Spomenik protjeranim građanima Banjaluke

   

Banjaluka 1992-95
Je li napokon sazrijelo vrijeme 
da se izgradi 
“Spomenik protjeranim građanima Banjaluke”
Najbolja lokacija bi bila kod Gradskog mosta 
u blizini tvrdjave “Kastel”
Za vrijeme srbijanske agresije na BiH(1992-95)
iz grada Banja Luke, prema procjenama, 
protjerano  je 100.000 neSrba, 
a u grad ušetalo 100.000 Srba!
BiH Historija :
Banja Luka Grad iz kojeg je protjeran najveći broj Bošnjaka
Evo malo statistike: 1990. godine u Banja Luci 
je živjelo 140.000 stanovnika od kojih 65.000 Bošnjaka, 
35.000 Hrvata i 40.000 Srba. 
Uvidjevši da to nije srpski grad, 
jer je bilo svega 35% Srba, 
mjesec dana prije popisa UDBA i druge obavještajne službe 
naređuju da se Opština Banja Luka proširi 
po “šumama i gorama” na 195.000 stanovnika 
i upisuju još NEKAKVIH 60.000 Srba, 
tako da ih je u ukupnom zbiru bilo 54%.
Za vrijeme okupacije(1992-95),
svi Bošnjaci i Hrvati su protjerani 
(izuzev 3% koliko je Brđanin rekao da može oPstati!) 
Mali broj se vratio, 
a većina Banjalučana živi širom svijeta, 
a najviše u skandinavskim zemljama.
Mnogi neznaju da je od upisanih nacionalno opredjeljenih 
Jugoslovena"njih ca.90% su bili Bošnjaci muslimani.
Banjaluko, stidiš li se 1992?
Dragan Bursać je profesor filozofije, kolumnista i novinar.
https://balkans.aljazeera.net/amp/opinions/2017/4/5/banjaluko-
stidis-li-se-1992

U Banjaluci nije zivjelo 65000 Bosnjaka 1991. Dragan 
Bursac nije Banjalucanin vec Petrovcanin.
U Banjaluci su cijeli rat zivjeli Bosnjaci i Hrvati.

To Ne ide dok se bagra na vlasti ne promjeni.

Gdje si vidio da se živim ljudima podiže spomenik?
Uz to zadrigli, dobro uhranjeni ,puni para ...
valjda bi trebalo da oni nama dignu spomenik

Arhiva:

BANJA LUKA

Tema:

PROGNANI GRAD

Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)

Datum : 30.07.2022.

Pravim spisak prognanih banjalučkih porodica. 



Komentar Nr. #302 

Od : Zlatko Lukić (aurelius777@gmail.com)

Datum : 30.07.2022.

Znači do sad je 1845 prezimena.



Naravno, je više porodica sa istim prezimenom.



AKO NEKO NAĐE PREZIME KOJE NIJE UPISANO 

MOLIM GA DA GA UPIŠE U SPISAK:



https://www.cafekajak.com/forum.pl?msg=5544

Imam infrormaciju da se Zwiebel -man
nalazi na Tunjicama , zbog negiranja 
entiteta eres i zbog neovlastenog 
prepisivanja telefonskog imenika BL
tzv .povrede autorskih prava .
Nadam se da će me čupo demantirati .

Nedavno gostujuci na Face tv Drvarcanin Nenad Stevandic 

koji je uoci rata doselio u BL,dakle nikakve veze nema 

sa Banjalukom,objasnjavao bez trunke srama 

kako je u BL do rata zivjelo 16.000 Bosnjaka.

On je desna ruka Dodika koji je iz Bakinaca kod Laktasa 

i oni vladaju(imaju vecinu) u skupstini grada Banjaluke,

dok je ovaj mladi gradonacelnik Drasko Stanivukovic 

rodjen i ratu juna 1993,dakle nezna sta se tacno 

desavalo strasnih ratnih godina u Banjaluci.

Nadajmo se da ce doci do demokratskih promjena u BL 

gdje bi se desila dugo ocekivana KATARZA.

Tad ce biti normalna izgradnja spomen obilježja prognanim

gradjanima Banjaluke(1992-95).

Nedostaje prezime Ibrahimpasic

Pogresan pristup autora posta. Spomenici nam ne 
trebaju, trebaju zivi ljudi, projekti, fizicka 
mjesta okupljanja, vise knjiga i istine o 
strahotama zivljenja u Banja Luci, nezasticeni od 
strane srpskih nacionalista, regularne i 
paravojske. Vise respekta prema onima koji nisu 
okaljali ruke, napadali na nasu imovinu, ime i 
porijeklo.

Jesu pijanci i sirotinja koji su trebali ciniti
2 % od dozvoljenog koji su trebali ostati radi 
stranaca i demokraCije r.šumske!

Treba dodati i Albance- vrijedne ljude. I oni su protjerani.
I druge 
nepodobne za ”novu” BL.

Cijeli rat smo zivjeli u Banjaluci. AKo se igdje iko 
mogao vratiti nakon rata mogao se vratiti u nasu 
Banjaluku. 
Ne zivite vi 2023. u boljim mjestima od Banjaluke.

 vas spomenici. E bas mi to treba kad dodjem ljeti.
Ovi u Banjaluci iskopase rupcagu za temelj nekakvog
spomenika u centru grada, kao da ce praviti spomenik
velicine spomenika na Kozari.

Na spisku prognanih nedostaju porodice Biden i Trump

Prelazem da podignete spomenik u basti Kajaka.
Nema bolje simbolike od ove lokacije .

Moja BiH

Banjalučanka

VASVIJA DEDIĆ-BAČEVAC

Banjaluka, prognani grad: 

Nismo ni sanjali da ćemo djecu rađati i podizati 

po drugim državama

Ova Banjaluka se treba zvati "prognani grad" 

i kao takav ući u historiju, u sve knjige svijeta 

da se zna da čovjek čovjeku može biti gori i od vuka

Nekada je Banjaluka bila gospodski i pravi šeher grad. 

Tu ljepotu, pitomost, otmjenost i gospoštinu 

si vidio i osjećao na svakom mjestu. 

Grad u kojem je i te kako važilo: 

ko se jednom Vrbasa napije zauvijek tu i ostaje 

omanđijan svježinom i onom smaragdnom bojom Vrbasa, 

termalnim izvorima, gugutanjem golubova 

i prekrasnim alejama. 

Bio je to grad u kojem je ljepota bila čarobna formula 

dobrog i zdravog života. 

I zato je tu bilo zanosnih ljepotica, sportista, pisaca, 

pjesnika, umjetnika, zlatara i slastičara, 

krojača i obućara..i svega što  život čini 

kvalitetnim i lijepim.

Banjaluka je bila grad umjetnika, putnika i studenata. 

To je bio grad otvorenosti i gostoprimstva. 

I nije ni čudo da su svi koji su ga posjetili s ponosom 

i radošću govorili: "Bili smo u Banjaluci". 

Kao da su bili u nekom malom raju. I jeste bila raj 

jer je imala dušu i izgled pravog šehera 

u kojem su se poštovali: dobro, plemenitost i ljepota.

U čemu je tajna ljepote Banjaluke i lijepih Banjalučanki 

u pjesmama opjevanih? Tajna je kada ljepota 

koja te okružuje postane dio tebe i cvjeta ti u licu, očima,


kosi, tijelu i pokretima. Kada ljubav prema, domu, sokaku, 

naselju, rijeci, građevinama, alejama, golubovima, baštini,

spomenicima i bogomoljama prostruji tvojim bićem 

i zapjeva u dragim pjesmama.Kada miris lipa zamiriše 

prostranim i ušćupernim banjalučkim alejama, 

miris koji je ljepši i od najljepšeg francuskog parfema. 

I nema nigdje u našoj dragoj i drevnoj Bosni i Hercegovine 

da lipe tako lijepo i mirisno cvatu, 

ali i da nas tamo sada nema.

Bio je to grad velikih i otvorenih srca. 

Kada bi se čuo ezan iz banjalučkih džamija 

moj profesor Kelečević bi rekao: 

"Tišina djeco, slušajte ezan". 

Tako smo slušali i crkvena zvona, voljeli i poštovali zvuke


naših bogomolja. Bajramovali i božićovali. 

Slavili Osmi mart, Prvi maj i Novu godinu. 

Slavili sa našim prijateljima, ljubavima, poznananicima 

i turistima. Radovali se životu i našem gradu 

u  kojem su se rodili naši roditelji i preci. 

Grad u kojem su nastali i pjevali se 

najljepši bisere sevdaha. Bili ponosni na grad u kojem 

su se heroine Vahida Maglajlić i Rada Vranješević 

borile protiv zajedničkog neprijatelja: fašizma 

i stvarale budućnost napretka, zajedništva i poštovanja. 

Grad u kojem je jedan od najgrandioznijih spomenika 

krajiškim partizanima na Šehitlucima, 

kipara Antuna Augustinčića i uklesanih crteža 

u unutrašnjem dijelu Ismeta Mujezinovića. 

Iz daljine spomenik izgleda kao velelijepna gromada 

koja hoće da poleti nebu pod oblake ali ne može začarana 

pitomim i bajnim brežuljcima.

Nismo ni slutili da će nas jednog dana 

protjerati iz našeg grada 

i ukrasti nam naš grad oružjem i silom. I mržnjom 

koju ni vuk nema prema vukovima. 

Nismo ni sanjali da ćemo djecu rađati i podizati 

po drugim gradovima, i tuđim državama. 

I ne sanjaš šta može da bude.

U Banjaluku više ne dolaze Nijemci, Holanđani, Talijani, 
Amerikanci... Ne ide se u otete i prognane gradove... 

U Banjaluku  dolaze kao turisti 

samo njeni prognani Banjalučani 

da ih želja mine. Da obiđu Gospodsku ulicu, Safikadin grob,

turbeta, Ferhadiju, da obiđu mezare svojih predaka 

i na trenutak se sjete Banjaluke svoje mladosti 

u kojoj se plesalo, pjevalo, družilo i voljelo.

Banjaluka danas nije više ona Banjaluka, ona je drugi grad,


grad onih koji su je oteli. Ova Banjaluka se treba zvati 

"prognani grad" i kao takav ući u  historiju, 

u sve knjige svijeta da se zna da čovjek čovjeku 

može biti gori i od vuka. I da se uči omladina 

da ne budu gladni vuci već plemići sa bogatstvom u duši. 

Da budu plemići i plemkinje u duši a ne zloćudni ratnici.



Vasvija Dedić Bačevac rođena je u Banjoj Luci 

16. juna 1962. godine. Završila je studij južnoslovenske 

književnosti i jezika na Pedagoškoj akademiji u Banjoj Luci


i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još od mladalačkih dana,


djeluje na afirmaciji književne riječi. 

Osamdesetih godina aktivno učestvuje u radu 

Književne omladine grada Banje Luke, 

i u jednom periodu bila je i predsjednik te organizacije, 

kao i voditelj Književnog kluba '82, 

koji je okupljao i predstavljao književne stvaraoce 

i umjetnike iz različitih oblasti. 

Za roman "Koferaši" nagrađena je kao najbolji 

i najčitaniji pisac u Skandinaviji. 

Knjiga priča: "U predvorju raja"

i roman "Vesna, bogumilska kći" dobili su nagradu 

Savjeta za kulturu u Švedskoj (Kulturrĺdet). 

Uvrštena je u u dvije antologije: Svjetionici (2016.), 

antologija i monografija umjetnika Bosne i Hercegovine 

iz dijaspore i dvojezična antologija Banjalučki rukopisi, 

2018. Živi i radi u gradu Malmöu.



https://mojabih.oslobodjenje.ba/mb/b-v-logovi/banjaluka-
prognani-grad-nismo-ni-sanjali-da-cemo-djecu-radati-i-podizati-
po-drugim-drzavama-720095

GRAD ZABORAVA I AMNEZIJE: 

Zašto Banjaluka nije ono što je bila

Rođeni Banjalučanin,kulturolog Srđan Sušnica 

iznio je tezu po kojoj sadašnji stanovnici Banjaluke 

uništavaju duh ovog grada 

jer su se između ostalog odrekli komšija. 

Osim toga svoj prethodnio život su ocijenili jedinicom 

i žive flažne živote i falsifikovanu istoriju.

Količina toga što se želi zaboraviti u Banjaluci je tolika 

da prazninu koja tom prilikom nastaje 

ništa ne može ispuniti. 

Pa ni silni novi pop-mitološki i nacionalistički narativi 

i spomenici.Šarolike, izmješane i stopljene oaze

Kad se sjetim svog djetinjstva, neke svoje lične prošlosti,

uvijek se sjetim doživljaja, slika i raje 

iz dva banjalučka naselja u kojima sam odrastao – 

Rosulja i Borika. 

Najljepša i najnostalgičnija sjećanja i slike su ipak 

iz radničkog naselja i raje u Boriku, 

jer sam tu proživljavao one slatke prijeratne 

tinejdžerske i gimnazijske godine. 

Vrbas, kajak, raja iz kluba: Mufta, Muhamed, Sina, 

Smailaga, Albin, Boro, Pota… Takmičenja u kajaku 

na rijekama širom bivše Juge. Zezancije sa rajom iz zgrade:


Džimi, Smaja, Roske, Darma…Prva zaljubljivanja i simpatije.


Sjećam se djevojke sa imenom Elizabeta Sotelo, 

zvali smo je Beti Bup. Samo njeno ime je bilo dovoljno 

da mi uši otpadnu. Banja Luka i Borik mog djetinjstva 

u odnosu na ovo sada, bile su šarolike, izmješane 

i stopljene oaze različitih ljudi, imena, porodičnih priča,


običaja i istorija, različitih vjera i narativa, 

različitih temperamenata.

Sjećam se da je pred sami rat u Banjaluci 

svako pokretao neki svoj mali biznis. 

Ljudi su pravili i izvozili posteljinu, 

kožnu galanteriju i ko zna šta već. 

Kafići i slastičarne su radili ko ludi, naročito oni borički

od kafića K4 preko Venecije, Moneta i Kajaka do Tilta, 

Džoja i Moskve. Bilo je svega…

…Legli s petokrakom probudili se kokardom

Marta 1992. stari i ja smo išli na pecanje, na Plivu, 

sa tatinim kolegom Zokom iz SUP-a. Na po puta, 

Zoka izbaci kasetu Merime Njegomir i ubaci drugu 

sa nekim četničkim pjesmama. Od Topole, od Topole, 

Oj, vojvodo Sinđeliću, itd. Pita ga stari: Matere ti, Zoka,

od kad to ti slušaš te pjesme? A Zoka mu odgovori da je on 

njih oduvijek slušao. Ja se na zadnjem sedištu Juga 45 

u trenu nasmijem: Aha, baš si ih slušao ranije, 

al’ na vokmen! 

Uhvatio sam ljutit tatin pogled u retrovizoru. 

Dok sam trepnuo dobio sam po nosu. 

Ćutao sam dok se nismo vratili kući. 

Stari me stavio pred sebe i reko da moram paziti 

šta pred kim pričam. 

Taj njegov savjet nikad nisam poslušao.

Većina Srba je prosto legla sa petokrakom 

a probudila se sa kokardom i ne shvatajući šta im se dešava.


Kad su shvatili, bilo je kasno 

i za njih i za njihove familije. 

Sve ostale šprehe su bile samo traženje opravdanja 

zašto su od partizana i komunista 

postali četnici i nacionalisti.

U aprilu 1992. moja porodica je osjetila svu žestinu 

srpskog nacionalizma. Mog starog, Miodraga Šušnicu 

ubile su paravojne formacije SDS, tzv. SOS-ovci, 

po nalogu Stojana Župljanina i vrha SDS, a onda su 

za to ubistvo u banjalučkim dnevnim novinama Glasu 

okrivili banjalučke Muslimane i Hrvate. 

Nama su u nekoliko navrata poslije ubistva pretresali stan,

iznosili tatine stvari i pratili staru. 

Tatine kolege i istinski prijatelji su uspijeli policijski

riješiti to ubistvo, ali taj slučaj nikada nije procesuiran 

na sudu.


Izvršioci, organizatori i nalogodavci 

žive sa mnom u istom gradu. Da apsurd bude veći, 

taj novinski članak koji je za ubistvo mog oca inkriminirao

i dehumanizirao sve Muslimane i Hrvate optužujući 

za to porodice Beganović i Klindić, napisao je 

naš porodični prijatelj – novinar Boro Marić. 

Kad ga je stara pitala – Zašto Boro, bolan, lažete i
izmišljate? 

On je odgovorio: Moralo se! 

Nakon toga nismo imali više kontakta sa njim.

Odrekli se komšija i prijatelja

Tog aprila 1992. počelo je organizovano teroriziranje, 

zastrašivanje i protjerivanje nesrba iz Banjaluke. 

Ja sam gubio prijatelje iz komšiluka, iz kajakaškog kluba, 

iz gimnazije… Do kraja rata u Banjaluci je ubijeno oko 
220 civila, a protjerano je oko 75.000 ljudi! Samo zato 
što su bili Muslimani ili Hrvati. A u Banjaluci nije bilo 
ni dana rata. 

Srbi su se odrekli svojih komšija i prijatelja za imaginarno

ljotićevsko i velimirevićevsko srpstvo.

Bio sam svjedok kako grupe nacionalista hodaju gradom 

i tjeraju momke da se prekrste a ako ovi to ne bi znali 

ili bi to uradili na „pogrešan“ način – tukli su ih. 

Sjećam se da su skidali gaće momcima da vide da li su

osunećeni ili nisu, pa ako jesu – tukli su ih. 

Gledao sam kako ljude izbacuju iz stanova, upadaju im u
kuće, 
kako ih tuku kundacima na cesti, kako ih odvode ko zna
gdje.

Sjećam se i dana kada je srušena Ferhadija 

zajedno sa još nekoliko džamija tog dana. Bio je maj 1993. 

i sva stakla na okolnim zgradama i robnoj kući Boska 

su popucala. Osim stakala na SUP-u, oni su znali 

da će džamije biti rušene pa su pootvarali sve prozore. 

Ja nisam mogao vjerovati, nisam želio vjerovati da se to
desilo. 

Neki su slavili, neki plakali………

Organizovana amnezija i ignorisanje

Današnja Banja Luka ne liči na onu staru. 

Nove srpske vlasti su još za vrijeme rata obrisale 

sve muslimanske, hrvatske i nedovoljno srpske identifikacije


iz naziva ulica, naziva mjesnih zajednica i škola. 

Porušili su sve džamije u Banjaluci 

i franjevački samostan na Petričevcu. Na prostoru banjalučke

biskupije ubijeno je 8 katoličkih sveštenika, 

a nekoliko ih je bilo zatvarano i premlaćivano! 

Srpski nacionalisti su u septembru 92. nasred ulice 

izrešetali imama džamije na Hisetama!

U godinama poslije rata porušili su ili pustili da propadne

dosta spomenika kulture, skulptura akademskih BH umjetnika,

srednjovjekovnih utvrđenja i starih bosanskih kuća. 

Skoro sve što je ostavština osmanske, muslimanske,
katoličke, 
austrougarske i naše bosanske naracije. Pod udarom zaborava


su bili i spomenici iz NOB-a, ali su par godina nakon rata 

vratili dio bista narodnih heroja u Banjaluci, što nije
slučaj 

u drugim sredinama. Sve što ima bosansko-hercegovačko 

nasljeđe ili govori o nekadašnjem interetničkom 

i zajedničkom životu je nepoželjno i pod udarom je 

organizovane amnezije i ignorisanja.Palili su arhive 

i službene evidencije policije, sudova i opštine – 

isprva za novac i po želji, a poslije rata sistematski i
masovno. 
Količina toga što se želi zaboraviti u Banjaluci je tolika 

da prazninu koja tom prilikom nastaje ništa ne može
ispuniti. 

Pa ni silni novi pop-mitološki i nacionalistički narativi i
spomenici. 
….U zadnjih šest, sedam godina Dodikove vladavine 

javni i medijski prostori, politička arena i umovi mladih
ljudi 

su do daske zatrovani srpskim klero–nacionalizmom 

i etno-fašizmom. …

Ima u Banjaluci dosta raje koja ne prihvata ova
nacionalistička 
sranja i među njima sam stekao prijatelje. 

Pokušavamo da markiramo događaje i mjesta i tako skrenemo 
pažnju javnosti na zločine istrebljenja i genocida 

nad nesrbima u Banjaluci……

Zašto? Zato što će nam se pokoljenja stidjeti 

za ono što smo učinili na pragu 21. vijeka……….

Cijeli tekst:

autor: Srđan Šušnica



https://ljudski.ba/vase-price/grad-zaborava-i-amnezije-zasto-
banjaluka-nije-ono-sto-je-bila

Da mogu zagrlio bih Srđana. 
Otac mu je bio prva liga. 
Kućni odgoj je temelj života.

Skoci do Bazela(CH) pa ga zagrli.On je svoje blanjanje dobro
naplatio.

Možda skoknem tamo. A ti se 
slikaj.

Ma trebao ostati u BL da 
završi kao tata. Ili ima 
teorije da su ga oni 
istjerani pozvali u CH, dali 
mu sve, samo da laže o onim 
dobričinama koji nikoga nisu 
dirale. Hoćeš i ti vani, ha? 

Pročitaj bolje tekst Dragana Bursaća 

“Banjaluko, stidiš li se 1992?” 

i Dragan piše o ubistvu Srdjanovog oca Miodraga Šušnice.

“I onda, namjesto života, stiže smrt 

10. aprila 1992 godine ubijen je Miodrag Šušnica, 

policijski inspektor u penziji, ispred najpoznatijeg 

i najprometnijeg banjalučkog kafića “Kajak”. 

Jedan od zadnjih autoriteta u gradu, čovjek koji se 

do posljednjeg trena borio protiv nacionalističke fukare, 

ubijen je. Tek tako.

Kako su ljudi namjerno ubijani ‘greškom’”

*Dragan Bursać je profesor filozofije, 

kolumnista i novinar.

“Banjaluko, stidiš li se 1992?”

Čitave familije su nestajale, 

odlazile su preko noći, piše autor 

Gdje ste bili u martu i aprilu 1992. godine?

Često, prečesto, u zadnje vrijeme 

sebi postavljam ovo pitanje. 

Banjaluka nikada nije bila kao tog proljeća raskošna, 

okupana suncem, bojama i nekakvom užurbanošću. 

Dabome, sreća je bila samo privid.



https://balkans.aljazeera.net/amp/opinions/2017/4/5/banjaluko-
stidis-li-se-1992

„Crna kronika Banja Luke“ , 

knjiga je koju je prije izvjesnog vremena 

napisao i objavio Zlatko Divić-Div.

U jednoj od recenzija navodi se da su „ratna poigravanja, 

i sva ona dogadjanja u i oko Banja Luke uoči rata 

i ratnih godina nagnali poznatog Banjalučanina 

Zlatka Divića-Diva da konačno počne sa svojim kazivanjima 

o onome što mu je na srcu, duši i izusti to na pero“. 

Krajem 1991, odnosno početkom 1992. godine, 

Zlatko Divić-Div počinje voditi lični dnevnik: 

bilježi sve važnije dnevne događaje u Banja Luci, 

regiji i Bosni i Hercegovini…



https://zurnal.info/novost/3086/zlatko-divic-imam-60-kg-
dokumenata-o-etnickom-ciscenju-banja-luke-

Znas li kako je nadimak D.Bursacu u BL?
-Osmicin-skontaj zasto.

Sama rijec Div je pocetak rijeci divan, a takav je covjek
bio.

Svakako bi trebalo podici spomenik,sramotta je sto 
to do sada nije ucinjeno,posto su u Sarajevu i 
drugim gradovima Federacije vec odavno podigli 
spomenike za protjerane Srbe

 protjerano  je 100.000 neSrba, 
a u grad ušetalo 100.000 Srba

A sta mislite odakle je UŠETALO ovih 100.000 
Srba????

Da taj Div nije nesto u rodu nasem prepisivacu tel. Imenika?

Procitaj bolje

Cijeli tekst:

autor: Banjalučanin Srđan Šušnica



https://ljudski.ba/vase-price/grad-zaborava-i-amnezije-zasto-
banjaluka-nije-ono-sto-je-bila



Spominješ Sarajevo i neke druge sredine u Federaciji 

želeći da kao izjednačiš sa Banjalukom?

1.U Banjaluci nije bilo rata 

a desili su se najstrašniji zločini,

progoni nenaoružanih gradjana Banjaluke.

2.U Banjaluci je planski srušeno svih 16 džamija,

dok npr.u Sarajevu nije srušena nijedna crkva, 

iako je Opsada Sarajeva bila skoro četverogodišnja.

Sarajevska opsada sa 1.425 dana jedna od najdužih 

u historiji modernog ratovanja. 

Ljudi su ubijani, izgladnjivani, pljačkani... 

Tokom opsade Sarajeva je ubijeno je više od 11.500 osoba, 

od čega 1600 djece.

50.000 ljudi je lakše i teže ranjeno.

Za vrijeme opsade sa položaja VRS sa okolnih brda 

prosječno je padalo 329 granata dnevno na Sarajevo. 

Rekord od 3.777 ispaljenih granata 

zabilježen je 22. jula 1993. godine. 

Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu 

su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti.

Bošnjaci nisu srušili ni jednu pravoslavnu crkvu

(niti bilo koju crkvu u BiH) i iako su bili svakodnevno 

granatirani sa okolnih brda obezbjedjivali su sve crkve 

i nijedna crkva nije srušena.

U Bosni i Hercegovini je za vrijeme rata 1992-1995. 

uništeno ili oštećeno više od 80 posto od 1.144 džamije, 

koliko ih je bilo u Bosni i Hercegovini prije 1992. godine.

U BiH je srušeno 613 džamija, 

218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta 

i 405 drugih objekata u vlasništvu Islamske zajednice.

Na teritoriji pod kontrolom Vojske Republike Srpske 

srušene su 534 džamije, a na teritoriji koju je kontrolisalo


Hrvatsko vijeće odbrane 80 džamija.

Bošnjaci nisu srušili ni jednu crkvu 

ili bilo koju drugu bogomolju.

Pravoslavne crkve su rušili Hrvati.

Katoličke crkve su rušili Srbi.

Ma sve super, ja kad odrastem hocu da budem Bosnjak. Svi
ruse 
sve a Bosnjaci ko hipici, sade cvijece. Sve je stvar POV.
Ima dobrih 
pornica u tom fazonu.

Kakav spomenik bolan, pa vidis da u Prijedoru koji 
su izgenocidisali slave nekakve svoje 'zrtve'. Sve 
bi ponovili da mogu, zato treba prvo tenkove 
rasporediti pa onda spomenike

O srusenim i vec obnovljenim dzamijama znamo i sami.
Sa kojim problemima se susrecete u Banjaluci 2023?

PROGNANI GRADJANI GRADA BANJALUKE 1992-95

•Vrijeme je najbolji sudija svemu 

i najbolji zapisničar dogadjaja.

Medjutim, predstavnici grada Banjaluke ni danas 

nakon tri decenije nisu doživjeli KATARZU,

nisu smogli moralnog dostojanstva da istini pogledaju u oči


i da je nazovu pravim imenom.

Možda se uzdaju i u bošnjački zaborav, 

jer dobro je poznato da smo mi, Bošnjaci“merhametli”narod 

koji zaboravi i prije nego li upamti. 

Možda misle da vrijeme čini svoje i da će šutnjom 

i nas natjerati ili poučiti šutnji. Možda… 

Ali se varaju… 

Banjaluka 1992-95 kao svjedok zločina, 

kao šamar onima koji bi da se zaboravi.

Sa istim kao i prije 30-tak 
godina - nepoželjan si kao 
Nesrbin. I u nevjerovatno 
manjem broju u odnosu na 
1992.Ti, naravno, vidiš sve 
kroz naočale koje samo kod 
tebe funkcionišu.

Mehmed Selman: Banja Luka- 

Uspomena i stvarnost sa Mejdana

Prof. Mehmed Selman je poznati banjalučki pedagog 

koji je svoje službovanje završio 

u osnovnoj školi Kasim Hadžić. 

Kao i mnogi drugi prognan je iz svog rodnog mjesta 

i u izbjeglištvu u Travniku je nastala knjiga 

Banja Luka- Uspomena i stvarnost sa Mejdana 

koju na zadovoljstvo mnogih donosim ovdje 

na stranice BosnaFolk— a. 

Knjigu sam podijelio u pet dijelova 

radi lakšeg čitanja na internetu. 

I šta više reći nego poželiti čitaocima ugodno putovanje 

Mejdanom i njegovim sokacima divno predstavljenim 

u ovoj jedinstvenoj sehari uspomena prof. Selmana.

Predgovor

Ovo je priča-ispovijest jednog od mnogobrojnih Banjalučana 

koji sjede da napiše svoja sjećanja 

o jednom dijelu Banjaluke, 

a koji se zvao i ostao Mejdan, mnogima u sjećanju. 

Moja viđenja su protkana životom moje generacije 

pred II svjetski rat, kada sam u svojim mislima 

pokrenuo sjećanja na te dane i moje vršnjake, 

tj. da opišem sve ono što je u mojoj duši bilo tada 

registrovano i duboko upijeno u mene, dječaka, 

koji je u svojoj sedmoj dekadi života, 

pokušao se sjetiti svih tih dana i godina što je doživljeno


na mome Mejdanu, te što se zbivalo po mahalama, sokacima, 
unoseći ponešto podataka etnografskog, sociološkog 

i privrednog života stanovnika Mejdana.

Ova sjećanja i zapisivanja počela su za vrijeme okupacije 

moje rođene Banjaluke od srpskog okupatora 

koji i u moj grad unese nemir i strahovladu, vršeći progone,

ubojstva, otimačine i razna druga poniženja. 

Bilježeći ova sjećanja pokušao sam da ostavim 

svojim preživjelim Banjalučanima-Mejdancima 

ponešto podataka kako bi mogli sutra u slobodi, 

kada kao izbjeglice dođu u svoju Banjaluku, 

da se sjete Mejdana i njegovog života u nedavnoj prošlosti.


Ova skromna priča neka bude amanet i poruka 

da se nikad ne zaboravi naša Banjaluka, njena naselja, 

a pogotovo Mejdan, Gornji Šeher i Hiseta, 

te drugi krajevi Banjaluke.

KAKO JE SVE POČELO ?

Svako gotovo djelo ima svoj predgovor, 

svoj trenutak kretanja, sretni 

ili manje sretni početak, tako da nam taj trenutak 

znači i koordinatni početak novog života. 

U tom se početku, kao u ogledalu vidi naš dotadašnji život 

i ono nešto, što ga u jednom trenutku 

izbacuje iz kolotečine, 

život odjednom dobija ubrzanje i odlijeće u nebesa. 

Tako se postaje novi čovjek, ili pisac, zašto da isključimo


i ovu mogućnost, ali polahko, ne treba odjednom 

ispiti čašu života. Pođimo, ipak redom.

Sadržaj:

* 1- prvi dio - Mejdan

* 2- drugi dio - Mala Čaršija

* 3- treći dio - Ljudi Mejdana

* 4- četvrti dio - Džamije

* 5- peti dio - Džamije- uništenje

Komplet knjiga u pdf formatu.

Mehmed Selman: Banja Luka - Uspomena i stvarnost sa Mejdana



http://www.bosnafolk.com/pdf/mejdan_screen.pdf

za mojejeime

Tvoje ime je manipulator, mutikaša, mufljuz i tome
slično. Očito tvoje pamćenje seže u razinu pamćenja
akvarijumske ribice.
Ljudi koji sebe zovu Srbi, a inače su Bosanci,
su iz Sarajeva otišli u najvećoj većini u martu 1996 godine,
dakle 5 mjeseci nakon završetka ratnih sukoba. Sve imaš
dokumentirano, snimljeno i potpuno činjenično neoborivo.
Zašto su otišli?
Budaletinama to očito stalno treba ponavljati, jer osobina
budala i jeste ta, ne da oni ne mogu razumjeti, nego da oni
ne žele razumjeti.
Razlozi za odlazak iz Sarajeva su mnogi. Primitivizam,
mitomanija, zatucanost, zaostalost, 
neopravdan ali i opravdan strah od onih koje su 3,5 godine u
tom gradu iznurivali glađu, žeđu, zimom, besparicom,
ubojstvima, silovanjima, premlaćivanjem,itd......., naravno
neki sa razlogom razmišljajući kakva će biti reakcija
nekadašnjeg komšije, prijatelja, radnog kolege, kuma, druga,
kad se vrati u svoju kuću, stan, pa tamo ugleda "komšu",
koji ga je zasipao cca . 1250 dana granatama, mecima,
bombama, itd. ....
Meni je taj strah itekako razumljiv. Poznam te osjećaje jako
dobro.
Ima tu još jedan aspekt tzv. života "pod tuđinom".
Ti "naši" Bosanci, koji sebe zovu Srbima, nemaju nikakav
problem živjeti u Njemačkoj sa Nijemcima, u Austriji sa
Austrijancima, u Francuskoj sa Francuzima, u USA sa Amerima,
ali imaju problem živjeti u Bosni sa drugim Bosancima. Ne
shvatajući koliko je njihov um zagađen i zatrovan vjekovnom
indoktirinacijom iz "prestonice", "naši" Bosanci, koji sebe
zovu Srbima, stvorili su sebi, u svojim glavama, viziju, da
svi drugi živući ljudi, na ovim prostorima, moraju njih,
Bosance, koje sebe zovu Srbima, pitati šta smiju a šta ne
smiju. Traje to već dugi niz godina, intenziviralo se 1918 i
"vuklo" se do 1992, kad je preraslo u zahtjev "ili će biti
kako mi  kažemo ili vas neće biti". Njihov lider, inače iz
Crne Gore, je to javno u parlamentu BiH i izjavio. Bosanci,
koji sebe zovu Srbima, to zdušno prihvatiše, k'o biva "ima
da nas slušate ili vam je mrka kapa", jer mi nećemo da
živimo u državi gdje nas je matematički manje. Pazi, molim
te. Brojčano ih je manje i u USA, u Švici, u Švedskoj, u
Njemačkoj, ali tamo nemaju problema živjeti. Ni u jednoj od
zih država nisu imali vlast, ali tamo nije problem. U Bosni
imali ravnopravnu vlast, ali napraviše problem. Bosancu,
koji sebe zove Srbinom, koji živi u Drvaru, postade preči
gedža iz Vladičinog Hana, nego Smajo iz Kulen Vakufa ili
Jozo iz Livna. Do Vladičinog Hana, 700 km, a do Kulen Vakufa
i Livna 50 km. Sa Jozom i Smajom još sto drugih sličnosti i
zajedničkih običaja, a sa gedžom iz Vladičinog Hana samo
jedna istovjetnost i to vjerska. 
( saznadoh nedavno, da su vjerski sumišljenici "našeg"
Bosanca, koji sebe zove Srbinom, u velikoj zavadi sa
pravoslavcima iz Etiopije, jer se ne mogu složiti ko treba
čuvati crkvu u Jerusalemu, gdje je grob Isusa Krista , pa
kontam kako i zašto a pravoslavni i jedni i drugi, da ne
govorim o odnosu do Ukrajinaca, ali to je već neka druga
tema koja bi zahtjevala pomoć medicinskih institucija
zatvorenog tipa ) 
Čak sam siguran da "naš" Bosanac, koji sebe zove Srbinom ,
ne bi "svog" zemljaka iz Vladičinog Hana niti razumio, kad
bi ovaj progovorio u svom žargonskom jeziku. Smaju i Jozu bi
 sve razumio.

mojejeime, ne znam jesi ovo napisano razumio, iskreno, nije
mi ni važno ( nekad jeste bilo, jer sam naivno mislio, hajd'
skontat će, nek' prođe još malo vremena, no međutim,
prevario sam se, stvar je sve gora i gora, stupanj ludila je
zahvatio još veći broj tvojih sumišljenika, elem, svašta sam
već prošao i nisam nikako optimista, jerbo mislim da nekima
nije došlo iz stražnjice u glavu ) Nikako ne treba
zaboraviti onu izreku o palici i dva njena kraja.

Ugledni bh. književnik Marko Vešović

(Po rođenju Crnogorac, po opredjeljenju Sarajlija)

preminuo je u Sarajevu, u 79. godini života.

Kako je Marko Vešović pisao za Dane 1993. godine: 

Tri postavke paljanske estetike

“Srpska NDH”

Karadžić, najstrože govoreći, 

danas u Bosni stvara srpsku ENDEHA! 

Jer podsjetimo se: u Pavelićevoj državi, 

Hrvata je imalo svega 49 procenata. 

Što je i boguplakati, zaključio je Ante, i odlučio 

da protjerivanjem, pokrštavanjem, jamama, kamama 

i Jasenovcima, od Hrvata napravi većinski narod. 

A po Karadžiću: iako Srba u Bosni ima svega 32 procenta, 

ipak polažu pravo na sedamdeset postotaka 

državne teritorije. Kako na tolikom prostoru 

Srbe napraviti većinskim narodom - upitao se Karadžić. 

I, naravno, sjetio se Pavelića. 

I, dakako, posegao za Pavelićevim književnim metodom 

kao najjednostavnijim rješenjem.



https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/kako-je-marko-vesovic-
pisao-za-dane-1993-godine-tri-postavke-paljanske-estetike-
885587

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović istakla je
da BiH nije bila žrtva nikakve agresije, već ambicije tada
muslimanskog rukovodstva da drugima nametne svoju volju, čak
i po cijenu izazivanja građanskog rata."I raspisivanje i
rezultati referenduma o kojem govori Željko Komšić bili su
nelegalni i nelegitimni, jer su plod preglasavanja
konstitutivnog srpskog naroda", naglasila je Cvijanovićeva.

Reagujući na današnju izjavu Željka Komšića u Kijevu da
dolazi iz zemlje koja je, kako je rekao, takođe bila "žrtva
agresije", Cvijanovićeva je izjavila za Srnu da je BiH bila
žrtva Alije Izetbegovića koji je žrtvovao mir za tobože
suverenu Bosnu, baš kao što je zlokobno najavio nekoliko
mjeseci ranije.Od tog obećanog suvereniteta nisu ostale ni
mrvice, jer su ga u međuvremenu lešinarski razgrabili
stranci, uz asistenciju sarajevskih političara koji se
unutar i izvan BiH predstavljaju kao njeni najveći
branioci", rekla je Cvijanovićeva.

Ona je navela da iako Komšić govori u lično ime, a ne
zvanično u ime Predsjedništva, nemoguće je prećutati
neistine koje je iznio u Ukrajini.

za Svabu

Jadan si ti!!
Najgore je kad sam sebe covjek laze
Koliko mozes biti pokvaren i zaglupljen i 
ostrašćen pa da tvrdis da su Srbi otisli iz 
Sarajeva 96 godine i to ni manje ni vise nego zbog 
kako ti kazes primitivizma,zatucanosti ili 
zaostalosti.
I da znas,Srbi su uvijek i samo bili Srbi, nikada 
nisu to mijenjali ni zbog koga i ni zbog čega!!!

Evo sta pise na stranici grada Sarajeva
 Etničke grupe

Najveća etnička skupina u Sarajevu su Bošnjaci 
koji sa više od 230 000 ljudi čine 77,4% grada. 
Slijede ih Srbi, kojih ima oko 35.000 (12% grada), 
te Hrvati sa 22.380 stanovnika (7,5% ukupnog 
stanovništva). 9.283 osobe (3,1% ukupnog 
stanovništva) klasificirane su kao ostale. 
Najvjerojatnije se sastoje od sefardskih Židova i 
Romana, zajedno sa malim brojem stranih radnika, a 
također i Bosanaca koji dolaze iz mješovitih 
brakova i ne uzimaju nijednu stranu kao svoju.

i evo i ovo,popis iz 91.god
Srba u Sarajevu, po popisu iz 1991. godine, je 
bilo 157.526 (~30% stanovništva) u deset gradskih 
i prigradskih sarajevskih opština, među ostalim 
Istočno Sarajevo, Pale, Istočna Ilidža, Istočni 
Stari Grad, Trnovo. Danas, posle rata u Bosni i 
Hercegovini, većina se odselila, ili u 
inostranstvo, ili prebivaju u gradu Istočnom 
Sarajevu (Republika Srpska).

Prema procenama, u sarajevskim gradskim opštinama 
Centar, Stari Grad, Novo Sarajevo i Novi Grad živi 
oko dvadesetak hiljada Srba.[

 Pa ispod kakvog si se ti kamena ispilio i 
kada????

Dobra ti ekavica, nema šta. 
Govoriš da su Srbi uvijek 
bili Srbi. Pa što se ti onda 
promijeni? A statistike mogu 
biti ovakve i onakve. Koliko 
znam, u ratu je puno stvari 
nestalo, spaljeno i namjerno 
izmijenjeno, kako dotičnim 
liderima odgovara. Zato smiri 
hormone trebaće ti u daljnjem 
životu. I ako ti ova stranica 
ne odgovara, slobodno je 
napusti. Mnogo boljih tipova 
od tebe nisu više tu. Javljaj 
se tamo gdje ima onih koji 
tvoje podatke odobravaju i 
šire da bi se krivnja 
raspodijelila. A to je, po 
takvim sličnim tebi, cilj. 
Samo svijet nije ni glup ni 
slijep. Odobravati ruske 
napade, a Šiptarima negirati 
nezavisnost. Zato dodaj uz 
mojejeime dodatak lažov.

Nakon rata u BiH 1996 godine Momčilo Krajišnik 

je bio najglasniji u zagovaranju da se oko 150 hiljada Srba


iz Ilijaša, Vogošće, Hadžića, Ilidže, Rajlovaca i Grbavice 

mora početi iseljavati od 17. februara 1996. godine.

(Dejtonski sporazum sporazum iz 1995. kojim je završio rat 

u Bosni i Hercegovini je parafiran u USA

(u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson) 21. novembra 1995., 

a zvanično potpisan u Parizu 14. decembar 1995,

dakle Bosanski Srbi su napustili grad Sarajevo nakon 

potpisanog dejtonskog,kad nije bilo rata u BiH.)

Radovan Karadžić je tad preko medija naredbama zahtjevao 

od Bosanskih Srba da napuste grad Sarajevo i presele se 

u tadašnje “Srpsko Sarajevo”(sad Istočno Sarajevo) 

i obečao da će izgraditi još veće Sarajevo.Dakle 

tek tad nakon rata 1996 godine su Bosanski Srbi 

pod pretnjama SDS-a na čelu sa Karadžićem i Kraišnikom 

počeli preseljenje u sadašnje Istočno Sarajevo.

——————

Ko je raselio 150.000 sarajevskih Srba: 

Prelazite u RS, nemojte ostajati u "Alijinoj državi"!

Osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik pozivao 

sarajevske Srbe da se isele, da krenu u nepoznato, 

a u ovom projektu "humanog raseljavanja“ učestvovali su 

i osuđeni zločinci Radovan Karadžić i Biljana Plavšić.

Bilo je tu i prijetnji sarajevskim Srbima 

da moraju napustiti svoje domove, 

prepadali su ih Alijinim bojovnicima, 

da će svi biti ubijeni, mučeni...a oni 

koji su odlučili ostati nazivani su izdajnicima.

Krajišnik je ( o čemu postoje i stenogrami) na sjednicama 

Narodne skupštine RS bio najglasniji u zagovaranju da se 

oko 150 hiljada Srba iz Ilijaša, Vogošće, Hadžića, Ilidže, 

Rajlovaca i Grbavice mora početi iseljavati 

od 17. februara 1996. godine.-Ostali su u "Alijinoj državi".

Napuštajte i prelazite u Republiku Srpsku. 

Ako je moja kuća u Zabrđu pripala Federaciji, šta ćete vi tu


- bile su njegove instrukcije Srbima sa ovih područja.

Mediji u entitetu Republika Srpska i susjednoj Srbiji, 

nastoje svim silama napraviti epski prikaz najvećeg srpskog

egzodusa, pri tome izbjegavajući svjesno da prikažu 

kako je za raseljavanje 150.000 ljudi glavni krivac 

tadašnja vrhuška SDS-a.

Dok je trajala reintegracija Ilidže, Grbavice, Rajlovca, 

Nedžarića, Vraca i Vogošće, preko paljanskih medija 

Krajišnik je pozivao Srbe da napuste svoje kuće i stanove.

Cijeli tekst:



https://faktor.ba/vijest/ko-je-raselio-150000-sarajevskih-srba-
prelazite-u-rs-nemojte-ostajati-u-alijinoj-drzavi-/72685?
utm_source=vezani_text_intext

Rekoh ja.
Nepismenim budaletinama treba
stalno ponavljati. Nauči se čitati
sa razumijevanjem.
Čitaj ponovo što sam napisao, riječ 
po riječ.

Presude međunarodnih sudova potvrđuju agresiju Srbije

(UZP-udruženi zločinački poduhvat vlasti Srbije)i 

Hrvatske(UZP-udruženi zločinački poduhvat vlasti Hrvatske)

na medjunarodno priznatu BiH.KONAČNA ODLUKA.

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu 

je u konačnoj presudi utvrdio da su zločinci 

Stanišić i Simatović, kao visoki državni funkcioneri, 

neposredno provodili udruženi zločinački poduhvat 

vlasti Srbije koji je imao za cilj uklanjanje 

nesrpskog stanovništva sa značajnog dijela teritorije 

Republike Bosne i Hercegovine na koju su pretendovali 

- saopćeno je iz Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca 

(VKBI).Ističu da je time presuđeno da je izvršena agresija 

na BiH i da otpadaju floskule o tzv. građanskom ratu 

kao i lažni narativi koji su plasirani od strane srbijanskih


političkih i akademskih krugova posljednjih 30 godina.

Presude Simatoviću i Stanišiću, uz presude Prliću i ostalima


koji su presuđeni za UZP, treba biti temeljni pravni okvir 

svim političkim subjektima u BiH kao i predstavnicima 
međunarodne zajednice u BIH, prije svih OHR-u 

i ambasadorima država svjedoka dytonskog sporazuma, 
neophodne unutrašnje reorganizacije Bosne i Hercegovine 

na njenom EU i NATO putu.U narednom periodu 

Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca istrajavat će 

da se ove presude u društvenom i političkom životu 

predstavljaju nespornu istinu, 

na kojoj se može graditi pomirenje 

i reafirmacija tradicionalnih vrijednosti multietničkog i 
multikonfesionalnog bosanskohercegovačkog  društva – 

saopćeno je iz Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca.

Neosporna istina se nalazi u preambuli 
Dejtonskog sporazuma , gdje se rat okarakterisao
u Dejtonskom mirovnom sporazumu kao"tragičan sukob u regionu
"ili, kako kažemo, građanski rat . Sve ostalo je samo
sirenje 
narativa tzv Krugova 99 i kvazi intelektualaca.
Agresivni narativ iz sarajevske kuhinje zeli da
predstavi Bosnjake ,kao jedinu domicilnu
populaciju , a ostala dva konstitutivna naroda
kao "neke uljeze" .Radi se ocigledno o zamjeni 
teza i pokusajima falsifikovanja istorije .

Apsurdno je nazvati jedan grad ( jedna ulica i par zgrada )
istočnim, uzeti ime pravog grada na koji se naslanjaš, a
pritom niti ne pogledati na kartu te pravilno odrediti
strane svijeta. 
Naime, "Istočno Sarajevo" se nalazi južno i jugozapadno od
Sarajeva. Bitno je bilo, izgleda, podebljati, da je nešto na
istoku, k'o biva okrenuto prema "majkama", hhahahaha. Mitovi
i legende. 

https://www.youtube.com/watch?v=gvAtMc4Jd3U

Treba samo pogledati, čuti i razumijeti, sa naglaskom na
momenat 0:24 ovog TV priloga RTRS.
Ponavljam, RTRS, jer kao što rekoh, budaletinama uvijek
treba ponavljati, jer da je drugačije, ne bi bio
budaletina.
I još jedan detaljčić, za nekoga značajan. Ujutro i popodne
se rijeke auta iz smjera Lukavice, Trnova i Kozije Ćuprije
slijevaju u grad Sarajevo, gdje se ide raditi i zarađivati
platu.  
Kao što rekoh, zatucanost, primitivizam, zaostalost, ali i,
najvećim dijelom, strah i to, uistinu, opravdan. Svojom
opsadom prouzročiš preko 11.000 mrtvih ( od tog 1650 djece )
u svom komšiluku. Pa naravno da se bojiš. I treba da se
bojiš.

P.S. za kom. 38, 39, 41
Naravno, da ti šupljoglavci neće ni pročitati vaše i moje
argumente. Njih to uopće ne zanima. Mentalni sklopovi takvih
su ostali zarobljeni u davnoj prošlosti i lažima. Ovo su sve
već davno ispričane priče i činjenice, ali "naši" Bosanci,
koji sebe nazivaju Srbima, su i dalje na temi srpskog svata,
zbog kojeg je počeo rat. 
Pa nikad se nisu zapitali da li su ratovi u Bosni trebali
uvijek izbijati kad su se pijane glave na seoskim vašarima
izbole i nekad pobile noževima.
Po njihovoj logici bi onda ratovi trajali neprestano.
 To sve samo pokazuje visoku vrijenost parametara ludila,
koje raste iz dana u dan. Žalosno, ali istinito.

Kao što rekoh, ATV info je jedan takav klasičan primjer
šupljoglavca. 
Budaletini, govorio, ne govorio, isto.
Šteta vremena potrošenog.

Samo me čudi kako taj ATV 
kanal može egzistirati kad su 
Ameri ukinuli njegovo 
finansiranje. Očito da Baja 
Dodo ima dosta love da svoju 
prljavu propagandu širi preko 
te tzv. televizije. Samo glup 
čovjek može slušati njihovo 
baljezganje.

Pročitaj bolje medjunarodne presude 

koje se ne komentarišu več sprovode.

“Presude međunarodnih sudova potvrđuju agresiju Srbije

(UZP-udruženi zločinački poduhvat vlasti Srbije)i 

Hrvatske(UZP-udruženi zločinački poduhvat vlasti Hrvatske)

na medjunarodno priznatu BiH.KONAČNA ODLUKA.

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu 

je u konačnoj presudi utvrdio da su zločinci 

Stanišić i Simatović, kao visoki državni funkcioneri, 

neposredno provodili udruženi zločinački poduhvat 

vlasti Srbije koji je imao za cilj uklanjanje 

nesrpskog stanovništva sa značajnog dijela teritorije 

Republike Bosne i Hercegovine na koju su pretendovali”



Spominješ dejtonski sporazum koji nije “švedsko stol”

da se uzima samo ono što nekome odgovara,

ili da tumači dejtonski sporazum kako tko želi.

Po dejtonskom sporazumu OHR Visoki Predstavnik

je glavni vrhovni konačni tumač dejtonskog sporazuma.

Visoki predstavnik koji predstavlja večinu medjunarodne 

zajednice predvodjene USA kao glavnim garantom dejtonskog 
sporazuma sa kraljevskim Bonskim ovlastima u BiH 

ima i obavezu da postupa samo po  važečim zakonima 

i USTAVU BiH.Visoki predstavnik ima obavezu 

da kazni i smjeni sve one koji na bilo koji način 

opstruiraju/ blokiraju državu BiH.

Publikacija o ratnim godinama u Banjaluci 

Banjalučanka historicarka sa Univerziteta u Gracu, 

Dr. Armina Galijaš. „Etnicke matrice koje su bacene 

na društvo 90-tih su takve da same po sebi pojednostavljuju

razmišljanje i sve pojašnjavaju na bazi etnickog. 

Sve je etnicki definisano - okolina, kultura, 

pa tako i Dan grada. Tu se i dalje prica o borbi, 

o antifašistickoj tradiciji, ali ne o borbi naših naroda, 

nego o borbi našeg srpskog naroda. Tako cete danas 

u Banjaluci naci ulice narodnih heroja koji su bili Srbi, 

ali necete naci neke koji su bili Bošnjaci ili Hrvati. 

Galijaš je radeci na svojoj doktorskoj disertaciji, 

koja je u meduvremenu objavljena na njemackom jeziku, 

analizirala historijski period 

u kojem je spomenuta etnicka matrica 

„raširena i bacena na narod poput ribarske mreže“. 

Publikacija pod naslovom „Eine bosnische Stadt 

im Zeichen des Krieges – Ethnopolitik und Alltag 

in Banjauka 1990 – 1995“ daje sliku transformacije 

jednog društva, koja se u Banjaluci - od multietnickog grada


u kojem se nadprosjecno puno ljudi 

izjašnjava kao Jugosloveni, 

do etnicki homogene sredine - desila fascinantno brzo. 

Predmet njene analize bile su i metode 

kojima se tadašnja politicka SDS vlast služila 

pri etnickoj homogenizaciji društva, 

takozvani urbicid, pozicioniranje vjerskih zajednica, 

te zakoni koji su u tom periodu donešeni. 


Sve po etnickom kljucu…

Banjaluka – grad bez svojih gradana

Prihvatanje tog vladajuceg diskursa za Banjaluku 

je medutim imalo katastofalne posljedice, 

smatra novinar Mišo Vidovic. Na vrhuncu te etnicke euforije


grad su terorizirale paravojne formacije, 

Banjalucani su odvodeni u logore i ubijani, 

porušeni su mnogi vjerski objekti i spomenici kulture. 

No, grad je ostao bez onog za njega ipak najvrijednijeg – 

bez svojih gradana, kaže Mišo Vidovic.
„

Sva ta mracna atmosfera pocela je 4. aprila 1992. kada su 
pripadnici takozvanih srpskih odbrambenih snaga(SOS)

postavili barikade u gradu. 

Tada u ovom gradu pocinje urbicid. 

Pocinje ubijanje grada u ovom gradu. 

Pri tome tadašnje vlasti 

vrše protjerivanje Bošnjaka i Hrvata 

tako da je u tom periodu iz grada protjerano 

oko 70 hiljada Banjalucana uglavnom Bošnjaka i Hrvata, 

ali i jedan broj toj vlasti nepodobnih Srba. 

U svakom slucaju 70 hiljada autohtonih stanovnika 

ovog grada. I Banjaluka je danas samo u nekom 

geografskom smislu grad – jer grad ne cine zgrade 

i veleletne gradevine, grad cine ljudi. 

A Banjaluci fale njeni ljudi“, kaže Vidovic. 


Pod ruku sa tjeranjem ljudi, išlo je i brisanje tragova 

svega onog u gradu što je podsjecalo 

na anifašisticku prošlost svih naroda i narodnosti. 

Promijenjena su imena ulica, naselja i toponima - 

sramotna cinjenica na kojoj gradske vlasti 

do danas nisu spremne ništa popraviti, kaže Vidovic.



„Proces promjene imena ulica u gradu poceo je 1992. 

SDS-ova komisija za promjenu imena ulica prvo je 

promijenila imena ulicama koje su se zvale po imenima 

Bošnjaka i Hrvata pripadnika antifašistickog poketa, 

a onda su na red došle i ulice sa imenima njima 

neodgovarajucih Srba. 

Gornji Šeher sada se zove Srpske Toplice, 

Budžak je Lazarevo, 

Mejdan se sada zove Obilicevo. 

To je samo jedan dokaz kakav je mentalni sklop 

u glavama tih ljudi koji su tih nesretnih devedesetih godina


radili na toj promjeni naziva ulica. Današnji nazivi ulica 

u gradu Banjaluci, mjesnih zajednica i ostalih toponima, 

nisu jednostavno u skladu sa antifašistickom 

i demokratskom tradicijom koju ovaj grad ima.“ 

Suocavanje sa prošlošcu

Cijeli tekst:



http://bhmedia.se/banjaluka/tekstovi/Sta%20je%20Banjaluci%20d
anas%2022%20april.htm

Armina Galijas je otisla iz Banjaluke 92. 
Ne vidim potrebu za postavljanjem ovih davno 
napisanih tekstova ako sami niste ti ljudi.

Nema problema, dobar sam sa 
Arminom, reći ću joj da sama 
pošalje tekst. Vjerovatno bi 
ti tad bio zadovoljniji nego 
sad. A Armina nema razloga da 
laže, sve činjenice su 
istina, a to zna da boli. 
Pošto su svi, kako se u BL 
tvrdi, otišli dobrovoljno iz 
grada.

Na dan 26. studenoga 1992. godine 

francuski list Liberation nazvao je Banja Luku 

“metropolom etničkog ćišćenja”

26. studenoga 1992. Zločini srpske vojske – u Banja Luci 

i okolici ubijeno više od 400 civila.

Autor: Petar Horvatić (2020.)

Danas, četvrt stoljeća poslije, 

Banjalučani zavjerenički šute. 

Kao što su šutili na protjerivanje susjeda, 

na ubojstvo preko 400 Bošnjaka i Hrvata 

mimo bilo kakvih ratnih djelovanja, 

kao što su šutili na ubojstvo Miodraga Šušnice, 

kao što su šutilli na nasilnu ekavizaciju 1994. godine, 

kao što šute na uvoz “umjetnika i intelektualaca” 

na iznajmljivanje iz Srbije, na pljačke 

i otimačine postratne u ime nacionalnih interesa…

U Banja Luci se nisu vodila ratna djelovanja 

kao za vrijeme Oluje, 

pa tako ti primjeri u samoj biti nisu usporedivi. 

Ipak, 80.000 protjeranih Hrvata i Bošnjaka 

u banjalučkom kraju, 

kao i više od 400 ubijenih.

Civili, Hrvati i Bošnjaci, puno su više stradali u mirnoj 

i ratom nezahvaćenoj Banja Luci 

nego Srbi na velikom ratnom području u Oluji!

Ubijen je i protjeran i ubijen veći broj ljudi 

iz samog grada, 

a posebno iz cijele šire banjalučke regije. 

O tome se šuti i ne priča, niti hrvatski političari, 

a posebno ne srpski koji niti ne govore o genocidu 

u Banja Luci i sjeverozapadnoj Bosni

Čak 80.000 Banjalučana, Bošnjaka i Hrvata 

otišlo je iz tog grada i okolice. 

Srušeno je svih 16 džamija, ljudi su otpuštani s posla, 

tjerani iz stanova, slani na prisilni rad. 

U Banjalučkoj biskupiji srušena je čak 81 katolička crkva, 

to je broj koji je nevjerojatno velik, jer s druge strane 

većina pravoslavnih crkava u Hrvatskoj 

je sačuvana od rušenja. 

Preko 90 posto katoličkih crkava i sve džamije 

na području Banjaluke su minirane ili devastirane. 

Mnogi od oštećenih ili srušenih objekata bili su 

kulturno povijesni spomenici, pa je teško i procijeniti 

kolika je šteta nanesena njihovim uništavanjem.

Važno je gajiti sjećanje na istinu: 

fašistička i genocidna tvorevina Republika Srpska 

nastala je na ubijanju Hrvata i Bošnjaka.

Četvrt stoljeća kasnije, sve je isto. 

Banja Luka odiše zavjereničkom šutnjom. 

Po fasadama se vide grafiti ratnih zločinaca 

Radovana Karadžića i Ratka Mladića. 

Postoji nekoliko razlika, doduše.

Nema Hrvata, nema Bošnjaka, multinacionalna Banja Luka 

danas je gotovo etnički čisti grad.



https://narod.hr/kultura/26-studenoga-1992-zlocini-srpske-
vojske-u-banja-luci-i-okolici-ubijeno-vise-od-400-civila/amp

Niko da odgovori na pitanje , zasto se ne vratise u BL?
U Sa tvrde sve je ovo bosna

Sutorina, u pravu si ti.
Nije to bosna, nego je Bosna.

Haag ICTY Haški tribunal

Radoslav Brđanin, kojeg je Međunarodni krivični sud 

za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio na 30 godina zatvora 

za zločine protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini

Tako je govorio Radoslav Brđanin Haški tribunal

*Svjedok BT-94 je bosanski Hrvat, najvjerovatnije novinar, 

koji je u godinama koje pokriva optužnica živio u Banja Luci

i vodio dnevnik o svemu što se u gradu događalo. 


Haški tribunal je protiv Brđanina

podignuo optužnicu 1999. godine zbog zločina protiv 

Bošnjaka i Hrvata u Banjoj Luci(regija Bosanska Krajina)

Brđanin je po uvođenju višepartijskog političkog sistema 

postao član SDS-a. Izabran je 1991. 

za čelnika Kriznog štaba 

takozvane Zajednice opština Bosanske krajine 

koja je kasnije preimenovana u Autonomnu regiju Krajina, 

a iste godine izabran je za poslanika u NSRS.

Proglašen je krivim za progone, mučenje, deportacije, 

nehumana djela, bezobzirno razaranje gradova, 

naselja i sela koje nije opravdano vojnom nuždom…

Njegovi govori uoči i u prvim mjesecima rata bili su 

ratnohuškački i rasistički. 

Tvrdio je da na području “srpske države” može ostati 

samo dva do pet posto nesrpskih naroda.  

Brđanin je uputio otvoreni poziv 

na ubijenje uglednih Bošnjaka što podrazumijeva 

eliminisanje i likvidaciju njegovih ključnih ljudi. 

Ja se odmah opredjeljujem za ratnu opciju...“

"On je govorio puno i stalno... 

ali nije govorio ništa dobro. 

Svaki mu je govor bio govor mržnje." 

Tim riječima je zaštićeni svjedok BT-94 

na jednom od ročišta u Haagu 

opisao retoriku Radoslava Brđanina.

Optužnica ga je, pored ostalog, teretila 

da je 1992. i 1993. godine imao vodeću ulogu 

u propagandnoj kampanji kojom se podsticalo na zločine 

i koja je predstavljala "suštinsku komponentu plana 

Srpske demokratske stranke (SDS) 

za stvaranje srpske države."

Svjedok BT-94 je bosanski Hrvat, najvjerovatnije novinar, 

koji je u godinama koje pokriva optužnica živio u Banja Luci


i vodio dnevnik o svemu što se u gradu događalo. 

Bilježio je, pored ostalog, javne nastupe 

četiri vodeće ličnosti banjalučkog SDS - 

koje je opisao kao "četiri jahača Apokalipse" - 

medju kojima se svojom "zapaljivom" retorikom 

posebno isticao Radoslav Brđanin.

Tadašnji predsjednik Kriznog štaba ARK je, tvrdi svjedok, 
doživljavao sebe kao "božji dar za mase" i "odlučivao je 

o životu i smrti" nesrpskih stanovnika Banja Luke 

i ostalih opština sjeverozapadne Bosne u sastavu ARK.

Najveća Brđaninova odgovornost, po svjedoku, 

je u tome "što nije bio odgovoran", jer je "morao znati 

kakve će efekte njegovi zapaljivi govori imati 

kod primitivnih ljudi ili kod ekstremista, 

koji su onda činili čuda."

"Ako neki nacionalni lider pred uspaljenom gomilom kaže: 

'Borićemo se za svoje i u sljedećih 100 godina 

otjeraćemo nekrsti i poganine' - zna se šta to znači. 

Kada to slušate vi, časne sudije, vi ćete to odbaciti, 

ali kada to sluša neki primitivac, frustriran nemaštinom 

i svime što se dešava... on će biti spreman da učini 

sve što može kako bi pregazio te nekrsti i poganine."

Brđaninova "zapaljiva retorika" 

dobijala je veliki publicitet u medijima - 

dnevnom listu "Glas Srpski" 

i lokalnom srpskom radiju i televiziji. 

Pred sudom je prikazano nekoliko video-inserata 

njegovih javnih nastupa. Na jednom masovnom mitingu, 

Brđanin se ovako obračunava sa onima među 

bosanskim Srbima koji su se zalagali za suživot i mir: 

"One lijeve snage koje nam ponovo nude zajednički život 

moraju da znaju da je obaveza svakog Srbina 

u sljedećih sto godina da briše noge o pogan i nekrsta 

koji je opoganio ovu našu zemlju."

Tokom dokaznog postupka optužbe prikazan je, pored ostalog,
i snimak intervjua u kojem Brđanin odbacuje optužbe za 
zatočeničke logore poput Omarske, Keraterma i Manjače 

koji su 1992. postojali u području ARK, i kaže: 

"Uostalom, ako su Rusi i Nijemci mogli da imaju logore, 

zašto ih ne bi imali i Srbi."

PODACI O PREDMETU - RADOSLAV BRĐANIN

“KRAJINA” (IT-99-36) RADOSLAV BRĐANIN

Vodeća politička ličnost u Autonomnoj regiji Krajina (ARK).


Bio je na ključnim položajima na opštinskom, regionalnom 

i republičkom nivou, među ostalim, 

bio je prvi potpredsjednik Skupštine ARK-a, 

predsjednik Kriznog štaba ARK-a, 

a kasnije je bio vršilac dužnosti potpredsjednika Vlade 

za proizvodnju, ministar za građevinarstvo, saobraćaj 

i komunalne djelatnosti i vršilac dužnosti 

potpredsjednika Vlade Republike Srpske



https://www.icty.org/x/cases/brdanin/cis/bcs/cis_brdjanin_bcs.pdf

je li taj brdjanski smrad mrtav ili jos zagadjuje
planetu?

Imam finu vijest za tebe, taj 
tip je već godinu dana mrtav. 
Naravno, njegovi sljedbenici 
su ga proglasili počasnim 
građaninom RS, zbog ogromnih 
zasluga za "pravu stvar". 
Mislim da je čak u Opštini 
bila knjiga žalosti. Ja malo 
zakasnio, sklonili je.

Sto se ne vratite u BL, kad su vam usta puna bosnice? 
Pa da promjenite vlast , uvedete svoje „gradjane“ i tako
ostvarite „kajak dream“? Ovako iz dijaspore je prilicno 
licemjerno izigravati gaziju

Pa što vi njih birate? Oni 
vas isto uništiše. Malo po 
malo neće više biti love za 
projekte u RS. A kako bi tzv. 
dijaspora mogla tu šta 
promijeniti? Mnogi koju su 
ovdje baš i nisu gazije, a ne 
interesuje ih ni tzv. 
bošnjačka politika. Znači, 
polako, ne zaliječi se. Po 
meni, sve u isti tor pa neka 
se kokaju.

Radoslav Brđanin

ZLOČINAC IZ ČELINCA 

IMAO JE RUKE KRVAVE DO LAKATA: 

Bio je desna ruka Radovana Karadžića, 

dobio je 30 godina zatvora, 

a danas se kaje i želi na slobodu…



https://www.slobodna-
bosna.ba/vijest/257700/zlochinac_iz_chelinca_imao_je_ruke_krva
ve_do_lakata_bio_je_desna_ruka_radovana_karadzica_dobio_je_30
_godina_zatvora_a_danas_se_kaje_i_zeli_na_slobodu.html

Jos uvijek niko ne odgovori na pitanje ,
zasto nema masovnijeg povratka Bosnjaka u
BL ?Povratkom Bosnjaka bi se promijenila 
demografska slika BL , samim time bi doslo
do participiranja u vlasti .Za mene je svaka
politicka opcija prihvatljiva , koja vodi 
ka jacanju entitetske vlasti u odnosu na 
centralnu , protjerivanje svih stranih okupatora
i laznih visokih predstavnika .

Što se tiče ovog bajuna iz okolice Čelinca 

Radoslava Brdjanina(Popovac, Čelinac) 

pričalo se u njegovom Čelincu i Banjaluci 

da je njegov biološki otac Hamdija Sačić 

po zanimanju mesar iz Čelinca.

Divlje fašističko ponašanje Brdjanina 

treba sagledati iz ugla jednog seoskog momka 

koji je doselio u grad Banjaluku,bio niskog rasta,

iskompleksiran i dobio preko stranke sds vlast.

A ima ona narodna poslovica “da kad hočete da vidite 

kakav je neko čovjek dajte mu vlast 

i pokazat će svoje pravo lice.”Cijela ex Yu situacija 

te 1991 godine uoči rata u BiH aprila 1992 godine,

zbog rata u Hrvatskoj Banjaluka 1991 godine 

je bila puna do zuba naoružanih vojnih 

i paravojnih formacija 

sa ex Yu prostora,posebno iz Srbije i Crne Gore,

koje su bile stacionirane i postrojavane u Banjaluci.

Rat u BiH počinje u aprilu 1992 godine 

i sve te vojne i paravojne šešeljeve i arkanove do zuba 

naoružane grupe sa ex Yu prostora stacionirane u Banjaluci 

su počele terorisati nenaoružane civile u Banjaluci,

a dodatno kako su javljali lokalni mediji 

da je Banjaluka bila okružena sa tri vojna obruča 

do zuba naoružane bivše JNA vojske 

pod kontrolom srpskog sds-a.U tom periodu 

sa ogromnom podrškom vojnih i paravojnih formacija 

sa ex Yu prostora taj isti Brdjanin je tih ratnih godina 

imao njihovu potpunu vojnu podršku i toliku moč/vlast 

da je(što je prikazivano u medijima)u kasarni “Kozara”

u klompama postrojavao sve oficire i vojnike 

i huškao ih protiv Banjalučana Bošnjaka i Hrvata.-

Borčev stadion je tajno bio okružen bodljikavom žicom 

i tu su na Borčevom stadionu kao u logoru trebali biti 

privedeni i smješteni gradjani Banjaluke Bošnjaci i Hrvati,

ali pošto su strani novinari otkrili one logore u Prijedoru


i pod pritiskom medjunarodne zajednice odustalo se od tog 
monstruoznog plana Borčevog stadiona kao logora 

i uklonjena je žičana ograda oko Borčevog stadiona,

ali su mnogi Banjalučani Bošnjaci i Hrvati nasilno odvedeni


u logor na Manjači ili odvodjeni na radnu obavezu 

kopanja rovova ispred prve borbene linije na ratištima 

prema-protiv hvo-a u tzv.”srpskoj krajini”u Hrvatskoj

(Tu na kopanju rovova su prisilo odvodjeni mnogi ugledni 
Banjalučani profesori,doktori,itd,koje su ponižavali,skidali

gole,itd.,a i proslavljeni bokser Marijan Beneš je potvrdio


da je bio jedan od mnogih poznatih Banjalučana 

koji su bili na toj radnoj obavezi prisilnog kopanja rovova


ispred prve borbene linije).U toj teškoj situaciji 

kad su vršeni svakodnevni ponižavajući pritisci 

na nenaoružane civile Banjalučke Bošnjake i Hrvate,

a gradom su pored SOS-a kao gladni vukovi i hijene 

šetale vojne i paravojne formacije sa ex Yu prostora 

koji su učestvovali na ratištima u Hrvatskoj 

i čekao se i najmanji incident(koji su oni preko medija 
podvaljivali)kao izgovor da se pobije Banjalučko Bošnjačko 

i Hrvatsko nedužno nenaoružano civilno stanovništvo.

i Banjalučani su tad kad život nije vredio ni 1 marke,

imali dva izbora ne pitajući za cijenu 

svog traumatičnog izlaska iz BL paklenog obruča,

preko medjunarodnog crvenog krsta UNHCR,

jedan put spasa je ka Travniku i drugi put spasa je bio 

preko mosta u Bosanskoj Gradišci  gdje su bile detaljne 

policijske i vojne kontrole tadašnje “srpske krajine” 

(Okučani)UNPA zone gdje je bilo mnogo nasilnih pjanih 

naružanih vojnika tadašnje “srpske krajine”koji su prijetili


bacanjem bombi u vozila sa izbjeglicama,poslije su 

izbjeglice smješteni prvo u šatore pod UN kontrolom 

i poslije Hrvatska sve pod UN kontrolom i dalje preko 

UN-a-UNHCR-a u treće zemlje kao UNHCR izbjeglice 

u stotinjak zemalja širom svijeta od Skandinavije 

na sjeveru do Australije i Novog Zelanda.

Postojala je i još rizičnija varijanta izlaska 

iz BL paklenog vojnog obruča gdje su imučniji Banjalučani 

“na crno”za veliki novac(sa lažnim imenom)platili nekome 

da ih preko plačenih posrednika prebaci do Srbije-Vojvodine


pa Madjarske,pa dalje prema Njemačkoj,Švedskoj,itd.



BANJA LUKA 1992-95

NIKOME SE NE PONOVILO !

Sutorina for Prasident. 
Lijepo zboriš, dječko. A ti 
bi još jaču RS? Vrati 
protjeranim stanove, radna 
mjesta, ubijene članove 
porodice, prijatelje, 
uništenu mladost... Vrati im 
pogaženi ponos i čast. Jesi 
li za to? Ako jesi, eto nas. 
A ti vjerovatno nisi za 
građansku BiH, nego jednu 
masu nacionalista koji se 
nazivaju konstitutivnim 
narodima. I ja da dođem tebi 
i slušam nebuloze na lokalnim 
TV-ima. Kako ono reče Dodo: 
nakaradna država. I on bi 
moje ideje slušao, kao i ti? 
Nažalost, vi ste genocidni narod 
i taj će vas atribut proganjati. I 
vas i sve vaše potomke.

61
Sve rečeno.

Nazvati Srbe genocidnim narodom je oličenje ljudske mržnje,
ostrašćenosti i apsolutnog odsustva realnosti. O zlobi da i
ne goovorim.
Pitaj mamu i tatu ko je Srđan Aleksić, srbin, pošto ne
vjerujem da imaš više od 30 godina.
Ima Srđana jako mnogo, na našu sreću a tvoju veliku žalost.
Uvijek su bili ljudi i neljudi. Ti si ovaj drugi.

Znaci da vrate sve, da skinu baju s vlasti da postave  nekog

"normalnog" Srbina ili jos bolje Muslimana na vlast pa ce se

Bosnjaci vratiti? Nije ni cudo sto ste Banja Luku tako lako
izgubili. 
Covjek ti kaze ako hoces promjene moras nesto da uradis!

U manjem BiH entitetu rs,posebno u Banjaluci, 

nisu nikad riješena ni pitanja konstitutivnih naroda.

Po važečem dejtonskom Ustavu BiH:

Tri konstitutivna naroda na cijelom prostoru BiH,

Bošnjaci,BiH Srbi i BiH Hrvati.

Dakle po važečem dejtonskom Ustavu BiH 

u manjem BiH entitetu koji je nazvan rs 

su ravnopravna tri konstitutivna naroda.

Tri svanična jezika:Bosanski,srpski i hrvatski jezik.

Bošnjaci u Banjaluci su bez osnovnih ljudskih prava.

U Banjaluci je osnovni problem što Bošnjaci nemaju 

političku moć i tako ne mogu da utiču 

na odluke koje se njih tiču.

Gradske vlasti kao i nadležne institucije 

na entiteskom nivou 

uopšte nemaju sluha za njihove probleme.

Takvi problemi imaju korijen u vladajućim politikama, 

gdje manjine, u ovom slučaju povratnici, 

žive kao građani drugog reda. 

Bez obzira na prava koja postoje na papiru, 

u praksi se ona ne ostvaruju.

Takođe, značajan je i psihloški aspekt, 

gdje se Bošnjaci kao žrtve zločina vraćaju na teritoriju 

koja ima administativno teritorijalni okvir 

čije su institucije u ime naroda činile zločine 

nad pripadnicima njihove nacionalnosti. 

Postoje grčevi kojih se ne mogu osloboditi, 

ali je borba za osnovnu egzistenciju potisla borbu 

za sve ono što predstavlja kršenje elementarnih 

ljuskih prava Bošnjaka povratnika. 

Političari igraju na nacionalnu kartu što je svakodnevnica 

i takvim ponašanjem raspiruju međunacionalnu vatru“

Stanje je pogoršano još od 2004. godine 

jer od tada u gradskoj skupštini Banjaluke 

nema nijednog odbornika Bošnjaka ili Hrvata povratnika. 

Dok npr. u večinskom Sarajevu u gradskoj skupštini 

ima zastupljenih i Srba,Hrvata,Jevreja i ostalih..

Izabrana u gradskoj skupštini Gradonačelnica Sarajeva 

je Jevrejka Benjamina Karić (rođ. Londrc).

Golema energija mlade gradonačelnice usmjerena je 

na povezivanje i slogu pa se, iako je Židovka, 

u rubriku nacionalnost upisala kao "ostali".

Gradonačelnica Sarajeva(SDP) Benjamina Karić :

“Ja se zaista osjećam kao da pripadam svim nacijama 

jer potječem iz obitelji u kojoj ima
Židova,Srba,Hrvata,Bošnjaka, ... 
Ponosna sam na tu šarolikost jer je ona utjecala 

na moj razvoj i utkala temelje za moju toleranciju 

i podjednaku ljubav prema svim ljudima.”

za 64

Pila naopako je tvoj tekst.
Na žalost, malo je Srđana Aleksića, malo, premalo,
razočaravajuće malo. Mizerno i sramotno malo je to. Da se ne
lažemo, velika većina je na onoj devastirajućoj strani. 
Da nešto urade oni koji su morali otići, pa to 
stvarno moraš biti, blago rečeno, glup, za tako nešto
napisati.
Upravo obrnuto. Oni koji su tamo moraju izvršiti
prvo promjene u svojim glavama, što će ići jako 
teško, i drugo izvesti političke promjene, što će 
ići isto tako teško.
Godine lobotomije uma, koju vrše: crkva, domicilni
političari, mediji, susjedna država preko Drine i njena
politička i medijska nomenklatura, raznorazni
kvazianalitičari, pseudoistoričari, profesorski šarlatani,
samoproglašeni stručnjaci, nerealizirani i frustrirani
oficiri bivše države, plaćeni pripadnici obavještajne
službe, kojih je na desetine na svakom koraku, ne mogu se
preko noći izbrisati. 
Mentalni sklop inaćenja, nepriznavanja pogreške,
neskolonosti izvinjenju, budimo iskreni i vrlo precizni, i
izuzetno dobro, u ona "normalna" vremena prikriveni četnički
element pojedinačno, u porodicama, u odgoju, u razmišljanju,
itd, itd,.... sve to utiče na današnje stanje duha tog
naroda. Indoktrinacija
mentalitetom nekakve palanke, koja dolazi iz Srbije, traje
predugo. 
Banalni primjeri: pivo iz Srbije, roštilj iz Srbije, muzika
iz Srbije, kultura iz Srbije, gostujući profesori iz Srbije,

sportski klubovi iz Srbije, tematika istorije iz Srbije,
školski udžbenici iz Srbije itd,itd....... masa tih stvari
nema apsolutno nikakve veze sa podnebljem tog grada, ali sve
je to smišljeno i polako ušlo u dnevnu upotrebu.
Naravno, ruralni faktor, koji je pristigao u taj grad još
davnih 50ih godina prošlog vijeka je učinio svoje. Ruralni
faktor je bio apsolutno četnički još od 1941, da se ne
lažemo.
U kombinaciji sa enormnim dolaskom oficirkog kadra iz Srbije
u vrijeme bivše države  je nastao današnji rezultat. Oficiri
su preko noći, bez ikakve trunke srama zamijenili oznake na
kapama.
Samo naivci misle da je to nastalo slučajno i spontano. 
Svjedoci smo  pažljivo smišljenog plana, nastalog davno. Sve
je bila odlična krinka iza koje se događao scenarij, kojeg,
u svojoj naivnosti i neznanju s kim imamo posla,
nezainteresirani, kakvi inače jesmo bivši žitelji tog
grada.

I sad neki pametnjaković dođe i kaže kako neko drugi mora
izvršiti reset. Neko i dalje misli
kako su svi drugi budale, koje se nisu ništa naučile.

Stayin' a life. Sjećaš se tog 
hita iz 80-tih. Vidiš, stari 
moj, mnogi 90-tih nisu ostali 
živi u BL. I Njemci su bili 
nacisti dok se nisu izvinili, 
neki veliki čovjek, njihov 
kancelar, klečao u Poljskoj i 
molio za oprost. Jedan divni 
Srđan je premalo za promjenu 
mišljenja. U pravu si da nas 
ima ovakvih i onakvih. Ali, 
dok se god neko ne izvini za 
sve, prizna da je napao jednu 
suverenu zemlju, protjerao 
sve Nesrbe, oteo im sve, ubio 
nevine ljude... Tek tad 
možemo govoriti o dobrim ili 
manje dobrim ljudima. A ako 
se kaže da su Srbi genocidni 
narod, mora puno Vrbasa 
proteći da se počne tvrditi 
nešto drugo. Ne misli da sam 
balavac, mogu ti biti otac. I 
pamtim naš grad onako kakav 
je bio:otvoren, tolerantan, 
operisan od nacionalizma, pun 
ljubavi...Sve dok se neko ne 
sjeti to da razvali, 
promijeni imena ulica, 
naselja, škola... Dovoljno za 
tvrdnju kakvi ste. Riječ 
mržnja je za mene nepoznata, 
ja vas ne mrzim. Iako ste 
genocidni narod. Ali, vrijeme 
je da se okrenete oko sebe, 
shvatite neke stvari. I vama 
puno ljudi ne želi zlo, kakvo 
ste vi učinili.

Narativ o Srdjanu Aleksicu , o Romeo i Juliji na Vrrbanja
mostu
je stvaran u sarajevskoj PR kuhinji. Mnogi  zaboravljaju da

upravo SDA i Islamska zajednica imaju mocnu propagandnu
masineriju, sopstvenu obavjestajnu sluzbu   organizovanu
Lobisticku strukturu na Zapadu . Daj Boze da nasi u 
Srpskoj imaju mali dio ovih struktura i saznanja .
Mi smo pravi naivci u odnosu na podmukle , lukave 
„Dobre bosnjane“

Pa u Banjaluci je bilo mali miliona Srdjana 
Aleksica.
Cijeli rat su u BL zivjeli Srbi, Bosnjaci i Hrvati. 
Ljudi su se druzili i pomagali jedni drugima.
Smijesno da neko iz BL poseze za primjerom iz 
Trebinja.

Naravno, vi ste naivni i 
rođene dobričine. Nema Baja 
iz Bakinaca svoje novine, 
televizije, špijune, 
lobiste...Samo što se puno 
priča o PR iz Sarajeva. Šta 
ćeš, Srbi su uvijek žrtve. 
Jadnici jadni, bezazleni, 
iskreni...jednostavno, nacija 
nastala prije amebe.

Kleknuo Willi u Auschwitz-u , a sad im 
Poljaci natakarili potrazivanja od 
1300 milijardi dolara . Ko ce nama 
kleknuti za Kravice , Heliodrom , Kazane ,
Jasenovac , Jadovno , NATO agresiju , Oluju,
...za narod ,koji je izgubio trecinu populacije
u Prvom svjetskom ratu 
za narod koji je procentualno najvise stradao
osim Jevreja i  Rusa u II svj. ratu ,
narodu ,koji je vecinski ucestvovao u oslobodjenju
ostalih naroda na teritoriji SFRJ .
Gdje su i za koga su se Bosnje borile u dva 
svjetska rata ?

Sva sreca da je Dodik ovdje.. jos su mi u pamcenju 
Dragan Mektic, sarovic i ostali naivci

Pa, Willi Dragi, ti mrtav 
progovorio. I sreća da si 
realan. A i Bošnje poznaš 
kakvi su bili u ratu: Kasim 
Hadžić, Esad Midžić, Muhamed 
Kazaz...Da nastavim dalje o 
Bošnjama (samo u BL) koji su 
bili na pogrešnoj strani. 
Srbi su skloni mitovima, 
lažima, svojim verzijama 
događaja, istorije. Pa, eto, 
iživi se dalje, Willi. Koliko 
trebaju Srbi isplatiti Bosni 
za agresiju, protjerivanje, 
rušenje, uništavanje? Poklopi 
se i šuti. Dodo je zbog toga 
išao na noge onom konju iz 
Zagreba zvanom Zoran. To 
znaju svi. Samo vi ne. Donese 
li Internacionalni sud odluku 
o isplati štete za agresiju, 
ni Njemci vam neće biti 
ravni.

Ti fašistički nacionalisti kao Brdjanin su svoje osigurali 

i zaštitili a druge svojom fašističkom propagandom 

tjerali u mržnju prema drugima i smrt..

Sječamo se u toku rata u BiH ratnohuškačkih izjava 

preko medija gdje je ljakse Brdjanin poručivao

”Šta če nam srpska republika bez Tuzle”,

i time podsticao napade na civile u Tuzli,

ili kad su u Banjaluci pokupili one studente sa fakulteta 

koji su obavili kratku obuku za tenkovske vojne formacije 

koje su poslali da nasilno zauzmu Tešanj 

a Brdjanin i nadredjeni oficiri na sigurnom 

iz svojih fotelja nadmeno im naredili 

da po svaku cijenu moraju ubrzo da zauzmu Tešanj 

i predaju im raport u “srpskom”Tešnju!..

Nakon toga stiže informacija da su svi ti studenti izginuli


izmedju brda nadomak Tešnja u pokušaju napada na Tešanj,

a oni malobrojni preživjeli ostavili tenkove i pobjegli 

glavom bez obzira kako bi izbjegli sigurnu smrt,

a centar grada bio pun smrtovnica tih poginulih studenata 

za koje je lažno napisano da su poginuli ne nekim drugim 
ratištima..Pa Mile Dodik ratni švercer cigareta 

pa su ga prozvali “Mile ronhil” i zadnjih nekoliko godina 

postao veči nacionalista fašista i od medjunarodno 

presudjenih ratnih zločinaca.Sebe naziva nasljednikom 

ratnih zločinaca  Karadžića,Plavšićke i Mladića 

i što je najžalosnije nedavno poslanik u skupštini rs 

Nebojša Vukanović(Trebinje)objavio info 

kako je Dodik posjetio jednu crkvu gdje mu  pop i djeca 

pjevaju pjesme podrške.Žalosno u 21 vijeku 

Žele da BiH vrate u 19 vijek.

HISTORIJSKA GESTA

Zašto se do sada nije pojavio srpski Willy Brandt

Povodom ove važne godišnjice na društvenim mrežama 

se 2020 godine oglasio i banjalučki novinar,kolumnista,

profesor filozofije i sociologije Dragan Bursać. 

Njegov status prenosimo u cjelosti

Autor: Dragan Bursać (objavljeno 2020 godine)

Zašto se do sada nije pojavio srpski Willy Brandt

Prije pola vijeka Villi Brant je trebao donijeti vijenac 

na spomenik ubijenim u Varšavskom getu. I to bi bilo to. 

Protokol bi bio ispunjen.

A onda je kancelar istupio par koraka nazad i kleknuo. 

Ova fotografija je obišla svijet i ušla u istoriju.

‘Nad ponorom njemačke istorije, 

pod teretom miliona ubijenih, uradio sam to što ljudi 

inače rade kada jezik zakaže’, napisao je kasnije Brant 

u svojim sjećanjima.On je najjednostavnije rečeno 

bio čovjek koji traži oproštaj za zlo koje je neko počinio 

u ime njega i njegovog naroda, 

sa kapacitetom denacifikovanog naroda.

Često me pitaju, gdje je srpski Vili Brant?

Nema ga! Zašto?

Zato što je Brant bio reprezent naroda, njemačkog naroda 

koji se iskreno pokajao za Holokaust. Koji je tražio oprost


zbog zlodjela nacističkog režima. Prema tome, 

iza Vilija Branta je stajala država i narod. 

Nije Brant kleknuo (samo) u svoje ime. 

Nije tražio oproštaj (samo) za Vilija. 

Njemačka nacija i njene institucije su preklinjale 

i molile za oprost i svijet i poljski i jevrejski narod.

-Sa druge strane u ogromnoj većini slučajeva 

Srbima zločinci bivaju heroji, pa je ne jedan, nego hiljadu

potencijalnih Brantova u nemogućoj misiji. 

Takav Vili je “domaći izdajnik i strani plaćenik“ 

Puki otpadnik i glineni golub za nacionaliste, 

koji bi na njemu bildali svoj nacionalni 

i svaki drugi mišić. 

Takav Vili je u srBskim očima bijednik, bez roda i poroda, 

uštva i ljiga, koja nije zaslužila po zemlji da hoda.

I zar je onda (većinski) dio puka 

zaslužio svog kancelara istine?

I čije ime da klekne i izvini se? 

Osim prijetnji i zastrašivanja, 

taj Brant može vidjeti samo entitet zasnovan 

na ksenofobiji i izolacionizmu”, napisao je Bursać.



Samo promislite, kako bi izgledalo da je Vili Brant 

dodijelio zahvalnice Hitleru, Himleru, Gebelsu...? 

Nepojmljivo? E, onda vam je sve jasno.

Nego, ovo samoetiketiranje Republike Srpske 

kao zločinačke tvorevine, 

najpogubnije je baš po srpski narod. 

Dragan Bursać: Zašto toliko bolesno volimo svoje zločince?

ludilo bez osude

Cijeli tekst:



https://6yka.com/novosti/dragan-bursac-zasto-toliko-bolesno-
volimo-svoje-zlocince

 Dragan Bursać, Aleksandar Trifunović iz Buka
Vlado Trisic iz BNTV i jos mnogi drugi su 
placenici Sorosevih NGO (nevladinih org.),
koji su iz nekih razloga otpoceli kvislinsko 
djelovanje protiv sopstvenog naroda i Republike
Srpske , za neku bijednu crkavicu . Na zalost
ovakvih izroda je najlakse naci u srpskom narodu
koji je izludjen hibridnim ratom iz centara 
neoliberalne ,globalisticke kamarile i sarajevske
politicke carsije . Takve spodobe ne predstavljaju 
nikoga , osim svoje bijede i podanistva , stvarajuci utisak
kod "dobrih bosnjana" da se 
radi o ogromnoj masi srpskih naivaca , a onda se
ibretili svake 4 godine , kako Milorad Dodik ima
sve vise i vise vlasti , a kako je opozicija 
toliko slaba  i razjedinjena , da predstavlja 
cirkusanta Vukana , MI-6 placenika Jelenu Trivic
i zutog kojota sa Petricevca...

Priznajem Vahidi Maglajlic herojstvo , ostatak 
je dobio fanfare po nacionalnom kljucu  tadasnje
sr bih , minderasi ,koji su se izvukli ispod 
naninih dimija , kad su vidjeli da ce Svabe 
zijaniti

dobice poljaci da ne kazem sta, to je vec davno 
utvrdjeno da njemacka nece preuzimati hitlerove 
gadarije i troskove uostalom kao i vi, a ako vec 
vi trebate platiti za unistenje svih gradova i 
sela od prvog dana agresije, a gdje su pobijeni 
neduzni ljudi dok se niko od ex yu nije ni snasao 
ni pokrenuo ni sanjao da cete ga ubijati sa 
zajednickim oruzjem ex yu armije, pokrij se usima 
i
ne budali...

Neće Srbin nikad priznati da 
je neko od njega bolji, 
zaslužniji, pametniji, u 
većem broju. Da je i on kriv 
za stvari 90-tih (i drugi 
takođe). Tako i vas dvojica 
ili ostali smradovi. Vama 
nije odgovaralo da na čelu 
"Metala" i drugih super firmi 
u BL, ne bude neki vaš, po 
mogućnosti zemljak ili još 
bolje kum. To je srpski gen i 
neće nikad nestati. Laž, 
prevara, zavist, ljubomora, 
izmišljeni mitovi, likovi iz 
nekih, samo vama poznatih 
junačkih bitaka, 
prepravljanje istorije u vašu 
korist. Nažalost, mnogi su 
kasno shvatili kakvi ste, 
među njima i ja. Daleko vam 
kuća. Ko vas kritikuje iz 
vlastitog naroda je placenik, 
izdajnik, njega treba 
ukloniti. A spominjete kako 
je bilo Srđana i u BL. Jeste, 
vrlo malo. A ako se čuje ko 
je to bio, poješće ga mrak. 
Znate i da je to istina, ali 
ne mora se pisati o 
petokolonašima u vlastitim 
redovima. Kao dijete sam čuo 
neke stvari o Srbima, mislio 
sam da pretjeruju, da to ima 
možda ličnih mišljenja... Sve 
što sam čuo pomnoži sa 100. 
Stidite se.

za kom. 77 WB

Ko si ti, da nešto nekomu 
priznaješ?

Ti imaš očito 100 godina kad 
se sjećaš 2.svjetskog rata i 
proglašavanja narodnih 
heroja. Ili je to opet srpska 
mitologija i laž koju ti je 
djeda pričao kad ste u štali 
sanjali kako su Srbi za sve 
dali najveće žrtve? Sve ste 
gori i gori. Samo još recite
 da su džamije same odletjele 
u zrak da ne padnu u 
muslimanske ruke. Jedna od 
najvećih grešaka mog života 
je da sam decenijama vjerovao 
da smo braća, da mi ne želite 
zlo. I kajaću se zbog toga 
dok dišem.

BANJA LUA

PROGNANI GRAD

Od : Zlatko Lukic (aurelius777@gmail.com)

Pravim spisak prognanih banjalučkih porodica. 

Znači do sad je 1845 prezimena.

Naravno, je više porodica sa istim prezimenom.”

“Spomenik protjeranim građanima Banjaluke 1992-95”

DRAGI BANJALUČANI,DA LI NEKO IMA DOBAR PRIJEDLOG-

NACRT ZA IZGLED TOG SPOMENIKA PROGNANIH GRADJANA 

IZ BANJALUKE 1992-95

(ili da se objavi Konkurs za izradu idejnog rješenja 

spomenika protjeranim građanima Banjaluke 1992-95), 

GDJE BI BILA UPISANA SVA PREZIMENA(DO SAD 1845) 

“PROGNANI GRAD 1992-95 BANJALUKA”.



Najbolja lokacija bi bila kod Gradskog mosta 

u blizini tvrdjave “Kastel”.

...doći će do poplave na rijeci Rajni koja će osloboditi
energiju ubijenih njemačkih ratnih zarobljenika sahranjenih
na rajnskim livadama...
ako ko živi u blizini da znate.

Ja sam blizu gospodjo mala, sta ce ta energija 
raditi nama  nesretnicima i dokad cemo bjezati?

Ona su braća Djokovic teški u p.... materinu. Nikad 
ih više necu pozvati u moju Banja Luku.

U katran, pa u perje, pa na konja i na kraju njiiihaaaa.

LEGENDARNI MARIJAN BENEŠ

Godišnjica smrti evropskog prvaka 

koji je otjeran iz Banje Luke samo zato što nije Srbin

Ima divnih ljudi, ali rat mi je pomogao 

da vidim ko su ljudi, a ko đubrad - 

izjavio je svojevremeno Beneš

-Početak rata na prostoru bivše Jugoslavije 

Beneša je zatekao u Banjoj Luci. Njegov mlađi brat Ivica 

je ubijen na početku rata, 1992. godine.

- Ljudi koji su mi bili bliski mogli su ga spasiti. 

On je bio anacionalan tip, pošten iznad svega. 

Sve se okrenulo naopačke, 

ljudi su se zamrzili preko noći - govorio je Beneš 

u razgovoru za "Nacional" 2004. godine.

Zbog prijetnji bio je prisiljen da napusti Banju Luku, 

grad u kojem je izgubio sve što je u ringu i životu stekao –


stan, kuću, kafić, roditelje, brata i suprugu.

- Bio sam u logoru u Novskoj, pa kod prijatelja u 

Zagrebu. Živio sam u Hrvatskoj, ljudi su me cijenili 

i poštovali, ali navikao sam na stare prijatelje, 

pa sam se vratio u Banju Luku, iako sam bio protjeran 

iz tog grada, jer nisam Srbin. 

U Banjoj Luci mi je grob oca i majke, 

ima divnih ljudi, ali rat mi je pomogao 

da vidim ko su ljudi, a ko đubrad - 

izjavio je svojevremeno Beneš.

Cijeli tekst:

https://avaz.ba/borilacki-sportovi/592962/godisnjica-smrti-
evropskog-prvaka-koji-je-otjeran-iz-banje-luke-samo-zato-sto-
nije-srbin

Zemlja se čisti od svega što je protuprirodno i
od svih onih koji su se ogriješili i griješe, A NISU
SE POKAJALI niti poštivaju tri jedina, ali najbitnija, 
Božja/Univerzalna zakona: ne ubij drugog čovjeka, 
ne nanosi zlo drugom ( u bilo kojem vidu), ne kradi
ili otimaj od drugog. sve ostale zakone je izmislila
šačica ljudi da bi vladali nad ostalima. dok 
poštujemo ova tri zakona za sva ostala kretanja i
djelovanja, pred Višom Silom, smo
SLOBONI LJUDI.

ko god ne ispoštiva ova tri Univerzalna zakona
spasa mu NEMA; u ovom životu. tako da, gospon 
hido, samo vi možete znati hoće li ta energija i vas 
da pročišćava i do koje mjere. staće kad cijela 
planeta bude čista ko suza. dakle, nema se gdje 
bježati; gdje god bili oni što rade protiv prirode, 
ljudskog roda i života općenito; nemaju se gdje sakriti. 

to ne znači da se onaj koji se nije ogriješio ne može
na vrijeme  skloniti sa 'ugrožene' destinacije. znate
kako kažu naši stari: 'čuvaj se rode pa će te i Bog
čuvati'. a to, opet, gospon hido, samo vi možete znati -
vjerujte samo sebi, svom unutarnjem glasu, instiktu
i intuiciji. ako osjetite da vam je vrijeme za 'micanje',
nemojte glavom 'dumati' već put pod noge. 
samo srce ZNA i najbolji je vodić.

još sam nešto htjela reći i smetoh s uma:

znate kako životinje osjete na vrijeme
velike prirodne nepogode i pobjegnu na vrijeme.
to je zato što imaju ugrađen nazovimo 'prirodni
GPS'. i mi imamo 'ugrađen' isti mehanizam od 
rođenja. 

na žalost, u školama se djecu o tome ne 
uči, naprotiv. svo društvo je ciljano usmjereno da 
tu našu sposobnos deaktiviraju u nama još od našeg 
rođenja. zato je u mnogima zakržljala, ali tu je ona i 
te kako; strpljivo čeka da joj posvetimo pažnju i na taj 
način ju ponovo aktiviramo.

Vidimo po nekim komentarima da neki perfidno 

pokušavaju skrenuti ovu temu na nešto 

što nema veze sa prognanim Banjalučanima 1992-95.

Suočavanje sa istinom

Istina može biti teška, ali je također i oslobađajuća. 

Samo prihvatanjem prošlosti i suočavanjem sa istinom 

vlasti u Banjaluci i cijeli BiH entitet rs 

mogu graditi mostove ka boljoj budućnosti. 

Vrijeme je da političari prepoznaju vrijednost istine 

i prestanu se oslanjati na laži koje vode ka sunovratu.

Istinska hrabrost leži u suočavanju sa istinom, 

čak i kada je ona teška ili nepopularna. 

Hoće li sadašnja vlast u Banjaluci i entitetu rs 

imati snage da se izdigne iznad politike laži, 

suoči se sa svojom prošlošću i gradi temelje 

transparentnosti i povjerenja? Teško!

-Sve zločine koji su se desili u BiH treba osuditi 

ali ne treba zločine izjednačavati.

Što je poznato svima u BiH i svijetu da i po 

medjunarodnim haškim i drugim presudama 

od svih počinjenih zločina u BiH 

BiH Srbi su počinili ca.80% zločina,

BiH Hrvati ca.15% zločina,

a Bošnjaci ca.5% zločina i to iz osvete 

za zločine koji su počinjeni njihovim familijama civilima.

Dakle sve zločine treba osuditi 

ali se ne smiju zločini izjednačavati 

jer to izaziva još više boli kod onih u BiH 

koji su najviše stradali 1992-95.

Laži, u čijoj osnovi leži neka perfidnost 

ili zbog kojih neko može biti povrijeđen, 

možda je najispravnije nazvati crnim, opasnim lažima.

Dobrica Ćosić (rođen kao Dobrosav , Velika Drenova, 

blizu Kruševca) poznat kao  'Otac srpske nacije', 

ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida 

i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća

Dobrica Ćosić

"Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; 

lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, 

da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. 

Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma 

i potvrda naše urođene inteligencije. 

Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno", 

rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, 

a kako se čini i budućnost srpske politike. 

Napisao je to Ćosić davne 1961. godine u 'Deobama'.

Bursac je kao dijete mjesovitog braka na vlastitoj kozi 
osjetio nesrecu militantnog srpskog nacionalizma koji 
je iskoristio blagost i uljudjenost Banjaluke da 
nesmetano provede svoja nedjela. Djeca iz mjesovitih 
brakova ostala su rasuta po svijetu, samo mali broj ih 
je ostao i oni su morali prikloniti na srpsku stranu.

Najljepsa karakteristika Banjaluke, njena blagost, 
otvorenost i civiliziranost su bili njeni najveci 
'neprijatelji' u najezdi necivilizovanih. To je 
paradoks, cim je mjesto ljepse za zivot tim je veca 
opasnost da ga osvoje barbari. Ako se mjesto i samo 
'barbarizira' da ne bi postalo plijen, vise nece biti 
lijepo mjesto za zivot. Tragican paradok za koji nema 
odgovora ni rjesenja.

Mnogi osvajaci osvajali su na miran nacin gradove koji 
nisu pruzali otpor, ali nijedan nije bio toliko 
h+nehuman i necivilizovan da ubija i protjeruje 
starosjedioce, rusi im crkve i dzamije i u njih 
naseljava nove. To cak ni omrazeni Hitler nije radio u 
osvojenom Parizu.  Taj historijski presedan 'ponosno' 
nosi RS i ostati ce zabiljezeno za buducnost.

Najveca nepoznanica su brojni Banjalucani srpskog 
porijekla koji su lijep zivot zamijenili za ruzan 
nacionalizam. Kakav je to kucni 'odgoj' bolje je i ne 
znati. Upropastili su druge ali ne znaju da su 
upropastili i sebe. Ovakva BL i ovakva RS ne moze i ne 
smije opstati, to treba biti amanet svim civiliziranim 
ljudima, da se ne dopusti barbarima da pobijede, pa sta 
kosta da kosta.

Historija BiH - Banja Luka

Britanski povijesnicar/historicar Noel Malcolm 

koji je profesor na Oxfordu pise o Banjaluci 

i sjevero-zapadnoj Bosni i nacinu na koji se odvijalo 

posrbljavanje tog dijela BiH

Prema prvom popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini, 

za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, 

prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banja Luci, 

Bosnjaci muslimani su bili apsolutna vecina stanovnistva 

od 67,71 posto; a od 1895. godine pa sve do 1991. godine 

njihov se postotak neprekidno smanjivao, 

te je pao na 19,35 posto. 

Pokraj agrarne reforme 1918. i 1919. godine, 

kojom je na temelju diskriminatorskog zakona 

oduzeta zemlja Bosnjacima muslimanima, 

koristene su i teroristicke metode, kao poznati 

"mars smrti" u 1919. godini na Bosnjake muslimane 

iz Lijevce polja kraj Banja Luke. 

Na plodnim ravnicarskim podrucjima Lijevce polja 

zivjelo je pedeset tisuca(50.000)Bosnjaka muslimana, 

od kojih su vise tisuca vlasnika zemljisnog posjeda 

ubili srpski teroristi prigodom "marsa smrti", 

a preostali dio civilnog stanovnistva 

su protjerali sa stoljetnih ognjista. 

Duga kolona stradalnika isla je pjesice do zbirnih logora 

na Kosovu i Sandzaku, odakle su prebaceni u Tursku 

i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bosnjaci muslimani izgubili


zemljisni posjed u opcini Banja Luka 

na najbrutalniji nacin, genocidom. 

Srpske familije, bezemljasi i solunasi su se naselili u kuce


i zaposjeli otetu zemlju Bosnjaka. 

Doslo je do nagle promjene demografske i vlasnicke strukture


u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. 

Radi ilustracije navode se statisticki pokazatelji 

da do 1878. godine nijedna srpska obitelj nije bila vlasnik

zemljisnog posjeda u Lijevce polju kraj Banja Luke. 

Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine 

intenzivira se naseljavanjei kolonizacija 

srpskog stanovnistva u opcini Banjaluka. 

————-

SFR Jugoslavija

Život Banje Luke u socijalističkom jugoslovenskom periodu 

mogao bi se podijeliti u dva perioda: 

od 1945. do razornog zemljotresa 1969. 

i od 1969. do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini.

Zemljotres 1969. godine(najrazornije zemljotres u BiH), 

zadao je najteži udarac gradu u poslijeratnom periodu. 

Potres iz 1969. godine devastirao je grad na Vrbasu. 

Prema procjenama je oko 70% objekata u gradu 

ili bilo uništeno, ili oštećeno.Iako je nanio veliku štetu,


zemljotres ipak nije izbrisao sve uspomene 

koje Banja Luka čuva iz doba kada je bila 

dio nekih drugih država. Ovaj period Banja Luka, 

između ostalog, pamti po izgrađenim neboderima u Boriku. 

Godine 1971. Banja Luci su pripojena naselja 

Bukvalek, Česma, Delibašino Selo, Derviši, Mađir, 

Petrićevac, Presnače, Rebrovac, Šibovi, Vrbanja 

i Vujinovići, te dio Drakulića.

——————-

1990. godine u Banja Luci je živjelo 140.000 stanovnika 

od kojih 65.000 Bošnjaka muslimana,

40.000 BiH Srba i 35.000 BiH Hrvata

(Na popisu su postojali i “Jugosloveni”od kojih je 

ca.90% bili Bošnjaci muslimani.)

U to vrijeme Predsjednica opštine(Gradonačelnica)

Banjaluke je bila Zekija Haznadar jedina žena u istoriji 

na čelu Banjaluke.Bila je posljednja osoba izabrana 

delegatima ispred Saveza komunista na toj funkciji.

-Uvidjevši da to nije srpski grad, 

jer je bilo svega 35% Srba, 

mjesec dana prije popisa UDBA i druge obavještajne službe 
naređuju da se Opština Banja Luka 

proširi po “šumama i gorama” na 195.000 stanovnika 

i upisuju još NEKAKVIH 60.000 Srba, 

tako da ih je u ukupnom zbiru bilo 54%.

(U to vrijeme i prvih višestranačkih izbora 

Predsjednik opštine(gradonačelnik)

Banjaluke je bio Predrag Radić(SDS) 

koji je na dužnost stupio 24.12.1990. godine 

i bio na čelu Skupštine do 1996.

——————

•Banjalučki gradonačelnici

Predsjednike opštine Banjaluka nekada su birali odbornici, 

a na prijedlog kadrovske komisije(Opštinskog komiteta SK).

Svi banjalučki gradonačelnici kroz istoriju 

od zemljotresa 1969 do rata 1992-95 :

•Živko Babić

U vrijeme kada je Banjaluku zadesio katastrofalan zemljotres


1969 godine čelnik je bio Živko Babić Predsjednik opštine.

•Seid Maglajlija 

Nakon Babićevog prelaska na novu dužnost u Sarajevu 

za predsjednika opštine izabran je inž. Seid Maglajlija 

(od 8.7.1971. -29.3.1977.).

•Živko Radišić 1977-1982. godine.

•Marinko Banušić se na toj funkciji zadržao 

od 1982. do aprila 1983. godine.

•Omer Višić Predsjednik Opštine Banja Luka 

1983-1985.

•Dušan Glamočak 1985-1986

•Milan Stanivuković je za predsjednika opštine reizabran 

pa je na toj funkciji ostao dvije godine – 

od aprila 1986. do aprila 1988. godine.

•Mile Gazić 1988-1990

•Zekija Haznadar 

bila je jedina žena u istoriji na čelu Banjaluke.

(Kao inžinjer tehnologije radila je dugo Incelu.) 

Zekija Haznadar prva žena izabrana 1990 godine 

od strane delegata Skupštine Banjaluke.

Predsjednica Skupštine Banjaluke Zekija Haznadar

1990. godina, pred prve višestranačke izbore 

i to je bio jednogodišnji mandat. Bila je posljednja osoba 

ispred Saveza komunista na toj funkciji.

•Predrag Radić 

Nakon prvih višestranačkih izbora 

Zekija Haznadar ustupa fotelju Predragu Radiću 

iz pobjedničke Srpske demokratske stranke (SDS). 

Radić je na dužnost stupio 24.12.1990. godine 

i bio na čelu Skupštine do 1996. godine.

____________

•BiH Popis 2013 godine:- Banja Luka

Prema objavljenim podacima CIK-a

popisa stanovništva iz 2013. godine, 

u Banjaluci živi 185.042 stanovnika.

165.750 ljudi od tog broja izjasnilo se kao Srbi, 

7.681 ljudi izjasnili su se kao Bošnjaci, 

5.104 ljudi izjasnili su se kao Hrvati.

BiH Banjaluka

“Hodoljublje” Banjaluka 1975.



https://youtu.be/IWksZ1Jyf_Q?feature=shared



“Hodoljublje”Zulfikar Zuko Džumhur

Televizijski gledatelji posebno će pamtiti Džumhura 

po putopisnoj televizijskoj seriji "Hodoljublja",(tv SA)

koju je režirao sarajevski televizijski i filmski redatelj 

Mirza Idrizović. Zuko je u istoimenoj seriji obilazio svijet


i opisivao mjesta koja je posjećivao. 

Dio serije snimljen je u Bosni i Hercegovini, 

a dio u inostranstvu. Zuko je stvarao iluziju 

kako je on domaćin na koje god mjesto došao, 

s tolikom je strašću i ljubavlju volio putovati i 

opisivati mjesta u kojima bi boravio.

I Madrid, i Bobovac, i Štirinsko jezero, 

i Zukin rodni Konjic,Travnik,Banjaluku,Sarajevo…

vrijedi posjetiti, uživati u filozofiji 

najvećeg od svih hodoljubaca.

Iz legendarne emisije ''Hodoljublja'' MADRID 

u kojoj Zuko, ispod Servantesovog spomenika usred Madrida 

tabiri o tom bezvremenskom pjesniku, njegovom Don Kihotu 

i jaranu mu Sanču Pansi. U toj sceni, Džumhur kaže: 

''Na prostranom španskom trgu 

sjedio je don Miguel na stolici... 

Ličio je na okamenjenog službenika koji je potpuno obijelio.


Tako on sleđen sjedi i preko Rosinantine stražnjice i repa 

gleda u snježne vrhove Sierra de Guadarrame. 

Pred njim su dva kabalerosa, dva druga, dva dobra jarana – 

Don Kihot, hidalgo tužnog lika, i Sančo Pansa, srećnog lica


kao na gravurama Gustavea Dorea. 

Jedan nadzemni i jedan prizemni čovjek. 

I jednog i drugog stvorio je pjesnik. 

Da ih je stvorio Bog, odavno bi bili mrtvi. 

Pošto ih je stvorio pjesnik, nikada neće umrijeti...''



Zanimljivo je napomenuti da je Zuko Džumhur 

bio jedini pisac kojemu je nobelovac Ivo Andrić 

napisao predgovor u knjizi, 

i to upravo za "Nekrologa jednoj čaršiji".

SJEĆAŠ LI SE BANJALUKE? 

1992-1995

CENTAR ZA GRAĐANSKU HRABROST 

•KRONIKA BANJALUČKOG BEŠČAŠĆA

URBICID

• pobjeda na prvim parlamentarnim izborima;

• prosvjedi, masovna okupljanja, 

   vijorenje zastava i obilježja

- buđenje nacionalističke svijesti;

• govor mržnje, revizionizam, dehumanizacija drugih naroda,

• šikaniranja, prijetnje, premlaćivanje, ubojstva;

• prisilne mobilizacije, otkazi, 

   pljačke imovine, oduzimanje nekretnina, 

   potpisi lojalnosti vladajućoj stranci;

• promjena naziva ulica i kvartova, promjena imena ljudi,

• rušenje vjerskih objekata i uništavanje istorijskih
spomenika;

• prisilni rad, prisilno kopanje rovova, zatočeništva u
logorima.



http://www.civilcourage.hr/wp-content/uploads/2013/01/Sjecas-li-
se-BL.pdf

Dok rat u Hrvatskoj polako gubi silinu i širinu, 

kreće rat u Bosni i Hercegovini, 

najrazorniji i najtragičniji 

na prostorima bivše Jugoslavije.



U zemlji laži sve je istina | Beogradski krug ep2



https://youtu.be/61q8lkW-hvw?si=NWGrwC75o9tSH3So



Beogradski krug aktivno ukazuje na ćutanje 

i laž srpskih medija o realnostima rata, 

stvara se jezgro okupljeno oko Kruga 

i nekih drugih organizacija koje se ne mire 

sa zločinima počinjenim u njihovo ime….