1425 dana bez daha
Poslao : Zlaja
Datum : 27.11.2023.
Zlatan Fazlić Fazla je objavio autorsku pjesmu
pod nazivom "1425 dana",
koja je posvećena opsadi Sarajeva.
Dug prema Sarajevu.
"MORALO JE TO NEKAKO IZAĆI IZ MENE":
Zlatan Fazlić Fazla objavio pjesmu "1425 dana"
o opsadi Sarajeva (VIDEO)
Zlatan Fazlić Fazla
"1425 dana"
https://youtu.be/2KWLmCkMTVU?si=3Ab4gEvwUp8siIOc
Skice za ove pjesme nastale su prije 30 godina,
a svoj finalni oblik dobile nedavno.
Valjda mi je trebalo sve to vrijeme da ono što smo prošli
svarim, preradim i uobličim u muzičko djelo.
Sve vrijeme nakon opsade, svih ovih godina,
nekako sam stalno imao osjećaj da sam dužan učiniti ovo,
napraviti ove pjesme, za sve one
koji su prošli opsadu Sarajeva,
za sve koji su preživjeli i za one koji nisu.
Moralo je to nekako izaći iz mene", rekao je Fazla.
Fotografije su djelo
slavnog ratnog fotografa Danila Krstanovića,
a video je kreirao Alan Savić.
Fazla je autor muzike, teksta i aranžmana
za pjesmu "1425 dana".
Snimanje je obavljeno u studiju TO PROFI,
pjesmu je miksao Adnan Mušanović,
a ženski vokal je Aida Mušanović-Arsić.
Komentar Br.1
Poslao : HAG
Datum : 23.11.2023.
Arhiva BiH :
Opsada Sarajeva je trajala 1.425 dana.
U prosjeku je na Sarajevo palo 329 granata dnevno.
Rekord od 3.777 ispaljenih granata
uknjižen je 22. jula 1993. godine.
U brdima oko Sarajeva bilo je stacionirano
120 minobacača i 250 tenkova JNA
koji su poslije dospjeli u ruke vojske Republike Srpske.
Opsada je trajala 1.425 dana. Građani su bili bez hrane,
vode, struje i ostalih energenata.
Neprijatelj je bio na svakom vrhu u okolini Sarajeva
i nije se libio pucati na civile, a pogotovo ne na djecu.
Ubijena je 11.541 osoba, od kojih je 1.600 djece.
Više od 50.000 je teže i lakše ranjeno.
*Kerim Lucarevic-Doktor Komandant Vojne policije R BiH,
zatim Načelnik Vojne bezbjednosti
“Kod generala JNA Milutina Kukanjca
(komandanta snaga JNA u BiH)su u njegovom stanu
pronadjeni povjerljivi vojni dokumenti gdje je
Sarajevo trebalo biti okupirano za 7 dana,
a cijela BiH je trebala biti okupirana za 15 dana.”
(General Milutin Kukanjac komandant snaga JNA
pod kontrolom Srbije u BiH tokom raspada Jugoslavije,
odnosno na samom početku rata.)
Opkoljeno Sarajevo,bez dijelova grada,Grbavice,Nedzarica,
Ilidze i Vogosce,do kraja 1992.godine bilo je napadnuto
sa 800 000 razlicitih projektila.
U tom periodu poginulo je 8037,a ranjeno 47116 gradjana.
Po statistickim podacima,na svakog gradjanina Sarajeva
baceno je oko 30 kg topovskog punjenja...
Tako su ovi brojevi rasli u
1993.,1994.,1995.godini.
Kad je Bosna i Hercegovina, 6.aprila 1992.godine,
postala medjunarodno
priznata drzava,
armija bivse JugoslavijeJNA
kao cetvrta vojna sila u Evropi,
i paravojne formacije iz Srbije i Srbi iz Bosne,
napali su Sarajevo i druge gradove,
kako bi pobili i rastjerali Bosnjake,
a onda bi Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman,
predsjednici susjednih drzava,izmedju sebe
podijelili Bosnu i Hercegovinu...
Od tada su ispisani novi listovi u historiji Bosne.
Kad sada neko zapita Sarajliju:-
Kakav je to grad Sarajevo?,-
on ovako
odgovara:
-
To je saburli grad,pacenik i gazija,
koji je 1470 dana i noci zivio sa smrcu,
a nije se htio predati...
Srbi su bili povise Sarajeva.Opsjedali su ga danonocno.
Zasipali su ga granatama sa okolnih planina i brda.
Srbi su bili i u 16 kasarni u samome gradu,
sa tenkovima i transporterima,iznutra ga opsjedavsi.
U Sarajevu nije bilo vode,ni struje,ni hrane.
BILO JE SAMO SA SOBOM.
Niko nije mogao uci,a ni izaci iz Grada.
Evropa i Amerika nisu dali Bosancima da unesu oruzje-
da se Sarajevo ne bi moglo braniti...
BILO JE DOGOVORENO SVE,
SAMO DA NE BUDE SARAJEVA...
Koji bi grad na svijetu izdrzao ovakvu opsadu?
Da li se ovakvo sto dogodilo u historiji ratovanja?”
•ODBRANA OD ZABORAVA
“Borba za multireligijsku,multinacionalnu i slobodnu BiH.
Kerim Lučarević Doktor:
BITKA ZA SARAJEVO (Osuđeni na pobjedu),
roman, autorovo izdanje, Sarajevo, 2004.
-Pisana autentično iz pera jednog od organizatora
i sudionika odlučujućih bitaka za Sarajevo
tijekom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu 90-ih,
knjiga predstavlja potresno svjedočanstvo
tih ratnih zbivanja. Osobna autorova sudbina
neodvojivo se isprepliće s tragičnim udesom Sarajeva,
ali i Bosne i Hercegovine u cijelosti…
Komentar Br.2
Poslao : teo
Datum : 23.11.2023.
Majstor Fazla💪💪😃
Komentar Br.3
Poslao : Pandora
Datum : 27.11.2023.
U ekskluzivnom intervjuu za Anadolu Agency Rasim Kadić,
poslanik u Skupštini BiH izabran na prvim demokratskim
izborima 1990. godine i dugogodišnji predsjednik
Liberalno-demokratske stranke BiH:
Karadžić mi je rekao da su odredili
150.000 mrtvih Srba u ratu za teritorije
te atmosferi i dešavanjima u skupštinskoj sali
kada je tadašnji predsjednik SDS-a za govornicom
zaprijetio nestankom muslimanskog naroda.
– Radovan Karadžić, tadašnji predsjednik Srpske
demokratske stranke (SDS) na razgovoru koji sam sa njim
obavio u proljeće 1992. godine, u martu mjesecu,
na Ilidži,u posljednjem pokušaju da ‘spustim loptu’
kako bi se izbjegao rat u Bosni i Hercegovini,
poručio mi je: Rasime, ovo je historija, ovo je rat,
ovo je rat za teritorije i mi Srbi smo spremni
za rat za teritoriju – rekao je u ekskluzivnom razgovoru
za Anadolu Agency (AA) Rasim Kadić.
– Kažem mu: Radovane, ali biće mrtvih.
Znate, rat je teška stvar.
Odgovorio je: ‘Ne, ne ne zanimaju nas mrtvi.
Mi smo odredili 150.000 mrtvih Srba za ostvarenje
ovog istorijskog cilja. Ovo je vrijeme u kojem ćemo mi
napraviti svoje granice i vas samo pozivamo
da podijelimo Sarajevo, a ostalo će sve ići lakše –
prisjetio se Kadić.Razgovor sa Radovan Karadžićem,
kaže, bio je “kratak i vrlo oštar u kojem je on njemu
odmah iz prve izgovorio uvodnu rečenicu
o borbi Srba za teritorij”...
– Bilo je to, iskren da budem, bez obzira što sam ja tada
bio u političkoj formi i dobro poznavao sve prilike
za mojih tadašnjih 31-32 godine stvarno šokantno.
Šokantno je tako u oči i tako grubo izgovaranje
mogućnosti rata i tako olako licitiranje
sa stotinama hiljada žrtava u svom narodu,
a kamoli na drugoj strani...
Pokušao sam da relaksiram priču.
Rekao sam, evo, čak i da hoćemo, da se preselimo,
da razdvojimo teritorije, imam komšinicu na Koševskom brdu,
ima ogroman fikus visok četiri metra u kući. Ona se srodila
sa njim kako će ga prenijeti na neku tvoju Grbavicu.
On je ovako rekao: ‘E, moj Rasime, pa nemoj od ovoga
praviti naivnu priču, ovo je ozbiljna istorijska priča’.
On, čak, nije mogao ni da se našali.
Potpuno je bio uvjeren u ispravnost ideje, potpuno siguran
u snagu koju mu je davao Beograd i JNA
u ta doba sa svom svojom logističkom organizacijom.
On je, ustvari, bio siguran u pobjedu
i ostvarenje istorijskog cilja bez obzira na metode,
vrste i posljedice. On je tako grubo to izgovorio
da je mene to potpuno šokiralo.
Iako sam imao nekih dilema i pokušaja da do tada
i na tom sastanku nešto malo omekšam,
nakon tog razgovora sve je praktično bilo potpuno srušeno
– priča Kadić. Veli, zanimljivo je
da se vratio Izetbegoviću u kabinet i rekao mu
“ponudu, odnosno poruku”.
Sjeća se Kadić, da su sjedili, te da je tada Alija
Izetbegović imao kabinet koji gleda na Titovu ulicu,
a da se poslije preselio na drugu stranu
koja gleda na park,i da je već počelo da puca.
– Nešto je puklo jako, zatreslo se.
Sjećam se, pita Izetbegović mene: ‘Je li te strah?’
Naravno da me tada ništa nije bilo strah
i ostali smo da razgovaramo. Kažem ja njemu:
‘Karadžić je pretvrd, dakle, to je kraj,
više se sa njim ne može razgovarati, on je uvjeren u silu,
snagu i kaže podjela Sarajeva,
a ostalo će biti samo po sebi’.
Gleda mene Alija, pita me šta ja mislim.
Uvijek je pitao – šta ti misliš?
Znao sam, tražio sam neki izlaz ponovno.
Meni je bilo teško da kažem:
‘Ma, idemo u rat, pa šta bude.’
To niko ne izgovara. Rekao sam mu: ‘Alija, dobro,
nije važno šta ja mislim, važno je šta ti misliš?’
On je tada izgovorio rečenicu, odlično je se sjećam:
‘Rasime, ako ovaj grad ne može da se odbrani,
onda ne treba ni da postoji – priča Kadić.
U prevodu, navodi Kadić, Izetbegovićeva poruka je bila:
“Ako ova zemlja i mi ne možemo da se odbranimo
onda, kako ćeš da postojiš.”
– Čini mi se da je Alija tada već prešao onaj rubikon
mogućih pregovora, razgovora. Jednostavno je znao
da više nema nazad i da se moraš braniti.
Naravno, cijenu svi znamo,
ali je cijena koja je zaključena,
u tome je da je ona onih koji su se branili...
•Tuđman i Milošević su BiH željeli podijeliti
po modelu Cvetković-Maček 1939 godine
Karadžić je, naglašava Kadić – potpuno je to sada jasno –
bio tada privremeni gost na zasjedanju Parlamenta
jer je, inače, “bio na nekim drugim mjestima,
na generalskim zborovima, u Beogradu i sa nekim
srpskim nacionalistima koji su ga jednostavno nahuškali
na varijantu da su Muslimani preslabi, a Srbi prejaki
i da on ima snagu i moć da to izgovori i zaprijeti
računajući da će vjerovatno s druge strane se uplašiti
i da će pristati da ostane u onome što su već tada
oni nazivali nekakva krnja Jugoslavija”.
...Kada je došlo do tog razjašnjenja, raščišćavanja
nacionalnih pozicija u bivšoj Jugoslaviji, navodi Kadić,
nesumnjivo je da se možemo, veli, malo prisjetiti
istorije 20. stoljeća.
Bio je, kaže, i Prvi svjetski rat i Kraljevina SHS,
Kraljevina Jugoslavija i Drugi svjetski rat
i Titova socijalistička Jugoslavija i ono što je izvjesno
što mu se čini da ni srpska ni hrvatska politika nisu
razumjele tih 90-ih godina da te godine nisu bile 1939.
– Tuđman i Milošević su u to doba tretirali BiH na način
kako su je tretirali Cvetković i Maček.
Podijelit ćemo to u roku od 24 sata i ‘mirna Bosna’.
Oni nisu uzeli u obzir da su Bošnjaci tih 50 godina
pod Titovom Jugoslavijom narasli i u broju
i u obrazovanju i institucionalnom i u svakom drugom smislu
i da jednostavno nisu mogli 90-ih godina šutke
prepustiti da budu podijeljeni
između dvije susjedne države
i da praktično nestanu sa političke scene.
To je ključni problem koji oni nisu mogli da razumiju.
Cijeli tekst
(Faktor.ba/Foto: Anadolu Agency)
https://www.faktor.ba/vijest/rasim-kadic-karadzic-mi-je-rekao-da-
su-odredili-150-000-mrtvih-srba-u-ratu-za-teritorije-foto-184630