lezi Sana na sedam rijeka, a ja nikad da utuvim
ostali tri osim Sane, Blihe, Zdene i Dabra pa su haman ko
Venecija..a vala i jest im fino! Takvi su vazda bili i
neukrotivi i opet svoji i gdje god da su bili drzali su se
bolje od ostalog svijeta ko da su sav jedan rod i nebarkaj u
njih, jer si ga nadrljo, a to sto oni medjusob drvlje i
kamenje, nemetiljaj se jer si najebo. Po temparamentu
podsjecaju na dalmose, brzi su na prici a jos brzi na
kletvi, ko neki na psovki. A i klima im je nekako drugacija
suvlja i vrelija i tesko da se kisa ovdje nakani ljeti
pasti.
 Ovdje ti je najvaznija indentifikacija po materi, kad
ulazis medju njih,tako da svi pravi sanjani kad se
predstavljas pitaju te ciji si pa svi imaju ko srednje ime
materino, Zilhin, Dadin, Biserin, Djijin...jer ko ti je babo
to se nikad nije provjeravalo, pa nek se ljuti ko god
hoce..... 
 Eto navrnuh i ove godine u Sanu i cim sam presao most pa
prema carsiji naletjeh, ko za inat na Rajifa koji me spazi
iz Lovca....
"Dje si bolan Djijin, dabogda te Amor nije rasljama po
jamama trazio, niti Dzevdo Spicar kukom po Sani nedobog
naso, ma hajde bjezi nikako da se javis, eeee, a kad sam ti
ono valjo, uz ono neizbjezno odmahivanje rukom..
..da bi ja njemu na to: "Dobro mi nekako izgledaš, kad cemo
te kopati?” Samo bi se nasmijao i odgovorio: “Maaars, marvo
jedna.”...pa se onda ruke iznenada rasirise uz seretski
osmjeh i izgrlimo se i fala bogu za prvi hastal
primaknemo...
 Zvizgan samo sto se nije upekao, a mi jos na otvorenom,
brisanom prostoru a safatala nas prica ko odavno se nismo
sreli...a i nismo opet zahvaljujuci i njemu, Rajifu, Rajifu
Minkinom..To mu nekako dodje ko ono james, james bond...tako
mi nekako zvuci....
 Ovako je to bilo i sve cu vam sad ispricati...Onomad cim
smo se mogli dole svracati a rat tek sto je stao ja cu sa
mojih sanjanima, Zijom, Cerom i Rajifom tutnjiti uzduz i
poprijeko i svukud nas bilo od banje tomine, bihaca,
prijedora, do bendjelaja, ali nocivalo se samo u Sani. Bile
su to lijepe godine pune entuzijazma i svi smo bili
ubijedjeni da cemo se posve vratiti i nastaviti tamo gdje se
stalo, a usput se jelo i opijalo. Neka nas je euforija
drmala, ko da nam je neki sejtan nabio neke ruzicaste
naocale na nos...Bilo je tako, a kako bi drugacije i godina
je to sve splahnjavalo polako ali provod bezbrizan a i dobra
rakija pa pastrmka a o janjetini da ne zborim, pa pogaca kod
hodjince iiiiih, nije nam se dalo "dopameti", daleko od
glave do gujice, eheeej.
...E sad kad smo kod te rakije, niije je bilo ko kod Ferde,
Ferde zlatara, Mersinog cojeka. E, taj Ferdo je od Brckog i
tamo je bio vidjeniji covjek i imo dve zlatarske radnje, pa
je sad opet kreno u sa tim poslom u Mersinoj Sani. Butika je
bila odmah do Cere pa smo se snjim druzili i kupovali i
rakiju od njega koju je on pravio i dovlacio odnekud od
Brckog, ko ce ga znati. Jes brate bila prava i nikad glava
da te od nje zaboli a prica deset jezika a bistra ko
potocic, nigje shmeka, a onamo przi po desnama da vamo
skuplja glasne zice, da propjevas ko slavuj. Sta da pricam,
vrijednija mu od onog zlata po izlogu...Ono Ferdo je bio
insan na mjestu ali imao je samo jednu malu tajnu volio je
one zenske stvarcice,vise od dunjajluka, tako da bi svaki
put u ljetu znao zapucati u Arizonu ko fol poslovno, za
zenu, a ustvari visio je i jatario se po onim kuplerajima
tamo dok nebi sve sto je ponijeo od lovuse potrosio. Sam se
znao pohvaliti, kad ga ona rakija ponese da je po 3-4 znao
prevrnuti za noc...Ono mi vrtili glavom, sve mislimo
pijanska, jel ono negdje je on bio oko seste banke, ali
nakraju nam ferdo otkri povjerljivo tajnu "plavih plivadona"
i tako to kad smo mu dosadili nasom nevjericom pa da on to
debelo placa nekom cojeku iz svabije da mu zbavi. Onda Ceri
proradi trgovacki zivac i obeca da ce upola jeftinije
nabaviti te neke viagre i da neduljim tako i bi samo sto ja
bijah zaduzen da zbavim recepte jer tad nije bilo u
slobodnoj prodaji, he, he, heeeee...Onda smo ti mi sljedecih
godina za viagru dobijali rakijetinu, tako da mi u afan sa
rakijiom a Ferdo u kurvarluk u Arizonu sa viagrom...Svima
potaman i mirna bosna samo sto sumljicavoj Mersi nikako nije
bila jasna nasa najednom velika hajmo reci pobratimstvo. Bar
smo mi tako kontali ko umno citajuci sa Mersinog lica...Ma
nista nekonta garant. Sve to bi i potrajah godinama, sve do
jednom!? Dosli mi isporucili Ferdi robu a on nama rakijetinu
pa razguli za Arizonu i nakon par dana gluho bilo, javise da
je Ferdu spuco srcani infarkt na poslovnom putu. Jebaji ga
nije nam bilo lako i zao nam bi dobrog covjeka i jarana
Ferde...Stvarno necete vjerovati jaran je bio on, nije samo
sto je imao rakiju ko zlato, vec ono ljudski gledano lijepo
smo se druzili i zajebavali do daske, na sve stilove i teme,
pa suza se pustila kod Merse kad smo joj otisli saucesce
izraziti ....
Na rastanku nam Mersa uvali kanistar od deset litara one
rakijetine, onako da nam se nadje kazah zuznih ociju kroz
osmjeh ona...
Tako to i sve bi onako svakodnevno prizemno, boze moj desava
se svakodnevo da nekom srce pukne i preseli se, da nepukne
prica po Sani da su ga nasli kod kurvestiji od sto i nesto
kila gdje on "horo-djudjan" od nekih sezdesetak kila,
izdahno u lijepim "bozanskim radnjama". Odma smo mu mi muski
pozavidjeli jer to nam izgleda ko najlipsa smrt, da te na
kakvoj trebi sasjece...
 Dobro to i sve bi to bila lijepa tuzna prica da neko se
nije od ovih mojih Zije, Cere i Rajifa izlajo za tablete
zeni a one (zene ko zene) mozda iz sitne osvete i zavisti
razvezale glas i pukla bruka ali tako da se sve svrnulo na
mene i moja nejaka pleca. Vadili se lopuze na mene kod
svojih zena i napokovali svu rabotu meni. Kad sam nazvo
Rajifa, javila se njegova Cilima, osorno i izruzila me na
pasija usta ko ubicu i u najmanju ruku ko da sam karadjicem
bio u istoj klupi i haman pobio po sane, tako da mi nije
bilo druge vec razguliti iz carsije jer jeba se opasno
rasirila carsijom....a i vakat je bio, kad je vrijeme.
Proslo je rekoh godina od toga i ja gonjen nekom grizom
savjesti navraticu kod Merse u radnju ustvari ona ce me
spaziti dok sam se ja skanjivao tu oko vrteci a nikako da
stisnem petlju i udjem. Docekala me je na moje iznenadjenje
ko starog znanca sto moram priznati da me je ohrabrilo iako
to nebi trebalo biti cudno ako se izuzme onaj tuzni dogadjaj
sa Ferdom, jer nase su majke su djevojcile zajedno a i  mi
smo se ko dijeca znali fala bogu, a i stariji kad smo bili
jer isla je u medecinsku u Bluci....Ja sam joj se otvorio
neizdrzivsi, pa iz neba pa u rebra sasuo namah sto me muci i
sto me proganja....."Nisam ga Mersiha bolan ja ubio niti
niko od nas jer on je to uzimao jos otprije, ali eto ko ce
ga znati nije znao razgoditi, stali je ....i tako to..Ma
znam ja to moj ti Djijin, cijelo vrijeme, ali stas svijet ko
svijet mora sa necim ispirati usta, znas raju...Nego kako si
ti meni ono sta radis i cim se bavis i tako to.....ja
odgovaram da radim "zaljevam damama cvjece na sesirima, he,
he, heee....doduse vise virtualno i kad ima posla" a ona
zbunjeno nepokazujuci da se cudi, klimnu glavom ko skontali
se i mudro odustaje od pojedinosti ...nego znas ti sta, ono
nismo mi, ja i ti od jucer, eto uskoro cu ja zakapijati
radnju pa nadjemo se veceras u hotelu u osam pa ces mi sve
to natanane ispricati ...Jel vazi i malo
iskupiti...Valja...kazah i kamen mi spade sa srca...a ona mi
jos dobaci, sejtan moj na kanafi, da nezaboravim one "plave
plivadone" smjeskajuci se punim kezom .....a ja pomislih
samo "a jest dobra kako to ranije nisam uocavao.......
Te veceri preko case grasevine mi je Mersa pricala da je
poslije Ferdine smrti nasla slucajno u stubu brusilice nesto
vise od kile zlata u opiljcima, da je znala vec godinama za
te njegove izlete, kako nisu imali dijece, kako svega i
svacega ima i da vec desetke godina su drzali vise ustvari
ko poslovni ortaci nego ko muz i zena, da je bio slabog
srca, da mu je ona govorila da se kani toga zijana i da ce
mu ona stvar doci glave i da bi se davno razveli da neizbi
rat i svasta nesto sto nije dalje za price, da me razuvjeri
ili odobrovolji, stali...he, heheee...

PS:   Znam ja od svega sto sam ovdje napisao i pripovjedao
najbolja mi je "neistina" a za pravu istinu skoro svi kazu u
sebi, ...ma laze jebo sliku svoju iz ciste zavisti...
 Hmm, eh......eto ovo vam je cista istina.



Komentar Br.215
Poslao : GeroTabu djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 17.12.2009.

 Coek je nesfacen dok je ziv.... Sjedim ja tako dok
razmisljam sam sa sobom za sankom ...Mora se mandrknuti da
bi te se svijet sjetio i cijenio a nekome se i potrefi da ga
i precijene pĺ ispadne i genije u ovom ili u onome. Eto
ti Van Goga. Slike ni jedne nije za zivota prodo, a vid
sad... Ali koje fajde kad tebe nema na ovom dunjajluku.
Ispada sto si stariji sve si nesfaceniji ili sto vise u
godinama doguras sve te manje bendaju i tako ti ja sve u
negativi dumam li dumam i u sivilo bojim kad mi pogled
odluta negdje vani skroz kroz sajbu u iznenadno izazovan
prizor...
 Naka, fino ocuvana starka u bundici od vjestakog krzna,
nastelila se bas meni u videkrug i namjesta one sanke tako
da moze strpati ono dvoje vjerovatno unucadije u onim
skafanderima u njih. Gledam je, dobro uscuvana i ima je i u
visini i u sirini pa one tijesne tajcice na njenim guzovima
nabrekle a i vicepi i tricepi se raskomotili.Vidi se da je
dobro utrenirana nema sta i garant 3-4 puta se buraz moj
mora na fitnes za takve perfomanse..  Jest da je nakom
maramom pokrila vrat da se nevise one izdajnicke bore i
zile, a ten joj dobro potamnio od solarium przenja, dok joj
lokne popadale po licu u boji ono trule visnje. Nema sta,
diskretno nasminkana, kako prilici godinama, sva se sa onim
pravilnim crtama na licu i kezom sa implatatima (garant)
unjela da onu djecicu ugura i utopli pa i oznaci sa onom
limun zutom preko njih da nedaj boze neko nebi avtom, jel
poletio kad zabelji u njene guzove, dok vuce saonice. 
 Najednom se ufatim kako ja to zamisljam doticnu damu ko
biva, kakva je bila  prije dvajest-tridset godina ko sad mi
nesto nepase,sta li. 
Mora da je bila prava treba, garant dragulj ljepotica. U
meni proradi onaj zivac, onaj arketyp nestasnog "dijecaka"
koji se podviruje, nesto u starom mazdrmanu sto bi vazda
piletine, he, he, heee...Bice da je bila prava mrak plavusa
sa razdjeljkom koji je pocinjao od cela preko razbujalih
sisona pa silazio ravno preko pupka i dalje dijelio tamo dje
je svako zensko razdjeljeno i zakretalo kroz ona brda od
guzova...To joj dodje ko linija zivota haman preko cijeh
tijela...Vidim je u mojim mislima svu onako nabuhlu i
zanosnu. Nije ona svakom davala, mislim se ja, ali kad se
jednom ono razmijenila u sitnis krenulo je garant kroz tri
cetiri braka iz kojih ima fakat vazda djece a mashala i
unucadije. Sad u meni kreno da radi onaj arketyp "sabotera"
koji vazda nalazi mane pa i u ljepoti nekucenoj. Sad se javi
onaj treci dio mene onaj podmukli kalkulant onaj
"prostituisani arketyp"...
 Sta ti je Gero ona ti je ako nije tvojih godina onda zicer
i koju godinu mladja a ti sad vazes na hapotekarskoj vagi ha
ovo ha onu a pogledaj sebe. Na rakiju i zestoka pica si
preso samo da nemoras u cenifi malo,malo poslije pive se
gledati u spiglu ...Eto te zarasto si u bore a i facu ti ono
malo kose, brkova i brade pridrzava inace kad bi se obrijao
vec bi davno utekla.
 Vidi, vidi joj minjdjusa sto su joj razvukle one usne
skoljke ko u manjeg sloncica sad a nekad su tu bilo
nastanjeno haman pola erogenih njenih zona...bezobrazno ja
razmisljam. Eheeej, ali nekada tu negdje iza njih tih usnih
skoljkica pa prema potiljku prosipali su se biserni puteljci
pa niz kicmu ko preko makadama pa sve i svuda ali uvjek se
na isto zadje preko smrdne baste pa jos malo...
 Sad u meni proradi onaj zadnji najdosadniji arketyp
"zrtve"...pa vidis jado da joj nemos pera odbiti i pitanje
dali bi mogao i sa kaman-agrom nekako snjom kad bi imala i
zavezane oci ili da je nedajboze odrodjenja slijepa...pomela
bi te vec kod, ako ne kod prve onda kod trece-cetvrte okuke
jado i pitanje je dali bi kasnije bio i za dzamije...Nebi ti
pomogla ni sitno rastucana vijagra, jado...uz fildjan kahfe
i dulum pite, jos.
 Sve ti ja to tako kontam i vazem pa nesto se pitam, bolje
reci ona "zrtva" u meni, imam li ja to ovdje sa kim
podijeliti ovdje u kafani sa rajom, bar kroz pricu suplju, 
ko nekad ono kad nam je glavna tema bila ko je sta zagonio,
gdje ko osvano u behutu ili kako se koja mala trza, na koji
mamac frcera, dok ona moja dobro ohcuvana svedska starka
zapela i kroz prtinu razguli negdje sa onom djecurlijom.
Negdje niz parkning i iz mojih opazanja, sve pusuci onu
maglu ko Sharin konjo, dok ulicne svjetiljke se pokorno
klanjaju a okiceni svedski prozori se nadimaju od ukrasa i
nadolazeceg bozicnog  ushicenja.........
 Ma jok, bolan ...Danas raja u kafani a za shankom da
nepricam, ne zbori To je tabu tema, ko fol svi smo vec ono u
tim godinama dje heglenise o cugi, mezi, sevdaha, pa i o
unucima, mora se reci a i karti da nepricam ko i sportskoj,
je ono vitalno oko cega se zivot vrti ...kad im nedobog
zenske spomenes, je ko da im zarac u tur guras....Bas tako
!!!
 Jebo te Gero, reko bi Jupa, zar nevidis da sam dvijesta pao
dole u remici a ti se pubertetski zajebavas. De malo se
uozbolji vakat je ...mogo bi popiti kakve batine, ozbiljno
ti kazem ne od mene ima svakojake uvredljive raje..Mani se
te jebe,,,nego ako si kakvo musko hade sjedi ovdje za sto pa
se prihvati karata,i daj jednom odrasti matereti..
 De bolan, bolje ti je sjedi smirom, rekao bi Dzemo,
nebarkaj ih. Vidis da im nesto nece karta i recimi sta da
stavim na sporskoj igraju barca-inter, dali dvoznak,
aaaa....Sta mislis Gero...
 Shoka bi jos zakuho, kakav je, i raju provociro...Sta je
raja ako vama nije do toga i ako nemozete ni kod zena
pustite cojeka nek radi sta mu se radi. 
 Dadara bi dobacio Avdi da pusti tu sevdalinku jebo vijesti
na tv-u a mogo bi nam i meze dobaciti vidis da se stanjilo u
tanjiru i poceo me tusiti kako ide dole i kako se ovaj put
vraca zauvijek u Bosnu...
 Vaho bi ga poceo izazivati sa politikom dole i Dodikom,
kako nebi ni po zime izdrzo, a vec bi se vratio ....
 Sad ti ja tako sve nesto kontam, vid mene budale, umalo me
ovi moji arketypovi djecak, prostituisani, saboter i zrtva,
neposvadjase sa mojom rajom, jebla sliku svoju ona Caroline
Myss, spisateljka sto ih izmisli i meni u mozdane vijuge
naseli, i tako se ja vratim na pocetak u svojim
razmisljanjima...
 Pravo sam neshfacen ili kako se to ono kaze intelektualo,
ispred svog vremena, kad neko bahnu na vrata...
Cim se bavi onako oko steke i nezna da se steka ovdje dize
gore (nek nam se bar steka dize) a ne kako je to normalno
spusta dole, znamo da je neko sa strane...
 Napokon taj neko skonta i gruhnuse vrata i eto ti ga
Selver. Moj komsija i jaran iz dobrih starih vremena, a i
skolski drug....
Odmah se ispozdravi sa rajom i pozva nama nekolicini za
shankom pice...
   +++++

....eeeeeeee, ovo dalje cu u sljedecoj kafanskoj opricati
zbog nadapetosti!!!



Komentar Br.216
Poslao : GeroFermentacija djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 24.12.2009.

...Za prestojece praznike evo recepture jednog pravog pica
domace radinosti koji je prepisan od starih bogumila. Mogu
vam iskreno prijaviti da dobro "tuce" a zdravo i bogato sa
antioxidantima, he, he, heee....
  ....nek vam je sretno ...Gero


RECEPT za medovinu

 Evo vam recept za medovinu koji i nije suviše
komplikovanim, ovaj put dajem  brzu varijantu zbog
nadolazecih praznika.
 Potrebno je: kilogram livadskog meda u sacu s cvijetnim
prahom, 25 grama kvasca.
Sace samljeti u mašini za meso, pa sipati u lonac od pet
litara i dodati cetiri litra vode. Ugrijati na 35 stepeni uz
stalno mješanje, a zatim skinuti s vatre i dodati kvasac
razmucen u medu. Dobro izmiješati i ostaviti da prenoci.
Ujutro procijediti kroz gazu pa presuti u flaše i držati
otklopljeno jer medovina vri!!
 Držati na sobnoj temperaturi (oko 20 stepeni) dok ne pocne
da “rezi”, a onda staviti u hladnu polumracnu prostoriju da
bi se vrenje prekinulo, ali ni tada ne zatvarati flaše.
Pred samu upotrebu može se dodati pola iscedenog limuna na
cašu, a ako se koristi kao lijek, treba cugati triput dnevno
po 250 grama sahat pre jela.



Komentar Br.217
Poslao : DacaBG
Datum : 31.12.2009.
Dragi moj Gero i Nenaspavana moja devojcice,...
Budite mi dobri u Novoj godini , zdravi, pravi i pisite nam
i dalje price koje su za svaku pohvalu i paznju....
Uveseljavate me i delim vasu tugu i radost,intenzivno...
Voli vas vasa Daca koja misli na vas jako cesto....Hmmm, Ovo
Hmmm vidim da sam nekako uvela u stil pisanja
mnogih....Drago mi je zbog toga...
Ovom prilikom pozdravljam mog Sandokana i mog predobrog,
prepodobnog  cika Vinka...Olgicu,njenu  Ivanu,Sabinu i Aidu,
Tolu moga predragoga, Sabsa, lutkicu u BL, Singu samo moju,
Gorana Combeta, sve moje Banjalucane redom....



Komentar Br.218
Poslao : neispavana@hotmail.com
Datum : 01.01.2010.
 
Prica napustenog vocnjaka

Izvjesna gospodja Mara,onda, drugarica,bila je jako
tajanstvena osoba.Zasto?Zato sto je imala ime,a niko je nije
poznavao,bar od nas koji smo to htjeli.Zamisljali smo
je,pretpstavljali smo je,cak smo o njoj i pricali,i
smisljali sale,al je nikad nismo upoznali.Voljeli smo,i sto
je nikad nismo upoznali,jer,da jesmo,ne bi bilo svega sto je
bilo,a ne bi bilo ni price.
Mara,je,pocela da gradi kucu.I izgradila samo,neki
temelj,koji je bio na sredini imanja,a imanje je bilo
ogradjeno drvenom ogradom,niskom tarabom,kojoj su iz dan u
dan,sve vise,falile letve i dijelovi.Medjutim,sama
kapija,mala i rijetkih letvi,zasiljenih,zadrzala se
skroz,cak,i danas postoji.
Mara,je,odustala od gradnje kuce,zivjela na nekom drugom
mjestu,neko drugi ko je tu planirao da nastavi od njene
rodbine,nije imao sredstava,i ostao,je dugo,dugo,temelj,kao
ploca za igranje nama djeci,a vocke,kojim je temelj bio
okruzen,sluzila su nam za vjezbanje,pentranja po drvecu.Nije
tu bilo  nikad zrelih vocki,samo neko lisce,slabo da je sta
dozrrjelo, zelene smo vocke,brali i sicali se s njima
medjusobno.
Njen temelj,i njeno imanje,s postovanjem zvali smo Marino.Pa
bilo je Marino,znalo se,da je Marino,iako niko nije poznavao
Maru.
Sariji su nam,rekli,da Mara ne zivi tu,i da nece zivjeti,ali
da je to njeno,i da to znamo.
Voljeli,smo nekako Mru u sebi,mozda zato sto nam je ostavila
temelj,otkljucanu ogradu,i sto nije dolazila,da nas grdi.
U dvoristu,bilo je uvijek jako aktivno.
Mi djevojcice,igrale smo se lastisa,i izmedju dvije
vatre,neko je svirao gitaru,na temelju,a i na ostavljnim
gredama za gradnju,koje su bile slozene,uz kraj ograde,prema
komsiji,desno,sjedili su stariji,koji su se zabavljali,i
pjevusili..Romana......bolje,da te nikad,nisam vidio,ni
pozelio,jaaaaaaaaaaaa..(nap.aut.onda,baci jaknu,Djordje)
S ulice,je u ljetna doba,dopirala svjetlost lampe,zagusena
komarcima i musicama,a u vocnjaku,su se culi zrikavci,i
poneki svjetlac bi prozujao.
Miris obliznje pekare Isica,osjecao se nadaleko i nasiroko,a
boga mi ipotocka pekara.
Neko,bi uvijek,bio poslan,po peretke,ili kifle.I
donosio,uvijek,vise nego sto treba.
Stariji,su nas na temelju,vidjeli kao na dlanu,sa obliznjih
kuca,narocito,preko puta,sa balkona.
Tako,da smo bili ipak,pod budnim okom komsija,i sve je
tu,nekako na temelju,imalo draz.
Bili smo i slobodni,i sigurni,a to obadvoje zajedno,davalo
je osjecaj,za bezbriznu igru,i za caskanje,starijih.
Tu,su,se donosili,i planovi o velikim dogadjajima,i
stvarima:
Ko ce sutra,prvi ispod gradskog mosta,ko ce vikati..Ne skaci
jos ...da nam,neko sa gradskog ne bi skocio na glavu,a i
gdje cemo postaviti tikve,sa svijecama,i ko je skakljiv,da
ga otkrijemo.Uvijek,onaj sto najvise skakilja,uvijek.
U,zimsko doba,onih snjegova i bjelina,sa brda,spustali,sa
saonicama.
Marino je bilo u podnozju brda,ali u pravoj ravnici,i ko je
stigao do Marinog,vozio je zaista kako treba.
Tu ispred,Marinog,uvijek,je bila najduza kliza.
Mi,djeca,smo se iskradali,iz kuce,i ako bas nisu htjeli da
nas puste,onda smo molili.pusi nas,tata,samo da
malo,pregledamo klizu,i da sa nje skinemo snijeg,da se
dva-tri puta proklizemo,ako je zatrpana,neko ce se od
starijih okliznuti.
Jesmo to vece,al sutra,je tata napisao flomasterom,PAZI
KLIZA,OPASNO.
I onda,dok je brat,molio,a tata nije popustao,jer je vec
postavio natpis...ja sam iz
prikrajka,klikeraski,dodavala,nenametljivo....ima jako puno
nepismenih ljudi tata,narocito na brdu.......i opet,po
nasem.
Kako i koja,novonastanjena mlada,pocelo se u
Marino,dolaziti,i kao u park.Zene sa kolicima,jer im je tu
bilo najsigurnije,popricati,dok su kroz ulicu uvijek
prolazila auta.
Kada,smo i poodrasli,svracali smo u Marino,i kad smo se
sretali u gradu,ako smo vec,imali nedovrsenu pricu,onda je
vrijedjelo.vidimo se u Marinom,veceras.I to,nikad nije
omaklo.
Maru,i dalje niko nije poznavao,niti je dolazila,pa sam kao
odrasla,zaista zapitala tatu,o njoj.
Rekao mi je da je stvarno to Mrino,jedne zene,koja se
predomislila,nije imala para da zavsi kuci,i da ju je on
vidio,i pricao s njom,ali da je imanje njeno,i da to ona
uvijek moze prodati,ili dati nekom,od svojim,ali kako se
sjecam,rekao je da Mara nije imala djece.
Nekako se meni,cinilo,da igrom,i dogadjajima,svi mi,koji smo
tu boravili,uzrastom,od sest,do cetrdeset godina,svi mi iz
komsiluka,cuvamo u stvari Marino imanje.
Tu,nikad niko nepoznat nije krocio.
I tu je uvijek,bilo cito.Trava,temelj,i vocke.
Kako sam 1998me godine,prosetala potockim krajem,da posjetm
osobu,s kojom sam planirala,da obidjem mezare u Stupnici,ona
izabra da se spustimo mojom ulicom.
Nisam mogla da odbijem,iako sam htjela da je mimoidjem.
U Ulici,skoro nisam imala koga da sretnem,pa sam tesko
pristala.
Spustajuci se odozgo,tog vrelog dana,tom istom stazom,kojom
su jurile nase sanke,spustismo e i do Marnog.
Cekaj Sado::rekoh joj
Na vratnicama,Marinog neki objeseni karton,na konopi,U
dvoristu,temelj,i dvoje troje djece
Na kartonu pise:
Sastanak u San Marinu
Zastadoh
Sada me upita,sta mi,je,sto sam se zamislila
Reko,nisam,znas,to smo mi zvali
Marino,vidis..........Pogresno prenijeta informacija.
Zaustavih dva,tri prolaznika,sa pitanjem.oprostite.da li
znate gdje je Marino,imanje   ...rece mi jedan:ne,ja tu
zivim,ovdje,i pokaza,samo sedam metara od Marinog.
Sadi usput do mezara,ispricah sve o Marinom.
Ispricah i vama.
Imala je Mara,prelijep komsiluk,nekada,komsiluk,koje
pazio,na Marino,i sve to zvao,samo Marino,jer je zaista i
bilo.
Sve skupa,kad sam izracunala,cuvao je moj komsiluk
Marino,dvadeset godina.
Novi ga je prekstio.u San Marnu,po nekom tamo talijanskom
turistickom mjestu,koje veze nikakve nije imalo sa Marom,nit
Mara s njim.
Al,eto,dok je bilo,nas bilo je i Mare.




Komentar Br.219
Poslao : za Neispavanu Gimnazijalka
Datum : 01.12.2009.
Tvoje price i tvoj stil  su melem za
dusu. I ja sam rasla u Banjaluci u isto 
vrijeme kada i tvoja sestra Jasminka
ali kada citam tvoje price prosto ti 
"zavidim".
Budi mi zdrava i sretna u Novoj Godini.




Komentar Br.220
Poslao : GeroCestitka djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 02.01.2010.
 Dragoj raji sa Kajaka Sretnu Novu Godinu, ovu prvu desetku,
a posebno postovanoj zenskoj celjadi koja saradjuje i koji
se javljaju na ovoj rubrici zeli Gero.....
...Specijalni pozdravi Neispavanoj i moje divljenje za njenu
istrajnost u sjecanjima i ljepotu opisivanja....
...a mojoj Daci zahvaljujem na cestitci i uzvracam istom
mjerom, a i malko vise za ovu nastupajucu godinu....
....voli vas Gero



Komentar Br.221
Poslao : neispavana
Datum : 03.01.2010.

 Ja svima na ovoj stranici,i citavom ck zelim sve
najbolje,za Novu godinu,koja je vec lagano pocela.

kad god prodje stara godina,ja mislim,da je bila dobra,i
poslusam

 Indexe-Naj,naj,naj



Komentar Br.222
Poslao : DacaBG dacafacamaca@yahoo.com
Datum : 04.02.2010.
Pre nego sto zaspim,i obavezno odslusam Andjelo de Bare , La
Gitane, ja te  pozdravljam, moj Gero...Gde li si ...



Komentar Br.223
Poslao : GeroBaksuzlija djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 06.02.2010.
"sreca je ko tica sinko, brzo se poplasi i prhne i posere
te"
                                                        dido
Hakija
Tico posereri me...

 Sve cu ovdje sad sam sebe cinkariti...hocu svega mi i sto
nepisem i sto se nejavljam ove godine i od cega patim i kako
nikako da me prodje. Eto i razvalio sam se i otreso ko sa
kruske i pravo se uhelacio po ovoj klizavici pa sve baska
ruke baska dupe, a baska glava a od sramote da me niko
nevidi sam onako ugruhan odskocio samo jedaret i odma smugno
iza coska kukati na sudbinu i kukumakati...a jadan sam ti
ja, kako nebi, pa mi eto doslo iz gujice u glavu! Sad
slusajte ono glavno sto me je spopalo....a sto sam vam ja
KURATE SRECE, nije za price. Ali sto cete moram se
ispovjediti a kome cu ako necu ovdje vama !?
 Naime ovako je bilo, sve po redu...Pred novu godinu ima
mjesec dana salju ovi svedi onu lutriju po postanskim
brojevima, pa ako izvuku tvoj postanski broj vjeratnoca je
velika da dobijes od milijuna pa nadalje do cetrdeset
milijuna ovih svedskih keka. A ja razvuko pa sutra cu pa
prekosutra, pa mi se nesto neda, a to je samo kovertu
ubaciti i tako se razvuklo ko teravija a nije zec samo u
tome, vec me snasla pravo komfliktna situacija i u meni se
zakuhalo svak protiv svakog. Sjedne strane ja a vamo preko
puta stola shejtan i melec...nepiju nista a ja sebi nasuo
malo brlje kruske ostalo od nove godine.
......Ta jebena lutrija u kojoj se izvuce postanski broj i
svi iz te ulice koji su igrali zavisno koliko "lozova" su
kupili dobijaju i ono kad hoce onda hoce. Jebaji ga, sad da
belaj bude veci izvucen je bas moj broj i 75 komsija mojih
su bukvalno postali milioneri Neki su dobili 27 miliona a
neki po pisljivih dva-tri a ja,Vedo i ovi komsije i jarani
koji nismo se fatali veliki sipak. He, he,heee, ko nam je
kriv kad navjerujemo u srecu ni kad nas ovi dobri domacini
od sveda gotive i nagovaraju...
 Ma nebi meni bilo krivo da jos citav decembar nisam imao
spurius da igram to sranje ali neki sejtan mi se nasadio pa
hajde, sutra cu poslati hajde prekosutra i evo cuvam svih
cetiri uplatnice, dok neki melec me svjetovao ...Nemoj Gero,
nemoj bolan. Jesmo otegli muda prenasajuci te preko nesreca
i zijana na svojim nejakim zlacanim krilima...pa eto gledaj,
prvo kad si se rodio smo te spasili od menigitisa, jest malo
si nagluh ali netreba ni svaku drugu cuti, pa ono jesi
odrastao u najljepsem gradu pa mogo si se roditi i ko crnjo
(nedo bog) ili kinez, ehehej vec ti pravo kako treba ko bjel
ka sir pa ono zemljotres umalo da izgubis glavusu, na
kastelu zbog trebe, pa da nepricamo u ovom ratu kad su na
tebe pucali iz svih veberova a u logoru smo pravo otegli
jaja, ja i moje kolege andjelcici da te izvucemo iz cetnicki
ruku, pa nekako te dobacili do svedske na jedvite jade a ti
bi sad do igro sa srecom i nekim MILIONIMA !???? Jesi
nezahvalan i neskroman, cudo jedno...nikad do pameti!
..Zamisli sad da si dobio, nebi smije sjesti u avto a kamo
li u avion jer bi se taj garant srusio ili kad bi obicnu
prehladu fasovao, usro bi se da je garant kakav karcinom a
da nepricam o djeci jer nebi mogao spavati sanjajuci sto bi
im se sve ruzno moglo desiti zbog mojih nesudjenih miliona,
moj jaado....da ti nespominjem blizi i dalji rod, te uhvati
sevapa za dajdjinu trasplataciju bubrega u svici pa trecu
transplataciju jetre amidje Ahme, a da nepricam o ostalom
uhelacenom svijetu i o onima na haitiju garibima,
eeheeeeeej...
 Uhvatio sam se ja slikanja i joge koliko vidim to mi ide
nekako od ruke a imam i inspiraciju i lakse mi je nego
pisati.....
MORAM JA TO SA SOBOM RASCISTITI,razmisljam ja duboko sve ovo
vrijeme, ali lakse bi bilo da sam ipak bar malo se
"popravio" nesto mislim, onako par stotina hiljada onako nek
se nadje a i nemora se bas vajik trositi i razmecavati vec
onako za cuge i bezbriznosti...a opet melec mi sapce da
cutim i trpim i da po potrebi uzivam u sitim malim prizemnim
i prolaznim stvarima, za koje mi netrebaju pare u cemu sam
ja jos vazda dobar u raznim egzoticnim potragama za "vjecnom
tajnom", a i u onim dole nasim ekoloskim prostorima gdje je
naveci ukras jos uvijek zensko i dobra cuga.....

PS:A sta hocete, sve se tjesim jos da nemere insan dobro
slikati ako nije nesritan...Eto vam onog VanGoga, da bi bio
nesretan osjekao sebi uho .....Dobro je nedobog da ja sebi u
zanosu umjetnickom, nesto neosjecem, gluhobilo. Valjda nisam
toliko se zvizno, fuj, fuj, fuj....



Komentar Br.224
Poslao : DacaBG
Datum : 25.05.2010.
Dragi moj Gero...rodjendan mi je 25.maja...meni i
Irfanu...pa , eto, mislim i smatram da zasluzujem da mi
posaljes neku lepu ili vec neku pricu u kojoj cu ponovno
uzivati ili biti tuzna ...
Stafetu ce mi vec uruciti moj Dejan, kao svake godine, za to
ne brini...ali ti znas, kao i moj andjeo Toba , da sam
ostala zeljna prica iz nase Banja Luke i eto..daj mi je...
Kada je tebi rodjendan, da ja tebi posaljem nesto
lepo...???
Voli te tvoja Daca koja misli na tebe...



Komentar Br.225
Poslao : GeroReceptura djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 06.06.2010.
Zna se sta to nacionalni dileri valjaju, zna se, svak svojoj
naciji svoju nacidrogu, a zato su se brate i krvavo borili,
istu onu po kemiskom sastavu sto ono onomad valjo onaj
hasburski kaplar (onaj sto je trebo postati slikar, vec ga
uvatilo da pusi u klozetu pa ga izbacili iz skole, pa otiso
u politicare i ishelacio onaj veliki zijan) i sad se tesko
skinuti narode sa te drogushtine..Ginulo se, nego sta i
ubijalo za nju i klalo i u logore vodilo i silovalo dakako,
pa i otimalo razvacilo i vozilo kuci...He. heee, neide to
lako se skinuti sa tog kokaina, treba naci se Metadon,
haalooo, za citave skoro narode...Probala evropa pa neide
nesto se uzjebalo u kemiskom sastavu pa jos hamerika ako
nezbavi pravi metadon nema nam spasa...
Zove mene neki dan hase obama...ono preko jarana Skamape da
mu pomognem u kemiji, ko strucnak sam i sta se to treba
izvaditi a sta dodati u taj metadon, eto bit ce lovuse i
svega a obavezno i pocasti obeca on...A sta cu to mi je poso
pa prihvatih ponudu...Sad cu ja njemu ko Broj 1 iz alanforda
onu suplju; Onomad kad sam kralja artura sakupljo vitezove
za okrugli astal....Pa onda, prvo treba promijeniti i
totalno izbaciti slobodne RADIKALE iz svih grupa od amin
(IDI) (a ove su najebenije kad se pridruze)...treba
hidroksidnih grupa sto vise da im sjebe kiselu
bazu...karbosilnih grupa onoliko koliko se mora, da ih zelja
mine a alkoholnih grupa po mogucnosti sto vise da se vezu na
ove im jebene nacionalne receptore...Nista mi nepreostaje
vec sitno istucati viagre i karabita pa nek se sad j.... ali
bez nas, kontam ti ja ...
 Vidis sto su nam uradili sa taktikom grckom Trojanskog
konja, oni ludi ameri...Sve uradili i popomogli i urgirali
da se uvali umjesto sds onaj ona laktaski dodik a i
nezavisne mu platili da mu pire pod samar, kad ono se on
uvalio pa sad im on valja svoju drogu s nogu...iz rusije pa
preko srbije u talu...
               ++++++++++++++++
Narod je na drogi i sad svako ko god da ukine drogu im
nevalja...
Haj´de nije lako ni onom mici laktaskom, ruku na srce...
...kad je vidio da nemoze uskratiti drogu svom narodu
nastavi covijek srceparajuce da daje i diluje i zescu i
ludju drogu onu referendumu i otcjepljenju a za uzvrati sebi
fala bogu lovusu jer i on to nemoze jadan nebio da gleda
kako se na apstinenciji pate pa se mora lovusom
drogirati...staces, nije mu lako...
Kako skinuti narod koji je gino isto za onu stvar i u to ime
pocinio zlocine u ime ideala supljeg, sa te droge
..Eheeeej..!!??  Haj ti dobri moj bogo sad reci ....

PS: Eto ti moja Daco ko sto vidis plaho sam saokupljen
tekucom alhemijom pa se svasta nesto nestize i nebudemoli ti
mi taj metadon sklepali, Obama, Zlaja Napupak i moja
malenkost ode nam Bosna u 3PM, u totalni helac....
...pozdrav tebi i tvojima...Gero




Komentar Br.226
Poslao : GeroKaman djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 11.06.2010.
DO POSLJEDNJE KAPI TESTOTERONA ...
 
Vece je minus bogzna koliko,jebaji ga haj znaj koliko, vuk
lisici se prislonio nebil ugrijo muda a ono bas danas 8 mart
najveci nas zenski praznik, ko zenska nova godina i ako ti
sad neda nece ti jarane za sva vremena dati...mislim se
nesto i krcim prmrzlu havu isprsito pa kroz sumarak
krivudavim puteljkom pravu do kluba...naseg kluba.
Tamo dupkom puno raje, a prevladava bogami ona zenska
prelijepa celjad, pravo ih milina gledati u onim toaletama
pa ako ti se dozvoli moze se i pipati...ali ono kulturno
kroz ples kroz tango stiskavac...ma ko ono nekada..
Eto nisam se stigo sa rajom rukovati i prebrojati kako je to
red u nas kad me neki rmpalija obgrli s ledja...Ko je sta je
a ono onaj Selver jaran iz ulice i iz razreda i sa
faklteta...Oprosteno mu, jasta a sta bi drugo.              
  .........................
...Ma isti sam ti moj Gero ko onaj dida Ahmo, znas onaj
...ma sjecas se sto se vraco vazda sa stucom vruceg kruha sa
posla u pekari ono rano a i mi sa onih asikovanja po
sheheru, pa nam odlomi onog somuna i vec dobrano pjan
cekajuci busa pa podvikne drzeci se za one stange u cosku ko
kaki iznureni boxer:
 Jooooj..bolan,kud nisam k...c, A mi ko djeca petnaest-
sesnajest godina, podjemo ga ono zajebavati i
zapitkivati;....pa sta bi onda, sta bi radio, onda? A on bi:
Kako sta bi.... pa zna se sta radi k...c !?...Zavuko bi se u
p...u, eto sta bi!! ...Pa sta bi onda ??...Kako sta bi onda
pa glupog pitanja ...pa virio i ondande i gledio na druge
p...e, He, he, heeeeeeee......joooj
Eto tako sam i ja nekako sad...moj jarane. Zavukao sam se u
dve-tri PM i virim na ostale a nesmijem nista jer cu
nagrajisati ko zuti...ako vec nisam !!
.Ma ja, jeli to onaj,sjecas se kad nam je onomad pricao isto
u busu onu pijansku o zidnom satu kokano....ma da ima onaj
sahat na zidu sto je star toliko da je sjena njegova klatna
udubila se citav cant po zbuci na zidu...a kukavica promukla
i umjesto da kuka muce ko krava...he, he, heee...Aahaaaa,
jest bas taj stari Ahmo.
 Ma nista te nekontam dobri moj ahbabu, a hajmo sa shanka
malo u cosak za one fotelje pa ces mi to natanane
raztaberiti, dok nas tamo Avdica bude mezom i cugom
gotivio..Jel´valja buraz moj ...Hajde valja, pa i nemora
svak cuti moju muku i jebatanju...Hajde, dobro to ali budi
Selvere kratak, jer eno ti treba. starki dobro uscuvani,
vidis li Mukeletu, zvanu Kelly, vec te kibicuje, a i ja sam
ti nesto jarane ko zagorio, he, he, heeee....
 Dobro,evo ovako ti je moj dobri Gero bilo, pocecu od
pocetka...Ti znas ono da sam se ja...
                    ...........



Komentar Br.227
Poslao : DacaBG
Datum : 14.06.2010.
Hvala ti puno, alhemicaru moj belosvetski...
Pozdravljam te , vec uobicajeno, nadam se ne puno napadno,
mada znas ti vec da mi je  to mana po rodjenju, da ne kazem
mestu rodjenja, sve u svemu ako preteram, ti mi namigni ,
slobodno....navikla sam ...zanesem se valjda...
Zelim ti da sto duze  tako originalno odolevas ovom fenomenu
, zivotu...koji uobicava da nam baci pocesto oglabine ...a
da pri tom budes jedinstven i jos kojekakav , da ne kazem, i
izvuces samo ono najbolje , tacno i  umetnicko , mada nekad
ne i najzvucnije... ali upravo  tako...Bash, bash...
Precizno uhvatis momenat...
Imas, brate, neki tajni aparat,ne prijavljujes... mozda
skener pa skines sve ...SKINER , da, da, tako se zove tvoj
revolucionarni aparat...Vidim rabite ga Toba , ti , GDOG a
boga mi i Nenaspavana devojcica....
Ah dragi moj Gero , ti znas da ja volim da se salim i vecina
mog zivota mi je tako i proslo u uzivanju te vrste, bez
obzira sta me snaslo...
Drago mi je da si ljubitelj zivota...gitare, ljubavi,
smudja...a i ponekog smudja orlija...
Odoh da prostrem ves...laku noc...



Komentar Br.228
Poslao : GeroAktung djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 02.01.2011.
LAFA-

 Evo prikrajcila se i ova godina i zadnjh dana ubrzano
stari, brzinom padanja mraka ovdje kod nas kod sharafa, a i
neka jer dojadila nam je svih ovih 365 dana sa svojim
chemerom i svakodnevnim belajem haman ko one ranije prije
nje, ali smo njih manjevise zaboravili pa cemo i nju
akoimaboga...
Eto i ja vam ono okreno curak pa cesce nesto navratim do
kluba malo sa rajom da se prigrlim i koju da protaberim a
shuchurallahu provuce se i koja pametna ...nije da nije!
 Naumpadne mi Lafa, jer nekako tradicionalno je znao
ucestalije u klub svratati bas u ovo doba godine kad
svanjiva u deset a smraciva u tri, pa ti sad vidi ko da
nepopije i nerazgali se, mora biti pravo bolestan ili je
vazda bio normalan...
 Pitam mu jarana i komsiju Zeru za njega a ovaj me povuce sa
strane i onako sharetom da nas raja necuje, ko da ima nesto
tajno da mi saopsti, gluhobilo.
"Naljutio se na raju, samo tishu jer ovo sto sam cuo cuo sam
od moje zene a ona od njegove Dzemke"...Pa kako pitam ja
naivno, haj nastavi bogati tu ublehu jer nevjerujem bas
lahko, jer znam Lafu, dobrica ko kruh i tesko se naljuti ma
ni u karti niti gluho bilo pri picu, ma prava tevecelija od
insana...
Evo ovako ti je bilo....Otiso ti moj Lafa u ovu svedsku
pemziju pa odlucio hajde da raju pocasti a svecano obeco da
ce samo na sat-dva da trkne do kluba ovdje i da evo ti ga
nazad a i svecano obeca zeni da nece cugati i da se odrice
alkohola samo kola i kokta...Zena se obradovala pa i vrijeme
je jer znao je Lafa, znas ga dobro gadno zacugati,
shentluchiti a i na karte izgubiti pa sve jadna u behutu
kontala da je doslo vrijeme da i njen Lafa izadje na salamet
ko svi ljudi u njegovim godinama...
Ukocko ti se Lafa i dade se do kluba a zena ostala spremiti
veceru pa servirati ono po stolu raznorazne mezetluke pa i
onog shapanjca od dve litre, rashladiti, nije zgoreg, a i
ona da se srikta ko u onim filmovima pa i svijece upalila ko
da je bozemeoprosti haman bozic pa i u stikle neke natakela
se, a i friz, je dan ranije nabacila pa sva se usjajila ko
da je na nominaciji oskara...da bude lipa i pozeljna svom
choeku..
a,..Lafa ti se moj zaboravio i sjeo sa rajom i malo karata
pa malo bilijara a i cuga ga povukla a i Shemsina harmunika
u sevdah razvalila i mic po mic i sat po sat pa bogami
ostade ti on do onih sitnih sahata tu negdje iza dva,tri...
Nekako se na jadvite jade dovuko kuci a Dzemka popizdila
umalo da ga nezgomi i neubije koliko je bila ljuta, kad ga
onako zguzvanog i nacvrcanog  vidjela, ali zbog ovog
svedskog komsiluka se nekako svlada i dok se Lafa na jedvite
jade uvaljivo u spavacu, sjede ti ona dumajuci pomno kako da
mu se osveti za sve ove njegove pjanske ublehe..
 Sjeti se ona da kad je onim svojima momcima stavljala ves u
mashinu da je iz necijeg djepa ispo kurton pa sad
shejtanskim naumom odluci da ga raspakuje i turi svom Lafi u
gace u guzu...pa kad se probudi nek se on misli, he he
heee...
 Sutradan skuhala ti ona kahfu jaku ko armatura i ceka ti da
se Lafa digne, a ovaj cim se digo pravo u toalet pa nema ga
nema haman ko da je opet u kafanu otisao a kad je izasao ko
drugi coek a i malo se obrijo i pod tusem uljudio, mora se
priznati ali ipak ko neka tuga i chemer da ga prekrila da
Dzemki bi lipo zao da nije malo ipak pretjerala, pa ga blago
priupita kako mu je bilo sa rajom jel se proveo a i nek je
jer jednom se ide u pemziju, zar ne !?
 Lafa samo sporo dize glavu sa kafe pa kroz zube
prozbori:"Nemam ja tamo vise raje moja Dzemka to se svijet
iskvario i premetno i sve go peder do pedera i da znas, da
necu da cujem u ovoj kuci da me neko pita za klub i za
raju...jesil cula" !??
...Tako ti je to bilo moj Gero, pa posto ja kupio pod to
prodo ni vise ni manje i bez devalvacije dodavanja, a jedino
ako zene tu nesto nelazu ...znas ti njiha-ha ...

Eto toliko od mene ovaj put iz ove stare godine zadnjih
sahata i dekika a vama svima SRETNO I BERICETNO u slijedecoj
NOVOJ GODINI
                                                 ...Gero





Komentar Br.229
Poslao : emira
Datum : 04.01.2011.
Gero, Gero, sretna ti nova 100 puta. Lijepo isprica pricu,
nasmija me. Hvala.



Komentar Br.230
Poslao : DacaBG
Datum : 18.12.2011.
Boze dragi, Alahu moj, preslatki moj Gero, gde si, jebo te
,sve ovo vreme ...ne mogu da verujem da te ovoliko i ovako
nema... Daj neki znak Sta se stobom desavava i Tobom.Volim
tebe i Tobu puno...
Daj javi se covece, kakve su to obrve....



Komentar Br.231
Poslao : SRETNA VAM NOVA djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 02.01.2012.
...Neznam sta mi je ali otkad sam se vatio slikanja, boja i
svjetlosti najednom sam presto pricati sam sa sobom a onda i
pisati..nekako neide.
Sam proces pisanja kod mene je zapocinjao kroz setnju ili
trcanje gdje sebi prvo ispricam pricu po dva tri pa vi
cetiri puta i onda kad bi je mogao izrecitovati, ja ti
sjednem za ovu dugmetaru i odvalim je iz cuga... u jednom
dahu..uz malo crnog ...i malo mezice...I to je to !
Ali eto jopet se palim ....doduse laganini ali valjda ce me
krenuti iduce godine nadam se bolje bar hiljadu X od one
nesretne prije dvadeset godina Da vas samo podsjetim: 
....Sjecanje na nesretnu Novu 1992. godinu
Piše: Pavle Pavlovic (Hag)
Tih posljednjih mjeseci '91. krvario je Vukovar. Vodile su
se nama nejasne bitke po Slavoniji, prije toga oko
Dubrovnika. Svecano su Zenicani docekali jedinice bivše JNA
koje su se povukle iz Slovenije. Vojnike i oficire
prostodušni Bosanci darivali su vrucim hljebovima, pitama,
rakijom. Ludnica je bila potpuna. Strah i smrt lebdjeli su u
zraku, samo je bilo pitanje ko ce prvi da opali. Nadali smo
se da takvih budala medu Srbima, Hrvatima i Muslimanima, u
ondašnjoj BiH, nema. Da ne može komšija na komšiju... 

  Na ovu zadnju recenicu rece mi onako uzgred uz pice i ice
neki dan moj prijatelj Miljenko da je on i danas tako glup i
naivan i da bi nasjeo ponovo kad bi moglo sve od rodjenja
izpocetka...i sta da kazem vise vec ZNAS TI NAS! Kakvi smo
takvi !!!

SRETNU NOVU 2012 zelim svima sirom dunjajluka a specijalno
veslacima pisacima i citaocima KAJAKA 
...zeli vam Gero



Komentar Br.232
Poslao : DacaBG dragica.daca.zoric@gmail.com
Datum : 16.02.2012.
Da ide komsija na komsiju...to je osnova mog javljanja na
Kajak, bas tebi...vidis i sam da nije slucajno...Patis kao i
ja, ne razumemo...Vrati se , molim te, na komenar br. 60,
kada sam se prvi put ukljucila, to je isti taj momenat koji
mene dugogodisnje muci a ocigledno ce nas muciti i
dalje...svakoga na svoj nacin, dragi moj...dragi
moj...nedostaju mi reci kako te nazvati...verovatno brate,
jer sam uvek tako naklonjena mojim dragim Banjalucanima.
Lepo se napricasmo godinama ali sustina je u pokusaju
razumevanja  pomenute teme tj. ona se vraca i uporno
vraca...Kako je prebroditi...kako...
Jako cesto mi je sve jasno ali isto tako ne mogu nikako da
predjem preko nekih situacija koje si ti i mnogo njih
prosao...ja ne-e,crnogorski, ali i ja ih ne prastam...ne
prastam logore, ne prastam komsiluk, ne prastam izdaju...To
sam ja , sto ne prastam...
Znas li da sam imala problema tipa da mi se javio covek koji
mi je pretio nakon mojih izjava o ljubavi prema
banjalucanima na Kajaku, izdajama srba...covek me sacekao
ispred zgrade...Zivi u Bg, pronasao me na osnovu moje price,
moju adresu, ...ja ga odvedem u kafic, da ne sazna moj Dejan
jer je on jako nezgodan i destruktivan kad sam ja u pitanju
...razgovaram sa njim ali ne vredi, morala sam da zovem moju
bracu crnogorce koji su ga odveli od mene...n e javlja mi se
vise...tip je nasilnik, ...Jedva sam ga otkacila...Ne vredi
nekome objasnjavati...
Dragi moj Arife, uzivaj u svojoj slikarskoj
umetnosti...podrzavam te i neizostavno mi posalji  na mail
kako to sve izgleda...
Svetlost i boje su nesto sto nikako nije izgovor za
nepisaniju i tugu zbog toga... vec naprotiv... to je po meni
izazov, nesto jako pozitivno, uzivanje...nesto kao seks,
nesto jako , jaaako dobro ...samo nastavi tako...mislim na
tebe i samo tako nastavi....voli te tvoja Daca.



Komentar Br.233
Poslao : GeroFrojdovski djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 11.03.2012.
 Male price sa shanka

 Ma moj Gero moram ti nesto opricati ali da to ostane medju
nama razmes ti mene,prosapta Ljasko meni i znacajno dize
obrve sarajuci okolo da nas neko necuje i viknu dve ljute,
da pojacamo pivkare na kojima smo vec nesto bili ljuti, pa
nastavi:   
"Probudila mi se zena i leti i ljubi me....ja lude zene, sta
ti je bona...Jooj sto sam imala njaku nocnu moru, sta li joj
 sto sam ruzno sanjala, moras cuti..sta ti je zeno nisam
nista cuo, pa sta, ko da to ima sta pametno iz zenske
glave.... iii hajde sjasi sa mene evo mi prignjecila si
preko vene i jedva vatam zraka...Ajde, dobro, dobro, sta si
bona tako strasno sanjala...Ma to ti bi ovako moj Jasko; Ko
biva ti naumio da kupis medjeda i ja nedam pa nedam, kus
medjeda a ti navalio kako ti je to zelja iz teskog
djetinstva da imas svog medu i navro ko mutav na telefon i
kupi ti njega i doveo ga kuci pa ja naspremala meze i
sjedite ti i medo i igrate karte a ja vas gotivim stas
moram, pa onda pomalo i cugate a ja stas malo pomalo pa se
navikla i eto puna nam kuca otkad su djeca otisla svak
svojim putem ...Pa ti se nacugo i zaspo za stolom a tebe
tvoj medo podigo pa te odnjeo u krevet pa te pokrio a meni
nekako doslo milo i ja se raznjezila...
Ma, sta ti ludo jedna skocim ja stas ti sa mojim medjedom da
imas, pa to je moj medo, kao sto znas..
Ma to je san samo moj Jasko...Nemoj ti meni,moj 
Jasko ovo moj Jasko ono.... Ma sta ti ja znam  to ti mozda
nesto ima sa nasljednim bolestima u familiji mozda i nemoj
mene uvlaciti u tu shejtansku rabotu.Ko zna sta  sve ta
tvoja klimatericna glavica u svojoj perveznoj masti
zakuhala...Svasta sam ja cuo o tome od raje...
  Cuj medjeda ja kupio i kuci doveo ga da bi cugo i igro
karte, ja lude zene, moj Gero...haj´de to ...
  kad neku noc opet me probudi placuci ko sanjala kako je
zelila jos jedno dijete a ja necu pa necu a ona ti uzme i
izbusi mi kurtone i to ispricala zenama a ona  Dzenka sa
cetvrtog pade u nesvjest i svu kavu onako vrelu prosu na
sebe.
   Nego znas ta Gero tu meni nesto nestima...sto ja nesanjam
nesto tako ko kano kako sam onu Senu zavalio pa ga nevadim
ili kako ono izvadio onog soma kapitalca a raja oko mene
zinula ili kako se zavukao u onu stvar pa neizlazim, ma bar
da sanjam kako sam dobio na sporskoj, ma jok, vec ti sanjam
kako me misevi grickaju u na tabutu a ova moja meraci li
meraci i baca mrvice naame napujdavajuci ih, ili kako se
pecem na dzehenetskoj vatri dok one sve trebe koje sam volio
ili nevolio ali povaljivao jesam, pusu li pusu u  vatru da
se slucajno ne zagasi....
"Slusaj ti mene Ljasko,sad cu ja njemu, jesil cito sanovnike
i tu slicnu literaturu naucnih tumacenja snova ko Frojda ili
Junga ?..
..Ma jok Gero,sta ti je!? Dje mene nadje za citanje.. ja ti
jedino procitam sportsku stranu novina i citulje a knjige
zadnju sam ti cito "Cica Tominu kolibu" ko dijete i rasplako
se sta se radilo od onih crnja-robova u hamerici i jos od
onda vucem traume i posljedice i dan danas.
 Dobro onda moj ti ti Ljasko moram ti nesto reci ali mi je
nezgodno jer citah ja nekoc onog Frojda i Junga kupila zena
preko sindikata onomad zbog braon poveza oba kompleta,koja
nam se slagala sa regalom. 
Tamo sam ti nesto skuzio kako snovi su ti skrivene zelja i
to one najnemoralnije,skrivene iza njakih simbola, sta li. 
Jali tako nesto ko ono madjionicar kad izvadi novcic iz
praznog dlana i mi svi gledimo tamo kud on hoce a on nam
vamo skida satove i prstenja i haman radi sta mu je volja i
chejf...
Tako sam tamo procito ovaj primjer ako se dobro sjecam, kako
neki tamo profesor anatomije iskoristio taj trik da bi
provjerio koliko studenti budno prate njegovo izlaganje pa
im je rekao da je vazno pobjediti odvratnost prema mrtvacu i
gurnu prst u paksu pa ga polize i izda instrukcije da sad da
svi tako urade!?
Neki podjose povracati a neki bogami i padati u
nesvijest...Tad se slavni profesor ponovo autaritativno
oglasi da je  vrlo vazno ako su pomno pratili izlaganja svim
culima onda bi zapazili da je on tamo gurno kaziprst a
polizo srednjak"
 Ljasko zavrti glavusom ko da nista nije tek sad skonto i
promjenismo temu jer raji je bilo vec sumljivo sto se nas
dvojica tako dugo domundjavamo... 
 Sutadan zove mobil i ja upratih Ljasko,nema ko ovako
iznebuha.
...Znas ko je ?? Ja tesko pogoditi i sta ima majke ti tako
uzbudljivo da me trzas a ja sam ti u velikom poslu jarane.
..Ma Gero samo da ti se javim da sam skuzio dje je fol i
naravucenije od onog tvog Marxa i Engelsa (Frojda i Junga) 
Aj bogati sta si ti sebi sad uhavizo ...
Kako sta, pa to,... To je da mi onaj komsija Medo, Dzankin
coek vec odavno zagoni zeni he he heeee...Doso i ja toobe.

 Ja sam samo uzdahnu ... Jebaji ga,Frojd i Jung su bili u
pravu, jasta sve. Sve se na dunjajluku vrti oko sexa, tako
jednostavno a tako dubokoooo.... i onako usput trznuh  svoju
trebu mobilom, kad se neki glas mamlaza javi na cistom
svedskom:
..Aaaa, ko je Bisu trebo...
..Ma, ja coek Bisin...
..Tyvärr(zalim),nemere jer ima kunda (kupca) !?

PS1: Sve najljepse cjeloj nasoj zenskoj planeti za 8mart
zelim iz    petnih zila i iz sve snage...
PS2: Specijalni pozdravi Daci za njenu zivotnu hrabrost,
sirinu i smjelost..
.......Gero



Komentar Br.234
Poslao : GeroKcerci djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 15.05.2012.
SALVETA

-Daj mi tu salvetu...rece Brankica ljutito
-Nedam i necu i nezelim da se mjenjam za nju pa ti znas da
se mjenjamo samo za duple koje imamo 
a uostalom ova mi je specijalno draga jer sam je dobiula od
svoje stare-majke
-Ma daj mi jeee, da je pocjepam Mimooo....Nedam, a sto bi je
ti pocijepala, nerazumijem bas nista..
-Dacu ti bilo koje tri moje salvete samo da je pocjepam i
popljujem..
-Sad nista nerazumijem da dajes tri najljepse svoje salveta
da bi ovu meni dragu salvetu koju sam
dobila na poklon poderala i pocijepala...ti si poludila
Brankice
-Pa vidis sta je na njoj naslikano ..djamija i dole pise
nesto sto nista se nemoze procitati 
mozda neka zla carolija i kletva protiv nas. 
-Ne nebi meni moja stara-majka tako nesto dala sta lupetas,
pa i sama znas da nas voli pa
upoznala si je a znas da pravi najsladju baklavu i hurmasice
pa i tortu na svijetu..
-Jeste to... ma mrzim djamije jer cula sam da se u njima
skrivaju nekaki razbojnici i 
muslimanski teroristi, pricalo se u kuci kum Jovica kad je
tata dosao sa ratista i 
da su oni neke tamo minirali i da ce bogami i ove u gradu...

-Dobro najbolje smo prijateljice necu ti uzeti je ali je
sakri da druge djevojcice nevide
i sugurno bi ti je uzele i sve salvete pocijepale...
-U rudu nek to bude nasa tajna jeli vazi !?
-Vazi i sad da se pomirimo ..."mir mir niko nije kriv"

Dani su prolazili i u skole je uvedena vjeronauka kao
obavezan predmet za svu pravoslavnu 
djecu dok mi djeca drugih imena i koncesija nismo bili
obavezni vec mo se ti casova u skoli 
skrivali po skolskom dvoristu da nebi navukli ljutnju i
prezir...

Jednog dana posli skole prilazi mi Brankica pognute glave i
sva uplakana...
-Mrzim vjeronauku plasim se onog popa Pere koji sav smrdi na
slaninu i rakiju koji kad prica
mlati rukama kao da hoce da nas udavi dok strelja
zakrvavljenim ocima i prica strasne price 
od kojih vecerima nemogu da spavam i budim se sva u
znoju...Bojim ga se Mimo, bojim a on namjerno 
kad prodje zapne mantijom i ko slucajno srusi mi teku,
olovku ili gumicu da bi se podvirivao
kad se moram sageti u uzeti to sa poda dok se djecaci
pakosno smiju..
Mrzim ga i plasim se Mimo a nesmijem nikome reci ni tati ni
mami...
-Znas sta Brankice, ja cu reci mami da i mene prijavi na
vjeronauku pa cemo ici zajedno
i mozda ce ti biti lakse kad smo zajedno a i meni je
dosadilo da se skrivam po 
dvoristu kao neki krivac 
-Joj Mimo bilo bi super ionako u klupi sjedim sama ...ti si
mi prava najbolja prijateljica..

Dani su prolazili i skolska godina je prosla morali smo
otici iz grada kao hiljade drugih 
jer rat se sve vise razbukta a neimastina bivala sve veca.
Dobili smo papire da mozemo se 
"iseliti" za Svedsku gdje nas je vec cekao tata...ali i to
se krilo od ostalih jer sam put 
izlaska je bio puno rizican i nosio sa sobom mnoge
opasnosti. Trebala sam se oprostiti sa
Brankicom i samo njoj povjeriti tajnu da uskoro odlazimo..

-Pa zar morate ici a meni se cini da ovaj rat ce stati, bar
tako su pricali ovi stariji iako 
moj tata u to nevjeruje pa je jednom cak kad je se napio
trazio od mame da kad zaspe da uzme 
sjekiru i da ga raspali po nozi da se nemora vratiti na
ratiste ...
-Ma i meni se neide Brankice, ali zazelila sam se i tate pa
kad ovaj rat stane opet cu se
vratiti i opet cemo biti zajedno ko najbolje
prijateljice...Eto obecaj da cu ti pisati svaki dan.
-Vazi Mimo mozda je tako bolje, jer nisam ti htjela reci
koliko se bojim cijelo ovo vrijeme za 
tebe, tvoju bracu i mamu...
-Znas nemogu nositi moju zbirku salveta pa bi te zamolila da
je cuvas, hoces li..!??
-Ti si mi najbolja prijateljica naravno da hocu, a specijano
cu cuvati onu sa djamijom
da je druge pakosne djevojcice nevide ...nek to bude zalog
naseg prijateljstva
-Vazi he he hee, ko na plazi...

Rastale smo se i nismo vidjele godinama, odrasle, Brankica
se udala i dobila djecu a na salvete 
sam zaboravila. Nasle smo se na Facebooku malo se ljutila
sto se nisam javljala i 
tako to kako je kod nas obicaj kad se stari prijatelji
ponovo nadju pa smo se
se odlucile sresti i opet bar malo ko nekad druziti..
Kad smo se napokon sreli na stolu me je cekala moja kutija
od bombonjere i unutra moje
salvete sa salvetom sa slikom djamije na vrhu ...

                             .............................

 Posveceno mojoj kcerci velikoj curi, svjetskom putniku i
mladom zurnalisti Marini, koja upravo radi na svojoj prvoj
knjizi.




Komentar Br.235
Poslao : emir
Datum : 13.06.2012.
Cestitke Geri na divnoj prici a isto tako cestitke Marinciju
za pamet koju je nasljedila od mame i tate. Knjigu iscekujem
sa velikim nestrpljenjem kao i Deni i Binci. Gera sad napisi
jednu ljubavnu za mene.



Komentar Br.236
Poslao : Pa Gera sta ima novoga...
Datum : 04.09.2012.
Evo godisnji odmori su pri kraju a ti nepises ama bas nista
o svojim putosestvijima. Fale nam tvoje price kako si proveo
ovo ljeto i gdje si sve bio. Znam, svugdje je vrucina,
pozari ali ima i lijepih stvari sto su se izdesavale, u
Splitu, Zenici, S.Mostu i mozda Bluci, itd. Hajde posalji
nesto za sve nas koji volimo tvoja pisanja. Poz



Komentar Br.237
Poslao : DacaBG
Datum : 22.09.2012.
Nisam znala da imas cerku , tako veliku devojku...takvog
majstora , 
umetnika...
Divim joj se.
Pozdravljam Marinu i zelim joj sto vise inspiracije i
kreativnosti u 
njenom umetnickom delu zivota a isto tako joj zelim
puno,puno ljubavi 
...jer ona je definitivno inspiracija svemu, ama bash
svemu...

Veliki pozdrav divnoj porodici mog preslatkog  Arifa,
Djemalfonza od  
Dace,vidji, Stojanovic Zoric,upravo sa najmilijeg mi mesta
,Ade 
Ciganlije.

P.S . Ne mogu odoleti prilici a i svojoj prirodi da ne
pozdravim Tobu, 
mog andjela...i stalno se pitam gde li je i sta se desava s
njim...pa 
koristim ovu priliku, Arife, da mi javis kako je on tj. da
li je 
dobro!!



Komentar Br.238
Poslao : GeroJopet djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 24.09.2012.
Pjanska prica sa shanka

 Vala volim ja otići u kafanu ovu našu ma makar bila u
Švedskoj i makar se zvala klub i to su naumili dusmani da
uzmu ali neide da ti uzmu to sto nosis u srcu taj merakluk
taj sevdah..
Da neduzim, lahko odem sa teme pa nepisem ponjave bezveznog
texta...nego ja tako svratio tamo ko svaki put..eto samo da
vidim šta ima kad tamo Sejfo. Ma znate koji, ma onaj moj
jaran uspješan trgovac sto je radio sa svakakim svercom a
sad je sa onim viagra-kamagra i ostalim pilulama u poslu.
Skoci ja na prvu, pa odmah čim se raspita ono formalno, kako
žena kako djeca babo i ostalo pa pa i ono naše ,,onako kako
si'' pozva piće raji sa sanka. Red je red, zna se...
Sejfo me pogleda i onako kaharli prozbori kako bez njega on
će kolu. Koju crnu kolu skočim ja ali se skontrolirah namah
možda je coek nesto bolestan možda pije kake antibiotike,
možda treba da vozi nedje. Ništa od toga moj ti Gero sad će
ti Sejfo moj ...nego otkrio sam da mi alkohol šteti i razara
mozdane ćelije. Konkretno meni !!
Kako si otkrio mi ćemo svi uglas !? Podjesmo ga nagovarati
ma jebo nauku ma jebo ljekare ko da oni nesto znaju cugalo
se otkad je ljudi i vjeka pa ovo pa ono. Eto ni Bajro
konobar obeco da nad neće zavaljivati pa rundu kad jedan
naruci svako naosob naplaćivati, To izvalismo ko glavni
argument i Bajro klimnu glavom pobožno slozivsi se sa nama
ali Sejfo ni mukajet već zagledo se u neku fleku na stori i
...i tako.
Nesto je ozbiljno po srijedi i mi skocismo da ga
odobrovoljimo da nam se izjada...
Ne potraja dogo pa će nam Sejfo.
E ljudi ovako je to bilo ...ono poslije one u utakmice kad
smo ono nakantali one litvance u Zenici zapijem se ja sa
rajom Ljujom Zecom Safetom i jos nas je bilo butum i onako
jampi oko dva ili tri baci me Maho kući ...sve je bilo
potaman ...moja Safa me čeka malo ljuta ali vazda je takva,
haj to, već na stolu svega i meze i ja se zalozi ko pravi i
ufati me neka milina i draga mi bi moja Safa ko curica sva
nekako slatka umiljata ko ono nekad prije trideset četrdeset
godina i ja navro ko june i zatrjera ga ja njoj haman ko ono
nekad vise puta .. Ma sve ko u filmu i zaspasmo mi to tako
raskalasno... nju opi sevdah a mene alkohol i viagra ...
Probudi se ja i imam šta vidjeti nesto ko mjesina lezi do
mene, gluho bilo ne spominjalo se, da se pomaknem nebil
uroka, nesto malo brkato, nesto sto ko parnjaca hrce i puše
a ono ispala drobina, boze me sačuvaj, nije za price da vam
nezgadim piće. Odem u kupatilo vidim moj stan, nema greske
pogledam sebe ko da me zguzvalo facu na jufku
jest moje ogledalo, onda bi to u krevetu morala biti moja
Safa ali šta ja radim onako raskalasno s njom....potanje je
sad ??
Nije valjda da sam svoju ženu onako pijan povalio...uf uf
vid ti šta alkohol čini od insana.. Pravo postane životinja
i svoju rodjenu ženu u ovim godinama napastuje..
E reko sam nećeš Sejfo piti vise
pa makar gloginje jeo da necinis tako neprilicne stvari..o
to je to
Završi Sejfo i uzahnu pa ispi kolu
Mi se pravo zbunili a bogami bi i trta i nama od ove price..
šta ako je Sejfo u pravu, jebaji ga nije to lako kad ti
ćelije mozdane odumiru pa se zavalis i kod svoje sopstvene
žene, jebaji ga onda...
Bajro se prvi stresnu dok mi iskolacili oci ko
omadjijani...Ljudi hoceli ko rundu pića, kuca časti jebaji
ga...
Mi se samo pogledasmo ...Veha nesto promrmlja ko mora ići ..
Ljuja nesto okrenu ko do WC- a ..Meho je već bio kod vrata a
ja se sjeti da imam sutra rano na aerodrom da sacekam
kćer...
...jebo ti Sejfo sebe pokvari mi poso kroz zube će ti Bajro
i dobaci samo ... mos i ti ići i nemoras tu kolu platiti
...to je od mene, kuca casti....jos malo pa ce mi narod sa
dzume navracati u klub, procjedi bajro sebi u bradu da ga
nikonecuje...

..zravi mi bili..G.

PS: Daco bio sam ti na Adi (ja kako je u Begisu bilo
vruce)ove godine ali mi se nije svidjelo, jerbo nedaju
preplivati...Kazu star si ti za one strane..he he heee...
Za Tobu ti neznam nista , nadam se da je dobro i da nesto
neborta...



Komentar Br.239
Poslao : DacaBG dragica.daca.zoric@gmail.com
Datum : 07.10.2012.
Dusko Radovic: Ako vam se neka ptica posere na glavu ,
obrisite se 
diskretno i pravite se ludi ...kao i uvek kad su vas
posrali...

Malo shale a i zbilje...molim te da mi obecas da ces biti
moj gost 
prvom prilikom kada opet budes u mom gradu i da me neces
vise ovako 
zaobici...
Ne brini za te zabrane preplivavanja ...Bicemo na lepsem
mestu i 
slusacemo ekstra muziku..Fado, Latino, Cigani; Rok,Bluz,
DzEz...radnim 
danom...vikendom je tamo havarija...
Dok je bilo onako pretoplo,verovatno kada si i ti bio, moj
Dejan i ja 
smo praktikovali tek uvece da idemo na kupanje, tj. da
legnemo u vodu 
, malo plivamo i sve u svemu se rashladjujemo i brckamo ,
kao dve 
krave...
Procitam ja u novinama da je zabranjeno posle 20h da se kupa
, tj. da 
se preplivava jezero ali ne govorim nista ...
Zalegli mi tako u vodi, pa malo i zaplivali kad ono odmah iz
daljine 
ide svestlost , duz bova , na skuteru , dezurni lik...
Vidim ja svi mladi uz put beze iz vode ka obali i
trce....Cuje sve to 
moj slepi muz i Kaze Jebo te, kevo, sta se desava, kakva je
ovo 
bezanija...a ja mu kazem , Okreni se za 30 stepeni u levo i
trci kao 
sumanut prema mom glasu...
Dragi moj Arife,upravo te pozivam da budes moj pocasni
gost,...da se 
slatko nasviramo , ispricamo i napevamo, prvom prilikom kada
budes 
dolazio u BG...ps.ostavljam ti moj mail da ga
zatefterises...
Veliki pozdrav...i samo nastavi tako da pises...



Komentar Br.240
Poslao : GeroHelac djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 09.03.2013.
Svakom po zasluzi...

  Opet je nastupila ona Švedska zimetina koja nas svake
godine iznenadi al hajde sto nas pridošlica , sto ove domace
domorodce iznenadi pa se povezdan po sredstvima informiranja
iscudjavaju na sav glas ko pomutila im racune a oni jadni
nebili kokano tek zbacili ljetnu garderobu. A stas, taki su
a naši su, onako dvolicni i kulturno licemjerni. Volimo mi
njih a i oni nas i neznamo šta bi jedni bez drugih. 
Eto krenuo ti ja opet do kluba i probijam se laktivima kroz
maglustinu i samo cekam kad cu se okliznuti i razdvojiti
nebo od zemlje ali šta ce mora se ŕ kad se mora i nije
tesko..
... Eh, pa tako se putem nesto sjetih kako moja je nane
vazda govorila u mog unuka sto god oci vidjase ruke
pokvarise..a.ja štas osto sam takav isti..
Eto to se vidi u ljubavnom zivotu.. 
... ko dijete igracku za cas ja ti to rashalatim..ko mali
Mujica svesku podrpam.
Sve volim raskontati i svašta zaviriti a kako ceš ako nes
rashalatiti..Vazda me bio glas kako sam tu nezadrzljiv a
pogotovo kod zenskinja...kažu i givit bi razvalio i nakovanj
pokvario a kako jadan nebi žensko, njezno fino
negresno..pricalo se onomad, Onda žensko ko žensko nije
vjerovalo pa je vazda me ganjalo da provjeri glasine a ja
opet to, ko naivan kakav sam svaki put iznova dokazivo..pa
kvario pa rasturo, neumorno,.stas bio me tako glas     
Sretna okolnost pa.sve na dobro znalo izici pa vecih
posljedica nije bilo. Dobro niti se one zalile niti se ja
falio vec onako..svit naucio na mene!!
 Prije se nesto od toga moglo i popraviti pa dalje kome
valja koristi ko da nista nije bilo ali danas nema šanse
ionako je nastalo potrosacko društvo globalno . Nista se
nepopravlja samo se kvari da bi se kupovalo ...nema tu
plemenitosti. kupi potrosi i baci Straha bozija.!?  Moram
priznati da ni sam se u pocetku dobro ne snalazim a i sve je
onako virtualno..
  * Nekako ti ja stize zivo i zdravo ono ko gusjenice da
imam kad tamo sve ono svecano a i ženska celjad se sriktala.
Nemos odoliti a ne razgledati i sve nekim mirom odise. Pitam
Bedru za sankom šta ovo, a on kaže pripreme za osmomartovsku
feshtu.... Kako pripreme a bez mene. Lako kaže on nisi si
uracunat. Nisi se dokazo. Prica se da ženska celjad na
upravnom odbori odlucila uz sponzorstvo  jedne vidjene, dame
, hajpogodi koje, da malo odmoris .psss ti znaš koje i
znacajno pogleda da nas niko neprisluskuje....Nemoj shvatiti
to nešto licno, a ako hoceš da znaš ni ja se nisam tu
metiljo pa ako hoceš jos da znaš bojeci se za svoju
kožu...znaš ti moju Mukeletu. Rece okrenu glavu lijevo desno
da provjeri slušali nas neko pa znacajno diže obrvu. Dobro
si prošo a bilo je svakaki gnusnih prijedloga. To cemo drugi
put kad sve ovo prodje ..izvini moram nešto odraditi, pa ode
tamo iza sanka.
Nesto malo eto ti Mukelete, dere se iz kuhinje...Jesmu dao
pice pa nek se nisi ...necu da imam belaja sa Zumrom i
ostalom zenskom rajom..
Uhvatim Bedru kad se vraco sa posluzivanja raje iz coska ..

,, U cemu je belaj dje Sam ti zgrijesio kad zenska raja
ovako prema meni''
,,Ma neko izlano ženi da si mu ti dao App onih kurava po
Geteborgu a onda tvoja ona bivsa nadigla graju kako si ti
ovakav nakav pa tako to i kako im ljude nagovaras na
kurvarluk preko iPhone ...
Eto samo da znas i da ja stim i moja zena nemamo veze ....
  Sta Sam vam reko nema toga sto ja nemogu uhelaciti ....

   ...Sve najbolje i najljepse zenskoj celjadi za 8.mart...
        
PS...kad god se zaboravim u ovom bjelom svijetu i prepanem
kako cu se vratit, sjetim se moga grada rijeke mosta i Ale



Komentar Br.241
Poslao : Aida
Datum : 10.03.2013.
vidi Gera nam se vratio.nadam se da nece 
biti vise ovolikih pauza.



Komentar Br.242
Poslao : GeroBiseVero djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 25.03.2013.
 Melita Vatarevic

 Rekla mi je preko telefona nesto u tom smislu da mi je bila
obecala koliko je sam onako bunovan mogao da skonta i da ce
doci tamo negdje oko tri. Jos mi je rekla da ako se nismo
slagali mentalno neznaci da nam se tijela neprivlace mozda
zbog toga vise nego ikad prije  i jos je neku paljbu prekora
slozila mi za kupatilo i beterluk u stanu i da se previse ne
trudim oko klope da samo moze nesto vina onog shiraza da
skoknem i kupim. Spustio sam slusalicu nakon desetak sekundi
tutanja prazne linije totalno zatecen njenim pozivom nisam
se mogao uhavizati da je zavrsila svoju uobicajnu tiradu.
Pogledao sam na sat i imao je taman toliko vremena da se
obucem navrat nanos i da spustim se do sistembolageta i
zgrabim par flasa crvenom i nesto zece njakog viskija zlu
netrebalo.
 Taman sam stigao pobacati smece u one crne kese i u
kupatilu nabaciti peskire i onim djogerom povuci po
plocicama gore-dole dva tri puta kad se ona oglasi zvonom na
vratima. Mahinalno pogledam na sahat ...tri dve
minute....jebaji ga uvijek njena stara preciznost. Cestitam
sebi na prolaznom vremenu i zaleti se da otkljucam vrata.
Stajala je na vratima u holivuskom stilu "paraaaam"
...jebaji ga ko prava dama. Neka bundica na njoj kratka boje
meda ispod koje se otkrivala dugacka haljina i one cizmice
sto bi moja mmater rekla trofrtaljke....ma ko da je ispala
iz nekog holivudskog partia. Ja zino ko pes i nesto bi
rekao, ali bolje mi je dacutim da ne naletim na prvu.
Pokusah joj pomoci da se raskomoti sto ona ko kano ponosno
glatko odbi. Sve je trebalo da ispane u njenoj reziji u
stilu " vidi medjede sto si ti to izgubio". Ja odahno u
stilu "haj´de nek ti bude ovaj put...vaznije je bilo bitibar
malo  usrecen nego u pravu !!
 Sjedili smo dok je ona pricala sva odusevljena svojim novim
poslom i rajom koja je vec nakon par mjeseci prosto obozava
i pricala je ko da se najela gramofonskih ploca da bi me
zapitala da bih mogla da udahne napokon kako mi se svidja
njen novi style. Taman sam poceo da ispustam da kazem da
izgleda briljantno i da joj predivno stoji ta haljina sa
grckim izrezom na njenim bogatim ramenima kad ona se dohvati
zraka i nastavi u stilu prekora kako moze zivjeti bez
muskaraca kako su muskarci nistavni a narocito taki moje
fele koji sebe samo gledaju, gdje im zenska treba samo za
sexa i sve u tom fazonu. Tek sto sam stigao otvoriti i drugu
flasu vina nije se smorila vec na moju srecu se sjeti da je
donjela klopu i.... gdje sam je stavio. Provalim ono ..mozda
u kupatilu, mahinalno a ona odskoci ko da sam je ubo nozem
...tipicna muskarcina balkanskih registracija jos mi usput
zaprijeti da slucajno nesipam joj pice, sama ce sebi
dozirati. Malo je spustla lopticu i glas joj je vec bio
blizu normale kad sam se sjetio da pustim muziku i usput joj
prebacio kako jos uvijek pusi. A ona ko da je jedva cekala
to skoci oparena kako je jedino cigarete nisu napustile  i
opet kako smo mi muski smrad koji samozadovoljno misli da se
svijet vrti oko nas. 
 Jebaji ga ko da je proslo dan-dva a ne pola godine odkad
smo se razisli ali opet u jednom je u pravu ...Izgleda
bozanstveno. I ona ko da mi je citala misli ...mislio stari
mazdrman da se ja za njega sfixala ovako shick,
najaaa....papane ovo mi je povazdan stil i sprcala sam dve
svoje plate u nordiskakompaniet  za style. Najednom nesto
provali nesto sto od vina kojeg je u zagradi sama sebi lila
sto od mog neobicnom pomirljivog stava i zapovijedi ..."da
ne gubimo vrijeme marsh u kupatilo da te okupam da mi koju
bolestinu ne namaknes ko zna koje fuxe si ti ovih mjeseci
prevrto, gluho bilo a ja sam se okupala kad sam posla, znas
ti mene". 
 Ja opet se sjetim one "bolje biti sretan nego u pravu"
Poslije u kadi istrljanja mi ledja i pregledala mi nokte i
bio sam slobodan dok ona nesto sredi svoje u kupatilu. Bog
zna sta.... Cekao sam je kod vrata sobe da je ovedem do
kreveta kroz ples  jer bas tad je isla sa cedea ona nasa
nigts in saten od moody blues-a. Jebaji ga standard-shablon
koji je uvijek palio. Hos vraga, uff pardon ko cita, ona
uleti ko furija i nekim djiudjica zahvatom me ubaci u krevet
 i samo izusti ...voli me....i zaspa ko pogodjena istog
trena...
 Sta cu , ja se popismani a i splahnu ko mjehuric od
sapunice....koji zajeb znala bi reci ona moja Meliha i
plemena starih Vatarevica.
 E narode, ako ista mrzim onda mrzim kad zensko hrce
...vraga mu, to nema nista ogavnije a ona je u inat zahrkala
ko onaj ciro parnjak sa uskotracne... Nije za nju nikad bilo
pice, al haj ti se sjeti...
 Sta cu i mene ponjelo malo onaj shiraz a jos se nisam
naspavo od sinocne lumperajke pa i ja zalegoh i prebaci ruku
preko nje i njene crnosatenske beby dol spavacice na koju
sam se trebo he he, popaliti. 
 Eto tako bi ko kano mi se pomirili...bar za ovaj put...



Komentar Br.243
Poslao : asja
Datum : 14.04.2013.
danima citam (tek sada) i uzivam...a sada, dosla na sami
kraj, pa ne znam sta cu sa sobom.....ima li jos?
gera,toba,neispavana-sta reci?
Predivni ste !!!!!



Komentar Br.244
Poslao : GeroFitivno djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 07.05.2013.
Fiktivno

 Zametnula se prica sa Dzerom u stilu sto izgubimo vazda u
sta sve god igrali, od boljih od sebe i ja nemerem
odurati..

  Pa dobro sad,dje zec ovaj zajeb..koliko znam poslovi ti
dobro idu sa Viagrom i ostalim stimulans srestvima a i na
pricu se nešto zaradi..Uuuu....
 Jebo te Gero nikako da saslusas pricu....
...Ma kako cu da saslusas kad si krenuo od markovih konaka
haj konkretno u stvar.. Šta te muci, pa da idemo malo u
trebe ..proce ih volja a i nas pice, he he heee...pocinje da
fata...
 Inace bez jebe kako si...ono zdravlje zena djeca i tako to
??..
  Fiktivno moj Gero ...Sav sam ti fiktivan u svim
oblastima...
 Evo vako ti je to moj dobri Gero, kaki sam i ja sam ...
Ono kad mi moja Mina našla poso i pocela raditi djeca su
bili na putu da odu iz kuce i ostali smo sami ...Eee onda ti
ja ono domundjam ono poslovno ko onako sto bi mene moja Mina
izdrzavala sa svojom platicom cistacice jeli vec kokano da
se mi razvedemo mislim ono FIKTIVNO pa ja odem na punu
socijalu i moglo bi se. Pogotovo sto bi prešli u manji stan
pa i tu bi uštedjeli. Naravno sve to fiktivno a ja bi i
dalje živio sa ženom i hranio se tu...Ona je u pocetku bila
izricito negativna za ideju ali postepeno je skontala da bi
to išlo a nismo mi jedini koji su tako nešto dohakalu, tim
vise sto joj brat i snaja poceli kucu graditi pa bi i ona
pripomogla i tako to...
 Meni opet trebala kesh-lova za biznisa a i auto me cesto
poceo izdavati i vrijeme je bilo za novoga... Da, receno
ucinjeno i sve krenulo kako valja stim da da sam ja sad vise
odsutsvovao od kuce pa i nešto poceo i graditi na moru nekog
placa sam imao na Ciovu znaš prici sam ti...Slabo sam bio
kuci a i lova se okretala i tako to..Dobro me krenulo
 A bogati i žena je došla do parica i krenula sebi graditi
nešto kuce u Zavidovicima ali neko brat je nagovorio a inace
djeca šta nasljediti i šta prodavati poslije nas, eej
covjece...hm,pravo nas krenulo.
Moram priznati da o se malo zanemarili i one stvari,
zapustili ko coek i žena ali stas i godine su tu, jeli...??
..Dobro to naleti nesto sa strane, jeli boze moj nismo djeca
ŕ i mladje, ma znas ti mene....
Nego dodje ti ja sa semestra i vagnen kod nje moje Mine kad
imam sta vidjeti. Dovela ona coeka nekog brku, jest nas je,
al za glavu visi od mene..Pitam ti ja sta je to bona, Jesi
li bunike jadna nahalisala ....
 Ma to ti je moj Sejo samo fiktivno i nemoj praviti problem.
Coek je fin a dobrica i na kuci mi je puno valjo a tamo se
teško živi, a on udovac, bez zene, pa kažem da mu pomognem i
vjecali smo ono samo da dobije papire, ma to ti je ono znas
Fiktivno !!! Jeli bas tako??...Jes bas tako i ja ti ljut i
prevatren razguli... 
 Tako sam ti ja buraz moj ograisao ki zuti... Vidjel sto mi
radi zena....
 Pa dobro sto cu ti ja sad, prekide ga...sta je tu
je..jebaji ga.
 Ma da te samo pitam, onako usput, nemoj sad galamiti, imali
kod tebe nedje spavati ili stan naki ono fiktivno, onaj
privremeno dok se nesnadjem ??



Komentar Br.245
Poslao : GeroBG djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 28.06.2013.
Beogradska nostalgicna.. 
 
 Bili smo mladi a i svukuda nas je bilo po našoj rahmetli
jugi..od vardara pa do triglava hm, nije lahko to za
zaboraviti  pa i nigdje nije smetalo sto si to sto jesi,
Banjalucanin, Bosanac naravno, nije trebalo naglasavati,
podrazumjevalo se, pa i ponosili smo se sa svim tadašnjim
našim dostignucima, pa i curama i klubovima i muzikom...
 Za sve te meni drage gradove vezu me divna sjecanja uvezana
u korice spomenara naseg bezbriznog djetinjstva skolovanja i
studiranja. Volio sam te druge carsije jer ih je bilo svukud
gdje sam imao i prijatelje i nekad prozivljene ljubavi...
Sve, sve to, ali Beograd je bio nesto posebno, jedan od
rijetkih gradova koji se sam nudio i olako bludno i svim
svojim tajnama razotkrivao sa mnostvom raznolikosti i
bjelosvjetskom tolerancijom...
  Eto ove godine cu opet dole, pa sad pravo preko Begisa, a
onda cu "pomesti" sve gradove bas ta meni draga mjesta i sta
mi ko mere...
Za Beograda imam vise dragih razloga a isto jedan je
velicanstveno vazan je da i ove godine se druzim sa covjekom
koji je bukvalno spasio mi familiji i prevalio ih sebi u
Begis preko granice nakon par neuspjesnih pokusaja. Nikad
nije prihvatio zahvalu u klasicnom smislu rijeci za nesto
sto po njegovim moralnim mjerama cini se i nepoznatim a
kamoli prijatelj prijatelju...
 Nekad davno prvo sam mu upoznao buraza Zileta Grofa a preko
njega i veci dio onog podzemlja koji su bili za Ove danas
male mace, kad se oruzje rijetko upotrbljavalo kad se sitno
dzeparilo puno vise kockalo avta obijala, provaljivali
stanovi, podvaljivalo miliciji, kad se radilo vise na imidju
lopova i kad se malke-vise radilo individualno i kad je
zapad bio alisa u zemlji cudesa 
 A bogati lijepo se podsjetiti i onih dana Beograda kada je
Vasa Kalauz bio car ulica sa maznutim Porscheom onda kada je
to bila glavna attrakcija na trgu republike onomad .gledati
Vasu kako izludjuje muriju u glavnom gradu  a Tito samo sto
nije prihajao iz Nesvrsanih, ih kad pijanci i notorni alkosi
imali bonton tako da nisu cugali vikendom pa kafanama na
novom Beogradu da bi radnicka klasa i studenti mogli
uhvatiti se kafane....eh stara dobra
vremena..http://www.youtube.com/watch?v=VAdY_Ir-tEg
....Onda se se sjetim najedared, nekih ljubavnih
budalestina
 Još mi je ono davno onomad izvalio mi moj školski drug
Slavko kad smo mi ono otpocinjali sa aktivnim burnim životom
jeli, da ono kad provaljujes kaku ciganku da obavezno joj
preko glave nabacis haljinu preko ociju da te negledi da te
neurekne sa urokljivim garavim ocima. Kokano to je ziva
istina to mu povjero stari cigo Hajro Shamrla, kad ga vidio
sa onom cigancicom Masom da ide..Sjecam se da sam ga samo
pito fola radi ...A šta mi se može desiti u protivnom.. Ja
tebe budale..da ti se osusi cuna  konju, odgovara mi on,
onako zagonetno uvjerljivo !!
Ja se kreveljio i ko sad se sjecam pado od smijeha, dok mi
je on nastavljao u ozbiljnom tonu ..."Jos mi je reko kako
ako to i uradim, da treba skinuti uroklije tako štoš uzmes 5
svijeca u krst zapalis na tom  mjestu dje se to desilo
pompös 5x bismilu i ugasiti tako štoš ih zapisati ili
popljuvati" 
 Sad mi nesto naumpalo da je mozda u pravu he he heee, evo
ovih zadnji godina ko da je prokletstvo pocelo da djeluje,he
he heee, pa nesto kontam da oprobam i tu "medicinu", nije
sgoreg. Mozda pomogne shucurallahu... 
   Eto raja razloga sto sam se dosjetio moje Zage pa i zato
trebam do Belgrad na Kalmegdan.....Svjecice one male za
torte kupio sam ono u lila boji a pivkare cu kupiti tamo,
valjda  meni i pis baciti valjda ce ici dobro i Jelenom he
he he ...mislim da se baci obredni pish. Samo da nebudne
komplikacija zbog prostate i ti fazoni....Stas.ima se za šta
kupiti i stvar gotova..dao Bog valjda ce pomoci i još samo
da se sjetim dje je to na kalisu bilo prije cetres i još
koja godina...eheeeej...To ce mi biti za problem ...
 
 Stas, sto neko rece sve mozes amputirati ali sjecanja
lijepa nemeres...sto je najgore nemeres ni ona ruzna!!! Sad
nauka vise trazi lijek za zaborav ruznih sjecanja nego lijek
protiv raka !!!!

   Pozdrav nasoj Daci pa mozda stignem i da sretnemo
se.....




Komentar Br.246
Poslao : DacaBG
Datum : 05.07.2013.
E zasmeja me, Gero, dobro...Kad planiras da dolazis ? javi
mi...nadam se 
da ce nam se uklopiti datumi ...pozdrav veliki.



Komentar Br.247
Poslao : Gero27 djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 03.08.2013.
27 juli

Svano je i 27 jul i  izgledalo je ko i svaki drugi logoraski
dan, u okrutnosti nepredvidljiv i 
već je zazagalo. U Burhinoj sobi već je sve bilo budno i
umotano u vonj znoj i 
zamor...šta nas čeka danas kome će biti ovo zadnji dan, šta
se dešava vani, hoceli nas 
pustiti, da nas neće onako iz zabave kolektivno muciti
maltretirati, tući ...koja je od 
smjena danas????
Ništa od toga za divno čudo i sve nekako umrtvljeno danas a
i prvi smo za ručak na 
redu. Ko za inat nikakvih znakova ni loših ni onih
obecavajucih..Bio je opet onaj 
buckurist od graha i srećom četvrt kruha. Imao sam sreću i
nakon sto sam nekako 
posrkao jelo kasnije sam zamijenio četvrt za tri cigarete
zamislite za hercegovinu. 
Cigarete sam prelomii na pola i imao sam za ovaj dan pravo
bogatstvo.
Sjeo sam vani uzazid do vrata garaže gdje su bili
kozarcani.Bio sam u sjeni i u neko 
doba zapalio jednu. U neka doba za divno čudo otvorise na
moje iznenađenje garažna 
vrata i ko zombi podjose izlaziti zatoceni.. Širio se uzasan
smrad a oni ma nije za price, 
onako izmijenjeni jedva da su posjecali na ljudska bića. Mi
smo za njih bilo još uvijek 
hajmoreci ko manekeni koliko toliko čisti naizgled i još
uvijek na samoj granici  
podnosljivog. Malo dalje prema potoku u hladu strazari su
iza zice ljeskarili i zaljevali se 
pivom nezaiteresovani šta se dešava kod nas. Ufatila je
fjaka i smorio alkohol..Imali 
smo sreće .
Spontano sam ponudio polovicama Hercegovine najblizeg do
mene. Nekako je došao 
do mene cuceci ..poslije njega drugi i treći. Vidio je to
Bale i dosunjao se do mene. 
Šta je to stobom da nisi puko ono skroz jebote...prosapta mi
na uho ...daj sad i meni 
jednu.
Šta ti to dumas tako zamisljeno matere ti još me priupita
palači cigaretu
Znaš šta ...eto da sam umro ovdje da su me klepili danas
prije dva sata stajalo bi mi da 
sam svezo u četrdesetoj ovako izgleda da ću gurati
dalje...On me značajno zagleda i uz 
osmijeh izusti znaci rođendan ti je danas... Pruzi mi ruku i
zagrli cestitajuci...

Ko sad sjetim se onog osjecaja da sam tad u mizernim
uslovima u ponizenju u boli i 
strahu ipak našao neki izlaz da budem svjestan onoga
veličanstvenog sto imam, 
nekoliko cigareta i masu predivnih ljudi koje možda nisam
birao ali koji su tu bili oko 
mene koje sam mogao kontaktirati slušati i zapitati..Većinu 
nisam poznavao, mnoge 
nikad sreo u životu ali svi oni su bili za mene ogromno
bogatstvo koje se rijetkima ovog 
života dogodi i to mi niko nemoze oteti i odvojiti ..
 Danas u normalnim uslovima izgleda normalno je da budemo
svjesni stvari koje 
nedostaju koje fale ili koje bi radi imali mjesto da uživamo
u onom sto imamo i sto nam 
je tu nadohvat ruke ...



Komentar Br.248
Poslao : GeroNostra djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 08.09.2013.
Obilazak 



E' fino su ti mjesta nasli...
Znam nisu te pitali
A ko bi bio lud takonesto da pita
Vjeruj mi nisu ni mene... 
 A da su me pitali znam sto bi im rekao Rekao bi im ono sto
si mi govorila uvijek tamo gdje zemlja pukne tamo blizu mora
ali ne preblizu jer su te valovi nervirali ali ne i
fijukanje vjetra, nek se samo miris Mora osjeti. Tamo gdje
nema sjene gdje nema hlada, tamo gdje te sunce moze milovati
sa svih strana a ti ga se nebojis, nemozes pocrveniti niti
izgoriti..

Zgrazavo sam se i osorno odbacivo tvoje budalestine onako
muski. Pa valjda cu te ja braniti i necu dati, valjda se
nesto tu i ja pitam...majku mu..koje nebuloze procas.

 Stojim eto sad na sunca kod tebe i neki buket tvog cvijeca
drzim ko da cekam da ustanes i uzmes ga iz ruke, a ti nesto
Neces dvoumis se ko nikako da se nakanis. Dlanovi su mi
vlazni i shvatih nastavim Li tako moglo bi mi u rukama i
uvenuti. Ako ne mari jos vise ga stiscem ko bar njega da
nedam. Koji idiot, moze u tom mom tijelu da se scucuri ni
Sam nevjerujem. Sta da ti kazem ovo..

 I samo hurije i meleci znali kako im se dalo da nas zaklone
i zastite prenasajuci nas, kad su nas onomad iz svih
kalibara pucali po nama u maloj kuci od cepenka, tamo na
Jerezi.

  Obecali smo im da cemo im sa nasom srecom i ljubavlju
uzvratiti i uzalud ne traciti ovaj visak zivota, od tad. Ali
sta se moze lagili smo malo tako to dodje pod godine samo od
sebe i neprimjetis koliko se izmjenis i patina se vec odavno
pocela nafatavati, kako si sama znala reci. Znam sve sto si
izrekla i to da je za nas magicni susret ko "kriv zasluzeno"
dido Eliaz koji to je sve proreko gledajuci u citabe stare i
svasta nesto još  sto sam cuo od tebe pa upamtio ..

 Znam  moglo je sve drugacije ali hajti sad budi pametan i
da samo znaš ljut sam na njega nije fer..

 Ma znam rekla bi da su njegovi puti nedokucivi jer da nisu
svak bi ih od nas htjeli znati i traziti da se mjenjaju a
ovako šta ti je tu ti je !! Bit ce da si tamo kod njega
potrebnija nego ovdje meni i nama a opet sigurno cemo se
vidjeti. Eto sad poslije tebe nebojim se završetka
ovozemaljskog djevojcice moja ....

  A i jesmo se ispricali a i sunce za oblake zadje. Ja hulio
na njega iz sve snage i sveg svog arsenala psovki a ti mudro
cutala....

Necu vise obecajem necu ga psovati a mozda nije ni on kriv
nega prosto nije nam se dalo da održimo melecima i hurijama
obecanje....

....sta da ti pricam nisam ti ja naviknut na ovake susrete,
ti sa one strane a ja jos uvijek sa ove.
Moram nazad a eto mene opet cim smognem...





Komentar Br.249
Poslao : Nada
Datum : 10.09.2013.
Kod ovog covjeka olovka stvarno pise srcem.Svako dobro.



Komentar Br.250
Poslao : neipsavana@hotmail.com neispavana@hotmail.com
Datum : 22.10.2013.

  Nisam ti nesto,za zustre price...
  ...natenane bih nekako s tobom---po istilahu
      ...uz jutarnji ibrik svjeze kafve
   da divanimo,kraj pendjera nase nade
  ...s pogledom na dunjaluk,koji bi
  ... zavidio nam na sreci,
  O ljepoto,krasna
  moj uzdahu sretni
  Raskosi
  bdujenja i sutona prvog :

  Kraj tebe
  kako je bilo krasno leci...
  ...ko da me vile,obuku u svilu
   najtanju i
  najprozracniju na svijetu...s cipkom od sanja
  I tvoja prebacena ruka preko mene
  ...bez tezine..mekana i draga
   pod okriljem oblaka sretnog kao da sam
  iz kojeg nikad nece pasti kisa.

  Jest vraga,i dzon se od cipele trosi,
  sto vise hodas,sve je tanji,
  al,ipak,u novim
   mi necemo,nikad
  onaj isti put preci
  Utabana je ta staza
  stvrdla se,od gazenja tvog.
  ipak,ja nisam taj put ni pregazila,
  preletjela,ja sam to,kao u snu
 A ti si me samo,saceko tu,
  crvsto na zelji,okorjeli bik
naviknut na slabe strijele svojih korida
 a...mene je pekrio plast
 srama i stida
  i umjesto zbogom,povukla,sam sukljicu preko koljena
 i otisla niz ulicu,unatraske,da mi ne gledas ledja
Povlaceci se sa toga fronta
sakris se tiho,u svoj dragi dom
 ko vojnik izgubljen,u sigurnost u rov.
Al,ipak priznajem
 vile me vise ne obilaze,valjda su tad bile
i prvi i poslednji put
al,su mi sapnule,da se to ipak
sam rijetkima i jednom desi
a,ja bih da mi samo sapnu
Gdje si?
  


Komentar Br.251
Poslao : GeroOtpisani djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 25.10.2013.
       Nemoj me bogati spasavati, nemoj pa sad brojati ....

 Evo mene opet za shankom kad tamo Jopa cuva mi mjesto i sav
uzbudjem 
jedva me doceka, jer utakmica ce za sat vremena, a on mi
zauzeo 
poziciju,pa ce ti, da ubijemo vrijeme: "Znas Li ti Gero dze
zenske u 
zivom zidu drze ruke kad se puca slobodni udarac, aaaaa" ..?
Ja 
pijanske, moj ti dragi moj bogo...
Za muske u zivom zidu znas, za mene kad Sam u lokalu a nemam
ni kinte 
pretpostavljam da znas, jeli...
  Za Dodu znas gdje drzi ruku kad se svira himna bozepravde
za desnu 
stranu da mu neko nemarne slajbuk jeli, jer on dobro zna da
ko ce kome 
ako mu nece srbin bratu svome...ali Ove zenske u fotbalu
eeeej, haj 
sad gukni moj golube??
Dze me nadje moj ti Jopa, cekaj da otresem jednu ljutu u
sebe, mozda i 
dohakam, kazem mu, i fatim se case  
 Tek kad Sam udahno da dobijem na vremenu kad ono bahnu na
vrata 
Cantra ko kec na desetku. Skocih mu u pozdrav i sa pitanjem
jer ako 
neko zna onda je sigurno to on jer radio je ko fudbalski
sudija dog 
nije fasova batine za jednu prodanu tekmu u Donjim
Zaprdovcima. On 
meni da je ko pravi patriota Bosnjak koji zbori bosanski po
vjeri 
musliman bio dole da se popise, napade dje smo i mi dole,
haaa ?? i 
tako to... Lopta se nabrzaka spusti doli na zemlju i krenu
Cantra 
prenositi selame i koga je sreo pa stane opricavati...
 Eto mene zapalo da me je poselamio i popastetio komso
postar Joco 
zvani Jole Obraz..valjda zato sto se vajik plesko po obrazu
i kleo  u 
njega.. 
 Postar Joco covjek legenda ili ti ga covjek koji je
spasavao knjige.
Dok su drugi ko Boro Steka, sto je spasavao uticnice i
hidrofone po 
Pakracu, pa Pero Liza koji nije mogo gledat crijep i
prozore, bojeci 
se da ih neke budaletine nezapale, a šteta je to i zijan, pa
 Krle 
zvani s(H)aug sto je spasavao iz auta motore   a bogami
ostale 
djelove, ako su cemu, opet da neke tamo budaletine nezapale
auta 
.....i tako dobri ljudi cjeli vrijeme rata ostadose dobri 
ljudi...spasavali stvari jali bosnjaka jali rvata za nas od
nekih tamo 
budala njihovih .????!!! Haj to nekako ali kad ih je krenulo
nas po 
prijedoru kozarcu i ljubiji i okolo spašavati eee onda je
shejtan 
odnjeo salu.....
  Svi su to ista govna ali postar Joco, moj komsija bio je
prava 
legenda. Mnogima komsijama žene su znale prebacivati sto i
oni nisu ko 
Jole i vazda donosi sa ratista spasene knjige. Dodje komso
Mile sa 
ratista a ono žena sa vrata jesil mi koju knjigu spasio i
donio 
dozlagrdilo to Mili mom pa ce ono kad hoce naletiti na
Joleta i 
preispitati ga za ta herojstva spašavanja knjiga, jer pukla
prica da i 
njegovoj Milici kad jeo na ratistu zna koju dobaciti
knjigu... Sjedose 
i zapise se i onda ce ti jezik nece krivo neg pravo pa
prizna da je 
jedaret slucajno u knjizi naletio na 100 maraka koje su
ispale pa da 
od tad zaljubio na prvi pogled u knjigu pa je on redovno
procitava 
knjige i nosi ih kuci pa ih prelista a onda narodu dijeli
!!
  Dobro sam ja još i prošo i nedo Bog da da je mog dobrog
komsiju nije 
krenulo pa poceo tako i mene da spasava iako znam najmanje
cetvoricu 
sto se po carsiji fale kako su me spasavali. Sve fini
ugledni gradjani 
pa sam pravo ponosan na njih i nedo Bog prilike pa da im
moram vratiti 
uslugu plemenitu !!
 Ko sto ono rece Bale jedaret u logoru omarska; Daj boze, da
nekom 
nepadne napamet da me odavde spasava a onda tek sam ti Gero

nagrabusio.....
  E sad nam Cantra saslusa strucno pitanje sa pocetka price
i strucno 
odgovori da zenske u zivom zidu one u sredini dve tri okrenu
guzove 
dok one sa strana se zajedno uhvate ko da ce kolo igrati i
okrenute su 
prema pucacu....
Sad neko pita kakve to veze ima sve zajedno...Eh jebaji ga
utakmica 
pocela a i pice nas zanjelo hajde drugom prilikom cu vam
objasniti
....B O S N A...BOSNA ...B O S N A.....
...i shucurallahu odosmo ti mi za Brazil, a sto nebi kad smo
bolji od 
sviju na bruku i stid dusmanima .... 




Ej ima jer svak okrece ono u cemu je najaci prema pucacu pa
ko i moj 
postar Joco okrece i pleha se po obrazu....



Komentar Br.252
Poslao : GeroPrepisao djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 29.11.2013.
Dan kad su alimi umirali
Piše: Alen Alenijevič Elijevs

Kao malog, babo me je tjerao da idem u džamiju. Tu u drugom
selu. A 
meni se nikad nije išlo. Šta ću u džamiji? Niti se možeš tu
igrati 
lopte, žmire, ganje, ništa. Imali smo ovog jednog hodžu,
mlatio nas 
ko’ dušmane. Mene i amidžića najviše. Nas je hodža mrzio.
Uvijek mi. 
Neko nešto uradi, odmah ja i amidžić fasujemo. To je bilo
normalno, da 
hodže udaraju malu djecu.

Al’ bili smo najbolji u Ilmihalu. U po’ dana u po’ noći,
islamske 
šarte smo znali i ja i amidžić. A tek recitacije? Pička mu
materna, 
meni je hodža za hatme uvijek davao istu recitaciju.
”Buktinja 
islama”. Nešto se tu Zemlja okreće sa mjesecom i milion
alahova se 
čuje sa munara, i deru se mujezini, i buktinja islama nikad
utrnuti 
neće. I dobijem šećerke. To su one hairli bombone. Mislio
sam da ih 
ima samo u džamiji. Dok mi iste takve, zelene, nije donio
dedo sa 
koride na Čevljanovićima. Evo i mog dede. On ne klanja. Nije
od tog 
posla. On radi povazdan na njivi. Tako da on i ne mora
klanjat. 
Otklanja to neko i za njega. A ne voli nešto ni hodžu.

Moj dedo kaže da je moj hodža komunjara svoje vrste sam’ ne
smije 
kazat da ga ne otjeraju iz džamije. Moj dedo neće ni na
hadždž da ide. 
Nol’ko para izdavat, može se dvije godine sijat. Ma možda bi
on i 
išao, al’ ja sam učio iz geografije da je dolje, na Ćabi,
prevruće. 
Ko’ u džehenemu. A moj dedo ne može puno na suncu. Tako da
on ne smije 
na hadždž. Da umre među onoliko svijeta. Al’ hajde i to, on
meni kaže 
da dolje ima svakakvih budala. I oni ti ovako uzmu kamenja
pune 
džepove i gađaju neke bandere. Pa se šišaju na nulu, od
vrućine. 
Kasnije idu i trče do jednog brda, pa brže bolje nazad. I
sve ti ima 
obilježeno kuda smiješ trčat. Neću vala ni ja na ćabu.
 Ja nisam imao pojma šta znači komunjara, ali mi je zvučala
zanimljivo 
ta riječ. Komunjara! Dedu sam zvao komunjarom. I babu. I
mamu. I 
komšiju. I hodžu. Al’ tada sam fasovao. Radili mi Ikindiju i
hodža nam 
pokazivao kako se ona klanja. Kasnije je izveo mog amidžića
i rekao mu 
da pokaže kako se klanjaju suneti. Suneti, to je isto kao
prvo 
poluvrijeme na utakmici. Samo što sam ja čuo da se na
ikindiji smije 
prvo poluvrijeme i preskočit. Ovaj nije znao ni koliko ima
rekata. 
Priznajem da sam mu šaptao iz zadnje klupe, košarka,
četvrtine! Da 
hodža ne skonta. Mogao ga je hodža ubiti, al’ nije znao. I
onda skoči 
hodža da ga udara. Ja ni prve ni druge, skočim, i iz sveg
glasa, halo, 
komunjaro! Nije nam se ni sabah sleg’o, a ti pitaš ikindiju!
Nemoj ga 
udarat’! Hodža pocrveni kao fes. Skoči preko klupe, uhvati
me za uši i 
odvede u drugu sobu. I amidžića je. E sve i da je nekad bilo
boga, 
ubio ga je u nama. Prvo nas je mlatio štapom. Pa kad je
pukao, onda 
nas je udarao Ilmihalom. Neću to nikad zaboraviti. Uši su
nam bile 
crvene kao štop svjetla u Juge. Plakali smo, moralo se.
Prošao mi je 
sve i jedan šart kroz glavu. I Kako Mirza žuri na pouku, i
Buktinja 
islama, i Svako dijete dobro znade ga da otac majka ljube, i
šta sve 
nije. Ali šta će čovjek onakvoj budali od hodže? Hodža je,
đaba, ne 
smiješ ni reći babi. Da dobiješ duplu porciju.

U selu je hodža bio svetinja. Njega ne smiješ dirati. A on
mlati 
Ilmihalom. Hodže su božiji ljudi. Oni pričaju s bogom. Tako
smo ja i 
amidžić mislili. Mlatio nas je svaki vikend. Za sitnice. I
mi smo 
trpili. Moralo se. Sve do jednom. Sjećam se dobro, ljeto
bilo, subota. 
Krenuli mi u džamiju. Nismo naučili neko sure ni ja ni
amidžić. Ne 
znam sad koje, al’ bilo je u njemu pola metra. Dođe hodža.
Svi znaju 
koga će prvo pitati. Tako i bi. Vas dvojca’! Dolazite dol’!
Prid mene! 
Ja i amidžić dođemo. Sjedite! Mi sjednemo. Eh, da vas čujem,
pa reče 
nešto zajebano, ništa ga skontali nismo. Mi šutimo. Ne čujem
vas! Mi 
opet šutimo. Šta ću kad nismo naučili? Igrali lopte vazdan.
A to vi 
momci niste naučili!? Eh, saćemo’ vidjet’ čija mati crnu
vunu prede. A 
dosad mi mati isprela vune ko’ odavdje do Ćabe i nazad, ako
ćemo tako 
gledati. Pa skoči hodža, a skočismo bogme i mi. On za štap,
iza peći, 
mi za musafe, sa stola. On na nas, mi na njega.

Nas je dedo uvijek učio da ne treba prvi počinjat. I nismo.
Dokuči ga 
amidžić musafom u glavu, obori ga odmah. Spade mu fes ko’ s
kruške. 
Dobro ga je opaučio, neću duše griješit. I to ćoškom. A
debeli još oni 
musafi, i to sa prevodom. Duplo više stranica. Ubio se za
hodže. Pade 
hodža, a mi na njega. Udri koliko imaš snage, jer ako se
više digne 
gotovi smo. Amidžić je imao crveni musaf, a ja zeleni. Dere
se hodža 
ko’ dijete. Hoćeš više udarati djecu, komunjaro jedna! Pa ga
opalim 
zelenim musafom po glavi. Neću, dina mi i imana! Samo me
pustite, neću 
Allaha mi Velikog! Amidžić mu sjeo na noge, a ja na leđa. Pa
udri 
junače kako znaš i umiješ. Tako smo mi njega udarali sigurno
pet 
minuta. Malo se amidžić odmori, a ja pojačam, da držimo
kontinuitet. 
Pa se zamijenimo. Nakon jedno pet minuta ga popustimo.
Udarali bi mi 
njega još, nego nismo više imali snage. Uzmemo Ilmihale i
preko vrata. 
Hodža je ostao ležat na podu. Kad smo došli u avliju,
amidžić se 
nasmija i reče: ”E jesmo mu jebali mater, ha?” ”Jesmo
vala!”, 
odgovorih i uđoh u kuću…

*Tekst preuzet sa sajta časopisa sic!



Komentar Br.253
Poslao : zlaja
Datum : 03.12.2013.
Neka te gero..........................



Komentar Br.254
Poslao : DacaBG
Datum : 31.12.2013.
Srecnu Novu godinu ti zelim , moj dragi Gero....



Komentar Br.255
Poslao : Gero-NyttĹr djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 31.12.2013.
Evo i ova kao i sve ranije stare godine odhandrljava
posljednje sate, 
minute i sekundice, a bila je debelo losa, teska i gadna, a
obecavala 
je ko ni koja ranije...Izgubio sam puno prijatelja i drugara
u njoj i 
malo ljepog se desilo a ruznog, genocidnog haman ko za sve
godine 
ranije, pa zato nek nam bude ova naredna 2014 daleko bolja
izdasnija i 
bericetnija ...Svim clanovima grupe a specijalno Daci,
SRETNU NOVU 
GODINU zelim od srca ....



Komentar Br.256
Poslao : DacaBG
Datum : 01.01.2014.
http://www.youtube.com/watch?v=k4DU4NekdfU

Jos jedared Srecna nova godina

http://www.youtube.com/watch?v=O87iUDZGDKs



Komentar Br.257
Poslao : GeroOdustajanje djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 13.03.2014.
Malo odustajanje, malo otimanje...

Evo nesto kontam jos uvijek se nedam i jos uvijek se otimam
pa tako ti 
ja zelim dohakati od cega mi je to!?
 Oko mene nemogu prijaviti neki optimizam za pohvalu a u
zadnje 
vrijeme nema petka da nekog nepokopamo ili sahranimo a o
bolesti da 
nepricamo sve oko mene na insulinu jali kakoj infuziji, jali

transfuziji pa se fatilo izlezavanja jadikovanji i
daljinskog a u 
zadnje vrijeme i Facebooka pa se curlija li curlija. 
Okrenem ti ja neki dan broj mog dobrog dr Keme da se cujemo
i sta Ima 
dobrog a on ti mene onako fin i blag haman napade, kako se
necujemo 
kako nepitam za njega i tako to..kad ko umalo on nije
zvizno, jadna ti 
majka, i kaze sastavio ga infarkt i da mu nije bilo kollega
doktora sa 
klinike garant bi svezo. Uradjena hitno operacija njaki
bajpasova 
hejbet mu ugradilo i eto sad zivi haman na slamku, al zivi i
kuburi. 
Ja ono uctivo pitam od cega mu je to kad znam da je bi vazda
uctiv, 
odmjeren uzoran i nikakve poroka nije uzbijao jos od malena
a  nama 
djeci vazda ko uzor na nos nabijan. Imali smo haman
traumu-sindrom 
Kemo, jer su nam roditelji probili usi sto nisi ko Kemal
odlicna dzak 
i stigne i u muzicku i fakultet medecinski u roku zavrsiti i

specijalizirati i ozeniti  koleginicu doktoricu i nikad nije
zapalio 
tobejarebi popio a kamoli se zapio uzoran otac jednog
slatkog djecaka 
( ma pljunuti on) ma onaj balasevicev "dobri sin" Bane je
mala maca za 
naseg Kemu, ali eto zveknulo ga ko na ringispolu, jezdva
živu glavu 
izvuko, amanjarebi....
 Ej moj dobri Kemo znas Li ti to od cega ti je to (sad mu ja
to onako 
za sve ono sto sam fasovo sto nisam ko on) sto te
strefilo... Neznam 
ni sam moj rodzo Kemo ce meni a ni moje kolege strucnjaci
neznaju  a 
ti se nasao patnjakovic pa ces mi kazati, jeli !?
 Jeste ja to ti moj rodzace od Neodustajanja... Ucuti on
zatecen 
pojmom, malo poznatim u naucnim krugovima, pa ja nastavi:
Vidis, ti 
ono nisi ni pusio, ni pio ni kurvo se, ni loptu ganjo, niti
u kakav 
zijan zalazio, gluho bilo vec se povazdan fato knjige, nauka
i lijepih 
djela tako da se nemas nikakog zijana odreci, vec dalje
tjeras svoje a 
godine dosle po svoje, jel`tako... 
 A sad gledaj mene vazda sam bio u belaju poroku i zijanu,
tuko se u 
tudje basce zalazio i krao i pusio i pio sta pio loko i
kurvo i varo i 
lago u kartama, krao i vazda neke poroke i lose navike
uzivao...
 Pa sta onda, nekontam te ...Kako sta onda Eto onda sad vec 
dvadeset 
godina imam sta odustajati. Tako prvo Sam odusto od nekih 
dojucerasnjih jarana, kollega drugara i prijatelja, stetni
po zdravlja 
a neki opasni po zivot to ovo oko i poslije rata...
 Pa onda redom od jedne druge trece zenske, moram priznati
da mi to 
najteže išlo ali bio sam uporan i istrajan, sta je tu je, 
pa onda 
redom od tabletarenja, pa od pušenja pa od masne hrane ništa
pita 
ništa meza nema vise cuge i opijanja do iznemoglosti, pa
svašta nešto 
bilo se zasparalo poroka i zijana kod mene za odustati i
volana sam  
se okanio ( ne mere se vise nejma refleksa šta li, a i vid
nije cemu ) 
pa kanio se kod tidjih žena na kahfu ici pa kanio se
zulumcenja po 
kafanama, ja šta, nema vise ni slano ni kadajif slatko, ehej
zdrav 
zivot a sucur Allahu dragom još vazda poroka toliko ostalo
ali ima 
vremena treba se još otimati za života i ODUSTAJATI. !!!
 Tako ti ja moj Kemo zasparo poroka hejbet i nebi se mjenjo
za 
tudje...
Pitas se jesam se cega novog fatijo ....jesam jesam jo
joooo, eto mogu 
na noge terenske setnje 10 km, (za 2, 5 sahata) moze se
otplivati 
bazena 1000 m (10x gore dole olimpiskog bazena) za 30 minuta
a bogami 
i izdurati u sauni 15 minuta na najtoplijem, pa eto cita se
i koja se 
napise,  polako se tobe dolazi ..jes ono da mi je nekako
petkom bliza 
kafana nego dzuma u djamiji ali ima se vremena pa cemo i
tome 
dohakati......
Jes moj, Kemice dobri moramo se otimati pa dokle pa
dotle...sve do 
jednom kad jos nam preostane jos samo od disanja odustajanje
...
 ...puno pozdrava, selama i pozitivne energije jer proljece
sigurno 
dolazi i ovaj put ....
                  vas Gero



Komentar Br.258
Poslao : mala
Datum : 13.03.2014.
:) i pad je let, sto rece Davorin i Indexi...

i vazda se fatati necega u cemu smo zeleni, jer kad sasvim
dozrijemo...

evo, imam ovdje jednu komsinicu, veli kad je bila mlada nije
mogla na fakultet, pa landrala po kafanama, pa sad u zimskim
(ranim 80-im) godinama upisala kosmologiju - veli to u njeno
doba nije postojalo. a bogami izgleda k'o metak, u svakom
smislu! ; cudo jedno neprostudirano! a mozda je bas u tome
kvaka! )

sve nesto p'o ustaljenom propisu; ide i mora 'vako i 'vako.
a ima ih vala kol'ko hoces koji to ne zarezuju, furaju
svoje, u haman punoj formi, i vazda od neceg odustaju . 

puno vam pozdrava i odustajanja Gero. )



Komentar Br.259
Poslao : Ahmet
Datum : 17.03.2014.
Aferim Gero, kao da si stil od Sidrana naucio. Nadam se da
cu docekati da procitam tvoju knjigu i da uzivam u
arhaicnim, nasim staro-gradskim izrazima, koji, na zalost,
polako nestaju.



Komentar Br.260
Poslao : GeroDjijin djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 31.03.2014.
Lijep na mater pa se vajik tuko..

  Dodje kraj ljeta a mater pokupi mene i brata i hajmo u
Sanu jer 
pocinje vasar i sanjani sirom dunjajluku se okupe ko na
Cabu..
Ja se odmah uguram u onu mahalsku raju pa zadjemo pecati
ribu u Zdeni 
i u voce preko ograda pa onda razguli na kupanje na Blihu.
Tu mi je 
bio glavni Sead,Sadin tri cetiri godine stariji brz na
sakama i kamen 
baciti a jos brzi uteci, mangup, sa talentom i moj
zastitnik. Kad god 
dodjem on me prvo posavjetuje da kad udjes u belaj sa jacim
i starijim 
da kazem da Sam njegov rodjak i i niko me stvarno nije smio
barkati. 
Ako nismo bili zajedno prvo me pitao jer me neko barko da ga
idé 
marisati. Taj sav ugled prvenstveno Sam imo zahvaliti
ljepoti moje 
majke a Seadova mater joj je bila najveca prijateljica u
djevojackim 
danima..Jedan dio prestiza ugleda sam mogao zahvaliti i Didi
Hakiji 
neospornoj legendi carsijkoj koji je imao postolarsku radnju
u starom 
zanatskom djelu. Tako kad ja i Sead svratimo u ducan pa se
smadbijemo 
cokoladama i bombonima i kad treba platiti Sead izvede onaj
cirkus sa 
prodavacem,  Znas ti koje ovaj momak pokazujuci tako na
mene. Naravno 
coek veze nije imo, e onda bi Sead ga napo kako nezna pa
vidis da je 
isti Djija i usput dodo sve ce to Dido platiti, samo ti to
zapise!
 Tako smo prestavu ponovili kod sodadjije Ibre, pa onda kod
cevapdjije 
Haska i na kraju stigli kod mog dide Hakije i sve mu
referisali. Onda 
bi dido zamahno cekicem ili necim sto je trenutno drzo u
ruci i grdio 
kratko Seada.. Shejtanu dabli shejtanu Seade eh kud te nisam
ono kad 
si bio mali pa upo u Zdenu, gurno jos bezbeli dublje...Tad
bi mu Sead 
sa onim svojim tipicnim osmjehom sto je pokrivao pola lica 
kroz zube 
odbrusio..
 Bi ti mene odgurno ali ko bi te sad kad se napijes vozo u
taxi-
tackama ko u sepetu kuci, he he hee. Jest da mi Suhra plati
pet dinara 
za tebe, kad te dovezem, ali treba te uznjeti s njom uz
basamke eheej, 
a da nepricam ko bi te iz bajbukane vadio kad psujes vlast
vec moj 
Esad prvoborac. Kako bi mu pogledao u oci sin mu se davio a
ti pustio 
Zdena da ga nosi...
 Naravno sve bi zavrsilo na tome da bi jos jednom kokano
obavezao 
Seada da pazi na mene a mene da slusam Seada a onda bi
izvadio slajbuk 
i dao pare  za vasera i kina, a dotle mu je Sead usput mazno
iz kutije 
Drine, nesto cigareta ...Bit ce da sam tako i poceo pusiti
didinu 
drinu sto je mazno moj veliki idol ...
 Onda smo poslije haraca isli na kupanje na Blihu i obavezno
svracali 
u kuruze i ovde se onda odigravala prava haracka drama....
 Kad udjemo u polje sa jos njih Orhanom, Midom i jos par
njih pa 
zadjemo blize, Sead bi se oglasio: 
 Hamdijaaa, ohoj Hamdo nespavaj..evo nas u kuruzimaa....
Nemeres nam 
ništa..
Skoci stari Hamdo cuvar polja, ko oparan sa nekom mocugom u
ruci 
zamahujuci, a njemu ce Sead ali sa nama je Ado Djijin, Djije
Suhrine 
sin, ...jer tu su bili i kuruzi moje nane...
Onda ti Hamo baci onu mocugu, i promjeni plocu..Ah, ah neka
vas, neka 
djeco Eno dole uz samu Blihu ima u drugom redu mladjaka
kuruza pa si 
naberite, daj mi Adu da ga vidim samo..
 Eh, st to je bila odvratna za mene ceremonija da me gledaju
i da i 
klicu: Ma ista mater, isti Djija, da samo znas kakva je
ljepotica ona 
bila, curom. Eheej i ode za tvog oca, koji nije cemu u
odnosu na 
nju....Ja ljut na to ali sta ces moram odcutati i zrtvovati
se za 
raju...
  
 I sad se sjecam da sam pozelio da se potucem sa bilo kim
samo da mi 
neki bar razbije nos da vise nisam na mater, al nije islo
jer svi su 
znali da sam i Djijin i Didin i Seadov tako da su svi
naprosto 
ignorisali moje ocigledne provokacije...hm,najvise sto sam
dobio je 
bila cvoka, bar da je bila ona olimpijska, eh....

Posveceno sjecanjima na mog rahmetli druga sa najvecim
osmjehom na 
svijetu Seadu Alagicu....



Komentar Br.261
Poslao : svemir
Datum : 05.04.2014.
E vala Gera ti zaista znas pisati divne price koje imaju
sliku u zivo... Sve je bilo tako lijepo i cuva se u
uspomenama na Sanu, Blihu, Zdenu i drage ljude kao sto je
bio Sead. Bio je gromada od covjeka sa velikim srcem i zivio
je svoj zivot kako je htio. 
Jes' vala i majka Djija je bila simbol ljepote u Sani, to
svako pamti i zna. A ti Gera pisi, pisi, i ne zaboravi nista
sto je bilo dio tvoje mladosti. O kako su to bili  divni
bezbrizni dani- neponovljivi. Volimo te i volimo to sto
pises!



Komentar Br.262
Poslao : RudiCajavec djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 21.07.2014.
Rudi cajavec i njegova raja

(...haman ko da sam ja napisao)

Mido je prije četiri sedmice dobio dvjesta kaem 
na lutriji.Prije dva dana sto. Tim povodom Mica 
je rekla da hoće ga sreća i da se ne bi iznenadila 
da Mido nađe i potkovicu sa četiri lista. Sad je
Mido u Odron unino s tortom u rukama.

"Jes' to opet dobio na lutriji?", rekne mu Mica.

"Ma kak'i! Dobio sam šćerku!", rekne Mido.

Ljubimo ga, čestitamo. Reknemo da šta ima veze 
što je šćer,važno je da zdrava je. S tim da je 
Mute dod'o da šteta je što se na, recimo, lotu 
ne može dobit sin. Čime je aludir'o da Mido ima 
već dvije šćeri. 
Mido je lahko pizdeći rek'o da šta ima veze što 
je dobio šćer jer šćer imaju Victorija i David 
Beckham, da je švecka princeza Victorija rodila 
šćer! Mute nije reagov'o, a meni je na um pala
potkovica sa četiri lista, al' nisam ništa. 
Onda smo pleli po torti. Mica intenzivno. 

"Ohani, bona, malo. Misli i na nas!", reknem ja.

"I mislim na vas. Zato i žurim!", rekne ona. 

Kad je torta pukla, list'o sam novine. Izbroj'o 
sam, kafu sutra ujutro neće popit 38 sugrađana: 
15 muškaraca i 23 žene. Što, pomislio bi Mute, 
u konačnici i nije tako loš rezultat. U novinama 
je još pisalo da poplava se povukla, a Vlada FBiH 
ostala. Da usvojen je fond za pomoć poplavljenim. 
Reknem to Midi, a on će da niko od odgovornih za 
propuste oko poplava neće bit pošteđen odgovornosti, 
da biće premješteni na poslove savjetnika.

"A snosiće i druge posljedice", rekne Mica. 

"Jes, vala!", reknem ja. "Kad je bilo najkritičnije,
ugroženim je službenim audijima i džipovima dopremljena 
veća količina balvana!"

Pročitam im i da u Saraj'vu nikad nije bilo više 
turista, pa Mica rekne da je to fino i da slobodno 
mogu dolazit. Jer, pod jedan, sigurno neće ostat 
gladni, a pod dva, sigurno neće ni ostat. Onda je 
konobar rek'o šta'š čitat kad možeš gledat i 
upalio telku. Na telki je bila američka ambasada. 

"Kratke tole, duga brada, i da dođe cijela SIPA, 
tu su Mevlid i ekipa!", pjevušio je Mido.

Mi smo kretenu rekli da šuti jer bi ga mogli čuti 
preko stelita i piljili u baštu američke ambasade 
gdje su njihovi i naši klturno jeli, pili, šetali 
i slavili 4. jul, Dan nezavisnosti Aerike. Mido 
pojma nije znao, al' je vidio da se nešto slavi, 
pa je pit'o  jesu l' to Ameri opet nekom donijeli 
demokratiju. Reknemo da nisu, a on je pito a sta 
onda slave?

"Rođendan Rudija Čajaveca, partizanskog pilota!", 
reknem ja.

Al' se konobar sažalio na Midu i rek'o da Ameri 
slave donošenje američke Deklaracije o nezavisnosti 
od Engleske. Mido je sleg'o ramenima, a Mica rekne 
da Amerika je čudna zemlja. Jer u njihovoj državi 
Kaliforniji ženama je zabranjeno vozit u šlafruku, 
u gradu 
Pasadeni tajnica ne smije ostat sama sa šefom u 
istoj prostoriji, u gradu Karizozo, država Nju 
Meksiko, zabranjeno je da se žena na ulici pojavi 
neobrijana. Plus u Ajovi ima zakon da poljubac ne
smije trajat više od pet minuta. A onda je prikazalo 
kako Zlaja šapće nešto domaćinu Nicholasu Hillu, 
otpravniku poslova.

"Da mi je znat šta mu ono Zlaja šapće?", poželio je 
Mido.

"Šapće mu da posljednje riječi partizanskog pilota 
Rudija Čajaveca bile su: Amerika i Engleska, biće 
zemlja proleterska!",reknem ja.

PS: Prepisano iz oslobodjenja



Komentar Br.263
Poslao : Umjesto nekrologa SP djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 10.01.2015.
Umjesto nekrologa... 

Nikad nisam mogao ni pomisliti da ces jednog 
dana biti bas ti pa ovakav lik nekih mojih pisarija 
po kajaku.A ono mora se a da znaš da mi je teško. 
Teško do neba i curik, buraz moj, i školski i ovako i 
onako...Ko sto ono Radmila rece " zamako iza coska" bas 
tako ko da si zamako iza coska i ne bi te sila svjetska 
nasla kad nam trebas, a onda ti odnekud ko iznebuha opet 
banes i onim tvojim imponirajucim baritonom samo bi 
reko : "Konju jedan pa mora se raditi, jebote. E 
moj Slavkane u pravu si bio za ono "Konju" bar 
devedeset posto, jer vazda Sam bio konj, u nekom 
nerazumjevanju tebe. Onih preostalih deset posto ti 
pripisujem na rimu, i ono kad smo se ko momci krali 
od onih slatkih cura sa veselog brijega, pa sa onih 
zurki kod rebrovackog mosta pa kad smo prvi gimnazijski 
film "Panta rei" pa smo organizovali audiciju i izbor 
naslovne zenske uloge i za ono sto sam skako za tobom 
sa gradskog mosta i ja i Kanga da bi imponirali 
cure u sred maja,a Vrbas hladan ko zmija i za ono kad 
smo po Suturliji za prvi maj otvarali sezonu kupanja 
skakajuci sa basamaka pa one zmije sto smo rasljama 
lovili i ono najsladje voce kod turbeta brali, nikad 
onako slatke djanarke nisam vise jeo.
Jos ti pripisujem ono kad smo se pod pendjerom onih 
cura negdje po zimi izmotavali ko kaki trubaduri oko 
nove godine, negdje na hanistu pa nas, pa nas njihova 
mater zali kantom ledenom vodom...i vazda stosta nesto 
sto nije ovdje za price...Kad si onomad, ko lud na onom 
tvom kotacu doletio a ja tek izisao iz Omarske u BL pa 
zelim dalje. Rekao si "Konju jedan kud ces,
jebote, budi ovdje dok vidimo nesto sigurno. Sutradan 
letis na baciklu sav crven u obrazima ..." Jebote konj, 
Usro Sam se doslovno da nisi se uvali u onaj konvoj sto 
je iz Prijedora isao za travnik. Ja zino o cemu to prica 
a on onako zajapuren ljubi me ko da smo na kakvoj 
kafanskoj? Odvuko me na stranu i ispricao sta se desilo na
Koricanskim stijenama. 
Bio si mi ko stariji buraz i tako si me oslovljavao, kad 
smo medju rajom ne samo mene vec sve svoje drage 
drugare ...O tvojim djelima necu pricati jer ko sam ja 
sto bi reko Bato- Toba, to ce uzalud biti Nisam ja dostojan 
toga ali mogu samo reci da iza toga se krije ogroman 
rovarenje po arhivama sto je laksi dio posla vec 
kontaktiranje razniraznih sorti insana i istrazivanje
gdje bi se to moglo naci i kako doci do toga. Tu je bio 
pravi maher posto je hronicno patio od besparice,a sve 
košta,kako za informacije uraditi adekvatnu 
kompezaciju. Zahvaljuci toj vjestinu bez izuzetka uvijek 
je dolazio do cilja. Uživao sam kad se nadjemo kad mi pricas 
te zakvacice, kako si došao do tih i tih pisama, kako si 
fratre pridobio pa ovo pa ono da nepricam. Divio sam se 
tvojoj avanturistickom izazovu kod pisanja libreta za 
Safikadu, koji ogroman posao, evalaa...
Ustvari ti si bio Internet dvajs godina prije nego  
se onaj Bill Gate sjetio toga, kratko receno..
Zato nevjerujem da si otišao vec samo si maloprije 
zamako iza coska i opet ceš se javiti kad ugrabis priliku 
onim tvojim srdacnim  pozdravom nekim djelom, nekim 
akvarijumom gdje rijeci slobodno plivaju ko zlatne ribice, 
kako smo ono onomad nekad o tome zaneseno pricali...

A sad ode koju popiti u to ime paa...vidimo se 
buraz!

PS: Ako si stvarno tamo onda nebude ti zgoreg da se 
sjetis da pozdravis našu raju..Dzoku, Arifa, Ljubu, da 
dalje ne nabrajam..
                             


                  Gero 



Komentar Br.264
Poslao : Gero onako s ljeta djemalfonzo
Datum : 23.07.2016.
Ovo pisem a bojim se prepoznaces se
  Znam ja znam da dosada je shejtanovo igraliste. Al stas,
nemogu odoliti !!

Kad iz mraka naslikam novi dan i sakrijem tvoj lik u boje
Probudim se stvarno do uzasa zbilje
Pustim neku utjehu u misli
Ona je tamo negdje sa boljim od mene,sigurno joj pruza vise
nego ja sigurnost utjehu i 
sve ono sto joj nisam nikad pruzio. Ljubi i miluje na boljem
mjestu Lazem se masno da 
bi tesko rakijom i vinom to sve sapro u sebi Mucim strahom
razbjezane stare ceznje u 
bacvama ukiseljenog kupusa pod kamenom godina.
Trazim uzalud one prste one vlasi kose preko mog smorenog
tijela i onu nogu 
prebacenu, ko zagrljaj preko mene da ne uteknem u noc niz
srebrene mjeseceve staze 
zaborava. Na usnama okus opor o gorak ko nezrelih badema,ma
sve to umisljam da bi 
podsjecalo na tebe Da bi lakse u rimu strpalo a ti se otimas
zbilji ko uvijek i u svilu crne 
veceri se skrivas !!
Udjem u camac od arka papira i veslam vjecnom rijekom rijeci
i stiha i sad sam tu skoro 
blizu tebe opet ili mi samo i to  cini ali uzvodne avaj
neide. Struja novih rijeci neodoljivo 
nadire i tjera me u vrtloge starih stihova  nizvodno kroz
vjecne strasti i metez slatkih 
ljubavnih lazi nekih davnih samozavaravanja
Avaj onda kad ce to vec jednom uzeti kraj 
Eto vec marsiram u one pozne godine ali jos imam snage ko
ono nekad da te trazim od 
orlovca do dole do zelene rijeke da prevrnem sve camce i
dajake da se probijem kroz 
tvoje stihove i prelistam i opeglam sve nase ljubavne
postelje od krvi i znoja . 
Znam djabe mi je sve ova zbrka prepozna ce se ona 
Jer samo je takva da su sve ostale drugacije. Jest boga mi 
Ona je bas takva i kad kuha kahfu ili kad se natakari na
stikle metalik kad stere ves na 
balkonu ili kad zaljeva paradajz u saksijama pa na kraju
dana kad sve zamre i u san 
utone ona tad ofira sama u kupatilu sa svojim ogledalom za
svoj gros da bi izvukla jos 
jedan osmjeh sa svog umornog lica.
  Eto dosta je bilo materemi bojim se prepoznace se !?



Komentar Br.265
Poslao : Gero onako s ljeta djemalfonzo
Datum : 23.07.2016.
Ovo pisem a bojom se prepoznaces se
  Znam ja znam da dosada je shejtanovo igraliste. Al stas,
nemogu odoliti !!

Kad iz mraka naslikam novi dan i sakrijem tvoj lik u boje
Probudim se stvarno do uzasa zbilje
Pustim neku utjehu u misli
Ona je tamo negdje sa boljim od mene,sigurno joj pruza vise
nego ja sigurnost utjehu i 
sve ono sto joj nisam nikad pruzio. Ljubi i miluje na boljem
mjestu Lazem se masno da 
bi tesko rakijom i vinom to sve sapro u sebi Mucim strahom
razbjezane stare ceznje u 
bacvama ukiseljenog kupusa pod kamenom godina.
Trazim uzalud one prste one vlasi kose preko mog smorenog
tijela i onu nogu 
prebacenu, ko zagrljaj preko mene da ne uteknem u noc niz
srebrene mjeseceve staze 
zaborava. Na usnama okus opor o gorak ko nezrelih badema,ma
sve to umisljam da bi 
podsjecalo na tebe Da bi lakse u rimu strpalo a ti se otimas
zbilji ko uvijek i u svilu crne 
veceri se skrivas !!
Udjem u camac od arka papira i veslam vjecnom rijekom rijeci
i stiha i sad sam tu skoro 
blizu tebe opet ili mi samo i to  cini ali uzvodne avaj
neide. Struja novih rijeci neodoljivo 
nadire i tjera me u vrtloge starih stihova  nizvodno kroz
vjecne strasti i metez slatkih 
ljubavnih lazi nekih davnih samozavaravanja
Avaj onda kad ce to vec jednom uzeti kraj 
Eto vec marsiram u one pozne godine ali jos imam snage ko
ono nekad da te trazim od 
orlovca do dole do zelene rijeke da prevrnem sve camce i
dajake da se probijem kroz 
tvoje stihove i prelistam i opeglam sve nase ljubavne
postelje od krvi i znoja . 
Znam djabe mi je sve ova zbrka prepozna ce se ona 
Jer samo je takva da su sve ostale drugacije. Jest boga mi 
Ona je bas takva i kad kuha kahfu ili kad se natakari na
stikle metalik kad stere ves na 
balkonu ili kad zaljeva paradajz u saksijama pa na kraju
dana kad sve zamre i u san 
utone ona tad ofira sama u kupatilu sa svojim ogledalom za
svoj gros da bi izvukla jos 
jedan osmjeh sa svog umornog lica.
  Eto dosta je bilo materemi bojim se prepoznace se !?



Komentar Br.266
Poslao : GeroPrevrceSjecanja djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 25.08.2016.
Krivo mi je sto poslije rata nismo nikad zajedno putovali
ono putoshestali od grada do 
grada od sjecanja zajednicih do uspomena osobnih
pojedinacnih. Sad kad sam bez 
tebe 
moram to breme bistriti i raznositi sa vjetrom slucajnih
poznanika i svakim nekim i tesko 
mi je ponekako. 
  Idem svojom ulicom pa alejom gdje si ti onako preko ograde
 brala koji cvjet predjem 
na drugu stranu i pored dispanzera dje sam ko dijete odlazio
da zaradim koju banku od 
uplasenih regruta da im se popisam u onu laboratorisku shisu
jer im je trebala zdrava 
mokraca a neki iz okoline oko grada je u ta vremena sumnjo i
bojo se da ga nece u 
vojsku zbog nalaza promiti. Pis banka i ja i ti Prpa
popijemo one nusretove boze i 
pravac pred dispanzer.. I odmah ono cim smo sijeli na zid
ono poznato; Trebam pish ma 
nema problema banka. Evo ti momak banka odmah a ako bude
dobro jos jedna. Valja i 
mi ti iza coshka i taman do mjere. Treba shtedjeti! Opet
momak mozel i za mene, ms 
moze banka odmah. Evo banka. De vamo brzo mi treba zapili se
sinoc i mokraca ko 
vodurins prozirna, vratice me bogami. Daj mali prvo meni
imam zarucenu curu i samo 
se ceka da dodjem iz vojske . Mogul ja prekoreda. Cekaj,
cekaj ja idem prvi i evo momci 
dve banke, mene vec drugi put vracaju i ako sad prodjem
imate jos dve banke . Prpa 
vec ga vadi i nije zamako za cosak vec se vraca i uzima
novcice. Dobro se zaradilo 
desetak banaka ja i petnajest Prpa. Fina lova i onda se
znalo otici do Crkvene malo 
dalje kod mosta nize skole medecinske i sici dole olupati se
i nafatati onih rijecnih 
rakova pa i one ribe sto se sa onom korpom fatala, pa trk do
stanice dje su oni 
fijakdjerije drzali shtaciju i njima za banku dvije prodati
ili da ti da da malo zajasis konja. 
Ja sam radje uzimo lovu jebes kljuse. Onda odemo po
podrumima stare novine lapiti i 
one boce od mljeka da vratimo ko kauciju pet para a novine
iskupimo i pravac seljacima 
za fiseke banka kila. Zatim razgulimo pod kastel kod Edike
na vaser i tu pola potrosismo 
na ringishpil stoni nogomet i druge razne pizdarije ko ono
zena zmija s tri sise ili najaci 
cojek savija zeljezne sipke ili ono voznja motorom u buretu.
Odemo dalje do vrbasa ze 
se snase dosle okupati od znoja i vrucine pa vrebamo kad ce
u vodu pa im hapimo 
odjecu i nedamo kad izidje onako promrzla i prijetimo da
cemo baciti u vrbas ak nam 
nepokaze p...u. Onda se pokidamo od smijeha i bjez u kastel
ganjati baba ribu. Poslije 
kupimo kokica pa pravac kino Vrbas igra Djulijano Dzemo :
Okrsaj kod pipe , ili tako 
nesto . Navece bas smoreni sjednemo da ona podrumska okna i
smisljamo naredni 
dan. Odemo na preko puta gdje se podize nova zgrada i pod
okriljem mrakace 
razjebemo sve kablove za liftove koji podizu teretne stvari
ko malter ciglu i tako to. 
Nesto nam ostalo para pa kupimo cevape u lovcu i nakad par
cigareta drave.
Matere nas pocinju prozivati sa balkona da idemo kuci ali ko
ih sljivi jer mi uveliko 
sjedimo sa curicama i pricamo o nasim danasnjim avanturama
ili prepricavamo film a to 
kad ih zelimo otkaciti i samo mi djecaci da ostanemo. 
Ehej to su bila vremena kada niko nije nosio naocale , osim
rijetkih kad smo svi prelezali 
sve djecije bolesti i kad smo se vakcinisali protiv svega o
svacega i kad smo vjerovali da 
cemo citav zivot ostati djeca. U mojoj generaciji niko nije
zelio da odraste i niko nije 
znao sta ce postati kad odraste !!
Opet smo bez love i nabrzaka idemo kod Cacinog dide kod
ferhadije sto je im radnju 
konjske opreme amova i ostalih kozarskih proizvoda da nas on
pocasti kojom kint tamo 
kod ferhadije pa kod moje tetke ko slucajno naletli pored
stomatoloskog i na kraju kod 
Prpinog tetka sto je drzo Bagat u vakuskoj palati. Opet puni
ko brod opet u nove 
avanture i nova opisavanja revira. Onda u vatrgasno po prve
pive za ko fol didu 
rahmana koji nemere sam doci pa i slasticarnu na bozu i
navece na kibicovanje parova 
u park i shicanje pecom po nogicama. A kad nas ipak klepe i
nedjelima a mi pravac trk 
na kastel. Tu smo bili cerevi. Imali smo ono jednu ljetnu
rezidenciju u gustisu od sbunja 
odmah kod prvih zslosnih vrba od kastela a znali smo svaki
tunel i ventilacini kanal kud 
se samo djeca mogla provuci. I kas te neko poganja i
neodustaje a ti bjez na kastel i 
nema sanse da te se docepa da te nalema. Bjezo sam tu kad me
po lauske raje ganjali 
da ubije boga u meni, bjezo sam sam kas si me Katina braca
ganjala, da me nalemaju i 
ono kad umalo cijelu postu nezapalismo , slicajno i kad smo
onim mrtvozvornickim 
crnim konjima sipali biber i papriku  u sijeno a oni kad su
krenuli da voze mrtvaca 
povilenili i jedva ssu ih umirili i po sata je trebalo da 
sprovod opet krene. Bjezali  smo 
vajik i vazda od uniforme od vojnika koje smo pljuckali u
parku i popisavali dok se ljube 
sa curama i od cuvara parka i od postara i od milicije i sam
neznam od koga nismo. I 
kad smo znali zastati da malo udahnemo zraka, ne prodje malo
neko uzme ciglu i zviz 
na neciji pendjer. Svi u trk jer ko je lud cekati i tvrditi
" nisam ja ciko nisam bogami" Pa 
opet sve iz pocetka a kastel majka. 
Bjezo sam ja na kastel ono i u gimnaziji i jos se uvijek
mogao provuci niz one odrone od 
tunela ovak put iz navike kad sam kidao sa casova. 


  
 




Komentar Br.267
Poslao : Gero podilajso djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 28.09.2017.
 Sa one strane pameti

 Ja negdje imam taki cudan broj mobila ali hajd sjeti se dje
? Ponavlja se vise puta a ovi 
mobili sve i svasta pamte i nemeres ko nekad isfolirati onom
frazom "ma nisi me zvao 
bolan"
Zivim sa idiotima tako reci okruzen sam sa idiotima pa ono
kontam da nisam i sam 
poidiotiso a cudo bi i bilo da i nisam. 
Broj cudan nikake drzave vec nesto sa ko sifra prije ce broj
sefa, al sad hajde odlucih se 
javiti sljedeci put ..,
Obicno prije spavanja kontam o nerijesivim svjetovnim
problemi ko kano meni ce bas 
pasti napamet objasnjenja o vanzemaljcima o bogu jali
postoji jali se samo pretvara da 
postoji a mi ko mi vjerujemo oli nevirujemo ili ono sto ti
zlocinci ili nevaljalci trebaju prvo 
otrgnuti papke da ih strefi bozija kazna ili koliko je to
moguce neprekidno ubrzavati da bi 
se postigla priblizna brzina svjetlosti i tako to dok me san
ne odnese na svoju pucinu.. 
Najednom opet zvrknu mobil isti onaj bezvezni broj ...
Ma rekoh sebi ko da si javicu se bas !
Haloo ko to mene i ovo gluvo doba smeta?
Konju jedan otkud ja znam koliko je sati jebemli ga ?
Ti si Slavkane , pa nismo se culi careva godina a da znas da
sam te zvao a ti izgleda 
promjenio broj. Znao sam da ces se javiti pa makar iz
pakla...Hej Gero moj sad ce on 
smjeholjeci, He he he polako malo nije iz dzehenema ali je
blizu  da ti neobjasnjavam 
dalje a skupi su inpulsi odavde a i rouming jebe.
Cekaj majku sta bi sa onom tvojom novom knjigom sto si mi
pricao nasiroko i 
nadugacko da sam ti rekao u sali da je necu kupiti jer haman
sve znam jer za mene si 
uvijek ljepse prepricavao nego pisao jer tvoja specificna
naratorska obdarenost i 
uvjezbanost je davala takav kolorit da sam u masti mogao
docarati sav taj prostor i 
negdje u proslosti zagubljeno  vrijeme. Da znas i dan danas
znam da kliknem na link 
Medaljoni u vremenu kad negdje bezveze moram ili tramvajem
ili busom da putujem. 
Znam, znam nenapisah ti nikad onu knjigu o nasoj raji a i
ideja ti je bila super... ko ono 
rat a mi svi na istoj strani a tamo protiv nas nacionalisti
fasisti i klerosmradovo od goreg 
oca i jos gore matere a mi udri po njim govnjivim motkama a
onda glogovim kolcem da 
se nepovampire. Eeej moj Tito da si ti to do kraja odradio
nebi majka voliko govana 
rodila vec bi ih na vrijeme abotirala!
Kao sto rekoh malo vremena imamo a eto sve znam o tebi jer
mi sa one strane smo 
dobro informisani da nekazem to nam je zanimanje pa ti sad
vidi. Prestavi sebi ko da 
imam kontakte a vajik sam ih imao he he heee... pa pitaj sta
bi mogao za tebe uciniti . 
Ono sto nema veze sa razicitostima strana i kako to
funkcijonise i sta ta ima poslije, 
kontas sto mislim. Ma kontam kako ne kontam i zato bi te
htjeo zamoliti za malu uslugu, 
a i neznam koliko je izvodljiva. Naime ko i ti, koji si
zamakeo "iza coska" neki meni dragi 
isto su "zasvrljali"
nekim svojim sokakom izvan  mahale i izgubio sam ih iz vida
kako mi se cini kad su mi 
bili najpotrebniji da starimo mladi zajedno ,da vezemo onaj
sitni vez kroz neispricane 
price za stolom i tako to.. Volio bi moj Slavkane da ih
kontaktiram da im kazem koliko mi 
nedostaju i koliko sam jadan bez njih a opet ponosan sto
cemo se opet sresti. 
Eeeej moj Gero, he he ee, nostalgicaru moj to ti neide tako
kako ti zamisljas vec za tebe 
nedohvatljivo drugacije a i bolje da ti neidem u detalje! 
Da ti neobjasnjavam previse, skotaj sam! 
Ja nemogu kako ti to namjeravas ali znas mene i ovdje imam
neke kontakte pa mogu 
na osnovu tvojih opisnih natuknica i poznavajuci tvoj zivot
dokuciti o kojoj osobi se radi i 
pokusati tu osobu ako joj nisi nesto puno zahatorio na neki
nacin animirati da te dobije 
preko ove linije. Pravilo je da nesmijes joj pomenuti ime.
Da budem jasan nista ne 
garantijem. Nije mi prvi put i upoznat sam sa precedurom ali
i sa razocarenjima kako i 
sa zadovoljstvima razotkrica i konacnim spoznajama. 
Budi koncizan i decidan he he he hee, znas ti mene dacu sve
od sebe.. 
   "Ovako prva osoba u mom zivotu bio mi je ko srariji brat
uvukao me je u svijet 
kosmickog beskraja i raketarstva i sve ljepote naucne
radoznalosti ! Skonto li si ??
  Mozeli na brzaka i jos jedna divna zenkica, sa kojom sam
podijelijo naljepse trenutke u 
ruznim vremenima koja je tako brzo kakva je inace bila
odlucna a opet njezna i prepuna 
obzira otisla niz sokak  neopazeno da se stidim i dan danas
svojoj naivnosti i neznanju."
Valjda si skonto moj jarane skolsko odrastajuci ..
Mislim da jesam i ucinicu sve od sebe da se oni cuju od
sebe. Jednom novinar vazda 
novinar  jebaji ga ... valjda smo se skontali i bez suvisnih
pitanja kako, kad, zasto i gdje!!
Vazi moj prijatelju dragi. Vazi !!
Samo nezBoravi nije ti to Dekameron i Bozanstvena komadija i
te trice i kucine od 
Boccacio vec jarane sa one strane sjene i iza mraka!!
Vozdra tebi moj jarane ...

Dragi tata sta radis ti svunoc i snekim pricas na telefon
...
Spavam dijete spavam ..
Vraga spavas..Ma cujes se do moje sobe jos kad se krenes
cerekati ha ha ha... nemos 
spavati od tebe. Sad ovakva neispavana moram na posao.. 
 Uf jebote ja sam ovo sve sanjo a tako je sladunjavo lijepo
...
Vidi nesto gorim imam temparaturu izgleda me se nafato ovaj
grip ... daj boze da je to !? 
Pssss, moram je isfolirati dje ce djete to povjerovati.
Mislice caca izdilajiso nacisto!?



Komentar Br.268
Poslao : Gero podilajso djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 28.09.2017.
 Sa one strane pameti

 Ja negdje imam taki cudan broj mobila ali hajd sjeti se dje
? Ponavlja se vise puta a ovi 
mobili sve i svasta pamte i nemeres ko nekad isfolirati onom
frazom "ma nisi me zvao 
bolan"
Zivim sa idiotima tako reci okruzen sam sa idiotima pa ono
kontam da nisam i sam 
poidiotiso a cudo bi i bilo da i nisam. 
Broj cudan nikake drzave vec nesto sa ko sifra prije ce broj
sefa, al sad hajde odlucih se 
javiti sljedeci put ..,
Obicno prije spavanja kontam o nerijesivim svjetovnim
problemi ko kano meni ce bas 
pasti napamet objasnjenja o vanzemaljcima o bogu jali
postoji jali se samo pretvara da 
postoji a mi ko mi vjerujemo oli nevirujemo ili ono sto ti
zlocinci ili nevaljalci trebaju prvo 
otrgnuti papke da ih strefi bozija kazna ili koliko je to
moguce neprekidno ubrzavati da bi 
se postigla priblizna brzina svjetlosti i tako to dok me san
ne odnese na svoju pucinu.. 
Najednom opet zvrknu mobil isti onaj bezvezni broj ...
Ma rekoh sebi ko da si javicu se bas !
Haloo ko to mene i ovo gluvo doba smeta?
Konju jedan otkud ja znam koliko je sati jebemli ga ?
Ti si Slavkane , pa nismo se culi careva godina a da znas da
sam te zvao a ti izgleda 
promjenio broj. Znao sam da ces se javiti pa makar iz
pakla...Hej Gero moj sad ce on 
smjeholjeci, He he he polako malo nije iz dzehenema ali je
blizu  da ti neobjasnjavam 
dalje a skupi su inpulsi odavde a i rouming jebe.
Cekaj majku sta bi sa onom tvojom novom knjigom sto si mi
pricao nasiroko i 
nadugacko da sam ti rekao u sali da je necu kupiti jer haman
sve znam jer za mene si 
uvijek ljepse prepricavao nego pisao jer tvoja specificna
naratorska obdarenost i 
uvjezbanost je davala takav kolorit da sam u masti mogao
docarati sav taj prostor i 
negdje u proslosti zagubljeno  vrijeme. Da znas i dan danas
znam da kliknem na link 
Medaljoni u vremenu kad negdje bezveze moram ili tramvajem
ili busom da putujem. 
Znam, znam nenapisah ti nikad onu knjigu o nasoj raji a i
ideja ti je bila super... ko ono 
rat a mi svi na istoj strani a tamo protiv nas nacionalisti
fasisti i klerosmradovo od goreg 
oca i jos gore matere a mi udri po njim govnjivim motkama a
onda glogovim kolcem da 
se nepovampire. Eeej moj Tito da si ti to do kraja odradio
nebi majka voliko govana 
rodila vec bi ih na vrijeme abotirala!
Kao sto rekoh malo vremena imamo a eto sve znam o tebi jer
mi sa one strane smo 
dobro informisani da nekazem to nam je zanimanje pa ti sad
vidi. Prestavi sebi ko da 
imam kontakte a vajik sam ih imao he he heee... pa pitaj sta
bi mogao za tebe uciniti . 
Ono sto nema veze sa razicitostima strana i kako to
funkcijonise i sta ta ima poslije, 
kontas sto mislim. Ma kontam kako ne kontam i zato bi te
htjeo zamoliti za malu uslugu, 
a i neznam koliko je izvodljiva. Naime ko i ti, koji si
zamakeo "iza coska" neki meni dragi 
isto su "zasvrljali"
nekim svojim sokakom izvan  mahale i izgubio sam ih iz vida
kako mi se cini kad su mi 
bili najpotrebniji da starimo mladi zajedno ,da vezemo onaj
sitni vez kroz neispricane 
price za stolom i tako to.. Volio bi moj Slavkane da ih
kontaktiram da im kazem koliko mi 
nedostaju i koliko sam jadan bez njih a opet ponosan sto
cemo se opet sresti. 
Eeeej moj Gero, he he ee, nostalgicaru moj to ti neide tako
kako ti zamisljas vec za tebe 
nedohvatljivo drugacije a i bolje da ti neidem u detalje! 
Da ti neobjasnjavam previse, skotaj sam! 
Ja nemogu kako ti to namjeravas ali znas mene i ovdje imam
neke kontakte pa mogu 
na osnovu tvojih opisnih natuknica i poznavajuci tvoj zivot
dokuciti o kojoj osobi se radi i 
pokusati tu osobu ako joj nisi nesto puno zahatorio na neki
nacin animirati da te dobije 
preko ove linije. Pravilo je da nesmijes joj pomenuti ime.
Da budem jasan nista ne 
garantijem. Nije mi prvi put i upoznat sam sa precedurom ali
i sa razocarenjima kako i 
sa zadovoljstvima razotkrica i konacnim spoznajama. 
Budi koncizan i decidan he he he hee, znas ti mene dacu sve
od sebe.. 
   "Ovako prva osoba u mom zivotu bio mi je ko srariji brat
uvukao me je u svijet 
kosmickog beskraja i raketarstva i sve ljepote naucne
radoznalosti ! Skonto li si ??
  Mozeli na brzaka i jos jedna divna zenkica, sa kojom sam
podijelijo naljepse trenutke u 
ruznim vremenima koja je tako brzo kakva je inace bila
odlucna a opet njezna i prepuna 
obzira otisla niz sokak  neopazeno da se stidim i dan danas
svojoj naivnosti i neznanju."
Valjda si skonto moj jarane skolsko odrastajuci ..
Mislim da jesam i ucinicu sve od sebe da se oni cuju od
sebe. Jednom novinar vazda 
novinar  jebaji ga ... valjda smo se skontali i bez suvisnih
pitanja kako, kad, zasto i gdje!!
Vazi moj prijatelju dragi. Vazi !!
Samo nezBoravi nije ti to Dekameron i Bozanstvena komadija i
te trice i kucine od 
Boccacio vec jarane sa one strane sjene i iza mraka!!
Vozdra tebi moj jarane ...

Dragi tata sta radis ti svunoc i snekim pricas na telefon
...
Spavam dijete spavam ..
Vraga spavas..Ma cujes se do moje sobe jos kad se krenes
cerekati ha ha ha... nemos 
spavati od tebe. Sad ovakva neispavana moram na posao.. 
 Uf jebote ja sam ovo sve sanjo a tako je sladunjavo lijepo
...
Vidi nesto gorim imam temparaturu izgleda me se nafato ovaj
grip ... daj boze da je to !? 
Pssss, moram je isfolirati dje ce djete to povjerovati.
Mislice caca izdilajiso nacisto!?



Komentar Br.269
Poslao : GeroGaStjero djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 07.11.2017.
  
Bliski susreti sa OneStrane

 Bas sam se fino razbaskario, baska glava u cugi lagahno
inportirana baska ruke jedna 
na jednu druga na drugu stranu, baska tijelo na krevetu, a
baska noge sa obe strane 
dok me klima miluje po golom stomaku. 
kad ono zapocese Kosmicki pastiri
jednako obnoc da
istjeruju svoja 
zvjezdana stada
duz mojih 
od snova staza!
 Najedaret ovu idilu rasvali zvuk Larine pjesme sa mobila.
Ma ko sad hoce nesanicu sa 
mnom da ganja...nanu mu njegovu.
Napipam taj iphone jedva i samo da radozalost zadovoljim
Opet onaj broj sa "one strane" ko biva nesto hoce. 
Sinu mi u sekundici, ko bi to mogao biti. Opet moj ti jaran,
dosjetih se, eto samo da me 
cuje!
Haj kontam bolje da se cujemo nego vidimo. Nije jos vrime
valjda .. 
Javih se ... Ko me sad ovako starog i umornog smeta u
zasluzenoj mirovini noci ?
 De nepravi se budala, jesil ti od njega trazio da te
nazovem. 
Prepoznah njen glas ovaj put zapovjedan i decidan.
Jesmi se popeo na vrh glave taj tvoj pisac, jali novinar.
Ooo, to si ti ... Uvijek drsko iskrena. Ne mjenjas se ni za
bocu. Moja draga
Nisam tvoja nikad bila samo onoliko koliko si zasluzio a
posebno ovdje gdje to 
moje,tvoje,nase nepostoji ali to je tebi tesko uhavizati. 
Nego pricaj sta hoces sta si pozelio da mi kazes a da
neslazes!?
Dobro dobro necemo se svadjati bar sada! 
 Znas sta sam pozelio .. Neznam kako cu znati, samo nemoj
biti patetican molim te!
 Pa eto zelim ti reci da si bila u pravu. Nevalja ostariti
nevalja biti umoran od zivota a 
zeliti jos sto ljubavi sto zadovoljstva a tijelom smoren i
preplasen kako to vec nedolazi. 
 Nevalja docekati kako tebi sve najdraze odlazi a mnogi
preko reda a ti sve to ispratiti i 
halaliti.    
 Nevalja svjet gledati sa one mudre visine nabranih godina
gdje sebi sve teze oprastas 
greske a one svojedobne promasaje tumaciti zivotno kobnim.
 Nevalja ni to sto si i ti otisla i ostvila me u ...
Hej hej stani malo. Sustavi ...ehaaa !
Jesiil bio mi na dzenazi jesil halalio mi ..Jesi !!
Znaj da mi puno puno nedostajes i da mi fali ona tvoja
pribranost i odlucnost i da nikad 
nisam smogao onoliko i vremena i ljubavi koliko si
zasluzivala. Ta misao ce me 
proganjati i ostati kao zadnji treptaj u mom oku. 
  Stani, stani opet ti 
fatas na patetiku 
Rekli smo nema patetike i suza i tako to !!
Ma mogu ti reci samo da ..
    Haloo sta to zuji ko prekide vezu koje sranje..
 Jebo te prostata kud sad da se ona javi auu uboziju mater
!!



Komentar Br.270
Poslao : KoSadOpet djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 08.11.2017.
Bas sam se fino razbaskario, baska glava u cugi lagahno
inportirana baska ruke jedna 
na jednu druga na drugu stranu, baska tijelo na krevetu, a
baska noge sa obe strane 
dok me klima miluje po golom stomaku. 
kad ono zapocese Kosmicki pastiri
jednako obnoc da
istjeruju svoja 
zvjezdana stada
duz mojih 
od snova staza!
 Najedaret ovu idilu rasvali zvuk Larine pjesme sa mobila.
Ma ko sad hoce nesanicu sa 
mnom da ganja...nanu mu njegovu.
Napipam taj iphone jedva i samo da radozalost zadovoljim
Opet onaj broj sa "one strane" ko biva nesto hoce. 
Sinu mi u sekundici, ko bi to mogao biti. Opet moj ti jaran,
dosjetih se, eto samo da me 
cuje!
Haj kontam bolje da se cujemo nego vidimo. Nije jos vrime
valjda .. 
Javih se ... Ko me sad ovako starog i umornog smeta u
zasluzenoj mirovini noci ?
 De nepravi se budala, jesil ti od njega trazio da te
nazovem. 
Prepoznah njen glas ovaj put zapovjedan i decidan.
Jesmi se popeo na vrh glave taj tvoj pisac, jali novinar.
Ooo, to si ti ... Uvijek drsko iskrena. Ne mjenjas se ni za
bocu. Moja draga
Nisam tvoja nikad bila samo onoliko koliko si zasluzio a
posebno ovdje gdje to 
moje,tvoje,nase nepostoji ali to je tebi tesko uhavizati. 
Nego pricaj sta hoces sta si pozelio da mi kazes a da
neslazes!?
Dobro dobro necemo se svadjati bar sada! 
 Znas sta sam pozelio .. Neznam kako cu znati, samo nemoj
biti patetican molim te!
 Pa eto zelim ti reci da si bila u pravu. Nevalja ostariti
nevalja biti umoran od zivota a 
zeliti jos sto ljubavi sto zadovoljstva a tijelom smoren i
preplasen kako to vec nedolazi. 
 Nevalja docekati kako tebi sve najdraze odlazi a mnogi
preko reda a ti sve to ispratiti i 
halaliti.    
 Nevalja svjet gledati sa one mudre visine nabranih godina
gdje sebi sve teze oprastas 
greske a one svojedobne promasaje tumaciti zivotno kobnim.
 Nevalja ni to sto si i ti otisla i ostvila me u ...
Hej hej stani malo. Sustavi ...ehaaa !
Jesiil bio mi na dzenazi jesil halalio mi ..Jesi !!
Znaj da mi puno puno nedostajes i da mi fali ona tvoja
pribranost i odlucnost i da nikad 
nisam smogao onoliko i vremena i ljubavi koliko si
zasluzivala. Ta misao ce me 
proganjati i ostati kao zadnji treptaj u mom oku. 
  Stani, stani opet ti 
fatas na patetiku 
Rekli smo nema patetike i suza i tako to !!
Ma mogu ti reci samo da ..
    Haloo sta to zuji ko prekide vezu koje sranje..
 Jebo te prostata kud sad da se ona javi auu uboziju mater
!!



Komentar Br.271
Poslao : svemir
Datum : 11.11.2017.
Gera, pisi I samo pisi jel ti to ide od ruke tj. glave. Arif
i njegova rubrika uvijek ce nas podsjecati na finog covjeka
kojeg se rado sjecamo bas kao i tvoje drage osobe a njih
vise nema sa nama. Poznavao sam oboje I tuga me obuzme kako
su nas rano napustili :(
Ti imas talenat da nam ih vratis bar na cas...Pozdrav nasim
banjalucanima sirom planete.



Komentar Br.272
Poslao : GeroPretjero djemalfonzo@hotmail
Datum : 30.07.2019.
Davor
Godine su to kad su jeseni tugaljive vise nego ranijih
godina a proljecima se svaki put 
radujemo ko djeca novim igrackama jer smo eto jos i jednom
spremni da otpocnemo iz 
pocetka . Nekima to bas najednom i neide ocekivano. Potrose
se izlizu ko stari dzonovi 
na kundurama, smore se od svakodnevnog otimanja od bolova i
naprosto neide im se 
vise...
Kazemo umro, preminuo preselio vjecno zaspo, pa i svakako
nekako ko ono za mrske, 
odapeo mandrkno, svezo, helekno, prno u sisu dok meni ljepo
zvuci ako se moze ikako 
tako reci za one drage: Zamako tu iza coska...jednom sam to
procitao..bit ce od 
Radmile.
To daje ipak kakvu takvu nadu. Coskova ima masa i bit ce ih
sve vise, tako da covjek 
ima utisak da kad sjedi negdje napolju i zabulji se u tamo
neki cosak kao da ceka da mu 
neko drag iskoci i zakoraci prema njemu i ponovnim susretom
iznenadi.
- [ ] Sjedim tako ispred malog kafica u debelom hladu tende
i gustam i drzim na oku tri 
coskica koji omedjavaju tri uske kale. Umalo eto jedan haman
isti Branko Tica, ma 
njegov hod ali nije. Nije to on kad se malo priblizio vidi
se iako ima isti razdjeljak ma 
drzanje samo tako, ne nema onaj andjelski osmjeh. Ma jok!
- [ ] Cekam strpljivo dalje. Eno ga Davor ko da vuce noge a
tijelo ga nosi i zatajkuje. Ma 
jest on pljunut ... kad ono kad se priblizi, ni nalik mom
drugaru!
- [ ] Gledam izdrzljivo dalje kad jedna fina dama sa sesirom
ko iz Moneovih slika. Uh 
bog te tvoj, jel to ona? hod, stas pa i nacin odjevanja sve
pa boja kose pase. Od 
ogromnih naocala i sjene na licu  ne vidi se bas jasno ali
sve govori da je to Dzemka. 
Bas sam se oveselio dok se ne javi sa nekim muskobsnjastim
glasom izgorjelim od 
cigareta nekom poznaniku. Koje sranje a bas sam se nje
zazelio ono pravo jer bili smo 
vise nego prijatelji i herc mi i dan danas preskace na pomen
njenog imena 
Ko nesto bi trebao biti razocaran, ma neee! 
Ja se samo igram svojim sjecanjima i nije mi tuzno ni
zalosno jer svi ti koji nedostaji si 
ugradjeni u moje sinapse i naprosto stvaraju bar meni
zanimljive slike svijeta koji jos 
uvijek postoji u svojoj zrelosti i saranilu ljepote samog
zivljenja !!! 

PS: Taj Davor stvarno je zamakeo iza coska kad smo se
vracali sa neke dace opet 
zajednickog prijatelja sto je naprasito eto pregrizo malo
vise i jebaji ga odpuhno, cuj 
ironije sudbine....
Sutradan zena mu, javlja mi da mu se slosilo i da je na
intezivnom ono vratni shent 
otkazuje! Ljekari cinili svoje ali nije islo ka
ocekivanom....
Tu je nazalost kraj price !