Tema : Toba-banjalucke junacke price


   


Poslao : Toba-Idemo dalje
Datum : 13.05.2007.
Kako smo Aziz i ja dosli u Australiju...eksidentli

Devedesete su burno usle u njegov zivot.

 Poceo je gradjanski rat! Pir najvece surovosti nad
raspolucenim Balkanom.
Sjedio je u svom velikom hladnom stanu, zagledan u mutnu
casu...bezbrojnu casu pica ,koje su ovdje u Banjaluci ,
naizivali-benkovacko belo !

Drasko, koji mu je donosio hranu i ovo mutno vino...od neki
dan , napustio je grad. Dao mu je svoj auto, cuvane rezerve
goriva u 
podrumu... i samo mahnuo sa balkona...diskretno- da komsije
ne vide.
Zbogom, jarane...putuj!

Drasko, nevoljno mahnu...pogled mu je uprt u vjecite
zatocenike,Majku, Oca sestru i brata, blizance,sakrivene
mutnim staklom borickih lamela.
Oni nisu dobili tu sansu!
Nije bilo ni puno izbora...kome se ukaze sansa...taj ide!

"Ajmo , raja brze, nema vremena za oprastanje-pusti suze
Drale...letimo!"...rece "vodja puta"-Cana Kragulj...majka
mog dobrog covjeka i
 vjencanog kuma, Borise Kragulja!
"Drale ti vozis mercedes,moje su relikvije i srpski kalendar
na prednjoj ploci,...jasno, ja sjedim do tebe ...i nema sta
da se bojis...a ova 
djecurlija neka sjednu ozad!
"Kol'ko vas je djeco?"- upita Cana.
Jedan , dva, tri , cetiri...izgovori ,sa sjajem u ocima,
najmanja djevojcica!Sva sretna i uzbudjena, gledajuci u
crvene plisane 
presvlake bijelog automobila.

"A, kako se vi zovete djeco, blago ce ti Cana?"
"Ja sam Sunita, ova odje je Samira, ova manja je Sanita a
ova najmanja je Sehida"...rece najstarija djevojcica.
"Blago majci"...rece Cana- nije vam se Babo bas zamar'o kod
izbora imena.
"Sve na "S"...cetiriri "S" ...a moglo bi to biti i dobro!
"Gledaj, ovamo djeco, na koje vam slovo ime pocinje...ajmo
svi u glas!" veselo upita Cana.
"Na SSSS"...vrisnuse djevojcice, udobno zavaljene na zadnjem
sjedistu mercedesa.
"E tako treba,, bravo...a sad idemo po redu...ti se zoves
Svetlana,a ti Stojanka,a ti mala , Slavojka...eto tako i
gotovao...jel jasno!" 
izusti  Cana!
"Idemo na provjeru, da uvjezbate...pitat ce vas neki
ljudi,"...materinski se obrati Cana.
"Ti, mala...kako se zoves...pogleda Cana u najstariju
djevojcicu."
"ja sam Svetlana!"
"Eto, nista lakse...Svetlana, nego sta!...ko za sebe rece
Cana.
"Ti zvrljo, kako je tebi ime?"
"Ja sam Stojanka!"...izgovori djevojcica plave kosice,
sakrivajuci svoj pogled.
"Dobro je tako, ne sekiraj se...do Beograda si Stojanka, a
poslije se zovi kako hoces!"...rece tiho Cana.
"Ajmo dalje...ti malena, kako se ti zoves...
"Ja sam, teta Cano Sanita!"
Cana razrogaci oci, otvori siroko usta...bez daha!
"Kak'a Sanita...blento...tak'a ne's u Beograd uc'
...nikada!"
"Ti si...sta sam ono rekla...Stojanka...i gotovo...ama
zapamti, jednom!"...nervozno rece Cana!
"I kako ti je ime, malena...?!"
Djevojcica, sage glavu i ispotiha izusti...pa "Stojanka"!
"Tako valja, sad imate svi svoja nova imena...drukcije se ne
moze uci u Srbiju...to vam je ko neki zakon...ko kad kupite
kartu
za kino. Razumijete li vi mene,pametne moje glavice? Ko ne
stigne u Srbiju, nikad nece vidjeti svoju Mamu i Tatu."
Rece Cana, tiho, zagledana u svoj teret na zadnjem sjedistu
tudjeg automobila.

"Ali, teta Cano, meni si vec dala ime Stojanka...ne moze se
sad i ona tako zvati!"

"Koja,ne moze, sta ne moze ?"...poskoci Cana na prednjem
sjedistu automobila te se u istom momentu okrete prema
djevojcicama.
Umjesto da opsuje, onako ,samo kako ona zna, Cana  podize u
zrak kaziprst desne ruke!
Ruka osta ukocena u zraku!
Prst,ko pendrek!

Prosara ocima po malim putnicima...prijeteceg pogleda.
"Ajd sad , polako reci "Teta Cani"...dje tu problem!"
I kisalo se nasmija..."mhe,he, he!"
"Njoj si prvo dala ime Slavojka, a meni Stojanka...a sad ga
mijenjas...pa se obadvije zovemo Stojanke,rece Samira,
drhtecim tihim glasicem!"
Cana samo otvorila usta, ko kad bi nesto rekla, ali ne
ispusti nikakav zvuk.
Muk u autu,cak se niko ni ne pomjeri!
Vrabac bi joj mogao uletiti u usta...nebi
osjetila...garant!
Drasko prekinu tisinu :"Evo teta Cano kako treba...rekla si
prvo da se zovu Svetlana, pa Stojanka, pa Slavojka...znaci
Sanita je Slavojka!"
Radosno rece Drasko, ponosan sto je od nekakve pomoci!

"A, kako to ti znas Drale ?"...zaskilji Cana na desno oko,
sumnjicavo ga gledajuci!
"Pa zapis'o, dok ste im davali imena, ko da i ja znam, da se
ne zbunim!"
"I sta si "zapis'o"...Drale sine?"...duboko uzdahnu Cana,
boreci se za zrakom.
"Evo, ponosno rece Drasko...Sunita je Svetlana, Samira je
Stojanka, a Sanita je Slavojka!"
"Pa da, tako i ja govorim cijelo vrijeme, blente jedne
blentave!"
"Uh," ispusti Cana zvuk olaksanja!
Sekundu zatim Cana se u soku jos vecem od svih sokova toga
jutra okrenu prema Drasku!
"Dje si to sine Drasko zapisao?"
"Evo ovdje na kalendar!"...smijuljeci se rece Drasko,
ponosan na svoju dovitljivost!
"Da vidim!"...zapovijedno rece Cana.
"Ja fakat...vidi sta je budala zapisala,i poce citati:
Sunita = Svetlana, Samira = Stojanka, Sanita = Slavujka!"
Klonu Cana,pade joj kalendar u krilo!
"Jel', Drasko, matere ti, sta si ti imao iz srpskog?"
"Pa dvojku, normalno!"...ponosno ce Drasko.
"Dvojku !"...prosapta Cana i jos jednom uzdahnu..."dvojku"!

"Pa picka ti materina, ona slovenska, sta mislis da su Srbi
toliko glupi da nece stontati ko smo.Jos si zapisao imena na
kalendar.
 To je prvo sto ce uzeti u ruke na "Koridoru", da vide koji
je datum i ima li kakav Svetac u blizini!"
"Brisi to, majmune,jedan, onaj bosanski...odmah!"
Drasko poce trljati prstom po imenima...nista...samo se
hemijska razmaza po cijeloj stranici kalendara.
"Ne moze!"...rece tuzno.
"Ne moze, normalno, ali se zato moze iscupati iz
kalendara!"...rece Cana zagledana u prazno.

"Cupajjj!"...vrisnu Cana a i odvali mu takav tac po glavusi
da sve zveknu, ko kad lupnes nogom u praznu bundevu!
"Iscupo, evo!"
"Sta evo, eto ga tebi!"
Drasko zguzva rukom papiric, otvori prozor!
"Sta's tooo!"..."Budalino!'
"Pa da ga bacim!"...rece Drasko!
"Dje da ga bacis?"
"Pa, napolje!"
"Pa napolje"...ponovi Cana za njim, rugajuci se!
"Vidis li ti Drasko, one zavjese tamo u prizemlju lamele
kako se pomjeraju?"
"Vidim!"
"E, iza njih ti cuci Djuro taster...cim krenemo dotrcat ce
da vidi sta si bacio...pa pravac u muriju.Bolan, Drasko
necemo stici ni do
Pozorista, a vec ce nas uhapsiti!"
"Sta da radim?"...zbunjeno ce Drasko.
"Pojedi!"
"I vidi konja, sta zvaces to, nije ti to cevap,gutaj!"
Culo se "gluk"...i Drasuku oci zasuzise!
"Proguto, ja!"
"Da palim ja lagano ?"
"Pali!"
"Stani, stani, some!"...rece Cana.
"Sta je sad?"...Drasko ce ti po malo nadmocno, dje sad
zapelo?"
"Pa ti se nisi ni nasmink'o, eto te jos uvijek
krmeljava!Jebote!"
"Rekli smo da cu se nasminkati kad izadjemo na Tranzit!"
"Dobro, a jesi li ponjeo periku?"
"Jesam!"
"Dje ?",sa nevjericom upita Cana.
"Eto je u toj najlon kesi!"
"A , dje ti je "Ta" najlon kesa Drasko?"
Drasko se nervozno okrenu lijevo, pa desno.
"Djeco da neko nije ukrao moju kosu?"
Ozad tisina!
"Eno na gepeku, vjetar mrsi necije plave kose u najlon
kesi!"...rece najstarija djevojcica.
"Joj konju, joj konju onaj !...ma znas sta nisi ti kriv,
nego onaj moj ludi sin Borisa.Ako se ikad vratim u
Banjaluku, svojim cu ga rukama 
zadaviti, ja ga rodila, ja ga i ubila! I ...gotovooo!"

"Mislis da ti je ovo cetrdeset prva, Nije , bolan, ovo su
devedesete...bratoubilacki rat...some!" 

"Znaci nas nece dirati ?"...javi se neka od djevojcica.
"Sto vas nece dirati?"...brecnu se Cana.
"Pa rekla si da je bratoubilacki...eto!"
"Rekla sam bratoubilacki i sestroubilacki...pa sad ti vidi,
sta ti se vise svidja! I ni jedne vise...niko!"

"A tebi Drasko, ovo nikad necu oprostiti, sto si zamijenio
perike i uzeo plavu umjesto one crne sto si mi sinoc
pokazao!"
"Hoce "Gospodin" da zavodi po "Koridoru"...Ma eto te Drasko
ko ona najgora kurvetina sa Hanista!"
"Ma nisam zato zamijenio,nego sam se sjetio da me je Cera
vec vidjo po gradu sa crnom perikom,kad sam isao po cugu i
cevape,Plavom i meni,
 i jos me podjebavao i hvatao za guzove!"
"Vidjo te Cera po Banjaluci!"
"A sta mislis zasto mi danas putujemo?! A?
 Danas putujemo zato sto je Cera cijeli dan dezurni na prvom
punktu, jer sam se sa njim dogovorila!"

"Aijjj!"...zapanjeno ce Drasko!
"Pali, kreci vole!"
Svi odahnuse!

Ali odjednom...!

"A,a,a , teta Cano kako cu se ja zvati...zacvkuta glasic
najmanje djevojcice?"

Cana se sva strese.Zamalo joj ne spade sa glave ona njena
velika pundza!
"Koja ti...majko bozija?"
Okrenu se Cana prema zadnjem sjedistu mercedesa.
"Jedan , dva, tri...izbroja Cana."...i odahnu.
"Nemojte me djeco zajebavati, i u mene su zivci
otanjili...nije ovo ekskurzija...ko je reko..."kako cu se ja
zvati?"
"Jesil' ti to rekla Svetlana, ili ti Stojanka...ili ti
Slavojka..ko je reko sunce li vam poljubim-priznavaj, il'
inace ne idemo na 
put! Nista od Beograda!
Djevojcice cute, pognutih glavica...zera fali do suza!

"Mozda mi se ucinilo, a Drasko?"

"Nije , teta Cano...dobro ste culi, ima tu jos i Sehida, pa
sami ste izbrojali cetiri "S".
"Jest, vala , Drale...a ko je mala dama?"
"Ja se zovem Sehida...progovori glasic ne stariji od pet
godina...tako mi je ima...Sehida!"
"E, ti , majko moja...bit ces Sani,...a valja li
ova?"...pokusa Cana unijeti malo humora.
"Ja se zovem Sehida...a da vidim svog Babu i Maju...nek
budem i Sani!Zovi ti mene kako hoces, mrgodno zakljuci
djevijcica, al' da vidim
...Babu.
"Kako ti se Babo zove Sehida?"...znatizeljna je Cana.
"Pa , Suad, bolan!, kako bi drukcije! Moj Babo je Suad,,
svak' zna u Banjaluci!"...
"Suad,a Suad, jest', jest,...ko ga ne zna "...razdragano
rece Cana. Pa sto odmah ne rece!"
"Tebe ce tvoja teta Cana, ispod suknje, ako treba, odnijeti,
Babi...samo sad zapamti, ako te neko pita reci da se zoves
Sani...
mozes li ti to , a?"
"Ma haj' ti Cano vozi,rece Sehida,, pardon Sani!"
Drasko zavergla, i vergla i vergla.
Ne pali se tako mercedes dizel!
U banjalucko maglovito jutro, u Boriku, u tom glupom ratu,
sve su oci oprte u bilo kakav zvuk. Hiljade ociju gledaju u
auto koji pokusava
da se pokrene.
Ako Drasko nastavi da "vergla" akomulator ce biti ispraznjen
za par minuta.
Plavi, ostavlja na stol svoje mutno benkovacko, spusta casu
i izlazi van.	
"Drasko, some rekao sma ti, prvo povuci tu rucicu i kad se
dizna usije, ti je povuces jos mao jace...i to ti je to!
Auto pali! Drale,
ovo je dizel.
Drasko , zbunjen, ucini taj pokret.
Auto upali!
Plavi rece...bjezite ljudi...Cano, kumo...cuvaj tu djecu!"
"Eh, samo mi jos ti reci sta treba da cuvam...Kume!"

"Vozi , Drale...pravo za Majku Srbiju!...vrisnu Cana, tako
da je cijeli Borik cuje!

"Vozi, Gospodjice Draska...djeco moze li neka pjesma...?"
"Znam ja "U Stanbolu na Bosforu!"...rece neciji glasic!
"Neka , neka... nemoj tu, znas li neku srpsku?"

Tisina u autu!
Znam ja jednu od "Madone"...javi se Sani.
"De ti oko Canino tu "Madonu"!
Sani zapjeva!
"Stani , stani Sani, pa nije ti to na nasem jeziku...nemoj
ni to...znate li vi djeco neku normalnu pjesmu, ko onu "Eci,
peci pec...?"

Krenu Mercedes lijeno, napustajuci Borik.
Prede dizel.

Cuju se djeciji glasovi :
"Eci , peci pec, 
ti si mali zec,
ja sam mala vjeverica,
eci, peci pec.
A onda sve utihnu. Nestade zvuk automobila,u daljini se
izgubise djeciji glasici. Banjaluka se ogrnu u svoje
zloslutno ratno crnilo!

Niko nije cuo tihi jecaj Majke,
niko nije vidjeo njene suze, ni bezglasni plac, niko,
niko... cuo njenu molitvu, upucenu Bogu!

Kojem Bogu!?

Plavi poce svoju nervoznu setnju po stanu!
Gore, dole...gore dole! Sve tako do u beskonacnost!

Javit ce Cera motorolom do slijedeceg punkta, dokle motorola
dopire, da puste Mercedes.
Neko ce opet sa tog punkta javiti na slijedeci...
Ali, ko ce docekati noc, ko ce docekati Ceru sa dobrim
vijestima!
Daj Boze...sa dobrim vijestima!

Eci , peci pec!
 			



Komentar Br.1
Poslao : lora
Datum : 27.11.2006.
    ''SVAKA CAST ZA OVO''         Ostala sam bez teksta!!!



Komentar Br.2
Poslao : olgica
Datum : 27.11.2006.
I ja..Sjećam se Tobe jer ga je moja Sanja(Đekić,sad
Smailagić)jako poštovala...



Komentar Br.3
Poslao : Toba-idemo dalje
Datum : 29.11.2006.
Nije mogao izdrzati da noc padne!
Hodao gore- dole, po stanu...nista se nije izmijenilo!
Hodao dole gore...nista...samo mrak, policijski cas, u
Banjaluci!
Slusa mali tranzistor-nasao sa onom ludom Sabahom na
Jadranu, na nekom smecu...prepravio...radio javlja da je
Pajin Bataljin stigao skoro do Save!
Aferim...bit ce da je rat gotov!?
Gotov...Kurac!!!

Zazvoni telefon...na liniji Borisa Kragulj,moj vjencani
kum!!!

"Kume, nesto je krenulo naopakao tamo oko
Dervente...izvadili djecu i hoce da ih pobiju, ubit ce i
Draska a i Mater mi...jebo te!

"Ako, dlaka sa glave bude falila Suadovoj djeci, ja ci licno
ubiti Karadzica...Kume...kunem ti se Tahirom svojom!
"Polako, Borisa...daj mi da skontam o cemu se radi, kako da
ih izvucemo?"
"Ne idi Kume bez mene!": rekoh blesavo.
"Taman im jos jedan Ustasa fali na Koridoru...Some!"
...prosapta Borisa.
"Idem sam, i daj mi onaj tvoj zastekani Hekler, i provjeri
Kume, koliko imamo metaka, koliko nam zivot vrijedi!?
"Ocu, Kume...ali i ja idem s Tobom!"...rekoh!
:Dolazim po Hekler!": rece Borisa i trehnu slusalicu.
Cekao sam ga pred svojim drugim "Mercedesom", onim sto mi je
Miki Rolih nabacio za par hiljada maraka!
Srebreni "Golf", Borise Kragulja zakoci pred mojim vratima!
"Kume, ovdje imamo presjedanje u bolja vozila, idemo
Mercedesom do te tvoje Dervente, idemo da vadimo
djecu!"...rekoh!
"Ides ti moj , Kurac!"...nervozan je Borisa!

"Daj mi Hekler, konju...sekunde su u pitanju!"...izdera se
Kum !
"Idemo zajedno, Jarane...pa kud puklo- puklo!"
"Idemo"!
"Vazno je da imamo metaka!"
: rece Borisa Kragulj!



Komentar Br.4
Poslao : bobako1 bobako1@yahoo.com
Datum : 30.11.2006.
Ne treba zaboraviti nista:ljude, prave ljude ali ni
neljude.Prosla sam pakao Sarajeva;granate,snajper,spavanje u
hodniku/jer tu je kao sigurnije/hladnocu u zidovima,
kostima,hljeb koji se dijeli na kriske, nesto rize, suvi i
tvrdi grasak,crvljivo brasno,voda koje nema,cekanje u
redovima sa kanisterima/da samo sada ne rokne/,cisterne,
lupanje srca od tezine do osmog sprata i teret golemi teret
na srcu.Prezivjelo se i djeca i muz,sve je poslo i otislo
samo je teret ostao i sa godinama sve je tezi za nositi.



Komentar Br.5
Poslao : Toba- idemo dalje
Datum : 01.12.2006.
Komentar Br.4
Poslao : bobako1 bobako1@yahoo.com
Datum : 30.11.2006.

Ne treba zaboraviti nista:ljude, prave ljude ali ni
neljude.Prosla sam pakao Sarajeva;granate,snajper,spavanje
u
hodniku/jer tu je kao sigurnije/hladnocu u zidovima,
kostima,hljeb koji se dijeli na kriske, nesto rize, suvi i
tvrdi grasak,crvljivo brasno,voda koje nema,cekanje u
redovima sa kanisterima/da samo sada ne rokne/,cisterne,
lupanje srca od tezine do osmog sprata i teret golemi teret
na srcu.Prezivjelo se i djeca i muz,sve je poslo i otislo
samo je teret ostao i sa godinama sve je tezi za nositi.



TOBA BR 4.

"Kume!"...rekoh,"jos je malo rano da picimo na "Kiridor"!
"Cera radi tek oko sestice!", rekoh.
"Ma boli me kurac za Ceru i sesticu...razvalit cemo sve
barikade!"
"Sjedaj, pali, vozi...djeca su u pitanju!"...Mome Kumu se
ruke tresu, glas potpuno neprepoznatljiv, oci izbezumljene!
"Ovolike sramote nikad svijet nije vidjeo!"...rece potiho, a
oci mu zasuzise!
"Ma pobit cu ih ja ...sve, djece mi moje i Tahire moje!"
"Ma znas li ti za koliko mojih Atkagica ja brinem...treba to
sve prebaciti u Svedsku, Kume?"
"Znam , Borisa, ali idemo redom...idemo kod Kusme na pice,
kafu, ili sta hoces...ali tek u sest
mozemo proci prvu barikadu na Trtanzitu! Ne moze prije, tamo
je bunkersko gnijezdo,mitraljez ...i ostalo!"
"Daj , dodji sebi!Ma nismo Ti i ja , Tihi i Prle...ovo je
realno!

"Sacekajmo do sest...Cerinu smjenu...molim te!"

"Vozi Kusmi!"...bilo je sve sto je rekao.

Parkirao sam taman tako preko travnjake, tik uz Kusminu
kafanu.!
Jebiga rat je nema propisa!Farovi osvjetlise "Kusmu", kao
Ausvic, u onim filovoma!

KOd Kusme muk, kafic pun banjalucke raje, gore
svijece...nema struje, nista ne svira!
Otvaram vrata kafica, vrata skripnu...u polumraku ni ja ne
vidim nikoga, iza mene ide Borisa i joj uvijek nekom "jebe
majku"!
Trepcem ocima, gore svijece...
"Kusmo, rekoh,"bil se dalo nesto popiti za raju?"
Muk! Muk i mrak!
"Joj , tebe (Kusmo mi nikad nije znao ime, a garant ga ni
danas ne zna), "ti li si, ja se usro da opet Java nije
bahnuo!"
"A i dje ti je fenjer, lutko?"
"Nema , Kusmo fenjera veceras, veceras sam ozbiljan!"
Kako to rekoh , Kusmo se zavali od smijeha!
"Voli raja kad ti udjes u kafanu sa svojim fenjerom, a vidi
te sad ko Gestapo sa farovima , majko moja , jesmo se
usrali!"
"Mora da si napredovao  u sluzbi?"...bi sarkasticno, ali
sekundicu.
"Kusmo, eto mene tebi sutra sa fenjerom, tako ti ja obilazim
moj mrtvi grad...eto me na crno, lagano!"
"Sacuvaj mi jednu flasu, ne daj Josipu Granici da sve
podere!"

"Nedam,a za tebe cu cuvati...makar mi poslednja
bila!"...rece Kusmo.

Utom udje Borisa, cuvena devetka BSK-a, golgeter koji je dao
vise golova nego one , jebene godine, 
 Josip Santrac, samo to se nije racunalo, posto BSK, nesto,
iz ko zna kojih razliga nije htio 
u prvu saveznu nogometnu (fudbalsku) ligu. 

Raja , u polumraku, razvali aplauz, mome Kumu!

"Borisa, Borisa, nastavi se skandiranje!

Borisa, na trenurak zastade na vratima, samo rece: "Kume
gdje si me to doveo , jebem ti mater!"
"Na pice, Kume, medju raju!"...rekoh kratko.

Borisa, trepnu, kaziprstom popravi svoje zamagljene
naocale...onda ih skide, suznim ocima osmotri mrak cuvenog
Kusminog kafica, 

nista ne prepozna,...i pridje mu dugonogi Emir Jusic!

"Well come Mr. Kragulj!...iz jebe rece Emir!

Zagrlise se snazno, gdje je cija suza pala, niko od raje
tada to nije mogao upratiti!

Znalo se samo da Emir Jusuc nikad ne pije.

"Muhareme, obratim se Muharemu Hafuzovicu, znas li ti kako
se puca iz Heklera?"
"Pickin dim samo da otkocis...i to ti je to!"...rece Hafiz.
"De ga onda otkoci, Hafize!"...izvadih  Hekler!
Hafiz ustuknu, razrogacenih ociju!
"Sta je bolan sta si se usr'o, Hekler ko Hekler a i nije
moj!

Hafiz spretno repetira...eto to ti je to!
"Hafize, molim te jos jednu uslugu!"
"Reci!"
Kucnuse se casama!

"De i ovaj drugi nasteli da moze pucati!"

Hafiz, otpi svoj spricer,zagleda se u prazno...
"Toba, nemoj me vise zivota ti, dosta mi bilo Jave sinoc!
Tjerao nas je da mu lizemo cipele, uzeo dokomente i sve
pare...nemoj Toba, matere ti one tvoje!
"Ocu, Hafize , bas zbog nje!"
"A i Java ce naletiti jednom, samo to ne reci Borisi, molim
te!"
"I Valja li ovaj drugi Hekler, jarane?"

"Pun , ko sibica, a i otkocen!"
Poljubih  Hafiza, uz, hvala ti picko ona jedna balijska, eto
mene koliko sutra sa Josipom Granicem na crno flasirano,ako
prezivimo ...i ako Kusmo ne zatvori "Lokal"!

"Neka vas, neka...dobrim Ustasama je ovdije
mjesto!"...naruga se Hafiz.
"Hafize!"
"A?"
"jebo ti Ustasa mater, nije ovo vise jeba!"

"Dje idete?"...utvorenih usta izusti Hafiz!

"Hafize, Suadove curice zaglavile na "Koridiru", Borisa dao
svoju Majku sa njima, ja dao auto! Jaka stvar!!!

Nije mi do auta, materemi, Hafize...eto! Tamo idemo!
"Idem i ja sa vama, rece Hafiz!"
"Nemoj , Hafize,...ti ovdje cekaj, pa ako se mi ne vratimo,
ti Suadu javi, da djecu vise ne ceka!"

Borisa ustade :"Pali Kume, idemo plako!"
I jos dodade na vratima :"Laku noc raja!"
"Laku noc, rekose svi prisutni!'
U medjuvrmenu je Hafiz objavio svima nasu misiju!

Izlazimo, a svi u kaficu ustali!

Ko biva, kao neki banjalucki pozdav!

"Vozi Kume, svoju galiju - pravac Koridor, Brcko!"

'Kume , evo ti tvoj Hekler!"

"Kume, :"Borisa Kragulj ni u vojsci nije uzimao oruzje u
ruke , pa nece ni sada, neka ga tebi, Jarane moj!"
"Ko biva , Kume proci cemo sve ove kontrole na tvoj
parlamentizam!"...rekoh pomalo ljuto!

Nailazimo na prvi kontrolni punkt, zice, barikade!
Zaustavljam auto, cekam Ceru!
Nista se ne desava! Niko ne izlazi pred nas, ali niko ni ne
dize rampu.
"Izgleda mi da smo prdnuli u sisak!:" rece nevojno Kum.
Onaj mrljan okrenuo mitraljez prema nama!
Tisina! Bas grobna!
Izlazim iz auta sa dva Heklera, okrenutra prema zemlji,
jakako!
"Sta je supci, dje Cera veceras na punktu?!"
Tisina! Mukla!
"I sta sad da vas sve pobijem,dje vasa cuvena opreznost?"
"Ko je glavni na punktu, upitah, a govno se smrzlo, ko
Njemcima pred Staljingradom.
Izadje djecarac od svojih , ne vise od dvadeset godina!
"Dje problem drugovi? upita naivno.
"Sine, rekoh mu sa ona dva Heklera objesena u ruci, Gospodin
Ministar Borisa Kragulj ide u Srbiju na razgovore!"
"U Redu, ali molim licnu katu Gospodina Ministra!"
:Kume, sapnuh, daj mu licnu!"
Borisa izvadi licnu i dade mladom zapovjedniku, sve onako
prekokurca!
Momak procita ime i prezime i samo rece...jest
fakat...Borisa Kragulj!
Izvunite, molim!

"Ajd sad jebi se , dizi rampu i javi dalje da niko ne dira
plavi Mercedes...ide Ministar!
"I, sine,  javi svojima da idemo hitno u Srbiju, i jos javi
da Ministar Borisa Kragulj, ujutro ima sastanak sa
Milosevicem!
"Jesi skonto ako nisi sutra eto nas nazad, a ti si onda
najebo...ides na Orasje garant!

I imas li ti "Magazina " za Heklere...malo smo se ispucali
danas?"
"Ima , Gospodine Ministre, a treba li jos sta?"
"Kakvo vino ili rakija" - upitah!
"Crno ili belo?"...upita mladic.
"Kume, crno ili bijelo?" tiho upitah.
"Obaaa!"...izdera se Ministar Kragulj!
"Nemamo rakije, moze li viski!"...razdragan je mladic.
"Imamo viskija svih vrsta!"
"A, nema Martela?!...rece lijeno Borisa.
"Nema, Gospodine Ministre, ali ima JW, i Balantajn!"

"Dobro, daj Bajantajn. Mali, a sutra ujutro, cim zavrsim
razgovor sa Milosevicem, ...ocekuj mali orden i vanredno
odsustvo,
i hajd'sada donesi sve to...vrijeme je novac...sine.Ovaj
...vrijeme je sloboda!

Ispravi se Borisa!



Komentar Br.6
Poslao : Goga
Datum : 02.12.2006.
Dragi Toba,
ovo dok citam kao da gledam kakav film strave i uzasa sa
meni dobro znanim ljudima. Od prvog do zadnjeg. Suze mi
naviru na oci a sva se jezim od tih sjecanja jer sam i sama
u novembru `92 tuda zauvijek otisla.
Svaka ti cast na tvom strpljenju a ja sa nestrpljenjem
ocekujem sljedeci nastavak.
Veliki, veliki pozdrav od Goge



Komentar Br.7
Poslao : citalac
Datum : 02.12.2006.
ovo je ozbiljnije nego sto mi se ucinilo.keep up dobar
fazon!!



Komentar Br.8
Poslao : olgica
Datum : 04.12.2006.
Čekam i ja...



Komentar Br.9
Poslao : Marija
Datum : 06.12.2006.
Sta je sad, sta se ceka?Molim da se nastavi ja sam stalno na
internetu,nema smisla 
muciti ljude.Veliki pozdrav i svaka cast. Marija




Komentar Br.10
Poslao : Za Tobu
Datum : 15.12.2006.
Mi cekamo i cekamo ali nista.Sta se dogodilo ?????
Vjerovatno prekid zbog ljetne pauza a kod nas zima pa se
zalijpili za kompjuter i cekamo tvoj nastavak price.
Samo javi dali je to ljetna pauza ili si odustao od daljeg
pisanja.
Veliki pozdrav Goga



Komentar Br.11
Poslao : Toba-raji
Datum : 19.12.2006.
Zapelo, zapelo debelo...
Ubi nas vrucuna, a i stiglo mi sijaset raje iz Banjalike!
Po imenima, sve ih znate!
Prosulo se sjecanje po podu, a vino se samo tako naslo!
Nagrnuli slicajni prijatelji, a Vas niotkud!
Nedostajete nam veceras!
Ide prica, kao svaka druga prica, kad covjek ostane sam!
Naletite : Goga, Citalac,Olgica, Marija...
Cekamo vas!
Hvala za komentare, voli Vas Taba!



Komentar Br.12
Poslao : Marija Lijep vam pozdrav
Datum : 20.12.2006.
Dragi Toba vazno je da ti nisi odustao a to sto se lijepo
zabavljate 
mi je drago. Naspite i meni jednu ,uzdravlje i zivjeli svi
moji 
Banjalucani.puno vas pozdravlja Marija .    Bato ja sam
strpljiva 
nesekiraj se cekacu nastavak.



Komentar Br.13
Poslao : Sanja Tadzic sanja_tadzic@hotmail.com
Datum : 21.12.2006.
Boze... divno je da ima ljudi koji znaju to sve da napisu
...nek´se zna i nek´ostane !
Bravo Toba !



Komentar Br.14
Poslao : olgica
Datum : 22.12.2006.
Evo me s bambusom u ruci...Nazdravljam!:)



Komentar Br.15
Poslao : Marija
Datum : 07.01.2007.
     Dobar ti dan Bato sretna Nova godina i da ti se sve
zelje u 
zivotu ispune.Upravo sam stigla kuci sa odmora i putem prema
kuci me 
je radovao nastavak price kad gle  corak, nema nista u redu
imas i ti 
pravo na odmor, ja cekam puno pozdrava sa postovanjem 
Marija



Komentar Br.16
Poslao : Toba br 5
Datum : 11.01.2007.
Toba br 6.

Majore Pavkovicu, na sto se izrodila ova JNA, na sto se
izrodila "Moja Zemlja"? 
Hapsite zene i djecu, Majore, Majore!
Rastreseno i sjetno izgovori Kum Borisa Kragulj.
Zatim , podje stazom duz Kasarne, istina uz pratnju onih
maskiranih "Specijalaca"!
Idem i ja za njim, a Heklere zabo k'o Karadzordje Petrovic
svoje kubure, tacno u onaj usrani rodjendanski Sabahin
poklon, tj. kajis.
Svaki Hekler je mogao imati, a ima i danas , barem po dva
kilograma...zamalo mi hlace i gace nisu spale, zajedno sa
njima;.
Stis'o sam pogled, zato sto mi se sve stislo...od
straha...naravno!
Taj moj "usrani", pogled , drzao je na odstojanju
"Specijalce"!

"Jeben, neki igrac"!...neko sapnu!
Jeben, da kako...samo da ne bude jeban!...pomislih, kao kroz
maglu.
"Gdje im je zatvor, Kume,"? ispotiha upita Borisa.
"Ne znam kume,nema zatvora u Bijeljini, ali im je najveca
prostorija Restoran i Kupatilo zajedno sa
Frizerajem!"...rekoh, sjecajuci se 
svog vojnog roka.
"Dakle, Pavkovicu, idemo li u "Restoran" ili u "Frizeraj",
da trazimo nase zatocenike?...rece prijeteci Kum!
"Gospodine Ministre, divim se vasoj obavjestenosti, mi smo
sve pokusali da sakrijemo taoce, a Vi , eto odmah provaliste
nasa skolonista!"
"Nije neka nauka Pavkovicu,  i mi u Vladi imamo svoje
informacije!"...ostro rece Kragulj, i dodade...ujutro bi vam
prvi zadatak trebao biti,
da otktijete ko vas to ovdje provaljuje, jel tako? To bi
barem trebalo biti jasno!!!
Major se usrao...vise rijeci nije rekao!Samo je ocima
zvjernjao po potcinjenima...valjda trazeci izdajicu!
Pred vrata Restorana u dva reda postrojise se
"Specijalci"...nama je ostalo da prodjemo izmedju njih i
otvorimo vrata Restorana!
"Neka, moji ce ljudi otvoriti vrata,"...prostenja Major.
"Pa neka otvore,", rece Borisa.
"Specijalac", pritisnu kvaku i ruknu ramenom!
Nista!
Major obrisa nos rukom, ko biva nesto ga snaslo...i izdera
se na Vojsku:"Otvaraj. Sunce vam jebem!"
Jednostavna komanda, ali nije palila!
"Specijalac" se zaleti i nogom trehnu na aluminijska vrata!
Kako trehnu , tako se odbi nazad i pade na guzicu!
Borisa me pogleda upitno!
Sapnuh: "Vrata se otvaraju na van, jebi ga"!
"Sklonite se svi!"...naredi Kum, moj ce covjek to otvoriti
bez problema!
"You...go...open...OK!"...pritom prstom pokaza na bravu!
Borisa i nije znao vise Engleskog od toga, sreca da sam i ja
znao toliko!
Sreca da sam znao tu bravu, jos iz svojih vojnickih dana ,
kada me je straza, kao zatvorenika, prvog vodila na
klopu!Sreca za 
moja sedamdeset i dva dana vojnog zatvora!
Nesto se i nauci, narocito kada se ponovi sedamdeset i dva
puta!

Lagano pritisnuh kvaku,povukoh je i otvorih vrata!
Nasta tajac, medju "Specijalcima"...muk!
Major Pavkovic, sa divljenjem pogleda u mene!
Rekao bi on i "Aferim", da se tada to  moglo reci,.. a nije
,i...normalno, samo me blago potapsa po ramenu!
Po Kumovom nalogu udjoh u prostoriju!
"Cana i djeca neka izadju!"...bi naredba!
"Ima li jos neko iz Banjaluke?"...upita tiho Borisa.
Niko se ne javi!
U cosku daleko nesto zasuta! "Dizite se djeco, dosao Tajo po
Vas!"
Prolazi Cana pored mene, i samo mi ocima dade znak da sam
mrtav dokopaju li se svi Beograda!
"Idite u onaj auto",naredi Major...i sipajte im gorivo da
opet ne omanemo!

Drasko mi  namignu! Htjedoh ga odvaliti nogom u guzicu, ali
sam se bojao reakcije!
Mozda bi neko od onih "Specijalaca",pozelio i da ga karne!
Pravo mu dobro stajala perika!
Utom se zacu meki nerazgovijetan glas! Dovoljno glasan da se
svi okrenemo!
Covjek, u polustojecem stavu, spustene crne duge kose po
celu, poslednjim naporima pokusava nesto da kaze.
Svi smo ga pogledali , kao u bunilu!
Slika je bila jeziva, utvorio je bezzuba krvava usta,
pokusavajuci da se uspravi,lijeno rukom pokazao na zenu koja
je sjedila
skvrcena na podu!
Prepoznah je, prepoznah je...pizda joj materina sto se odmah
ne javi!

O, Majko moja...bijede li velike na ovom svijetu!

Poceh da se tresem, tresem se ko lud...plakao bih da znam,
vristao bih samo kad bih mogao...

Uhvatih Borisu za ruku!

"Koji ti je kurac, zamalo mi ruku ne otkinu!'...obrecnu se
Kum.

Pokazah prstom na zenu, muskarca Borisa takodjer nije
registrovao.
Borisa se strese,popravi svoje spale naocale, okreni se
prema Majoru, otvori usta...a iz njih nista ne izadje...
"Specijalac"poce zatvarati vrata!
Podmetnuh nogu...i vrata se zaustavise!
Ostade otvoren prostor izmedju njih i nas, sirok jedva deset
cantimetara.
Potraja to sekundu-dvije, mozda malo duze!

"Majoru, koga si ovo uhapsio...koga si ovo
uhapsio?"...trazio je Borisa rijeci po svemiru,...rijeci
kojima bi se presabrao, 
trazio je nekakvu pauzu u razmisljanju, trazio je nesto
razborito...
Major Pavkovic se zaledio...usrao se od straha!
Specijalci se povukli prema pisti za postrojavanje.
Svi osjetili "realnu" opasnost!

"Majoru, Pavkovic,...Dodje Borisa do glasa,...ti si narodni
heroj...mi ovaj par trazimo vec godinu dana, a ti ih nam
serviras 
ovako na tanjuru! Svaka cast, oficiru Pavkovicu, bravo
ljudino! Republici Srpskoj si ucinio najvecu pobjedu u
zadnjih nekoliko dana!

Cim  rece "nekoliko dana", znao sam da se presabrao, znao
sam sta nam je dalje raditi.
Uhvatih pogurenog smozdenog, krvavih usta covjeka ...i
podigoh ga.
I tada je , takav kakav je bio, bio visi od mene...znao sam
da je to On...nas drug!
"Dajte lisice i njemu i ovoj zenturaci...mater im jebem
balijsku!"...naredi Borisa.
"Svezi mi papire, Pavkovicu, da vodimo u Srbiju kolovodje
jugoslovenskog sukoba, pisi odrediste, Banjica-Beograd, pisi
i javljaj obezbjedjenju na putu 
da preduzmu opste mjere sigurnosti kada mi prolazimo!"
"To je naredzenje!" "Jasno!"
Pavkovic, ohrabren akcijom, samo salutira...klepnu petama,
kao da je vojsku sluzio u Austrougarskoj!
Al' jebajiga ko ce sada pratiti i vojna pravila!
Vojske se na Balkanu stalno mijenjaju, ostaje samo isti
narod za handrenje!
U "Kampanjoli" sa velikom zastavom, vozac, do njega
ja...ozad onesvjesten covjek, i zena koja me je jos uvije u
strahu gledala.

Krenu kolona,Kampanjola, Mercedes sa djecom, iza nas Kum
Borisa sam u drugom Mercedesu!
POgledah unezvjerenu zenu jos jednom!Glava joj naslonjena na
lim kampanjole, u ocima neopisiva bol,pogled zakovan prema
meni.
Ruke cvrsto vezane lisicama!

"Treba izdrzati jos ovih sto kilometara do
Beograda,"...rekoh mladicu koji je vozio Kampanjolu.
"Vi znate nas jezik?"...iznenadi se mladic.
"Znam!":rekoh, po malo!
"Eh, sto su ti evropski specijalci", zadovoljno se nasmija
vojnik-djecak!
"Jah!"
Okrenuh se prema zeni.
Jos uvijek je gledala ocima punim straha i nevjericom u
mene!

Namignuh joj!

Oci joj ostadose zakovane u mene, ali se usta lagano
pokrenuse, ukaza se niz bijelih zuba!

Reklo bi se - osmijeh!

Oci joj se ne pomaknuse,zasjase suznim sjajem, dobi zena
normalan izgled!
Zaklopi ih, nasloni glavu na lim Kampanjole, stegnutim
rukama dodirnu covjeka pored sebe!

Jedino su te suze govorile da su zivi!

Zivi!

Moja banjalucka Raja!




Komentar Br.17
Poslao : Marija Dobro dosao
Datum : 11.01.2007.
   Hvala Bato,drago mi je da si tu.Marija



Komentar Br.18
Poslao : Goga
Datum : 12.01.2007.
Hvala Bato sto si nam se vratio! Samo sam svratila da
zavirim dali  si nastavio i.... gle opet si tu. Sva se jezim
od strahote koju ste prozivljavali. Sljedeca moja posjeta
(uskoro) Banjaluci ce biti da potrazim mog prijatelja Borisa
i da se malo napijemo. 
Voljela bih da obidjem sve drage ljude sirom svijeta  i da
im kazem koliko su mi dragi. 
Zamalo da zaboravim da tebi i tvojoj porodici zaljelim sve
najljepse u Novoj godini. Hvala i veliki pozdrav Goga



Komentar Br.19
Poslao : olgica
Datum : 16.01.2007.
Uh!!!:(



Komentar Br.20
Poslao : Toba br 7
Datum : 25.01.2007.
Toba br 7.


Treba izdrzati jos "samo ovih " sto kilometara! Ponovih,
ovlas se okrecuci prema Zeni.

Mrtve oci, umilne tuzne oci,... oci se ne pomjerise!

Gledala je sada stvarno u mene, nista ne razaznajuci,
gledala je u mene, kroz mene!
Bilo joj je svejedno sta vidi, samo je svog covjeka cvrsto,
jos cvrsce prigrlila!

Osjetih taj pogled, zestok...osjetih u njemu neizreciv
strah!

"Gotovo je , izderah se iz sve snage...nema vise!"

Vozac - djecak se strese od straha!
Pritisnu gas jace !
Kampanjola, rashodovano volizilo JNA,...ili rashodovane JNA
vozilo,...odvali putnicima preostale bubrege!

Smanji malo, Sine...eto nas pred ulazom u Beograd!


Kapci joj se zatvorise, pa lijeno lagano...otvorise!

Namignu i Ona meni, pokrivajuci rukom jedno oko!

Takav "namig" je to bio , ali je bio, bio je!

"Hvala ti dragi Boze!

Eto nas pred ulazom u Beograd...ponovih!
Zena pokusa sklopiti svoje oci, u znak razumijevanja!
Strah se neopisiv ukaza na njenom licu!

Mene niko nije gledao... moje lice niko nije vidjeo...moj
strah niko nikada nece moci opisati!

Vidim rampu u daljini, vidim uniforme, kabaste likove kako
se motaju po putu!

Odjednom vidim "Halil" ... vidim plicak, vidim vodu,i hladni
Vrbas, i trcim kroz nju, sprica sve  i na sve strane,
 u mene kupace dva broja vece, na glavi smijesna kapica "Na
tri kriske", a plavi plasticni shilt!
Kupio mi jedne prilike Miro Hadzic, segert kod Sabaha
(Sajcije) , u Gospodskoj!
Kupio mi onda, kada je moju sestru Tanju izveo na prvi
ljubavni sastanak, na zidovsko groblje, tamo
 gdje je kasnije sazidana Osnovna "Brace Pavlic".

Kupio mi zato sto Majci nisam izdao sta su radili na
Groblju!
A, i nisam puno slagao..."Nista Majo nisu radili!"...i
nisu...
samo se ljubili i valjali po usijanim mramornim plocama!
E,i zato mi je Miro, na pijaci kupio tu kapu!
Vidim bijeli camac, na njemu sjedi moja sestra Tanja, a na
drugom kraju Miro zapeo dajak, ne bi li uzgurao kroz Halil!
Sjecanje je glupo sranje, jebaji ga!
Javi se kad ga najmanje trebas, ili je to varijanta
sabiranja zivota, netom pred smrt!

Ne znam, ja sam to tada vidjeo!

Iznenada kraj nas proleti "Borisa u Mercedesu" sa upaljenim
alarm svjetlima i sirenom!
Naglo zakoci pred samom rampom, dijagonalno na rampu, taman
toliko da ostavi prolaza da prodje nasa Kampanjola.
Otvorio prozor i rukom mase, kao neko ko ubrzava saobracaj.
Ko "Drug Tito", kad naleti kroz nase krajeve!

Vozac, djecak shvati signal i ubrza!
Unezvjereni "kontrolori", na brzinu podigose rampu...mi
proletismo kao metak!
Ugledah , cak i vojnika koji nas pozdravlja u "stavu
mirno"!

Znao sam, Major Pavkovic je uradio svoj posao kako mu je
Borisa naredio!

Ali mi ga bilo po malo bilo i zao, tog Pavkovica,ne da nece
dobiti "Orden", na da nece dobiti veci cin...
dobit ce garant "Orasje" ili slicno, a u cinu desetara!
Jebaji ga!

Zaustavi se nasa "kolona" kod prvog Restorana.

"Sine, rece Borisa Vojniku-djecaku...idi ti sada, sada
dolazi specijalna policija da vodi ove ljude , tamao gdje
treba,
ti samo otkljucaj lisice i pici !

"Gdje da picim, Gospodine?"...razrogacenih ociju , upita
Djecak!

"Volja ti sine nazad u Rat, volja ti sine prema Madzarskoj!"
...rece Kum.

"A, tako, rece Vojnik-djecak!"

"Tako!"...rece Borisa...i popravi naocale!Nabi ih vrhom
prema nosu!

Zaskripase gume Kampanjole,oblak prasine obavi mjesto!
Vojnik-djecak, jurnu prema Madzarskoj, djecak postade -
covjek,Madzarska...osta Madzarska!

"Vako cemo , Gospodo, dok ne dodje Stojan sa Murijom,...
meni "Pinot" bijeli, ali 0.7 l,
Kume, stas Ti"...ozbiljno me pogleda!
Tako sam i ja shvatio taj pogled!
"Meni Balantajn...isto  0,7 l!
"Pa to je onda, flasa!"...otkri Ameriku Borisa!
"Flasa, meni, flasa Tebi...Kume!"

"Puj, mater ti jebem onu ustasku, nisi li mogao uzeti
spricer!?"...

"Svaka ti dala Kume, konobar i ja cu isto sto i Kum!"
"Znaci dvije flase Balantajna?!"
"Znaci!"...rekosmo u glas.
"A sta pije Raja?"...upita konobar.
"Pa pitaj Raju, Jarane !"...opet u glas rekosmo!

Cu se potih glas odnekud..."ima li pive, ja bih pivu!?"

"Ma ko se to meni probudio iz vjekovnog sna, ma ko se to
meni probudio, masala?"...velika srca rece Borisa.
Zasja suza u oku,obgrli ga njezno Borisa!

Covjek i na to jeknu!

"Mater vam jebem svima!"...rece...to rece i zaplaka, poce se
gusiti ridajuci...
Rukama pokusava da nas zagrli, ali ruke ne mogase podici!
Grlimo mi njega!
"Ah, banjalucke picke...prostenja Cana!"

"De, Jarane, tj. Konobaru, donesi mome drugu Pivu,
poluhladnu...ali ...ZELENU, matere ti.
"Na gladan stomak, ne ide hladna piva!"
"A, sta ces ti rodjena?"... pogleda Borisa zenu!
"Ja glupa pitanja", rece zena, obrisa krvava usta rukom, a
onda rece, "Balantajn, k'o vas dvojica!"...i pusti
svog covjeka pruzajuci ruke da dodirne nas obojicu. 
]"Znaci tri flase Balantajna!"...vrisnu konobar!
"Znaci!"...cu se troglasno!

"Samo te gledam kako se jaranis sa Vlasima, samo te
gledam..."...prostenja covjek.
"Imas li ti kakvih problema zbog toga?"...naglasi Borisa.
"Mog'o bi dobiti Coca Colu, mlaku , umjesto
pive!"..."A?"...zavrnu ocima Kum!
"Nemoj , Borisa neka te,Matere ti,...samo vi serite...a ja
cu radije Pivu!"
"A i vjerujem svojoj zeni...uostalom!"
Cana, djeca i Drasko bacili se na mjesano meso!
Dodje Balantajn, nasuse se case...Kum ustaje da
nazdravi...navuce naocale na vrh nosa...i...i...

"Prvo djeci nasoj, nasoj Svetlani, nasoj Stojanki, nasoj
Slavojki, nasoj Sani...prinese casu ustima...

"Borisa, nisam ti ja Sani, ja sam Shehida...o da i Ti nisi
pobenavio k'o ova tvoja Mater, pa nas ne prepoznajes?"...
k'o u cudu upita najmladja djevojcica!
"Jest, vala Shehida...lud je sav svijet oko nas!"
"Pa kako cemo se sada zvati "Kume" Borisa?"
"Zvat ce te se kako vam je babo Suad imena dao, i gotovo!"

"I tako treba, "Kume"!...rece umilni djeciji glasic.

"Matere mi , Sine ,glavu dajem da ce ovo dijete jadan dan
biti Predsjednik Republike Srpske!"...rezignirano rece
Cana.
"Majko, ne budali...dje moze Musliman biti Predsjednik
Republike Srpske...joj tebe dileje?!"
"Joj, mene, joj mene"...nakrevelji se Cana , imitirajuci
svoga sina Borisu..."a mogli su petstotina godina vladati
Srbima? A?"

Borisa se zagrcnu, ali ipak otpi Balantajn!

Drasko ustade, onako maskiran u zensko! Krenu prema WC-u!
Nas prijatelj, vlazeci usne mlakom pivo, isprati njegov
laganoguzajuci hod.

"Opa, Jarane, doslo se sebi, gledaju se "zenski" guzovi, a
lisice ti jos oko ruku, a?!"
"Ma nije  Borisa, ociju mi, nego onako...dobra je!"

"Sram te bilo, kao da smo bili u zatvoru dvadeset godina, a
ne samo par dana!"...izusti mu zena...i nage Balantajn!
"Ova treba sto je prosla, je Drasko, dakle musko,
stari!"...rece Borisa.
"Svejedno...dobri mu gozovi!"...rece polumrtvi jaran!
"Svejedno!'...rece Borisa.

Prozore restorana obasja naizmjenicno plavo-bijela
svijetlost!

U restoranu nasta tajac.

Svako se prihvatio svoje flase!

U prostoriju uleti "specijalac" sa automatom na gotivs!
"Jebo te Balantaj, trebao sam nesto pojesti prije nego sto
umrem!"...pomislih!

U policijskoj uniformi udje elegantan covjek.
"I sta se tu pije, Raja? Opa Balantajn, Balantajn i za Turke
koliko vidim!"
Izmucenoj zeni casa ispade iz ruke...razbi se uz onaj ocajan
zveket, neko jezivo uzdahnu...

"Sala, sala mala...Raja, o jesam se zajeb'o, sala raja, ja
sam Stojan, ovaj Stole iz Banjaluke!"
Pridje umrlom covjeku, odize ga od stola ...i snazno
zagrli!
Covjek zamalo ne ispusti dusu!

"Ama sta si se stiso, ja sam Tvoj Stole...Stole sa
Bulevara...picko!"...bi odredjen Stojan.
Okrenu se lijevo, pa desno...oci mu sijaju od srece...

"Joj , vidi nje!"...poleti Stole prema zeni koja je netom od
straha ispustila casu..."joj vidi
tebe, o jel me to Sunce samo ozarilo, joj kako sam ja na
Tebe trz'o, dok se ne umjesa ovaj Balija! Joj
majko moja!"
"Oladi malo Stole!"...rece Kum ispijajuci svoj Balantajn.
"Pusti bracni par, jedva smo ih izvukli, sta njih ...jedva
smo izvukli i njih i nas!"

"Izvinite, Raja...ponijele me emocije...vas sam covjek za
sva vremena!"...rece razocarano Stole.
"Da popijemo nesto u to ime?"...melanholicno  Stole upita!
"Pa normalno,!".... svi se snadjosmo, i rekosmo!
"Pa mogao bih i ja jedan Balantajn."
"Moj neces!"...rekoh.
"Neces ni moj!"...rece Borisa.
"A, bogami , neces ni moj!"...rece zena.
"Pa sta cu onda Raja?"...zvjernu naokolo Stole.
"Naruci flasu!"...cu se u glas.
"Konobari...FLasu Balantajna...za Policiju...i jednu casu,
boga vam!"
"Ja , jebene Raje!"...puhnu Stole.

Utom iz WC-a izlazi Drasko tj. Draska.
Stole zakuca pogled u gibajuce tijelo!
"Joj dobre picke, raja...jel i ona iz Banjaluke?"
"Jeste Stole, a tu bi se vec nesto moglo i utaditi za
tebe!"...promrmolja Borisa.

"Borisa , jarane , prava si raja!"
"Ali Mali, tj. Mala je Slovenka, ne smeta ti?"
"Sacuvaj Boze, pa necu sa njom pricati valjda!"...odusevljen
je Stole.
Iz ko zna kojih razloga, i Drasko je gledao u Stoleta, blago
trepcuci, lagano noge prebacivajuci...sjevnu -guz!
"Trebamo papire za ove ljude!"...rece ozbiljan Borisa.
"Pickin dim, papiri...i sta jos?"...izusti Stole ne
skidajuci pogled sa preobucenog Draska.
"Ma, nista vise, Stole!"
"Dogovoreno!" ... rece Stole...a i inace i onako bih vam dao
sve sto trebate!"
"Idemo raja, fatajte se svojih flasa, idemo kod mene u
apartman!"
Odnekud izleti konobar, :"Gospodo ko ce sve ovo
platiti?"...ravnodusno upita.
"Primate li cekove "Sarajevske Banke", izusti u svom jadu
Borisa.
"Ne znam, Gospodine...ali mislim da smo mi sa Bosnom u
Ratu!"
"Ja, vala dobro velis!'...ko biva zabrinuto rece Borisa.
"Oj , Stojane, diko moja, nasa valuta ne vrijedi ovdje u
Srbiji...bil' se ti kako mogao pobrinuti za to?!"

"Cuj , Tebe i glupa pitanja...normalno pisi sve na Republiku
Srbiju...i gotovo!"

"Pisat cu, Gospodine, ali od Vas nikada nikakvog
baksisa!"...rece jadni konobar.

"Os da ti bombu stavim u usta, picko ona jedna
cetnicka...pocastio si junake Republike Srpske i jos hoces
baksis!"

"M'rs, m'rs...sada ti ni ja necu potpisati, some!"


Ulazim u svoj rodjeni auto,ugrijem diznu, puvucem...Mercedes
zastekta, poce da prede...

 cujem glasove na parkingu...

"Joj sto ne volim kad se neko ovako kurci!...i... pali ta
plava svjetla!...letimo!" 


"A dje moj Balantajn...dje mi je flasa...vracaj se
nazad...vracaj se...gasi svjetla!


P.S.

Glupo pitanje, da li je to stvarno tako bilo?

Nije,... bilo je gore!

A ko ce sada nama vjerovati?

"Oni" su u Americi!
Ja sam u Australiji!
Drasko negdje u Danskoj!
Djeca u Svedskoj!
Stole u penziji!
Cana, eh Cana...ko zna?

Jednom je moja kcerka jedinica posjetila Banjaluku.

Vidjela je Kuma Borisu kako sjedi ispred svog butika, a pred
njim flasa Balantajna, i nekoliko casa!
Rekli su joj da ceka Raju da se vrati iz svijeta,... da sa
ljudima popije jos po jednu!

Da li je mislio na mene - ne znam...niko ne zna!

A Balantajn, Balantajn ,istina druga neka flasa...tu je,
uvijek se nadje,... 

za moje Aleje, za tuznu Grobljansku ulicu i

njene kestenove gdje smo djevojcice ljubili stojecki ...

za moj tuzni Grad,

za mog Kuma Borisu Kragulja, za njegovu djecu Vanju i Olju,
za njegovu najvecu ljubav Tahiru, ...koju je odnjeo

taj glupi rat!

Za Tahirinu pjesmu, na mome vjencanju..."Alaj mi je veceras
po volji..."

"Eh, Kumovi...Alaj mi je veceras po volji...

Toba , januar 2007.

Jebaji ga!




Komentar Br.21
Poslao : Marija
Datum : 26.01.2007.
Bato puno hvala divno je  sa postovanjem pozdrav Marija



Komentar Br.22
Poslao : Toba- Mariji
Datum : 26.01.2007.
Hvala Marija i Tebi i Tvom strpljenju!
Uvijek si upucivala samo lijepe rijeci, volio bih da Ti se
sve tako
i vrati!
Lijepo!
A, Banjaluka, ljepotica ce nas nadzivjeti...pjevati neke
nove pjesme...
mi daleki, postajat ce mo sve dalji...dok se jednom za
svagda ne izgubimo!
Pozdrav Toba!



Komentar Br.23
Poslao : Emira
Datum : 26.01.2007.
Eh, Bato, nema veze da li je sve bas u detalje bilo tako…sto
bi rekao Djordje Balasevic ‘Sve ostalo su nijanse’……Tvoja
prica je predivna, lijepo ispricana i jos k tomu prica o
jednom dobrom covjeku, o prijateljstvu , ali boga mi i o
zlocinu… iskreno zelim da tvoj prijatelj nema  problema zbog
price, tamo u BL.



Komentar Br.24
Poslao : Marija
Datum : 01.02.2007.
TOBA      Zao mi je sto nema vise ali vec ces ti naci neku
lijepu temu da nas zainteresira sve.Banjalucke price su
divne i u njima uzivam i vraca me u moje dijetinstvo, tvje
ulice dijetinstva su i moje.VJERUJES LI MI DA SAM NEKADA
VIJEROVALA DA JE U BANJA LUCI KRAJ SVIJETA ZBOG RAMPE NA
KOJOJ SAN SATIMA SIJEDILA I CEKALA DA DODJE SLEDECI VOZ I
KAZ"TU SPAS SVIJU NAS"I KRAJ SVIJETA U TOM MOM RAZISLJANJU
ME NAJ CESCE PREKINU DEDO ILI SARO DA IM IDEM KUPITI
RAKIJE.PUMO POZDRAVA I HVALA NISAM BAS DOBRA NA PISANJU ALI
SAM ZATO UPORNA I TO JE NESTO     MARIJA



Komentar Br.25
Poslao : kamičak
Datum : 03.02.2007.
Moguce da se poznajemo ako i ne sad mi je jasno zasto u tebi
ne postoji ogorcenost prema ljudima i gradu nego prema
glupom ratu.



Komentar Br.26
Poslao : Toba - svima
Datum : 15.02.2007.
Hvala Vam moje djevojcice, Vi koje ste o medjuvemenu,
postale zene, postale Majke!
Bilo je tako, bilo je ...da zaboravimo, ujed za dusu, ...i
nista vise...

Neka je nama nase djece, neka je nama nase
mladosti...uostalom, sta vise  od toga treba normalnom
covjeku!?
A, Banja Luka...neka je ...neka je...!

Nadzivjet ce nas!

Pa kad zapnete u tom Gradu, otidjite do Borise...recite da
sam Vas ja poslao (licno)...!

Moj Kum je uvijek znao prepoznati folirante, ali i prave
ljude!

Eh, Kume, eh , moj Borisa...sretan si i ti sto si se takav
veliki rodio!

Toba!



Komentar Br.27
Poslao : Marija zaBatu
Datum : 17.02.2007.
Zasto se svaki put toliko ceka na tvoje javljanje i kad se
javis direktno u sece.Razbudis sva osjecanja u
covijeku,nostalgija, ogorcenost tuga to sve se pomijesa u
jednom trenu i sta ti ostane ili da places ili da se
nadrmas, fala bogu viken pocinje, ja sam izabrala
obadvoje.Lijep vam vikend i sto bi ti rekao neka nama nase
mladosti neaka su nam oni zivi i zdravi a nasa nostalgija
nama a sreca njima .Lijep pozdrav  Marija



Komentar Br.28
Poslao : Neno
Datum : 19.02.2007.
Bato, zbog onog "poceo je gradjanski rat" ima odmah da te
osunete...:-)

Btw, nisam odavno bio na ovim virtuelnim prostorima i vidjeh
da se u medjuvremenu tu skupilo dosta meni sto poznatog
(pozdrav Marijanu Benesu) sto nepoznatog (pozdrav i svima
ostalima) svijeta. Pa i ti, Bato, mada zivimo u istom gradu
vidjamo se otprilike svake prestupne. :-)



Komentar Br.29
Poslao : Toba - Mariji
Datum : 22.02.2007.
Neka te Marija, neka...i hvala na komentarima.
Uvijek si bila zena za drugi neki bolji svijet!
Ti , znas , da te ja znam!
Preselo sam se na "Aziz i ja...", a i tu ce biti puno
Banjaluke, onih nasih kestenova, aleja...mirisa, mozda ti se
prica nece svidjeti,(muska je)  ali sta se to i meni danas
svidja,... osim sjecanja na drage ljude Moga Grada,
skokni do "Arifa", eto Gera pise najuzbudljivije price o
Banjaluci, citaj Mersada Raica na "Banjaluckim pricama"...
Ima i mene u njima!

Drzi nam srecu da nas Shex trpi!
Napisi svoju pricu, da je i mi citamo!
Hrabro, samo hrabro...napisi nesto Marija!
Prikaci na banjlucke price.

A, poslije, poslije...niko nam ne moze uskratiti pravo na
vikende, pokoju casicu, pokoje sanjarenje...niko nam ne moze
uskratiti pravo da budemo samo svoji...BANJALUCANI!
Iskren pozdrav !
Toba!



Komentar Br.30
Poslao : Kamičak
Datum : 12.03.2007.
Čudo jedno kako su svi ostali bez teksta-komentara na ovoj
banjalučkoj životnoj priči!



Komentar Br.31
Poslao : Vera veradjulic@hotmail.com
Datum : 16.03.2007.
Eto, prica zvuci malo nevjerovatno. Cak i meni. A imam
slicnu pricu, samo na drugi nacin ispricanu.I moj Sejo je
dosao u Beograd preko tog istog koridora sa jednim Zoranom,
njegovom zenom, njegovom kcerkicom i naravno tamo nekog
Gorana licnom kartom. Necete vjerovati, samo su im brkovi
bili slicni. A Zoran ga u stvari nije ni poznavao. Zoran
samo bio Ostojin prijatelj, a moj Sejo znao Ostoju. TAko
tamo neka porodicna veza. Mjesani brakovi kazu. Jos mi zvuci
smjesno. Tako i mi stigosmo u Australiju, samo zbog jednog
jedinog razloga: ima divnih ljudi, ljudi koji rizikuju puno
da bi pomogli. I jos vise.



Komentar Br.32
Poslao : Toba-Kamicku
Datum : 19.03.2007.
Dragi, mali moj Kamicak...poznajemo se sigurno, na Google,
pod Bato Bodnaruk, naci ces moju sliku iz Melburna , prosle
godine! Pa sad ti vidi!
Znamo se sigurno...svi banjalucani se u dusu poznaju...samo
nekima je potesko citati duge komentare i duge price.
Posjeti me na temu "Aziz i ja , eksidentli u
Autraliji"...mozda cu te razocarati!?
A, ti budi iskrena, i napisi ...

Pozdrav Toba!



Komentar Br.33
Poslao : olgica
Datum : 13.05.2007.
Uh,Toba...