Zajednički identitet stanovnika BiH

   

IGES(INSTITUT ZA GEOPOLITIKU,EKONOMIJU I SIGURNOST)
Zajednički identitet današnjih stanovnika 
Bosne i Hercegovine
https://iges.ba/bs/geopolitika/zajednicki-identitet-danasnjih-
stanovnika-bosne-i-hercegovine/

Kakav identitet ? Podanistvo  stranim gospodarima 
.
Vec je postalo simptomaticno da politicka 
elita jednog naroda u zadnjih 150 godina iz 
svake velike promjene izlazi na strani okupatora:
1878 na strani Turaka 
1918 na strani Austrijanaca 
1945 na strani Sila Osovine
1923/24 na strani okupatora duboke drzave 
Mom narodu ne pada na pamet da se dodvorava 
okupatorima , iako smo u tri rata izgubili 
gotovo polovinu populacije . Dosta je bilo
robovanja , a i dosta smo naucili iz istorije.
Treba samo procitati " Travnicku hroniku" ,
odnosno "Konzulska vremena " od Ive Andrica,
pa da se shvati analogija sa danasnjim vremenima
da se shvati da jedan narod nikako da nauci 
pouke iz istorije . Kome je okupator donio 
dobro ? 
slobodarski identitet nikako ne odgovara 
kmetskom , perverznom uzivanju pod cizmom
okupatora  .Prvo sapun , pa onda parfem ,
to kaze Zoran Milanovic .

kad opancari drze slovo haha

Kad se otvori ova web stranica 
https://iges.ba/bs/geopolitika/zajednicki-identitet-danasnjih-
stanovnika-bosne-i-hercegovine/
Slika iz Katedrala Srca Isusova u Sarajevu 
i natpis na vitraju :
“Katolici Bošnjaci grada Sarajeva 1887.”
Ovaj natpis na vitraju 
“Katolici Bošnjaci grada Sarajeva 1887″ 
nedvojbeno svjedoči da u Bosni u to vrijeme 
nije bilo dileme da li postoje Bošnjaci, 
odnosno ovo je dokaz da su se stanovnici Bosne, 
katolici, muslimani i pravoslavci 
izjašnjavali kao Bošnjaci.
Katedrala Srca Isusova u Sarajevu 
je stolna crkva Vrhbosanske nadbiskupije 
i ujedno župna crkva istoimene župe. 
Nalazi se u sarajevskoj općini Stari Grad, 
na atraktivnoj lokaciji u strogo centru grada
do koje vode glavne gradske šetnice.
——————
(VIDEO) Radovan Karadžić: “I mi smo Bošnjaci”
Iako je rođen u Crnoj Gori, Karadžić sebe smatra Bošnjakom.
“Muslimani su nedavno promijenili svoje nacionalno ime. 
I uzeli su ime Bošnjak, je li tako? Da li se slažete 
da smo i mi Bošnjaci, da potičemo iz Bosne, 
da je Bosna naša matična zemlja”, 
pitao je Karadžić na suđenju.
https://senzor.ba/video-karadzic-i-mi-smo-bosnjaci/

… Ne može nam nitko ništa
Jači smo od sudbine
Mogu samo da nas mrze
Oni što nas ne vole
+++++++++++++++++++++++++
… Ne može nam nitko ništa
Jači smo od sudbine
Mogu samo da nas mrze
Oni što nas ne vole

Bosna i Hercegovina - Bošnjaci
U dokumentima iz susedne Srbije:
"Letopis Matice srpske”iz 1825. godine, 
prvom broju jasno piše da na području Bosne žive Bošnjaci 
islamske, rimokatoličke i pravoslavne vere.
Iz dokumentima susjedne Hrvatske:
"Ljudevit Gaj: Danica Ilirska, 1835.godine" 
u Bosni žive isključivo Bošnjaci 
djeleći se na islamski to jest turski i zatim na rimski 
i gerčki verozakon.
Kao što je prije navedeno polovinom 19. stoljeća 
se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, 
katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem 
srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, 
odrodjuju od bošnjačkog nacionalnog 
korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti 
počinju nacionalno identifikovati sa susjednim 
pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima.
Prof. dr. Mustafa Memić ističe: 
“Od sredine XIX stoljeća od kada su se javljali 
nacionalni pokreti Srba i Hrvata, 
vodila se permanentna borba među ovim nacionalnim 
pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskih 
teritorija i da se bosanski jezik ukine. 
Od tada počinje proces bosanskih pravoslavaca 
i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno 
kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci.
Taj proces se putem nacionalističkih propagandi 
dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju 
razvoja ovih prostora kao jedinstvene, 
geografske i ekonomske cjeline.”
Dokumenti:
Prema izvoru istočno od BiH iz susedne Srbije: 
U "Letopisu Matice srpske" iz 1825. godine, prvom broju, 
u pasusu pod brojem pet, piše da na području Bosne 
žive Bošnjaci islamske, rimokatoličke i pravoslavne vjere.
Ljetopis matice srpske vidi JEDINO I ISKLJUČIVO 
u Bosni, Bošnjake “koji ispovjedaju ili islam, 
ili su rimokatolici ili pravoslavni”
“Bošnjaci žive izmeđ Drine, Verbasa,
Save, Dalmacie i Hema, 
čislom (brojem) 450.000;
ispovjedaju ili Islam;ili su Rimokatolici, 
ili pravoslavni.”
Matica srpska je najstarija književna, kulturna i naučna 
institucija srpskog naroda. 
Potreba nacionalne homogenizacije, prosvećivanja, 
kao i izdavanja srpskih knjiga, bili su osnovni razlozi 
za formiranje ovakvog Društva. 
Neposredni povod za osnivanje Matice srpske 
predstavljala je potreba za preuzimanjem Serbske letopisi 
(kasnijeg Letopisa Matice srpske), 
tada jedinog srpskog glasila, kome je prijetilo gašenje.
Dokument-Foto:
https://saff.ba/ljetopis-matice-srpske-1825-godine-u-bosni-zive-
samo-bosnjaci/
Potvrda i zapadno od BiH iz susjedne Hrvatske:
Ljudevit Gaj: Danica Ilirska, 1835.godine )piše:
“Bošnjaci živu izmedj Drine, Verbasa, Save, 
Dalmacie i Hema, brojem 450.000
deleći se na islamski to jest turski i zatim na rimski 
i gerčki verozakon.”
-Ime Bošnjaci starije je od imena Srbi i od imena Hrvati
Dakle, dolje lijepo piše Bošnjaci, a s druge strane lijepo
piše Serblji odnosno Horvati.
Prema tome, kad se spominjalo i 
pisalo ime Bošnjaci nije bilo još ni formirano današnje 
moderno ime Srbi ili Hrvati.
Dokument-Foto:
Izvor: danica ilirska, 1835
https://hamdocamo.wordpress.com/2018/05/26/ime-bosnjaci-
starije-je-od-imena-srbi-i-od-imena-hrvati/

Arhiva:
BiH 1903 godine
Kako je jedan Šveđanin vidio Bosnu i Hercegovinu 1903
godine.
*********
Dr. Izet Muratspahić
/Putopis Dr. Augusta Heimera 
„Genom Bosnien och Hercegovina“
(“Kroz Bosnu i Hercegovinu”), Jönköping, 1903.  
prvi put na jeziku zemlje o kojoj govori.
Prije nekoliko godina saznao sam za dosad nepoznat putopis 
koji je 1903 godine napisao geolog iz Lunda 
dr. August Heimer.
On je u avgustu i septembru 1903. godine 
u sklopu internacionalne geološke ekskurzije 
koju je organizirala Austro-Ugarska 
proputovao kroz BiH od Brčkog do Jadranskog mora, 
a svoja zapažanja objavio godinu  kasnije u knjizi 
pod naslovom ”Genom Bosnien och Hercegovina” 
Putopis je bio nepoznat 
i ima samo par primjeraka u Švedskoj. 
Budući da mi se knjiga učinila veoma zanimljivom, 
pošto predstavlja viđenje naše zemlje okom 
jednog Šveđanina 1903 godine, te da niko u BiH ne
zna za nju, preveo sam je na  naš jezik. 
Izdavačka kuća ”Drina” iz Uppsale objavila
је ovu knjigu kao jubilarno izdanje – 
100 godina poslije njenog izdanja na švedskom jeziku.
Mišljenja sam da je interesantno za svakog našeg čovjeka 
da pročita ovu knjigu, 
jer će u njoj naći masu podataka iz prve ruke: 
kako je Brčko živjelo od šljiva, Vareš od željeza, 
kako je u Tuzli zaposlena prva žena- ljekar, 
zašto su se tetovirale katolkinje, 
kako su Trapisti razvili Banjaluku, 
lijepu legendu o imenu grada Konjic, 
detaljne opise Sarajevskih ulica, džamija i crkava, 
Mostara sa okolinom,vrela Bune,  Popova polja, 
vodopada i katakombi u Jajcu, Ilidže… 
i tako dalje, i tako dalje. Da bih vam makar djelimično 
prezentirao o kakvoj se knjizi radi, citiram po nekoliko 
rečenica iz uvoda pisca Heimera, kao i recenzije 
profesora Adolfa Dahla, jednog od najpoznatijih švedskih 
prevodilaca i predavača na upsalskom Institutu za slavistiku
i Midhata Ajanovića Ajana, profesora filmologije,
karikaturiste i pisca.
 Iz Uvoda Augusta Heimera:
”Ovo je prezentacija utisaka i zapažanja tokom putovanja –
opis veličanstvene prirode Bosne i Hercegovine 
s njenim mnogobrojnim ljepotama,romantičnih gradova 
s njihovom izrazitom orijentalnom osobinom, 
interesantnih,osebujnih etnografskih odnosa, 
jedinstvenog kulturnog razvoja 
tokom posljednjih 25 godina –, koje je dolje potpisani 
– jedini švedski učesnik u ekskurziji – 
ukratko želio da pokuša ostaviti.
Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu 
bilo je tako poučno iinteresantno, čemu su doprinijeli 
na prvom mjestu sposobnost i revnost koje je 
naučni vodić ekskurzije Dr Fr. Katzer 
cijelo vrijeme razvijao, 
te velika potpora koju je ekskurzija dobila 
od strane vlade i organa vlasti. Prijateljstvo i pažnja 
s kojima su strani gosti svuda primljeni, čak i na mjestima
gdje je činjeno samo kratko zadržavanje,
doprinijeli su umnogo da putovanje učine ugodnim.
Sigurno je da nije bilo nikoga koji nije s čežnjom 
napustio tu lijepu, neobičnu zemlju i narod 
i vjerovatno su čvrsto odlučili mnogi da, 
kao i ovaj pisac još jednom, 
ako to vrijeme i prilike dozvole, 
posjete Bosnu i Hercegovinu.”
Iz recenzije Adolfa Dahla:  
”Inicijativa Izeta Muratspahića da izda prijevod ove knjige
dolazi dakle pravovremeno. 
1903 godine je istraživač Heimer napisao ovu knjigu. 
Naročito je sadržajno bogat materijal 
koji se krije među koricama i koji sadrži mnogodetalja, 
zanimljivim ne samo za one koji su upućeni u historiju. 
Opis Bosne i Sarajeva koji se ovdje daje 
nije u formi površne turističke brošure, 
nego je viđen geološki budnim okom. 
Svaka stranica nudi kako ljude, tako i sredine iobičaje. 
U jednom trenutku saznajemo kako se pravi džem od ružice, 
u drugom kako su kršćani i muslimani odijelili 
svoje parcele s tarabama, te u trećem koliko toplote vreli 
izvor na Ilidži ispušta.  Naravno da ovakvo bogatstvo 
detalja iziskuje naporan posao pri prijevodu 
i to je jedino objašnjenje da ovo djelo nije već ranije 
izašlo na jeziku područja o kojem govori. 
Sada je Muratspahić s oduševljenjem, znanjem 
i podrobnošću ostvario transformaciju 
iz teškog jednostoljetno starog švedskog jezika 
u bosansko jezičko ruho.
Heimer je imao sreću da se o njegovom tekstu pobrinuo 
literarni poznavalac, kao što je to sreća i za Bosance 
koji sada mogu složiti još jedan djelić 
u svoju identitetsku slagalicu.”
Iz recenzije Midhata Ajanovića Ajana:
”Ko zna koliko je dobrih knjiga, povijesnih dokumenata
stradalo na lomači tih “historičara”?  
Zbog njih je trebalo proći cijelo jedno stoljeće 
da se ova knjiga objavi na jeziku 
onih koji su najzainteresiraniji za njen sadržaj.
Da bi neku knjigu uopće bilo moguće doživjeti, 
između pisca i čitaoca mora postojati 
određeni hemijski spoj, 
šav koji povezuje misli i osjećaje.
Sve pukotine koje su eventualno mogle nastati 
nepreciznim premošćivanjem pomalo zastarjelog švedskog
 i modernog bosanskog jezika, 
Izet je ušio poput iskusnog hirurga 
i omogućio nam da ovu knjigu čitamo jednostavno 
i bez napora kao što se zrak udiše. 
Kao čovjek koji će ovu knjigu 
sigurno držati u svojoj vitrini zahvaljujem Izetu 
što nas je sve obradovao ovim vrijednim darom.
Nakon knjige 1001 dan Svena Monneslanda, 
pred nas dakle stiže još jedna značajna knjiga 
u kojoj nam ljudi sa europskog Sjevera 
govore važne stvari o nama samima.” 
*********
Putopis Dr. Augusta Heimera „Genom Bosnien och Hercegovina“,
Jönköping, 1903. prvi put na jeziku zemlje o kojoj govori
(PDF)
https://www.cidom.org/wp-content/uploads/2016/01/August-
Heimer-Kroz-Bosnu-i-Hercegovinu-1904.pdf

Ocigledno je da najbrojniji bosanskohercegovacki narod ima 
ozbiljne nedoumice o svom identitetu , s obzirom da su
bezbroj 
puta uzadnjih 50 godina mjenjali sopstveno ime. Afirmacija i
emancipacija je ocigledno zaustavljena jos od Berlinkog
kongresa. 
Za razliku od njih, ostala dva naroda se ne bave afirmacijom
svojih 
nacionalnih identita i ne osporavaju ostalim natodima
nacionalni 
identitet. Dokle se trajati njihovo lutanje i  potraga za
istinskim 
identitetom , ce vjerovatno oznacitti istorijska 1463 godina
i 
okupacija Bosne od strane Osmanlija ., te prodora Islama na
ove 
prostore.

Reče Miroslav Krleža:
"Srbi i Hrvati su dio iste balege, 
koju je kotač historije/povijesti 
podijelio na dva dijela."
Za Bosnu i Hercegovinu bi se moglo 
reći:na tri dijela!

BOSANSKI PRIJATELJ 
Tako je u časopisu ‘Bosanski prijatelj’ 1870. godine 
govorio Bošnjak fra Antun Knežević
"Narod Bošnjaci a jezik bosanski"
Zašto nam zabranjuju bosanski jezik
"Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, 
a iz naše otadžbine uzet za osnovu 
književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata."
Bosanski franjevac Antun Knežević 
u časopisu ‘Bosanski prijatelj’ 1870. godine

“Neke naše komšije vrlo se ljute, što se dičimo 
i ponosimo našim starim imenom, jezikom i običajima 
i što pod živu glavu nećemo da prigrlimo 
njihovo ime za oznaku narodnosti i jezika. 
U napadajima na nas složne su naše komšije, koje ćemo, 
da se bolje razumijemo, nazvati Jovo i Ivo. 
No i jedan i drugi traži od nas nešto drugo, 
jer izmedju sebe ne mogu – o živu glavu – da se slože. 
Prijatelj Jovo poručuje nam, da uzmemo njegovo ime, 
a prijatelj Ivo veli, “jok Bošnjače, ti si moj 
i moraš prigrliti moje ime.“ 
Potegni tamo, potegni amo, a sve bez našega pitanja. 
Od same ljubavi, a zbog svoje beskrajne svađe, 
prijatelji bi nas upravo raskinuli; 
da se nijesmo već odavna tome priučili, 
mi bi se morali od čuda kameniti kao kulašinsko dijete. 
Al‘ ovako, kako stvari stoje, zapitaćemo naše prijatelje, 
koji se bave perom i štampom: za što se tako svađate za nas,
kad dobro znadete, da je Bošnjak od starine privikao 
dičiti se jezikom i zvati se imenom svojim, 
da se vjerno drži tradicija i uspomena svojih djedova. 
Slavni tarih (historija) naše mile domovine 
sjeća nas onih vremena, kada se je naša domaća vlastela 
u svakoj prigodi jasno i otvoreno 
izrazila o svojoj narodnosti, 
nazivajući se ponosnim i junačkim imenom Bošnjak. 
Gledamo na mnoge dokumente domaćih spisatelja 
iz prošlih vjekova, u kojima se uvijek spominje 
naše pravo narodno ime Bošnjak, a to su oni razlozi 
zbog kojih se i mi, kao njihovi zahvalni i vijerni potomci 
zovemo slavnim imenom Bošnjak. 
Od toga nećemo niti smijemo otstupiti, 
toga ćemo se imena držati vijerno i stalno. 
Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, 
a iz naše otadžbine uzet za osnovu 
književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. 
Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, 
pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik 
u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše 
kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, 
a o nama nigdje ni spomena. 
Mi sigurno imamo prava dičiti se, 
što se našim jezikom služe danas u književnosti 
naši prijatelji Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati. 
Ali mi nikako ne razumijemo, zašto naziv, što su ga oni 
našem jeziku po svojoj volji, a bez našeg pitanja dali, 
sada nama po što po to hoće da nametnu, pa nam čak brane, 
da mi u našoj vlastitoj kući svoj jezik označujemo imenom 
našeg naroda. To je slično, kad bi našem djetetu 
neko drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje 
i taj zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo nikako kail. 
Ali čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, 
Srbu i Hrvatu. 
Mi njihovu narodnost ne preziremo, 
mi na njiha krivim okom ne gledamo, 
mi nikad nećemo zanijekati, 
da nijesmo od jugoslovenskog plemena, 
već baš hoćemo, da svakome jasno dokažemo, 
da smo mi Bošnjaci na prvom stepenu toga slavnoga roda. 
Ali uvijek ostajemo Bošnjaci 
kao što su nam bili i pradjedovi i ništa drugo. 
Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji naša braća, 
koji toliko stoljeća u Bosni i Hercegovini stanuju i živu, 
a hoće da su Srbi ili Hrvati. 
Neka ovo lijepo prouče i promozgaju.”
Bosanski prijatelj (časopis)
Ivan Franjo Jukić (pisao pod pseudonimom Slavoljub Bošnjak)
je bio bosanski franjevac, prosvjetitelj, etnograf, 
hrvatski pjesnik i književnik, 
rođen je u Banjoj Luci 1818. godine, 
a preminuo u izgnanstvu u Beču 1857. 
Pokretač je jedne od prvih svjetovnih škola 
u današnjoj Bosni i Hercegovini 1849. godine. 
Istovremeno Jukić slovi i kao pokretač i urednik 
prvog književnog časopisa u Bosni i Hercegovini 
Bosanski prijatelj.
Bosanski prijatelj je najstariji bosanskohercegovački 
časopis za književnost i kulturu, 
kog je 1850. godine pokrenuo Ivan Franjo Jukić 
Drugi broj je izašao 1851, treći 1861, 
a četvrti i zadnji svezak 1870. godine, 
kog je uredio njegov učenik fra Antun Knežević.
Časopis je pretendirao da bude neka vrsta
enciklopedije potrebnog i korisnog 
znanja iz historije Bosne i Hercegovine, geografije,
etnografije, kao i književnosti.
Za 20 godina izlaženja su objavljene 4 sveske.
Tip: Časopis - Vlasnik:Ivan Franjo Jukić
Utemeljen: 1850-Jezik: Bosanski
Naslovnica lista Bosanski prijatelj, 1850.
Foto:
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Bosanski_prijatelj_(časopis)

Vlasti u susednoj Srbiji SANU ni ne kriju 
Načertanije (1844), Ilije Garašanina 
i prije par godina je i sam Vučić imao tv intervju 
u predsedništvu ispod ogromne slike Ilije Garašanina.”
Dakle u Srbiji ne kriju i ne osporavaju Načertanije (1844),
Ilije Garašanina i treba samo pročitati…
Osvrnimo se,dakle, na Načertanije (1844), Ilije Garašanina.
O Bosnjacima, kao jednom narodu tri razlicite
vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma 
Ilija Garašanin, govoreći o "potrebi bratstva izmedju 
Bošnjaka i Srba i ostalih Slavena". 
U svom programu Načertanije on narod Bosne 
naziva Bošnjacima
- bez obzira na vjersku pripadnost - 
i kada govori o programu posrbljavanja Bosnjaka 
on kaže: ...K ovome treba dakle učiniti 
da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..."
Da bi plan velike Srbije tekao bez većih problema,
i posrbljavanje Bošnjaka muslimana izvršilo 
kako je zamislio,Garašanin smatra 
da bi se trebala pisati i opća historija Bosne 
gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena 
nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" 
i nadalje napominje da bi ova historija trebala 
da bude oprezno pisanai to isključivo 
"u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka",i od strane 
"čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg." 
(ovdje je značajno primjetiti da Garašanin
ne spominje nikakve millete,nego na više mjesta koristi
narodno ime Bošnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni,
dakle kao zajednički naziv svih Bošnjaka,
bez obzira na vjeru). 
Meta njegovog programa 
bili su i pravoslavni i katoličkiBošnjaci,
tako Garašanin kaže da neće biti velikih problema
"preobratiti",odnosno posrbiti, Bošnjake pravoslavce
(Bošnjake istočnog vjeroispovijedanja),
i o tome kaže sljedeće:
"Na istočnog veroispovedanija Bošnjake 
veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak.".
Veći problem,pak,Garašanin vidi 
u posrbljavanju Bošnjaka katolika,pa o tome kaže:
"Više predostrožnosti i vnimanija 
na protiv toga iziskuje to, 
da se katolički Bošnjaci zadobijedu. 
Na čelu ovih stoje franjevački fratri." 
Bošnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeća 
preko noći postali tzv. "bosanski Hrvati".
NAPOMENA:
U vrijeme kada Garašanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva
nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,
sve do 1920 godine!!
(Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS 
i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine 
"Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije 
donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., 
kojom daje blagoslov na prisajedinjenje 
"ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi"
eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu 
srpske pravoslavne crkve uključujući i eparhiju u Bosni,
koja je uvijek do tada bila isključivo u sastavu 
Carigradske patrijarsije. 
Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji
za taj pristanak milion i pet stotina hiljada
zlatnih franaka. 
Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja 
od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi
eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,
dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva 
se po prvi puta pojavljuje u Bosni) I nikakve narodne veze 
nije bilo izmedju Bošnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca.

Identitet jednog naroda se stvara u procesu,
u jednom dugom vremenskom periodu , i to 
preoblikovanje  identiteta nikad ne prestaje ,
osim u okvirima nestanka jednog naroda , bilo fizickog
(Jevreji u Evropi, Srbi u Hrvatskoj) ,
 bilo asimilacijom (Indijanci u Sjevernoj Americi).
Jasno je zasto se politicka elita u Sarajevu 
toliko upinje da stvori nekakvu hibridnu naciju,
kao sto je pokusala Jugoslavija , Cehoslovacka, 
Sovjetski Savez . Ono sto meni nije jasno je 
nacin pokusaja stvaranja hibidne nacije :bosanaca.
Vecina dosadasnjih pokusaja se svodio na afirmaciju
zajednickih vrijednosti , stvaranja 
benifita , za one koji pristanu da se prikljuce 
projektu hibridne nacije . Bosnjaci to rade na 
jedan krajnje  rigidan nacin : prozivaju narode
"uzepeovcima" i "genocidasima " "agresorima" , a nakon toga
se ibrete kako komsije ne vole 
zajednicku "drzavu" ...Ova rigidna strategija 
da vrijedjanjenjem , ponizavanjem , ismijavanjem
se nadaju da ce zavrbovati nekog za "projekt 
bosanska nacija" je kontradiktoran i zaista 
nevjerovatan . Svima je jasno da ce se desiti 
sasvim suprotno : secesionisticke snage jacaju,
a cak ni oni , najliberalniji odustaju od suzivota
Bosanstvo je samo kamuflaza za stvaranje nacionalne drzave
Bosnjaka , u kojoj  za 
konstitutivne narode nece biti mjesta . Krajnji
cilj svega je ponizavanje predstavnika srpskog 
i hrvatskog naroda ,kao sto to rade u dijelu
Federacije gdje imaju apsolutnu vlast .
Bosnjaci , osim toga , nisu sami uspjeli da 
afirmisu sopstveni identitet , a vec bi gradili 
novi . Bosnjaci  imaju jos jedan problem , a to
je servilnost svojim okupatorima i gospodarima ,
koji se vrti od 1463 godine , od pada Bosne ,
peko Benjamina Kalaja i sluzbi u K&K vojsci ,
ulozi "hrvatskog cvijeca " u NDH i SS Handzar
diviziji . Javna je tajna da Konakovic , Forto ,
Niksic i ostali svakog petka idu na "raport" 
u americku i britansku ambasadu  na  "ribanje"..
Hvala ! Nama je takav identitet suspektan i 
degutantan !  
 

Srbijansko Načertanije (srp. Nacrt) 1844 godine 
Ilije Garašanina tadašnjeg ministra unutarnjih poslova 
i poslije dugogodišnjeg ministra vanjskih poslova Srbije 
je program nacionalne politike srpske kneževine, 
izdana kao tajni državni dokument 1844. ,
knjižica (nešto preko 5.000 riječi).
To je ujedno i prvi Politički program “Velike Srbije”.
“Načertanije”je plan srpskog ministra unutrašnjih poslova 
Srbije iz 1843. godine, Ilije Savića, 
sina Hadži Milutina Savića-Garašanina,
nazvanog po selu Garaši kod Kragujevca.
U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka
(jednog naroda tri razlicite vjere).
“Ilija Garašanin”
Načertanije
Program spoljašne i nacionalne politike Srbije 
na koncu 1844. godine(pdf)
SADRŽAJ:
•O Iliji Garašaninu
•NAČERTANIJE
•Politika Srbije
•Primječanija o razdeljenju carstva
•O sredstvima, kojima bi se cjelj srbska postići mogla
•Uvodna sredstva
•Najpre da označimo naša otnošenija sprema Bugarske
•O politiki Srbije u smotreniju Bosne, Ercegovine, 
 Crne Gore i  Sjeverne Albanije
•Srem, Bačka i Banat
•O sojuzu sa češkim Slavjanima
http://www.institut-genocid.unsa.ba/pdf/NACERTANIJE.pdf

ZAŠTO NARODI U BOSNI I HERCEGOVINI 
NIKAD NE PRIDAJU VAŽNOST 
STVARIMA KOJE IH UJEDINJUJU?!
PA NEMOGU NAMA U BOSNI I HERCEGOVINI 
SUSJEDNE ZEMLJE I DANAS U 21 VIJEKU/STOLJEĆU 
NA BILO KOJI NAČIN UPRAVLJATI BIH NARODIMA 
I DRŽAVOM BOSNOM I HERCEGOVINOM.
Narodi koji danas obitavaju u Bosni i Hercegovini 
kao konstitutivni su Bošnjaci, Srbi i Hrvati 
i Ostali(manjine).
Sam je proces njihove nacionalne kristalizacije 
bio mukotrpan i dugotrajan.
>>>>>>>>>
NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO 
Izvor: Glasnik NKR BiH, br. 272 od 7. septembar 2003.
Primjetili smo da mnogi Bosanci i Hercegovci 
imaju veliku zbrku u glavi kada su u pitanju pojmovi kao: 
Nacija,Narod,Bosanstvo, Bosnjastvo, 
pa cemo probati na, sto je moguce kraci nacin, 
definisati ove pojmove. 
NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO
*NAROD: 
U svjetskoj socioloskoj terminologiji pod NARODOM 
se podrazumijeva etnicka skupina, tj. skupina ljudi koji 
imaju slicne obicaje, slicnu kulturu, religiju, jezik itd. 
Primjeri NARODA SU: Bosnjaci, Srbi, Hrvati, 
Englezi, Kurdi itd. 
Na primjer Bosnjaci imaju svoje nosnje, svoja narodna
kola, svoju kuhinju svoju religiju i, sto je NAJVAZNIJE,
svoj subjektivni osjecaj pripadnosti Bosnjackom narodu. 
To Bosnjake karakterise kao poseban narod 
u odnosu na Srbe I Hrvate.
*NACIJA: 
U savremenoj terminologiji nacija se identifikuje sa
ISKLJUCIVO SA DRZAVOM. 
Na primjer, etncki Meksikanac, 
kada dobije Americko drzavljanstvo 
posteje po NACIONALNOSTI AMERIKANAC. 
Ili npr.etnicki Arapin koji je iz Alzira 
doselio u Francusku, 
kada dobije francusko drzavljanstvo 
postaje NACIONALNO FRANCUZ,
mada je po narodnosti i dalje Arapin.
ISTO VRIJEDI I ZA BOSNU I HERCEGOVINU: 
SVAKI PRIPADNIK BOSNJACKOG, SRPSKOG, HRVATSKOG 
ILI BILO KOJEG DRUGOG NARODA,KOJI JE IMAO 
PA MU JE NEPRAVDNO ODUZETO ILI IMA
BOSANSKOHERCEGOVACKO DRZAVLJANSTVO, 
JE PRIPADNIK BOSANSKOHERCEGOVACKE, 
ili skraceno BOSANSKE NACIJE.
Dakle, kada se kaze npr. Britanska nacija 
misli se na VelikuBritaniju kao drzavu 
i sve njene drzavljane ukljucujuci i etnicke 
Engleze, Skote, Irce, Arape, Indijce itd. 
Isto tako, kada se kaze Bosanska NACIJA, 
misli se iskljucivo na drzavu Bosnu i Hercegovinu 
i na sve njene DRZAVLJANE Bosnjake, Srbe, Hrvate, 
Rome,Jevreje itd.

Evo jos krace i jasnije :
bejha nije drzava nego protektorat OHR-a
pa kako onda moze imati naciju ?

Historija BiH 
Pismo fra-Antuna Kneževića, 1885.: 
Narod Bošnjaci a jezik bosanski 
pisano Benjaminu Kalaju, upravitelju Bosne i Hercegovine 
za Austrougarsku Vladu.
Fra Antun Knežević, godina 1885.
“Zadnjeg vremena pripisali su se glasovi, 
a i novine –osobito susjedne – 
trubile su pried cielim svietom 
o budućoj sudbini Bosne, i Bošnjaka. 
Neka naša bratija zahtijevaše nek 
se njima Bosna brez ikakva ugovora, 
i uprav u robstvo pridade; njeki 
htjedoše ju uprav proždrti, i s lica zemlje dignuti, 
te joj jedan dio dadoše Crnojgori, a jedan Srbiji, 
jedan Dalmaciji, a jedan Hrvatskoj, 
te tako “Bosne ponosne” i spomen u vieke utrnuti.
Vaša preuzvišenost! Sila može svašta učiniti, 
ali sila silniku nigda nikakvo pravo ne daje; 
zato Bošnjaci nigda dopustiti neće, 
da se tako od njihi od njihove dične Kraljevine učini, 
to će se boriti za svoja prava, dok jedan živ bude!
Mi bolnim srcem gledamo u dvoličnost naše visoke Vlade, 
koja naš jezik zove“Zemaljskim”, 
i dopušta da se njeki zovu “Srbi” a njeki “Hrvati” 
umjesto da pravedno, i iskreno rekne “zemlja Bosna”, 
“žitelji Bošnjaci”, a njihov jezik “bosanski”.
A zar ćemo dopustiti da se spomen nas, 
i naše kraljevine uništi! Nigda! To nigda dopustiti nećemo!
Nek se naš Sbor sazove, i na njem će
Bošnjaci slobodnom svojom voljom izjaviti šta žele, 
i s kim hoće da budu; uvijek prije osiguravši prava svoja, 
i svoje Kraljevine.”
/Pismo Fra Antun Kneževića pisano 1885. 
u ime varcarskih,jajačkih i liskovačkih župljana, 
a koje je trebalo biti predano Benjaminu Kalaju,
upravitelju Bosne i Hercegovine 
za Austrougarsku Vladu.

Historija BiH
Bosanski jezik je jedini jezik u svijetu 
koji je bio zabranjen dekretom jedne države tj. 
dekretom Austro-Ugarske Monarhije 1907. godine. 
Naziv BOSANSKI JEZIK je zvanično ukinut 
internom naredbom Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine 
od 4. X. 1907. godine. U njoj se izričito zahtjeva 
da se “zemaljski jezik” (Landessprache) 
ima svuda službeno nazivati “srpsko-hrvatskim,” 
odnosno “hrvatsko-srpskim.”
——————
BOSANSKI JEZIK
“Ime “bosanski jezik” prvi put se spominje 1300-te godine 
u djelu “Skazanie iziavlieno o pismenah” 
(Historija pisanih jezika) koju je napisao 
najpoznatiji vizantijski putopisac, Konstantin Filozof.”
“Muhamed Hevaija Uskufi je napisao prvi rječnik 
bosanskog jezika – Potur Sahidija – 1631. godine, 
dakle 197 godina prije prvog srpskog rječnika. 
Postoje četiri sačuvana primjerka ovog rječnika; 
jedan od njih se nalazi pohranjen 
u univerzitetskoj biblioteci u Uppsalli (Švedska).”
Info-Foto:
https://hamdocamo.wordpress.com/2014/03/31/naziv-bosanski-
jezik-je-zvanicno-ukinut-internom-naredbom-zemaljske-vlade-
bosne-i-hercegovine-od-4-x-1907-godine/
Austro-Ugarsk Monarhija
Austrougarska vlast u novonastalim okolnostima u BiH 
osniva brojne komisije za pitanje nominacije 
i standardizacije jezika u BiH. 
-Bošnjaci muslimani koji se drže bošnjačke nacionalne ideje,
koja je bila univerzalna nacionalno – 
regionalna odrednica u vrijeme osmanske vlasti; 
-Bošnjaci pravoslavci se udružuju u srpstvo 
sa pravoslavcima iz Srbije, Vojvodine 
i drugih pokrajina austrougarske; 
-Bošnjaci katolici se postepeno okreću 
prema ideji hrvatstva, posredstvom crkve i matice, 
udaljavajući se od bošnjaštva.
Jezik u Bosni se vrlo kratko, tokom 1879. godine, 
nazivao hrvatskim, nakon čega je zamijenjen 
nazivom Zemaljski jezik. 
Međutim, već od samih početaka štampa u Hrvatskoj i Srbiji 
ga naziva hrvatskim, odnosno srpskim jezikom.

Historija BiH 
BOSANSKI JEZIK
Napomena:
Gramatika bosanskog jezika izdata 1890. godine 
je 1909. preimenovana u Gramatiku 
srpsko – hrvatskoj jezika,
a 1913. godine zvanično je u nastavni plan i program 
ušao naziv srpsko – hrvatski jezik.
Gramatika bosanskoga jezika (1890)
"Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole" 
nepotpisanog autora Franje Vuletića, 
prva je gramatika u Bosni i Hercegovini 
za interkonfesionalno školstvo. 
Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 
štampala ju je 1890. godine. 
Doživjela je više izdanja i bila u upotrebi do 1911. godine,
s tim što od 1908. godine nosi naziv 
"Gramatika srpsko-hrvatskog jezika"
Info-Foto:
Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole" 
u Bosni i Hercegovini”.
1890. godine.
Zakladom zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu
Štampa zemaljske štamparije
https://bs.m.wikipedia.org/wiki/Gramatika_bosanskoga_jezika_(18
90)
Izdavanjem Gramatike bosanskoj jezika 1890. godine 
pod nadležnosti nove vlasti, od tada i najčešći naziv 
u državnim institucijama i školama 
jeste bosanski (zemaljski) jezik. 
U narednom periodu nastavni plan i program, 
bez obzira o kojim konfesijama se radilo, 
obuhvatao je, pored niza predmeta, i predmet 
“bosanski – zemaljski jezik”.
Austro Ugarski vladar u BiH Benjamin Kalaj 1901. godine 
izjavljuje da će prihvatiti svaki naziv jezika u BiH 
oko kojeg se slože Srbi i Hrvati. 
Dvije godine poslije, osniva se niz novih udruženja 
koje baštine ideju srpstva i hrvatstva. 
U konačnici 4. oktobra 1907. godine zvaničnom naredbom 
u BiH se jezik naziva srpsko – hrvatski, 
dok je Bošnjacima posebnom uredbom dozvoljeno 
da u svojim autonomnim institucijama 
jezik i dalje nazivaju bosanskim. 
*Dok su srpski i hrvatski jezici zapadne i istočne varijante
bosanskog jezika, dotle su neodgovorni pojedinci 
iz crnogorskog, hrvatskog i srpskog naroda 
stotinu godina krili činjenice i poricali bosanski jezik 
koji su prisvojili i predili mu ime.
*Prvi RJEČNIK bosanskog jezika napisao je 
Muhamed Hevaije Uskufija 1631. godine,
(Pouzdavši se u Boga

Zadubio sam se u misli,

Te se u taj čas dosjetih

Da skupim rječnik na 
Bosanskom jeziku.
Ovim rječima 1631.godine započeo je 
Bosansko-turski rječnik veliki Muhamed Hevai Uskufi
(sastavljač tursko-bosanskog rječnika).

Rodjen je u mjestu Dobrinja kod Tuzle 1601.godine,
a umro1651.Pjesnički pseudonim mu je bio Uskufi(Zračni).
U naselju Dobrnja kod Tuzle podignuta je spomen-ploča 
s njegovim imenom i godinama rodjenja i smrti.
*Dakle Prvi RJEČNIK bosanskog jezika napisao je 
Muhamed Hevaije Uskufija 1631. godine,
187 godina prije prvog srpskog rječnika. 
Prvi RJEČNIK srpskog jezika napisao je 
Vuk Stefanović Karadžić 1818. godine. 
Srpski rječnik je nastao tako što je Vuk Karadžić 
prepisao bosanski rječnik. 
Taj rječnik Vuka Karadžića pisan je na ijekavici 
i ono što je zanimljivo zove se “RJEČNIK”, a ne “REČNIK”
kako danas Srbi izgovaraju. 
U tom uveliko prepisanom rječniku 
iz BOSANSKOG RJEČNIKA 
Vuk je zapisao: “bijelo”, a ne ” belo”, 
” lijepo”, a ne “lepo”, 
“mlijeko”, a ne mleko” itd. 
Godine 1917. pred ideju o stvaranju Jugoslavije 
javlja se prvi srpski “REČNIK”.
Bošnjaci imaju najstariju i najbogatiju kulturnu baštinu 
zato sa pravom čuvaju svoj bosanski jezik. 
Dok su srpski, hrvatski jezici zapadne i istočne varijante 
bosanskog jezika. 
Danas Srbi i Hrvati žele ukinuti termin bosanski jezik, 
jer bi ukidanjem imena našeg jezika, 
zauvijek bila izbrisano iz historije 
da su Srbi i Hrvati govorili bosanskim jezikom. 
(mojinfo.ba)

Na listi najjačih nacionalnih oružanih snaga 
"Global Firepowera", SAD zauzimaju prvu poziciju 
dok je Srbija lider u našem regionu i nalazi se na 
58. mjestu.Na osnovu faktora kao što su količina 
vojne opreme i vojnika svake zemlje, ali i njihova 
finansijska situacija, logistički kapaciteti i 
geografski uslovi, između ostalog, generiše se 
ocena "Power indeksa", pri čemu niža ocjena 
ukazuje na snažniju vojsku, objašnjava "Business 
Insider".
Najjaču vojsku na svijetu imaju Sjedinjene 
Američke Države, potom slijedi - sa vrlo malom 
razlikom - Rusija, onda Kina, Indija, Ujedinjeno 
Kraljevstvo, Južna Koreja, Pakistan, Japan, 
Francuska i Italija.
Poslije svih ulaganja zapadnih zemalja u vojsku 
Ukrajine, ona se na ovom spisku našla na 15. 
mjestu. Od zemalja regiona Srbija na listi zauzima 
najbolju, 58. poziciju, dok su iza nje, Hrvatska 
na 69, Slovenija je 86, Albanija je na 91 mjestu, 
Sjeverna Makedonija je 108, Crna Gora 128, a BiH 
se nalazi na 133. poziciji.
"SAD su zauzele prvo mjesto jer pokazuju najbolje 
brojke u ključnim materijalnim, finansijskim i 
resursnim kategorijama", saopštio je "Global 
Firepower".
U saopštenju se ističe da je Americi, dodijeljena 
ocjena 0,0712.
Sa 92 razarača, 11 nosača aviona, 13.300 aviona i 
983 borbena helikoptera, prema podacima iz aprila 
2023. godine, ta zemlja se rangirala prva u mnogim 
područjima, uključujući veličinu svoje flote 
aviona, broja ratnih brodova i snage svoje 
transportne flote.
Takođe, SAD imaju znatno najveći odbrambeni budžet 
od 761,7 milijardi dolara, što je skoro trostruko 
više od Kine, koja je na drugom mestu sa budžetom 
za odbranu od 230 milijardi dolara, piše "Business 
Insider" za vojsku SAD.
U pregledu za 2023. godinu "Global Firepower" je 
uzimao u razmatranje 145 svjetskih sila.

Historija BiH
Bosanski jezik autohtna je i originalna lingvistička pojava,
koja se odlikuje zanimljivim kuriozitetom, koji ga, 
u svakom smislu, izdvaja od mnogih drugih, 
brojem govornika većih jezika. U svojoj dugoj historiji 
BOSANSKI JEZIK je bio zapisivan na pet različitih pisama: 
glagoljici, ćirilici, bosansčici, arebici i latinici.
Slojevitost bosanskog jezika u domenu pisane kulturne 
polivalentnosti predstavlja poseban kuriozitet, 
jer u historiji ovog jezika 
imamo više pisama na kojima je pisan. 
Pisani spomenici bosanskog jezika potvrđuju upotrebu 
glagoljice, bosančice, arebice, ćirilice i latinice. 
Glagoljica je srednjovjekovno pismo. 
naslijeđeno iz staroslavenske tradicije 
i u toku prepisivanja svetih kanonskih tekstova 
koristila se na prostoru Bosne, kako to potvrđuju, 
naprimjer, tekstovi Grškovićeva i Mihanovićeva apostola, 
ali i neki drugi  tekstovi, poput 
popisa bosanskih didova iz Crkve bosanske 
datih na glagoljici u Radosavaljevu zborniku 
iz 15. stoljeća, gdje ova takozvana poluobla glagoljica 
na neki način svjedoči i svoju kripto-vrijednost u kontekstu
srednjovjekovnih društvenih i kulturnih prilika.
https://balkans.aljazeera.net/amp/teme/2019/11/24/bosanski-jezik-
osporavaju-pisan-je-na-pet-razlicitih-pisama

Historija BiH
Arhiva: Bošnjački sabor ratne 1993 godine
Alija Isaković, jedan od najistaknutijih
bosanskohercegovačkih 
književnika i intelektualaca s kraja 20. stoljeća. 
Isaković je bio dramatičar, pisac, leksikograf i 
historičar jezika i književnosti. 
Kako se često navodi, utemeljitelj je moderne 
bosanske jezičke kulture, te jedan je od najznačajnijih 
bošnjačkih intelektualaca uopće.
Alija Isaković
Bošnjački sabor 1993 godine
Veoma značajna je Isakovićeva uloga, kao intelektualca, 
tokom agresije na BiH. Na Bošnjačkom saboru 1993 godine 
održao je jedan od najnadahnutijih govora 
o Bosni i Hercegovini, 
a posebno o Bošnjacima i njihovoj sudbini na Balkanu, 
koji je i danas veoma aktuelan.
O Bošnjacima
Uz opasku da „ne osjećam potrebu da sebi ili vama 
objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, 
ime našeg jezika bosanskog i ime naše zemlje 
Bosne i Hercegovine“, naglasio je učesnicima Sabora 
da „smo ovdje kao na Sudnjem danu“.
„Mi Bošnjaci smo historijski relativno iživljeni na ovim 
prostorima, širim od 
današnje Bosne i Hercegovine - 
vojnički, ekonomski i kulturno. 
Premda
smo posljednjih 112 godina marginalizirani 
kao politički narod, fizički i
ekonomski sistemski 
i nesistemski uništavani, kulturno nipodaštavani,

vjerski satanizirani kao azijatsko-islamski relikt, 
jedini smo narod u 
evropskim prostorima 
bez nacionalnih institucija, 
s anacionalnim
 političkim poltronskim vrhom, 
s policijskom presijom nad vjerskom i 
svjetovnom 
inteligencijom, bez prava na nacionalno ime, jezik,

književnost, društvene običaje i vjersku praksu...“, 
govorio je Isaković na 
Bošnjačkom saboru 
27. septembra 1993. godine.
Mi smo ljudi ove zemlje „Protubosanske, protubošnjačke, 
protumuslimanske najezde, slijeva i zdesna, 
mržnjom sumnjiče ovu našu duhovnu čistotu 
i krvavim tragom potire sve što smo svojim stopama dotakli 
i duhom opredmetili. Jer, mi nismo nikakav nebeski narod 
već zemaljski, ovozemaljski. Ove zemlje. 
Uvijek bijasmo odmjereni, nenametljivi, prijazni, učtivi 
i obzirni i uvijek je to cijenjeno kao naša slabost, 
a ne kao širokogrudost našeg muslimanskog bića. 
Cijenjeni smo ne prema onome što jesmo 
i nudimo u suživotu s drugim, već prema mjeri, 
svojstvima i moralu cjenitelja. To nažalost, 
nije nikakva utjeha. 
Zlo ne traži pohvalu već napitak suludog zanosa.
„Bosanski jezik, 
prema književnom hrvatskom i srpskom jeziku, 
ima najmanje razlika između narodnog i književnog jezika, 
između dijalekatskog i književnog i ima – 
za južnoslovenske prilike – izvanredan kontinuitet, 
jezičku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru, 
bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski 
književni jezik do početka Vukovih i Gajevih reforma 
sredinom prošlog vijeka. 
To što u okviru bosanskog jezika nije bilo jezičkih 
i pravopisnih reformi i nije teško razumjeti. 
Pisali su bosančicomi arebicom, uglavnom, 
kako su i govorili. 
Piši kao što govoriš nije ničija deviza, 
to je inicijalni poriv pismenog čovjeka".
O nama
Ovaj uzburkani historijski tok, naglašavao je Isaković, 
jedan je od uzroka što se u bošnjačko-muslimanskom narodu 
mogu sresti svi oblici krajnosti.
"Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, naivne 
i predane ljude
beskrajno samopožrtvovane, 
spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, 
i
 nigdje takve pojedince i skupine 
apsolutno uskogrude, 
beskrajno
samožive, potkupljive, politički ljigave i,
nadasve, opsjednute 
omalovažavanjem svega vlastitoga,
vlastitoga imena, vjere, običaja,
prošlosti. 
Ne nalazim tome nikakva opravdanja", navodio je Isaković.
Ništa, kazivao je on, neće biti onakvim kakvim bijaše.
„Moramo sve ispočetka. Čisto i jasno kao sama priroda, bez 
licemjerja", navodio je tada Isaković.
O ratu poslije rata
Zalagao se za „svođenje računa" među nama, 
što treba učiniti "temeljito i smireno, svestrano i
sistematski“. 
A da bismo se „očistili od zabluda, gluposti, neefikasnosti
i primitivizma, da bismo bili efikasniji 
u mjeri koju nameće život“.
„Ako i dođe do prestanka rata, 
on će se nastaviti na brojne drukčije načine, 
novim perfidijama, lažima, podvalama 
i novim vidovima neprijateljstva. 
Nažalost, susjedi se ne biraju i valja biti realan. 
Mi nećemo posezati za oblicima zla koji nam se nudi 
i nećemo projicirati zlo nikakvim svođenjem 
na ukupnost bilo koje nacije i bilo čije vjere. 
Naši susjedi opsjednuti su isključivošću i s toga bih volio
da se u njima razvijaju svojstva sličnija našima, 
nego njihova u nama. Hoću reći, 
ako ne bi bilo Bošnjaka- Muslimana, 
Srbi i Hrvati dobili bi susjede kakve zaslužuju. 
Ovako, mi smo tu i nema te sile koja može uništiti 
naš narod ni u ratnim ni u poluratnim 
ni u polu-mirnodopskim uslovima“.

ALIJA ISAKOVIĆ BOŠNJACIMA na 1.BOŠNJAČKOM SABORU 
održanom u opkoljenom Sarajevu 27.09.1993.godine.
Video:
https://youtu.be/wThFbjekOZQ
Komentar: 
Toplo preporučujemo svima da pogledaju ovaj video, 
koji to do sada nisu imali prilike.
U opkoljenom Sarajevu je u hotelu Holiday Inn
27. i 28. septembra 1993. godine održan
1 Bošnjački sabor.
ALIJA ISAKOVIĆ Bošnjačkom saboru 1993 g. 
jedan od najnadahnutijih govora ikada napisanih 
o Bosni i Hercegovini a posebno o Bošnjacima 
i njihovoj nesretnoj sudbini na Balkanu. 

Bartul Kašić, (također Bartol Kašić), 
Rođenje: 15. kolovoza 1575., Pag, Hrvatska 
hrvatski katolički svećenik, isusovac, gramatičar, 
duhovni pisac i prevoditelj.
"Jere svaki človik svoga grada govor i besidenje hvali, 
Hervat, Dalmatin, Bošnjak, Dubrovčanin, Serbljin, 
i odlučuje da u svome Ritualu bosanski upiše riči 
bez obzira da li će ga ostali razumjeti." 
(Bartol Kašić; predgovor Rituala; "Ritual rimski", 
štampan u Rimu 1640. godine)