Tema : Aziz ja ja ....eksidentli u Australiji!


   


Poslao : Aziz i ja
Datum : 11.01.2009.
I to sto rece Stef, hrvatski policajac, nabildani dilov, na
"Zagerebackom gumenjaku" (Autobuska stanica)...nije se mene
bas ticalo!
"Duplu dvoguzu...prosim!"...rekoh!
Ja sam taj Hrvatski...sa vrata savlad'o!
Dvoguza je bila flasa od dva litra vina-bijeloga, ovaj vise
mutno bijeloga...al , cijena bila prihvatljiva!
Jebaji ga!
Imao sam tada ne vise od svojih dvadeset i dvije, ili
dvadeset i dve...jebajiga , stvar naroda i izgovora...inace
oko twenty two...za one koji kuze njemacki!
Bio lijep...ko upsan...vitak ...tanak visok preko 184 cm,
rmpalija...jedino me kilaza jebavala.
Bio tanji...pomalo!
Jednom mi Mate Parlov, u Opatijskoj pivnici rece...onako pri
cugi..."Ja se s tobom , jarane nikad ne bih mogao
pobiti...jeben si ti igrac!"
Ja cutim...jeben i Mate, ...a i koji k**** bi se mi
lemali!?
Zamislite , Raja...izlemam ja Matu Parlova,a na vrat mi se
nahandri cijela Evropa!"
"Ko biva banjalucki lalijas izmlatio :evropskoga prvaka"!
Bas , ko ono...ne ide! Jebajiga!
Drug Orlovic, zaduzen ispred rijecke regije, stisa
situaciju.
"Jel' Raja neko za mijesano meso...tj., grill mix, il' , sta
li?"
"Grill, mix...rekoh...i to tvoje , sta li , al' nek bude
ko u "Orhideji:"
"Bit ce"!: rece predsravnik Opstine Orlovic!"
Utom naleti Konobar: "Gospon Parlov imate direktnu vezi sa
Sarajevom!"
Mene presijece...da nije Radovan Karadzic, al' sreca Raso je
jos uvijek bio negdje na Savniku, i nije mogao imati vise od
petnaestak ljeta!
"Gospon, Parlov...ringa Vas G-din Zdravko Colic!"...izusti
Konobar, pruzajuci mu onu slusalicu na kablu od dvadeset
metara.
"Ja!"...prozbori Mate.
Nesto laprda sa druge strane zice, a Mate samo govori:Ma daj
pusti budale...i bla,bla , bla!
Miso, asistent na rijeckoj ekonomiji, njezno uvati Matu za
ruku.
"Polako, Mate...veceras je nasa festa!"...rece mu mazno.
Pa i jeste, Orlovicu, daj meni "Martel", Misi i Mati po neki
himber...i neka nas raja!
"Gospon "Plavac"...tako su me zvali u Hrvatskoj, zbog moje
kose,Opatijska Pivnica bu vam bila na uslugi...ak' Vi ne
bute pravili nekava sranja kak tamo vu Zagrebu!"
Rece g-din Orlovic...taman ispod glasa.
K**** sam ja pravio sranja...Banjaluka nikad nije prva
pocela...G-din Orlovic!-rekoh!
A i sta bih drugo, jebi ga...dali mi sami epitet Budale, a
na meni je samo ostalo i da to odrzavam!
Nije neka nauka!
To, mislim ...biti budala!


Komentar Br.1
Poslao : rosuljas
Datum : 06.09.2006.
po rukopisu bi se reklo da je Gosn Toba :)



Komentar Br.2
Poslao : Aziz i ja 2
Datum : 08.09.2006.
Gospon Orlovic, pomijesali ste me sa Ljubom Trubom...ili
mozda sa Becom...ili malim Cacanom (Bajbaga)!?
Kako ja rekoh ta imena u "Pivnici:, nasta muk!
Ko u kaubojskim filmovima!, sekundicu prije nego uleti Dzon
Vejn, ma kakav to...jos gore, sekundicu prije nego uleti
onaj Dzulijno Dzema, sto ga je gotivio onaj Serdzo
Leone-reziser.
Dzulijano Dzema...uleti u salon,...pogleda lagano okolo...i
tres...povuce svoji kolt, i razbuca govna!
Super scena, ...u kinu "Vrbas", svi na nogama.
Neko nekog i mlatne sakom u glavu, onako od dragosti,
naravno ako je ovaj manji i nema raje sa sobom!
Tada se pazilo na detalje!
Besko, Ekana ,Brka, Pikola i raja bili maleni...pa i
bezopasni!
Mog'o si film odgledati skoro do samog kraja!
Kasnije, malo kasnije...to se bas i nije dalo.Slaba sansa da
se film vidi makar i do polovine...obicno tada, oko polovine
filma, nastaje "sora-mara".
Da pogledas cijeli film, morao si ici dva puta u kino!
Prvi puta , vidis polovinu,onda te neko izmlati k'o vola, ti
dodjes sutradan sa novom kartom, ali udjes u salu na drugu
polovinu filma...taman tako , pazis , kad prestane soranje!
Poslije su neke novine pisale kako je u Bluci najveca
gledanost filmova u Jugoslaviji.
Volio narod umjetnost, ili sta li...a mozda je bilo i drugih
razloga, sad ko ce to danas sve rastabiriti!?
Uglavnom, Gospon Orlovic, pomijesali ste me sa nekim. Gospom
Ljuba je visok u normalnim okolnostima, negdje oko 190,191,
192, 193...zavisi kako je spavao i kako mu se ona njegova
kustrava kosa nadigla.A kad je oko 193 cm, svakako, mislim
...visine, tada nek vam je bog na pomoci!
Mate se samo strese!
Beca nije neke visine, prosjecan...onako glavonja,al' zestok
fajter!
Cacan je evo ovoliki...i pokazah mu rukom u visini
stola!...A jos sam malo i dod'o!
Toliki?...vrisnuse svi zapanjeno...sve u maniru mogli bi ga
i oni lemati!
Jedina zajednicka osobina im je da su banjalucani i da
imaju, evo ovolike "glavuse'...rukom  razvukoh, taman toliko
da se jedna takva glava obuhvati!
A, bilo je ...masalaaa!
Pa , zivjeli, podigoh casu!
Niko za stolom se ne pomaknu!
Zajebanoooo!
Samo Alica potiho rece...:"Mi njih uplasismo , Jarane!"
Alidin Tahirovic je staro banjalucko pleme! Otac , rahmetli
Faik , imao poslasticarnicu  taman preko puta Salfikadinog
groba.Poslije to izdali nekim mesarima.Pricalo se kasnije po
gradu da je to jedino mjesto gdje si mogao kupiti
svjeze...konjetine!
Sad , jel to bilo tako ili nije...ne treba svaku vjerovati
ni Banjaluci!
Uglavnom, Faik je otvorio novi lokal u svojoj porodicnoj
kuci...nesto nize od Kina "Vrbas" (Mater mu  je.., jest me
to u zivotu handrilo, taj Kino "Vrbas")...
...pa tamo prema Starcevici!E, tu je zivjeo Alica, brat mu
Dindo i nadasve velika Majka Selma! Najstariji Agim, iz ko
zna kojih razloga stalno je bio u Njemackoj.
Jednom smo ga ipak upoznali!
Nazalost na Faikovij dzenazi!
Valjda je tako trebalo...onda u ona vremena sedamdeset i
druge...dakako proslog vijeka!
Otkud Ale u Opatiji? Otkud ja tu!?
Fuad Galijas , Direktor "Industrijske skole"...nekako otkrio
da se u Rijeci, moze upisati u n'akvu skolu...pa poslije
budes-inzinjer.
Alicu je specijalno preporucio, al' bio je tu i jos neki
Dzuka, pa onaj ruzni sto je predavao poslije na
"Tehnici"...i tako... , te dosta Raje dodje do dobrih
Dipoloma i pozicija u Banjaluci.
Mene samo strah oblio, da Fuad negdje ne pronadje neku skolu
gdje se postaje doktor nauka, preko noci.
Ja sam studirao u Zagrebu, a ljeti nosio kofere po
hotelima...to se onda zvalo, "lift boy"...al' se svodilo na
to da si bosanski "Hamal"...ili "Amal"... sad sta je kome po
volji.
Uglavnom...supak!
A bilo para , preko potrebe! Za vikend (tada se to zvalo ,
preko Subote), znao sam zaraditi dvostruku mjesecnu platu
svog Staroga u "Cajevcu"!
Mate Parlov zove cugu i dize stalno ruke k'o da je u ringu!
"Jarane , sto ti iskoci lastom iz ringa...mog'o si se
povrijediti!Upitah!
"Ponijelo me, sta li...pa skocih!"...rece Mate.
Alica i ja se pogledasmo blijedo :" mi jarane ne bi skakali
ni za sta na svijetu": rekosmo u glas!
Razvali se smijeh po "Pivnici"...banjalucki supci...neko
provali!
Ja uhvatih casu snazno k'o "Grk Zorba" ko ruka mi se
trese...ko biva to me pogodilo!
Alica se udari po celu...prevrnu ocima...sve u fazonu, joj
Raja kada se okrenem...neko ce biti mrtav - garanttt!
Mate nas uhvati obadvojicu za ruke, snazno...:"dobro je ,
dobro je!"
Rece!
Na vratima "Pivnice", pojavi si gomila ljudi.
Svi u crnim odijelima i bijelim kosuljama, kao gomila
konobara, al' bez leptir masne.Ko "Pindzo" iz hotela
"Bosne", poslije zemljotesa!!!
Samo , onaj jedan ima crno odijelo i crnu kusulju.Crna mu i
kosa,prosarana sijedim dlakama...lijep covjek, visok,
mrsav...zdravi zubi!
"Gospodine, Parlov, moje cestitke"...rece i snazno mu stisnu
ruku.
"Vi ste nasi gosti veceras!"...rece!
Moje ime je Vladimir Mrvos, Predsedink CK rijecke regije...i
nasmija se budala toliko iskreno, da ga zavolis odmah (sa
vrata)!
"Ma sta kazete, Bosanci...momci su Bosanci?"...jaranski nas
zagrli Mrvos!
Ja gledam u Alu. Ale u mene.
"Koji mu je ku..c,?!" -sapnu mi Alica.
"Ma pusti covjeka, Alidine!"-bolje 'vako , nego ko u Kinu
"Vrbas".
"U kakvom kinu ?...joj tebe budale!" Rece Alica.
Orlovic zaspao za stolom, drustvo se polako razilazi.
"I sto si ti "Plavac" moj, obrati se meni...tako
tuzan?"...zagonetno i veselo upita Mrvos.
"Nista, onako!" Rekoh.
"K**** , onako!", izvali Alica, ostavila ga p****, poslije
pet godina zabavljanja! Zato, jebem te ja!"
"A, i ti mozes svasta da pitas!"...rezignirano rece Alica.
Ocito, bilo mu je dosta i mene i Banjaluke, i onog
Parlova...i...


Komentar Br.3
Poslao : los chairos
Datum : 08.09.2006.
Rekel bi da je to mister XYZ G-dog Domogoj Karlovic.



Komentar Br.4
Poslao : za chairosa
Datum : 08.09.2006.
ma nema pojma jarane ovo Toba 1000% sem toga G Dog nije 
plav (jedino ako je sa grmusom u raspravi bio )



Komentar Br.5
Poslao : EniSaS
Datum : 09.09.2006.
A ne ne, dragi moji. Ovako zna pisati samo Bato Bodnaruk.
Njemu svojstven stil pisanja.
Bato, samo naprijed, citamo te i uzivamo u tvojim pricama.
Vratis nas u proslost, u onu lijepu proslost. Hvala ti. Kroz
tvoje price cak i meni zamirise Banja Luka. Sjetih se jedne
od mojih posjeta kinu "Vrbas". Bili smo klinci. Neki
kaubojac je bio na repertoaru. Isla sam u kino sa mojim
rodjakom Medom i sjecam se da se jedan od kauboja kupao u
onom svom "teknetu" a Medo ustade, stade na stolicu i pokusa
zaviriti u kadu. Bilo previse pjene. Zaskripi ona stolica
drvenjaca a rulja se u sekundi poce derati i zvizdati "Makni
se..., Sjedi dole..." Srecom ne bi batina.


Komentar Br.6
Poslao : gango
Datum : 10.09.2006.

  ma ko da je ,svaka mu cast na sposobnosti
deskripcije...odmah sam se 
masinom za vracanje unazad ukljucio u to neko divno vrijeme
sedamdesetih koje sam kao djecarac sirom otvorenih ociju
pokusavao naslutiti ,i bio siguran ,da cu i ja kao starija
banjalucka raja biti
to isto sto i oni ....respekt za stil



Komentar Br.7
Poslao : G Dog
Datum : 11.09.2006.
A ja se bas prekontavam gdje li je Gango.Da nije sa
praunukom od medzeda Shandora otisao plesati i tezgariti po
Liechensteinu.Buraz,Los Chairos ja bas poplavio ko Piksi i
bez Grmuse,valjda od sunca.Joj Gango djetinjstvo mede
Shandora je dobilo kultni status a i Veseli Brijeg.Jel jos
ucite medzede plesati tako sto ih stavite na vruc pleh,pa
htjeli ne htjeli moraju skakutati inace izgorise
tabani.Pozdrav.G!



Komentar Br.8
Poslao : ljosu
Datum : 11.09.2006.
Zar nije Aliica, pozdrav snave!


Komentar Br.9
Poslao : gango
Datum : 12.09.2006.

 eke  trenutno smo na medjunarodni sud ,gdje se vodi spor za
zastitu
autorskih prava .halku koju smo sandoru zabili u nos,nismo
na vrijeme 
patantirali,pa se u cijelom svijetu nasa ideja koristi i
primjenjuje 
na pupkovi,obrvama ,jezicima ,a naj nam je gore kad se nasa
ideja tj
halka zakaci na spolni organi...uuuu kakva sramota...niko
vise ne postuje tudju muku...da vidis koju sad tehniku
radimo,nema vise vruc
pleh,to je staromodno.sad koristimo elektrosokovi i pustimo
od bjelog
dugmeta ;hop cup poskocicu ;ma da vidis nana igra mecka ko
shakira...



Komentar Br.10
Poslao : G Dog
Datum : 12.09.2006.
Haahahahahahahhahahahah,Gango vidim i u vasem biznisu
tehnologija proradila.Piercing,busenje i brnjice.Srecom medo
Shandor nije bio zensko jer bi joj i na kakotnjak nabili
halku pa bi bila ko Christina Aguilera i pjevala NE CACKAJ
MECKU U.....ma znas vec.Eke nana,brat moj.G!     E bas si
otkacen,u pozitivnom smislu,nasmija me do suza!



Komentar Br.11
Poslao : Aziz i ja 3.
Datum : 14.09.2006.
Gospon "Vrmos" kako ste Vi Sekretar ili Predsjednik "CK",
kad se zna da je jedan "CK"...tj, "Centralni Komitet", a Vi
sluzbujete u Rijeci?!
" Da niste vi Predsjednik "PK"...ili tako nesto?" , "Pa sad
malo palite krkane iz Bosne , svojim titulama?"
"Sta je "PK", Plavi, upita radoznalo covjek!
"De se ti snadji...i jarane de nas malo oslobodi...ne volimo
ti mi sklapati neka nova poznanstva! To sto si viknuo cugu,
Aferim, ... vuknut cu i ja tebi u Banja Luci, a sad hajd'
malo sa svojim jaranima, ...eno te cekaju!"
"Prvo, mladi Gospodine ja nisam "Vrmos", nego Mrvos...Vlado,
Vladimir Mrvos, rodjen u "Gorskom Kotaru", selo "Srpske
Moravice", a pri tom lagano , kao uvrijedjen,spusti
glavu.Zagleda se u prazan stol!
Mi cutimo, a onda i mi pocesmo zvernjati po stolu.
Nema nista...to nas on samo folira!
"Drugo, onaj sa velikom glavom , nije moj jaran vec direktor
rijecke TV, i cijeli dan me ganja za nekakve pare!"
"Pa, Starac, vrati sto si duzan i vidjet ces
rahatluka!"-rekoh blesavo.
"Oha ha , prevrnu ocima Mrvos, nije u tome fazon, On pare
trazi od Opcine a ja mu ih ne mogu dati dok Neda ne potpise!
U tome je stos!"
"Ko ti je sad ta Neda?"-upita Alica.
"Neda Andric...Prerdsjednik rijecke Opcine!", u cudu rece
Mrvos.
Ko i mi bi je trebali znati!
Svakakvih budala na ovom svijetu!
"Bil' to mog'o potpisati Miso Popovic, on ionako sve
potpisuje?"...Ale ce ti smireno, a dobar sam i sa njegovim
sinovima , Popom 1, i Popom 2.?"
"Ko vam je Miso, bosanci?"- Mrvos je radoznao, a oci mu se
zasjale...ko biva...eto rjesenja!
Miso je nas Predsjednik Opstine Banja Luka, i potpisat ce
garanttt, samim tim sto mi jos nemamo televizije...a i ko
biva , bila bi to neka pomoc bratskom i nerazvijenom narodu
Hrvatske!"...rece Ale u dahu, "a normalno od strana
nerazvijene i zaostale Bosne !"...dodade ,
potiho...sarkasticno.
"I hajd' sada sa svojim Gorilama, oslobodi nas
covjece...vidis da rjesavamo vece i vaznije probleme od
tvoje televizije..."
"Dobro, zato i zelim da budem sa vama, i ja imam slican
problem!"...rece Mrvos.
"I mene je "moja"...ostavila!- rece tuzno Mrvos.
"Eto , te ti si sretan, gdje te ja Baba
napustila!"-iznervirano i grubo mu rekoh!
"Nije Baba, malo je starija od vas dvojice, ne mislim
zajedno...nego tu je nedgje oko tridesete!"
"Ma dobro si ti to , jarene skonto...kazes oko tridesete, a
eto tebe oko pedesete," rece Alica i uhvati svoju casu...al'
bi prazna.
Okrenu casu naupako i rece mu, "Jarene vidis, prazno...ajde
ti sada svojim putem...gleda u onu prevrnutu casu i
dodade..."vidis nema vise sta da nas veze!"
"Ne ne idem, ne idem nigdje veceras bez vas, vi ste moji
ljudi!"...zakljuci Mrvos snagom "CK" autoriteta!
"Dobro , Vlado sta cemo sa televizijom?"...upitah
"Lako! To rjesavamo u hodu!"...presretan je Mrvos.
"Zarko,viknu Mrvos, ..."daj virman da potpisem!"
"Ajoj, kolika je cifra, raja...Zarko moze li malo
manje?"...sa dozom straha upita Mrvos.
"Ne moze druze Predsjednice, skinuli smo opremu na
najminimalnije...pa ne moze televizija bez izdataka!"
"Jel to sigurno, Zarko?"
"Jeste!"
"Velike pare, boga mu!"...huknu Mrvos!
"Ajd' bolan potpisuj i nek ide ovaj glavonja!"...rekoh
nervozno, trazeci konobara da nam pomogne da rastjeramo ova
govna...I nesto porucimo!
Konobara , nigdje!
Mrvos ...potpisa.
Zarko poskoci u vis,sretan do besvijesti...vristi,baca onaj
virman u zrak. Pa ga hvata, ko dijete balon,... "volim vas
Bosanci...volim vas!"
Alica, nevoljno pomaknu svoje guzove na stolici, "Plavac,
ovog k'oda je Vitorio De Sica pravio...il' najmanje Fellini!
Jebote, budale! Sta moze da uradi covjek , za tudje pare!?"
"Eto, Mrvosu...sad ste slobodni, a i ja imam nesto Alici
pricati.'ajd sad i ti!"...rekoh smrvljeno, reklo bi se
...iscrpljeno!
"Pa ja sam potpisao, da bih ostao sa vama!"...ljuto ce
Mrvos...sve ocima sarajuci , trazi konobara.
Zna nam zicu!
Zarko, ljubi sve od reda u Pivnici.Opustili se i njegovi
tjelohranitelji, i oni bi nekoga ljubili! Fuj!
"Vlado, ako je tako...rekoh...ostani sa nama, ali cuti!"
Nego, Alica i ja se zgledasmo...i ...ovo je veliki dogadjaj
za "Rijeku, a mali za covjecanstvo"...a mislili smo
isto-dugo nam je trebalo da skontamo! Sekundica!
"Zarko, dodji svojim "Kumovima"...da se nesti i popije" -
rekoh.
Pa to je i bilo pravilno, bez nas nista ne bi proslo!

"Kumovi, Kumovi, Bosanci...vas sam duznik...eto ti Plavac od
sutra radis kao spiker, vodis Dnevnik 1 i 2,.Pratim te ja
stalno nocas...imas dikciju,...a u pickuuuu  materinu, Ti
Crni, pogleda u Alicu, malo se zamisli , ne zna koju bi mu
funkciju dao na Televizije...ali presijece...ti's biti
glavni za sveeee. I Gotovooo!
Nastupate odmah! Platu ima da primite ...retroaktivnooo"
Nasijasmo se od srca.
Ale lagano rukom pogladi bradu, podize seretski oko prema
meni i upita, "Jarane koji je danas dan u mjesecu?"
"Izmedju 25-og i 30-og rekoh!"
"U,uuuu, pa mi onda Direktore nismo placeni za cijeli
mjesec!"..rezigniran je Alica.
Mrvos ljutito pogleda u Zarka!
"Kakva svinjarija, Zarko, a jos niste poceli !"
"Hoces , Zarko da ti se "Sindikat" navali na vrat?"
"Ne d'o Bog, Predsjednice,...Televizija uredno placa svoje
ljude od prvog dana!"...i Zarko se uzivio u ulogu
Direktora.
Sad sto jest-jest...postao je i bio veliki Direktor!
Najbolji, koga je rijecka TV ikad imala!
Al'...bio Srbin...a to u neka doba nije valjalo!
"Koliko, Vi decki potrazujete za vas tako odgovoran
posao?"...autoritativno pita Mrvos...blago se smijuljeci!
"Kol'ko bi ti trazio?...upitah.
"Ja ne bih izasao pred reflektore bez 1000DM. To ti je
odgovoran posao, na tebi je historijska odgovornost!"
Pa i jest'...slozismo se Alica i ja.
"Daj nam "Zare", za prosil mjesec sto nismo radili po 500DM,
i mirna Bosna!"...rekoh sve u iscekivanju da me neko pametan
ne mlatne po glavi! 
Sreca, nije bilo pametnih! Samo ambiciozni!
"Dajem, dajem Kumovima rijecke televizije, i mojim
radnicima, zaostatak za prosli mjesec...po 500
marona!"...poslovno rece Zarko!.
"I , jel' to u redu?"...zabrinuto upita.
"U redu, ....u redu, al' da vise ne kasnis sa
isplatom!"...uglas rekosmo Alica i ja!
"Nego, morate mi potpisati za prvu platu!"
"Daj papir,salvetu,...sta imas...da ti se potpisemo!"
Zarko prevrnu dzepove, tu ne bi ni papira ni "salveta"...a
da trazi papir od konobara ...to se nije sjetio! Jebiga,
takav...dusevan  covjek!
"Zare"...rekoh...potpisat cemo ti se svaki na svojih 500
marona, i to ti je to!
Moze li tako?"
"Svaka cast, radnici moji, buducnosti moja, i buducnosti
Istre...takve mi ljude trebamo!"
Mi se potpisasmo!
Zarko pregleda...zavrti glavom i rece...autenticno...nema
sta!
S cim je poredio, sam Bog zna!
Izljubismo se k'o braca...Zare ode sa svojom regimentom i
"Velikim" virmanom, mi lovu lagano strpasmo u dzepove!
"Kumovi, jos jednom se Zarko okrenu...ovo vam nikad necu
zaboraviti...(znali smo da nece!)...a ujutro odmah na posao!
Vazi?!"
"Vazi, vazi"...rekosmo Alica i ja..."al' ti samo idi sada!"
Mrvos se zadovoljno i tuzno osmjehnu!
"Vodim vas veceras kod Tanje!"
"Pa , vodi bolan, vise,... samo ne pricaj!"...rekoh.
"Kad bi te neko u Banja Luci , ovako handrio...dobio garant
po picci!"rekoh iscrpljeno.
"Ne kaze se po picci, nego po pichki!"...umorno ce ti
Alica!
"M'rs!"





 


Komentar Br.12
Poslao : Aziz i ja 4.
Datum : 16.09.2006.
"E, pa gospodo konobari, za put nam spremite karton
"Mostarske zilavke"...naredi covjek na mjestu, G-din Mrvos!
Konobari ustreptali...rijesili se belaja!
"Na koga cemo fakturu...druze Predsednice?"
"Ja , glupa pitanja, nadmocno rece Mrvos...na Komoru...na
Opatijsku komoru...na Orlovica, a onda se zagleda u lik koji
je spavao smotan na stolu (Orlovic).
"Da i njega povedemo raja...a?"...rece Mrvos.
"Joj, tebe - i ti bi imao srca da ga budis?" , rece Alica,
bas onako (mi bi rekli, preko one stvari), tj.
...bezvoljno!
"A, i o's da ti povrati u autu?"-dodade Alica, tek da bi se
malo opravdao!
Ovo bilo, uvjerljivo!
Na parkingu auto, crni, ogroman-k'o tenk!
"Nemas ni "Mercedesa"!?...razocarano izusti Ale.
"Ovo ti je najnoviji model diplomatskih vozila, ima cak i
radio sa kasetofonom...i bife...dakako!
"A, ko je jaran sto stoji ispred tvog autobusa? , pita
Alica.
"To je moj licni sofer,Stojan!"...istim tonom mu odgovori
Mrvos.
"Eeee, Stojane , Sine...aj'd ti kuci...evo ti lova uzmi
taxi...pa pici...ovo su ozbiljne stvri i nisu za tebe!",
rece Alica.
Izvadi onih 500DM iz dzepa, te upita..."imas li ti Jarane
sitno,naprimjer dvije od po 50 DM, i pet od po 100DM.?"
Alica je inace na onom Fakultetu "Fuada Galijasa", studirao
matematiku.
Otuda mu bilo lako sabirati i oduzimati!
Sofer samo slegnu ramenima...izvrnu prazne dzepove!
Ispade mu maramica...i sam se iznenadi-otkud mu!
Mislim , ta maramica!
Valjda , zena uvalila...ko zlu ne trebalo.
"Nista onda jarane,uzmi ti taxi,a ujutro ce ti rijecka
televizija to platiti. Reci samo, "Glavni i odgovorni
urednik" je potpisao...reci, Alidin Tahirovic - licno!"
Sofer se pokunji, otvori vrata "Rovera", uze svoju kapicu,
blago se nakloni i...ode! 
To sto ce uhvatiti taxi, u ovo gluho doba, to sto taxija
nema u tu isto doba  u Opatiji...reklo bi se- njegov
problem.
Tabanat ce Stojan do kuce!
Alica je bio surov, ...kad se docepa love!
Ja nikad ne bih tako...ja bih poveo Stojana sa nama, ili ako
nece...onda bih ga odvezao do kuce, al' kad Mrvos rece da ti
seljaci stanuju vrlo daleko...popusti i mene.
Auto, "Rover"...cudo tehnike,osam sjedista...sve sama
koza...kasetofon, joj kasetofon ugradjen u auto!
"E, sad cu vam pustiti moju najmiliju...rece Mrvos - otvori
onu kutiju "za rukavice" , te izvadi nekakvu malu
traku.Turnu je u "radio", a ono samo skljocnu...nista se ne
cuje!
Mrvos odvrnu do daske...opet nista!
"Revirzibilna" glava ...rece!
"Ha, zinusmo Alica i ja...sta?"
"Ma dupla glava, rece Mrvos...na kasetofunu...sad ce muzika
... samo da se samo premota!"
Gruhnu odjednom nesto nesinhronizovano...muski
glasovi,hiljadu njih, o, da ,to se jedino dalo razaznati...a
unda "umilne rijeci"..."Zalajala kuja u sred Slunja, u
primorju ugledala Vukaaaa...ajhaaajahaaajhaj...joj!
"Joj!".Bi i nama dvojici!
Ja samo rekoh: "Vladimire Mrvos...ima izaci!"
Alica pipa po zadjepcima "Rovera"...imla'l kakava kesa za
povratiti!
"Pa dobro ne ljutite se odmah, mozda je po malo bilo
preglasno...al'; slusajte rijeci! Prva liga!"-zavrsi Mrvos,
sve u nadi da bi nas mogao navuci na ova arlaukanja.
"Ma jebes ti nas Predsjednice vec sat vremena nas vozas po
Kvarneru, a nigdje nismo jos stigli!"...bijesan je Alica.
"I dje to vino?"...dodade!
"Dobro me potsjeti, Bosanac, samo da nadjem kljuc...i mi
palimo!"
"Sta, nisi jos ni krenuo,?"- razgoropadjeno skoci Alica.
"Pa ti nas covjece bas , ono , jebes! Ja mislio ti presao
pola Istre, a ti ni kljuca nisi nasao! Titu cu licno
napisati - kakav si supak...matere mi  moje!" Alica bi to i
napravio, znam kakav je covjek, al' jebajiga ko ce sada
pisati, lijepiti markice,...i ostalo! 
A,Ale bio polijen! 
Znaci , propao posao.
I klaj , klaj , klaj...preko Ike i Icica, stigosmo na
nekakvu plazu.
Kej se , drveni ispruzio pred nama.Do njega usamljena Vila
na sprat...na spratu svjetlo gori.
Mirise Jadran, bit ce ko nekakvo jugo! Toplo!
"Evo, tu zivi Tanja,"...konspirativno rece Mrvos.
"Zena mojih snova, zena koja me je sutnula, zena koja me
mrzi, zena kojoj sam dosadio...o Tanja, o Tanja...!" Mrvos ,
zaplaka!
"Eto, Plavac," rece mi..suznim ocima...."moja bol nije nista
manja od tvoje!"
"Da joj trubnemo ?..."Rover" ima devetnaest melodija na
sireni!"...rece
"Nemoj , Vlado, ni jedne...molim te....ne trubi se
zenama...u kasne sate!"A i inace! Zenama se ne trubi!
Pomislih, eh, da mi je Midza Kapidzic, sa svojom "bikini,
elektricnom banjaluckom gitaroma"...da zapjevamo "Antonia
Vargasa", a da mu ja udarim tercu-ajajajah!-cavela!
Ale zaspao,otvorenih usta- iskren covjek...jedino ruku
cvrsto drzi na dzepu gdje je smjestio onih 500DM.
Upali se svjetlo na trijemu, otvorise se vrata i ...dva
ogromna rotvajlera istrcase, lajuci i rezeci prema nama.
Mrvos pobjeze u "Rover"!
Zakljuca vrata. Culo se samo sest puta klik...bilo sest
vrata.
Kleknuh praznih ruku...moja greska...u goste se nikad ne ide
praznih ruku...rasirih svih pet prstiju na obe ruke, dakako
dobar znak i jedini kad te psi napadaju...
Rotvajleri se bacise na pijesak, taman meni kod nogu.
"Pa sta ima , raja?"...rekoh im.
Rotvajleri ne odgovorise...samo se umilno valjaju po
pijesku, zvale me svojim slinavim jezicima!
Na trijemu kuce pojavi se skladno gradjeno bice.Svjetlo koje
je dopiralo iz kuce nije mi dalo da vidim to lice. Silueta
je nagovjestavala da se radi o izuzetni lijepo gradjenoj
zeni...dapace!
Nesto skljicnu...licilo je na repetiranje pistolja. Povukao
je neko gore "oroz" Magnuma 357...u tom ne grijesim nikada,
Imaio sam nekada takav "Magnum"!


Komentar Br.13
Poslao : Aziz i ja 4.
Datum : 16.09.2006.
"E, pa gospodo konobari, za put nam spremite karton
"Mostarske zilavke"...naredi covjek na mjestu, G-din Mrvos!
Konobari ustreptali...rijesili se belaja!
"Na koga cemo fakturu...druze Predsednice?"
"Ja , glupa pitanja, nadmocno rece Mrvos...na Komoru...na
Opatijsku komoru...na Orlovica, a onda se zagleda u lik koji
je spavao smotan na stolu (Orlovic).
"Da i njega povedemo raja...a?"...rece Mrvos.
"Joj, tebe - i ti bi imao srca da ga budis?" , rece Alica,
bas onako (mi bi rekli, preko one stvari), tj.
...bezvoljno!
"A, i o's da ti povrati u autu?"-dodade Alica, tek da bi se
malo opravdao!
Ovo bilo, uvjerljivo!
Na parkingu auto, crni, ogroman-k'o tenk!
"Nemas ni "Mercedesa"!?...razocarano izusti Ale.
"Ovo ti je najnoviji model diplomatskih vozila, ima cak i
radio sa kasetofonom...i bife...dakako!
"A, ko je jaran sto stoji ispred tvog autobusa? , pita
Alica.
"To je moj licni sofer,Stojan!"...istim tonom mu odgovori
Mrvos.
"Eeee, Stojane , Sine...aj'd ti kuci...evo ti lova uzmi
taxi...pa pici...ovo su ozbiljne stvri i nisu za tebe!",
rece Alica.
Izvadi onih 500DM iz dzepa, te upita..."imas li ti Jarane
sitno,naprimjer dvije od po 50 DM, i pet od po 100DM.?"
Alica je inace na onom Fakultetu "Fuada Galijasa", studirao
matematiku.
Otuda mu bilo lako sabirati i oduzimati!
Sofer samo slegnu ramenima...izvrnu prazne dzepove!
Ispade mu maramica...i sam se iznenadi-otkud mu!
Mislim , ta maramica!
Valjda , zena uvalila...ko zlu ne trebalo.
"Nista onda jarane,uzmi ti taxi,a ujutro ce ti rijecka
televizija to platiti. Reci samo, "Glavni i odgovorni
urednik" je potpisao...reci, Alidin Tahirovic - licno!"
Sofer se pokunji, otvori vrata "Rovera", uze svoju kapicu,
blago se nakloni i...ode! 
To sto ce uhvatiti taxi, u ovo gluho doba, to sto taxija
nema u tu isto doba  u Opatiji...reklo bi se- njegov
problem.
Tabanat ce Stojan do kuce!
Alica je bio surov, ...kad se docepa love!
Ja nikad ne bih tako...ja bih poveo Stojana sa nama, ili ako
nece...onda bih ga odvezao do kuce, al' kad Mrvos rece da ti
seljaci stanuju vrlo daleko...popusti i mene.
Auto, "Rover"...cudo tehnike,osam sjedista...sve sama
koza...kasetofon, joj kasetofon ugradjen u auto!
"E, sad cu vam pustiti moju najmiliju...rece Mrvos - otvori
onu kutiju "za rukavice" , te izvadi nekakvu malu
traku.Turnu je u "radio", a ono samo skljocnu...nista se ne
cuje!
Mrvos odvrnu do daske...opet nista!
"Revirzibilna" glava ...rece!
"Ha, zinusmo Alica i ja...sta?"
"Ma dupla glava, rece Mrvos...na kasetofunu...sad ce muzika
... samo da se samo premota!"
Gruhnu odjednom nesto nesinhronizovano...muski
glasovi,hiljadu njih, o, da ,to se jedino dalo razaznati...a
unda "umilne rijeci"..."Zalajala kuja u sred Slunja, u
primorju ugledala Vukaaaa...ajhaaajahaaajhaj...joj!
"Joj!".Bi i nama dvojici!
Ja samo rekoh: "Vladimire Mrvos...ima izaci!"
Alica pipa po zadjepcima "Rovera"...imla'l kakava kesa za
povratiti!
"Pa dobro ne ljutite se odmah, mozda je po malo bilo
preglasno...al'; slusajte rijeci! Prva liga!"-zavrsi Mrvos,
sve u nadi da bi nas mogao navuci na ova arlaukanja.
"Ma jebes ti nas Predsjednice vec sat vremena nas vozas po
Kvarneru, a nigdje nismo jos stigli!"...bijesan je Alica.
"I dje to vino?"...dodade!
"Dobro me potsjeti, Bosanac, samo da nadjem kljuc...i mi
palimo!"
"Sta, nisi jos ni krenuo,?"- razgoropadjeno skoci Alica.
"Pa ti nas covjece bas , ono , jebes! Ja mislio ti presao
pola Istre, a ti ni kljuca nisi nasao! Titu cu licno
napisati - kakav si supak...matere mi  moje!" Alica bi to i
napravio, znam kakav je covjek, al' jebajiga ko ce sada
pisati, lijepiti markice,...i ostalo! 
A,Ale bio polijen! 
Znaci , propao posao.
I klaj , klaj , klaj...preko Ike i Icica, stigosmo na
nekakvu plazu.
Kej se , drveni ispruzio pred nama.Do njega usamljena Vila
na sprat...na spratu svjetlo gori.
Mirise Jadran, bit ce ko nekakvo jugo! Toplo!
"Evo, tu zivi Tanja,"...konspirativno rece Mrvos.
"Zena mojih snova, zena koja me je sutnula, zena koja me
mrzi, zena kojoj sam dosadio...o Tanja, o Tanja...!" Mrvos ,
zaplaka!
"Eto, Plavac," rece mi..suznim ocima...."moja bol nije nista
manja od tvoje!"
"Da joj trubnemo ?..."Rover" ima devetnaest melodija na
sireni!"...rece
"Nemoj , Vlado, ni jedne...molim te....ne trubi se
zenama...u kasne sate!"A i inace! Zenama se ne trubi!
Pomislih, eh, da mi je Midza Kapidzic, sa svojom "bikini,
elektricnom banjaluckom gitaroma"...da zapjevamo "Antonia
Vargasa", a da mu ja udarim tercu-ajajajah!-cavela!
Ale zaspao,otvorenih usta- iskren covjek...jedino ruku
cvrsto drzi na dzepu gdje je smjestio onih 500DM.
Upali se svjetlo na trijemu, otvorise se vrata i ...dva
ogromna rotvajlera istrcase, lajuci i rezeci prema nama.
Mrvos pobjeze u "Rover"!
Zakljuca vrata. Culo se samo sest puta klik...bilo sest
vrata.
Kleknuh praznih ruku...moja greska...u goste se nikad ne ide
praznih ruku...rasirih svih pet prstiju na obe ruke, dakako
dobar znak i jedini kad te psi napadaju...
Rotvajleri se bacise na pijesak, taman meni kod nogu.
"Pa sta ima , raja?"...rekoh im.
Rotvajleri ne odgovorise...samo se umilno valjaju po
pijesku, zvale me svojim slinavim jezicima!
Na trijemu kuce pojavi se skladno gradjeno bice.Svjetlo koje
je dopiralo iz kuce nije mi dalo da vidim to lice. Silueta
je nagovjestavala da se radi o izuzetni lijepo gradjenoj
zeni...dapace!
Nesto skljocnu...licilo je na repetiranje pistolja. Povukao
je neko gore "oroz" Magnuma 357...u tom ne grijesim nikada,
Imaio sam nekada takav "Magnum"!


Komentar Br.14
Poslao : banjalucanka
Datum : 19.09.2006.
kad ce nastavak ,jedva cekam



Komentar Br.15
Poslao : Aziz i ja 5
Datum : 20.09.2006.
Klecim na vlaznom pijesku, u putpunom mraku! Kroz farmerke
mi se probija
studen, vlaga, voda , sta li?
Rotvajleri se izvaljeni na ledja, guzaju , reklo bi se
ledjni stil...sve do momenta dok svoje velike glavuse ne
uvalise  na moje noge.
Okrenuti glavama , prema
meni-naopacke...dahcu...daucu...aj!
Puno mi krilo , nepoznatih pasa!
"Neka vas, Raja," ...rekoh, i poceh milovati one naopako
okrenute psece vratove...smjestene , taman meni na nogama!
Nastupi nevidjena tisina...cuje se samo pseci dah...i poneki
val trehne o obalu.
Jugo donosi miris , koji me je uvijek tjerao na put,a ja sam
sada na tom putu...dalje nema gdje.
Mrak, plaza, valovi...i u svemu tome beskrajna neremecena
tisina...moje ruke na psecim celjustima...moja dusa u
Zagrebu...srce uz moju Sabahu!
Sabahu!
Saznanje da ona sada kao ova dva luda psa, lezi nekom
kurtonu na koljenima...i (ne do Bog)...dahce..., a dahce!
Rekla je samo toliko:" Mene voli drugi covjek!"
"Pak nek ' te  voli...jebo te on!"...glupo rekoh.
"I mene vole druge zene...pa sam opet samo tvoj!"
Dernu val po stijenama, prsnuse kapljice na sve strane,
poskropi kisa finih kapljica  i rotvajlere i mene.Rotvajleri
prestravljeno poskocise...lajuci zurno poletise prema moru!
Ko je ikad ugrizao more, pomislih?
Sabaha i ja na Bolu na Bracu, Sabaha i ja u Splitu, Sabaha i
ja na Lokrumu u Dubrovniku, Sabaha i ja u Makarskoj, Sabaha
i ja u Opatiji, Sabaha i ja u Crikvenici, u Karlobagu, u
Zaostrogu, u Risnu, na Gospi od Skrpjela nam pravili konak,u
Budvi,Hercegnovom, gore prema Zadru...i dalje i dalje...u
Sibeniku, (kuci ljubavi ,moji Staraca)...pet godina
zajednickih lutanje, pet godina drzanja za ruke, pet godina
"vjernosti", vjernosti do kraja zivota!
Jednom mi rece moj ludi Kum: "Ja bih svoju Tahiru mogao
pustiti golu od Banjaluke do Beograda...i nikad me ona ne bi
prevarila!"
Nismo razmatrali varijantu, da bi je neko karn'o, vec oko
Zaluzana! Ali,  ovo je moja ruzna digresija...govorili smo o
licnom stavu!
"Ja bih Sabahu, mogao pustiti sve do Crnog mora!Golu!
Kum razrogaci ...oci!
I rece:"Jebote!"
A to sto bi je neko uz put karn'o...ne pripada ovoj prici!
Frojd kaze...muskarci moraju trpati...gdje se kakva rupa
nadje!
Za utjehu dodaje, "al' to se ne moze nazvati ljubav!"
Jebe se meni kako se to naziva,ali ja ...seljak banjalucki,
ne bih mogao podnijeti da me moja ljubav poslije sto godina
zabavljanja napusti...i da joj neko trpa, a meni rahat- zato
sto to nije ljubav!
"Ajoj, Frojde, mater ti jebem , onu strebersku...i
junferasku...ima za moju nesrecu krivnje i u tebi!"
A onda je k tome dodao: "Jednom izgubljena ljubav, nikada
vise nece povratiti svoj sjaj!"
"Pa gdje smo sad, Jarane Frojde?"
Tebe sigurno nikad nije niko, koga volis, tako naguzio!
Zato sto nikad nisi ni volio!
A jos, k tome...nisi balkanac!


Komentar Br.16
Poslao : Aziz i ja 6.
Datum : 20.09.2006.
"Rover" zakljucan sa svih sest brava!
Niko ne dise i nista se ne mice!
Zaspali i Alica i Mrvos...otvorenih usta!
Cuju se samo psi sto laju na valove...a valovi rokaju bez
nekog reda...ne hajuci za nekoga ko kleci na pijesku, ne
hajuci za pse, koji bi da ga odbrane.
Sabaha!...Sabaha!...bi pogled u nebo i kristalno cista slika
zenskog golog tijela,...njenog tijela...i nogu visoko
podignutih  prema plafonu...i bi slika omalena covjeka
dlakave guzice, kako joj uz glavu tiho prica zadnje strofe
"pjesme"...reklo bi se - o ljubavi!
Uvod pred trpanje!
Odnekud stih "Pere Zubca"...Karadzoz Beg, mrtav
premrtav...Odnekud, opet "Arsen"...i "Rade"... i "Ne daj se
Ines"...
Dzenis Dzoplin i samertajm...Albinjoni i Adadzo...
Samo je jos falio Goran Bregovic...i bijelu haljinu, pred
Novu Godinu...i odlazis s njimmmm...
Odlazis s njim...
Hladno se nesto prisloni uz glavu...pomalo grubo!
Ovo se vise na desava meni!
Odoh ja raja...da ne postojim!
Sramota me!
Tanja ga gurnu jos jednom, ali sada znatno jace svojim
Magnumom!
Plavac se i ne pomjeri, klececi na vlaznom
pjesku....zagledan u tamo,a tamo je bilo to njegovo! Ne bi
to niko svhatio!
Tu Sabahu, to more, urezana imena na jednoj splitskoj klupi
na rivi...
i u dnu napisano "Banjaluka".
Uostalom, kao i svi seljaci kad se dokopaju kakvog drveta
ili klupe, urezuju svoja imena, datume,dokaze za vjecnost!
"Ustani, digni ruke u zrak...i nista ne pokusavaj!":rece
zenski odlucan glas.
Plavac je pogleda preko ramena, u mraku je slabo sta mogao
razaznati.
Ruke mu na pijesku!
Otrese lagano pijesak sa ruku, trljajuci ruku od ruku,
lagano se podize.
Bio je znatno visi od osobe sa pistoljem.
"Paradoks, mlada damo,...ja bih veceras da se ubijem...i vi
mi uskracujete to zadovoljstvo...pa i ako opali taj vas
pistolj...meni je tu velika usluga!
Rece Plavac, sagnu glavu, spustenih ruku, pomisli dalje
stvarno nema sta vise objasnjavati.
"Hocemo li pucati, ili sta?":Rece Plavi.
Tanja muski stoji, ali joj Magnum otezao i sam sve nize i
nize klizi do njene butine.
Tu i stade!
Vidjela mu je lice, boje nego on njoj jer se svjetlo iz
njene kuce
silalo po cijeloj plazi!
"Jesi li ti dosao sa onim "Roverom", pokaza pistoljem prema
zaspalom autu?"
"Jesam, rece, Plavac...ali eksidentli...duga prica...trebalo
je da idemo kod neke Tanje...ali eto tu zaglavismo, izgleda
na vasoj plazi...nije do mene, vjerujte!" rece Plavac.
"Mozda ste i stigi gdje treba"...tiho i sa nevjericom rece
zena!
"Ja sam Tanja...i pruzi svoju ruku ,zajedno sa onim
Magnumom,u znak upoznavanja.
Plavac uhvati Magnum za cijev i rece:"Drago mi je da smo se
upoznali!"
Stajali su tako sekundu dvije, dva potpuno nepoznata bica .
Jugo duvnu jace,valovi se  razbise o stijene 'doleti miris
dalekih mora, miris putovanja, miris ljubavi !U tami noci sa
zapadne strane nadvila se Ucka.Odjeknu eho sa planine!
"Na Kvarneru sam samo zato da osjetim ovo!": rece Plavac.
"Ni ja nemam bolji razlog!, rece zena.
U tom na trijemu kuce pojavi se djecacic!
Kosa k'o u Dzimi Hendriksa, za one koji ne znaju, glava
velika k'o "Cocin Bubanj".
"Oce, Tanja da sletim, da razbucam govna...matere ti!?" :
vrisnu slabasan glasic.
"Neka , Azizzz, budi dobar, odmah sam doma!"...umiri ga
Tanja.
"Tanja, kaj je sve vu redu...sa trijema progovori druga
osoba...zenski glas?"
"Je, pa kaj bi mi bilo , samo se spominjem sa jednim svojim
starim prijatelom...rece Tanja!"
"Pa za kaj ne dojdete gore?"...rece onaj isti zenski po malo
uplaseni glas.
"Eto, gremo gore , Eca, a ti bus kavu napravila, zar ne?!"
"Oprostite"- rece Plavac, "ne bih da vas uznemiravamo,
uostalom , Gospodin u Roveru nas je doveo kod vas, pa mislim
da ne bi bilo zgorega da ga probudite i pozovege na tu
"kavu". Meni je OK i ovdje!"
"Ko je u "Roveru" veceras?"... upita Tanja.
"Pa valjda onaj isti koji vam uvijek dolazi?"
"Varas se Plavi,oni se mijenjaju svaki sekund, zato je i
ovaj pistolj tu! Uostalom ja radim vu Zagrebu, a ne na
Rijeki."Kad sam u ovoj kuci, ja sam na odmoru, kaj ne?"
"More biti, rece Plavac...umoran od kuplerajskih
proseravanja, i jos dodade..."Steta tvoje ljepote , Tanja, u
Banjaluci bi mogla biti predsjednik Opstine-najmanje."
Tanja rastrese kosu, kosa odleti na sve strane,zlato sjevnu
na mjesecini!Sijevnu prelijepo zensko lice!
"Mars u kucu", podize onaj Magnum!
"Sad cu ti ja objasniti neke stvari!"
Sa vrha trijema mali Azizzz razdragano vice: digi ga meni
Tanja, digi ga meni!"...i sve bosim nogama poskakuje k'o da
plese na vrucem plehu!
"Mali Cigo!?"...pomisli Plavac.
"Mirkoooo, Slavkoooo...doma!...prodera se Tanja.
Iz  pravca mora zacu se tesko dahtanje, buka prevrnutog
sljunka na plazi, a onda ko uragan pored nas proletise dva
rotvajlera.
Trk uz stepenice na trijem!
Tu stadose, okrenuse se dvije nemani...pogledase u nasem
pravcu...i samo se cu "Vah"!
Plavac odluci da ide gore!


Komentar Br.17
Poslao : Banjalucanka
Datum : 21.09.2006.
AFERIM! Kad izdas knjigu prvi sam kupac.Svaka cast



Komentar Br.18
Poslao : Nektar maneken
Datum : 21.09.2006.
Koliko ja kuzim Toba, Sabaha bi trebala biti tvoja Zorana,
koju pozdravljam maksuz.



Komentar Br.19
Poslao : Aziz i ja 7
Datum : 22.09.2006.
Tanja mahinalno povuce "oroz"! Magnuma...tresnu kratka
devetka...kao grom i jos jace ,...Plavcu tik uz nogu...prhnu
pijesak na sve strane!
Svako zrno pijeska pogodi ga u lice bas kao milion iglica -
bolno!
Rukama, hvati se , mladic za oci!
Mokri pijesak mu se zalijepi za lice...ostatak curnu u
njedra.
Nestade more, nestadose zvijezde-nasta mrak, bolan mrak!
Plavac kleknu, savijen do samog pjeska. Sto je vise oci
trljao, bol je bila jaca!
Pade na koljena , Tanja tik uz njega...izvini...oprosti
Plavi, ja sam mislila da ovo ne radi!
"Vidis li me...vidis li me Plavi?"...rece molecivo.
Val se dovalja lijeno do njih.Pokvasi covjeka koji je klecao
na pijesku skoro do samog struka, pokvasi i zenu koja kleci
metar od njega.
Plavac zagrabi u dvije ruke vodu, prinese licu, lagano
zaroni lice u vodu.
Tiho sustanje pijeska,i more ode nazad.Ostade samo glatki
pijesak, i ono sustanje.To pijesak, pije more!
Plavac otvori oci.
Zena ispred njega kleci polurasirenih nogu, val joj rasirio
mokri bade mantil.Oslonjena jednom rukom na mokri pijesak,
tijelom nagnuta prema Mladicu , druga ruka u kojoj je bio
pistolj...duboko se zakopala u pijesak.
"Vidis li me Mali...a...vidis li me?" "Ili, kaj?!"
"Neobican docek jednom strancu...vidim da domacica ne nosi
donji ves!":rece Plavac seretski.Razvali se u veliki
osmijeh.Oci mu zasuzise, sto od bola , sto od smijeha!
Tanja pokusa prebaciti teski i mokri bade mantil da sakrije
svoju golotinju, al' bi slab rezultat.Teski frotir natopljen
solju, pokri samo koljena...sve ostalo ostade
nepromijenjeno.
Tanja se prva snadje, ustade, jos uvijek sa onim pistoljem u
ruci.
Pruzi Plavome ruku da i on ustane, ali opet pruzi onu ruku u
kojoj je drzala pistolj.
Plavac se uhvati za pistolj, i lijeno podize! Samo rece:"Ovo
ti je kao produzena ruka"? "A?"
"Molim te ne povuci opet "oroz"...barem dok se malo ne
odmaknem!":rece.
"Ha, ha...iskreno se nasmija zena...pa maloprije si htio
umrijeti, zar ne?"
"Jesam, mogu i sada...ali bi bilo steta da ti budes umjesana
u sve ovo!":rece Plavac.
"Ne razumijem!":rece Tanja stvarno neshavatajuci situciju.
"Pa dijete ti je na trijemu, a koliko po glasu zakljucujem i
kcerka!":rece Plavi.
"A imas i dva Psa!, ne zaboravi!"
"Evo tebi, nosi ovaj pistolj...i da znas ...pogodil si me -
ono, iskreno...ono covecanski!"...rece."Bas u srce!"
"I kako rekoh, sad mars u kucu!"
Nasmijase se oboje!.
Penjuci se uz trijem, njen bade mantil otezao od vode
razvukao se po stepenicama, iz njegovih farmerki lije voda.
Kakva komicna situacija, u jednoj noci na zaspalom
Kvarneru...
Na sve bi ovo moglo liciti samo ne na romantiku.


Komentar Br.20
Poslao : Aziz i ja 8
Datum : 22.09.2006.
Rotvajleri mrdnuse svoje guzove...dvije mokre osobe
zakoracise u veliku prostoriju.
Cijela soba je bila prekrivena tamnim drvetom. U cosku kamin
a ispred njega mramorne plocice, na njima koza neke jadne
zivotinje.Bijele!
Plavac pomisli..."Fuj!"
Dva kozna trosjeda u samoj sredini sobe, na podu mali tepih
sa sarama Inka.Kameni kafe stolic. Pokretni bar nakrcan
kojekakvim nerazgovijetnim picima, flasama svih boja. Na dnu
mu tockovi! Jebote!
Zavjese teske bordo plisane,u totalnoj disproporciji sa
"Meditranom".
Stolne lampe na svakom cosku!
Na zidu ogromna slika "Rade Serbedzije"...golog, velicine
dva puta , jedan metar-akvarel uradjen po uzoru na poster
Radine velike predstave "Oslobadjanje Skoplja"...izgledalo
je to sve fenomenalno, ali u ovaj kupleraj se i nije bas
uklapalo! Niposto!
Do "Rade" veliki stereo uredjaj...Tosca 10!...i hrpa LP
ploca poredanih u ogromnom staklenom kavezu.
Arsen, Zak Brel, Aznavur, Bitlsi,neki Dzim Morison,Hendriks,
pa neki Rave Sankar,Dzejms Tejlor, Dzudi Micel,Nil
Jang,Bluz, Dzez...i na kraju Himzo Polovina (Hasanagin
sevdah)...to mu se ucini jedino poznato.
Bio je tu i neki Leonard Koin i svasta jos...
Zivot je nauka, pomisli Plavi...treba uciti.
Ali njemu , stvarno nije bilo ni do cega!
Pomisli na Sabahu, pogleda u zidni sat...ponoc...vrijeme
ljubavi!
Zaboli ga u grudima, gorka bol, i film koji je jasno vidio.
Vidio je Sabahu u tudjem krevetu...goli , noga preko
noge...dosada preko orgazma, cigareta...i
praznina...iscekivanje trenutka da se sve zavrsi da se
obuku, da se vrate sebi.
Zaljubljenost je ogroman poriv dok traje hemija, ali svako
novo karanje ubija hemiju sve vise i vise...odjednom se javi
zelja da covjek bude sam.Da pobjegne od svih tih novih mirsa
koji su ga docekali, da se vrati svome jednom i
jedinom...svojoj ostavljenoj ljubavi.Prepoznatom svemu!
Zagledan u prazno Plavac se prenu kad Tanja upita:"Bumo sta
popili. ili kaj?"
Usla je u prostoriju, istusirana, mirisna u zategnutim
izbljedjelim trapericama,bijeloj majici i bosa.Pucalo je sve
na njoj...raskosna zagrebacka dama...u svom djecackom
sjaju.!Ljepotica!
Prevrnu svoju plavu dugu kosu ...sa lijeve na desnu stranu -
bez ikakvog vaznog razloga i rece :"I, kaj sad!?"

Tanja ja bih mogao przenice sa sirom, provali Aziz.
"Azizzz, ti bus u krevet odmah!"...naredi Tanja.
Aziz pogleda Plavca, pun mrznje...i ode bez "Laku noc"
Samo na vratima rece: "Zapamtio sam te ja!"
Stoji mladic jos uvijek tik uz sama vrata, ispod njega
napravila se lokvica vode. Cijede mu se farmerke.Mogao se
Plavac komotno i upisati, niko ne bi primijetio, osim ,
mozda onaj mali Aziz.
Supak, bosanski!
Ali , nije!
"Ti si jos mokar , Plavi!":rece Tanja.
Plavi podize ruke u zrak...kao to bi bilo to.Mokar!
"Eke,digi mu Tanja stolnjak da se omota", odnekud se javi
glasic!
"Azizzz, bum te ubila, vu krevet , odmah!"...strese se
Tanja.
"Eca, dge si se ti izgubila, u vraga?"...nervozno ce Tanja.
"Pa kaj,tu sam, nemrem raditi sto poslova"...pojavi se na
vratima koja su vodila u kuhinju, djevojka plave kose,
plavih ociju, i svega oko nje plavoga...prelijepa, kratko
osisana...siskava (svaka dlaka svoju brigu vodi), bijela
uska majica, stomacic joj iscurio , farmerice u
dronjcima...besprijekorno ciste.Bosa, isto kao i Tanja!
Pogleda u Tanju, a onda u mokro bice - Plavac pomisli da
nikad nije vidjeo ljepse lice, mozda samo onu Jasnu
Mihaljec, zagrebacku menekenku,ali i to je bilo iz daljine,
jednom u kinu Balkan! 
A i tada je bio sa Sabahom!
Prica za zaboraviti!
Sudarise im se pogledi!
Potraja tu sekundicu ili dvije...vjecnost za one koji se
gledaju.
Beznacajan momenat za one koji posmatraju.
A Tanja je bila zestok posmatrac! Hladno se otrese na Ecu
:"Sta je sa tom kavom, Mala?"
"Pa , Tanja, evo kuvam, al' kako got ubacim kavu u vodu ,
ona zrna mi isplivaju na vrh, i nema sanse da lici na kavu
sto ti pravis!"...bezazleno i skruseno rece Eca, pogleda
zakucanig u Plavca.
"Eca, daj covjeku onaj veliki peskir , stavi mu ves i
farmerke u centrifugu, a ja cu napraviti kavu.":rece Tanja
tonom razbijenog igraca!
"Evo , peskir!"...dodade mu Eca."Samo se omotajte i skinite
to sa sebe , a ja cu to u centrifugu... zagonetan vragolast
osmijeh preleti njenim licem.
"Koliko imas godina Eco?"
"Isto kao ti!", odgovori vragolato!
"I hajde, skidaj se, omotaj se, daj hlace!"...rece veselo.
"Gdje vam je kupatilo?'...upita Plavac.
"Ja bih to tamo radje."
"Idi desno, ravno, e pa sad lijevo!"..rece Eca.
Plavac odahnu u prostranom kupatilu.Sa naporom skinu svoje
mokre farmerke, a onda i gace, marka "Standard
Konfekcija-Banjaluka"...teske bijele gace sa po trista
usitaka i zajebancija,za koje niko na ovom svijetu nije znao
zasto sluze...bijele sramotne gace...antisex reklama,
antisex gace.Mzovoljno ih , onako gol pogleda, ocijedi, a
onda revoltirano ubaci u wc solju. Povuce vodu!
Solja se napuni skoro da samog vrha...poplava zamalo...gace
isplivase pa nestadose, a zatim se voda opet napuni do
vrha!
"Zacepljeno...i gotovo!"...pomisli Plavac, "gotov sam!"
Odjednom , gace opet isplivase! Naglim pokretom , Plavac ih
zgradi!
"Moje ste!"
Ocijedi gace, otvori prozor od wc-a i zafrljaci ih svom
svojom mladalackom snagom!
Cu se samo "prljuc", i Plavac ugleda svoje bijele gace 
dva-tri metra daleko, zakacene za nekakvu granu.
"Ko , drvo ovdje posadi, mater mu jebem?"
U wc-u nigdje nekakve metle, stapa ili , sta li.
Plavac zatvori prozor, sve u nadi da ce jugo gruhnuti,
otresti gace sa grane ...i tako.
Zamotao se cvrsto, razgacen u onaj peskir. Eca uze farmerke
i rece :"Ovo bi valjao i oprati!" Odleti Eca.
Plavac udje u onu nakaradnu prostoriju. Osvrnu se jos tri
puta oko sebe, negdje bi sjeo, ali zna da mokrom guzicom ne
moze na koznu garnituru.
Plavac sjede na kameni stolic. Skupio noge kao trebe,
konacno peskir je oko njega, slicno kao i suknja.
Pomisli na Sabahu...pomisli na svoju sramotu!
"Eca, kravo jedna, kaj si mi to zdelala sa kuhinjom", cu se
dolazeci glas iz kuhinje.
"Znas , kaj je ta mala krava napravila...a ?...znas?"
"Pa ne znam" :rece Plavac.
"Stavila nemljevenu kavu u masinu, onako vu zrnu!" :Isuse,
Boze" zavapi Tanja.
"Nista od kave, Plavac...moram sutra zvati, automehanicara,
ili mislis da bi bilo bolje da zovem onog sto popravlja
pipe?" Zabrinuto upita Tanja.
Plavac rece:"Ja bih zvao onog za pipe, al bih mogao to i sam
pogledati kasnije, ...vazi?"
"Vazi"...bilo je Tanjino.
Udje Eca:"Pere se!"...rece.
Mislila je na njegove farmerke.
Plavac pomisli...bit ce golih guzica jos barem tri sata.Samo
da se Alica i Vlado ne probude!?
"Sjedi na pod", rece Tanja.
Sjede i ona!
Sjede i Eca!
Eca blizu  Plavca, ovlas se nasloni na njega.
Tanja pritisnu neko dugme na nakakvoj maloj kutijici...planu
vatra u kaminu.
Toplota se razlijeze u srcu Plavca. Ovo je san, ovo je
raj...samo da mu je kojim slucajem bilo zadrzati gace na
guzovima! Eh...Sad!
"Sta ces popiti...ili sta cemo piti?", upita Tanja.
Jebeno pitanje, "sta cemo popiti?"...znaci jedno pice, a
"sta cemo piti?" ucini se Plavcu logicnije...kao potrajat ce
!
"Pit cemo sto ti predlozis!"...rece.
"Onda neka to bude mineralna voda, sa limunom i
ledom...",prosapta Tanja.
" I neka pjeva Leonard Koin, slazes se?"
"Plavac je za Koina cuo samo ono jednom kad je Drazen
Vrdoljak pisao o njemu u "Plavom Vijesniku"
Kanadski pjevac, odusevio Hrvate! Bas Tako.
"Moze , Koin,... prava stvar" , rece Plavac stiscuci svoje
noge u onom peskiru...ne do Bog Eci, da ga razmakne.
"Moj si covek!",rece Tanja.
Izvadi duvankesu, izvadi "Drum", jakako duvan i poce motati
tanke cigare.
Plavac zazali sto mu se kutija filtera "57" ovlazila.
Tanjine cigare bile potanke.
Smota Tanja svima po jednu tanku cigaricu, zapali prvo sebi,
pa Eci , pa Palvcu.
Povukose svi po debeli dim,Plavac se zakaslja, k'o konj!
"Jeben ovaj Drum!",kasljuci rece Plavac, a oci mi ko
kuglageri.
"Vi, bosanski svaleri sve na ovom svijetu krivo tumacite!
"Dram", a ne Drum...ha ha ha, milion puta sam cula istu foru
od basanaca!"
Drum ili Dram i unutra stosta...Eca se lagano podize,
nasloni svoju prelijepu glavicu na njegove grudi...Tanja
ustade, predje sa druge strane i mazno se priljubi uz
Plavca.
Leonard Koin pjeva zalopojku o Dzenis Dziplin.
"Joj, raja prenu se Plavac, da pustimo "U Stambolu na
Bosforu"!
Tisina,... dvije boginje bezosjecajne, na njegovim
grudima...i opet  tisina!
Starija progovori, polako , tiho, otezana jezika :"Pusti sta
hoces, al' nas ne diraj."
I samo uzdahnu! Ovako nam je najbolje.
"Bil' vi Arsena...Moderato Cantabile?" Tisina! Plavac
zakljuci da bi to bila prava stvar,uostalom od svih onih
imena na plocama znao je samo Arsena i Himzu.
Himzo bas ne bi nekako isao.
Ko zna ko je ovu plocu zaboravio kod Tanje.Garant neki
bosanski politicar!?
Plavac ustade,peskir oko njegovih bedara ostade cvrsto
zarobljen u rukama usnulih zena.Oci im se otvorise, cetiri
plava oka usnulo pogledase u njegovu "muskost".
Obli ga rumen, stid, ali zakon grizje savjesti ...nikako!Bio
je zacaran, sam... i da ne zna s cim...nesto je upravljalo
njim, a i da  nije bio svjestan toga.
Sabaha?
Da, Sabaha...golih guzova ode go gramofona i promijeni
plocu.
Arsen zapjeva "Moderato Cantabile"...neko rece u
pjesmi...niceg nema, niceg nema...od nas!
Plavac otpi casu mineralne, puvuce dim Tanjinog "Druma"...i
osjeti kako tone, lagano tone, svjestan svega u svojoj
gluposti, tone u narucje djevojke sa kojom je osjetio
svijet, osjeti njene meke ruke kako ga miluju po glavi, cuje
njen glas i razdragan bjezi nekakvom livadom,...i iz daljine
cuje rijeci Sabahe...mene voli drugi covjek...mene voli
drugi covjek...i sve tise i tise...mene voli drugi
covjek...
"Pusti ovu muziku Plavi, na beskonacno"...sanjivo rece
Tanja.
"Gdje je beskonacno , Tanja?"
"Beskonacno ti je tu blizu, kod tod crvenog
dugmeta...beskonacnooo je uvvvijek bllizu, kad znas gdje da
pritisnes"...
Plavac nesto pritisnu, a onda oprhvan teretom koji nikad
nije nosio, spusti se lagano izmedju dvije zene."Moderato
Cantabile"
Bilo je to pravo dugme!
Tijelo tronu!
Sabaha na plafonu, i film koji nikad nece
zaboraviti...majusni covjek cupave guzice uzjahao na njegovu
ljubav i kao jazavac radi gore-dole.Zuri, trese se ...zna da
mu to sve ne pripada, ali posao se mora uraditi!Sam Bog mu
je dao nezasluzenu ljepotu, sam Bog mu je dao da bere u
tudjemu!Zlurad osmjeh mu je na licu...u mislima mu
rijeci..."Ja karam, ja karam!"
Kratko!
 Onda izbaci svoju spermu po njenom bijelom stomaku,po
njenim grudima...i dalje!
Uradi, sto Plavac nikad nije...uradi sto ne rade ljudi
zenama koje vole!
Plavac osjeti potrebu da klekne medju dvije nepoznate zene,
taman na svoj zarobljeni peskir.
Osjeti potrebu da svoj dozivljaj opravda snom...leze!
Eca otvori oci, prebaci nogu preko njegovog mrtvog tijela, a
onda se mazno pope na Plavca.Uzela mu je glavu u ruke,
svojim beskrajno plavim ocima ga pogleda...dodirnu ga
nosom.,I ostade tako dugo.
Plavac zatvori oci...i ponovo vidi, zatvorenih ociju, neku
daleku ulicu u Banjaluci,spustene roletne, ljetni dan
popodne,osjeti miris Sabahe, osjeti miris po kome se ljudi
uvijek raspoznaju i nalaze!
Zagrli cvrsto Ecu, do bola,i utonuse jedno u drugo.
Lijeno!




Komentar Br.21
Poslao : radoznala
Datum : 27.09.2006.
dalje....



Komentar Br.22
Poslao : Aziz 9
Datum : 06.10.2006.
Koliko ljubav traje...i da li traje?
Eca, uzdahnu...razmahnu rukama po zraku  opisujuci veliki
luk..."toliko te volim Plavi"!: Rece !
Spade bijeli charsaf sa njenog tijela, ukazase se Ecine
bijele grudi. rumene bradavice...mladalacka
cvrstina...cvrste grudi kakve Bog ne radja!
Plavac nikad nije vidjeo nista ljepse, a to je
zloupotrebljavao cijelu noc.
Jahao je na Eci, zeljan osvete, okretao je to prelijepo
nevino zensko tijelo na sve strane...bio grub, pregrub...ne
bi li sebi dao , ono malo zadovoljstva, sto je izgubio , kad
je Sabaha legla u tudju krevet.
"Kad ju je karao konj, cupave guzice!"
Okrenuo je Ecu, "s guza...pa ovako , pa onako"...a onda joj
je beskrupulozno svrsio  u usta!
Tako nije vodio nikad ljabav sa Sabahom!
Imao je orgazam, prljav i najprljaviji...ali ipak
nevidjen...orgazam!
Pravi, prljavi muski orgazam!

Sunce se pojavi iznad otoka Krka. Jadran srebrenasto zasija
prema Moscenickoj Dragoj i usamljenoj sljunkovitoj plazi.
Na plazi zaglavljen "Rover", a tek samo po neki zrak Sunca
dodirnu krov automobila.

Plavac navuce  farmerke na gole guzove! Majicu nije nasao!
Krenu lagano , bosonog, po sljunku, preme "Roveru"!
Na trijemu kuce u kojoj je do malocas vodio ljubav sa
nepoznatom djevojcicom, ugleda crnu rascupanu glavicu!
Izgleda, mali Aziz se probudio.
Plavac, se sagnu, uhvati se rukama za stomak...iz usta mu
provali vulkan zuci i cemera.Prazan zeludac se prevrnu,oci
mu se iskolacise, taman tako , ko kad covjek umire.
Zuta zuc, smrdljivo  prekri kamencice plaze.

Eca,u svom najgrubljem jutru u zivotu, navuce plahtu na sebe
te na prstima odskakuta do kupatila.
Tamo sama, zagledana u svoja slabasna zenska ramena , u
ogledalu uglega iscrpljenu nepoznatu zenu.
Rukom lagano krenu da brise svoje njezno tijelo

Eca se pomilova po venerinom brijegu, a onda,prsti
raznodalici prosetase po njenoj djevojackoj tajni.
U sebe uvuce kaziprst i srenji prst...i dotaknu dubinu svoga
tijela, kao nikad prije!
Osjeti toplinu vlastitiog zenskog tijela, osjeti
beskonacnost...podize glavu prema moru...ugleda valove koje
se lijeno valjaju prema obali..
 .i jos nekakvo ljudko bice samo u farmerkama, ali sa rukama
podignutum u zrak.
Taj prikaz ljubavi ne pripada nikome, najmanje Eci a i
mladicu koji dize te ruke.
Ljbav, ljubav se desava u Zagrebu...neko tamo kara...cupava
guzica i ogromna kara, deru ljubav za koju se Plavac rodio.
Zivot je , kurac, jedno zestoko razocaranje ti upropasti
sve!
Tudje karanje predstavlja razocarenje ili neku bolju rijec ,
ali definitivno tu povratka vise nema!
Jednom skarana, tvoja djevojcica nikad ti vise nece dati
staru lubav!
Pa ko to otima nase djevojcice,...ko ih to jebe?!
 


Komentar Br.23
Poslao : 'lucanka
Datum : 08.10.2006.
Sve pohvale i blagi naklon,bez obzira ko si...imas dar
naracije! Odavno nisam, s vecim interesovanjem, pratila
razvitak jedne teme. S neopisivom lakocom, humorom,
spontanoscu, vjerodostojnoscu obracas se citaocima, i ja, na
trenutak, pozeljeh da sam  Eca, hehehe...

Voljela bih da objelodanis svoje price, ubijedjena sam da bi
imao dobru prodju. Isto tako bih voljela da nastavis s
pisanjem, ovdje na Kajaku, dok cekamo (GodoTa,
Montenegro-Express) izlazak memoara... :-)

Nemas pojma koliko mi je drago sto si 'lucanin!



Komentar Br.24
Poslao : Aziz i ja 10
Datum : 10.10.2006.
Aziz 10:


Tek u slabasnom blijesku izlazeceg Sunca, Eca ugleda
odblijesak dobro poznatog Tanjinog 
pistolja - kako se lagano spusta prema glavi covjeka , koji
je sada klecao na vlaznom sljunku,... kome su
se talasi tiho i njezno (glupost, ili te pljusnu, ili ne), 
motali oko nogu !
Sunce, kao veliko zuto jaje , peceno na oko, (samo onako
kako ga je Majka spravljala), tek svojim vrhom, promoli se
iznad otoka Krka.
Plavac se sjetno nasmija sceni koju je gledao!
Niz obraz mu poleti suza, lagano curnu prema usnama, bit ce
prva u zivotu...bit ce i zadnja!
Zadnja suza, i jos po malo slana!
"Muskarci nikad ne placu!"...odnekud cu tihi glas Oca!
"Mozda , samo onda kad odlaze?, kad umiru?"
"Sine, moj, muskarci ne placu...zato sto su
muskarci...eto!"
Jaje od Sunca, ili Sunce od jajeta, obasjase  Kvarner!
Odenekud se javi toplina, koja rastjera jutarnju
izmaglicu i hladnocu.
Eh, da je to ikada naslikao , Sarac Alija bi mu dao cistu
jedinicu i pride onim velikim kljucevima
po glavi!
More izgubi sivoplavu boju i pretvori se u zlatno. Zlatno
zasija i nebo, a oblaci u daljini poprimise  boju
krvi. Jedino su im jos vrhovi bili tamno sivi!
Tamno sivi, kao dusa covjeka koji se rastaje sa zivotom!
Priljubljena licem uz zatvoren prozor , Eca, rasirenih
ociju...nasluti ishod!
Malenim sakama poce lupati po staklu...iz nje glas nije
izlazio.
Lupala je ludacki po staklu...spade i peskir kojim se
omotala...suze su joj se lijepile po staklu,
samo glasa nije bilo...
Neeee, neeee...vise krik nego te dvije rijeci....neee i neee
- nemoj!
Tanja , na taj krik , skoci iz kreveta, ociju razrogacenih i
sva rascupana!
"Sta se deres, Eco...o's da me herc strese...kravo?!"
Sjedeci na krevetu, sva bunovna i mamurna ...nogu
rasirenih....unezvjereno pokusa odgonetnuti
odakle je dolazio taj zvuk.
Lijevi pogled, desni pogled...nista!
Pomisli da halucinira!?
Tanja, protrlja oci...osjeti snaznu glavobolju...bas onakvu
kada poslije pica smotas tanku
marihuanicu, ...normalno garniranu sa hasisem -
avganistancem -, onim govnetom sto je smrdilo
na "kanu", boju za kosu!
Avganistanac...govno nad govnima!
Ugleda Ecu skvrcenu i golu...bezzivotnu...i tragove njenih
ruku na zamagljenom staklu.

Plavac prisloni "Magnum" na sljepocnicu...nategnu oroz...
Sunce i jaje zajedno, svejedno, vec se kupaju u predivnom
jadranskom moru!
Lijepo je umrijeti na Kvarneru!
Osjeti u nosnicama zaostale mirise "Kopertona"  kreme za
suncanje, koju su strani turisti
bacali na sve strane.

"Dodji, Mili...pozuri"...javi se odnekud Majka! "Evo te
cekam danima!" "Sve sam ti spremila, sramota od mene!"
"Nebo je veliko, jos vece nego sto ga vidis iznad
glave...nebo je beskrajno...dodji vidjet ces...i sve je
bijelo,
i cisto...cistooo...cistoooo!"
Eho majcinog glas se lagano izgubi! Ode morskim ravnicama,
ne hajuci za valove...
Nasta tisina! 
Mrak!
Plavac je kao u nekoj velikoj ruskoj stepskoj izmaglici cuo
zveket "trojke", koja juri kroz snijeg...eh, zveket
praporaca,
povuce oroz i istog trenutka osjedi zestoku bol u glavi.
Nicise pade glavom na mokri sljunak!
Ruka sa "Magnumom" ostade ispruzena prema Krku!
Lijeno se dovuce val, uz tiho pjenusanje...prekri glavu
mladog covjeka, a onda se isto tako tiho  povuce, tiho  uz 
pjenusanje.
Povuce dugu kosu Plavca, svu u fronclama preko bijelog
sljunka Moscenicke Drage.
Osta kosa sljepljena po mokrom kamenju. 


Majka navuce jutarnji bijeli oblak na sebe!
"Eh...rece tuzno.."ni danas mi nije dosao moj sin, moj sin
jedinac."

"Nije lako umrijeti, Sine!"
"Umire se polako i svakodnevno...nacekat ce se Majka svoga
Goluba...jedinoga!"


Komentar Br.25
Poslao : aziz i ja 11
Datum : 10.10.2006.
“Sta je, koji kurac sta si se tu naguzio, konju onaj jedan
banjalucki!” …izdera se Alica, netom
probudjen drekom , da te nogom nisam zveknuo u glavu, sada
bi ti metak iz nje vadili.
Plavac podize glavu , ukrenu se sjedeci prema obali I u
sjaju sunca vidje Alicino lice, ljuto I namrgodjeno. Drago
lice !
Iz “Rovera” se lagano izvuce Vlado! Bos , a u crnom
odijelu.
Plavac se kiselo nasmija…vidjeo je jednom tako nekog bosog
covjeka, ali davno ! daleko…davno…nekakvog ,Banjaluckog
kocijasa. 
Vidjeo je na trenutak  dio svog djetinjstva, ali to se sve
izgubi kao u magli. Sve lici na san, a daleko je od sna.
Mora da je tako jednom , stvarno bilo!?
A I Majka, I ona je bila tu, a to je nemoguce.
Covjek , jednom kada ode vise se ne vraca.
Znas kada dodje?...dodje onda kada si mu blizu…samo onda
kada smrt uhvatis za ruku!

“Ale , cuo sam praporce kroz rusku stepu, vidjeo sam Majku,
nanjeo sam najvecu nepravdu 
Jednoj djevojci sinoc u svom ludom snu! Bog me kaznjava!
Kaznjava me za Sabahu I njene grijehe!
Izgovori , Plavac sve vrteci ocima u raznim smijerovima!
Aman, isto ko’ Sejo Frljo, kad ga Ivo Nakic pita; “Sta je
–konsekucijo temporum-“
 
“Jel ‘ bilo kakvih problema , sinoc Tanja?”-upita Alica
autoritativno.
“Je…pa kakvih bu problema bilo…malo smo si pili, ponekaj
duvali, zatim je Eca otisla da nam spravi kavu, a ovaj tvoj
drug je zaglavio vu kupatilu. Eca I ja smo se cudili kak ga
dugo nema, a ondak smo cule kak’ se snekom zenskom
spominje.!”
:Eto , tak je bilo!”
“Inaceeee, Vi ste Tanja, ovaj,...a ja sam Alica , Iz
Banjaluke…skolski drug ovog ovdje konja sto se htjeo
upucati!”
“Studir’o sam medicinu, ali dan pred kraj godine
rekoh…jebo…ovo nije za mene!
Bit cu ja professor matematike…inace …Alica!!

“A od danas , Direktor rijecke Televizije!”
“Jebiga!”

“E, a ti si bas morala smotati marihuanu zajedno sa
hasisem?!”…zavrti glavom Alica.
“Je, pa kaj to ni normalnooo?”
Vlado sjedi na pragu otvorenih vrata “Rovera”, noge mu na
vlaznom sljunku, prevrce prsticima, a glavu zabio u sake.
Crna kosa mu se probija kroz prste.
Lijep covjek, a jos I nekakav Predsjednik!
Tuzno I zaljubljeno gleda u Tanju.
Kao Pas,Pas koji pokusava reci sve ocima!

Ocima , krivim ljudima , nista neces saopstiti!

“E, slusaj sada  mene Plavac, jebo ti mater svoju,, oni
praporci sto si cuo prije nego sam te ja odvalio nogom u
glavusu…a samo zato da se ne ubijes, bio je zvuk koji je
proizveo ovaj mali Cigo, sa svojom najlon kesom punom 
cepova sa flasa. OK?
Zvekni Cigo jos jednom!”
Cigo, zveknu!
Bilo je bas tako!

“Cigo, kako se ti zoves, Matere ti?”…za svoju dusu upita
Alica.
“Pa…Aziz…kako bi drukcije!”!
LIjepo ime , rece Plavac I polako ustade.
Niz farmerke mu se poce slivati bujica “Plavog Jadrana”.
Iza Tanje ugleda plavu kustravu kosicu, prcasti nosic, dva
plava oka…bozansko bice koje je samo mogla kreirati njegova
“seret Majka”…negdje –odozgo!

“Sanjao sam te sinoc, djevojcice, sanjao sam te “muski
ruzno”…I za to si nikad necu oprostiti!”
Rece Plavi.
Sanjao sam ljubav sa Tobom, ja govno banjalucko!

Eca ga pogleda, cinilo se ravnodusno…I rece:” sanjala sam I
ja sinoc svoju prvu ljubav , ucinilo mi se bozanstveno…samo
po malo ljepljivo!”


Komentar Br.26
Poslao : Hvala 'lucanko
Datum : 12.10.2006.
Znam , da sam prost i preprost u pisanju...svaki put
ocekujem kako ce me netko ispljuvati.
Kad ce me Seha sutnuti.

Tvoj komentar mi puno znaci.
A ,Godoa, Godoa smo cekali u "Kamernom", u "Ateljeu", i
dalje!
Dolazio nam je uvijek...GodoT...!
Lijepo je sto se nazivas banjalucankom!
Lijepo je biti banjalucanin!
Ponosno, svoje ime zamijeniti imenom , tamo nekog Grada!


Komentar Br.27
Poslao : Aziz i ja 12
Datum : 12.10.2006.
Aziz 12

Jedna ulica u Banjaluci se zvala-Bulevar Revolucije. 
Nekada je njenim pravcem tekla rijeka Crkvena, ali ljudi
odlucise da vodu zakopaju I preko nje naprave novo naselje.
Sve je islo po ustimanom ruskom sistemu “Kad se braca 
sloze…I olovo plivat’ moze…”
Ma pliva i govno i to bez sloge!

Tako nestade rijecica …nestade  dio mladosti malih
banjalucana.
Nestadose prva proplivavanja I plivanja.
Nestadose cika I smijeh djevojcica koje su se sa sljivika
danasnjeg “Plavog nebodera”, zaletale u  brzace Crkvene.
Crkvena, cista rijeka, ciju smo vodu pili plivajuci…postade
underground rijeka…a nase djetinjstvo se pretvori u crnu
slutnju.
Jednom neko rece :”Bit ce rata!”
Tako I ostade u sjecanju mladosti djecaka I djevojcica.
Navaljali su se zatim neboderi I oficirski stanovi…
Bilo je tu I nekakve logike,skupila se tolika jugoslovenska
oficirija na jednom mjestu, tolike kasarne u jednom gradu.K
tome jos I “Mali Logor’, pa “Rakovacke”, onda “Kosmos”, pa
“Profesionalna Elektronika”.Iznad grada velika “Manjaca”.
Tenkovi!
U oficirskim stanovima ugradjene visece kuhinje!

“Pa sta u njima drzite, Drugarice Nado?!”…sa sarkazmom u
glasu upita moja Majka.
“Evo, mila, pogledaj…u prvom su nam tri tanjura,…gornji dio
je prazan, a I povisoko mi, u drugom
nista, u trecem…opet nista, u cetvrtom krajnjem, drzimo
Mrkelinu zimsku uniformu, a u ovom do njega…samo cizme, ovaj
njegove…I to da se ne prlja uniforma. Odvojeno…normalnooo!
Na cizmama blato Manjace!
“Dobro je da je odvojeno!”…rece Majka , sarajuci pogledom po
plafonu. 
Onoga, koga je zazivala , ciji je pogled trazila, odatle se
nije mogao vidjeti! Uostalom , kao ni samo Nebo!
Jebajiga!
“A u ovom su vam sigurno , case?”…Majka ce ti uz kisali
smijesak.
“Ma I taj je prazan, draga moja, a ako si zedna eno ti
loncica kraj pipe.”
“Neka , Nado, neka…nisam zedna, a I vidim , loncic vam nije
vezan spagom za pipu…pravo domacinski!”
“E. Gospoja…javi se Mrkela…odavle niko nista ne moze
iznjeti!  Pregledam ja na izlazu svoje goste uv’jek!”
“Sreca imate parno grijanje, pa ne morate cumur nositi ovako
visoko!”…rece Majka.
“Joj, pusti to grijanje, to ti je pravo prokletstvo…napare
ga ko ludaci pa ti mi po cijelu noc zimi  moramo spavati
otvorenih prozora. Sa jedne strane ubi studen, sa druge
strane ubi vrucina.Okrecemo se po cijelu noc k’o na
raznju.!”
“Sreca vasa pa ljeti ne “pare”!...rece Majka posprdno.
“Fala dragom Bogu, ljeti ne pare!”
“Pa sto ovo dugme ne okrenete I smanjite toplinu, onako kako
vam odgovara!?...Majka rece kao zabrinuto.
“Joj , tebe komsinice…pa ko ce to stalno okretati!”
A, I jest…rece Majka, glasom covjeka koji je sve odjednom
shvatio…vala pravo kazez, ko bi to vrtio stalno?!”
“Htjeli smo mi kupiti , u prvo brijeme pec bubnjaru. Bilo je
jos nekih oficira koju su to isto htjeli, ali , mozes
misliti…ovi neboderi nemaju “odazka”, a u Komandi nam rekose
da ne smijemo sulunare postavljati kroz prozore.
Djaba , Mrkela u zavicaju ima onoliku sumu, djaba , Draga
moja!”
“Ostade nam samo da se patimo!”
“Jest, vala…komsinice Nado, ostade nam svima samo
patnja!”…rece Majka zamisljeno.

Banjalucke kasarne su noslile cudna imena! 

Najsmjesnija je ona sto su je zvali “Nazaret”…Nazaret,
mjesto Hristovog rodjenja!
Jebote, koji paradoks!
Nasi socijalisticki oficiri, nisu znali znacenje te rijeci !
Ajde oni, sto nisu znali…to je I nekako normalno, ali
gradski Oci…generacije gradskih Otaca.
Koji rokani!
Kurac rokani…krkani!

Niko od njih pojma nije imao, da ispod njihovih stanova tece
necija mladost, da su tu bili najljepsi banjalucki
sljivici.
Duz desne obale Crkvene pruzale su se dvije do tri dugacke
kuce. Prizemnice! Taman toliko duge koliki je danasnji
“Bulevar”
Siroke jedva dva do tri  metra!
Krovovi Im pratili tok Crkvene, krivudali, kao I sama
rijeka.
Zivjela je tu banjalucka raja, mahom Muslimani!

Banjalucki Muslimani, su se uvijek drzali vjere. Samo
rijetki su radili po fabrikama, samo rijetki su bili na
polozajima. Drzali su se svojih uzda I kajasa, hamalili po
stanicama, pekli bijele hljebove I lepinje, savijali limove,
I po banjaluckom bezistanu vazda nesto kuckali,…pravili
cupove I saksije!
Male drvene konjice I leptirove sto klepecu svojim drvenim
krilima.
Sto su im krilca ukrasena krigovima I sarama raznih boja.
Nase prve igracke, koje su opet imala” druga djeca”, a mi
mali radncki derani…znali smo kako se igra sa njima!
Ali se nismo igrali…normalnooo!

Svoje domove pravili tik uz rijeku. Misli svoje pustali
zelenom vodom uz po neku potihu pjesmu u sumrak…gledali u
izgubljeni grad.
Godine 1380-1390, ili tako negdje, jer I ove danasnje ne
znam tacno,krajem mjeseca Ramazana, u Banjaluku se stustise
autobusi banjaluckog “Autoprevoza”.
Beskrajna kolona, u banjalucki sumrak, pred sam zalazak
Sunca,oglasi se mocnim sirenama.
“Eto nama nasih Hadzija, eto novih banjaluckih plemica,
nasih zanatlija, hranioca grada, eto malih , velikih ljudi,
da se po Bajramu prihvate posla, da miris rostilja
Banjalukom zamirise, da se himber bezistanom prospe! 
Da krene pjesma, gdje je stala, u prve dane ramazanskog
posta!
Utom ce ti I meni rodjendan!
“Sta ces , Sine da ti Majka kupi…sarenog leptira, ili
konjica, il’ bi ti radje veliku cevapa? A?!”
“Kupi mi majko …kupi mi …”Kuran”!
“Joj, tebe, budale…mislis “Bibliju?!”
“To sam cito, Majo…ja bi onu knjigu sto se cita odnaopako!”
“Alahu dragi…zavapi Majka,…crna ja I nesretna,… rodi ja
baliju!
I…puj, puj , puj…”cuj mene, poseljacila se totalnooo!”

Drug Tito, nije isao na “Hadz”, ali je bio u Kairu. Sastao
se sa Naserom I Nehruom, I onim malim iz Indonezije, te onom
malom Sirinao Bandaranike sa Cejlina!
“Cuj , Cejlona!”…rece Mati. A onda unezvjerano dodade;
“Ajiiii, slicno joj prezime , k’o nase! Ama da I mi ne
najebemo, a?!”
“Suti I slusaj, Stara!”
Reklo bi se da se Tito  nekako “nesvrst’o” ! Reklo bi se da
je osnovao “Trece carstvo, brojnije I mocnije I od Rusije I
Amerike!
“Najebat cemo zbog toga, Stara,” rece Otac.
“Vidi sto pise  njemacki “Stern” o nama!”
Cita: “FNRJ, se oglusila o Povelju Ujedinjenih Nacija, te I
dalje nastavlja nesmetano naoruzavanje I izvoz oruzja
Islamskim zemljama. Danas je OUN-u izdala FNRJ 956 Notu,
koja bi mogla biti I poslednja u smislu ozbiljnih upozorenja
Jugoslaviji !” 

“Bit ce rata , definitivno!”…uzdahnu Mjaka, mahnu prasnjavom
krpom po stolu, te rece:”a I ti, sta se ti motas ovdje ,
koji kurac?

 Mars van!”


Komentar Br.28
Poslao : Banjalucanka-2
Datum : 14.10.2006.
Hvala ti za ove divne price .Tako je lijepo ponovo uz tebe
proci stazama djetinjstva i nase drage Banja Luke. Samo
nastavi pisati iz tvog pera i ove"" ruzne rijeci"zvuce
nekako blago pa ce i mestar Seha progledati kroz
prste.Maksuz pozdrav iz Danske.



Komentar Br.29
Poslao : Aziz i ja 13
Datum : 17.10.2006.
Aziz I ja 13

A pade po Novembu veliki  snijeg po Banjaluci!
Fuad Balic , I zena mu Vesna, dovedose u Dom
Kultutre…jebote, …Jehuduna Menjuhina!!!
Prvu violinu  Svijeta!
Moram to cuti, moram to vidjeti…pomisli Plavac!
Kurac…sve sto je uzicao taj dan , nije moglo pokriti pola
karte!!
A I jos mu Karapacko trazio za pivu!
Dade mu Plavi, za tu pivu!

Ostao je pred vratima “Doma Kulture”…cekao da neko razborit
izadje, da ga “kabovski redar “, pusti, makar da sa galerije
cuje zvuke violine, zvuke svog “tetka” Vukasina, bijele
maramice  podmetnute pod violinu I rijeci…”slusaj Plavi, ovo
je La Campanela”…bozanstvena stvar.
Plavac  zanesen muzikom odzvizda,, sto je mislio da je cuo!
“Joj , tebe hablecine, da nisam obecao violinu svojoj kcerci
Biljani Vukovic…eto sada bih je tebi poklonio…pa uzdahnu, I
rece , dobro zvizdis!
Zatim, ruzan hropac, Vukasin prevrnu ocima, plahta na njemu
se smiri…pade violina, a gudalo mu usta u ruci!
Visoko!
U Banjaluku sam donjeo taj zvizduk. Bio , kasnije
prepoznatljiv diljem Jugoslavije.

Rastuzen, sa ono malo love odem u Hotel Bosnu.
Na sanku prazno…nema nikoga!
Prisuljam se spontano.
“I mali, stas ti ?”- bi jebeno pitanje!
“Posto je piva?”…upita Plavi.

“A vino?”

“E daj mi onda vino, eto taman za cijelu flasu!”
Konobar ga pogleda sa smijeskom!
Samo rece…ide vino “Gospodine”!
Plavi se strecnu…zajebavaju ga, ali stize vino u velikom
cupu punom leda…I casa …visoka!
Sramotra ga naceti , a I ne znao kako bi!
Plavi se smanjio u svojoj stolici.

Odnekud dreka, ulaze Beca I LJuba Truba.
Bekir , policajac, pokrio se sapkom po glavi.
Poslje , je pobjegao!....Normalno!

Jebeno, Beca bas odrobijao svoje u Zenici,
 Ljuba ga vodi na cugu!
Kazu , Beca, ubio nekoga!
Aiiii !
Jebem ti vino I zicanje, jebem ti Jehudina Menjuhina…usr’o
sam se sav ziv….a I jos se nasao kurciti sa vinom u nekakvim
cupovima.
“  A tu  si Plavi…provali Ljuba!”…trazim ja tebe danima!
U meni se govno zaledilo! Smrzlo…nacisto!
“Moja , sele Mirjana kaze da si ti najbolji covjek u
banjaluckoj Gimnaziji!”
“Ovo sto si popio , moje je, I jos sta ces popiti…moje je!”
Beca kofrca ocima, gleda koga da mlatne!
Utom ulaze u “Bosnu”…Balic, Menjuhin…I jebiga nekakva
pratnja!
“Sta je ovo, Mali?”…prenu se Ljuba!
“To ti je onaj , Jehudin!”….rece Plavi,
“Lazes, Matere ti, …reci da lazes…da te na nosilima ne bi
izvlacili odavde…reci da lazes!”
“Ne lazem, jebem te glavata!”
Ljuba , lagano raskopca farmerke, uvuce bijelu kosulju u
hlace….isprsi se !
“Jel’ stvarno Jehudin Menjuhin?”…pogleda Plavca , opasno!
“Jest, budalo!”
“Jest’, vidim I sam…on je!”
“ Ajiii, kakva gromada od covjeka u Banjaluci! , A ,
Maleni!”
“Odoh ga zapitati da nam nesto odsvra od  Bodlera!”
Pridje Ljuba  stolu, nakloni se …I rece :”Jehudine , znas li
ti onu…?”


"Koju?"...upita Rus Glavonju!
""Sta znam , koji kurac, pitaj Maloga!"

Mali sam bio ja , dakako!
Jehudin izvadi violinu, pomilova je, mazno obrisa gudalo...i
Plavom na uho odsfira refren "La Cammpanela"!

A snijeg je tiho padao Banjalukom.

U neka doba ucinilo se da ga ima preko 30 cm.

Taj snijeg...normalno!


Komentar Br.30
Poslao : Aziz 14
Datum : 17.10.2006.
Aziz I ja 14

Na izlazu  hotela Bosne , stajala je djevojcica.
Imala je samo bijeli dzemper na sebi, I crnu usku suknju.
Tapkala nogama u crnim “Borovo” baletankama.
“Hej , Mali, jel’ gore Menjuhin?”….upita Plavca , promrzlo!
“Jest’ I samo tebe ceka,!”…rece Plavi.
“Ja bih samo autogram…I nista vise!”
“Kako se zoves , mala?”…upita Plavac.
“Pa , Sabaha, a sto pitas ?”
“Onako!”…ko za sebe rece Plavi.


Komentar Br.31
Poslao : A sto je bila muzika
Datum : 18.10.2006.
E toBa, toBa...ne sjecamn se ni snijega, ni koji je mjesec
bio...samo se sjecam ljepote kad je Menjuhin svirao. Uspjela
sam da se prosvercujem nekako unutra.
Bas je lijepo sjetiti se tih starih dobrih vremena. Hvala
PS
ima li Aziza igdje?



Komentar Br.32
Poslao : Aziz 15
Datum : 21.10.2006.
Kom na 31;
Ima Aziza ali je jos mali I ostao u Opatiji . Tek mu je
deset godina!
Sacekaj malo da hapim Sabahu!
Ako “mognem!?”.
Nekako!

Aziz I ja 15

“ Mozda bih ti ja mogao srediti taj autogram, ali ako mi
nesto obecas! “; rece Plavi.
“Muskarcima nista ne obecavam, uostalom znam I sta ces
traziti…svi ste isti !”…skupi djevojka svoje vjedje…ko ljuti
se !  Sage pogled.
“Nisam mislio tako, a I vama curama je samo ona stvar na
pameti…mislio sam ako mi obecas da
Ces odmah poslije toga otrcati kuci I presvuci te mokre
“baletanke”! Eto, to sam mislio, Malena!”;
Potiho rece Plavi.
“Cuj ovo !’…zapanjena je Djevojka.

“Joj , tebe a ja sta cu !: rece Sabaha, sagnuta pogleda,
samo lagano provirujuci ispod velike crvene vunene kape koju
je nabila do korijena nosa.
“Cizma glavu cuva, Mala…subara je kvari!”
“Bilo bi bolje da si obukla cizme, a ne natakarila tu kapu
na glavu!”
“O’s ti donjeti autogram ili ovdje raspravljati o
modi?”…obrecnu se ko ljuto Sabaha.
“Boze dragi, ko je ikad vidjeo da se u “Dom Kulture: ide u
cizmama ? Da ti nisi po malo zaludjen partizanskim
filmovima? A?!”
“Odoh ja po autogram, a ti sacekaj ispod strehe”…onda kao
nesto skonta…te razdragano rece :
“Hajde I ti sa mnom !”
“Ocu, ali hajde ti prvi !”
“Ha, ha …bojis se !”…Plavi se nasmija.
“ Joj , tebe budale…bojim se , bojim se…cega bi se bojala,
nego necu da neko pomisli da smo
Zajedno !”
“ A, tako k’o crnogorci!”
Udjose u gornju salu Hotela Bosne. Diskretno osvjetljelje,
tepih u onim kockama (kasnije sam saznao da se zovu Hojga
kocke - svedske), atmosfera kao u najboljem njujorskom
hotelu.Mirisi kuhinje I nadasve mirisi kafe. Tihi zamor
kasnih posjetilaca, zveckanje “escajga”, ljudi koji su imali
da to plate .
Konobari nekako otmjeni ili otmeni , sad jebi ga, ali
dostojanstveni u svakom smislu.
Gospodin Savic, Direktor Hotela Bosne – nikad nije
zaposljavao seljake! Nije tu bilo predrasuda, ili nesto
protiv G-dina Savica, o ne…Savic je naslijedio posao G-dina
Milkana Bojica, a on onakav kakav je bio, kazu kockar, kazu
kurvar, kazu, ovo ili ono…nikad nije zaposljavao seljake!
“Ne moze te sluziti covjek sa blatom na cipelama, sa duplim
dekungom!”
Dupli dekung je bio kad spontano preskocis dva do tri
subotnja kupanja!

Jest’ da je doveo malog Baru I brata mu Stevu, ali to je
nesto drugo…djeca odrasla na Malti…Milkan je kontao da se
nije zajebao ! 
I nije !
“Sta si tu svoju promrzlu nosinu priljubila na sajbu, ajmo
unutra!”…rece Plavi ali nedovojno uvjerljivo.
U njemu je po malo sve to  strano,pice isparilo, I sada
trijezan stoji pred punom salom,  gleda u nesto sto mu nikad
nije pripadalo.
Ni njegove cipele nisu bile nista bolje, pustale su vodu na
sve strane…sreca nije se vidjelo na prvi pogled.
Plavi presretan sto vidi Ljubu Trubu I Becu za istim stolom
, gdje ih je I ostavio…okurazi se I pridje !
“ Ja se vratio !”...doveo jednu malu da joj se Menjuhin
potpise” …rece tonom kao da trazi njihovu dozvolu !
Beca ga pogleda… I ne prepozna ga!

Beci se trebalo predstavljati hiljadu puta da bi te konacno
skontao!
Al’ pijan….onda nije bilo sanse…onda nikog nije poznavao,
cak ni samog sebe!
Vukao je neki kompleks, kompleks velike glave, kompleks
budale…a sasvim sigurno to nikad nije prihvatao! Niti bio!
Mogao je svojom facom biti nevidjen glumac ili barem
statista! Licio je na Lina Ventura, kao uostalom I Marijan
Benes, iste upecatljive face. Face surovih ljubavnika!
Zene su morale ludovati za njima, ali su oni bili jaci ,
zarobljeni svojim glupim kompleksima.
Becu, Becu …!
Trebalo ga je dobro poznavati…I ona bi se mogao voljeti
takav covjek!
Nije bio zao, niposto !
Bio je veliki romantic…a toga se stidio.
Mozda , otuda ta sila, rekoh, …mozda!

No Ljuba je bio pijan…pijan do daske, njegova flasa
Balantajna, koju je uvijek vukario na koji god parti krene,
lezala je na stolu prevrnuta, cepu niti  traga ni glasa.
Pred njim casa vina, I dvije pive!
Neko , vikn’o!
Otkud Ljubi Balantajn, ne znam…sumljalo se da mu to Prnja
Vandal, koji je postao u medjuvremnu pilot, tajno dovlaci 
sa svojih dalekih putovanja!
Mozda je to I istina, ali danas to niko tacno ne moze reci !
Prnja je bio jeben isto kao Ljuba, samo malo visi! A jos I
pilot ! A im’o I trebu…onu Rojcovku !
Zato , sumnjam ! 
Prnja , nije garant!
“Sta je Plavi , dje zapelo ?”….protegnu se Ljuba , ispruzi
ruke u zrak!
“ Ma nije zapelo, ….nigdje , nego ova Mala hoce Jahudinov
potpis !”…rece Plavi hladno – ko biva!
“ Pa uzmi mu ga , jebo te on, eno ti ga tamo sjedi sa Vesnom
I onim Balicem !’
“A  I da znas nista ne zna svirati od Bodlera!”…rece Ljuba
konspirativno.
“Ljubo, Bodler je pjesnik, I niko od njega jos nikad nista
nije odsvirao…mozda jednom Rade Serbedjija ?!”
“Dobro si to rekao Plavi…Rade je Bog!, ostalo su sve
kurtoni!”
Pade velika glava na stol ! Beca se ni ne pomace!
“Joj vidi gdje drzi Menjuhin violinu ?”…rece Plavi.
Dvije pijane glave se lagano podigose…pa sta?!
“Vrijedi najmanje dva milona dolara…americkih”…rece Plavi!
“Pu, mater mu jebem, to I da ukrades niko ne moze platiti,
rece Beca! Sto, konj ne ponese jednu manju violinu od recimo
hiljadu –dvije dolara, sada bi mu ostala u rukama samo
kutija I ono gudalo!”

“Dodji , Sabaha, sjedi do mene…eno oni sada veceraju, pa ih
ja ne bih ometao !
Sacekaj , Sabaha jos minutu !” A I o’s malo pive ili vina
?”
“Joj, mene je bas blam, veceras…za ovim stolom, a I ova
dvojica sto spavaju…pravo su skeri!”
“Ne brini se nista , Sabaha, nocas smo u Banjaluci…skeri
momci, nisu losi. Uostalom to su banjalucani!”
Sa sanka dolazi flasa bijeloga !
“Ko je vikn’o ?”…prenu se Plavi.
“Franjo , poslao, mladi gospodine, Dr. Jajcevic…I I  pita
moze li da se prikljuci ?”
“Moze , kurac…sta je ovoj Banjaluci kad god neko uhvati
dobru trebu svi placaju cugu, a poslije bi da se prikljuce !
Prikljucite se …kurac!...rece Plavi nervozno!
“Pa sta da mu kazem, upita Konobar ?”
“Reci mu da dodje kasnije…eto!”
Fuad Balic je uvijek izgledao autoritativno, cak I onda kada
to nije htio!
“Ma, zaboli me kurac za autoritet, pomisli Plavi…obecao sam
Maloj autogram!”
Odmarsira do banjalucke elite :”Dobro vece ljudi...svi ga za
stolom pogledase, neko taman preko zalogaja, neko punih
usta…rokanska situacija…”Mozemo li dobiti  autograma
Gospodina Menjuhina ?”…Plavi se tu malo I zagrcnu !
Menjuhin prvi skonta da se o njemu radi, obrisa puna usta,
platnenom salvetom I rece…”Yes, yes!
Plavi nije imao ni olovke ni papira, a nije ni mislio da se
njemu potpisuje !
Ajde , Sabaha….neka ti se potpise !
Sabaha, lagano pridje stolu, mazno…odusevljeno….sva
ustreptala, izvadi hemijsku iz svoje crvene vunene kape,
nabijene do u vrh nosa…zadize crnu suknju !
Ukaza se bijela, kao onaj banjalucki snijeg, bijela
podsuknja,podize nogu, taman  Menjuhinu pod nos…Menjuhin iz
prakticnih razloga, zategnu podsuknju, dobro pipajuci butine
Sabahe, liznu hemijsku, ko  da bude fazon…I naskraba svoje
ime!
Plavi u sebi rece :”Jebo ti mater svojuuuu!”!
Sabaha ga pogleda , kao svog najveceg heroja ! Plavog,
dakako!
“Hvala ti , Mali !” : rece.
“”Ma jebi se kravo, ona jedna  banjalucka !”
Sabaha, zinu u cudu!
“Sto tom starom kurtonu ne dade da ti se potpise na
supak!?!”
“Da ti tacku stavi, pravo u prkno!”
“M’rs , odavde!”
Konobar pridje Plavom .
“Sta ce mo sa Ljubom I Becom?”
Sabaha, kao ponizena, revoltirana…baci Plavom pogled pun
mrznje !
Osjeti se u zraku – kajanje ! Ali to do Plavog nije dopiralo
!
“Kurvetina !’…ponovi Plavi.
“Eno ti taxi, eno Cita ceka , konobaru moj…nosi ih tamo…I
Becu I Trubu,…al’  pusti mene…matere ti!”
“Dje da ih vozi taxi ?”…izgubljen je konobar!
“Vozi ih kod Kirije I Tunje…I sad se malo jebi!”
“Gdje su Kirija I Tunjo ?”….sokiran je konobar!
“Ma boli te kurac, gdje su…samo Citi reci –kod Kirije I
Tunje! Eto !”

Franjo Jajcevic na visokoj stolici na sanku tik uz veliku
salu…obrnu se sam  oko sebe .
“Dobra ti je ovo bila Mali!”
“Samo steta Trebe…pravo dobra!”
“Ajd’ ne seri ni ti, matere ti “…rece mu Plavi!
“Bil’ moglo jedno pice za mladice?”…seretski ce ti Franjo.
“Vazda! “…rece Plavi.
“Zene su ti propast…nikad se ne zaljubi…nikad,…jer uvijek te
nategnu!”
“Znas zasto te nategnu I onda kada te najvise vole, zato
Plavi, sto njima ljubav nista ne znaci,…njima je samo
prestiz u krvi, lova , bolja kola…smrdljivi kurtoni, koji ce
ih lemati!”
“Ljubav ne postoji, Mali, to su izmislili pjesnici za lude
Gimnazijalce ! Postoji samo prljavo karanje!”
Franjo zatim ucuti…zamisli se, ode nekud daleko !
Stize pice !
“Zivio !”…rece Plavi.
“Ah,… jah , jah!’…zivio…rece Franjo.
Plavi otpi gutljaj necega…onda ugleda crvenu kapu do vrh
nosa, baletanke na banjaluckom snijegu, crnu usku suknju, I
bozanstvene noge, cu glas promukao, ali ipak zenski !
Pomisli, Boze kakve li su joj oci?
Samo rece: “Boze , Franjo , sto ti mozes srati!”

“A mozda sam se ja I zaljubio?”


Komentar Br.33
Poslao : Aziz 16
Datum : 26.10.2006.
A sve je u Banjaluci visilo, nekako jebano! I Onaj
“Titanik”, sto se naguzio na sred Kastelovog coska,I ona
“Vakufska Palata”, dole nize titovom, pa onda onaj usrani
Neboder na sred kastelovog, preko puta njega “Standard
Konfekcija, remek djelo rahmetli Hotica.
Sve je vonjalo na jeftinu selendru.
Banjaluka je gubila polako svoj mir, gubila polako svoju
autenticnost!
Jebo, te , u sred carsije Neboder, ili onaj jos gori
“Standard”!
“Standard konfekcija”…trgovina oblozena aluminijumom! A sve
to u Banjaluci!
Rijec, aluminijum,prvi puta sam cuo I vidjeo kod Smaje
brice, onda kada je cuveni fudbaler Borca Sulejman Hrnjic,
zalijepio plakat.
Smajo me derao po vratu, kao jarca, onom svojom sisacom
rucnom masinom…bilo jebeno –sisati se.
Lakse se podnosio zubar, koji je isto tako pumpao nogom
svoju busilicu!
Pih, mater, im !
Da ne  kazem…jebem! Ne bih to ni u ludilu…ipak…valjali su
nam, ali ponekad samo tako …prosto pomislim, mislim to…mater
im jebem…inace ne bih to nikad javno izgovorio!
To, mater im jebem!
Ulazi Sulejman u frizeraj I sa vrata pita gazda Smaju: “More
li Smajo Borcev plakat u izlog?”
“Vazda , more Sulejmane, a sa kime igrate?”
“Tu ti pise, Gazda , Borac-Alaminij…eto!
Smajo brico, se zakocenu, meni otfikati pola glave…Alaminij,
alaminij…velis…Sulejmane!
“Taman, tako, Smajo!”
“A ko je ovo pis’o, Sulejmane!?”
“Pa , ja Smajo,…zasto pitas?”
“Onako, Suljo…bez veze …iako sam odmah predpostavio!” “To se
vidi da si ti pis’o!”
“A , jebi ga , brico, kane neka lova meni I zbog reklama!”
“Neka, neka…ejvala!”
“Samo ti ja , Suljaga ne gledam Borac, ja sam ti nedeljom na
BSK-u!”
“Al’ ti zalijepi…svejedno meni, samo ne znam ko ce ti
doci?!”
Isli su tako dani, bez veze, ja sam mogao biti bilo gdje na
svijetu…ali bio sam tu!
U Banjaluci!
Sabahin povelik nos, recimo grcki profil, njen glas, neki
zenski bas-bariton, ako to uopste postiji, njene tanane
nozice u onim mokrim baletankama, crna uska suknja…nocima su
ga proganjale.
Narocito, onaj jebeni glas I pitanje :”Hej , Mali jel gore 
Menjuhin?”
Zima stegla, na korzu nikoga, jedino veliki plakat ispred
apoteke u gospodskoj – pise da gostuje veliki Svjatoslav
Rihter…bas u Domu Kulture.
Plavi hapi krezubog Zlaju, nudeci mu besplatne karte za
koncert…tek da ne ide sam!
Krezubi Zlaja zamalo popizdi! 
“Jebo te taj Rihtman, a I ja ti u Dom ne ulazim ni mrtav.
Zlaja Halilovic nije znao ni sta je Rihtman a ni sta je Dom
Kulture. Odmah prihvatio.
Reklo bi se da se zajeb’o!
“Aj majka, oce li ovaj drkati na tom klaviru sam, il’ ce mu
neko pomoci?”
“Tise, tise…tamo dole!”- neko se usprotivi.
“Cuti, Zlaja I slusaj!”
“Slusaj, kurac…probi mi usi ovaj celo!”: rece Zlaja k’o za
sebe.
Utom nam pridje neka crvenokosa “gospodja”.
“Supci !...tisina ili letite van!” –prosikta kao zvecarka.
“Letimo vam…prosikta I Zlaja!”
“Bit ce mo dobri “Teta!”
U prvom redu , tik uz Profesora Ivu Nakica , sjedi u bijelom
dzemperu sa dvije zlatiborske pletenica – Sabaha!
Prekrstila nogice, naslonila glavicu na ruku…I odleprsala
negdje…ja bih rekao u – Australiju!
U svakom slucaju na neka juzna mora!
A onaj Rihter lupa, I lema po klaviru…ko jadan sretan dje se
docepao!
Bi to Betoven!
A, more I Bethoven…svejedno.
“Ja budala”…izusti Zlaja!
Rece to prilicno glasno!
Pola publike,na te rijeci se prevaili sa lijevog guza na
desni…bi to dobar sum…Rihter, napravi psiholosku pauzu , a
onda dernu po klaviru jos jace!
Otvorise se bocna vrata, tik uz nas.
Ona crvenokosa” baba” nas umilno , svojim kaziprstom poziva
k sebi!
“Joj, Zlaja, ja sam ovu “Babu” ,crto golu na kursu kod
Ahmeta Besica!
“Lazes?!”
“Ma ne lazem, jebem te blentava…sise joj vise do
pupka…matere mi!”
“A, jesil’ vidio picku?”
“Jesam …jos sam to morao crtati!”
“Pa kakva joj je picka, Plavi?!”
“Pa ne znam, sve nesto visi iz nje…a ‘vako velika,…Plavi
pokaza sa dvije ruke,…al’ samo ima nesti u sredini, al’
nisam vidio od dlaka.!”
“Ja mislim da je to bio “klimtoris”!
“Ha?”
“Klimtoris!”…zakljuci Zlaja.
Svjatoslav Rihter, napravi veliku pauzu…pogleda znacajno
prema nama…podize ruke da trehne po klavijaturi, ali tako I
ostade.
Snazna ruka podize Plavog za kragnu, a neko uhvati Zlaju za
uho!
Tako ih iznesose van!
Crvenokosa “baba”, vristi…niste u kinu Vrbas – Stoko!
“ A tebi je Baba “Klimtoris”, ko Bojica Han!, da znas…prdaro
ona jedna banjalucka!”
“Baba” se samo naguzi, pljesnu rukom po svojim guzovima…I
tako im posla poljubac!
“Joj, dje kamen, nidje kamena…unezvjereno Zlaja gleda po
malom parkicu…
Joj da mi je kamen…sad bi’ joj razbio picku!”


Komentar Br.34
Poslao : Aziz 17
Datum : 26.10.2006.
Dobro, raja…rece Alica, trudeci se da upravda svoj novi
status, direktora, urednika, illi sta  li , rijecke
televizije…ovo sto je bilo –proslo je!
“Kak si ti pametan, Bosanac”, rece Tanja.
“Ma pun mi je kufer, takvih kakav si ti :”dobro raja…I bla,
bla , bla!”!
“Kaj ti mislis Mali da bum se ja uklopila u tu tvoju pricu?
A?”
“Znas, kaj, nosite se vas dva u krasni kurac, sa tim svojim
Roverom,a Eca I ja bu mo Plavog odveli sa nama u kucu!”
Tanja, hvata za ruku Plavog, sad druge strane drzi da Eca!
“Gremo doma, Mili…nebu se covek ubil za par casa
vnljakaaa!”…bilo je Tanjino.
“A ti Vlado, idi zeni…kaj ne vidis da sam drolja, da sam
mrtva, da ne zelim sex , da mrzim muskarce, kaj ne vidis da
vas mrzim!” “Muske picke!”

Cuo je to Plavi, udaljeno!
Vidjeo je Sunce na obzoru, vec veliko, Svjetlost , koja mu
je smetala!
Novi dan, pred njim, bezbrojni dan bez Sabahe, koji treba
prezivjeti!
Vidjeo je Sabahu, kako uziva u tom danu, u njegovim
rukama,…kako je ljubi! U tom istom danu, jer tako je moralo
biti. Svice dan, isto u Istri I tamo negdje u Zagrebu.Ako je
budan On budna je I Sabaha…proteze se u tudjem krevetu!
Da, Mali Smrad ce otrcati da pisa, zlurado, prezadovoljno,
pogledati svoje prozaicno lice u ogledalu,I vratiti se toj
Sabahi, tudjoj zeni, tek da je karne, da jos jednom izzivi
svoj orgazam,da svojom malom cupavom guzicom radi-
gore-dole, tek za inat zaljubljenima!
Jednom ce to shvatiti I Sabaha, ali ce ostati gorcina da je
I ona imala takav osjecaj, bas kao mali cupavi
debeloguzan…osjecaj da radi gore- dole I da joj je ljijepo,
prelijepo!
Prelijepo!
Da je niko ne pita o ljubavi! I da se nije sjetila tih
minuta… ljubavi!
Sanjati moze svako , I sanjati svasta…tu je sve dozvoljeno,
perverzija ovakva ili onakva…normalno…sado-mazo, ljubav s
deset partnera, u snu je dozvoljeno…u snu je sve
dozvoljeno!...,budjenje…otreznjenje…budjenje, vracanje
zivotu!
Sve je samo glupi san!? I dobar je zato sto mu mi
postavljamo svoje licne kriterije!
Iz sna se lako vratis u stvarnost…niko nije vidjeo sta si
zluradio!

U Zivotu, povatka nema!
Svaka greska se skupo placa!
Bludeci u zivotu , kao u snu…ne ocekuj oprostaj, ne ocekuj
zaborav!

Ma, vec je skoro godina prosla, od za vjecnost njene
izgovorene recenice :”Mene voli drugi covjek!”  
Tanja ga uhvati za ruku! “Gremo, Plavi…k meni doma!”: rece
majcinski.
Eca, poskoci kao Alan Ford u nekoj epizodi, klepnu bosim
nogama, u zraku, jedino se ovdje nije culo ono “Tik”…ali ovo
I nije strip !
Aziz vukareci onu veliku najlonsku kesu punu nekakvih
cepova, samo sjetno rece :”Ne bumo , Tanja I ovega dopelali
vu kucu!?”
“Aziz, nemoj srat!”…Rece Tanja, onako kao za sebe.
Aziz usuti!
Suncem obasjen , Tanjin apartman, davao je potpuno drugaciju
sliku od one prethodne noci.
Plavi je pogledom trazio mjesta na kojima je sa Ecom
zgrijesio. Ubjedjen je bio da je sve to samo san.
Jedino, pogled kroz WC prozor ga po malo razbistri!

A I one mokre gace na grani!
Jebajiga, niko nije savrsen.

San je najusranija stvar na svijetu, mijesa se sa
stvarnoscu, onda kada ga najmanje ocekujes!
Tako!
Uostalom, ne treba sanjati!
Definitivno!
Miris kafe, miris dvije prelijepe plavooke zene,udobna kozna
garniture, muzika na stereu “Tosca 10”… I Zak Brel!

Slusaju svi, zagledani u more!Svjetlo svojim bljestavilom,
zacara krug!

“Ovo je njegova posmrtna pjesma,gospodjice…to znate ,
svakako!?”…rece Plavi.
“Ja ne znam !:” rece Tanja, ti Eca?”
“Niti ja!”
Eca je bila premlada da bi ista od ozbiljnog svijeta znala!
“Bus nam ti to prevel na Hrvatski?”…djecacki upita Tanja.
“Bum!”…seretski rece Plavi, ali veceras!
“Jedva cekam , veceras!”…rece Tanja, “a ti Eca?!”
“Cekam, cekam …veceras…!


Komentar Br.35
Poslao : Aziz 18
Datum : 26.10.2006.
Do noci je dug dan, narocito ako je suncan I lijep, narocito
kada ga more u nekoj Moscenickoj Dragoj, valovima svojim
izaziva!
Dvije zene, potpuno razlicitih shvatanja, jedna zrela I 
razjebana, u  Banjaluci bi rekli- kurvertna, druga , mala ,
plava, o nosicu pirgava,kustrave kosice, podignute gore I
dole,dosla u ovu vilu, preko student servisa, tek da sluzi
stariju Plavusu!
Eca!
Da, rece ima decka, ali se nesto ne vole!
“Nikad ga nisam ni volila, ali je bio najbolji u skoli, I
znas kak’ to vec ide!?”
“Ne znam , kako to ide…ja sam konj….ja sam seljak…ne znam
kako ide kad se karas sa nekim za koga svi kazu da je
najbolji…ne znam…za mene postoji samo ljubav…ne znam sta mi
hoces reci?”…rece Plavi vrlo nervozno!
Eca , zaplaka!
“Ja sam do sinoc bila nevina!”

“Koji vam je kurac!?...isprsi se Tanja, sada presvucena u
kupaci kostim , marke koju Plavi nikad do tada nije vidjeo.
Gace uvucene dubuko u guzicu,a sisnjak…nema ga!
Ko nekakva – tanga…ili sta li ?
Mlatara Tanja svojim ogromnim sisama, ali sve u namjeri da
smiri situaciju.
Oni gaconi joj se uvukli , pravo u prkno!
“Znas, kaj mi veli, Tanja…veli mi, da sam ja “truba treba”,
a ja ti to praf I ne razmen!
“Ah, misli da si kurvetinaaa!”, rece Tanja smireno!
A sad idemo svi na plazu!, dodade Tanja!
“O, ne idem ja sa vama tako obucenim,”
“Ma koji ti je kurac , Plavi…idemo na nudisticku plazu, a
tamo bu mo sve poskidali…nema cega da se sramis!”
“Gremo,vrisnu Eca…isti sekund pobaca sve sa sebe, I ostade
gola…ono sto kod nas kazu,, potpuno gola!
Jebote!
Navuce na sebe neku musku majicu!
“Idemo li ili sta?!”
“Idemo!”, vrisnu Tanja!
“Idemo!”…prosapta Plavi…a u glavi pomisli, samo da je plaza
pjescana, da legne na pupak, da iskopa malu rupicu na
pijesku kako mu se ne bi kicma dizala! Ono..nepravilno!
“Uh!”


Komentar Br.36
Poslao : Aziz 16
Datum : 26.10.2006.
A sve je u Banjaluci visilo, nekako jebano! I Onaj
“Titanik”, sto se naguzio na sred Kastelovog coska,I ona
“Vakufska Palata”, dole nize titovom, pa onda onaj usrani
Neboder na sred kastelovog, preko puta njega “Standard
Konfekcija, remek djelo rahmetli Hotica.
Sve je vonjalo na jeftinu selendru.
Banjaluka je gubila polako svoj mir, gubila polako svoju
autenticnost!
Jebo, te , u sred carsije Neboder, ili onaj jos gori
“Standard”!
“Standard konfekcija”…trgovina oblozena aluminijumom! A sve
to u Banjaluci!
Rijec, aluminijum,prvi puta sam cuo I vidjeo kod Smaje
brice, onda kada je cuveni fudbaler Borca Sulejman Hrnjic,
zalijepio plakat.
Smajo me derao po vratu, kao jarca, onom svojom sisacom
rucnom masinom…bilo jebeno –sisati se.
Lakse se podnosio zubar, koji je isto tako pumpao nogom
svoju busilicu!
Pih, mater, im !
Da ne  kazem…jebem! Ne bih to ni u ludilu…ipak…valjali su
nam, ali ponekad samo tako …prosto pomislim, mislim to…mater
im jebem…inace ne bih to nikad javno izgovorio!
To, mater im jebem!
Ulazi Sulejman u frizeraj I sa vrata pita gazda Smaju: “More
li Smajo Borcev plakat u izlog?”
“Vazda , more Sulejmane, a sa kime igrate?”
“Tu ti pise, Gazda , Borac-Alaminij…eto!
Smajo brico, se zakocenu, meni otfikati pola glave…Alaminij,
alaminij…velis…Sulejmane!
“Taman, tako, Smajo!”
“A ko je ovo pis’o, Sulejmane!?”
“Pa , ja Smajo,…zasto pitas?”
“Onako, Suljo…bez veze …iako sam odmah predpostavio!” “To se
vidi da si ti pis’o!”
“A , jebi ga , brico, kane neka lova meni I zbog reklama!”
“Neka, neka…ejvala!”
“Samo ti ja , Suljaga ne gledam Borac, ja sam ti nedeljom na
BSK-u!”
“Al’ ti zalijepi…svejedno meni, samo ne znam ko ce ti
doci?!”
Isli su tako dani, bez veze, ja sam mogao biti bilo gdje na
svijetu…ali bio sam tu!
U Banjaluci!
Sabahin povelik nos, recimo grcki profil, njen glas, neki
zenski bas-bariton, ako to uopste postiji, njene tanane
nozice u onim mokrim baletankama, crna uska suknja…nocima su
ga proganjale.
Narocito, onaj jebeni glas I pitanje :”Hej , Mali jel gore 
Menjuhin?”
Zima stegla, na korzu nikoga, jedino veliki plakat ispred
apoteke u gospodskoj – pise da gostuje veliki Svjatoslav
Rihter…bas u Domu Kulture.
Plavi hapi krezubog Zlaju, nudeci mu besplatne karte za
koncert…tek da ne ide sam!
Krezubi Zlaja zamalo popizdi! 
“Jebo te taj Rihtman, a I ja ti u Dom ne ulazim ni mrtav.
Zlaja Halilovic nije znao ni sta je Rihtman a ni sta je Dom
Kulture. Odmah prihvatio.
Reklo bi se da se zajeb’o!
“Aj majka, oce li ovaj drkati na tom klaviru sam, il’ ce mu
neko pomoci?”
“Tise, tise…tamo dole!”- neko se usprotivi.
“Cuti, Zlaja I slusaj!”
“Slusaj, kurac…probi mi usi ovaj celo!”: rece Zlaja k’o za
sebe.
Utom nam pridje neka crvenokosa “gospodja”.
“Supci !...tisina ili letite van!” –prosikta kao zvecarka.
“Letimo vam…prosikta I Zlaja!”
“Bit ce mo dobri “Teta!”
U prvom redu , tik uz Profesora Ivu Nakica , sjedi u bijelom
dzemperu sa dvije zlatiborske pletenica – Sabaha!
Prekrstila nogice, naslonila glavicu na ruku…I odleprsala
negdje…ja bih rekao u – Australiju!
U svakom slucaju na neka juzna mora!
A onaj Rihter lupa, I lema po klaviru…ko jadan sretan dje se
docepao!
Bi to Betoven!
A, more I Bethoven…svejedno.
“Ja budala”…izusti Zlaja!
Rece to prilicno glasno!
Pola publike,na te rijeci se prevaili sa lijevog guza na
desni…bi to dobar sum…Rihter, napravi psiholosku pauzu , a
onda dernu po klaviru jos jace!
Otvorise se bocna vrata, tik uz nas.
Ona crvenokosa” baba” nas umilno , svojim kaziprstom poziva
k sebi!
“Joj, Zlaja, ja sam ovu “Babu” ,crto golu na kursu kod
Ahmeta Besica!
“Lazes?!”
“Ma ne lazem, jebem te blentava…sise joj vise do
pupka…matere mi!”
“A, jesil’ vidio picku?”
“Jesam …jos sam to morao crtati!”
“Pa kakva joj je picka, Plavi?!”
“Pa ne znam, sve nesto visi iz nje…a ‘vako velika,…Plavi
pokaza sa dvije ruke,…al’ samo ima nesti u sredini, al’
nisam vidio od dlaka.!”
“Ja mislim da je to bio “klimtoris”!
“Ha?”
“Klimtoris!”…zakljuci Zlaja.
Svjatoslav Rihter, napravi veliku pauzu…pogleda znacajno
prema nama…podize ruke da trehne po klavijaturi, ali tako I
ostade.
Snazna ruka podize Plavog za kragnu, a neko uhvati Zlaju za
uho!
Tako ih iznesose van!
Crvenokosa “baba”, vristi…niste u kinu Vrbas – Stoko!
“ A tebi je Baba “Klimtoris”, ko Bojica Han!, da znas…prdaro
ona jedna banjalucka!”
“Baba” se samo naguzi, pljesnu rukom po svojim guzovima…I
tako im posla poljubac!
“Joj, dje kamen, nidje kamena…unezvjereno Zlaja gleda po
malom parkicu…
Joj da mi je kamen…sad bi’ joj razbio picku!”


Komentar Br.37
Poslao : Aziz 19
Datum : 27.10.2006.
Iza Moscenicke Drage, obalom Istre sve uz Ucku, krivudao je
put.Zvali su ga magistrala, glavna cesta I slicno.
Taj uski putic je bio sve samo ne magistrala!
Okolo borovi, tamo prema moru samo stijene!
Penjali su se visoko tim krivudavim “puticem”, a onda se
naglo spustali do samog mora.;
“Ima li ista plavlje od Jadrana:”…upita Plavi!
“Ima, Plavi, ima miris Istre, miris ovih bijelih stijena…to
je plavlje od Jadrana!”…rece Eca sva razdragana, sva sretno
zaljubljena mala djevojcica!
Okrenu se I pogleda Plavog! Vjetar joj kosu nabacio preko
ociju…
Tanja, pogleda u retrovizor…”Boze , Eca, kak ti mozes
srati…kak’ miris stijena more biti plavi, a i kak’ Istra
more biti plava!?”
“Kaj ju ne zoveju , Crvena Istra? A?!

“Pa Tanja, mozda ti ne razumijes ovu  metaforu !”…polako
izgovori Plavi.
“Kaj , sad , pa ja sam stara picka…I ne razmem, kaj vi
serete!? A? A?
Plavi se umiri, bas kao covjek koji je zagrizao govno!
U sebi pomisli: “Bas I ja serem, cuj…plavi Jadran!”
Nasta tisina.
Tanja siba svog bijelog Mercedasa, otvorila krov, ruku
izbacila kroz prozor!
“Boze, pomisli Plavi…kako je ovo lijepa zena…bila !” Da to
je to, tu grijesim…sta bila…kako je lijepa sada!”…a onda se
sam po malo zastidi svoje glupe mladalacke opservacije.
Tanja je najljepsa zena od svih zena koje je do sada
vidio…ali malo starija!
Poslije Sabahe, sve su mu zene bile kurve, I Sabaha je
kurva…pomisli!
Tanjina kosa ga je sibala po licu! Miris dotada za njega
nepoznat…razvali mu nosnice.
Plavi , pomisli…to je miris zene!
Miris Tanje!
Iza lijevog uha ukaza se ruzan veliki oziljak! Isao je od
uha , prema vratu!
Zapamtio je to za cijeli zivot!
Taj miris I taj oziljak!
Ecina kosa se nije viorila na vjetru! Bila kratka, siskava,
razbarusena…djecacka!
Plavooke ljepotice…u sebi rece Plavi!
Ali , oziljak u ovo Istarsko ljeto nije imao nikakvog
opravdanja.
Plavi se sam sebi napravi kao da nista nije vidjeo.
Zavali se duboko na zadnje sjediste automobile, rasiri
ruke…ko biva …uziva!
“Evo, stigli smo…drustvo!”; rece Tanja.
“Eca , kak se zove ovo selo?”
“Pa ni to selo , Tanja, to je Rabac, najveca nudisticka
plaza vu Jugoslaviji!”…pobuni se Eca.
“Ni, kurac, selo…a kaj je to ondak Londooon!?, Mala!”
“Tri kuce …I more…I Hotel…selo, kad velim…ondak je
selo!”…rece Tanja zajebantski.
Parkirali smo u hladu cempresa! Tanja izadje iz auta, :”je
deco idete li I vi il’  kaj?”
“Kojim sam ja dobrim djelom bozijim zasluzio da budem tu sa
dvije najljepse zene moga zivota?”;…pomisli Plavi!
“Deco, idem si ja telefonirati gore u Hotel, a vi nadjite
neko lepo mesto…Eca, ali da ne bude na stijenama!”…rece
Tanja- odmah dolazim.
Eca , mazno uhvati Plavog za ruku!
Plavi se sav strese!
Eca ga stisnu jace!
Okrenu svoj prcasti po malo pjegavi nosic , prema njemu…I
poljubi ga snazno u usta!
Plavi, se malo izmaknu, ne snalazeci se, osjeti njen mali
jezik na usnama, a onda se zastidi I samog sebe I svega oko
sebe.
Zujnu mu kroz glavu pjesma Persisa Sleidza “Kad covjek voli
zenu”, zviznu mu kroz glavu nekakva druga slika, slika neke
druge zene, I njene rijeci “Voljet cu te cijeli svoj
zivot!”
Osjeti snazan Sabahin stisak, ugleda kraickom oka zenu
svojih snova!
Bijeli oblak se rasprsi visoko negdje iznad nudisaticke
plaze Rapca.
Pokunjen, Plavi odmjeri od glave do pete prelijepo Ecino
tijelo!
Zamalo je rukama ne odgurnu od sebe!
Vrsnjaci smo ! Vrsnjaci , Eca I ja!
“Eco, nemoj…nisam spreman…nisam ja neko koga bi se moglo
voljeti…I I ta tvoja sala….Eco, nemoj, nemoj molim te!
Nemoj mene bosanskog krkana navlaciti na ljubav.
Nemoj, molim te!
Znam ja dobro gdje mi je mjesto I gdje pripadam!
Znam gdje pocinje ljubav, znam I gdje prestaje!
Eca ga pogleda svojim predivnim plavim ocima, namrsti
vjedje, skruseno stade kao vojnik u stavu “mirno”. A zatim
sagnu svoju glavicu…puna krivnje, zbog svoga iznenadnog
napada ljubavi!
“Kaj tu stojite kak ti dva kurca,?”…cu se Tanjin veseo
glas!
Tanja zagrli Plavog, bas onako kako muskarci grle zenu koju
vole!
Plavom se svijet otvori…taj iznenadni napad ljubavi za njega
je bio melem na ljutu ranu!
Osjeti se tako zasticen, predivno I sigurno…zagrljen,!
Sramota!
Jebo te, ko se ikad sjeto da grli muskarce!
Tanja ga stisnu jos jace, Plavi se osjeti mali,
premali…spreman da I on primi ljubav…zagrljen!
“Dodji, Eca…Tanji…ja sam od danas slobodna, slobodna
zauvijek…jupiiii!”
“Tanja, kaj ti je odjednom?”…upita Eca, ono bas radoznalo.
“Eca, znas kaj su mi javili iz Londona…znas kaj…a, a
…reci….Eca ma daj se sjeti…ubili su mog makroa…od danas me
ni jedan oziljak vise nece boljeti, Eca,… Plavi…ja sam
slobodna zena…konacno!!! Slobodna !!!
Plavi nije razumio od svega, bog zna sta!
Eca stade zapanjeno…a onda iznenadno , zaleti se I skoci
Tanji u zagrljaj, opkoracivsi je nogama oko struka! 
Grle se dvije plavooke zene I vriste od srece!
Tanja nosi na sebi Ecu, I vrti je oko sebe!
Sloboda, sloboda…vicu obje razdragano!
Plavi, zalutao, u ovu atmosferu….osjeti da tu ne pripada.
Uostalom, ove dvije ljubazne zene su ga podigle sa nekakve
mokre plaze…uvailo im se u zivot…sad bi bilo sasvim normalno
da se okrenu I odu svojim putem!
Plavi zazali, ako bi se to desilo!
Zazali….jer bi to znacilo da krene opet svojim pustim putem
ka samounistenju!

Opet, Sabaha…vidi Sibenik…I privatni pansion…I Sabahu kako
pije sok od narandze, I supka koji izmisja razloge da je na
cas ostavi…da skokne do tamosnjeg kafica…da zacara tamosnje
trebice!

“Konj, konj, konj….konj sam ja…ko joj mater jebe…nek’ se
jebe…dace bog pa cu ja I tu traumu pobijediti!?”…stisnu
Plavi zube…ali ne stisnu suzu!
Ne stisnu bol u grudima, adrenalin u svoj svojoj snazi!
Prepolovi se!
Zaplaka, ko picka!
Ridajuci!
Uostalom, tako muskarci placu!
Ridaju!
Tanja I Eca zavrsise svoj ples.Plavooke ljepotce, kao po
kamandi pogledase u njegovom smijeru! Prestade njihova
igra!
Pogledase u uplakanog covjeka…I kao svim zenama na ovom
svijetu, ucini im se da je to njihov problem…uplakani
muskarac!
“Plavi, kajjj je sad,ne bus mi ovo pokvaril? A?”
“Plavi, pa ti places zbog mene ? A?”…zapanjeno, i velikim
pogledom ljubavi ga pogleda Tanja!
Rekao bih joj da place zbog sebe, zbog, one koze Sabahe, ali
rijeci nisu izlazile iz njega!
Nista nije rekao…normalno!, a nije ni mogao. Samo je
grcao,grcao dvadesetdvogodisnji kurton!
Tanja ga uhvati rukama za glavu, cvrsto…poljubi ga u celo,
razmaknu njegovu dugu kosu, poljubi ga jos snaznije u tjeme,
a onda ga snazno stisnu rukom sebi na grudi!
Eca , pridje sa ledja, Plavom I uhvati Tanju za ramena!
Tako zagrljeni u sendvicu, ostadose kratko!
Izliv ljubavi, propalih ljubavnika, ruina. Izgleda da je to
bilo jedino sto im je ostalo, makar ovaj dan, makar ovu
noc!
Poznanstvo ne duze od dvdeset I cetiri sata, povrsna
veza…gomila idiota!
Luzera!
“Idemo, raja u hotel, Tanja casti!
Plavi odahnu, znaci nista od njihovih golih
guzova,razbacanih sisa…I njegovog jedinog muskog aduta, za
koga koga je mislio da I nije bio bog zna sta!
Kurac…ko kurac, i sta tu ima!


“Je , pa kaj bu mo klopali?”…upita Tanja tonom kulinarskog
poznavaoca.
“Ja bum , Tanja skoljke, pidoce! Moze?”
“Moze!”
“Ja bum jastoga,najveceg,gospodine!”: rece Tanja konobaru
jednoobrvanu!
Obmah sam znao da je Bosanac!
“Ja bih…sta bih ja koji kurac, kad ne znam ime ni jednog
jela, ja bih, ja bih…ima li cevapa, majstore?”
Konobar se ni ne pomjeri!
Plavi pomisli…nema!
A, pastete…jetrene, a?
Gavrilovic…dodade, tek tako ko za sebe!
Konobar se samo okrenu I ode.
Jebo mater svoju, pomisli Plavi, na cemu su njega hranili,
kad je tako pametam?!
Supak bosanski!
“Vino cemo, po mom ukusu, prvo bijelo, mostarsku
zilavku…valjda se ne ljutite!? A?
“Tanja, ja bih radije “Pinot”…mazno rece Eca.
“Nikakav problem!”…nasmija se Tanja.
“A, ti…Plavi,?”… okrenu Tanja svoju prlijepu glavu prema
mladicu!
Plavac osjeti trnce u tijelu…Tanju prvi puta pogleda u oci I
kao zenu!
Gledajuci te plave hladne oci netremice rece:”Somerton,
shiraz…jakako crni!”
Tanja osjeti taj pogled, ni ona se nije najbolje
snasla…osjeti potrebu da duze posmatra oci covjeka koga je
“Izvukla iz blata”,samo malo nakrivi glavu I rece:’dobar
izbor!”
Ali pogled ustade na Plavom. I njega je bilo stid da spusti
oci! Uostalom, izgleda da su se taj cas prvi puta jasno
pogledali!
“Kako ti je ime Plavi ?”- odjednom rece Tanja!
Osjetio se kao potpuni stranac, osjetio se kao covjek koji
mora opravdati nesto sto je sinoc bilo, osjeti se vrlo
bijedno!
Eca, radoznalo lupka prsticem po stolu!
“Jel toliko vazno ime?”…a u sebi je mislio, nabijem pastetu
I shiraz na kurac…u sta sam se uvalio!
“Ime?”
Tanja ostade utvorenih usta! “Imas , valjda neko ime ,
Plavi?”
“Toba, Toba me zovu raja!”
“Kakvo ti je to ime, Plavi…to To…ba!?”
Plavom se ucini kao da je ponovo u osnovnoj skoli “Petar
Kocic”…I ponovo cu uciteljicu koja ga deseti put pita,
“kakvo ti je to ime I prezime?”…majko moja,…pa ti nisi iz
Jugoslavije?!”

“Znas, sta Tanja, jebi se I ti I tvoja pasteta…nabijem vas
na kurac sviju, I Plavi ustade od stola!
“Sjedi, budalo…od danas sam te vezala za sebe…od danas si ti
moja briga!”
Plavi se osjeti vrlo ponizeno!
“Ajde, me budi peder, puljubi svoju Tanju u celo…ajde,
ajde…odmah!”

Sreca , jednoobrvan donese pice!
Nasu vino Tanji! Tanja proseta vino po ustima, zavrnu ocima
I rece…moze!
Eca, samo otpi prvi gutljaj I rece …dobro je!
Plavog, jednoobrvan nije jebavao ni za suvu sljivu. Nije mu
dao sansu da kaze da li je dobro ili lose!
Nista! Samo ode!
Plavi pomisli…banjalucka raja! A I sta bi drugo mogao biti
konobar?! 
Supak!
“Eto, hvala vam djevojke na svemu….zbunile ste me malo
svojim ponasanje, a ja bi sada posao svojim putem!”:rece
Plavi.
“Mislis, ne ubija se civjek svaki dan, a Plavi?”..rece Tanja
sarkasticno!
“Ama sjedi, kada ti kazem!”…dodade zapovijedno.
“Ne bus ti nigde danas isel brez mene!”
“A obecal nam je , Tanja prevesti onog Francuza Zaka Brela,
na Hrvatski!”…ushiceno dodade Eca.
“Jebo  te Francuski, pojma nemam ni ovaj nas…joj Toba sto
mozes srati…dje cu prevoditi francuski…!?”…pomisli Plavi.
“Eca, znas kaj…jedva cekan veceras!”: rece Tanja.
“Tanja, znas, kaj…jedva cekam veceras!...rece Eca, a pogled
joj bludno proluta po Plavom I oko njega!
:Najeb’o sam nacisto”,,,pomisli Plavi!


Komentar Br.38
Poslao : Aziz 20
Datum : 29.10.2006.
Aziz 20

 “Pa evo ovako, “djevojcice”, Zak Brel, je obolio od nekakve
teske bolesti! Rekli su na TV da je to neka “zecja
groznica”..rekli su da se od toga mora umrijeti!
“Da ga jebes, nikad poslije nisam cuo za tu bolest! Mislio
sam , jednom da su tu bolest izmislili samo za Brela!
Brel nije bio kurvar, niposto,…ludo je volio svoju zenu
Mishel, koja se u pjesmi zove Fransoaz,ni sam ne znam zasto!
Valjda zato da bude metafora svim
Francuskinjama…valjda…hm…vjerovatno, valjda zato da naguzi
sve Francuskinje zbog njihove slobodne ljubavi, sta li!?”
“To mi je nekako logicno, Mili?”…rece Tanja!
“I , dalje…pljesnu Eca radoznalo rukama…I dalje…Plavi!”

Tanja je sjedila na koznoj fotelji u svom bijelom bade
mantilu.Podvila je noge, I u ruci lagano mijesala casu
martela!
Nije rekla ni rijeci vise! 
Istusirana, mokre kose, samo se zagledala kroz otvoreni
prozor…negdje daleko u more.
Aziz joj je sjedio tik uz fotelju na podu. Brojao je necujno
, one svoje cepove!

“I dalje !…opet ce Eca sirom otvorenih ociju!

Eca nije imala bijeli bade mantil, sjedila je na podu u
bijeloj muskoj majici, “po turski”, ali pritisnula majicu
rukama, samo toliko da joj se ne vidi zenskost!
“Eh, mala luda Eco!”
Noge , koljena poprimili sjaj Istarskog sunca…lagana bakarna
boja, I odsjaj prigusenog svjetla na  prevojima koljena.
Miris, miris!
Kosa joj mokra , kao I Tanji.
Bozanstveni mirisi okupanih zena!
“A, dalje, a dalje”…snuzdeno ce Eca.

“Vrati plocu na pocetak”…tiho rece Plavi.
Eca se istegnu do gramofona, ne ustajuci, protegnu se, a u
tom casu Plavi ugleda smedjezuckasti sumarak njenog
medjunozja!
Ote mu se osmijeh, tih , lagan…osmijeh samo za sebe!
Plavi otpi gutljaj vina!
Aziz ga pogleda sa simpatijom!
Nasmija ,se!
“Sta se smijes Maleni ?”…ispod glasa rece Plavi.
“Drago mi je sto si dobar, tako dobar…a jos znas I pricati…I
pricaj , sta je to bio tom Zaku!””
Tanja ga pomilova po glavi, ne skidajuci pogled upucen u
neku njenu daljinu.Zatim da uhvati sa njegovu crnu kovrdzavu
koju, snazno, kao da ga cupa.Tako ga prinese sebi jos
blize!

“Dalje, Plavi .”…rece tiho Tanja.
Rotvajleri,leze tik uz ugaseni kamin,reklo bi se kamin koji
nikada nije bio upaljen, jedini sum bio je njihov ujednacen
dah. 
Eca nabaci iglu gramofona na prvu pjesmu!
“Nije ta, Eco…mislim da je treca na ploci.
Probaj trecu!”
Eca, jos vise razodjenu svoju zenskost.
Tanja, krajickom oka registrova taj pokret, ali se ne
pomaknu.

“Emile, zbogom vjerni moj,
Bili smo skupa jos u osnovnoj,
Vjecno se penjali na brijeg,
Tu se spremali za bijeg, ali preko svega
Tada pade snijeg,
Emile, tesko mi je u smrt,
Kad ptice, vidis pjevaju,
I kad cvate sve,
I znas , sta…lijepe djevojke, 
Su svud,
Ti naplati za moj trud,
Zagrli nju I bit cu tu,
Dal’ je bila noc ili dan,
Oko nas je bio vjecni
Sjaj,
Ali pjesma I vino,
Pripremali su kraj.
Ne taji , oce , nek se zna, da 
Crna ovca sam za Vas bio ja,
Uzalud sam ucio to,
Sto je dobro , sto je zlo,
Sto visina, sto je dno.
Znaj oce tesko je u smrt,
Kad price pjevaju I cvate sve,
A djeca igraju se svud…
Ja nisam znao vise kud,
Pomisli na me, bit cu tu…

Bijese noc, bijese dan ,
A oko nas vjecni sjaj, 
No pjesma I vino, pripremali su
Kraj!
Zbogom, Fransoa, …dobra I zla,
Citav si zivot mene varala,
Oprastao sam svaki put!
Ljubavnik tvoj je meni drug,
Ti si mu vracala , moj dug!

Zbogom…al’ tesko je u smrt, 
Kad ptice pjevaju u proljece,

Sada te ljubit’ moze svak’,
Ali me se cuvaj dok je mrak,

Bijese noc, bijese dan,
A oko nas vjecni sjaj,
Ali, pjesna I vino, pripremali su
Kraj.
Bijese, noc, bijese dan…

Mogu dohvatiti zvijezde…
Tek one s morskog dna.

Tek one s morskog dna!
Igla na gramofonu preskoci, I zadnji stih se otegnu o
nedogled!

Tek one s morskog dna, tek one s morskog dna, tek…

Tanja, lagano spusti svoj Martel na stolic, zatim lagano
ustade, tiho I bez rijeci,na prstima, ode u kupatilo.

Bila je tamo jedna niklovana,metalna I cista kutijica…ista
kao one sto ih je Plavi vidjao po Bolnicama, onakva…u kojima
se drze otkuhane injekcije!

Aziz, spusti svoju glavicu, oslobodjen Tanjinog stiska,
 podze oko prema Plavom…tek da mu kaze…da nije trebao!

Da nije trebao!

Ali ko je to tada mogao shvatiti?
Cjelodnevno suncanje, plaza,pice za rucak, zategnuta koza od
soli…ko bi mogao ista misliti?”

Plavi se nije sjetio ni Sabahe, u tim momentima!

Bio je ovo san, njegov san…I ko bi mogao pratiti svaciji
pokret!
Eca je plakala!
“Mozes li ponovo, Plavi?”
“Ne mogu, Eco…ne mogu te lagati,ovo je prepjev Arsena
Dedica, a ja sam samo glumio da znam
Francuski.”
Plavi ugleda u uglu gitaru!
“Cija je gitara?”
“Bolje ne diraj dok Tanja ne dodje!”…zapovijedno rece Aziz.
“Ma ne bih je dirao, samo me interesuje kakav je stim!”…rece
Plavi k’o poslednji blesan,

“Talijanski!”…cu se glas, potih ,zene koja je izlazila iz
kupatila.
Bila je ljepsa, no sto je ikad bila, bila je tako lijepa … I
snena…svaku rijec koju je izgovarala…mazno I
promuklo…razvlacila je!

“Talijanski, ako je vjerovati covjeku koji ju je ostavi…bio
je Talijan!”
Plavi je bio premlad I neiskusan za ovakve situacije!
Normalan covjek bi ucutao…no Plavi je upita: “Mogu
li…malo?”
“Tvoja je !”…rece Tanja I sjede izmedju dva Rotvajlera, na
pod, vise nista I ne pokrivajuci, vise nista I ne
sakrivajuci.
Sva ta erotika, nije bila namjenjena nikome!
“Aziz, zemi te cepove, I odi si spavat!”
Aziz poslusa.
Odlazeci, naglo se okrenu prema Plavom:”Probudi me sutra ako
se prvi dignes! ‘Oces?”
“Hocu!”
Gitara je imala dvanaest zica, akusticna, normalno!
Plavi tako nesto nikad nije imao u rukama, a da je nastima,
za njega bi to bilo nemoguce!
Tresnu A-mol…radi, zvek A – dur radi !
Ostalo nastimano od nekoga!
Proba “ljubavnu serenadu”, sto je naucio od Gorana
Despenica, onomad, davno, kad je uvaj ucio gitaru kod
“Casnih Sestara”.
Zvucalo mu je kao kantri!
Prsti sami poletise …:”Pismo za Elizu”…Bethoven!
Tanja, lijeno podize glavu, podize I kaziprst desne ruke,
ali nista ne rece!
Eca, pljesnu rukama, kako pljesnu Tanja se zestoku strese!
Plavi zastade kod prvog refrena…odjednom mu doplivase slike
Sabahe , njenog klavira, njenih rijeci, kada mu je prvi puta
svirala na svom pijaninu!
“Ovo , ti je , Mili …Betoven!”…rece razdragano, sva u zelji
da sto prije zavrsi svoju klavirsku egzibiciju I poljubi,
ovlas,mladalacki tog banjaluckog ludaka!
Voljet cu te cijeli svoj zivot! 
Zapamti!
Sabaha je svirala klavir bozanstveno!
Plkavi ispusti gitaru na koljena, nasu novu casu vina!
“Daj jos, daj jos…ti bi mogao svirati u nekom opatijskom
hotelu…sigurno!
Plavi nije obracao paznju na te Ecine rijeci!
Cuo je takvih milion komentara, od isto tako
nezainteresovanih ljudi!
Uostalom, ovo je tek samo jedna muzicka egzibcija, koju
svaki  pocetnik nauci!
Nije obracao paznju na Ecu!
Gitaru nije uzeo u ruke od onog momenta kada je Sabaha
otisla drugome!
Stisnu mu se grlo, opet bol u grudima I osjecaj blizak
placu!
Otpi gutljaj, pogleda u Tanju, koja je svoj pogled zakucala
u prazno!
Zuljala ga je poderotina na farmerkama.
Podize malo nogavicu, nasloni gitaru I tiho, bas za sebe,
jedva cujno zapjeva…Brela.

“Nemoj poci sad,jer se moze sve , sve
Zaboravit..
Svaki prazan san sto nas razdvaja,
Bit ce sutra vec negdje ostavljen…I zaboravljen,
Izgubljen je dan,ali tu je novi…mnogo novih jos…
Nemoj poci sad, nemoj poci sad,
Nemoj poci sad…
Nemoj poci sad…
Jer dok budem ziv, ucinit cu sve
Da ti budes sretna,
 ostanes li tu…
…….

I mnogo toga jos, sto je Arsen prepjevao…mnogo. Mnogo!

"Nemoj poci sad, svaki dan cu ti...
Price pricati, izmislit cu za te rijeci njeznosti…"

Vidjela si vec kako baca vatru vulkan,
Sto je davno ugasen I star,
Ima suhog tla sto odjednom rodi ,
Bolje nego kisom oplakhivan kraj,
A kad padne noc ,kao lucje svo,
I crvenilo se s crnim vjenca tada,
Nemoj poci …ne…
Nemoj poci sad…
Nemoj poci sad…
Necu plakati ni  govoriti…
Tu cu stati nijem da te
Gledam tek,da ti cujem glas,
Da ti slusam smijeh, 
Pusti me da bar budem tvoja sjena…
Tvoje sjene sjen, tvoje ruke sjen,…
Sjena tvoga psa,
Nemoj poci ne…
Nemoj poci sad…
Nemoj poci sad…

Tanja, otvori oci…rukom pokusa dohvatiti svoj Martel…ali
stol je odmaknut skoro dva metra od nje…svejedno ona mase
rukom po zraku, sigurna da moze dodirnuti svoju casu.
Plavi , lagano nogom poce gurati stolic prema Tanji.
Seta mali stolic, pun pica…priblizava se lagano Tanjinoj
ruci.
Tanja, sigurnim usporenim pokretom uhvati svoju casu.
Pila, ne pila…njoj je ionako sve svejedno!
Samo rece:”Ponovi ovo moj tuzni druze…ponovi ali polako!”
Suze joj niz obraze liju, polako…isto kao I njeni
pokreti…usporeno!
Ipak, pomisli Plavi…daleko je to sve od njegovih
osjecaja…daleko je sve to od njegovih sjecanja…
Sve mu je licilo na dernek kada pijanci dizu ruke u zrak uz
neku pjesmu koja ih je ko  biva, pogodila, a niko ne zna ni
rijeci ni melodiju!
Sta to covjek cuje u svojoj pustosi…koliko je neostvarenih
ljubavi u nama svima?
Plavi, uze gitaru I zapjeva tiho samo zadnji stih:
“Sjena tvoga psa…
Nemoj poci sad…
Nemoj poci sad…

Eca skide bijelu musku majicu,
Gola!
Rasiri noge I sjede na Plavoga, taman izmedju njega I
gitare…
Zatim mu uze gitaru , i rutinski je spusti na pod!
Cu se …blam….zvuk ispustene gitare na pod.

Tanja ispusti praznu casu na pod…nasloni glavu na kamin…I
odleprsa daleko…zatvorenih ociju.
Ruke joj se spustise, klonuse na pod…raskopca se bijeli bade
mantil…Plavi vidje smijesak na usnama “umrle” zene.
I bozanstveno zensko obnazeno tijelo!
Nije mu bilo do ljubavi, naricitoi poslije zadnje
pjesme…samo je vidio tu Sabahu, Sabahu I nista vise.
Nju njene rasirene noge, njene male gole tabane usmjerene
prema plafonu neke nepoznate kuce I jahaca koji radi ,
gore-dole!
Gore-Dole!
Pa I neka radi, mater mu jebem, ali sto ona uziva, kako moze
da uziva…kad je samo njega voljela? Plavog!
Bolje da je umrla…lakse bi joj oprostio!
Lakse, mnogo!
Mnogo , mnogo lakse!

 
Eci nije uspjelo da mu raskopca poderane farmerke…uspaljena,
uzbudjena, gola…naglo se ispravi, I covjeku koji je sjedio
na podu, svom svojom zenskom snagom, nabi svoj venerin
brijeg, svoj klitoris na lice…poce snazne pokrete,
gore-dole, gore – dole!
Plavi ispruzi ruku I napipa gitaru.
Pipnu zicu…I u sebi pomisli :’Eh, E1 zica”!
Mazno je dodirivao E zicu, vukao prste po njoj,mislo na
Sabahin sevdah!
Suzno?
Nije bilo suzno, nije bilo placa…nije  bilo nicega, osim one
proklete boli u grudima…sada i Sabaha jasi ovako nekoga!

Mali tabani, uprti u nepoznati plafon, noge visoko na tudjim
ramenima…ljubav kakvu njih dvoje nikad nisu vodili.

Jesi, stoka!, Sabaha! Bog sve vidi!

 A voli Plavoga!

Voli , kurac!

Odnekud stih:
“Nemoj poci sad…
Sjena tvoga psa…

Eca, pade kao pokosena po podu, prevrnu se jos uvijek
rasirenim nogama sjedeci na Plavom.
Ispruzi ruke po podu, kao  u nekakvoj joga pozi!
“I , jesi li svrsila, Malena?”…upita Plavi, sneno, bez
razmisljanja!
“Svrsila , prvi puta u zivotu. Mili!”
Pomilova se po svojim “stidnim dlacicama”, onda , pritisnu
snazno rukom svoju zenskost, I rece :”Nikad nista nece biti
bolje od onog sinoc!”
Plavi se zacrveni!
Taj vid jebacine nije bio njegov stil…ali desilo se!
Ustade, pridje Tanji, podize prevrnutu casu, pomilova je po
glavi. Razgrnu kosu I ugleda onaj ruzni oziljak na licu!
“Eh, Tanja!”: rece!
Tanja  otvori oci, : “Moj si covek, Plavi!’…I klonu!

Plavi podize gitaru, lagano na prstima preskoci vec usnulu
golu Ecu, jos uvijek rasirenih nogu…zakuca lagano na vrata
Azizove sobe.
“Ne spavam , jos!”…cu se glasic.
“A znas li ti onu “Ka bi svi ljudi na svijetu, kao sva djeca
na svijetu?” A?”
“Pa, normalno… da ne znam!”
“Ajde, odvali”…rece Aziz.
“Hocu samo da bude tiho!”
“Pa tiho ce mo!”
“Drago mi je da nisi tukao Tanju, onako kao drugi! Tanja je
bas sretna bila veceras! Plavi!”
“A sta mi ti radis ovako u mraku?”
“Brojim cepove dok se sve ne smiri! Eto!”
“Mladji si od mene samo deset godina, a jos se igras
cepovima! Skoro da bi smo mogli biti braca!”
“Braca, braca…hajmo biti braca”, uskliknu djecarac!
“Eto, braca smo, Maleni!”
“A sad slusaj pjesmu…”




Komentar Br.39
Poslao : Aziz 21
Datum : 02.11.2006.
Poslije Jehudina Menjuhina, u Banjaluku je dosao Svjatoslav
Rihter - klavir , Zagrebacki gudaci, pa bezbrojni Horovi, a
onda naidje odnekud neki talijanski kvartet…posjeta
osrednja, kao I uvijek!
 
Plavi je drzao Sabahu za ruku. Sjedili su na mjestima u 
sredini sale , na onim mjestma tik uz veliki prored.
Bilo je tu puno logike,  zvuk sa bine  u sredini sale
najbolje se oscecao.

“Cetiri godisnja doba !”…stipnu ga Sabaha za misicu…pogleda
ga njezno, pogleda ga kao kakva ozbiljna sretna zena!
Nasloni mu glavu na rame!
Plavi bi ju najradje zagrlio, stisnuo kao nesto svoje…ali
one ogromne stolice “Doma Kulture”, nisu dozvoljavale neku
vecu bliskost!
Okrenuo bi se da vidi ko mu to u tjeme pilji, ali nije
smjeo!
Mozda je kakva ofircirna zalutala sa svojom zenom ?
Glupost…pomisli, otkud Oficiri u “Domu Kulture”?
Svjedno se ne okrenu!
Zagrli Sabahu u svojim mislima, snazno I njezno, ako to
ikako moze zajedno.
Drugi dobar razlog , sto su sjeli u sredinu sale, uz veliki
prored je , sto se uvijek neopazeno moglo  smugnuti iz Sale,
onda kada ti se prazni stomak oglasi I zakrce crijeva.
Kada te banjalucka sirotinja podsjeti da tu ne pripadas, da
krades plemenitost,….ono… sto pripada samo odabranima…nama
–nikako!
Zavrsise gudaci “Cetiri godisnja doba”…u Sali …aplauz,
suzdrzan, ali ozbiljan…k’o na n’akvoj
Konferenciji…klap-klap, po nalogu!
Ponijelo to I muzicare ; “Signori e Signore,now we will
perform , for the first time , in your Town,something new!” 
Rece, prva “Violina’ na vrlo losem engleskom.
Niko to nije razumio I da je bilo na perfektno
talijansko-engleskom!
Svejedno, ostavio se utisak , da smo razumjeli covjeka!
“Sta je re’ko:” zamornu Sabaha!
“Ko biva, nesto novo  ce svirati, “, rece Plavi!

Krenu druga violina, uvod koji nista ne znaci, Plavi je
odmah znao da ona zamjenjuje nesto vece, naprimjer
Harfu,…uleti prva violina sa vrlo laganim ritmom, Plavi,
sapnu Sabahi “Largo”…Sabaha ga pogleda sretno I rece :
Largo, definitivno!...a sta je ?”
“Jos ne znam !”
Tek kod ulaza svih gudaca, a onda prvih violina…Plavi
razdraganao pogleda u Sabahu !...To je…znam…to je,… ovaj
jako lici!”
“Staaa?”
Handl, Largo, Xaras…eto!
“Hend, Hendl, u pravu si a ova viola na pocetku bi trebala
biti Harfa…zar ne?”
“Hm, ahaaa!”; rece Plavi.

Uz snazan A- mol, orkestar zavrsi svoju zadnju izvedbu.
Tisina, beskonacna!
Onda, Plavi ustade I snazno zapljeksa!
Pola sale se k’o u ludilu okrenu prema njemu…sve u fazonu
:”:Sta prekidas svirku?”
Skoci I Sabaha, grleci Plavog, poskakujuci I vicuci “Ladzo,
ladzo,”ma non con brio”….ladzo…Hendl! Hendl!
“Prva violina”, razdragano poce udarati gudalon po notnom
stalku, …ostali muzicari pocese lupati nogama po drvenom
podu banjaluckog “Doma Kulture”
Razvali se ritmicka buka, dobovanje do u besvijest!

Profesor Nakic prenerazen sijeva ocima, uz sav svoj isijas
okrenu se prema nama, I po malo “staracki”, ljutito
pogleda!
Ustao, ali ustali svi…jedino Ive ustao u znak prijetnje!
Jebiga bio …gluv!, ili gluh…sad do raje je!
To , gluv ili gluh!
“Eko, Signori I Sinjore, BagnaLucca je jedino grad , gdje se
ovo naso pogodilo! Sto mi sviralo, of kors! Primo, nagrada,
od nas, sto mi dajemo je ovi radion cassetofone,sa dupla
caseta I AM/FM!
Izvolis ti Bambina, samo dodjes I pokupis!
Sabaha rece:”Tvoj je ti si pogodio…idi!”
“Idi, Sabaha…tvoj je , ti si prva uslkiknula…nas je …idi!
Idi Sabaha!”
Sabaha, otpuhnu…a onda kao “Dobar vojnik Svejk”…odmarsira do
Bine!
Svi su je gledali, njen bijeli dzemper sa vezenim
zlatiborskim pletenicama sprijeda, usku crnu suknjicu, I
bozanstvene listove nogu, jedino joj je hod po malo bio
“paciji”!
Plavi tek tada ugleda da ona na sebi ima one iste “Borovo”
baletanke…jeftine cipelice , bez pete, a vjerovatno I bez
dzona!
“Sirotinjo, mater ti jebem!”…uzdahnu!
Pogleda na mjesto dgje je do malocas Sabaha stajala, I vidje
dva mokra otiska stopala 36!
Mokri mali otisci, stoplala br. 36 na parketu “Doma
Kulture”!
Zavoli je joj vise, joj snaznije, zavoli je za vjecnost,
taman za jedan ljudski zivot!
Zavoli je opasno…nerazdvojno!
Tu , Sabahu!



Komentar Br.40
Poslao : Aziz i ja 22
Datum : 03.11.2006.
Meni  se najvise dojmila kutija te nazovi mini “Hi-Fi”
linije. Nema govora, u Banjaluci jos niko nije imao nista
slicno!
Kutija sva ispisana , sa slikama “instrumenta”, s prijeda ,I
 pozada!
Prikljucci, ovi I oni!
“Idemo je otvoriti,!”, rece Sabaha.
“Ali, noge su ti mokre, “Bambina”!
“Mokre su I tvoje, kao da to ne vidim!”
“Zacrvenih se!...Jesu, pravo I dobro mokre!”
“Idemo kod granapa “Tresnje”, tamo uvijek ima praznih
kutija!”,rece Sabaha uvjerljivo.
Plavi se osjeti, ponovno jako izgubljeno, …kutije,
“Tresnja”…”Sta ce nam to, mala?”
“Pozuri, pozuri!”;naredi Sabaha.
Pozurise obadvoje, kao ljudi koji imaju svoj cilj!
Sjedose na prvi stepenik “Granapa”- “Tresnja”, taman na onaj
na koga nije jos pao snijeg!
Sabaha izu svoje mokre “Borovo” baletanke, iz njih nesto
izvuce I zafrljaci, a onda dohvati malu kutiju od “valovite
ljepenke”…:”Ove od rum plocica su ti najbolje!”…”Vidis, kako
taman staju u cipele…eto…I mirna Bosna!”, rece sa
smijeskom!
“Suva noga, matere mi!”
Plavi ponovi to isto!
Navuce cipele I ozari se!
“Jebote, drugi covjek!”
“Ajmo, ovo raspakovati!”…rece Plavi.
“De, ti, matere ti…ja to ionako ne bih smjela unijeti u
kucu!”
Kutija je bila duga oko sezdeset cantimetara, siroka, mozda
dvadeset.
Plavi izvadi sjajno crno cudo iz kutije.
Najsjajnija stvar koju je ikada drzao u ruci.
I bi tu neki miris, potpuno nepoznat.
Miris elektronike, miris “Zapada”.
“Joj dugmica”, rece Sabaha I pritisnu crveni, normalno!
“A, vidi budala, ugradili duplu dugmad I lijevo I desno…ko
biva…kad se zeznes…aa?”
“Nije, Sabaha, to ti je dupla komanda samo jos ne znam tacno
kako radi, ali definitivno, je dupla komanda, vidis da ima
ove dvije,kutije, da se u njih nesto stavi!”…rece Plavi vrlo
neuvjerljivo.
“Pa u ovoj prvoj ima nesto…Plavi!’
“Pritisni “Play”…pritisni!
Plavi samo rece; “Gdje!”
No Sabaha je vec pritisnula dugme “Play”.
Nesto samo skljucnu!
“E, Tebe, dgje letis…nesto ces pokvariti…garant!”…rece
Plavi
Sabaha uvuce glavu u ramena.
Crvena vunena kapa joj se jos jace nabi na nos!
Bi je stid!
Ostadose njene “sucmurasto-zeleno –smedje” oci kao dva
svetionika!
“Cujes li , Sabaha kako snijeg tiho pada?”
“Vidi kolike su  pahulje, Plavi!”
Uhvati jednu, pa drugu, trecu strpa u otvorena usta, zadize
crvenu kapu, padaju joj ogromne pahulje na celo,Sabaha skide
I baci crvenu kapu, podignute glave prema nebu.
Kosa joj se valovita rasirila,protkana plavim I smedjim
pramenovima,a onda se nago zavrti raserenih ruku…I pade u
napadali banjalucki snijeg!
Vristi, cici, :”Plavi lezi u snijeg da se slikamo!”
Plavi se po malo najezi!
Sabaha lezi rasirenih ruku I nogu u snijegu, lice joj
rumeno, celo mokro, kosa prosarana pahuljama…:”Lezi , Plavi
da se slikamo!”
Plavi se nevoljno strmeknu na snijeg, sve pazeci da mu se
koja kapja ne zavuce za vrat! 

Jednom, mnogo, mnogo kasnije….shvarit ce tu razliku izmedju
njega I Sabahe.
Sabaha je imala smjelost, hrabrost…zene, onu hrabrost sto
nikad nece odlikovati muskarce!
“Zene, mogu sve !”…Pomisli Plavi!
“Zene su hrabrije!”

Sabahu nije smetao snijeg koji joj pada za vrat. Zima, mokre
noge…nista joj nije smetalo.
Plavi je ludio , dakako u sebi, svaki put kad prolazeci kroz
garski park, Sabaha, iznenadno, pusti njegovu ruku, I zaleti
se prema snijeznim borovim granama!
Poskoci, povuce tonu snijega na njih oboje, uvuce svoju
glavicu sa crvenom kapom ili bez nje u svoja ramena, I
vristeci, razdragano se smijuci …ceka tu tonu snijega da im
se sruci na glavu!
“Ajihhh, kakva zima, Mili!”, brisuci mokro lice…govorila je
Plavom.
“Mh, mhh…”:bio je Plavi na granici placa I ludila!
“Jebo te, zar nisam mogao a se zaljubim u neku “Dilajlu”, pa
da setamo po trotoaru!?”

Pada tiho snijeg , velikim, ogromnim pahuljama “Bulevarom
Revolucije”. Pripadnici “JNA”, usnuli vec kod prvog
“dnevnika”, Banjaluka moze poceti svoj dernek!

Plavi mahinalno pritisnu “dugme”-AM.
Iz crne kutije se javi nerazgovijetan sum!
“Sabaha, ovo radi I bez struje!”: rece razdragan!
“Kako , radi?”
“Pa sumi!”
“Sumi , zato sto je pokvaren!”, zakljuci mrzovoljno Sabaha.
“Ma baci ti to, nije to za nas…a ne znamo ni sta radi!”
“A?”
Plavi pritisnu “FM” dugme! Nasta neizgovorena,duboka ,
snijezna banjalucka tisina.
Cuo se samo snijeg kako pada…Tiho, tako tiho, samo onako
kako je padao za Novu Godinu!
Plavi okrenu okruglo dugme, kazaljka je stajala pri samom
kraju tog “FM”-a.
Muski bariton smireno, kao iz nekakve tople sobe , nesto
rece!
Zagledase se oboje!
“Radi bez struje, jebo te!”…uskliknu Sabaha.
“Suti, bolan malo…da cujemo sta kaze!”…zbuni se Plavi.
“Rediooo, Lahembuuuurg, ju ar lisning top tventi listttt…top
tventiiiii, onda uleti neki dzingl sa gitarom…elektricnom ,
dakako,
Sabaha I Plavi se samo zgledase!
“ Pa ne spava cijeli svijet , Plavi…kao ovi ovdje!”
“Izgleda, ne spava, Sabaha!”
“Tamo je zivot, Mili!”
“Tamo!”
A , Plavi je cuo I ono “Mili”…pa mu srce odlijepi!

“I sta jos kaze Plavi”: “Kaze da su neki Bitlsi veceras prvi
put u istoriji Pop-roka, osvojili prvih pet mjesta na top
20, radio Luksemburga!”
Love me do,
She loves you
Please, please, me,
A hard day’s night
And, and, and….YESTERDAY
Of course…yesterday!	
Sabaha otrese snijeg sa svojih crvenih (komplet sa
kapom),vunenih dvoprsti rukavica…”I sad sta, Plavi?”
Bum , bum , bum, lagana muzikica krenu, neko iz daljine
zapjeva yesterday, oh my tra…. I bla , bla bla…
“Sta pjeva, reci, sta pjeva , reci !?”…Sabaha ga poce
udarati svojim rukicama po grudima, a one male kamdzijice
svezane oko vrata na kojima su se drzale njene rukavice,
plesu u ritmu  muzike sa radija!
“Cekaj, Sabaha, neznam….jeboga ti, ja sam engleski ucio u
osnovnoj samo dvije godine!”
“Pa da si pametan , bilo bi ti dovoljno!”
Ljuta je Sabaha. Hoce rijeci “vjecene pjesme”.
“Pa dobro, tebe…eto ucila si njemacki u osnovnoj, bil’ ti
znala prevesti, nesti , onako s pika?”
“Na ne znam ni beknuti, Plavi!”…priznade Sabaha! “I jos
peticu imala!”
“Eto, Sabaha, ja jedva dvojku skrpio kog one Mrakovcicke,
jos isao I na dopunsku, preko ljeta, a ti traziz da ti
prevedem! Ne ide to tako!”
“Ali ovo je lijepo, lijepo”…skoro zaplaka!
“Yesterday.oh my tr……”
”Prevedi mi, prevedi mi, Plavi!”…a onda skinu onu jednu
dvoprstu crvenu rukavicu I snazno zamahnu da ga udari po
licu…zamahnu rukavicom, mokrom ledenim injem
nahvatanim,…rukavica poleti, ali onako omotano oko njenog
vrata, zamota se jos par puta oko vrata i…pljesnu je po
labrnji!
Vlastita rukavica!?
Sabaha, samo zinu!
Bilo je to isto kao da ju je Plavi osamario! Isto…garant!

“Dje zapelo. Plavi?”
Glas kao sa neba, prenu I Sabahu I mene!
Pred nama je stajao Dzoko sa Bulevara…bos!
“Prevest cu ti ja “smizlo”, “jestdej”…ali se moras znati
ponasati!”
“Eto, ponasat cu se…a ti prevedi !” rece Sabaha, a tek ga
onda sagleda.
Grmalj, u potkosulji I nekakvom kratkom krombi sakou, hlace
podvrnute, a noge bose!
Sve je to OK, ali oko nas je snijeg, dubok, I jos pada, ne
misli stati barem ne do Nove Godine!

Dzokina “Kuca”, zaostala mala, vrlo mala udzerica, smjestene
izmedju svih onih nebodera, sijala je toplinom. Svijece od
pijeska su gorile na sve strane!
“Nikad ljepsi I tisi snijeg nije pao Banjalukom, A Grofe?”
Tako je zvao Plavog, iz samo njemu znanih razloga!
A Dzoko je znao sve I o svima!
Neko mu poslije dade nadimak “King”…valjda onda kada se
vratio sa nekakvog svog puta po Sudanu?
I Doveo, onu malu crnkinju u Banjaluku!...Sad ko zna?
Mozda bi Plavi to mogao znati…najbolje…ali kada bi malo
razmislio!
No ovo nije prica s razmisljanjem!
Niposto!
Tek , prica o Sabahi!
U jednoj jedinoj sobi…kuca je bila toliko velika, jedna
soba…uz siri zid stajalo je nesto nalik na krevet samo
daleko vise I joj k tome optoceneo kamenom, vrbaskim
oblutkom.
Nije bilo duseka, samo ravna ploca prekrivena vojnickom
dekom.
Svi prozori, a bila su dva, mala uska prozora stajali su
nekako u srazmjeri sa kucerkom, dakle …ukrivo.
No, sve je funkcionisalo, I vrata, koja je zatvorio iz nas ,
nisu lupala.
Soba, dakle, prazna, samo taj “Krevet” kao za Luja XIV, I
kamin sacinjen od cigli I ilovace. Na vrh kamina, stari
zeljeznicki drveni prag.
U dnu kreveta, na podu sjedi , pognute glave covjek!
Ziv, dakako!
Ali, nekako…mrtav!
“King” otvori veliku plocu svoga “Trona”, tj. Kreveta, samo
mu je guzica virila iz njega. Hrljao je nesto I hrljao!
“Evo, nosata!”…obrati se Sabahi,…”tu ti je prevod pjesme, I
ne laprdaj bez veze!”
Sabaha, prevrnu “Plavi Vijesnik”…tik, tik , tik…i
vrisnu…”JESTERDEJ!”
“Moja je , moja je!”
Plavi stojeci na sred sobe, taman izmedju nogu “umrlog
raskoracenog “ covjeka, osjeti se kao taksista.
Glupa rijec, ali u Banjaluci su tako zvali “Majstore”, koji
furaju trebe dok ih drugi ne skaraju.
Karao je samo “olos”!
Dzeparosi, saneri I taksisti.
Gimnazijalcima nije polazilo za rukom!
“Vodali su svoje djevojcice, beskonacnim banjaluckim
alejama, drzeci se cvrsto za ruke, dok ne naleti neki
banjalucki dzilkos, van vremena I prostora,dugokos
(normalno), I polijep jos ,normalno , nepismen …svakako….i
jebi ga ….jebi ga u prednosti nad mladosti, nad ludosti!

Kurac, da pustis dugu kosu u Banjaluci!
Eti ti Dade Mikete, I gomile kompleksasa sa makazama da te
sisaju! I osisaju te! Jakako, a I sta bi sa tim makazama?
Nego da sisaju. 
Murija uziva!
No sve do jednom, do jednom kada je stasala generacija rock
and roll-a Banjaluke.
Kada je to tacno bilo, ne znam, dan ali godinu pamtim,
godina je vezana za “Animals”- za velikog Semaru I njegovo
biljelo odijelo!
Semara, bog I batina Banjaluke…srednjeg rasta, velikog
rezone, muzicke naobrazbe…pjevac…drug, nada sve veliki
covjek!
Srce u dobrog borca…zajedno smo se tukli I sa murijim, ali
na “Fer”!

“Izadjite supci, skinite oprtace I pistolje I udrite…mater
vam jebem seljacku!”
Grmalji izadju i…popuse!,Jakako!
BIlo  tako, a bilo I murije cestite! A to u Banjaluci!
Bilo je razbijenih glavusa da se piva u to ne bi mogla
utaknuti!
A utakinjala se!

Jakako, kad probudimo Krtolicu, ici cemo i u KAB!
Sornu , King nogom zaspalog covjeka.
“Jesterdej”…Truba, jesterdej….Stari!
Ustade, grmalj, metar I devedeset dva-tri, mrsav, krakat,
glavom dira plafon!
Rece:’Jesterdej”!...promuklo!

“King…konju….ubijam za jesterdej!!”

“Ovo su ti moji gosti…”Grof” I mala nosata smrdulja sa
Crkvene!”
Plavi se osjeti k’o picka, rekao bi mu da to ne ide, no znao
je da I stara skola zna vrijednosti zena!
Oni znaju sve, oni ljubav zamjeljuju za karanje, svrsavaju u
usta, karaju u supak,
Oni se tako svete nasim ludim  princezama, njihov zakon je
uvijek isti!

Poslije to glasno prepricavaju u kaficima!

“Sabaha, otpratit cu te kuci.”…rekoh!
“Sta je imas pratiti, I gdje je njoj kuca, moj Grofe?”
“Ne razumijem te  Dzoko!”…rece Plavi.
“Plivaj mala uz Crkvenu, I ponesi “Plavi Vijesnik”

“Konobarova kcerka, a tebe guzi k’o budalu!”
“ King, kakve to veze ima tko je cija kcerka, ili dijete?”
“Covjek je samo svoj!”

“Dodji mi za deset godina sa istim pitanjem,
Grofe!”…sarkasticno rece King!
“Znate li vi , Konji, da bih ja sada UBIO , za nju!”…rece
Plavi pun zuci, “a I ti Dzoko puno si muskuh uvreda rekao
mojoj djevojcici…trebao bi I platiti za to! Jel to to
logicno najpametniji banjalucki idiote!”
“Logicno, Grofe…ponjet cu te u zubima do Crkvene, do tvoje
drage prdare!”
Rasiri King svoje bicepse, masala, rasiri I svoje pokratke
noge, sagni se u trupu ba bude sta?...strasniji ili
spretniji…
Plavi ga svom zestinom razvali nogom u jaja, King jeknu,
sagnu se , drzeci se cvrsto za jaja, a onda ga Plavi razvali
sa dvije ruke po vratu! Taman mu se tako namjestio!
“King”, pade I ni jedne vise ne rece!
Samo mu se ruke I noge razvukose po podu!

“Kad ides “Grofe” u Zagreb?...upita Ljuba.
“Ovih dana, Stari, a sto pitas?”
“Idem I ja iz ove jebene Banjaluke, ovih dana, ali mi zao
sto niko nece brinuti o mojoj Sestri , kao sto si ti!”
“Pa ti znas o meni mnogo vise nego sam mislio!”…tiho rece
Plavi.

“Znam, Plavi sve o svima…I zao mi postenih ljudi kao sto si
ti…Kao ovaj zamrli “King”, zao mi je postenih ljudi…najabat
ces Plavi, kad , tad!”

“O’s ti proci bolje….proroku Moj!?”

“Ha, ha …ha, ha haaaa, budalo banjalucka, malo je vremena u
zivotu rezervisano da se I to objasni!”

“Slusaj, idi u “Bijafru”, kod Brane Piljka, I reci mu da
mene znas! Valja li ova!?”…rece Plavi.

“Valja, kurac,”Grofe”, Branu sam prvi puta izmlatio kad je
ukrao pojacala I razglas “Bijelih Strijela’,
Kad su dolazili  u Banjaluku, u Dom JNA…sjecas I se
“Grofe”?...”Valja li ova ?”
“Sjecam, Ljubomire…zvuk je bio za kurac!”
“Bez basa…u sebi rece Plavi!”

“Tamo idem, Grofe!”




Komentar Br.41
Poslao : merso za Batu Aziz u Turskoj
Datum : 03.11.2006.
 Dragi Bato,nesto sam cuo o Azizovm imenjaku iz davnih
vremena pa da te priupitam je li taj tvoj Aziz ista u rodu
ovom mom Azizu iz ove price(vica)
- Otisao Jusuf u Tursku jos za davna zemana. 
 Prilikom setnje carsijom ufati za guzove neku zabradjenu
zenu i  odma
  ga spapunjaju  sejmeni. 
  Dovedu ga kod kalife i on kad je cuo sta je uradio,rece:
 "Dovedite Aziza."  
  Udje Aziz ko od brda odvaljen, a kalif mu rece:
 Ovaj ovde voli guzove,ima da ga karas do  zore!" a Jusuf
krenu kukati.
-"Kako cu zeni i familiji na oci, 
 bolje me ubijte nego da mi Aziz presudi ovo-ono.I taman
Aziz poprti Jusufa, kad u tom momentu uvode sejmeni nekog
drugog tipa.   
 "Sta je taj uradio?" upita kalifa. 
"Harao nesto na pijaci." odgovorise ovi. 
"Dobro, Azizu njemu odsjeci ruke." rece kalifa.   
-Stavi Aziz njih dvojicu pod misku i taman da krene, kad
sejmeni dovedse i treceg. 
 "Sta je sa ovim?" upita kalifa. 
-"Sov'o Alaha i pravio sranje u dzamiji." "
-"Ehh..ccc,Azizu njemu odsjeci i ruke i noge".rece kalifa.
 Stavi Aziz i njega pod misku, kad eto sejmena i dovedose
cetvrtog.
"Sta je taj uradio?" ponovo upita kalifa,danas nest pravo
guzva.
-Pobio i ljude i djecu."odgovorise sejmeni.
 -" E njemu Azizu, odrezi i ruke i glavu" rece kalifa.
  Stavi i njega Aziz pod ruku i krenu na vrata, 
 kad ce Jusuf molecivo:   
 "Azize brate, jesi zapamtio koga treba da karas?" 
 
 Eto stari jarane,tako je to bilo birvaktile u ona stara
vremena.Ako ovaj Aziz nemjma nista zajednickog sa tvojim
Azizom neka te bar malo zasmije,i ne samo tebe nego i Aziza
i sve nase citatelje ovog nam dragog "sajta".Pazi sta radis
i reci jaranima sta ih ceka ako fataju za guzicu tudje
zene.
Pozdrav svima i letim jer eto vidim sejmene sa Azizom!!!!!
Merso




Komentar Br.42
Poslao : djuka davor.maslovski@lillaedet.se
Datum : 04.11.2006.
Ne smjem te hvalit` pokvart ces se ( stara
lucanska)Ěl`to  il` ces odma` trazt stan i auto
Hajd, daj jos ionako nis ne radis danas, subota



Komentar Br.43
Poslao : Aziz i ja 23
Datum : 09.11.2006.
Aziz I ja 23

“Ljubomire , dje Becu ostavi onako pijanoga ?”
“Joj , nemoj ni jedne vise, matere ti, dosta si srao u
“Bosni” !
Nakon one tvoje price o dolarima I milionima, ode budala u
ko biva u zahod, a tada se zacu vriska I cika !”
“Sta je bilo, Ljubo?”…razrogacenih ociju upita Plavi.
“Da nije mlatio Jehudina Menjuhina?” A?”
“Ma nista, samo neko vrisno, nestala kutija od violine onog
“Mehnjudima Jehudima”!: rece Ljuba.

Nasli Becu u zahodu, ko biva pisa, a iznad glave mu se klati
prezna violinska kutija…a klati se I Beca!”
“Ma znas sta Plavi mislim, nece on ovaj put zaglaviti
Zenicu, ovo je medjunarodni delikt, zaglavit ce onaj
Alkatraz…najmanje!?”
“Mozda I nece, Ljubomire?”…rece Plavi stalozeno.
“Eto tebe, opet pametna…ma znas sta ides mi na kurac
vise!...Alkatraz, rekoh najmanje…I to ti je to!”…ljut je
Ljuba !
“Ljubo, Ljuboooo !!!!, ne ide se za kradju prazne violinske
kutije u ….Alkatraz…a I dje je Amerika?, ajde bolan!”
Ljubo se za trenutak zamisli, rasiri ruke, rasiri svoj
veliki po malo krljavi osmijeh I rece: “U pravu si Plavi!”
“A, bilo bi dobro da Beca zaglavi u Alkatrazu!”…sav sretan
rece Plavi, upiruci svoje oci pravo u gorostasa.
Ucinilo mu se da je rekao bas nesto pametno!
Ljuba, poskoci kao iglom u guzicu uboden…”E, Jebem ti mater
Plavi, ne’s ni ti neme vise zajebavati!”
Podize svoju ogromnu saku u vis , da zvizne Plavoga, ali mu
saka udari u plafon “stracarice”, Dzoke Kinga! Tu I osasta
na trenutak! Zakovana!

“Slusaj, ma slusaj sekundicu, a I ne moras spustati tu ruku
sa plafona,…odvedu li Becu u Alkatraz…eto nas za mjesec dana
u posjetu, ko biva donjeli mu cigare,…Filter 57, Dravu ili
sta li?”
“I sta, onda ?” ponovi Plavi veselo.

“Ne kontas, Care?...priznaj!”

Ljubo pokrenu svoju glavu lijevo, pa po malo u desno,
krcnuse koscice u vratnim prsljenovima…momenat kada se
kratko razmislja!

“I STA, i STAAA, onda, “Grofe”!, a ruka zakovana sekundicu
za plafon poce lagano da se trese!!!”

“ONDA MI OSTANEMO U AMERICI,… U AMERICIIII,…. jebem te
usporena, Eto!!!”…rece Plavi , I ispusti dusu, mislim tako 
- dahnu!

“Ja , budale,…ja ideje,…ja Bece konja sto ne ukrade covjeku
violinu, ili maker gudalo,…ili da ga barem ubi…a?...kojom
srecom!”…dje bi nam bio kraj !?”….spusti Ljuba rucerde tik
uz tijelo, totalno , onako …razocaran!

Razvalise se od smijeha obadvojica!

Probudi se I Dzoko King…oci k’o kuglageri setaju  sobicom!
“Idem I ja Raja, sa vama!”…rece raspolozeno.
“Ides, “King”, kada ti Mama kupi cipele, ili barem papuce…ne
mozez tapati bos po snijegu Svijetom I plasiti civilizovan
narod!!”…rece Ljuba!
King se zagleda u svoje modre tabane, podize pogled prema
Ljubi I rece : “Sta sam ja koji , kurac picka, pa da se
gleda u moje noge…ko je ikada gledao muskarcu u noge?”!

“Vala, samo , Pederi, Dzokice moj!”…izgovori otsutno,
rezignirano Ljubomir, :”A’l ne daj mi se ti!”…dodade.

“I odoh, “ONDAK”…zna se Zagreb, slaganje papira…viza…PARIZ…,
Plavi u Bijafri sam kod Brane Ljiljka…naleti!”
Otvori vratanca, tek da se kroz njih provuce, okrenu se I
rece : “King, nisi mu djevojcicu sa Crkvene smio nazvadi
“prdarom”….jako grijesis u svom nastupu prema “ljudima”!
“Da te “Mali”, nije komirao ja bih sredio da budes hladniji
od ovog banjaluckog snijega! Sreca moja, da Mali ima dusu!
Spasio me je nevolje!
 A volim te Stari moj druze, bas te nekako volim !”
King, osamucen izlivom neobicnih rijeci, rijeci koje ne
pripadaju banjaluckim “snaznim momcima”…nista ne rece, samo
sagnu glavu, prema svojim bosim nogama, pogleda ih svojim
pomalo razrokim ocima, fokusira pogled na desno zdravo oko,
I ugleda bijedu sve nase Banjaluke…bas u punom sjaju. 
Ono drugo oko ni ne pomaknu,ostavi ga zakucano, isto onako
kao onaj “ruljak” sto mu je u jednoj tuci neko od moje raje
izbio kamenom!
Najezih se,… mozda sam bas ja bacio taj kamen, ja ili
Neba,…. mozda Ahmet…, Pici ili Hafiz…

Svejedno, kad izgubis jedno oko…onda sve sasvim drukcije
vidis !
Stusti se siromastvo, stusti se bijeda, stusti se irioija, I
neobicna filozofija zivljenja malih ljudi! Surovost je bila
nasa igra u ranoj mladosti…a mladost , eto proleti…proleti!

A za surovost, …ne znam!

“Vratit cu se u Banjaluku, Hitlerovim crnim
Mercedesom!!!...uzviknu Ljuba gubeci se stazicom natrpanog
snijega, …ne okrecuci glavu, …samo podignute ruke,…. sve
manji I manji u daljini, te na kraju stvarno nestade…kao
mala baterijska lampa, poslednje svjetlo, moga grada…kao
onaj Sare, kocijaska drtina koja je odlucila da vise ne
postoji,…na n’akav ga Ahiret poslalo!

Boze…Boze…spavas li veceras, il’ si se ponesen banjaluckim
snijegom zapjanco, pa vise nista ne vidis?

Sabaha!

Crkveno, najmilija vodo moja! Zakopana rijeko u sred grada!

Nek se dusmani stide svojih grijeha!

“A , ti I dalje spavas, Boze?”

“Spavaj…do tebe je bilo sve!”



Komentar Br.44
Poslao : Aziz i ja 24
Datum : 11.11.2006.
Aziz I ja 24

Pjesma ide ovako Azize…
Aziz naculi usi, za trenurak presta brojati cepove…zavlada
muk, neko u susjednoj sobi susnu!

Plavi “preludira” po zicama gitare. Ni sam ne zna od cega bi
poceo,a htio je nesto lijepo da odsvra Azizu.
Nesto za vjecnu uspomenu!
Na pamet su mu padale samo kurtonske pjesme od “Dugmeta”,
“Kazalista”, “Valjka”…nista sto bi prilicilo, oraspolozilo
djecaka…
Znam ovu, sinu mu ideja, sinu mu slika Mike Antica pred
ocima…otvori se cijela knjiga “Plavi cuperak”…a listovi se
knjige sami pocese prevrtati.

“Oprastamo se, oprastamo se…
I strasno dugim nogama odlazimo 
U svijet.
Ti u svoju mladost,
Mosta.
Niz raskrsca koja se razilaze
Kao posvadjani ljudi,
Ja u svoju mladost,
Gdje trava ima okus vode,
Pijeska I Sunca.
Nikada vise necemo sjediti u
Istoj klupi,
Ni jedno od drugoga prepisivati
Zadatke,
Ni dijeliti uzinu na odmoru.
Nikada se vise necu smijati
Tvojim olinjalim lutkama,
Ni ti mom neukrocenom zvrku 
Na tjemenu,
Za koji su me vjecito cupkali
Oni koji sjede iz nas,
Nije ovo vise samo zavrsena
Jedna skolska godina,
Kazu gotovo je djetinjstvo,
Jedno veliko djetinjstvo, danas je 
Gotovo.
Kazu, I svi su danas sretni,
Kotrljaju se niz stepenice,
Kao saka prosutih klikera,…
…..
Aziz upiljio svoje crne prelijepe oci u Plavoga, okom ni da
trepne.
Upija svaku rijec duboko u sebe. Jedva I da dise!
Plavi ni ne primjecuje dijete kraj sebe. Pjeva, sapuce, za
sebe!

…samo ja znam, nikada vise, nikada vise,
Necemo se uhvatiti za ruke I hodati
Od ugla do ugla I pokusavatu uzaludu 
Da se sjetimo, dok cutimo,
Necega vrlo vaznog, necega toliko ogromno 
Vaznog,
Da se razdvojeni, vise nikada necemo
Moci sjetiti…

Umiri se gitara, osta poslednji leprsavi ton u Azizovoj sobi
jos po malo, tek da ispuni svaki kutak.
Skripnuse vrata sobe,…uvuce se tiho  priguseno svjetlo iz
druge prostorije, a lelujava usporena sjenka zatamni Aziza.
Neko Plavog njezno pritisnu rukama za ramena, zatim stegnu
prste…dodir pun ljubavi!
Zatim se necija glava lagano nasloni na glavu Plavoga.
Aziz je piljio u polumraku, svojim sjajnim ocima!
“Ecooo,ti si najljepse bice na svijetu koje sam ikad vidjeo,
s tobom bih mozda mogao biti najsrecniji, ali ja te ne
zasluzujem, ja ne zelim nikome da te otimam, ja ne zelim da
nitko pati kao ja!”…rece Plavi sapatom.
Pomjeri se glava naslonjena na glavu Plavoga, o onda se duga
plava kosa rasu Plavom po celu!
Dvije ogromne tople dojke priljubise se uz ledja covjeka.
“Tanja! Tanja, ti si…budna si?”

“Samo lijepima pripada pravo da budu okrutni I zli…pripada
im to pravo jer im se sve oprasta, jer im sve oprastamo,
samo zato da budemo tik uz njih! Sabaha , mora da je bila
jako lijepa!”:rece.
“Reci, Plavi!”
Plavi je cutao!
Spusti gitaru na pod, polako ostade, okrenu se prema Tanji.
Gledao ju je pravo u oci!
“Tanja, ja sam najvece govno koje si ikada upoznala!”…rece.
“Govno, govno…uskliknu Aziz, svi muskarci su govna, kaze
Tanja, ali ja mislim da si ti najmanje govno od svih sto JA
znam!”

“Azizzz, usporeno progovori Tanja, nisam te tak ucila, kaj
ne?!”
Aziz  navuce dekicu sebi preko nosa, samo mu oci vire…I
sjevaju.
“Da predjemo u drugu sobu, Plavi…imala bih ti nekaj reci.”
Plavi podje prema vratima.
“Cekaj, pokupi gitaru…zar nije tvoja?”
“Nije , Tanja…tvoja je!”
“Slabo pamtis…dala sam ti je!”
Aziz tuzno pogleda covjeka koji je izlazio iz njegove sobe!
Navuce dekicu preko glave! Zvecnuse cepovi.
Plavi se ni ne okrenu!
Ali zastade…sekundicu kod vrata!
Vidjeo je to Aziz I ispod dekice!
Muski potez kod obadvojice!

“Nije Plavi govno”, rece Aziz, podmota cepove pud jastuk,I
okrenu se na bok.Tako je najvise volio zaspati!



Komentar Br.45
Poslao : Aziz i ja 24
Datum : 14.11.2006.
Aziz I ja 24.

Padao je snijeg Banjalukom tiho, a najtise na Bulevaru
Revolucije.Gomile ogromnih pahulja valjale su se
ulicom.Lijepile se za lica dvoje zalutalih !

Poneki “Moskvich” , pokriven snijegom, kao smijesni
sesir…parkiran u ulici, do njega “Trabant”, a kod boljih
kuca “Vartburg-limuzina”!
“Oficirska posla!”…rece Plavi
Sabaha se pripi snazno uz njega!
Nista ne rece!
“Da upalimo?”
“Pali!”
“Pali, ali mi prevodi…prevedi sve, nemoj slagati rijec po 
rijeci,…prevedi ono sto razumijes! Hoces li. Mili? A ja cu
sama sloziti u sebi kako treba, nemoj ti!’
Opet rece Mili! “Sabaha, boginjo moja, zivote moj!”: pomisli
Plavi .
“Prevodit cu ti onako kako razumijem, a ti slazi…vazi!”
“Pali, transistor!”
Plavi upali transistor…ali nista od svega iz prethodnih
veceri se ne ponovi…samo neko horsko pjevanje.
“Da promijenim stanicu, Sabaha?”
“Nemoj, ako je to ona ista, …vratit ce se oni na nasu
muziku!”: zabrinuto rece Sabaha.
“I sta sad kazu?”…ljubopitljivo , gore od malog djeteta ,
izusti Saba.
“Sabo, kazu Vijetnam, …kazu rat je gotov…kazu da Amerikanci
mogu kuci, avionom a ne u plasticnim vrecama!”
“Ne razumijem!”…zbunjeno rece Sabaha.
“Ne razumijem ni ja…sto bi isli u vrecama, kad mogu
avionom?!”…Plavi rece kao za sebe.

Spiker najavi brodvejsku verziju “Kose”…dodade…rat je
gotov…razlegose se Bulevarom Revolucije zvucu “Aquarius-a”.
Nije Svijetu uzaludu bilo da prenosi brodvejski koncert…eto
u Banjaluci…garant imaju dva slusaoca…a koliko je takvih
Gradova, koliko je tako zaljubljenih ljudi po Svijetu?

Mora biti , sto rece jedan Imela banjalucanin :”Preko
nekol’ko!”
Taman toliko!

“Tis mene garant ostaviti kad odemo u Zagreb na
Fakultet.!?”
“Joj, tebe , blente, gdje bih ja to!?”

“Hoces, hoces, svi ste vi muskarci lazovi!”…izusti Sabaha,
protrlja svoj nos, I mokrim rukavicama prosara obraze.
Crvena kapa nabijena do samih obrva, podize se sama po malo
navise!
Predivna gusta kosa, u ogromnim valovima spustala joj se do
ramena.Kosa boje kestena…prirodna. Boja vatre, na
suncu…zagasita otmjena boja u mraku. 
Sjajna uvijek!
Sabaha je mrzila svoju kosu!
Peglala ju je peglom, ne bi li bila ravna I slamasta kao kod
svih onih holivudskih diva.
Nije pomagalo sto sam joj govorio da je to boziji dar I da
sam se ja, bas ja…zaljubio u tu kosu…I Sabahu …svakako!
I taj njen miris…te njene grive!
Kad bi vezala gumicom , kosu u rep…trebale su joj tri
gumice, ne jedna , a I onda bi kosa bjezala na sve strane.

“Boze, kad bih samo jos jednom u zivotu mogao vidjeti takvu
kosu!?”

Boze!



Komentar Br.46
Poslao : Aziz i ja 25
Datum : 14.11.2006.
Aziz I ja 25.

“Sjedi  Plavi, molim te jos samo malo, moram ti nesto
objasniti!”…rece u polusnu Tanja.
Plavi spusti gitaru, novo nevoljno breme. Sjede na divan!
“Lijep si, mlad …vidim dobar covjek…eh da sam ti barem blizu
godinama…nikad te ne bih ispustila!”
“Eca mi pazi Aziza preko student servisa, a ja sam ti ovdje
u ovoj svojoj “Vili” na odmoru.
Nisi glup, vidis i sam, a I konacno dosao si sa “Crnim
Roverom”…ja sam ti “Losa zenska”…dajem se za novce…”
Tanja spusti glavu I tiho zajeca!
Suze su bile stvarne, a pokreti I pogledi…nepripadajuci.
Leprsavo svjetlo, ucini stvranost…treperavo!

“Moze jedan Martel, lakse ce mi biti pricati…ili bi ti nesto
radije da smotas?”
“Ne bih motao, Tanja…pice je OK!”…prozbori Plavi.
Gleda u svoje poderane farmerice, ovlas opranu bijelu
majicu, kaziprstom poce uvrtati svoju dugu kosu!
Sam je sebi izgledao kao picka. Stavljen pred zavrsen cin,
nije se snalazio, inace nije se nikad snalazio sa zenama! A
Tanja je bila najveca zena svih njegovih ikad upoznatih
zena!
Tanju niko nije mogao folirati na ovom svijetu,…Niko je nije
mogao ni zamijeniti-nicim…Plavi je to dakako dobro znao!
Njegov najjaci adut je bio…sto se rastavjao sa zivotom,
nekoliko dana prije, a sve pred tim predivnim
Venerama…Tanjom I Ecom!
Dobar, najbolji dokaz koliki si supak!

“Ja sam Supak, Tanja I nemoj gubiti vrijeme uz nekakve
ozbiljne price…molim te, nemoj mi tovariti svoj zivot, jer
tako nesto nikad ne bih mogao podnijeti,Eca mi je udes,
perverzan sex, ali mene tu nikad nije bilo…kriva si I ti I
ta tvoja “motanja” marihuane I hasisa!
 Oslobodite me se svi, ja hocu svoju Sabu, onakvu kakvu sam
je doveo u Zagreb, ja hocu da mi neko vrati film, da sve ono
sto nam se desilo nikad nije bilo, da Saba prestane da me
mrzi, da me voli kao nekada, samo jos jednom!”
Nikad plemenitiji osjecaj, kao te sramne suze, Plavi nije
osjetio u svom zivotu! Lile su same od sebe, kotrljajuci se
niz obe strane nosa, kao lavine, jedna za drugom, jedna za
drugom!
Tanja razveza svoj bijeli bade mantil I pritisnu njegovo
lice uz njene ogromne gole dojke!
Pritisnu, jako, iz sve snage…”Placi Mili ,placi…suzama mozes
poslati najljepse poruke…svima!”…I uzdahnu!

“Placi, Mili!, placi!”
“Voli te tvoja Tanja!”
A onda kao iznebuha,provali!

“Volim te….volim te…ludo te volim Mali, I stegnu Plavog jos
jace, nesvjesna sta radi!”

Ne potraja to dugo, Plavi je samo lagano odgurnu rukama, ali
zadrza njene ruke u svojim rukama…pogledi se ponovno
susretose…a onda presta svaki razlog za pricu!

“Tanja!”: rece Plavi,”volim I ja tebe!” “Volim te na tvoj
nacin!”Gledao ju je cvrsto u oci!

Tanja popusti zagrljaj, izmaknu se metar od Plavog, “Sabahu
cu ti licno vratiti ja kad se vratim u Zagreb!”
“Tanja, ne moze se to vratiti, ne moze se ispraviti sto je
bilo nekad…sad!”,prostenja Plavi.
“Eno, ga sad, jebo te Arsen Dedic I to sto citiras, sve se
moze ispraviti, sve ako se ljudi vole!”
“Koje gluposti, ti pricas, Tanja! Prevara je put bez
povratka!”…kategorican je Plavi.
“Zapamti…zivot je prilicno dug…poneki oprostaj moze ti ga
uciniti sretnim,…poneki neoprostaj pretvorit ce ti zivot u
pakao”.
“Lijepo si to rekla, ali je Ona otisla od mene , mrzeci me
strasno, Tanja!”
“Otisla je , mrzeci te , samo zato sto joj to ti nisi dao,
nisi joj dao da ode, inace bi sve bilo zavrseno ljubavlju!,
kontas!”
“Ne kontam,jebaji ga!”
“I gdje je taj tvoj Martel?”…sarmantno upita Plavi.
Kucnuse se casama!
Martel , svojim bojama badema uzvrati plemenitim sjajem!
“Zivjela!’
“Zivio!”
U dnu sobe, Eca se okrenu sa desnog boka na lijevi, licem
prema njima. Sklupcana I gola, ovlas prekrivena nekakvim
frotirom, ispruzi ruke , protezuci se zadovoljno.Plavi
kleknu tik do nje, poljubi je u celo!

“Eto , to je tvoja greska Mali!”…., rece Tanja,”Svojim
promasajima nikad nemoj pridodavati ni malo paznje…inace ce
postati tvoje zablude!”

Otpi Tanja gutljaj, bez onog “zivjeli”!
Otpi I Plavi!

Zagleda se u pod, u prazno, cu  odnekud rijeci Sabahe…”Mene
voli drugi covjek, mene voli drugi covjek!”
Kakav jak razlog da se razvali ljubav…”Mene voli drugi
covjek…!”, jebo te on…I mene “vole”, druge zene , pa sta ,…
pa sta mater im jebem,… ja volim samo tebe…eto picko, ona
jedna banjalucka, samo tebe volim…volim!
Klonu Plavom glava, Tanja mu dade “tanki smotani” , pusti na
stereu Leonarad Cohana, Plavi se samo zadovoljno nasmija!
“Jednog dana otici cu u Afriku ili Australiju, povest cu I
Aziza, samo da vas kurve balkanske nikad vise ne vidim, samo
da mi niko ne spomene rijec ljubav, da mi niko ne kaze
…Sabaha! 
Niko!
Tanja ga pogleda smireno, drzeci svoj Martel tik uz usta,

:”Plavi htjela sam ti ispricati nesto o sebi, zato sam te I
pozvala, a ti mi nisi bas htio biti pouzdan slusalac! Htjela
sam ti reci svoju pricu, tek da se I ja pred nekim oslobodim
svog terta…da mozda po malo opravdam I sebe! 
To!
 To sam htjela uciniti sa  potpunim neznancem, samo zato sto
si fizicki licio na mog jadnog Bila, Plavi isti ste I
fizicki I u razmisljanju…Ti I moj Bil!
Ali Bil je bio samo malo stariji ,kada me je ostavio.
Ostavio me je zauvijek, ostavio mi I svoje
dugove…narkomanske dugove I to u  sred Londona. Nisam imala
ni za njegovu sahranu!
Trebalo mi je 3000 funti za ukop, a ja se nisam mirila za
saznanjem da je Bil zauvijek otisao.
Pa, pobogu , Plavi bio mi je sve…moja zvijezda danica, moje
sunce…eh , trebalo je poznavati Bila.
Trebalo je imati tih jebenih 3000funti!
A, ja ih nisam imala!
Poslije su dosli neki Bilijevi povjerioci, trazili su mnogo
vise, uzeli mi pasos…glad…maltretiranje,…”Vidi ovaj oziljak,
na mome vratu?”…zadize Tanja lijepu plavu kosu!
“Vidim , Tanja, vidim od prvog dana, iako ga vjesto
prikrivas…znam ja Tanja  tvoju bol I bez tvoje price!”…tiho
rece Plavi!
“ Ne znas ti Mali kako boli kada te kolju, nije ovo rez…pa
idemo na ples…Mili…ovo je Londonski rez, radi se polako,
drze te za glavu dvojica krkana, a treci te polako , uz
ogromnu bol, kolje, ali…polako, polako, da boli do ludila, a
da si ipak svjestan svega!”
Tanja ispusti svoju nedopijenu casu Matrela.Pice se prosu po
podu!
Plavi , u taj mah pomisli…kako je odjednom strasno
odrastao!
Samo da mu se dokopati Londona, pa da I svima po malo mater
jebe! 
Uhvati Tanju za glavu sa obje ruke, poklopi joj usi tim
rukama, zagledase se oboje u oci, mrak bi na plazi, Eca
nepomicna I zadovoljna lezi na podu…puno svega , a ipak
prazno…potpuno prazno vrijeme u jednoj uvali u Moscenickoj
Dragoj. Taman , blizu Opatije!

Jedino se cuo onaj Leonard Cohan I nekakav preludij na
klaviru.
“Tacoma Trailer”…pisalo je na ploci!
“Tacoma!”
Sad , jebaji ga sta mu ga to znaci…nisam dohakao!

“Odoh ja Tanja!”…tiho rece Plavi.
“Znala sam , da moras otici…a znam I gdje ides Plavi!”
“Gdje idem, druze moj raskalasni?”…ubaci Plavi ko biva malo
“humora”!
“Ides, Mili u Zagreb, pod njen prozor, da lajes I zavijas
kao pas, dok ti tranvaji mozak ne popiju, ides Mili, u svoju
sramotu, da gledas kako se gase svjetla na njenim prozorima
I da sanjas I da vidis kako je gazda stana jebe, ides tamo
da se sramotis,iako si vec svu sramotu I dno sa nama
okusio.!”: Rece Tanja vrlo polako I razgovijetno.
“Idi!, Plavi, Sramoti se…!”"Picko!"

Sagnu , Tanja glavu…uleti I nekakav svoj film…desnom rukom
napipa kraj svoga bade mantila i…I zagrnu se! “Ode
budala!’…pomisli, a onda se naglo prenu, pogleda na pod I
ugleda gitaru!
Dobar razlog da jos jednom vikne sa terase I vrati tu
banjalucku skitnicu :
”Plavi, a gitara?!
“Eh , ti I ta tvoja jebacka talijanska gitara Tanja!”…kroz
smijeh I po malo zaostalih suza rece Plavi!
“Tu ti je ugravirana moja adresa u Zagrebu, pa ako ti zapne
…naleti Mali, ovaj , mislim Mili! Hoces?!”: pogleda ga Tanja
ocima punim nade!
“Sta da kazem Eci kad se probudi?”…rasiri Tanja oci!
“Reci, reci , reci Tanja, da sam ja samo sanjao, da se nama
bosancima takve stvari ne desavaju, reci da nosim kofere u
Adriatiku, reci da sam dno dnova, reci da se jebem u supak
za zvaku, reci Tanja sta hoces,…uostalom ti si Kurva a ne
ja!”…iduci Plavi nabraja!

“Reci, Eci…nista joj ne reci, reci joj da je najljepsa zena
na svijetu, reci joj da ju ja nikad ne bih mogao zadrzati za
sebe…sanjat cu je cijeli svoj zivot, toliko je ljepsih I
uspjesnijih muskaraca,  pa Tanja, draga…mene je I nosata I
guzata  Sabaha ostavila na svom prvom iskuselju…dje bi mi sa
Ecom bio kraj?”Kontas!”

“Plavi, ako zapnes vu Zagrebu, javi se Stefu na gumenjaku,
to ti je moj vrlo jak “Murijak”, ak’ zapnes vu zatvoru,
trazi “Zutu” da ti sudi, Zuta je moj covek…samo reci Tanja
me poslala, a ona bu te spasla garant, ak’ ne bus bas puno
sral…Plavi javi se makar…!

Izgubi se glas u daljini,samo valovi rmpaju svoju ujednacenu
pricu, rmpaju svim bivsim ljubavima, onako kratkim ljetnim,
no moja ljubav je bila vjecna!
Tek sada znam!
Ta , krava, Sabaha!”

“Kurac , cu vam se javiti….osim ak’ ne zapnem!!”
A  zapeo sam, jos od rodjenja!
Ni Srbin, ni Hrvat, ni Bosnajak…kurac banjalucki, ako se ova
pika, a pika se garant, medju –rajom!
Sto bi Ljuba Truba rekao…supak!
A supke iz govane vade samo Suad Dedic  I Slavko Roguljic!
Aferim…banjalucani! 



Komentar Br.47
Poslao : Aziz i ja 26
Datum : 26.11.2006.

 Aziz I ja 26

Svanuo je  I dvadeset drugi April…jakako te godine!
Negdje je objavljeno da svi savjesni banjalucani, I normalno
banjalucanke noc uoci dvadesetdrugog Aprila, treba da , uz
lugorsku vatru, provedu cijelu noc na Sibovima, a zorom kao
nekada mladi SKOJ-evci spontano napadnu I ,
normalno…oslobode Banjaluku, od mrskih nam neprijatelja.
Da se po gradu ne bi pravila sranja, tvrdzava Kastel ce
glumiti Banjaluku, a svi koji jutrom u sest “Sljegnu” sa
Sibova, garantovano ce dobiti po lepinju! Jakako na
Kastelu!

“Cuj ideje”, rece Alica…”idemo li ili sta li?!”
“Normalnooo…idemo!”
“Pretpostavljam, ovo ce biti najveci banjalucki
hepening!”-razdragan je Ale!
O tim “Hepenizima”, svuda po svijetu, pisao :Plavi
Vijesnik”, pisao “ I onaj “Magazin” sto je ponekad izdavao
singlice svjetskih grupa na nekakvom mekom disku, a to se
moglo slusati na gramofonu…jakako ko ima taj gramofon.
I to jednom, poslije pocne da preskace!

Na Sibovima vise raje nego na BSK-ovom stadionu! Svi se grle
I pozdravljaju.Tamo negdje nekakav veliki vojnicki sator
marke “Kozara”…a to je onda znacilo da je to bio najveci
vojni sator u Jugoslavilji.
Unutra gori cak I svjetlo.
Slama prostrta po podu.
U sredini satora Goja, krkan sa gitarom!

Bolje banjalucke trebice se vec uvalilie u slamu, oko njih
glavati kavaliri…rokan do rokana!

Goja trze gitaru, tresnu D-dur…a onda zavapi nesto nama
totalno nerazumljivo.Na vratu mu pucaju glasne zice, glavusa
crvene kao lubenica…celo poplavilo!

U krug idu dvije flase rakije, od usta do usta…aj majka!
Stojimo Ale I ja na vratima I blejimo, ustreptali, ocima
svojim ne vjerujemo…jebo te kakva zurka…samo je muzika po
malo neprilicna!
“Cigo”, tako me tada zvao Ale, uzmi mu gitaru I trehni
“Sejdefu”!

“Cigo”, tako sam ja tada zvao Alu…trehni im kurac…o’s da nas
pobiju.
Oskudno obuceni, proljetno, Ale I ja smo proveli noc drhteci
u nekakvoj zavjetrini.
U sator nas nisu postili jer nismo bili clanovi “Nekakve
Omladine”!
Oko “petice” kad je studen uzela sve pod svoje, rekoh Ali da
mi polako krenemo prema gradu, ko recimo nekakva
“Izvidnica”!
Ali se nije trebalo dva puta govoriti…”ajmo, supak mi se od
zime stisn’o ko djanarika”!
Krenusmo padinom, kroz Partizansko.
“Vidi luka jest izdjiko !”…rece Ale.
“Jebo te luk, ja sam gladan I zedan I promrzo!”
“Pa to ti I govorim, hapaj se luka!”…to rece u poce kidati
mladi luk.
“Pa kakav je Cigo?”…upitah.
“Ko kod Muje, matre mi , samo bez cevapa I ljepinje!
Halisi”
“A lepinja nas ceka na Kastelu!”
“Uberem luk sa svoje strane, prevrnem prvi sloj , blatnjav I
nikakav , zagrizem, ali mi nekako jebeno! Jedem ga…jebaji
ga!”
“Ale halise ko Popaj, samo pljune one peruske!

“O jest ovo dobro!”…rece!
Mislio sam da me pali!
Meni suze udarile na oci od nekakve zestine!
“Daj da probam I ja taj tvoj luk?”
Ale , dade!
Joj rahtluka, slatko, pa ne grize…stvarno samo da je
lepnlja…cevapi I ne trebaju!

“Joj mater ti jebem, sta si ti ovo jeo, provali Alca…bijeli,
…bijeli nedozreli luk…supak ce ti ujutro biti ko
“Celuloza”!
“Slusaj, Cigo eno nam kuce Murija I Angela…a oni imaju onu
kravu Zorku…pomuzemo je , nahalisemo se vruceg  mlijeka, I
ti eto te zdrav da oslobodis Banjaluku.!”

“Sta da radim kravi?”
“Muzemo je, a sta se kravi drugo radi?”
“Pa hajmo, a ko ce “Musti” kravu”…upitah!
“Pa ti, necu valjda ja,… koga ovdje bole usta!’…odbrusi
Alica.
“Neka me Cigo radje zedna I mrtva, cekat cemo da gruhnu
“Oslobodioci” sa Sibova a onda cu se vec nekako snaci u svom
gradu.
Taman smo se tako lelujajuci, dohvatili Caira.
Primijetio sam ja nekakve sjenke kako se krecu oko okolnih
kuca, ali mi to nije bilo vazno!
“Igraju se konji rata…a rata ce biti garant…samo nas nece
biti!”…rece Alica.
“Hocemo li do Kastela, evo taman svice Ale?”
“Ajmo, a dje ce mo inace, sve je zatvoreno, nista ne radi!”

Taman kod “Salfikadinog groba” prodera se glas iz
megafona…”Stoj, Stoj, ili pucamo!”
“Ja budala, rece Alica!”
“Izgleda mi da se negdje tuku, jarane”…tek da I ja nesto
kazem.
“Stoj!” 
“Pucamo”!
“Pucajte , koji kurac grad maltretirate!”…rekoh ko za sebe.
Ale se ni ne osvrnu…ide dalje!
Pojma nismo imali da smo naletili ma “fasisticku ceku” koju
trebe sad da razbuza banjalucka omladina!
Gruhnuse prvi plotuni sa kastela, zatrese se zemlja,
vatromet …cijeli Kastel vristi …”Juris!!!”
Ale I ja se zgledasmo, Ale malo uvuce glavu u ramena!
“To je to”…rekoh, izgleda mi da smo po malo najebali”!
“Otkud topovi u Banjaluci!”…izusti Alica.
Sa svih strana na nas navalise “okupatori”!
Jedan me zviznu nogom u cjevanicu I ja padoh!

“Sta ti je Mali, jebat cu ti ja Mater kad se razoruzas!”
“A I zapamtio sam te!”…rekoh dok su mi zicu vezali oko
ruku.
Trazim Alicu, ali vidim samo tijelo kako odnose u Kastel!
“E, jebat cu vam mater …svakako!”

Dezmekast covjeculjak, sa sljemom na glavi obrati se prvo
meni!...rekoh!

“Provokacija vam je uspjela, ispalili smo puno metaka na
vas, dobra ideja Goje koji vodi akciju…eto sad smo
razoruzani I vase omladinske jedinice , nesmetano se mogu
usetati u grad!
Moremo sad nesto I popiti…nas rat je izgubljen…sta ce
omladinci…Kruskovac ili Cokoladni liker?”
Ale pogleda u mene , ja u Alu! 
Nekako u isto vrijeme uzdahnusmo obadvojica!
“Ima li “Zvekana”?
“Zvekana , zvekana laknu i “Fasisti”…licna rezerva, cuvao ja
za poraz litru!
“Otvaraj , Jarane …jeben si poraz doziv’io veceras!”…rece
Ale.
Covjeculjak otvori torbicu, izvadi flasu!
Moj prvi “Zvekan” u zivotu…fuj!
Ali ode nekako tako uz fuj, pola flase.

Zvrlji poljski telefon, I jakako niko nikog ne razumije!
Neko se dere sa druge strane zice: “Ne mere biti napad na
Grad dok se Predsjednik Opstine ne probudi. On mora biti na
komandnom mjestu…stoko!!!!”
Covjeculjak ne da na sebe : “Slusaj “Komando” za mene ne
postojis , ja sam “fasista” I reagujem na svaki pokret
naroda I bandita! Jasno!

Raskrinkali smo vas “JNA”…tek toliko da se zna!
Slusam ja svoju komandu besprijekorno!”

“Jovanovicu….budalino, mrtav si kad ti ja dodjem!”…rece
stalozen glas…I dodade…”Govori  ti komadant Grada Banjaluke,
napuni topove , cekaj dok se Predsjednik Opstine probudi, a
onda cekaj dok ne navali “Omladina sa Sibova”…konju.!!!”
“Pa znas li ti naredbu, uopste!”
“Znam druze Generale ali nas je Omladima iznenadila svojim
izvidjacima Alom I Cigom! 

Brilijantan putez, omladinskog rukovodioca Goje!”
Muk u telefonu.

“Brilijantan. Kapetane Jovanovicu…brilijantan!”- culo se sa
druge strane zice, (uz potih grcaj, ko kad se neko
gusi…prije nego zaplace), I jakako ovaj sam ja dio ismislio
da bude bolja prica…ko romanticnije je!

“Eh, Goja je legenda, Jovanovicu…postavit cu ga za desetara 
u Komandi…matere mi!
Napad na Banjluku je trebalo da bude izveden u 00,60!
Alica I ja smo usetali u  Grad u 00.50.
Uglavnom, dok su probudili kurtone na Sibovima , Predsjednik
Opstine je vec pio drugu kafu!
Oko 00,90 casova stusti se Goja, sa svojim usporenim
mamurnim jedinicama “Socijalisticke Omladine” a I to ko fol
mislim,… te “Omladine”

“Da opalim Topovski plotun, druze Generale, upita “okupator”
Jovanovic, a pogleda  Predsjednika Opstine znacajno?”
“Kol’ko imas plotuna jos Jovanovicu?”…nezainteresovano
(razocarano) upita Komandant Grada.
“Jos samo jedan, druze Generale!”
General pogleda u Predsjednika Opstine a ovaj samo iskrenu
svoj fildzan naopako I snazno zabi kaziprst u njega…ko ono
kad odes kod ciganke da ti gata!
“Nemoj vise pucati Jovanovicu, svejedno ce veceras
vatromet!”…rece Komandant Grada!

Predsjednik Opstine…poliza svoj kaziprst! Obrnu ocima,
zagleda se u fildzan I rece:”Ovo ce biti najbolji ikad
napisani izvjestaj Marsalatu, o jednoj fingiranoj akciji na
grad. Nase diverzantske jedinice , u sastavu od svega DVA
covjeka , razbile su kompletno okupatorsko upuriste u
sastavu od 2000 neprijateljskih snaga…cekaj stavi 5000 do
zuba naoruzanih okupatora, prevrnu ocima  Predsjednik, a
onada hladno upita Komandanta Grada koliko je stvarno bilo
ljudi u akciji.
“Pa po nasim procjenama …druze Predsjednice…trebalo je biti
oko 10000…najmanje!”
Skruseno odgovori  Komandant, sam sebi smijesan!

“Dobro , sta se ”ondak” libimo…stavimo u isvjestaj 10000.
Nek bude realno! Jakako! Samo realno!!!!”
…….

“A kako se ti zoves maleni?”…upita General!
“Pa Alica!”
“Lijepo ime , ono sto se kaze momacko!”
“A ti zuti?”…upita mene.
Ja rekoh!
“Odakle si ti, Matere ti”…razrogaci oci General!
“I jeste li , matere vam , clanovi Socijalisticke Omladine
Jugoslavije?”

“Aaaaa”…naivno zinusmo!

“Predsjednice, Druze  Predsjednice ova dovojica na
valjaju…nista ovo ne lici na “Boru I Ramiza”…ovo su
banjalucki zalutaneri!”
“Pa nadji drugu dvojicu Generale, ne moram ja u svemu da
mislim, eno ti onaj debeli I onaj uz njega!”
“Dje. Predsjednice, dje gledate?”

“A tu si debeli, dodjite obadvojica ovamo!”
Dva debela supka umrla od straha, noge im klecaju…pridjose
pokorno!
“Odgovaraju li ,pita Predsjednik!?”
“Odgovaraju !”…rece Komandant!.

“Dadni im priznanje, ondak, some!”

“Eto, Ale izgleda da smo mi slobodni”, …rekoh kao za sebe.
“Slobodni I gladni, a I ko malo smo zasrali danas!”
”Nismo, nismo mi nista zasrali…nikad to nece biti ni u
jednom izvjestaju…Prle I Tihi postoje samo u beogradskim
ratni melodramama, Jarane!”

Sa zapadne kule Kastela, na mjestu na kome su stajali lijepo
se vidjela trznica na lijevo, Ferhadija na desno, u sredini
vatrogasni dom, a samo malo nize Salfikadin grob…I uz njega
prislonjena …Sabaha!
“Kuda cemo Cigo?”

“Ajde za mnom Cigo, rece Plavi!”
Ocesat cemo se o Salfikadu!
I ocesase se!

Marsiraju svojim gradom “k’o oslobodioci”, Alica, Sabaha I
Plavi, gaze ravno preko trave tek posijanog Parka,
dijagonalom izbijaju na Titovu…idu sredinom titove, sve do
uice Vladimira Nazora!
“Tu cemo lijevo, rece Plavi!”

“Joj , sto vas dva smrdite na luk….Majko moja!”…u jednom
momentu uzdahnu Sabaha.
Ali, jebajiga,…nije ni imala boljeg izbora tada u
Banjaluci.

“Evo , raja to je kocijaska stanica a ovo je moj fijakerist,
a ispod njega je moj fijaker!’…rece Plavi ponosno.
Sabahu otrese Grom!.
Ale ne pomjeri ni guzovima.
“Evo , Sare, ovo je moja raja!”…rece Plavi.

“Joj sto neko tukne na bijeli luk!”…razdragano ce ti Sare.
“Tukne, jarane, al’ sve dok se ne maznu cevapi!”…Dodade
Plavi.
“Cevapi …I politra…Mali!”…rece Sare!
“Mislis li da je Mujaga vec raspalio?”…zagonetno kulutnu
ocima gorostas na kociji.
“Bez beli , raspalio, Sare!”…uz smijeh rece Plavi.

“Ondak” cemo ovako, ja placam cetiri sindikalne I politru
ako neko moze da donese?”…rece Sare.
“Imam ja nesto sice za litru, a ti Plavi namiri za cetiri
velike, ali meni bez luka!”…rece Alica.
“Ne bi ni ja luk!”…javi se Sabaha.

Cetiri muska glasa u horu rekose: Ajd’ ne seri, I tebi sa
lukom!”
Sabaha samo slegnu ramenima, zaljubljeno gledajuci u svog
idola, koji se danas cuo znacajnije na bijeli luk…ali ko to
sada mari!

“Djiha , djiha , pucnu Sare svoga konja….idemo raja do
Sehera!
Danas je dvadesetdrugi  April, Proljece, banjalucko
proljece, djiha,djiha… banjalucko proljece…I mi !!!”
Kroz ulicu “Brace Lastrica” je sageo glavusu, taman Sabahi
pod suknju… ko biva nesto po podu trazim…sve me strah da
Majka na balkonu muskatle ne zalijeva…sve me strah da me ne
vidi I ne vikne : “Dje si ti konju cijelu noc…mater ti jebem
…onu usranu?!”
I jos bi dodala makzuz :”Kakva ti je to kurvetina kraj
tebe?!”

Prodjosmo moju ulicu…mirno.

“Dje pjesma “Pioniri”, pardon…ovaj “borci”…”razlapi”  Sare!
“A Dje rakija, rece Ale?”
“Evo je ovdje I moja je!”…promrmolja Sare svojim basom.
“Pa I ja sam ponesto participir;o…imam pravo na po neki
gutljaj! Ljut je Ale!
“Gutljaj je OK, al’ nemoj se vise javljati!”

Ispod trbuha, taman tako kako sam ruke prekrstio, osjetih
nekakav pokret!

Sabaha me , uhvatila za ruku!

Jebote!



Komentar Br.48
Poslao : Aziz i ja 27
Datum : 07.12.2006.
Aziz I ja 27

Zagreb, “beli grad”, tako su ga nazivali rodjeni 
zagrepcani!
Cuj…beli!
Pa kaj nebu bilo pravilno “bijeli”
Jebiga sad….do njih je!
Plavi stoji na Trgu Revolicije, sam , u rukama mu gitara.
Tranvaji prolaze, plavi, bas zagrebacki! Zagleda se u tu
smetnju na asvaltu! Ljudi ulaze I izlaze.
Koji je ovo zivot, pomisli…ovo ovako traje godinama…I nista
se ne mijenja!
Od Ante Pavelica, Zagreb nista nije izmijenio!
Iza ledja mu velka reklama “Varteks” konfekcije!
Sa lijeve strane mu “Gradska Kavana”,ispred njega “Hotel
Dubrovnik”,na desno se prostrla Ilica, pa Na-Ma, a samo malo
lijevo u Gajevoj, dvadesetak metara od Trga, povelika
zgrada, I svjetlo na cetvrtom spratu.
Plavi stoji tik uz nevelik zagrebacki sat. Sada vidi njen
prozor bolje Jos nije tako kasno, svjetlo ce trajati do
jedanaest, a onda ce da se ugasi … I ostat ce samo sjene,
sjene iza svega!
Nastat ce tisina Zagrebom, vucice se samo nocni tranvaji,
razvozeci kurve I pijance!
U “Mosoru” jos zagor!
Plavi se nevoljno osmjehnu, kakva ironija…:Mosor “, je bio
prvi restoran u koji je uveo Sabahu, na ekspres liniji ,
uzeli su rusku salatu.
Svi dosljaci u nove gradove, uglavnom zapnu u najvecim
rupama. “Mosor: je bio ta rupa, ali I velika prevara!
Ko bi ocekivao da te u centru grada, tako nesto saceka?
Polumrtve ostarjele kurve,nesto sto bi se moglo nazvati
bivsim makroima, …I klopa…uglavnom –dobra!
Tesko je I gotovo nevjervatno opisati stanje u kome je bio
PLavi!
NJegova djevojcica, ruka za ruku, sada gore u Gajevoj, u tom
polumraku, bistri vrbaske snove, !
Prilazi joj  momcina u bijelom bade mantilu I naglu, kao u
filmovima, otkriva svoje genitalije! Vrijeme je za pusenje,
djevojcice moja, vrijeme je da srce pukne, vrijeme je da
nekog ubijem, vrijeme je da placem, picko, ona jedan
banjalucka…I tako place Plavi uz stub zagrebnackog sata!
Izbio sat ponoc, ili bilo koje doba,srce se para, bol u
grudima!
I Tako iz noci u noc, sve dok je vidjao njekov mali usrani
folksvagen , parkiran prd zgradom.
Na folksvagenu, becke registracije!
Ej, Raja, dje smo mi dje  Evropa.
Evropa jebe sve sto hoce, jebe iako jos nije savladala kako
se guzica pere poslije sranja!
Adrenalin pojak, slike prezive, Plavi curnu guzovima uz stub
sata, ni Bog ga ne bi mogao odrzati na nogama!
Ima jedna situacija, kad muskarac ne moze zaplakati, a htio
bi, ima ta situacija kada ti se srce stegne…a ono nista…ima
jedna situacija kada se u moioj Bosni kaze :”Ma pusti me,
nesto mi se skupilo!”
To je bilo to!
Nesto mu se skupilo!
Eh, da je barem zaplakati!
Nocni tranvaji su bili stara liga, tako I ta cetrnaestica,
sto ga prenu iz razmisljanja.
Kurac, razmisljanja, ali je tako bolje u svakoj prici!
Plavi se podize lagano uz stub sata, ispravi se…I kao
dubrovacki trubadur raspali a mol po gitari!
Onda, lagano poce preludirati po zicama instrumenta.
Pogled mu zakucan u nebo…zvijezde, koje su iste kao u
Banjaluci!
U dnu Gajeve ulice iz nekakvog bara ispadose dvije spodobe!
Deru se kao volovi. 
Plavi . zakljuci, trebalo bi to biti kao nekakva pjesma!
Pijanci kada pjevaju, der se kao volovi…univerzalna sema.
Onaj manj , cim je vidjeo gitaru, zapuca se ravno prema
Plavom!
Dogega se nekako I onaj po malo visi!
“Je pa kaj sad Vojo, ne bumo  se blamirali pred ovim
hipikom, ne?”
“Zvonimir, moj Zmazek, ti znas da ja imam njuh da otkrijem
mlade talente!”
“Imas ti moj kurac!”…naljti se visi covjek I ode prema taxi
stanici.
“Cuj , Sine, a bus mi ti odsviral nekaj meksikanskega?”
“Gospon, eno vam na “Zdencu zivota”, Cupko svira sve po
narudzbi!”: rece Plavi
“Kaj mislis na Dzonija Stulica?”
“Na njega!”….mrzovoljan je Plavi.
“Je , pa taj Vam svira samo nekakve bosanske revolucionarne
pjesme!”
“E, jarane , de me malo popusti…matere ti. U z ovaj stub sam
se naslonio zbog svog belaja…a nimalo zato da me handri ko
stigne!”:rece Plavi mrzovoljno.
“O, je , a ja na radiju pricam kak’ je Zagreb svjetski
grad!”
“Ma pricaj ti sta hoces…ali mene oslobodi…Matere ti!”

“Bumi si uz jedno pice u “Mosoru”…nekaj ljudski popricali!”
Plavom se ucini, dobra ideja…em je bez love, em je pice to
sto mu treba!

Udjose u  Mosor!
Sa vrata veliki aplauz, pljescu neuhvacene olinjale kurve !
“Gospon Vojo, samo se na vas cekalo”-, neko rece.
“Ovako bumo ovu noc “…rece moj omaleni domacin “pice za sve
moje drugove a Iza gospodu iz Policije!”
“Gospon Siljak, za nas nista ne treba!”; provali bas u dnu
sanka.
Ugledah grdosiju, potpuno trijeznu kako lijeno podize svoj
remen vezan pistoljem.
“Gospon Stef, dovel sam veceras original dubrovackog
trubadura, da nam nekaj lagano otpela!” : rece Vojo Siljak,
najpopularniji voditelj tadasnje, nekakve zagrebacke radio
emisije.
“Al , nek bude tihu, uzvrati Stef!”
Nasta muk u Mosoru, valjda jedini put u istoriji te
kafandzuge, smjestene bas na samom Trgu Republike.
A sve to u Hrvatskoj!
Jeba situacija, nekad davno, moj Babo je svirao u Katedrali
, za vrijeme onog jebenog Stepinca, orgulje…sve dok se nije 
zbog nekakve kurvetine raspopio, a kasnije postao
Komunista!
“Eto ti Babuka, Oce moj…dronjka I isprdka tvog u tvom
Zagrebu , da zabavlja pijance, dok mu drugi najvecvu njegovu
ljubav kara!
Plavi trehnu glavom, malo lijevo,malo desno!

“Vojo, ide muzika, ali prvo pice meni I to duplo:” rece
Plavi.
Moze “Vekija romanja”?
Moze,, ali dupla!:Rece Plavi!
Stef se ni ne pomaknu! Samo gleda budale!
Suk, I jos jadan suk…ode “Vekija”!
“Daj jos jednu…istu!”: rece Vojo Siljak, ali I meni isto
tako, gospodicna.
“Ajde sada , sviraj I pjevaj
Jedino sto se Plavi sjeti u tom casu bi pjesma koju je Tuba
svirao u njegovom stanu , njemu I Sabahi one Nove godine
kada su Gorana Despenica morali nogama, laganice gurnuti pod
kauc, da ga Tata I Mama ne nadju.
Pljas,
 solo je plavi jos te noci ohvatio, ali ne I  sve rijeci.!
Razvuce :”Zasto me vrijedjas draga, kad si idol moj , I
zasto rusis nase sne sve…pa jebajiga ide refren…I blab la
bla!”
Bas-bariton nadjaca smrad kuhinje, gitara uze  sve pod
svoje!
Plavi zavrsi pjesmu, sa naporom-trebalo je izmisliti pjesmu
do kraja!
“Joj, Tuba, sto mi rijeci negdje ne zapisa!”…pomisli.
U Mosoru tisina!
Zvekne neki tanjur u daljini, ali to se ne racuna!
“Znas li ti jos koju Mali?”…rece Stef!
Plavi odvali opet A-mol, presabra se I nadje intonaciju na
nepoznatoj gitari!
Zapjeva svoju, zapjeva onu, onu ludu, koju mu je samo Majka
mogla pjevati, onog dana kada joj je rekao da Sabahe vise
nema, da je otisla…da je , stamota mu je to bilo reci
Majci!
Majka se zaplaka :”Jedino moje mezimce, bolje da sam umrla
danas!

Majkama, nista ne moras objasnjavati .ili reci dva puta!

Plavi zapjeva punom glasom “Kales bre Andjo”!
Na rijeci “Hajde, slusaj, slusaj, kales bre Andjo…Stef 
gruhnu…I meni duplu!
Utisa Plavi pjesmu najsmjesnijem auditoriju na svijetu,
triperom oprhvanim kurvama, jednom radio voditelju,
policajcu Stefu!
“Daj , Mali jos jednu  a cuga je do mene…Stef –placa!”
“More, ali ova je pravo moja…danasnja, vecerasnja!”
“Bumo te snimili za radio “Plavi Jadran”…sprdajuci se rece
Siljak!
“Al’, Raja, ova ima petnaest kitica…trajat ce do prvih
jutarnjih tranvaja!’:rece Plavi pomalo skruseno.
“Nek traje, deri Mali!”…razvali Stef.
“I mala , ponovi sve ovo, dupla “Vekja”, tamo I tamo …I tamo
…I normalno meni!!
“Pjesma se zove :”Na dan tvog vjencanja”, I srpska je do
daske…ali meni nocas pase! Mogu li!?”
“Moze, moze!’

Plavi otpi Vekiju…ko biva procisti grlo…

“I srususe se pusti snovi moji,
Jer glavu tvoju vjenac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji,
Prosta ti bila moja ljubav ziva!..

Cestitao sam ti …I ti rece hvala
A da li znades da se u tom casu
Granitna zgrada mojih ideala,
Srusi, smrvi, I u pep’o rasu….

Iz kuhunje izasao debeli kuhar, mota kuhacu oko ruke, guzva
nekakvu krpu!
Refren svi znaju I u poluglasu ga pjevaju!
“Prosta ti bila moja ljubav ziva!”

Nebo izgubilo svoje crnilo, polako svice zora.
Nad Sljemenom se budi dan, plavicast!

“Dje ta kurvetina stanuje,?”:upita Stef.
Tu kraj nas, rekoh u Gajevoj 2 B!
“Idemo svi do Gajeve, ali u tisini! A razvuci polako, I dje
ona moja “Vekja”?
Svjeze oprane zagrebacke ulice, taksisti prispali ,
regimenta kurvi, policije I polusvijeta, seta tih pedeset
metara do kuce “Ljubavi” u kojoj se stanovala Sabaha.
Vucemo se kao govna, da otpjevemo serenadu,… samo Vojo
Siljak rece :”Ako je on nju vec kar’o, djaba mi pjevamo,… I
da ti se vrati…ti joj nikad neces oprostiti!”
“M’rs , mater ti jebem, rece Stef, ko ce kome oprostiti , to
on odlucuje!”
“Pjevaj!”
Potiha pjesma, jako tiha, nikoga nije mogla ganuti, usnuli
Zagreb nikako!

Upali se svjetlo na prozoru!
Zagrebacki polusvijet zavrsi refren:”Prosta ti bila moja
ljubav ziva….”

“Plavi, rece Stef, lijepa ti ta gitara!”

“Jest’ I sada ces me pitati kome sam je har’no!?” A?”
“Necu, budalo….pitat cu te je li Tanja jos uvojek OK?”
“Jest’, Tanja je OK, I ovo je njen poklon!”…rece Plavi,.
“Mora da te je puno voljela kada ti je dala Bilovu
gitaru?!”
“Pomalo sam ljubomoran, Mali na tebe!”
“Ne razumijem?” rece Plavi.

“Dje stanijes , Mali, da te odbacim!”
’Sigecica, Pasmanska 20, podrum…e tu…I ako ces me voziti ne
pali ona svoja plava svjetla!”
“Necu, ko ono da te gazdarica ne uprati! A?”
“Nije , Jarane nego da ti neko picku ne razbije, kad vidi
koga vozis!” 
“Auuuu!”….rece Stef!
“Ajd’ sad vozi u pizdu materinu…zora je!”

“A, dje moja “Vekja”?




Komentar Br.49
Poslao : Na dan njenog vjecanja za 27
Datum : 17.12.2006.
Zasto moramo samo Plavi i ja plakati - neka placu i
ostali!!!

NA DAN NJENOG VENCANJA

I srusise se pusti snovi moji,
jer glavu tvoju vjenac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji-
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Cestit`o sam ti i ti rece "Hvala!"...
A da li znades da se u tom casu
Granitna zrgada mojih ideala
Srusi i smrvi u pep`o rasu?
Al` ne! Ne vidim od toga ni sena;
Po tvom licu radost se razliva...
I svrseno je! Ti si sada zena-
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Ja necu kleti ni njega ni tebe,
Ni gorku sudbu sto sam tebe sreo;
Ja necu kleti cak ni samog sebe,
Jer ja bih time svoju ljubav kleo.
I nasto kletve! Nasto ruzne rjeci?
O sreci svojoj covjek vazda sniva;
Bol, jad i patnju smrt jedino leci.
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Pa podji s Bogom! Jos ti mogu reci:
Da Bog da sunce srece ti sija!
Sve sto god da pocnes svrsila u sreci!
Sa tvoje srece bicu srecan i ja.
I svakog dana ja cu da se molim
Kad zvono verne u crkvu poziva ...
Ja nisam znao da te tako volim,
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Cuj, Boze, molbu moje duse jadne:
Sva patnja sto si pis`o njoj k`o zeni,
Nek mimoidje nju i neka padne
Na onaj dio sto pisan je meni!
Uslisi ovu molitvu, o Boze!
I dusa ce mi mirno da pociva;
I saputace vecno, dok god moze:
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
I onda kad dodje ono doba 
U kom ce zemlja telo da mi skriva,
Cuces i opet sa dna moga groba:
"Prosta ti bila moja ljubav ziva!"




Komentar Br.50
Poslao : Toba za 50
Datum : 19.12.2006.
Joj...jebote , Jarene...Jaranice...skinuo si me u
potkosulju!
Gdje izbunara zaboravljene stihove...gdje to ima?
Samo bi Kapidzici na "bikini elektricnoj gitarai"...to znal
odsvitari!
"Prosta ti bila, moja ljubav ziva!
Aferim!



Komentar Br.51
Poslao : Aziz i ja 28
Datum : 07.01.2007.
Aziz I ja 28.

Zaustavi se “plavo –bijeli Stojadin”, tik uz drvenu ogradu ,
kod broja 20 u Pasmanskoj ulici! Kocnice automobile tiho
skripnuse! 
“Joj, Stef, …ako mi se gazda probudi, jebali smo majku
obadvojica!
Stef, lagano pomjeri svoju policijsku sapku, pocesa se po
celu, ko biva nesto razmislja, te hladno rece: “Ajd’ probudi
Budalu!”
“Necu, a I ti ne seri vise!”…rece Plavi.
Sidjose u podrum prizemnice valajuci se pri hodu!
Smrad vlage I budji oporhva obadvojicu.Plavom je to bila
domaca atmosfera, ali se Stef lagano strese.
“Nije valjda da tu zivis?”
“Nije valjda da za to kiriju placas, Mali?”…siroko otvorenih
ociju upita Plicajac.
Usta mu ostala otvorena, ko biva da mu u njih uleti
odgovor!
“Tu!”…prosapta Plavi.
“Tu?”…grmnu Policajac!
“Tu! , I ne deri se, potiho ce ti Plavi.
Stef se okrenu oko sebe , osmotri u polumraku neveliku
prostoriju.
“Neko lezi dole u cosku?!”…sad poce saptati I Stef.
“Lezi, jakako da lezi!”…rece Plavi.
“Pa je li ziv?”…sumnjicavo izgovori Stef.
“Ne znam, Jarane…provjeri!”
Stef otskoci cijeli metar u stranu, iscupa pistolj, zajedno
sa futrolom, rasiri noge I vrisnu…”POLICIJA!”
Cijev prisloni ravno na celo usnulom covjeku!
Zvonimir Polanec, lijeno otvori oci, rukom pokusa odgurnuti
hladnu cijev, a onda u tom svom polusnu rece…”Toba, mars u
pizdu materinu!”
“Ja bi rek’o, Stef da je …ziv!”…rece Plavi.
“O, Mater ti jebem I onom Socijalizmu I onom Komunizmu, dje
jadna mladez zivi!”

Potom se Stef , kao svaki Profesionalac presabra…”a placate
li vi za ovo kiriju, I jeste li prijavljeni?”
“Sve uredno, Gospon Policajac!”…osmjehnu mu se Plavi.
“Ali se ipak nemoj derati toliko!”
“Sta da se ne derem, jesi li ti normalan, nije ni cudo sto
te Picka ostavila…ma napravit cu ja veceras Prijavu na
nekoga!”
“Makzuz!”
“Joj, Toba, Matere ti, morate li se derati toliko, ujutro
idem na ispit, daj bolan Jarane jednu noc mira!”…zavapi
Pola!
I pokri se jorganom po glavi!
Okrenu nam guzicu!
Stef, raskoracen, ne vjeruje svojim ocima!
Ostao bez teksta!

“Sjedi!”…rece mu Plavi.
“Hoces nesto popiti?”
“Ja glupa pitanja, normalno da hocu, a I moram!”
Plavi poce prevrtati po flasama!

Sve prazno!

“Nema!”
“Sta, nema?”…rece Stef.
“Nema vise nicega!”…rece mu Plavi.
Stef zakuluta ocima, mahnu glavom lijevo, pa desno.
“Nema, velis…nicega!”

“Nema!”
“Pa ima da ima!”…imperativno se obrati Plavom.
“Pa ne moze da ima, kad niceg nema!”…rece mu Plavi
pomirljivo.
“I kad nema , uvijek ima!”…mudar je Stef.
“Kako to kod tebe ima, kad niceg nema?”…poljut je Plavi.
“Naci ce se!”…seretski se osmjehnu Stef, samo odoh ja malo
do auta!
Plavi, protrlja oci,…pogleda u izbezumljenog Polu!
“Izvini, Pola, matere ti…nije do mene!”
“Kurac, nije do tebe, eto si nam I muriju navaljo na
vrata…ujutro mi je bolan ispit, a vec vidim Gazdu kako nam
daje otkaz! Toba, jarane gdje cemo ti I ja vise naci stan u
ovom Zagrebu? Ma ja ti ovu Ekonomiju nikad necu s tobom
zavrsiti !”…skoro kroz suze izgovori Pola.
Odozgo, na ulici cuje se grubi muski glas! “Orao zove
Sokola, Orao zove Sokola…alo MIloje, jebem te gluha, Stef
zove…I krrrrrr, I brrrrrr….i MIloje dje si, budalino.?”
“Sefe, na liniji sam, jel zapelo…dolazim odmah!”
“Dje dolazis, Vole…digni se na prste, e jesi li se digao…pa
vidis li koliki je Zagreb, a?”
“Pisi adresu I poleti, I ponesi litru Vekje!”
“Dje da nadjem Vekju , Sefe u ovo doba?”
“Miloje , budalino,ponesi onda gajbu pive!”
“Letim, Sefe i…i….treba li pomoc da zovem?”
“Ne treba, Miloje…valjda mozemo nas cetvorica smlatiti gajbu
pive do zore…a onda cemo se vec nekako snaci!”
“Ne kontam nista Sefe, ali letim!’
“Leti , Sine…ali I pozuri!”…odahnu Stef.

Kad sam cuo sirenu, prvo sam pomislio da negdje gori I da su
dosli vatrogasci.
Plava svjetlost pred nasim podrumom, u Pasmanskoj br 20,
razuvjeri me !
Mukla zagrebacka noc, bi proparana policijskim sirenama.
Hiljade usnulih zagrebcana, I hiljade usnulih
zagrepcanki…jabase nekom sve po spisku! Dobar glas se
nadaleko cuje…
Ocekivao sam svaki sekund da nam Gazda Mirko, inace privatni
mesar, sleti sa satarom u podrum…pomislih…isjeckat ce nas na
kadaif!
Mladi policajac Miloje, nije gasio sirenu, a ni ona plava
jebena svjetla!
Izvadi iz gepeka drvenu gajbu cetiri puta pet,piva, I roknu
na vrata.
“Evo me Sefe,!”…izusti ponosno.
“Evo me Sefe!”…ponovi rugajuci se za njim Stef!
“A to, Miloje sto sad pola Zagreba telefonira, pitajuci se
kakav je zlocin u pitanju, to nista, Vole!”
“Gasi sirene, gasi svjetla, fataj se olovke I leti gore na
sprat, uzmi ljudima podatke!”
“I imas li otvarac za pivu?”
“Nemam , Sefe, ali pitat cu ove gore!”…to rece I otrca
stepenicama prema gazdinom stanu.
Sve trojica se sgledasmo u fazonu…najebali smo.
Ne prodje minut a na vratima se pojavi Miloje sa otvaracem
za pivu.
“Evo, Sefe!”…rece sabrano, i…i…
“Sta, Miloje I,I,i….?”…ljuto ce Stef.
“Ovaj cojek gore pita bili vi  svjeze krvavice, a ima I
cvaraka !?”
“O, MIloje, reci mu da su ovo vrlo ozbiljne stvari, nek se
sa organima vlasti ne zajebava….a moze jedan tanjuric
krvavica, I jedan tanjuric cvaraka !”
“Razumio, Sefe!”…predano rece Miloje.
Poleti uz stepenice, ali ga Stefov glas zaustavi.
“Miloje!”
“Izvolite Sefe?”
“Vidi ima li kakva glavica luka?”
“Razumio , Sefe!”
Odleti Miloje, masuci pendrekom.
Pola I Plavi se samo zgledase.
“Pola, ne moras ti piti kad ides sutra na ispit!”…rece mu
Plavi.

“Ma, znam Stari…ali imam jos jedan ispitni rok za mjesec
dana!
“A I znas koliko si ti meni drag!”…a sve mlati onim svojim
ocima, cas po krvavicama, cas po cvarcima, ruka desnica mu
se zalijepila za politru pive…jutarnje…sto bi rekao
Balasevic…mlake!




Komentar Br.52
Poslao : Aziz i ja 29
Datum : 17.01.2007.

Aziz I ja 29.

Moj broj je inace bio 29!

Tako I ova prica ima smisla!
Ma ima “racku”…nista vise nema smisla!
To sto sam Sabahu upiznao jednog dvadesetidevetog, imalo je
samo u toliko logike sto me je tog istog dvadesetidevetog,
pet godina poslije…ostavila!

Sta ostavila, nista se na svijetu ne moze ostaviti!
Pa I kad se ostavi…nista se na svijetu ne moze zaboraviti!

Banjalucki receno…skarala se s drugim!
Sta ima tu da se filozofira…da se trazi dubina naseg sukoba,
naprimjer!
Ma “racku”… On se njoj svidjeo na prvi pogled …I to ti je
to!

Guzovi se Sabahini zatrtesli, usne poprimile ruzicast
sjaj…kroz  majicu- sise nadrkane!

Eto tako je bilo!

A, frajer bio , pravo, ono sto se kaze “kreten”…al’ imao
Folksvagena- auto!
Kopcao dzempr na dvorednu dugmad, zalizivao kusu, bio
kratak…bio supak!
Supak, mislim  , u ponasanju!

Prvu noc kada ju je karao, tresao se kao zemljotres, …molio
Boga da ne svrsi na “smekari” svog zivota, na Tudjoj zeni…na
zabranjenom vocu, na…
Nabrajao Hrvarsku reprezentaciju u Vateroulu, nabrajao
Hrvarsku reprezentaciju I nogometu, ali, jebajiga.,..nije
bilo efekta!
Svrsi, svrsi…

bosanskoj tvrdoj  picki, na  njenom stomaku, na  njenim
sisama!

Molitva nije pomogla,… kako inace I ne pomaze!

Zagrebacki kurton, prosija svoje sjeme po grudima Sabahe,
malo spricnu I oko usta!

Utom ga Mama zovnu!
“Sine , mili , jesi li nam donjeo naftu za peci?
Sin poskoci, obrisa “organ” o Sabahine ruse kose i
rece:”Idem, Majko!”
Sabaha ispruzi svoj pupak, k’o nekad na Halilu…pomisli:
”Mora da je neka greska!”
Svejedno, sperma se slijevala …nekom ko to nikad nije
vidjeo…pravo u oci!
 Sabahi!
Bog ce to oprostiti, rece netko!
Bog, neka prasta, on nikad volio nije!
Ja oprostiti ne mogu…a I ko me ikad pitao za taj prost?!
…
Slusaj, Stef…ja svoj film uvijek vucem sa sobom!

Stef, mrdnu glavom…nista ne rece!

I , Stef, Ja sam ju jako volio…a volim je I sad!
Volim je!!!
Plavom udarise suze na obraze!
Liju suze…padaju
Volim je, a ona nocas sa drugim …
I nek’ je sa drugim, al; , on je nocas (dok mi
pricamo…jebe)

“Ajd ne seri , Sine!”: prekinu ga Stef, sve ocima
zamagljen!
“Daj , Vekju, daj pivu…
“I MIloje, mater ti jebem, ugasi plava policijska svjetla, a
moglo bi I sirenu!”
”Vidim ja , Plavi nesto nas jebe!”
“Ta svjetla I sirena…valjda!?”

Vidim I ja :”E to nas je bas jebavalo!”

Ta svjetla I sirene, …mater im!




Komentar Br.53
Poslao : Aziz i ja 29
Datum : 17.01.2007.

Aziz I ja 29.

Moj broj je inace bio 29!

Tako I ova prica ima smisla!
Ma ima “racku”…nista vise nema smisla!
To sto sam Sabahu upiznao jednog dvadesetidevetog, imalo je
samo u toliko logike sto me je tog istog dvadesetidevetog,
pet godina poslije…ostavila!

Sta ostavila, nista se na svijetu ne moze ostaviti!
Pa I kad se ostavi…nista se na svijetu ne moze zaboraviti!

Banjalucki receno…skarala se s drugim!
Sta ima tu da se filozofira…da se trazi dubina naseg sukoba,
naprimjer!
Ma “racku”… On se njoj svidjeo na prvi pogled …I to ti je
to!

Guzovi se Sabahini zatrtesli, usne poprimile ruzicast
sjaj…kroz  majicu- sise nadrkane!

Eto tako je bilo!

A, frajer bio , pravo, ono sto se kaze “kreten”…al’ imao
Folksvagena- auto!
Kopcao dzempr na dvorednu dugmad, zalizivao kusu, bio
kratak…bio supak!
Supak, mislim  , u ponasanju!

Prvu noc kada ju je karao, tresao se kao zemljotres, …molio
Boga da ne svrsi na “smekari” svog zivota, na Tudjoj zeni…na
zabranjenom vocu, na…
Nabrajao Hrvarsku reprezentaciju u Vateroulu, nabrajao
Hrvarsku reprezentaciju I nogometu, ali, jebajiga.,..nije
bilo efekta!
Svrsi, svrsi…

bosanskoj tvrdoj  picki, na  njenom stomaku, na  njenim
sisama!

Molitva nije pomogla,… kako inace I ne pomaze!

Zagrebacki kurton, prosija svoje sjeme po grudima Sabahe,
malo spricnu I oko usta!

Utom ga Mama zovnu!
“Sine , mili , jesi li nam donjeo naftu za peci?
Sin poskoci, obrisa “organ” o Sabahine ruse kose i
rece:”Idem, Majko!”
Sabaha ispruzi svoj pupak, k’o nekad na Halilu…pomisli:
”Mora da je neka greska!”
Svejedno, sperma se slijevala …nekom ko to nikad nije
vidjeo…pravo u oci!
 Sabahi!
Bog ce to oprostiti, rece netko!
Bog, neka prasta, on nikad volio nije!
Ja oprostiti ne mogu…a I ko me ikad pitao za taj prost?!
…
Slusaj, Stef…ja svoj film uvijek vucem sa sobom!

Stef, mrdnu glavom…nista ne rece!

I , Stef, Ja sam ju jako volio…a volim je I sad!
Volim je!!!
Plavom udarise suze na obraze!
Liju suze…padaju
Volim je, a ona nocas sa drugim …
I nek’ je sa drugim, al; , on je nocas (dok mi
pricamo…jebe)

“Ajd ne seri , Sine!”: prekinu ga Stef, sve ocima
zamagljen!
“Daj , Vekju, daj pivu…
“I MIloje, mater ti jebem, ugasi plava policijska svjetla, a
moglo bi I sirenu!”
”Vidim ja , Plavi nesto nas jebe!”
“Ta svjetla I sirena…valjda!?”

Vidim I ja :”E to nas je bas jebavalo!”

Ta svjetla I sirene, …mater im!




Komentar Br.54
Poslao : gango
Datum : 19.01.2007.
 
bravo bravisimo bravo bravisimo bravo bravisimo....hahaha
toba ovo je
do sad najjace literarno ostvarenje svih vremena ...ekkkeee
nana



Komentar Br.55
Poslao : Toba -Gangi
Datum : 27.01.2007.
Hvala Gango, puno Ti hvala na lijepim rijecima!
Toba!



Komentar Br.56
Poslao : Toba dalje
Datum : 11.02.2007.
Aziz i ja 31

Svanulo, kako I treba, meni se podocnjaci navukli k’o “kisa
na Srbiju” ,ili Kragujevac!
Sad bas nisam iz tih krajeva, ali cuo sam tako!
K’o kisa, ko banjalucki velii oblak, k’o podocnjak kad
izlazis iz Zamoline kafane!
Haman- tako!
Popljuvan I usran, nikom da ides na oci…a kamo li Sudiji…I
to Zutoj!
Jebajiga , moj grijeh…samo sta sam konkretno usrao…to je
pitanje Nacije!
Molio sam boga da nisam srao protiv Partije I Tita, a i to
mi se znalo omaketi, onaku uz Raju I cugu!
Jebajiga , banjalucka budala!
E, pa Jarane , rekoh sam sebi…idemo na ispit…na Sud!
Ulazim u tranvaj!
Kondukterka, u liku “Lepe Brene”, drsko mi se obrati!
“Ajmo kartu, decko!”
Naglo trgnuh Sudski poziv!
“Ja idem na racun Drzave-gospodicna!...rekoh k’o  u jebi.
“Opa , idemo u zatvor, rece Lepa Brena…”Decki bute  se vi
malo paomaknuli, da Gospon Kriminalac “sedne”!
I ta Kondukterka me pogleda jebacki dobro…ko, biva ovo je
njena provala!
Tacno bih je nakautirao, sakom sprcio u glavusu, odvalio bih
joj njen pizdenjak-krmaca bosanska, docepala se tranvaja I
sad handri normalan svijet.
Vidi I ja sam Bosanac!
“OK, posto je karta , Gospodjo Kondukterko, do Petrinjske?”
“Dvadeset dinara, a za Vas kriminalce sa
potvrdom…besplatno….samo izvol’te!”
Nasmija se , drolja, mahnu rukom po svojoj valovtoij
kosi,ispod nje dva crna oka , kao dva ugarka, a onda joj
jedan crni poramicak pade na oci, po sred lica, taman posred
usta!
“Jest, lijepa , pomisli Plavi!”
Mater joj jebem, seljacku…pola tranvaja pobjeglo u prvi
vagon!”
“Neka, neka cvikaju purgeri I kurtoni!”…rece Plkavi kao za
sebe.
Konduktreka, djevojka, osta bez rijeci…samo svoje crne oci
prikova za tu bosancinu, covjeka iz njenog kraja!
“Petrinjska”, nevoljno izgovori kondukterka!
Plavi lagano podje prema izlazu!
“Hvala za besplatnu voznju, Mala!”
“Odaklen si ti , Mali?”…upita kondukterka.
“Iz , Banja luke, jaranice!”
“Jel’ bas tacno?”…radoznalo ce ti kondukterka.
“Pa tako , oko Gradskog Parka- ma I sire!”- rece Plavi
“O, jebo te , ja sam ti iz Motika, a to je tu, jel tako!?”
“Jest, taman tako, Mala!”
“A nisi ubio nikoga, jelde?”…znatizeljna  je kondukterka!
“Nisam jos, Malena, I pusti me, pomalo, pusti me Mila, vodi
taj tranvaj u kurac, ma pusti me danas!”
Sud , k’o svaki drugi Sud. Siv, pa I ovaj u Petrinjskoj!
Prozvase ga!
“Izvolite u sudnicu, mladi gospon.”…zacvrkuta djevojcica
sekretarica!
Plavi zagladi kosu,spustila mu se vec do ramena, podocnjake
I dernek od prosle noci, nije mogao zagladiti!
Klosar je klosar!
Jebajiga!
“Pristupite!” rece zenski metalni glas!
Plavi pokretom ruke pokaza svoju nedoumicu….”Gdje da
pristupim, kad sam vec tu!”
“Stanite tu gdje vec stojite”
“Pa tu vec  stojim, gdje vec stojim!”…rece  Plavi.
“Ne nemojte pametovati Mladi Gospodine!”…obrecni se glas 
Sudije.
Plavi podize pogled prema “katedri” I ugleda prelijelu
plavokosu zenu.
Kosa joj kratko podrezana, samo na celu se provuklo nekoliko
plavih pramenova,
Oci nebesko plave, nosic pravilan I prlijep, oci , oci kao u
Ece,…eh  Ece, one Ece!
Plavi, utonu u uvale “Moscenicke Drage” u zagrljaj Ece I
Tanje!
Sta je ljubav, patnja prema Sabahi ili ovaj iskreni osjecaj,
iskreni osjecaj koji mu se javi?
Kvarner, more I valovi! 
Ljubav sa Ecom, Tanjini  umirujuci pogledi, ili mal Aziz!’
“Mladi Gospodine, idemo redom…Vase ime I Prezime…”….izgovori
zena plave kose!

“Zuta, Zuta, sjevnu Plavom kroz glavu! Ona je Zuta, Tanja mi
je o njoj pricala, spominjala nju I Stefa…to je to…to je
to!
“Da cujem sta je tacno bilo…nemam puno vremena!’…rece
Sudija.
“Glupa prica, Gospodjo Sudija, I duga…duga beskrajno , 
dosadna prica!”
“Dobro, idemo je skratiti, mladi Gospodine!”- rece Zuta.
“Ja sam iz Banja Luke, student Prava, borim se godinama, sa
nekim svojim problemima!
“Dobro, skratimo I to!” : rece prelijepa glavica.
Rukom odmahnu po zraku, kao da tjera muhu.
“Dalje!”
“Molim?”…rekoh.
“Sta je dalje bilo, Vladislave?”
“Dalje od cega, ja Vas u potpunosti ne razumijem, Gospodjo
Sudija!”
“Imas veliki problem Vladislave, a na meni je da ga utvrdim,
da istrazim …itd!”
“Razumijes li me sad!”
“OK…razumijem, ali I  ne razumijem!”
“Bio sam u Istri sa svojim drugom Alijicom, osvanuo na
nekakvoj plazi…upoznao zene Tanju I Ecu, I sad….necete
valjda I o ljubavnum jadima?
Tanja mi dala gitaru od svog nekakvog umrlog druga Bila, ja
joj svirao Koina na njoj I pjevao…dakako, Eca mi dala vise
od svih zena u mom usranom zivotu, ja bio drogiran…I nicega
lijepog se ne sjecam! 
Eto!”
“Sjecam se , Gospodjo Sudija, samo onoga sto bi bilo lijepo
da se sjetim!”
“Kazes, da ti je Tanja dala Bilovu gitaru!”
“Kazem!”
“Ne lazes!?”
“Ja nikad ne lazem. Gospodjo Sudija!”
“Ovako, Vladislave….ja sam Gospodjica….za Tvoju informaciju,
ali ti mi pricas neke price za koje  te  mi nismo zvali!”
“Boze, znao si Tanju?”
“Znao!”
“I dala ti Gitaru?!”
“Dala!”
“Ostavimo to, mladicu…kratko I jasno mi reci zasto si
petukao onu trojicu na gumenjaku?”
“Pa ne znam, ne sjecam se…i….i kako ja mogu poretuci tri
covjeka?”
“Kazu da je to politicki sukob, navodno su ti oni rekli
nesto protiv Jugoslavije!?”
”Ah, ja ….jedan mi je supak rekao da nabije Tita na Kurac,
drugo je jeb’o Jugoslaviju, a treci mi je rekao da mi je 
treba kurva!
Tako je bilo, Gospodjo Sudija!
Nije mi treba Kurva,…nije….samo je otisla sa drugim, a za
Tita, I Jugoslaviju….da ne grijesimo…nikad ih ne bih ni
dirnuo….ali ko mi dirne u Sabahu…mrtav je, mrtav garant!”
“Pa ti sudi, kako te volja, al’ mi Sabahu ne petljaj u te
spise!”
Zuta se pocesa flomasterom po glavi, jeben problem,…pogleda
u daktilografkinju, I ona se pocesa po glavi,…pocesah se I
ja!
Jebote, svi se pocesasmo!
Po glavi, jakako!
“Tako , znaci trojica na jednoga!”-otpuhnu Sudija.
“Zene ne racunamo, dodade Plavi!”
“Dobro, dobro…pisi mala,” ustade Sudija sa stolice, ukazase
se guzovi, dotad nevidjeni, jabukoliki, cvrsti, aj Majka sto
me za ovo ne rodi?
“Ti , Mala zavrsi zapisnik, a ti Mali cekaj me u Kantini!”
“Jasno!”
“Jasno!, al’ dje kantina, o joj Majko da mi je imati love
barem za dvije pive!”
Jedna meni, jedna njoj, samo da je navucem!

Udjoh u Kntinu, konobar me odmah osmorti…I “Sta treba
Plavi?”
“Ma meni nista , neman ti ja love, poslala me Sudija, ona
Zuta, da je pricekam ovdje!”
“Onda mozes uzeti sta ti srcu drago!”
“Mislis?”…rekoh.
“A, ja!”…rece razbucani konobar.
“Ima li cevapa?”-naivno upitah.
“Bil’ ti Sine Banjalucke ili neke druge?”
“Banjalucke!”- rekoh.
“Sjedi, za dvadeset minuta stizu cevapi!”
“Bil’ mogla velika?”
“Mogla bi!”
Kakvo usrano jutro –pomislih.Danas sam posvakoj logici mogao
biti u zatvoru.
Danas sam se udvarao Kondukterki iz Motika, a vidi me sad,
pijem I narucujem klopu, sve free!
I to u sred Zageba, u sudnici….jebote!
Ulazi “Zuta”, elagantna, u crnom kostimu. Sukjna joj tijesno
pripijena uz besprijekorno tijelo.
“Evo me , Plavi…tvoja sam!”…rece.
“A, E, ovaj…I …ovaj, 




Komentar Br.57
Poslao : Toba i jos malo dalje
Datum : 19.02.2007.
Aziz I  ja 31a

“Dobar dan, ovaj Sudijinice!

“Dobar!!”…
al’ sad polako..sto ce reci – ne , serendaj, Mali, tj.
Plavi!
“Stef mi je dao  tvoj dobar kontakt…Mali…mi smo ti prisutni
u svemu!”…rece Zuta ljutito!

“ Ti znas za Sabahu , I moju  tugu?!” Upitah radoznalo!
“A?”
“Znam ja Plavi , sve o Tebi od kada si se rodio!”…rece Zuta
puna sebe!
“Pa , nisi ti toliko stara, da sve znas!”
“A znas li pricu o Shari?”…zagonetnu je Plavi!
“Znam!”…ja znam sve…Sine o tebi!”…obrecnu se Zuta!

“Slusaj, Mali, ali  pusti Sabahu, I to je dio posla!”
“Kakvog, posla, Mater Vam jebem?!”
“Velikog , posla a I Sabaha ti je dio toga!...rece Zuta.
“To sto ju kara “kurton”…to sto ju voza po Gornjem Gradu
svojim Folksvagenom….jel’, to to!?...Zuta!?
“Prvo….i prvo…, nisam ja za tebe Zuta, Sine…a sto se ona
karnula, Sa  “tim” svojim Gazdom
 nije ni nama bilo u planu..to ti je Sabahin plan!”

“I sta ja sada treba da radim, Zuta?!”

“Letis, ujutro u Sudan…odneses ovaj kofer, I vratis se ,
prvim avionom!”

“Nista lakse!?...”A”!!

“Nista, lakse…a sto ti onda  ne letis, Zuta!?”
“Tebe, Budale…Toba, ovo je muski konsprativni 
posao!....pljunu Zuta!
“Bojis li se Plavi, ili sta ?”

“Bojis se , a pravis se junak po kaficima, a?!”
Rece  , Zuta , nezainteresovano!”

“Znamo sve o tebi, Sine…znamo za ljubav prema Sabahi, znamo
Mili, ali Vi ste svi dio Plana!
“Planovi se moraju , izvrsavati, jer u protivnom nista ne bi
funkcionisalo!”… Kontas?!”
“Kontam,!”…dreknuh,…

A  kurac kontam!”

“Vidis, dali smo jednom decku zadatak da ti zavede, ili
odvede Sabahu!”

“Morali smo tako, jer ti inace nikad ne bi pristao na nasu
stranu. To ti je ligika “Revolucije”!

“Istina , Mali je bio za kurac, ali upalilo je!
“To sto je odmah , upalilo- do Sabahe je!...VJERUJ, ne
petljaj Hrvarsku, I nasu Sluzbu!!!
“Sabahi je zinula guzica , Da se Karne sa hrvatskim
playbojem!”

“Bilo je I meni zao Sine,ko je guzi…gledala sam film u
zivo!
“Imamo kamere, gdje got da se okrenes!”
“Izvini, Mali, izvini Plavi…Mi imamo vise ciljeve!”

“Ti mi tako opisujes moj krah, ti mi tako opisujes moju
najvecu bol, ti mi zelis
reci da bi svako , koga Vi izaberete, mogao jahati Moju
Sabahu….Gospodjo , Zuta…varate se,
varate se, varate se…!

“Ne , varam se Plavi…!
“Mi se nikad ne varamo! Nikad!”...rece Zuta…hladno! 

“Evo ti par fotografija namjenskih snimljenih…

na ,prvoj vidis Sabahu kako ulazi u auto,
na drugoj vidis ,… na drugoj vidis,
 bojim se I reci ,…

“Sebe”, kako to sve gledas!”

“Eto te tamo, stojis u bijelom kisnom mantilu, naslonjen uz
za zid!”

“Jel’ bilo tako?”

Plavi , stvarno ugleda sebe, raskoracen, u jednom kisnom
zagrebackom danu, usta mu otvorena!

“Tako je bilo , Zuta!”

Bio je to dvadeseti decembar…te godine…Rodjendan Plavom, dan
kada je spontan na Ahiret, banjalucki bahnuo, umotan u krpe,
jedne Bolnice za porodjaje… a u Banjaluci….

“Jel, bilo tako?”…dreknu Zuta!

“Tako,… haman …. balijski , Tahko,…tahko je I bilo! 

”Ta”h”av  sam bio I sam!

“O,s , letit Plavi, ili da trazim zamjenu?!.”..bezpogovorno
rece Zuta!”

“U Sudanu te cekaju tvoji drugovi, Muhamed I Dija!”

“Njima vjerujes …valjda…ha?!”

“Vjerujem Diji , ….ali  Muhamedu …ojha…nikada!”…rekoh.

“Ne vjeruje  Hrvatska bas puno Muhamedu, ali Tebi I Diji
vjeruje!”…rece Zuta 

Sama opasana Revolucijom!”

 “Ta Hrvatska!...Bit ce to jaka drazva, samo kad pobije
svoje Srbe , Cigane I Zidove!
“Pomislih  kao za sebe!”

”Rokaj, Zemljo, salji glupe bosance na Staljingrad, neka ti
ginu “Handzar divizije”

Braneci ono , cega nema! Haman,… nema …slobode ,…slobode mi
nikad nema… nikad nema!”
Rokaj, kao onda u “Jasenovcu”, kao onda kad nitko nije htio
prebrojavati zrtve, osim mog “Jadnog Profesora Bogdnana 
Krizmana , sefa Katerdre u Zagrebu?
”
“Rokaj,….rokaj …Evropo….. razvrstavaj nas u  tabore

“TAKO”!...
.Bas. tako.ide zivot naprijed!”:izgovori Zuta!
“I Ti Zuta, poletjet cu tvojim “Pasosima”…do Sudana I
dalje…

“Mene ja Matera moja , Zora , ucila da letim…ucila me kako
da patim…ucila me kako da volim!”

“Sto , mi Sabahu u to ubaciste…sto da nikad , I po
oprostu…mira nemam?!”

“Sto I po oprostu , mira nemam!?”
“Seri…seri,moj golube bijeli”…rece Zuta!
Znao sam , ucjenjen , sam…I sve hrvatske kurve bi mogle da
mi daju podrsku!”
“Aferim, aferim !:…putujem!!!

“Pa da letim …da letim, bojim se Zuta da letim!

“Bojim…kao se nebih   bojao …leti Ti ovim avonom!”

“Ali, ako se ikada vratis, Mali, …imas “Veliki Kredit od
Republike Hrvatske!”
“Cuj, ovo…cuj imam kredit…
“Cuj , imam kredit!?”…od Republike Hrvatske
“A letim spontano…u kurac, sto bi u banjaluci rekli…”Do
Parera I , jebajiga sad!”
“Jebajiga sad!”
“Zuta, ako se ikada vratim ….ako se ikada vratim…Aziza mi na
stanicu dovedite!”

”Mislis, na aerodrom?!”

“Mislim , na kurac…ali mi ga dovedite!”
“Dogovoreno!”




Komentar Br.58
Poslao : Aziz i ja 32
Datum : 22.02.2007.
Aziz I ja 32

Ali, ali, ali…

Onaj kofercic uzeh cvrsto u ruku, kao svoju najvecu
amajliju, kao zalog da cu jednoga dana opet Sabahom setati
zimskim nocima Banjalukom, dok snijeg tiho pada Bulevarom
Revolucije!
Vec , znam , sve cu joj oprostiti, samo da se jednom snazno
privije uz mene, da mi jos jednom, mazno izgovori, ja sam
tvoja “Grancica”!
Jeb’ga …bila malo pomrsava…tada!
A na tranzistoru…radio Luxemburg…top twenty!

Prate me dva “agenta”…dva seljaka, zalutala u Zagreb, po
nalogu sluzbe iz Beograda.
Pred nama “Bife”.
“Joj , Raja da nam je maznuti po jednu pivu, prije nego se
rastanemo…dakako!”…zedno prostenjah!
“Sefe, sta mislite o tome?”…oblizujuci usne, rece manji
agent.
“Vala bas bi mogla po jedna pivcuga, ali meni zelena!” rece
“Sef” onako , seljacki …otresito.
“Ocemo na nalog, ili za svoju lovu?”…ne da se mali agent!

“Na nalog, na nalog…normalnooo!”…klimnu glavom “Sef”!

“I decki, kaj bu te si popili?”, zacvrkuta mlada sankerica.
“Ja vekiju!”…rekoh smireno.
“Vekju!” rece mali agent.
“Vekju!”…rece veliki agent.
“Ja cu duplu!”…rekoh.
“Tri, duple, mala!, rece “Sef”!
Spustih kofercic na pod, prihvatih se “Vekije”…kucnusmo se
casama.
“Zivjeli!, rece veliki agent, zivjeli …I za nasu
borbu…nazdravlje!”
Dodje I druga tura, a netom I treca!
“A sta nosis Mali u te Afrike?” …upita po malo podozrivo
veci agent, gledajuci pomno u kofercic!
“To sto nosim , nije za vas!”
“Jebajiga, drzavna tajna!, rekoh.
“Eno ga sad, ko mi nismo “Drzava”…ispod glasa rece veci
agent.
“A ne smijes nam ni pokazati, I sve da bi htio, jelde?”,
dodade.
“Ne smijem,a I da smijem ne bih smio!”, rekoh tek onako.
“De ti, odleti tamo ,”…naredi veci agent , manjem, I
provjeri kad ovaj njegov autobus polazi!”
“Razumio!”…odbrusi manji agent, trehnu ostatak Vekije I
…poleti!

Eto ga nazad, u minuti.
“Sefe, rekose, jos dva sata do bordinga!”
“Cega, budalo?”
“Bordinga!”…ponovi manji istim tonom kao prvi puta!

“I nije, aftobus,Sefe vec avijon!”

“Ja mislim, do ukrcavanja!”…rekoh.
“Uh, onda imamo vremena na pretek”…zakljuci veci agent.
“Nego, morao bih ja u CEVE,” rekoh.
“U sta?.”..razrogaci se veci agent.
“Ma u WC”, rekoh kroz smijeh.
“U sta?’…blenu agent u mene ponovo.
“Ma u klozet, jebem te blesava!”
“Pa , sto odmah ne kazes tako?”

“Slusaj, bila je prva,…. kad sam se vratio iz WC-a, ovaj ti
je kufer pokvaren!”
“Kako znas?”…radoznalo upitah.
“Pa, ne more se otvoriti, blento, djaba putujes, matere
mi!”, I zavali se od smijeha!
“Ne more se otvoriti, zivota mi, eto probali mi
obadvojica…mora da te neko gadno zajebo, Mali, he he he
he!”
Stvarno vidim kofercic, gurnut pod moju “visoku barsku”
stolicu, lezi po svojoj siroj strani.
“Pa , Raja, dosli smo na pivu, a ne da se ovamo ispitujemo,
ko sta radi!’, rekoh.
“Tako je bolan jarane, Mala daj tri pive, a meni zelenu!’
…naredi veci agent.

U neka doba prozvase putnike za Sudan.

“Krenuh!”

Odzvanjaju mi u usima (a I gdje bi moglo drugo) zadnje
rijeci koje mi Zuta sarkasticno izgovori:

“Plavi, Jugoislavija je u pitanju, vidi ovo, Tito je vec
umoran, a mi cijenimo da ce do 1974. umrijeti-garant! 
Srbi su pripremili plan, na vlast misle dovesti nekakvo
mjesano Predsednistvo, a to onda samo znaci rasparcavanje
Jugoslavije!”
“Kontas!?...pratis li ti mene uopste?”

“Mi Hrvati, ne damo Jugoslaviju nikome! Jel’ ti jasno , to
je sustina nase borbe!”
“Cuj?”…rekoh.
“A Savka I Tripalo?”

“Budalice, ne kuzis, oni su nas penicillin, probna bomba, I
nista vise!”

“Jebaji ga sad!”…ostah bez teksta.

“Ja bih radje pomislio da vas je strah zbog srpske osvete,
Jasenovca, Gradiske, onolikih bezdana…Ivana Gorana
Kovacica-njegove “Jame…a?”
“Osamsto hiljada neduznih ljudi je ubijeno u Jasenovcu,
Srba, Hrvata, Muslimana, Zidova, Cigana…,Zuta!”
“Ko to kaze, ko to laze…srpska propaganda! Nas covjek sjedi
u Beogradu, a nije mala fela, General, Predsjednik FK
Partizan, on priprema svoj dokument o stvarnom stanju!”
Samo se ceka da “Stari” umre!
“Sta, za vas radi I fudbaler Partizana?”…izbezumih se.
“Nije, nije, budalo, kad ti tako moram reci, General
Tudjman, je nas covjek, a mozda I buduci predsjednik I
Dinama I Partizana,  mozda I Jugoslavije! Velike
Jugoslavije! Eto!!!”
“A, joj, izlanuh se I ja vise nego treba!”…zakljuci Zuta.
“Ja pomislih, sta Jugoslaviji fali I danas, dovoljno smo
veliki!”

“Mi zelimo jaku veliku Jugoslaviju, u nju da ukljucimo I one
jadne Albance, Bugare,… Grci, ako hoce-hoce!?
Sjever Italije I ona mala Austrija bi nam se same
pridruzile, a I ko ne bi tolikoj sili na Balkanu!?”

“Glavni grad bi bio Zagreb, a nesto razmisljamo, mozda I
tvoja Banjaluka!”
“Sad ti vidi, vrijedi li nasa borba, a ja licno mislim da bi
Banjaluka bila najbolji izbor, a I tebi bi bilo osigurano
nekakvo dobro mjesto…makar Ambasadorsko!”
“Amerika, Sudan…sad vidjet ce mo!”

Na to mi srce pravo ono patriotski zaigra! Cuj, Banjaluka,
glavni grad Jugoslavije!
Zamisljam, dodjem na more, okupe se dalmosi da te
provociraju…”Odakle si Mali, bosanac, a?”
“Iz Banjaluke!”…samo kazem…a oni zinu…”uh, jebote!”
Covjek iz Metropole!
Nema vise onoga k’o u Splitskoj, kad se okupi gomila
dalmatinskih rokana da nas tuce, zato sto nosimo
“kaubojke-super Rifle”, izlizane I poderane do
besvjesti,gitare oko vrata, a Shemara se hvata nekakve
tarabe I vice: “Ajmo jedan po jedan, da mi racun ne
pokvarite, ajmo supci, mogu I po dvojica, al’ da se poslije
ne zalite!”
Razmahne, moj Shemic dva tri puta tarabom, strese se , baci
onu tarabu, a onda predlozi:”Ajmo Raja sakama I meni ce biti
lakse, eto hajte po trojica, na mene …ali samo fer…kome nos
slomijem, njegovo je, kome oko iskopam…nek zna da ga vise
majka nece roditi…!”

“Evo ti I sto dolara, za autobusa, tamo kad dodjes u Sudan,
ako te niko ne bude cekao, ali nasi ljudi su pouzdani, ne
brini!”, rece Zuta potiho.

Mamuram I prebirem misli, nista mi se ne spaja u glavi!
Debela JAT-ova stjuardesa jedva da me I pogleda.
“Gospodjo, a gdje je moje pivo?”…upitah.
“Sta si navro, pivo pa pivo, mislis da je meni lako, znas li
ti kako nas placaju…sacekaj minutu!”…izdera se debela
stjuardesa na mene.
“A ne pitas ti mene koliki je mene strah sto letim, a!”
“Ma leti, jebi se, letim I ja svaki dan…pa
nista!”…ravnodusno odgovori Baka stjuardesa.!
Samo da predam taj kofer, pa onda nazad u Banjaluku,
Celuloza, bazen…trebice…

“Kofer!?”

Kofer, gdje mi je moj kofercic?



Komentar Br.59
Poslao : Aziz i ja 33
Datum : 03.03.2007.
Aziz I ja 33

Kofercic, kofercic…glava lijevo, glava desno, pa pogled u
vis…nemaaaaa!...Jebote!

Sto bi rekli nasi Krajsnici…zagubio se…malteneee!

Bez , beli bas se momacki zagubio!
Plavog , obli snazan znoj, guzovi mi se upalise ta
tamnoplavoj skaj stolici JAT-ovog aviona.

“Mrtav sam, mrtav sam , Majke mi…nema mi kofera….nema mi
kofercica…a,…a… I   jojjjj!”:zavapi Plavi.

“Sta je , sta kukas , ko crna kukavica?” : prileti debela
baka stjuardesa.

“Sta si ono porucio…evo stize …odmah!” Zabezeknuto izgovori
I Stjuardesa.

“Pa donesi, shato od dva jajeta, donesi …sta hoces…al’ 
donesi ,…I …Odnesi, zajedno sa sobom…samo da te vise ne
vidim, majke ti!”…skoro zaplaka Plavi!

“Raja, dje mi je kofercic?”

Pritisnu rukom , mali dzepic na farmerkama, onaj dzepic gdje
se obicno stavljala sica…a tamo …presavijena na cetvoro
gizda se novcanica od 100 dolara…valjda americkih?”

Iznebuha, uz konstantan iritirajuci pisak javi se glas!

“Govori Vam Vas Kapetan…(Po akcentu, skontah , da je
Crnogorac),…izgleda, da bi’ce nekakva pjescanaa  oluja nad
glavnim gradom Sudana,…pa ce mo mi laganice u Port Sudan,
…junaciii, …a to Vam je na moru!”
Na Crvenom Moru, Junaci! Ojha!..Oce biti kupanja!”
I cu se zestok “Pijuuuuu”…znak da je Kapetan ugasio svoj
uredzaj.
“Znaci, sletjet cu u neki Port Sudan,…halva, tamo me niko ne
ceka garantttt!”
Opustih se, onako smireno, ljubavno, zadovljno…neka me neka
letim!

“Pomislih, koliko srece se po ovom svijetu rasipa!”

“Koliko, srece nestaje u  izgubljenim zemljama…zemljama,
gdje ce mo mi jednom svoje sjeme posaditi!”

“Ma doci ce Tudzman na vlast, ujediniti sve “Jugoslovene”

Govorila mi je Zuta…a Zuta sve zna!

“Koliko srece , samo prati mene, koliko srece , osim one
nesrece…Sabahe, a I kofercica…?”

Jeboteeee, ….Sudan I taj “Port Sudan”!”

Nikoga od Raje u Port Sudanu!

“Nema ni Carine, …jebo teee…puste te samo onako!

I  gdje te  puste, puste te na ulice Port Sudana, pijesak,
kucice zamotane u pijesak, poneko proleti zamotan bijelim
esarpama, noge mu bose…
Nema “Hotela”…nema taksija, ….uopste nema automobila…
Nema nicega….?!”

Muhe zuje naokolo, cijeli bijeli trg je pust!

Sve lici na neopisiv san. Boze, ovdje samo mozez sanjati
…sanjati …vodu!

“Vodu!”

Zedan sam do besvijesti!

Muhe .domace zivotinje!

Prileti mi “Zamotani nindza”,

Nindza sav u bijelom, omalen!

Karno bih ga svojim ljevicom, banjaluckom ljevicom, …ali
zedj, …zedj…zedj, zedan sam , dehidrirao!

“Bijeli Nindza, napravi par smijesnih pokreta!”
Podize se pomalo prasine!
“Nindza”, zavrnu petom…oblak zedne zemlje se podize…

Plavi ovo shvati kao izazov, prhnu Nindzu lijevim palcem
svoje noge, pravo u glavu, pijesak se razbuca…Nindza se
ukopa! 
Jakako , trljajuci oci!

“Koji vam je kurac, da mlatarate tako nogama I rukama…ajmo,
sakama…!”:rece Plavi.


“Toba, dobro dosao u Sudan!”…rece “Nindza” , zenski,… toplo,
zenski …lijepo.
Plavom se ucini, odnekud poznat glas, ali ni rijeci ne
rece.
Pomisli na svoj kofercic, svoju propast, svoj nezgrapan
pokusaj!

“Slijedi me , decko…polako me slijedi, slijedi me….trljajuci
jos uvijek svoje oci, rece Nindza!

Ispod onih bijelih  prekrivaca, Plavom se ukazase najbolji
guzovi na svijetu.Vjetar ponese platno..

Kako “Nindza”, hoda tako se ona plahta podize, lijevo I
desno, …a kad zastane, plahta se …,smiri medju…guzovima…samo
poneki val, mine tijelom…

“Jebote, kakva Picka!”…prostenja zedno Plavi.

“Stigli smi, Plavi!”….”Nindza”, lagano rukom pokaza prema 
sredini nekakvog prostora.
Nije to bila ni soba , ni dvoriste…jednostavno zid koji je
opasao sve oko sebe! A bijele boje!
U sredini sjedi covjek , poznat mi!

Gol do pasa, razbacan, razvijen, preplanuo…okom mu jedno,
kao malo kanulo!

“Kofercic, dje je moj kofercic?”…Plavom se javi san.

“Ovo ne postoji, svi ste Vi moja iluzija…postoji samo Sabaha
I moja ljubav!”…rece Plavi.

“Ruzno bilo za napisati, ali , Sabaha se sada kara u sred
Zagreba, sa onim , onim “Tvojim Idolom”.: rece covjek 
smjesten u kraljevsku stolicu!

“U sred Sudana u gradu ”Port Sudan”, na obali nekakvog
nerazgovijetnog mora, sa mnom prica covjek, na jeziku koga
dobro razumijem!!”

“Dzoko King,…budalina ulice Brace Lastrica, covjek kome sam 
spontano, ono, jednom u tuci ,… oko izbio…sjedi na visokoj
stolici, razgolicen u onim tigrastim gacama koje je sam sebi
sasio…ne bi li uplivao u “Halil”…kao Sandokan!
Danas …Kralj
… jos uvijek u tim istim gacama!....banjaluckim!....
Kralj u Sudanu, a ja sam mu svjedok!

Kralj, Dzoko King…samoinicijativni siromah, samoinicijativni
bijednik, Banjaluke, moj idol kroz “Osnovnu”…budalina I
genije….istovremeno,…. samo ako tako   moze!?
Boze, ako , moze!?
“Moze, mora moci!”

“Plavi, rece King, vrlo tiho , ispod glasa , na nasem jeziku
(Pleme se zatalasa, Kind govori sto nitko ne razumije)…samo
stranac u izlizanim farmerkama :”Super Rifle”, konta pricu.
“Idi , Toba, idi daleko, pusti Sabahu, rekao sam ti to I
onda kad je “pokojni Luba Truba bio sa nama, sjeti se!”
“Dzoko, nije Ljuba jos pokojni!”…rekoh , kao za sebe.
“Jeste, mrtav je, samo on to jos ne zna! Svi smo mi mrtvi ,
Toba…mrtvo je sve u Banjaluci, …mrtvo za nas!”

“O”s mi oprostiti sto sam ti izbio oko, Djole?”

“Ojha, kad sam ja to tebi oprostio, Mali!”

“A reci mi za moju Esperancu…jesi li je ljubio, Plavi!”

“Nisam, nikad nisam, nikad je nisam poljubio, a volio sam je
, kao sva Raja, I ona je mene voljela, Dzoko…jebajiga
…iskreno, nikad nista nisam imao sa njom!”
“Vidis, do toga mi je I najvise stalo, stalo mi je da ti
nisi!”
“A nisi, garant!?”…rece King.
“Garant!” : rekoh, a meni mozez vjerovati.

“E, Grofe, moj…imas poklon onda od nas
banjalucana-aferim!”…rece tiho King.

“Mala,razbacaj plahte, imas odobrenje od najvisih vlasti,
pred tobom je Gospodin Bato, banjalucki dzak!”…izgovori to
King, I zapade…tamo gdje se vec zapada…!”

U tugu, u neostvareni njegov san , u Esperancu!

(“Esperanca, picka, cerka oficira…and blah, blah blah!”)


Poleti vihor bijelih plahti, poletjese miloni lieptira,
zakucanih u moju mastu…sunce se umorno spusti prema
pustinji, King,samo odmahnu…

Prva plahta spade, I prve oci plave ugledah…. Majko!,
Majkaro moja eto mi Ece, eto mi Ece, male I malene ,
Majkaro…morem li ja dalje!?
 





Komentar Br.60
Poslao : Aziz i ja 34
Datum : 04.03.2007.
Aziz I ja 34
 


Jadan ja ,jebote… lazov nad lazovima…Espernacu sam ljubio
ravno u usta, mlatarao jezikom…ali ona je prva pocela! A ova
se ne bi pikala, garant…kad bi se sudili!...
Ja bi najeb’o garant!
Tiho mi prisla,igrali smo zaloga na nekakvoj zurci, primakla
svoj nosic tik uz moju nosinu, oci nam se sastavile, da
blize nije moglo… Tako je bilo!
Onda je ona izpruzila svoju jezicinu I …zavaljala meni pravo
u usta! 
Jebote!
Zamalo nisam povratio!
Fujjj!
Krava, jedna…kravasta, ali I ja joh uzvratih…isto!
Konj!...a I sta sam drugo mogao biti!...
Fuj!
Boj’o sam se da raja ne provali…mlataram svojom jezicinom po
njenoj usnoj duplji, rasvlacim pljuvacku I bale…sve se
nekako oteglo…joj , pomislih , da barem Rusi ili Amerikanci
…udare…da neko pametan bombarduje Banjaluku…da me neko od
starije raje posalje, maker po cevape!
Jebajiga…nista od svega toga se nije desilo … ja sam
nastavio da “ljubim Esperancu”…tudju djevojku, jakako…samo ,
ona jadna tada jos nije znala da je Treba Dzoke Kinga!
On ju je obiljezio kao svoju, a ako si Raja, onda …pratis
situaciju, I znas ko kome propada!

Farmerke su pravili , vrlo usko…narocito oko jaja, a ja sam
nosio upravo jedne takve…izlizane!
Na koljenima poderane! Cuvao sam te poderotine kao oci u
glavi! Ne do Bog da se poderotina prosiri ili razvali...onda
je to bila prava pusiona!
Bolje da si bez gaca, nego bez “Farmeraka”, kako su ih zvali
nekakvi novodosli u BL!
Vala , bas , bez “farmeraka” su jedino hodali Gradom “Ludi
Jozo” I Alija!
Nortmalno, njima ‘Farmerake” nisu ni trebale, oni su svoj
banjalucki imidz stvorili I prije  pojave “Ponte Rossa”!
Aj, odoh ja u picku materinu sa pricom, …al’ jebajiga povuce
me to banjalucko…nego da se vratim na “Esperancu”.
Mlatarajuci jezicima, usta na usta…hapajuci zrak, potajno…na
guzove pomalo…u meni se ucini nesto lijepo!
Prelijepo!
Odjednom kao da nista ruzno na ovom svijetu ne postoji,
odjednom osjetih miris “Esperance”, drugaciji od svih dosad
mirisa…miris, miris …Zene!
Stegnut u one “Super Rifle”, vojnickim kajisem, osjetih
nekakav pokrert, meni sumjnjiv…nepoznat…jakako!
Esperanca se trgnu…naglo me odgurnu,!
Pogled joj se zasteka na snalu moga kajisa!
Sta je to, sta je to…Plavi!
Podize ruke u zrak, ibreti se!
“Dje, Esperanca?”…upitah prestravljen!
“Tu , tu u tvojim gacama, mater ti jebem , onu
neizivljenu!...histericno prostenja Esperanca.
I dodade:, “Sta se ljubis , kad si bolestan, picko!”
Pogledah dole…ubli me rumen!
Esperanca nagari trkom! 
Bjezi!
Meni se “Ona stvar” podigla do neslucenih razmjera, presla
preko kajisa, samo se pinka, kao “Pink Panter”, a glavic ,
tog, mislim Pink Pantera, bjelasa, razvaljen preko tog
kajisa….haman, meni nepoznato tijelo!!!
Matere mi!!!
Ubi me stid!
Sta sam sve radio da ga vratim u normalu…da ne opisujem!
Tek , kasno uvece u klubu “The New Man”, u ulici Brace
Lastrica, u jednom podrumu, prepricavam Raji sta mi se
desilo.
Svi su zabriniti, niko ne zna odgovor, dok odjednom ne
progovori Boro Hoss : Da se tebi Toba, slucajno nije digao
kurac?”
“To je to!”…rece Hozo Fikret, “Nema sta drugo biti, digo ti
se Jarane!”
Mirko Mrkic, prostenja…”Ja sramote!”
Tubin, suzdrzan…stavi mi ruku na rame I rece:”Toba, I meni
se slicno desilo, ali me bilo sramota da vam pricam…bas
proslu nedelju, sa onom Mojom,…znate je svi!?”
“Znamo!”….bi u glas odgovor.
“Nema nam druge , Raja, moramo poceti karati…tak’I su
zakoni!”…rece Tubin.
“Moramo li svi?”…upita Oljo!
“Svi , koji imaju Trebe!”…spusti glavu Tubin.
“Vala ja svoju nikad karnuti necu, maker umro!”…tiho rece
Oljo.

“Ja bih samo da je volim, I nista vise!”

“Onda ce je karnuti neko drugi!”…provali Boro Hoss.

Haman tako, bio je moj pokojni Boro u pravu!

Karnut ce ih drugi!

Tu se svjetlo zatalasa, tu nasta magla…tu nestade sjecanje…a
nabrane godine u meni!

Sudan, Dzoko King, Nindza, mali nindza…Eca, Ecara, moja
plavooka…

Eca skide I poslednju plahtu sa sebe!
“Ta, ta ra tiraaaa!”…rukama masuci po zraku , zapjeva Eca,
bas kao “Branko Kockica”, onih dana!
Kosa joj siskava, prosarana plavo , srebreno…jos uvijek
kratka…muska frizura.
Prelijepo lice, plave oci, pravilan nosic…usnice ubrane
jagodama…osmijeh pun bijelih zuba, zubica!
Uske farmerke I bijela kratka majica.
Zaleti se sve to cudo , Plavom u zagrljaj!
Opkoraci ga bosim nogama…zabi mu glavu snazno u vrat, uhvati
glavu Plavog , svojim rucicama…tucnuse se glavama I celom!
“Plavi, moj si od sada I zauvijek!”…Eca te nikom vise na
da!
Plavog , obli rumen…sjeti se scene u Moscenickoj Dragoj,
kada je Eci nanjeo “najvecu”, bol, kada ju je kao svaki
banjalucki krkan “poderao kao papir”…I jos joj , (stamote
Bozije), svrnuo u …fuj!
“Ljubav se tako ne dijeli, ljubav se tako ne
poklanja!”…pomisli Plavi.

“Bit ce ipak, to, Toba, moj…da ti tako rasporedjujes
ljubav,…a do tebe je to znaci!”…oglasi se glas Dzoke Kinga.
“Ipak, drago mi je od tebe cuti da sa Esperancom, nisi imao
nista!”
“Vjeruj, mi, danas bi te hladno ubio, svojim rukama…Plavi!”
Htjedoh mu ispricati za moj “prekokajisa problem”, ali …
samo uzdahnuh!

Jebote, tu Esperancu je karalo pola Banjaluke, a samo sam ja
bio na “crnom spisku”, samo ja nisam mogao.
To ne razumijemi I nikad necu!
Da ispitujem razloge…ni danas mi ne pada na pamet!

Klimnuh glavom, Dzoki Kingu, banjaluckom Herkulesu,
sudanskom “Kralju”, covjeku obucenom u “tigraste” kupace
gace…iste one u kojima je uplivavao u Halil!

“Zbogom , Toba, pametna moja banjalucka glavice i…I ne reci
nikome ko ti je kupio prvu trenerku, ko ti je nosio knjige
do skole, ko se s tobom slikao ispreg Gimnazije, ko je tebi
I Kiriji kupio prvo pojacalo I gitare, u cijoj ste kuci
razvlacili Kridense…
Zbogom , Toba…ne zaboravi, ko ti je prvi rekao da je Sabaha
kurvetina…
Ne zaboravi , ko je prvi pokusao da ti spasi dusu, dok lutes
Svijetom pijan, trazeci ono cega nema!
“Cega nema Dzoko?”…idiotski upitah!

“Ljubavi, budalino, …ljubavi …nema!, dje lutas…stani jednom,
na svoj prag, osvrni se…svi smo mi lazni, …od danas-do
sutra!”….
Lagano “King” odmahnu rukom! Sudanske muhe se razletjese!
King spust glavu, ruku nasloni na nekakav stap, I osta tako
zaledjen, …zaledjen, kao mrtav.

Okrenut licem prema njemu, samo klimnuh glavom.Ovu je moju
reakciju sigurno I predvidjeo!

“King” se ne pomace!

Hodajuci “unatraske”, uhvatih Ecu za ruku…I zajedno po
vlaznom pijesku nastavismo hod  “unatrag”!
Kad ides , hodom “unatrag”, mozda si u prednosti!
Treba samo vjerovati da ides naprijed!

Toliko!

“Stani , Eco…to je tvoja granica!”…zapovijedi covjek u
tigrastim gacama, ne podizici glavu!

Eca , istrgnu svoju ruku iz moje ,kao da ju je struja
udarila…tako I osta ukopana u pijesak…blenuci u Kinga!

Podigoh ruke u zrak u znak “Predavanja”!

Tako sam se I osjecao- bas kao “Picka”…ali trebalo je biti
na mom mjestu, tu u tom Port Sudanu, gdje je Dzoko King,
...King…a ja sam mu oko izbio kad je bio mali…

“Sad, jebo jedno oko,…narocitio kad nije tvoje!”




Komentar Br.61
Poslao : Aziz i ja 35
Datum : 04.03.2007.
Aziz I ja 35


“Toba, Grofe moj, nikad ti ovo vise necu ponoviti, ne diraj
sto nije tvoje…!”

Pritom utonu “King” u neke svoje misli, a Eca mu se polako
prisulja do pod same kvrgave bose noge!

“Ja svoje nikad nista nisam ni imao, osim one Sabahe, a I to
sam se …cini mi se zajeb’o”?...pomislih.

Pet godina banjaluckog udvaranja I ljubavi!

Onda se to sve  baci pod noge!

“Joj, Sabaha, zivote moj, da mi je jos samo jednom da te
vidim, da stanes cista pred mene , kao nekada, da mi kazes
koliko me volis, da mi kazes ono tvoje, da sam ja sav tvoj
svijet, tvoj svijet!
“I ti , sav moj svijet,Sabaho, najmilija!”

“I da bog da, da se ponisti sve sto je bilo poslije tog dana
kada si otisla, otisla pravo u njegov stan!”
“Eh , kako bih ti onda mogao oporostiti sve!”

KIngov “vozac” me stavi na guvernalu svog “ROG” bicikla I
zapedala prema “avradromu” Port Sudan.
Mali avion me prebaci do vecega!
U vecem avionu , ista ona debeloguza stjuardesa, gotovo me
ni pogleda.
Sigurno konta kako vucem kakvu drogu.

“A nisi li ti Tanjin drug?”…iznenadno me upita.
“Jesam, the best friend!”…rekoh sprdajuci ce!
“E, Mali, onda je to drugi par opanaka!”
“A,aaa?!” …rekoh nezainteresovano.
“Kakvih opanaka, Bakice?”
“Ma tako se kaze Sine,…a moze se reci I drugi par carapa,
jebiga sad do Naroda je!”…promrmolja punacka stjuardesa.
“Aj’d sad , stas popit I pojesti?”…bilo je njeno.
“Daj , crno vino, I ne moras case!”
“Letim!”…proguza se dama.

Veci avion , naravno “Jat”-ov, leti I trese se ko “Ciro za
Hercegovinu”.

Javi se glas pilota, opet onaj crnogorac: “Postovani
putnici, zbog gradjanskih nemira u SR Hrvatskoj , nas
“avijon” ce sleceti jal u Tivt jal u Surcin, ako nas ova
ustaska govna ne skinu prije!, Molimo vas bez
“Paniku”…nepotrebnu, nista nije tako zateeegnuto, kako se
ciniiii!”
“Jel’ ovaj pijan, Gospodjo?”…upita Plavi stjuardesu.
“Nije , Toba”!…
“Kako ti znas moje ime, “djevojcice”?
“Eto, moje je da sve znam…Tanja mi javila , preko Ece…eto!”

Utom pilot ukljucuje radio I direktan prenos iz Hrvatske.
Prvo se cuje jeziv sum, onda glas Pilota…”Momenat ,samo da
kalibriraaam”…opet sum, a onda vrlo razgovijetno urlici mase
u Zagrebu:”Savka-Tripalo: Hajdik – Dinamo!”
Hiljade ljudi skandira u isto vrijeme! Savka –
Tripalo…Hajduk –Dinamo!
Dotrcava mi stjuardesa:” Gospodine Toba, Kapetan ne zna sta
da radi, veze su prekinute…a ja sam mu natuknula, da Vi
znate Tanju…eto , spasavajte sada…gdje da slecemo?”

“Sta znaci to “Savka-Tripalo:Hajduk – Dinamo!?”

“Ja , skromno , mislim da je u pitanju “Derbi”, Hajduka I
Dinama, ali recite Kapetanu, da u zadnje vrijeme bas I ne
pratim sport, Bog zna kako, …moze biti I kakva Revolucija!”

“Ostaje nam samo Kazablanka, ili taj vas Tivat, ili
Tivt…kako ga vec zovete?”

“Uspuhana  stjuardesa, dotrca ponovo!”
“Kapetan pita, bil’ , bilo dobro okrenuti prema Londonu?”
“Reci mu, da bi bilo dobro, ali koliko ja znam , nemate
goriva ni do Albanije, a kamo li dalje!”

“Ostaje , Kazablanka…e tu mene ispustite, a vi poslije
letite u Tivat!, to ti je moj prijedlog!”
“Tako reci Kapetanu, I pusti me vise na miru,majkaro!”

“Izvinite, me , sto ponovo upadam u vasa razmisljanja, ali
Kapetan pita, sta je to bolje u Kazablanci o odnosu na
Tivat?”
“E, ovako,Kazablanka je svijet, Tivat je prkno od
aerodrome,… ma mogu nas I sami Srbi skarati raketama, de ne
govorim o Crnogorcima,….pa prikazati da su to “jadni” Hrvati
napravili… 

Kazablanka je  nesto extra,…. pa ne bi Hamphry Bogart poslao
svoju Trebu u Kazablanku da joj nije vjerovao!”
 “Kazablanci…normalno,…. ne toj Trebi, jer I ona ga ja
naguzila , kao mene ona moja!”
“Kontas?!”

“Fatajte se Kazablanke!”

“Dragi putnici, imamo srecu da sa nama putuje Ambasador
Kazablanke, I imamo srecu sto sam bas ja postavio presudni
ultimatum bezbjednosnog sletinja Jugoslaviji!

Garantuje nam to nasa … Kazablanka, …Kazablanka  je nas
cilj! Sreca da sam se toga sjetio!”

“Sreca, jebo mater, inace bi sletjeli u Tivat…I I sta bih ja
radio u tom Tivtu?!”

Tamo , inace ….I onako, niko nista ne radi!

Prigrlih “Shiraz”…ocima uprtim u nebo… a nebo…(nebo se nije
vidjelo), posto sam bio u avionu!

Nogama tapnuh da nadjem svoje espadrille…

Nema…ostalo u Sudanu!

Bos cu ti ja kroz Kazablanku, …jedino mi je drago bilo sto
je Hemphry poodavno otisao na onaj svijet…gluho bilo,…a
zamisli ,… da me zapita: ”Bato , dje su ti cipele?”

“Jebajiga, Hemphry, ostale u Banjaluci, k’o I sve moje…!”



Komentar Br.62
Poslao : Aziz i ja 36
Datum : 22.03.2007.
Ateriranje, bi ovako I onako! Avion trehnu ko sam za sebe,
na ledinu koja je licila na sve samo ne na aerodrom.

“Ljudi, moralo je ovakooo, sleceli smo preko svih
termina…prinudnooo, sto bi smo rekli!
Eto, al’ svi ste zivi I zdravi, zahvaljujuci nama Pilotima I
zahvaljujici nasoj pozrtvovanosti!”
Prvo…muk!
Onda se razvali aplauz sretno prezivjelih.

“E, Takooo, ovo treba da se cuje do Beogradaaa!...ma I sire
…do Podgorice!”

Putnici se razdragano grle…nista Nacija I ostalo!

Prodje prvi sat, nista se ne desava!
“Otvori, majstore vrata, pugusismo se!’…neko vice.
“Ne smijem, narode, naredba Policije takva!”…smiren je
Kapetan.
“De , bolan prozore, ako more!”
“Ne , more…naredba tak’a!”
“A I prozori se ne otvaraju, joj tebe budalice!”…”Jedne!”

“I, u ostalom , dragi putnici cekamo specijalnu policiju da
nas oslobodi, a onda, oj-ha…dernek!”

“Ima li onog vina , Malena?”…upitah stjuardesu!
“Ima , Rodjeni, ko blata, …a  bil’ ti jos?”

“Tebe,… stjuardese…tebe I pitanja…de sama reci!”
“Sta se odmah ljutis, nosim dvije…Tebi jedna, Meni
jedna…letim!”
Zavalilise se u sjedista JAT-ovog DC 10, prljava sjedista ,
k’o u autobusu…oko glave …masno!
“Zivio, decko!”…nategnu stjuardesa svoju flasu!
Otpi, pogolemo…jebote!
“Zivjela I ti meni, ljepotice!”…nategnu Plavi svoju flasu!

I , klaj, klaj , klaj…”Ama da ja dosesem po jos jednu?”
Plavi pogleda kroz prozor aviona, vidi “jedinice”
antiteroristicke armije se jos grupisu…goli ...bosi...sa
stapovima u rukama!
“Donesi, Stara,…kada smo vec na “Ti”!
“Koliko ti je godina “Deso”, …upita je Plavi…tek onako!
“Pogodi!”…rece “Desa”…prevali lijevu preko desne, sjevnuse
gaconi, a “Desa” rukom pogladi svoju oksidiranu “bivsu”
kosu. Trepnu, trepnu, bas kao siparica!

“Ma mislim , da ne mozes imati vise od trideset…ovaj
trideset I dvije tri, a?”
Plvom se u glavi zatalasa!

Zakikota se stjuardesa, toliko joj nisu davali ni prije
deset godina!

“Blizu si, Plavi, a vidim I ti si odrastao-stamen ?” Oci
prebaci preko Plavoga!

Opet prebaci nogu, preko noge-balvan preko balvana…I tu joj
se “spontano”ukazase
Gacice…ono bas namjenski! Gaconi k'o gondole...al' bila
takva zena, jebajiga!
Takvi i gaconi!

“Pametan, mladic!”…”Divim te se, obilazis svijet,bio si sa
nama u Sudanu, a sad letis neznano!”
“Uh, I ne smijem da pomislim, koja si ti vatra! James
Bond-iz Jugoslavije!?”

“Deso…(Stjuardeso)…ne pretjeruj…samo je vino sto nas
spaja!”
“Kakva recenica, koliko uzivanje u bistrini tvoga
uma,…odusevljena sam, sta odusevljena…zacarana!”
“Covjeku poput tebe , dala bih sve…dala bih mu da me vodi
…bilo gdje!”

Zgrabi ga za majicu, podize…I normalno ponese prema WC-u,
... onom manjem u  repu aviona!
“Jebote”, zar nismo mogli otici u onaj veci WC, prema
Pilotima…pomislih!”

“Ma sta ja imam da mislim, ja sam “Tajni agent, buduce
velike Jugoslavije”…a za Jugu bih dao sve,dakako sve (medju
nama…sve osim guzice)…jebajiga…ipak!?”
“Tako sam odgojen!”
“Desa” me uvali u WC! Ja bos, jos od Sudana. Pod upisan…a
meni lijepo, a u picku materinu!
Desa razvali gornji dio, majicu ili kosulju, …sad bas nisam
pratio ali znam da pade par sisa, ko najvece lubenice.
To da me je trehnulo po glavi, uginuo bih …garant!
“Bogo, moj sramote I Tebi I meni…dje mi ovake sise uvali!”
“Sta cu jadan,podizem to rukama uvis, a kontam, da bildam ,
bilo bi mi lakse, a njoj drago!
“Ljubi, ljubi…vristi I zavaljuje mi lijevu sisu pravo u
oko!”
Razbuca se sisa preko cijelog mene!
“E, tako mi I treba …picko , ona banjalucka…’os ti biti
spijun?”
“Grizi, Plavi…grizi…tvoja sam sva!”
“Jebote, meni bi bilo dosta I pola nje!”
Prostenjah:”Grizem Deso, grizem!”
“Grizi , jace!”…vristi  stjuardesa!
“Grizi…tuci me!”

“Uh, meni svanu kad rece , tuci me…odvalih je stosom po sred
gavuse!
One njene sjedoblajhane dlake omotase mi se oko prstiju
!”…klonu JAT-ova
Stjuardesa kao izgubljeni vojnik!
Taman kad pokusah otvoriti vrata WC-a, za kragnu me svali
uragan,:”Dje si kreno Plavi?”
“Jebaji ga…izgleda mi da izlazimo u Kazablanku!”
“Kad budemo , izlazili…ici cemo svi!”
To rece , povuce me u WC!
Stajala je gola, I bila je nesto drugo od svega onoga sto
nas je sluzilo pivom, vinom, cigaretama…
Izgledala je mocno, premocno sa tim njenim sisama…a I kad mi
pogled zaluta…dole, zabezeknuh se, a ono moje govno sa pink
glavusom, provali I ovaj put preko kajisa,…izviri
blesavo…otkri moje raspolozenje!
“Desa”, pade na koljena, otkopca vojnicki,kajis…a nesto je
snazno udari po glavi!
Sramota me pisati, sta je dalje bilo…pravo sramota…a malo
sam se I izgubio…
Jebajiga, znam da mi to niko nece vjerovati…ali sam citao,
negdje…jednom…tako…da ima zena koje to rade …uh, uh , uh …na
taj nacin…
Jebote, JAT je najsolidnija aero kompanija u cijeloj
Jugoslaviji…djaba Vam Rat!
A sve se okrecem i nigdje ne vidim onu tablicu sa natpisom
:"Zabranjeno vrsiti nuzdu , dok avion stoji!"
Jebote, u svakom vozu u Jugoslaviji u WC-u pise, "Zabranjeno
je po radi sebe,vrsiti nuzdu , dok voz stoji!"

Znaci, ne mos', srati i pisati po stanicama...kako za
muskarce, tako i za zene i ...gotovo!
Avion je nesto drugo ocito!
Zakljucih!
Kako to zakljucih, tako Stjuardesa otrese nogama po zidovima
WC-a...bucno!
"Ahhh, Ahh, Toba...zivot si mi uljepsao!:", rece.
A, meni nista, samo gledam ima li igdje one tablice!
Tablice, da se ne ...sere!
Nema!

Odvrnu se film , ukaza se Sabaha…bijelih zuba, pogled snen!

Pogledom je isprati do njenog ulaza!
Ne osvrcuci se  , rece :”Toba, Mene voli drugi covjek!”
“I mene vole druge zene, Mala!”

Pokusavao sam svasta!


To se nje nije ticalo!

Sabaha je trcala, Sabaha je trcala…nije imala vremena da
pozove lift!
Sabaha je trcala, stepenicama, boreci se sa dahom, u ruci
drzala malesnu “povlaku”, u sarenim hlacama…od
somota…penjala se …borila se sa dahom…sretna zena , Sabaha
je  trcala!

Ej…moja Sabaha…ej…
Sabaha…volim te , Sabaha danas cu I umijeti!
Danas na pet godina “Ljubavi”
Danas 29-og decembra…danas kada zvanicno trcis k njemu!

Sabaha odleti svojim putem, ostavljajuci ogromnu prazninu,
ostavljajuci ogromnu bol, covjeku koji ju je stvorio, volio,
doveo u taj usrani Zagreb.

Plavi zategnu snazno sakom prema staklenom hidrantu…puce ,
saka…puce I hidrant!
Staklo se bucno prosu po podu, odjeknu zvuk praznim
haustorom!

Sabaha  je vec nepovratno nestala!
Plavi, krvavom rukom podize kosu sa cela, a onda slomljeno I
polako sjede na stepenik haustora!
Spusti glavu medju koljena, stisnu ruke oko nogu I
…zarida…muski, bez suza!
Licilo je to na “riku” volova, na riku, svih onih koji
ricu…ali najmanje na plac!

Treba znati plakati!





Komentar Br.63
Poslao : Toba -Aziz i ja 37
Datum : 23.03.2007.
Aziz I ja 37

Od danas, pa do kraja svog zivota…nikad Ti ni ime necu vise
spomenuti, Sabaha!

Danas sam umro, …za svu moju Raju, …za Tebe Sabaha!

Petparacke gluposti, I petparacke price…koga to uopste
zanima,… ali mene nitko vise nece naci na “staroj adresi!”

Neka mi oprosti, moja Banjaluka…ali, ni tebi, Stara Moja ,
vise necu svracati!
 Ozeleni kestenovim alejama, zamirisi lipama, …pa nek ti I
proljetni Vrbas, guzove razvali kao onda u vrijeme poplava,
neka zimski snjegovi prekriju krovove carsije I , potiho
Bulevar Revolucije! Nema Me I necu ni s kim setati…neka
svira Radio Luxemburg,…Bitlsi su se raspali…”Jebe se men(e) 
ko je na Top listi!

Proslo , sve …otislo u helac!

I ona Prdara sa crvenom vunenom kapicom na glavi, mokrim
nogama, Dom Kulture u Banjaluci I Jehudin Menjuhin!

Zaboravi!

Nitko nece tako nikad vise zasvirati Banjalukom!


Prenu me zestok pohaban glas: Ajd’ izlazi Mali, o’s da avion
plane, da odemo svi u pizdu materinu!?”
Debeloguzan, punih ruku najlon kesa me pozuruje!

“Ajd’ ti ispred mene , matere ti!”: rekoh.

Gledam dole na osusenoj livadi poredao se kordon
“policije”…dogacak , a u PM.
Svaki  drzi u ruci stapinu od pola metra…ko biva n’aki
njihovi pendreci! A oni “Specijalci!”

Iza njih , poredani, a svi u kratkim “kaki” sorcevima,
murijasi,…ali sa daleko manjim “pendrecima”!
Zakljucih: “Mora da je to narodna milicija!”
Svaki drugi , bos,… k’o  ja!...jebajiga!
Debeloguzan se stusti stepenicama do zemlje…nasta hampa kao
u crtanim filmovima!
Razbio se koridor “specijalaca”, a vaduhom samo leprsaju oni
ostaci od najlon kesa!
Debeloga zgazilo, bosim nogama…sto tada I nije bilo narocito
opasno!
Bio je to pravi trenutak da I ja izletim!
Izletih!
Uleti mi policajac sa manjom palijom I vice: “Ju Girl, Ju
girl…haaa?”
“Aj Girl, ahaaa!” : rekoh, I I jebajiga , sta bih drugo!
Bilo mi vazno da pobjegnemo u mrak, a I policajac bio za
glavu manji od mene.
Uhvati me malisa za moje “ruse kose”, I povuce u mrak,
negdje oko repa aviona!
Osilio se, mater mu!
O jesu jebeni Arapi!
Oci mu ko ‘kuglaci”…sad bas taj “kuglaci” u nasem, jeziku I
ne postoji…ali meni se ucinilo da je tako najzgodnije da
opisem njegovo raspolozenje!
Zasuzio!
Ko svaki od nas , kad bi mu dragi Bog dao da se sastane sa
“Lepom Brenum” u ona doba…ili barem sa onoma Suzanom,…kad su
se u neka doba , izvlacili milioni!
Jebajiga!
“Jarane, vidju zvijezda , tebi iznad glave!”
“Ha?”
“Stars, jarane , Stars!”

“A, …stars, aj si,… aj si …stars!

Pogleda me zaljubljeno, I poleti rukom za mojim jadnim
genitalijama!

Sok…medjunarodni sukob!

“Nes’ ti tu jarane naci picke, ma koliko god kopao!”; kako
rekoh, tako I napisah!
Mali policajac pogleda u moju dugu , rijetku plavu kosu, oci
okrenuo prema Ekvatoru!

“Nema, Misko moj, plave picke…ima samo stos u glavusu!”
I!...
“Bum!”

Bi “Bum”…nasta tisina!

Tamo u daljini cuje se graja…otima “Specijalna Policija” ,
raji najlon kese!

Kazablanka, Kazablanka, pomislih : Bil’ ponjeo malog
policajca blize avionu?”

“Ma , kurac…svejedno sutra kad dodje sebi…pricat ce da je
karao Lepu Brenu!”
Svi muskarci lazu, bili oni Srbi, Hrvati Arapi, ili ne daj
boze Zidovi!
I Zidovi vole zavaliti, samo da se ne zna!

“O, Majkaro moja , sretno sam ti dijete ja, pa oni nemaju
jos video kamera!”

Planuo sam u svijet Kazablanke, netko me uslikao pred
kafanom Hamphrya Bogarta!
U Boji…jebajiga…vracamo se uspomenama! (Ima slika za
Kajak)!...na zahtjev!
U glavnom,piloti su zavrsili u zatvoru, moju debelguzu
Stjuardesu, razmijenili su za paket “Andola”, o meni nije
bilo niti taga ni glasa!
“Jebajiga…”Tajni Agenti”, nestaju svaki cas!
Tako I ja!
Nestao!

A, onu “kravu” , Sabahu , nikom nisam nikad ni
spomenuo,jedino…ovdje…na Kajaku, onako , medju nama, da mi
srce mirne, da se ustinem za srce, da joj kazem, …da joj
kazem, da joj kazem…Sabaha…picko ona jedna banjalucka I
najgora…o kako te volim…Stoko!




Komentar Br.64
Poslao : Aziz i ja 37
Datum : 24.03.2007.
Aziz I ja 37

Od danas, pa do kraja svog zivota…nikad Ti ni ime necu vise
spomenuti, Sabaha!

Danas sam umro, …za svu moju Raju, …za Tebe Sabaha!

Petparacke gluposti, I petparacke price…koga to uopste
zanima,… ali mene nitko vise nece naci na “staroj adresi!”

Neka mi oprosti, moja Banjaluka…ali, ni tebi, Stara Moja ,
vise necu svracati!
 Ozeleni kestenovim alejama, zamirisi lipama, …pa nek ti I
proljetni Vrbas, guzove razvali kao onda u vrijeme poplava,
neka zimski snjegovi prekriju krovove carsije I , potiho
Bulevar Revolucije! Nema Me I necu ni s kim setati…neka
svira Radio Luxemburg,…Bitlsi su se raspali…”Jebe se men(e) 
ko je na Top listi!

Proslo , sve …otislo u helac!

I ona Prdara sa crvenom vunenom kapicom na glavi, mokrim
nogama, Dom Kulture u Banjaluci I Jehudin Menjuhin!

Zaboravi!

Nitko nece tako nikad vise zasvirati Banjalukom!


Prenu me zestok pohaban glas: Ajd’ izlazi Mali, o’s da avion
plane, da odemo svi u pizdu materinu!?”
Debeloguzan, punih ruku najlon kesa me pozuruje!

“Ajd’ ti ispred mene , matere ti!”: rekoh.

Gledam dole na osusenoj livadi poredao se kordon
“policije”…dogacak , a u PM.
Svaki  drzi u ruci stapinu od pola metra…ko biva n’aki
njihovi pendreci! A oni “Specijalci!”

Iza njih , poredani, a svi u kratkim “kaki” sorcevima,
murijasi,…ali sa daleko manjim “pendrecima”!
Zakljucih: “Mora da je to narodna milicija!”
Svaki drugi , bos,… k’o  ja!...jebajiga!
Debeloguzan se stusti stepenicama do zemlje…nasta hampa kao
u crtanim filmovima!
Razbio se koridor “specijalaca”, a vaduhom samo leprsaju oni
ostaci od najlon kesa!
Debeloga zgazilo, bosim nogama…sto tada I nije bilo narocito
opasno!
Bio je to pravi trenutak da I ja izletim!
Izletih!
Uleti mi policajac sa manjom palijom I vice: “Ju Girl, Ju
girl…haaa?”
“Aj Girl, ahaaa!” : rekoh, I I jebajiga , sta bih drugo!
Bilo mi vazno da pobjegnemo u mrak, a I policajac bio za
glavu manji od mene.
Uhvati me malisa za moje “ruse kose”, I povuce u mrak,
negdje oko repa aviona!
Osilio se, mater mu!
O jesu jebeni Arapi!
Oci mu ko ‘kuglaci”…sad bas taj “kuglaci” u nasem, jeziku I
ne postoji…ali meni se ucinilo da je tako najzgodnije da
opisem njegovo raspolozenje!
Zasuzio!
Ko svaki od nas , kad bi mu dragi Bog dao da se sastane sa
“Lepom Brenum” u ona doba…ili barem sa onoma Suzanom,…kad su
se u neka doba , izvlacili milioni!
Jebajiga!
“Jarane, vidju zvijezda , tebi iznad glave!”
“Ha?”
“Stars, jarane , Stars!”

“A, …stars, aj si,… aj si …stars!

Pogleda me zaljubljeno, I poleti rukom za mojim jadnim
genitalijama!

Sok…medjunarodni sukob!

“Nes’ ti tu jarane naci picke, ma koliko god kopao!”; kako
rekoh, tako I napisah!
Mali policajac pogleda u moju dugu , rijetku plavu kosu, oci
okrenuo prema Ekvatoru!

“Nema, Misko moj, plave picke…ima samo stos u glavusu!”
I!...
“Bum!”

Bi “Bum”…nasta tisina!

Tamo u daljini cuje se graja…otima “Specijalna Policija” ,
raji najlon kese!

Kazablanka, Kazablanka, pomislih : Bil’ ponjeo malog
policajca blize avionu?”

“Ma , kurac…svejedno sutra kad dodje sebi…pricat ce da je
karao Lepu Brenu!”
Svi muskarci lazu, bili oni Srbi, Hrvati Arapi, ili ne daj
boze Zidovi!
I Zidovi vole zavaliti, samo da se ne zna!

“O, Majkaro moja , sretno sam ti dijete ja, pa oni nemaju
jos video kamera!”

Planuo sam u svijet Kazablanke, netko me uslikao pred
kafanom Hamphrya Bogarta!
U Boji…jebajiga…vracamo se uspomenama! (Ima slika za
Kajak)!...na zahtjev!
U glavnom,piloti su zavrsili u zatvoru, moju debelguzu
Stjuardesu, razmijenili su za paket “Andola”, o meni nije
bilo niti taga ni glasa!
“Jebajiga…”Tajni Agenti”, nestaju svaki cas!
Tako I ja!
Nestao!

A, onu “kravu” , Sabahu , nikom nisam nikad ni
spomenuo,jedino…ovdje…na Kajaku, onako , medju nama, da mi
srce mirne, da se ustinem za srce, da joj kazem, …da joj
kazem, da joj kazem…Sabaha…picko ona jedna banjalucka I
najgora…o kako te volim…Stoko!


Aziz I ja 38
 
Jebajiga, igra pantomime!

Upita me inspetkor na cistom arapskom, odakle sam Ja!
“London!”….Amerika!”:,Tu , negdje blizu,…rekoh.
Sad koji je to jezik bio I danas ne znam tacno!
“M’rs!”
 Toliko sam mogao skontati, narocito kad me je onaj
policajac sa manjom palijom nabo nogom u guzicu!
Jebote, tajni agent Republike Hrvatske, u dusi Bosanac,
porijeklom Poljak…Kurac!, valja se po prasini Kazablanke!
Bos!
Jebajiga, al’ , svi su inace bosi!
Nikakav poen, za mene!

Luka, mala…prljava, nikakva!

“A, Mala’ jel’ to tvoj camac?”
“Mislis, brod?!”…progovori djevojcica , ne vise od svojih
jedanaest godina!

“E, I , ja , to mislim!”: rekoh.
Brodina!
Gledam “braceru”, ne duzu od deset metara!
“Gdje se putuje?”
“Kako , gdje…kuci na Korziku…tebe budale!”

“Sad ce Pape sa mornarima, pa njega pitaj,tacno!”
Usnula, djevojcica,…usnuo gladan I zedan I ja…ni jedan brod
ne putuje za Banjaluku-nikada!
Jedeno saznanje- veliko iskustvo!
Nikad necu stici kuci…Kuci….kuci, 
A Dino Merlin zapjeva :”Daleko je moja kuca…
Plavi, spusti svoju glupu glavu, sebi medjukoljena…I desi se
to sto je moralo da se desi!
Umri, Konju…umri prije smrti…!



Komentar Br.65
Poslao : Na dan njenog vjencanja Toba
Datum : 23.05.2007.
          Ako je prica gotova, Sta je ljudi sa Tobe?  
          Ziv li je? Zdrav li je? Jesmo li mu dodijali?

                                        
                    Prosta mu bila nasa ljubav ziva


Komentar Br.66
Poslao : Toba 38
Datum : 09.06.2007.
Aziz i ja 38

Stojim na "Braceri", bos i go k'o pistolj!
Mislim na onu drolju , sto sam rekao da je nikad vise necu
spomenuti, ma mislim na nju, mater joj  jebem!
Smrdara i prdara...pa odnekud Menjuhin i Dom Kulture u
Banjaluci...naokolo snijeg...tihi banjalucki snijeg, i moje
cipele bez dzonova!
Sabaha, Sabaha!

"Evo Pape, Jarane"!
Rece mala ljepotica!

Pape, kao Pavle Vujisic, samo malo deblji, frljav, i
jebeniji!
"Sta trebas, supak?"...rece kratko!
Obli me znoj, bas sto 'no kazu , u sekundi!

"Nista ne trebam , samo da se prebacim sto dalje od
Afrike!"
"Nemas nekih droga, LcD i ostalo?"...bi njegovo.
"Mislis "LSD", upitah, tek toliko da ne bude problema!
"Ko biva, pametni smo...rece!
"Sta znas da radis?"
"Znam kuhati!":...rekoh.

"Pa onda leti dole u potpalubu i kuhaj"...
Odvezujte "camac", Pape plovi na Istok!
Bilo je to zadnje sto sam cuo!
Zanjiha se bracera, motori proprdase...pucina pred nama!
Zbogom Dzoko King, zbogom mali arapski uzguzjebaci, zbogom
prasnjava Afriko...
Mrak i poneko svjetlo osta iz nas!
Kako je iko ikad snimio film o Kazablanci...neznam, ali znam
da tamo nista nema!
A i Hemphry je mrtav vec godinama!

Eh, kako bih volio da Sinisi Davidovicu to ispricam!
Sinisa je volio Kazablanku, bas kao i ja!
Ali toga nema vise, sve ja samo film!

Kuhinja, metar i zilet, guz ne mozes okrenuti! Pod prljav i
masan!
Plinski sporet, jedna ringla, ostalo sve zapeceno masnocom.
U uglu glavice kupusa,razbacane,malo krumpira, a na jednoj
polici makarone u najlon kesi!
Frizider omalen i u njemu kozice od slanime, neka stara
salama...
I jos po neko meso , neodredjena porijekla! 
Dva svjeza limuna na polici i glavica bijelog luka!
Kad sam to sve vidjeo , znao sam...polozio sam!
U veliku i jedinu serpu (debelu aluminijsku) sitno nasjecah
ostatke od slanine, salame, i onog neidentifikovanog mesa),
 nadje se tu i glavica crnog luka...pirja se to na visokoj
temparaturi, pirja a miris poleti na palubu!
"Ej, sta ti to radis Mali,?"...razrogacenih ociju me upita
jedanaestogodisnja djevojcica, kcerka Kapetana!
"Kuham, Malena, a i ti bi mi mogla pomoci malo! A?"
"Hocu , Plavi samo reci sta da radim!"
"Sjeckaj ovaj luk!"
" To cemo u posebne tanjure!"
"Sreca moja kad sam se docepao luka, djevocica sjecka, haman
, na kadaif, Ja dinstam u masnoci neidentifikovanog mesa!"
Razgulio se miris Mediteranom!
Onda(k) sam u istoj serpi skuhao makarone, a onda(K), a la
dent nabacio kupus (jakako uz malo bijelog luka) a naslo 
se malo i aleve paprike!
Jebote!
"Milena," rekoh djevojcici idi reci Babi da je klopa
spremna.

"Pape, Pape...leti spremili smo veceru...oci joj k'o
fildzani!
"Malena iznjet cemo veceru na palubu...fataj se
tanjura!"...rekoh!
Na palubi veliki drveni stol, jarbol zabijen bas u sredinu!
Gromada od covjeka napusi komandno mjesto...stusti se kao
zemljotres, velik i sam zbunjen tim!
"Sta si mi Milena moja pripremila?"...rece grubo, i jedva
dovrsi misao! 
Glas, bas ,  ne da mu se govoriti!
"Pape,Pape,...vidi, Pape , vidi, vidi...!
Oh, ljepota svijeta , Milena, dinstani kupus, sa makoronama,
pa preliv od mesa sa lukom, aj, kakav saft, kakva 
moca. Milena...darni Babi oneki veci Tanjur!

"Ne moze tako , Pape...mora se flambirati sa konjakom ili
viskijem!"...rekoh.
"Flambiraj s cim 'oces, al'ne more sa viskijem, Plavi...mi
smo Francuzi!!
"Ondak, cemo sa konjakom!"
"Mislim to da flambiramo,a?"
Pape me pogleda, neodredjeno...!
"Flambiraj...konjakom, rece potiho!

Flambirasmo!
Mediteransko , prelijepo jutro
Svanulo, zuto se prtvorilo u zlatno!
Valovi...nista, samo se more bjelasa!

"Koja je ono zemlja , tamo Pape?"...upitah!
Tamo ti je Sine Capri!

"A Kad ce Bosna?"

"Nema ovdje takvih vagona, u Bosnu ces morati
sam...jednom!"

"Mislis???"



Komentar Br.67
Poslao : Marija Marija
Datum : 10.06.2007.
Dobro nam dosao nazad i hvala za pricu pozdrav Marija



Komentar Br.68
Poslao : Toba 39
Datum : 12.06.2007.
Pristali!
Brod se pomalo zanjiha, Barba izbaci uze! Nosinom svojom
pritisnu 
francuski carinik!
Imamo li kakvih droga Barba? Bi lakonsko pitanje.
Nama , budalino, samo riba, a tanak ulov ovih dana! Rece
Barba!
Dobro, Barba...nema, !...a sta 'vako vuce na pickovinu?"
"Vuce, moj kurac,...novi kuvar spremio specijalitete!

Bil' mogle dve porcije za Carinu i bez daljeg pregleda?
Carinik se ujede za donju usnu...sam pomisli da je
pretjer'o!

"Bil' mogla porcija?...a?
Kapetan me mrgodno pogleda, a ja klimnuh glavom!

Skontat cemo nesto!

U jednoj drugoj prici opisat cu sta sam im servirao, sada bi
bilo bas nezgodno...mozda neko od Raje  i povrati - pomalo!

Ostatke hrane sam sitno samljeo, dodao ona dva ti krumpra,
pa zatim konzervirane puzeve golace, prekrio sa dva mucena
jajeta, garnirana alevom paprikom, a k tome kasiku povlake,
zapekao u rerni...pa onda nabio parmezana i odozgo dva
neoprana lista zelene salate, plus crni vojnicki kruh
provucen kroz toster!
Tanjur veliki kao lopata, a pun tih pizdarija!
Kapetan me po prvi puta ozbiljno pogleda...zamisljeno
prosara ocima!
Carina se naprdeka, a ja pod svojim nogama po prvi puta
osjetih Francusku!
Noge bose, Nica, blizu i Kan, joj sto Emir Kusturica te
godine ne dodje tamo!?
A, Kurac, mislim danas...garant mi se ne bi ni javio!
Jebajiga, Raja ...ipak sam ja agent Republike Hrvatske!
A i Emir je slagao parkete nekome od raje!

Emir je  taj , bio , inaca velika budaletina, jedino znao
slagati filmove! Za Kan i Evropu, inace ga u Saraj'vu nisu
jebavali!
Tak'i cojek, taj Emir, a tak'a i Bosna!
Jebajiga!







Komentar Br.69
Poslao : Toba 40
Datum : 11.07.2007.
Idem ja u svoj Bengulike City! 
Haman , bos!

Kako se tacno pisalo to “bengulkecity” nitko na ovom svijetu
jos nije odgonetnuo, a I ne mislim 
da ce!
Oni sa Veselog Brijega I okolo “Carsiju” zovu, kratko,
Bendzulaj, raja oko Halila, Banjaluku su zvali …Bendzulajk!
Tvrdo , muski, bez daljnjeg pogovora!

“Odakle si Mali?”…pita te murijas u Makarskoj!

Ti ga pogledas, nezainteresovano, lagano trznes glavom
unazad…”Pa zar se ne vidi jarane…iz Bendzulajka!”
Sad Murijas trgne glavom unazad, prostenje samo…”stranac”!
Stranac, jakako…banjalucani su uvijek bili srtanci, ono k’o
mislim odskakali po neki metar od ostale raje, ipak stranci
I u svojoj vlastitoj zemlji!
Raja oko Centra mazno je nazivala grad aleja I vjecitih
uzdaha …Bengulike City, jebajiga, a I kako bi drukcije?
 Nekako u isto doba kao I u New York City-ju, Banjalukom su
Begovi Dzinici provozali prve automobile, do duse tada se to
zvalo “letrka”, al’ to je bilo do raje !
Banjaluka je imala isto toliko automobile kao I Pariz!
Jedan oni , jedan mi!

Bili , Evropa, prije Evrope…jebote!

To je bio I jedan od glavnih problema I nesporazuma kada se
gomila
banjalucana stusti na Jadran, svaki sa gitarom u rucu,
poderanim farmerkama,
praznim dzepovima,ruksakom na ledjima, u glavi vjetar… ah
da,
 I svaki vodi svoju “Trebu” banjalucanku…kraljicu nad
kraljicama…okatu, kosatu vrbasku violinu!
Jednom , tako na Stradunu svira neki Ibrica, na nakim
skalinama…dere se ko jarac,
“nedajte da vas zavedu”, al’ on to pjeva razvlaceci svaki
slog…ma ne da se ponoviti!
“Neeeeedaaaaajteeee da vassss, zavedu(u)uuu(u)!”
Turisti blehnuli!
Aplauz skroman!
Prilazi momak, vadi siljak (tako se nakada zvala cigareta),
pali cigaretu, “Drava”, jebote, sjeda na te skale, gitaru
medju koljena, nista trzaliza, nego lagano preludira
“Ljubavnu serenade”
Tiho!
Treba se hvata ruksaka, da neko ne bi puhnuo tu imovinu.
Zvuk postaje sve jaci, ili publika sve tisa!
Zacu se zvuk I druge gitare, na suprotnom kraju Skala,…prvo
po basu, tek da se najavi, i
lagano nasloni melodiju na Ljubavnu serenadu , pa okrenu
svoj rif na “Mala Genia”…Mexico,
jebote.Solo neponovljiv! Flamengo sta li, koji kurac!
Majstor prve gitare prepozna miris Banjaluke, utisa se,
predje na ritam!
Turisti ocarani, sjevaju ocima!
Skupilo se ljudi gomila, taman tako kako je bilo na
Stradunu!
Sviraju dvije banjalucke gitare, usporeni njezno!

“Vidju” nam raje Semara,… haman nije mu trebalo ni reci!
Semara skide gitaru sa ramena I vec sa koljena razvuce solo
te meksikanske
Pjesme, a onda zastade napravi pauzu, …stadose I one dvije
gitare!
Semara pogleda u nas dvojicu, onako ispod oka (uostalom tako
je uvijek I gledao)
A nam je bilo jasno!
Sviraj raja!
Skidosmo gitare sa ramena I licem okrenutim ka njemu, cekamo
cuveno nogom receno,
Tap, tap, tap!
“The House of Rising the Sun”

Semara razbaci dug uvod,… improvizacija!

Vrijeme potrebno da procisti grlo!
Pet banjaluckih gitara na jednom mjestu, na Stradunu,
spontano tapka za njegovom 
Gitarom,raja hvata ritam, pocinje sinhroni pljesak, diktiran
ritmom gitarama.

A onda Semara zareva kao Pas…There is house in New Orleans…
Jebote!
Jebote,…. ja sam bio tamo, I svirao,… a volio bih jos jednom
to da cujem I vidim
jer mi nitko na ovom svijetu ne moze ispricati sta sam ja to
dozivjeo!
Banjalucki san!
A banjalucki san se ne sanja u tome je fazon…banjalucki san
se stvara!
To se ne desava u zivotu…tolika spontanost se stvara kad
mozes da sanjas!

Poslije Dilan, pa Donovan, jedna od Antoana na francuskom!
Pet gitara, pet  banjaluckih “marijaca” zajedno , tek
iznebuha,tu slucajno…na tom
Stradunu !
Izbi ponoc na Crkvi Svetog Vlaha!
Mediteran razli miris uspaljenim nosnicama debeloguzih
Svabica! Osjeti se u zraku lavanda i
…koperton!
“Koperton”…bit ce valjda prasak za Sunce! 
Jebajiga, to nisam savlad’o!
Ibrica, mudro saceka tisinu, a onda razvuce…”Neeedajte da
vasss zaveduuu(u) u (u), ili 
tako nekako!
“Hajmo mi odavde!”…rece Alica.
Semara gleda u svoje poderane espadrile!
“Hajmo!”…rekoh.
“Hajmo!”…rece Alica…”a dje ce mo?”
Rasiri svoje crne prelijepe oci, I u sred one Ibricine
svirke, ustade I na sav glas upita: “Raja ima li neko za
pivu?”
Muk, jebiga niko ne razumije nas jezik!
Imam ja ,cu se glas niotkud.
Od nasih faca samo dva milicion(a)ra.
“Ko je rek’o, imam ja?”…zasjase se oci Alici, a pri tom
glavusom brzometno prosara gomilu.
“Ja sam rek’o, imam ja!’
Alica van sebe, podig’o se na prste…ne vidi u gomili raje
svog covjeka!
“Ko je rek’o…”ja sam  rek’o, imam ja! Izludjen je Alica.
“Ja sam rek’o…da sam ja rek’o , imam ja”!
“Pa dje si …jebem ti, da ne kazem…sta!”
Semara lagano puvuce Alicu za poderane farmerke.
“Sta o’s ti sad , koji kurac, vidis da nam se javlja
dobrovoljac!
“Ale, vidis ona dva drota blizanca?”
“Vidim!”
“E , pa onaj manji te podjebava!”…rece Semara ravnodusno.
Gomila raja I dalje u nas gleda.
Misle bit ce jos svirke…ne razilaze se.
Ibrica, k’o stenje ne bi li nastimao onih svojih dvanaest
zica na gitari! Ko, jebe se
Njega, a sve spija I prati!
“Ne moze mene niko zajebavati!”…razljuti se Alica I sleti u
publiku I kroz publiku 
tacno do manjeg drota, ali ga je jeblo sto je bio jos
manji.
“Ovaj, jeste li Vi ponudili “muzicarima” pivu?”
Manji drot, a veci od Alice se blagonaklono nasmija.
“Pa ja ti to govorim pet puta!”
Alica tuzno pogleda u nas, ustvari vise izgubljeno u
prazno!
“Pa imas li za pivu?”…rece glasom bez nade.

“Ih, dj ne bi im’o!”…ponosno rece drot.
Ale se prope na prste, istegnu vrat, a zavrnu glavom :
“Ovamo Semara, Toba…vodi nas 
Covjek na cugu!”
“Jebo mater svoju, Toba, ako nas ova budala ne odvede u
zatvor kao onda u Zaostrogu.”
Isusti Semara.
“Mislis , kao onda u Kotoru?!”…rekoh prestravljeno.
“Ne spominji mi Kotor Toba, matere ti, jos me svako rebro
boli!”
“Pa hajmo mi pobjeci od njega, Semara!’
“Kako , pobjeci…mislis kao ono pobjeci od kuce?”
“Bas tako!”
“Koja si ti budala…od njega se ne moze nigdje pobjeci!”
“Kurac, ne moze…ti znas!”…rekoh.
“Ma prob’o, moj Toba , prob’o, hiljadu
puta…djaba!”…tugaljivo izgovori Semara.
“Nego, hajmo mi sa njim…to je ipak manje bolno!”
“Hajte raja ovamo da vas upoznam!” … vice Alica.
“Ovaj veci milicionar, (pokazuje na manjega) je iz Motika, a
ovaj jos veci je sa Lausa!, Nasa Raja”
“Bengulike City”, raja.
“A ovaj veci milicionar(pokazuje na manjega) je sef ovom jos
vecem, kontate?!”
“Kontate , kurac!’
“Nismo mi iz Bengulike Cityja, tacno, mi smo ti iz
Bendzujajka.” …rece manji murijas.
“Jebiga, meni nemoj objasnjavati, sad znam tacno odakle si,
ama isti je to Grad, samo ga razlicito ko zove!”: rekoh.
“Pa naravno!”…uz razumljivo odobravanje rece manji drot.
“Slusajte, papci”, obrati se Alica nama, “Ovaj veci
milicionar (pokaze na manjega), je prvi
Rod Josipa stolara sto je radio u Djecijem Pozoristu.
“Aiiii?”…uglas rekosmo Semara I ja.
“Josipova tekta, od njegove majke sestra je udata za nekog
Franju, a taj je opet ozenio
Nekakvu Martu, valjda se preozenio, e sad ta Marta je imala
sestru, koja se udala za
Ivu Jajcevica, pa sad od Ivine sestre zene ovo je rodjeni
sin!!! Za nevjerovari!!! Aaaa?!”
“Jeboteee, pa mi mu dodjemo k’o familija!”…zgranuto ce
Semara.
“Alica, jebem ti mater…ubit cu te svojim rukama!” zareza
Semara.
“Jebalo te pivo, na kraju ces dati I guzice!”
“Dobro , raja ajmo sada na pivu, a povedite I onu dvojicu sa
gitarama!”
Idemo Stradunom, I sta bi drugo. Bolje I to nego da Ibrica
zareve “Nedajteeee…!”
Ama ne da mi se ni pisati naslov te “cuvene” pjesme.
Putem pita Semara dvojicu drugih gitarista odakle su.
U glas rekose: “Iz Bendjulaja!”
“Mala carsija, jel tako, jesam li pogodio iz prve?!”
“Jesi , jarane rekose!’

Vrata mala , drvena , od slaganih dasaka, ofarbana sto puta
u zeleno! Bog zna koji se
Sloj boje sa nje ljusti.Brava, tamo gdje je bila brava…rupa,
a iz nje viri komad spage!

Barba Bepo obgrlio bacvu vina,nos mu taman sjeo tamo gdje
obicno ide cep. Tamnoplava
Mornarska kapa sa zvijezdom petokrakom pokrila cijelo lice,
samo rijetki pramicci bijele
Kose- tu I tamo.
“E, zemljaci…navalite, evo pive…po fabrickoj cijeni, rece
manji milicionar, (Alicin veci)!”
“Cije je ?!”
Kurci se Alica!
“Niksicko , zemljak!” :rece onaj manji sto je njemu veci! (a
I meni dokurcilo pisati u zagrade da je manji njemu veci,
jebajiga)! Valjda se to shvatilo oko polovine price?! A??
Semara podize svoju flasu, : “Ajmo Plavi uz zdravlje!”
“Ja bi radije Semsudine moj – vino, crno!” rekoh raznjezen
mirisom tanina.
“O jesi ti komplikovan Toba, tacno cu jednom pobjeci I od
tebe I od Alice!”
Na rijec “vino”, prenu se sjor Bepo!
“Ko je reka vino?!”
“Ja sam “reka” , vino Sjor!
“I vidi se pravi Gospodin, tebi ce Sjor Bepo sipati u svoju
bukaru od litre!”
Nasu, a sve nesto klamfa kad govori.
“Ajme dico di su mi zubi?!”
“Eto ti ih u ustima!”, umoran je Semara.
“Ama ne ti donji, di su mi gornji, jadan ja?”
Taman prinesoh bukaru vina, pa da nagnem, kad se nesto na
dnu zabjelasa!
“Sjor Bepo, evo tebi bukara, a ja cu se prihvatiti case,
valjda cemo se I tako napiti?”
“Sta neces sa mnom iz iste bukare da pijes!”…ljuto ce Bepo.
“Hocu , moj Sjor Bepo, ali je mnogo bolje kad mozemo da se
kucnemo svaki puta kada 
suknemo. Ma ljudska ti je sudbina na dnu svake case
zapisana!”
Bepo frknu, a nozdrve mu se rasirise, otpi dobar gutljaj,
zagleda se u bukaru pa u mene:
“I sta velis, sudbina je svakom zapisana na dnu case?”
“Tako!”: rekoh ispijajuci nekakav nazovi merlot.
“Ama , ljudi pametna covika…evo I mojih zuba , pravo posred
bukare! Ima Boga, to je
Definitivno!”
Kako smo mi usli u tu konobu za nama poslo I pola svijeta sa
Straduna.
Alica se prvi snasao!
“Raja ulaz pet maraka , kad se local napuni, ja zatvaram
vrata, ko, us’o-us’o, poslije se fatam sanka a to vam je ona
najveca bacva, a cuga cijena simbolika dvije DM, pa dok
izdrzimo!”
Skupilo se raje , gore nego u Kajaku u neka doba, nisi mogao
prdnuti!
Semaru I mene udguralo do zida, Bepa bit ce zgazilo!
“Ale, daj nam pivu I crno vino!”
”Ide raja , pivo I crno…ajmo cetiri marke, ili po dvije
svaki!”
………

Idem ja u svoj Bengulike City!
Haman , bos!

A sve se nesto nadam da ne naletim na Alicu!
Valjda necu?
Semara furno u Ljubljanu, (al’ ovo strogo nedju nama!)

I opet svanu, jebajiga…hocu li se ja ikada naspavati?



Komentar Br.70
Poslao : Tob 41
Datum : 13.07.2007.
Toba 41

Bos,… jebajiga…a I kako bi drukcije!
“Mali”…vidjeh jednog sto gura nak’a kolica…”imal’ kakav
“aftobus” do Banjaluke?
“A, dje to?”
“Koje “TO”, jebem te bezobrazna!

“Banja di Luka!”: upita francuski hamal!
“E, TO, Banja Di Luca!”…pokusah pojasniti.

“A, to ,…. pa u Bosni, prijatelje!: snadjih se  ja.

“A, dje ta Bosna, Prijatelje” : proprdi hamal.

“Pa u Jugoslaviji, dje bi drugo bila!”…a tu  me nekako I
iznervra!
Mislim, jebajiga, dje su oni ucili geografiju!
Ja sam vec u petom osnovne naucio da smo najbogatija zemlja
na svijetu…imamo
naftu, crpimo crno zlato (cumur), mineralna, pa kitodiz
kladanjska, onda zito, pa ziva 
u Sloveniji, najbolji duvan u Makedoniji, pa riza , isto
tako u Makedoniji, (samo zubi 
otpadaju – pola riza , pola ruljci)…ali kad se probere,
haman, nema bolje rize!
Samo malenaaaa , nekako se skupila…polovina italijanske, ali
nasa sladja!
Jebi je,… niko je ne kupuje u svijetu!
Vojska otkupljuje sve reserve! 
Draga nasa JNA!
Ne do Bog rata , slat ce mo gladnima u Ljubljanu, Zagreb,
Beograd,…
….Sarajevo!
“Sarajevo?!”…ovo nisam ja mogao reci –Garant!
Samo se napisalo, jebajiga!

“I ti nisi cuo, ko biva za Jugoslaviju?”…rekoh skepticno.
Hamal mahnu ramenima : “Nisam!”
“Nego, licis mi svojim facom na jednog “kamiondziju” sto
otkupljuje nase
ribe I vozi u Sklaveniju, isti Ti, samo mu nos veci!”
“Nema, Sine takve zemlje Sklavenije, ali mi lici na nesto
poznato!”
“Odvedi me mali do njega!”: rekoh sav ustreptao.
“Hajmo , onda, samo mi dodjes “tip”!”: rece hamal!
“Pa to dodjem ti, dodjem ti, a I sto ti ne bi’ dos’o?!”:
rekoh.
Doci cu ti!...Pa nismi, bre u Beogradu, da ti doadjemmmm!
Doadjem ti…sigurno!
Dodjem mu, ..a I meni su dolazili, dolazili I ….odlazili!
Hamal nije kontao …tako!
Jebajiga, tesko je to ponekad I objasniti! A I ko bi? Mislim
, to…objasnjavao!

Krcma…rupa, mala kuca bez prozora, samo zuskasto svjetlo
virka pod vratima!
“Eto, to je to:”…rece hamal.
“Ja tu ne smijem uci, vele to je Balkan I ode glava!”
Ojh, pomislim kod kuce sam.
Otvorih vrata, pazljivo da me ne bi na’ka flasa u glavu
strefila, a I tu sam se
zajeb’o…niko me ni ne pogleda!
Onaj svjezi zrak sto sam unjeo otvarajuci vrata, prenu
goste!
“Sta je ovoooo!”
Duvanski dim pobjeze, gust I razbucan kroz ona jadna
odskrinuta vrata…sekundicu!
“Zatvaraj, zatvaraj vrata…ode nam atmosfera!”…prepoznah glas
Iz banjaluckog
Aleksinca.
Petom (bosom), zatvorih vrata. Kroz maglu “otrova”,
duvanskog dima, a nesto mi je,
bogami vonjalo I na govno, (smot’o neko),…upitah se..:
“Imal’I raja ovdje neko iz Banjaluke?”
O, koje sam govno pojeo, ne da se opisati!
Muk! 
Nema takve tisine, vece od Muka, samo onaj dim… marihuana ,
ponesto duvana,uzeglog
piva,… picke pospane…gole, a zguzvane im guzice…a I  Kurac
cu ja sad to opisivati…jebite se
svi!
Na sanku, kao nekada na Kajaku,…nalakcen “Bos”, veliki
banjalucki igrac, Nos dominira,
ojha moj drug iz “Alexe”…Tubin, legenda banjaluke, sofer,
prva liga!
Natakario rusku sapku (kapa), na glavusu,.. onu istu kapu
koju smo nosali svi Banjalukom od Hoze Fikreta,Zutog I
Plavog  Zlaje, Prnje, Semare, Alice, Imele,Mirka Mrkve, cak
I Sabaha jednom na koncertu “Bijelih Srtijela”, …a onda
Lovso,..pa onda jednom Miro Sojtaric, kad su mu nogu
slomili,
Nosio kapu I Cera, I Borisa iz BSK-a,Emir, Kreso, Kusmo,
Paso nije,… hem mu povelika galva, hem je sa Lausa !
“Jel’I to moja kapa , Tubine na tvojoj glavusi?” : upitah.
Tubin protrese vlastitu glavusu.
Tres, lijevo , tres desno!
Zauze gard…lemo bi se! Haman k’o Benes u nekakva doba.

“Pa gdje je moja zvijeza prtokrka na kapi?” ; upitah
ocajan.
Tubin zakovrcnu, zbunjen!
“Sta ti je , Supak…otkud znam sta se desilo sa tvojom
zvijezdom!”
“A , kapa, jebla te ona , natakarit cu ti je na glavu,” I
tresnu moju tamnoplavu rusku sapku,
koju mi je jednom Sabaha kupila,… pravo meni na glavu!

Jeben Film…treba ga prezivjeti!
Nitko sretniji od mene, njen poklon konacno u moji rukama!
Na mojoj glavi- tacnije!
Sabahaaaa!

O ,picko najpokvarenija na svijetu!
O, ludilo moje malo banjalucko…ko moze da te voli , vise
nego ja?

“Palimo Toba, tresemo kroz Italiju, ide Slovenija.”…rece
Tubin hladno!

“Moj , Toba ako se nikad vise ne vidimo, hoces li me po
necemu pamtiti?”
“Hocu, Picko, hocu po onoj Dragici zbog koje si k’o pas
lutao Bulevarom!”
“Hocu, Picko, hocu…pamtit cu covjeka koji je ostavio skole,
fakultet…
uputio se  na drum I vozi mene bosonoga ,
izgubljenog…svugdje I svagda!”
“Ah,da I na glavusi mu moja kapa!”

Tubin zaustavi “hladnjacu”,…parkirali!
Okrenu se prema meni : “Velis , Dragicu?”
“Dragicu!”…kazem.
Surovo!
Tisina….i mrak
Tubin tiho zaplaka, skide kapu, al’  na njoj nije bilo
zvijezde!

Normalno…zvijezda je u srcu mom!
Jebajiga!



Komentar Br.71
Poslao : Toba 42
Datum : 17.07.2007.
Toba 42

“Evo ti tvoja kapa, vracam ti je..a zvijezdu sam otkinuo”, a
licem kakvo je imao 
samo Lino Ventura I Tubin, pomalo slicno I Marijan Benes,
liju suze!
Pogled velicanstven, usne mirne…moj drug place!
Grubom soferskom rukom, protrlja oko, pa me opet
pogleda…”Jest’ mi drago, Stari, da 
si “preostao”, jest mi drago Stari !”…pruzi svoju rucerdu I
pomilova me po glavi, a zatim mi naglo privuce glavusu da se
sudarismo “tikvama”, bucno!
Zarida , Tubin, stiscuci nase dvije glave!
“Koji ti je , kurac, Stari!?”…upitah naivno.
“Sta , koji mi je kurac!...odgurnu me Tubin, “Sta koji mi je
kurac, Toba…ti ko neznas…ti ko, ne znas?!”
“Ne znam, Tubine!”

“Mili je poginuo!”
“Mili je poginuo!”

“Mili,… Mili…Crljenica!”…prostenjah, odgurnuvsi snazno
Tubina da on jadan trehnu glavom od prozor kamiona!
Koja glupa recenica , kao da je u Banjaluci bilo sto Milija,
sto Milija o kombinaciji sa sto Tubina I sto Toba!
Divlje prijateljstvo, musko I ljubav koju smo iskazivali na
krivi nacin…pogresan…muski!
Tubin protrese glavu, zategnu odnekud sakom I otrese me po
sred brade! 
Odleti mi glavusa, pravac, pravac do prozora na mojoj
strani,tu se I sastavi bucno sa prozorom.  tako se I odbih
od prozor, inercijom,
svezah mu,otvorenim dlanom odarac po sred grkljana !
Tisina…
Samo Tubin , kasljucne…kahhh, kh!
Oko nas mrkli mrak, nepoznata zemlja.
Cutimo, zagledani u taj mrak!

Tubin se pomjeri,… desnom rukom handrlja po malom dzepicu
farmerki …kopa nesto.
Podize , zatim ruku u zrak, taman u visinu mojih ociju.
Okrece nesto maleno, ali ja u mraku nista ne razaznajem!

Evo ti tvoja zvijezda petokraka, tvoja crvrena zvijezda na
kojoj pise JZ, zlatnim slovima!
“Ne kontam, Stari , otkud to kod tebe?”

“Eh, Toba ti meni spomenu Dragicu, moju tugu,….a ja tebi
poklanjam Sabahu!Tvoju tugu!
Da Sabahu, …one noci
u “Lovcenu”, u sred Grobljanske ulice, kada smo se nasli
,Mili ,Ti ,Koka, Miro Sojtaric I Ja…poslije naletio Slavko
iz Autoprevoza, potom I Zlaja iz “Borca”!
Pustali Dzu boks do besvjesti, bili jedini gosti u onoj
baraci! Ko bi , inace normalan u tu 
Kafandzugu usao! Zlaja neznajuci pustio >Vilsona
Shmilsona<,…”With out You”! Sjecas se 
Valjda toga?”
“Ne sjecam, Tubine,… valjda smo Miro , Koka I Ja, vec bili
otkaceni?!”
Tubin me pogleda zamisljeno!
Nasmija se , “ne sekiraj se onda Stari, to bi se onda mogla
nazvati …slucajnost!
Tu noc sam prekinuo sa Dragicom, cuj ja prekinuo…mene
budale, mene budale…ostavila
Me picka!’
“Da mi nije bilo te noci Milija, ko zna sta bi bilo…netko bi
bio mrtav – garant!”

“Ali trehnu Ti , sa tom tvojom cuvenom ruskom kapom I
okromnom zvijezdom na glavi, iza tebe 
Sojtara, jeben plavook, te Koka cupav, a oci vam ….jebajiga!
Vidi se …negdje se nesto popilo!”

Slavko pomenu kako mu je neki Mladen u autobusu pricao kao
se nekakva Sabaha jebe sa gazdom stana,negdje u Zagrebu I da
su sve banjalucanke kurve!

“Onda , bi “With out you”,…ti skide kapu sa glave, istrgnu
onu zvijezdu petokraku…tresnu sve 
o pod, laktom prevrnu pice I nestade…!”
Mili  , rece:Vratit ce se Toba jednom!”
Podize kapu I zvijezdu, I dade mi ih!

“Tubine, ti vazda negdje prazno lutas, valjda ces ga I naci
, jednom?”
“Eto, nadjosmo se…samo je vremena proteklo, Toba! Eh,”…
uzdahnu, moj drug!

“Proteklo, Tubine…puno je proteklo!”
“Sta bi ja sad sa tom kapom, tom kapom I tom  zvijezdom ?”
Upitah svog Jarana, stavljajuci ga na velike muke!

“Nosi, nosi sa sobom , kao prije!”…rece Tubin.

“Ne mogu, Tubine niti  da nosim,… niti ce ikada vise  biti
kao prije!”: potiho rekoh
.
U kabini tisina, cuje se vjetar kako lamata nekakvom
talijanskom prazninom, a mrak svuda isti!

“Dobro kazes…nikad vise nece biti kao prije”… rukom izvuce
nekakvu flasu!
Otvori I nategnu dobar gutljaj, strese se …pruzajuci pice ka
meni!
“Ima li tu kakva casa Jarane?”
“Ima , ima raznih!”…rece Tubin.
“A , sta se pije, Jarane?”
“Francuski konjak, Toba!”
“Onda’k” ce mo ove sa uzim grlom!”
“Ta ti je dobra!”…rece Tubin.
Ma , znam , ma znam svejedno…popit cemo cijelu flasu,…
jutrom zborani I mamurni licit cemo 
Na prazno…na nasim licima se nece vidjeti razlika…
“Tubine imas li Arsenovu traku?”
“Naci ce mo!”

Lagano krenu klavir, pa mutni glas Arsena u nekakvoj
talijanskoj vukojebini.
Dva covjeka u mraku, stari znanci u tisini drumske
krstarice.

“Moja ljubav ima,
Oci k’o dva sunca,dva  malena sunca,
Iznad moje tuge,ko njeznosti 
Dvije 
Umorne I duge,
Moja ljubav ima , oci ko dva 
Sunca,…
Moja ljubav ima to lice k’o 
kalendar…
Upisujem rijetke strane kad sam vedar,
I kad smo daleko ,
 oboje od sjete ,…
Moja draga ljubav, ima oci svete!”

Pa klavir, preludij, ili sta li ..”Zivot je more”

Tubin se ne snalazi sa picem u casi!
“Zivio mi , Jarane!”…podigoh casu I kucnuh o njegovu!

“Zivio I ti meni, Toba, a I gust je piti ovako!”…kucnu
svojom casom I on meni.

“Ujutro picimo pravac Banjaluka, Jarane !” rece Tubin.

“Ne , Tubine, poslije Venecije , ja skrecem za Udine, pa
Trst, pa moja Rijeka I Opatija.”
Rekoh pomalo neodlucno I nespretno, bas kao covjek koji nema
para.
“A Kapa I zvijezda?”:nerazumjevajuci upita Tubin.
“Tvoje je Care, samo natakari jedno na drugo, dugo si ih
nosio razdvojeno, ali  kad cujes “With out you”, nategni
jednu za Milija, Miru, Tebe , Mene,…valja li ova?”
Tubin tuzno spusti ruke na volan!

Jutro svanu, inace …kao I normalno, bez nekih velikih
sokova,… kako se zna opisivati  jutro koje
svice.
Nase je bilo obicno! ….Samo , svanulo, jebajiga…onako!

Sunce na horizontu, prosulo svoje zrake posvuda, pomalo
neuredno, izdjikala trava zasjala
rosom, a crveno I zuto obasjalo nasa lica…dva druga kao
dvije zakasnjele kurve, izborani, I 
zdrkani…svaki spreman da podje svojim uzaludnim poslom!
 
U prazno!

Dodje I raskrsnica za Udine!
Ruka , ruci…pogled, a sve kratko!
“Toba”, otezuci nevoljno upita Tubin,:”sta ti znaci ono vid
aut ju?”(With out you)
“A, to!”…uzdahnuh, znaci “Brez Tebe!”…rekoh.
Tubin dodade gas, “Drumska Krstarica” se zatrese kao stara
kurvetina, ali gume ne zaskripase!

Jebajiga, nismo mi raja koja vozi Lamborginije!
Ode, a tamnoplava kapa mu na glavi!
“Natakari li zvijezdu, jebem ga smotana?”



Komentar Br.72
Poslao : Toba 43
Datum : 17.08.2007.
I da li ce ikada stvarno saznati da ono JZ zapisano na
zvijezdi petokraci znaci , “Jugoslovenska Zeljeznica”?
Nece, garant!
Pa objasnio sam mu jednom, cini mi se.

Sreca, kamiona je povazda, a kamiondzija mali broj.
Podigoh palac, ko biva “stopiram”.
A, jebajiga , vec izgladnio!
Taman vrijeme dorucku, ma svi pice autostradom, niko me ni
ne pogleda!
Surov, ovaj dvadeseti vijek!
Tabanao sam bos taman tako “Ko od Gradiske pa da Bajaluke”,
satima mjereno ne znam tacno,
Ali sunce se vec priklonilo zapadu ! Jakako, nece valjda
istoku! 

Na istoku, nista nema!

Stigoh do nekakve benzinske pumpe a tamo tik uz nju I
restoran.
Sanjam budan Opatiju, sanjam budan tik uz Opatiju,
Moscenicku Dragu, sanjam Tanju…
staru hrvatsku prdaru I kurvetinu, sanjam svoj san…malenu
Ecu…sanjam o Eci, eh…sanjam,
sanjam svoju milu Sabahu!

Sabaho, droljo ona jedna , najveca , banjalucka,
bosanska,…proci ce sva ova sranja,proci ce I sva Tvoja 
karacka ljubav,… a ljubav je hemija!
Otici ce on , kad se zadovolji…vjeruj!
“Seres, bolestan si …on me voli…ostat cemo do
vjecnosti”!...rece Sabaha!
“Ostat  ces do kurca, Sabaha, nisam ja izmislio ljubav!”

Sabaha, pokajat ces se jednom!

Garant!

“O, Supku, banjalucki…ljubav ne daje pravo na
kajanje!”…uzdahnu Sabaha.

“Fuj!!!”…zatrepta mi srce, adrenalin ne progovori…osta!..
osta  onako I ja …nista!”

Udjoh u “restoran”, supu od lokala!
“Can I have some water , please?!...kako to rekoh osam
pendreka u osam ruku , stusti se na moju glavu!
Tuku svi, sinhronizovano!
Kakav dobar osjecaj sinhronizacije srpsko hrvatskih
bezbednjaka, ali mene je jebavalo, sto je 
to sve bilo po mojoj glavi!
A I boli!
Oj, ha, “fala dragom Bogu, eto me u Jugoslaviji”!?
“Udrite, Jarani, kurac vas boli, sto je ovo moja glava!
Udrite, picke!”
“Udrite!”
To mi je dobrodoslica, dobrodoslica u strari kraj!

“Ime I prezime?”…proprdi policajac u prijemnoj kucici!

“Toba”…Toba iz Banjaluke, rekoh opusteno! Milujuci cvoruge
na glavi!

“Ti ko mene jebes pomalo, Mrljane, Ha?” …izdera se
policajac.
“Bolan, jarane , jel ovo Hrvarska,m ili neka druga
zemlja?!”

“’Rvatska”, nego sta, I ” zveknu” mi samarcinu!
Glavusa mi proseta po kancelariji, onako bez veze…a mor’e
biti I zbog
Samarcine!

“Slusaj, jarane , sto se Vi svi tucete…sto ne pitate
kulturno sta ima da se 
Prizna I – gotovo?”
“Tebi cu sve priznati, samo ne znam da l ices imati dovoljno
vremena da me slusas?”

Pljas ,… uleti druga samarcina, a ja se nekako prisabrah,
otresoh isamaranom glavom,
Pogledah budalinu pred sobom, onako ljuto, I da li da ga
razvalim nogom u labrnju, al’
Se nekako naglo predomislih…supak mi be poslije garant
ubio!”
Zato mu prosaptah!”

“E sad si poj’o govno, garant!”…prosaptah ljutito!....nazovi
ovaj broj  & (blah, blah, blah)!

A  u to nisam ni sam vjerovao…cuj …da se javi Stef ili Zuta,
ama nije bilo ni teorije!
Uostalom , zajebao sam “ misiju” I u Sudanu, a gdje je sve
dalje moglo!

Pokusao sam zadnji blef!

“Zovi , supak!”
Supak , siledzija izbiboca broj telefona! Cuo sam prvo “tu,
tu …tuuu, a zatim nekakav glas, glascinu!

“Koga”…cujem ja telefonski razgovor!

“Koga”, …“koga ti hapsis, mater ti jebem seljacku !”…”Koga
hapsis, mater ti, ….Koga hapsis, ….hapsis Tobu, oj …mater
ti…onu usranu,
Jebem!”
“Osramotio si Hrvatsku za sva vremena, konju!”…vristi glas
iz slusalce!

Policajac pokriva rukom slusalicu, a sluganjskim gestom
,rukom bez telefona daje mi znak da prodjem!
 
“Imamo informaciju da ce po Vas za par minuta doci limuzina
hrvatske sluzbe “najviseg”, znacaja!”…rece policajac koji mi
je zavalio samar!

Jebajiga, sanjao sam svasta, jebavao se sam bez Sabahe po
Afrikama, dodirnu Kazablanku, …ostao !
 Ostao, bos,…haman , bos…bos bez cipela …haman,
taman…sacuvao supak, zamalo…a I mogao me je karnuti onaj
Crnac…& blah, blah…da ne ponavljam,…!

Samo ja sam bio jaci!
Ja sam najjaci!

Crna limuzina guza se dubinom hrvatskih velikih planova I
visina, I stade pred nas!
Stade pred moje bose noge!
Carinik-policajac “samar” …ustuknu , cijeli metar! Usr’o
se!
Iskocise  ispred nas dva obrijana “majmuna”

“Toba, vi u auto!”
“Hocu, ali ovaj mi je odvalio samar, bez neke velike
potrebe!”
“Nije ti neki veliki problem Toba, rijesit cemo to u
sekundi!”…rece jedan od obrijanih
Majmuna!
Culo se samo muklo “Pljus”, a onda zvuk , ko kad netko vrecu
baci sa drugog sprata!

Jebajiga, nije do mene!

Udjoh , bos u crnu limuzinu!
Auto krenu,… ocima zmirkajuci, pokusavam se snaci!
Limuzina se valja, kao kakva bracera, kao da je ono debelo
more ispod mene!
“Toba, gdje gledas?”…prenu me glas, poznat glas!
Trepcem ne bih li vidjeo sagovornika!
Iznenada se upali svjetlo u limuzini…tik uz moje bose noge,
ugledah par mnogo boljih nogu, jakako, prekrstenih,
sjajnih…jedna drugu pritisce, a u sebi pomislih kako gnjece
onu musku stvar!
“Koju, koju , to musku stvar?”
:Ja , glupa pitanja,kako  koju musku stavar?!”

“Pa…picku!”

“A I sta  to drugo mogu zene skrivati?”  Svoju proslost I
svoju …picku!
Meni do njene proslosti I nije bas puno stalo, eh a do te
njene picke…tuga…tuga , golema,
Ako su I drugi tu bunarali…nema meni mjesta vise, ja sam
bosanac…univerzalni glupak, ne bih ja u to…Raja, posvetit cu
se radje poeziji!

“Koji ti je kurac Toba”, prenu me glas iz crne
limuzine…zenski!
Sto opet znaci da je to “necija picka”!
“Gdje gledas, Some, ovamo , ovamo!”
“Ovamo!”
Trepcuci, pogled mi se bistri, ali I sjecanja!

“Zuta! Zuta!”…Sudijinica,.. a dugacke nozurde zavalile se
medju moja dva prljava bataka, taman tako, tako da se
postidim!
I postidjeh se !...onoliko koliko treba! Muski, a ni zrno
vise!!!
Dalje nisam, mislim to…postidio se!
Jebajiga sve ima svoju granicu, sada bih je I ja kar’no!
Bila tak’a , zenska! Svako bi je kar’o, I Franjo Tudzman,
kad bi mogao!

“Toba, dodji sebi!:”…rece sa smijeskom. Ali , kakvim
smijeskom, smijeskom najljepsih bijelih
Zuba ikad vidjenih!

“Ti si nas najveci junak!  Hrvatska ce tvoje ime velicati,
vise nego Strosmaera, mislim Josipa Juraja, Strosmaera…eh
Toba , kakvu cemo mi Jugoslaviju napraviti!”…rece Zuta.

“Jebote, Djuka I ja… bili jedini dzaci banjalucke gimnazije
sto su isli na popravni iz geografije, doduse kod one Zlate
Beganovoc,….a ona bi da mi pravimo granice!”

Ma boli mene kurac za granice, Zuta…Svijet se mijenja a mi
treba da putujemo!

“Putujemo Toba!”

“Putujemo, putujemo Mali Moj  u Mosacenicku Dragu!”…Rece!

“U “Dragu”, srce mi se stisnu, stisnu zbog nepravde koju sam
nanjeo jednoj djevojcici, Eci,
onda kada sam imao najbolji sex ikada,kada sam plavooko
prlijepo bice  siskave plave kose , opalio, pijan I drogiran
u sve rupe sto je Bog dao zenama…Stiskao pomalene sise
unezvjereno, vjerujuci da su Sabahine, do ludila…vjerujuci
da jos Sabaha postoji, moja I cista!

Tu noc kada Tanjin pistolj nije opalio, ili je opalio ali
Alica I Mrvos nisu dali da umrem…!
A valovi, razguzani, I Jadran , jeba od mora!

“Ne vracaj me Zuta na moja pusta ostrva!”
Zuta samo “coknu” zubima!
“Plavi, oslovi me Zuta, kao ono nekad…mi smo dio plana,
zaboravi Sabahu, rekla sam ti jednom, I ona je bila dio
plana, Plavi!

“Tanjina Vila , neizmijenjena, muzika na svom mjestu,
Rotvilera ni od traga, bife pun, puniji nego sam ga zadnji
pust ostavo, sve je isto, osim sto nema Tanje!

“Zuta, tu sam bio sa Tanjom I Ecom, jedne moje banjalucke
teske noci”…rekoh presretan!

“Tu sam padao na glavu, vjerujci da me netko voli”!

“Nocas sam u svojoj kuci, Gospodjico Sudija, …bio sam ovdje
jednom!”…pljesnuh rukama, radoznao I sretan da ponovo vidim
Tanju I Ecu!”

“Toba, nisi…nisi ti nikada bio ovdje I tu se nista nikad
nije desilo!..rece Zuta poljuto!

“Ovo je moja kuca!”…rece  autoritativno!

“Ja se , usr’o … sutim!”

Vila ista , kao ona sto sam je “sanjao”, iste gramofonske
ploce, …vidi ima Zuta I Koina , vidi ima 
I Himze Polovine…jebote…mene “zaludjuju”…ama ovo je kuca
moje ljubavi sa Ecom  I …gotovo!
Samo da mi mali Aziz izadje negdje iz neke  sobe…!

“Toba, nikad ne projektuj svoje snove u tudje zivote,…svi
smo mi po malo osjetljivi, …ljubav je cudo, I Toba, …ljubav
ne podnosi te Tvoje projekcije sa strane!  I Toba , da to
kazem iskreno, “zenski”, Mili Moj, …ljubav ne postoji! Ne
ljuti se, ljubav je samo san,… san, I Tebi I Meni
…nedosanjan san!”

“A!”…zinuh, I tako ostadoh!, …zinut!”
Evo me zjevam I danas…Zuta je u pravu, sto posto…garant!

A, ja ,... pa I onaj Zdravko Colic je pjevao…”Ljubav je samo
, rijec I nista vise…!”

I nista vise!



Komentar Br.73
Poslao : Toba 45
Datum : 24.08.2007.
 Toba 44

Kao I one noci, one jebene Opatijske noci,…tako I veceras,
apartman sija istim sjajem.
Brljam po gramofonskim plocama I nadjoh Nilsona
Shmilsona,…”Whith out You”.
Do njega James Taylor, pa Judy Michel,”
ondak”…normalno…Himzo, jebote!

Zuta,… u svom novom svijetu, ne konta da sam ja ovdje vec
bio, I da ova Vila nije njena,
Da se kurve mijenjaju, a mi nepromjenljivi!

“Zuta, potrosit ce te, kao I sve ostale zene koje su ovdije
bile prije mene I tebe!”…rekoh.

“Niko, Toba ovdije nije bio prije mene, to ti mogu
garantovati, ovo je moja kuca, moj …svijet!”
“Jedan kroz jedan…uknjizeno…uknjizeno na moje ime!”
“Kontas!?”
“Pa ko je ovdije Sudija, Ti ili ja, Toba” “Ko zna propise,
Toba , Ti ili ja?”

“Ja!”

“Ja znam propise, Zuta!”…rekoh!
“Daj mi ruku Zuta da te povedem do WC-a,… daj mi ruku!”
“Molim  Te!” “Ne boj se Malena…Tebe vodi Toba u nestvarni
svijet!”
“Opusti se , Zuta, nisam ja toliki idiot za koga ste me
smatrali Ti I Stef,…opusti
se Zuta, pokazat cu ti parlelni svijet…paralelni svijet!”
Uveo sam je u WC, pokazao prstom , jebeni prozor1

“Vidis one gace na drvetu, ojha…to su moje gace, jos se
klate, a u nasem apartmanu,
Cekale su me Eca I Tanja…kontas?  Kontas,…kurac!”

Zuta, me pogleda, pogledom,…onako prazno uz puno
razocarenja, I jos jednom, praznao!
Prazno, prazno…dibidus! Ili, ojha Prazno!, Haman bas …za
kurac! Tako prazno!

“Toba , imas li kakvih ideja?” , rece!

“Imam , Zuta …taman  pod stolom je prilijepljeno nesto
Marihuanice, od onih zena sto ne postoje,
od moje Tanje I Ece, tebi preporuka, premda, moram da to
priznam …nikad prije nisam  bio 
ovdje!
“Ah, ja …gaca je puno po svijetu, a I po drvecu!”

“Mojih, …mater Im jebem!”

Zuta leze na pod, Moscenika Draga, kao inace…valovi…a mjesec
se utopio u more…kao nestaje
cijeli svijet,… valovi lijeno ,… poneka stijena Mjesecom
obasjana, a u pozadini pjeva Charles Aznavuor, track no 4,
Happy Aniversery, a ja pokusavam zadrzati suze…rekoh,
pokusavam, but , kurac…placem k’o picka!
Sjetih se Sabahe, a rekoh da je vise nikad necu
spomenuti…ali cu sanjati, sanjati Sabahu, ma s kim nocas
bio!
Zuta , njezno, lezeci na podu, tik uz ugaseni kamin, podignu
lijevu ruku, aman tako da popravi kosu!  Zlatnu raspustenu
kosu!
Naglo ustade, ,ociju zabijenim u “Plavog”, poce lagano
skidati svoju (odjecu,odoru, krpice. & blah, blah , blah!).
Plesala je neki lagani istocnjacki ritam , visoka , plava
raskosna Zuta, Sudija Suda, haman
Tamo u Zagrebu, But zena koju bosanci nikad nece moci
karati!
Pade komadic odjece , a ukaza se prdivan torzo, grudi kipte
iz crnog grudnjaka, Zuta, rukom 
Krenu prema svojim gacicama, a Charles Aznavaur, peva ,
…Happy Aneversery…
Zuta lijevu ruku stavi u gacice, pogleda u Plavog zabrinuto,
trazeci bilo kakvo opravdanje, a
Onda ga snazno , punom sakom obuhvati za jaja I kurac!
Osjecala je da joj to pipada  da je njeno, njeno zauvijek1


“Toba,..volim te!”…rece.
“I  sramota me je toga !”

Tako tu I presta sva romantika!

“Zuta,… ti si najljepsa zagrebacka picka, ali nemoj mene,
nemoj mene – matere ti…rovit sam
Jos pomalo…zaljubljen u banjalucanku jednu, …nemoj me
rajcati – matere ti…

“Volim te konju, volim te od prvog dana kada si mi priveden
na saslusanje u sudnicu!"



Komentar Br.74
Poslao : Daca BG
Datum : 26.08.2007.
Dragi moj Toba,druže moj stari,tvoje price čitam mom slepom
mužu,Beogradjaninu,16.09.ce biti godinu dana otkako je
slep,61.je godište i šta da ti kažem,teško je.Navikavamo se
na novonastalu situaciju maksimalno.Ja sam sa nepunih 18
godina odselila iz Banja Luke,al on tek sad,kad ima
vremena,pokušava da se posveti istoriji BL,i šta da ti kažem
navija za muslimane,hrvate,za sve,jebo te,sem za
Srbe,večeras mu čitam tvoju priču o izgradnji 4 nebodera,gde
sam stanovala.Bulevar revolucije br.4.Rodjena sam 1965.god.u
Banja Luci,pa sam se posle preselila u Ul.Mirka Višnjića
21,ćerka oficira JNA,Dragi moj Toba,toliko toga se
izdešavalo u mom životu,da jedva čekam da počnem da ti
pričam al ne znam odakle da počnem,čoveče,kakve su to
obrve.Početak je jako težak,Banjalučanka od 18 godina dolazi
u BG,trajno,reče moj tata,Crnogorčina ortodoxna,reče,lijepa
si u tijelu i riječju,znam da će onaj mali doći za
tobom,jebo mu ja mater,vodi računa o sebi a i o njemu,i on
je nečije dijete,i umre.Od tad,ja,moj Toba,počinjem prvi put
u životu da razmišljam svojom glavicom kupusa.Do tad sam
imala mog tatu,koji je to radio uspešno.Šta ću sad,jebo
te.Mama kao mama,znaš već,klasika,al moj Miško,kako smo ga
zvale sestra i ja,nam ostavio u nasledstvo visoko mišljenje
o narodima koja nisu crnogorska,da se moraju
poštovati,naročito ako si na njihovoj teritoriji,i sijaset
pravila koja se moraju poštovati.Nije išao u crkvu,al je
poštovao sve moguće vere na ovoj planeti,šta da ti kažem kad
mi je on pričao o Inkama i Majama,da ih ne treba shvatiti
ovlaš.Sve moje drugarice su imale simpatije,samo sam ja
imala MOMKA,Sašu.Imaš li nekoga da ti se svidja,baš ono¨.A
ja sedmi razred.Imam,kazem ja.Pa kako se zove,on
pita?naravno tu nije mama.Irfan,Irfan
Zuhrić.Jeel?Irfan,kažeš,pa to ti neki Musliman? Ma,ne
znam,kažem ja. A on će ti,ma znam  JA.Pa,šta radite vas
dvoje,ljubite li se?Ma neeeee,on i ne zna da mi se svidja.A
jeeell?Ma ko ga jebe bre,pa kakva ti je to simpatija,da on
to ne zna?Ajd ga ti privedi malo kući da ga ja ošacujem,pa
ću ti ja reći šta ja mislim...Jao,ma daaaaj,Miško,MOLIM
TEnemoj...A on će ti,Ma dobro,neću da se mešam,nego sam
mislio ako mogu nekako da ti
pomognem.....mislim.....znaš....al da ti kažem jednoo,mislim
da znaš na šta mislim?.......Ne znam stvarno,na šta
misliš,kažem ja,tek sad mi neprijatno....Pa,vodi računa ko
si i čija si,i to nikada ne zaboravi.Ako ti se neko
svidja,uzmi ga,kad ti se ne bude više svidjao,šutni ga,ko ga
jebe,al nemoj mu raditi ono što ti ne bi volela tebi da
radi,nemoj ga baš ono,zajebati,...znaš,al ako on tebe
zajebe....eee,..onda zovi mene.....znaš,To je bila moja
crnogorčina,koja nije dao trunka prašine da padne na
mene...i sestru naravno.....Mnogo smo imali
dogadjaja,....doživljaja....Umro je u 48.god.svog burnog
života.Ja sad imam 42.

D.



Komentar Br.75
Poslao : Toba 46
Datum : 01.09.2007.

Toba 45

“Ne mozes tako Zuta, “ljubav je samo rijec”, (Zdravko Colic)
 a ti I ja smo dva rzlicita svijeta!

“Kako , razlicita, Plavi?”…rasiri oci Zuta!

“Zuta, ti si Hrvatica, zadojena …Hrvatica, buduca mala
ustasica, a ja sam , eto bosanac…opusten, a …I u  kurac!”

“Pa , Mater ti jebem , ne moram tebi objasnjavati, ko je od
nas vece…govno!? A?”

“Ti si nas najbolji agent. Toba!” “Tvoja africka putovanja
dala su nam vise informacija nego bilo tko!”

“Pa sta ste saznali,…da Dzoko King guzi crnkinje, a ja bih
rekao I crnce! Pa dje je tu interes Hrvatske? 
 U crnackim supcima!?”

Zuta  duboko udahnu, prevrnu ocima, sve u fazonu , sa
budalom se ne moze dalje, onda otpuhnu…Toba, :” Uhapsili su
ti strica u Sarajevu!”

K’o samar me pljusnu ova recenica!

“Po cijem nalogu, Zuta?”…prostenjah!

“Bit ce da je doslo iz Marsalata.”

“Tito…naredio!? Ha?”

“Izgleda,… a hapsili su jos !”…prosapta Zuta!

Njene sise ko pomalo ispuhale u jebenom crnom grudnjaku, a
torzo …kao u nedorasle djevojcice! Cudo jedno, kako strast I
strah jedno drugo handre!
Cudo kako se libido bure pretvori u nista. Od seksa osta
taraba!
A I kome bi bilo do karanja danas?
Moj stric Ivica Bodnaruk, kosmopolita I jugoslaven,
intelektualac,… borac Sutjeske I Neretve je u nekakvom
sarajevskom zatvoru!

“O , jebem te Boze, u sta si ti gledao ovih dana?”

“Nemoj tako Toba,” prosapta Zuta, “hapsili su po cijeloj
Bosni!”

“Hapsili su I Muslimane,I nekakvog Aliju Izetbegovica…I
njegove!”

“Molim?”…rekoh.

“Jesu li I oni Raja Revolucije ili tek stvaraju revoluciju?
…Samo da ne bude  ona frka kao  kada su hapsili Himzu
Polovinu , zbog navodnog atentata na Tita!”

“Najebat ce mo mi u Bosni , Zuta, dok se vi jebete okolo,
priuceni I polupismeni, najebat cemo mi u Bosni !”
Zuta se sagnu, podize nekakvu kosulju, nagrnu na sebe,i
pokri crni “lajbek”, nestadose njene sise. 
Prevrnu svoju zlatnu kosu,s lijeva na desno,…a ona prelijepa
nesavladiva griva, prosarana svijetlim pramenovima, svojim
zenskim mirisom ispuni apartman “mojih djevojcica”…Tanje I
Ece!
Kao stranac “u noci”…nosinom svojom pokusah upiti poslednji
miris … mladosti!
Nije mi uspjelo, pomislih, …tako nesto vise meni I ne
pripada
Ko je zgazio moju mladost, ko me to kara u mojoj crnoj
Evropi?

Muzika sa gramofona je odavno prestala, Zuta se povukla u
Azizovu sobu…tiho,… noseci sa sobom svaki komadic svoje do
tada razbacane odjece!
Toba se osjeti ponovno kao Plavi, sjedeci na podu rukom
njezno predje po ivici  staklenog stola!
Napipa prepoznatljivo, osmjehnu se , tako sjedeci na podu, a
onda tiho pozva Zutu.

Kao da je to cekala, iz “Azizove” sobe izadje zena, u
providnoj spavacici sa onom sisama koje su 
Opet iznenada narasle, sa isturenim venericinim brijegom,
svijetlo smedjim, a nabubrelim,…na nosu naocale, u ruci
knjiga,… ali okrenuta naopako! 
Izgleda , kao da je spopandrljela prvo na sta je naisla!
Plavi se osmjehnu, sretan sto mu je sve oprosteno!
“Sjedi, Zuta!” “Pokazat cu ti nesto sto postoji I mimo nas!
Znas valjda sta je to”Mimo nas?”

“E, onda dobro!”

“Daj mi svoju ruku.” Zuta se ozari !
Plavi uze njenu ruku I lagano je polozi na stakleni okrugli
stol.
“Zuta, moras sjesti na pod kao I ja, tako naguzena , nista
neces osjetiti!’
Zuta to nerado prihvati!
Sjede!
“Sjedni mi blize!”
Sjede!
Plavi joj uhvati ruku I mazno poce povlaciti po dolnjoj
strani stola…ruke zapese o nesto!
“Eto, Zuta ovo je moj trag…zaljepljena marihuana sa zvakom,
ovo je trag Ece…dokaz da je u ovoj kuci bilo zivota I prije
Tebe!
Plavi se glasno nasmija, Zuta , kao kakva uvrijedjena
siparica…ruzno ga pogleda!
“E, sad mozemo dalje!”…rece Plavi!

“Ja sam u dusi Komunista”!...provali Zuta!
“Ja…ja…” Nasta muk…, a I sta bi se dalje reklo?

“Pa , jebem te zguzvanu, vidi me bez cipela, …bos, tapam po
Port Saidu, trazeci Tvoju vezu!
Zuta, tamo nitko ne zna sta je Evropa, a kamo li vasi
hrvatski interesi!”…rekoh rezignirano!

Zuta prosara zabrinutim pogledom, sve to kao da se nje nije
tocalo!
Mazno me rukom pomilova po mojoj masnoj kosi, a onda naglo
zabi svoje duge nokte tik uz tjeme…snazno puvuce, a glavusa
mi zanebesa….ode u helac, sto ‘no kazu!
Zavali mi debelu jezicinu, haman preko mojih zuba, otvorila
hrvatsku labrnju, pa sve palaca,
K’o zmija preko mojih zubica!
Jebote, ugusih se!
Trebalo mi je dan ili dva da se snadjem! Mislim, slikovito!
Nisam ni ja toliki supak!

Mater joj jebem….to se mi kao ljubimo!?
Kad sam ja to skont’o, zavalim joj jezicinu do bubrega!
Ona samo  rokce…bil’  povratila, ili nebi…jebajiga, reklo bi
se , zenska stvar!

“Tako ti je mala moja , kad ljubi Bosanac!”

Tako se vodi ljubav u “Azizovoj” “Tanjinoj” I “Ecinoj”
kuci!

Kroz zastakljenu verandu Jadran vjecno laprda! Ispod plaza I
sljunak!
Plavi pribi svoj nos uz staklo I trepcici ,pomisli “Kao I
one noci, apartman sija istim sjajem, samo su igraci malo
izmjenjeni, nesto je izgubljeno za sva vremena.
Sjeti se gramofona I ploce Himze Polovine!

“Hasanagin sevdah!”

“Hasanagin sevdah!”

Igla poskoci, pa preskoci,…Zuta zamrla, sirom otvorenih
ociju, lijepa I gola!

“…sto te neima, sto te neima…
…procvjetala svaka staza, ko sto
Bijese divnih dana …

…e , moj konjicu vjerni, moje desno krilo,
Gdje je doba ono , dgje su dani oni, kad je 
Srce puno rahatluka bilo,…
Znas li case one, pozno sunce sije,
Vrhovi munara kao vatre gore, 
A svuda iz basca ,miris djula vije,

Mi se povracamo iz lova, iz Gore, 
A , ona na svojim demir pendzerima, 
Stoji,
Ljepsa I od veceri I od sabah zore,
Name ceka, gleda, I casove broji,
Kad cu proci, 

A ja , kad bih blizu bio, slao bih joj 
Pozdrav kuburuja svojih, 

Ona sa pendzera, djul I behar mio,
Prosula bi hitro I ko snijeg na me pahuljice mehke, 
Padale su tiho, kao da su sevdah cutale I same,
O, kako je tada puno sunca bilo,

A, sada svuda mukli oblaci I tama,
E, moj konjicu vjerni, moje desno krilo,

Sto te neima, sto te neima,
Sto te neima,…vedri istok kad zarudi,
U treptaju odalema, I tad srce pjesmu budi, 
Sto te neima , sto te neima…
…
Moja ljubav , pjesmu krece, sto te neima,

 sto te neima,…

Plavi se okrenu prema Zutoj, sirom otvorenih ociju!

Nemocan , prazan I sam!

Iskrica, staklena muska iskrica zasija mu u oku!
Misli mu odletise Hasanaginim sevdahom, …a Sabaha nasloni
glavu na necije grudi!
Tamo daleko, u Zagrebu!

Taj nikad nece znati zaplakati !

A, On …Plavi, taj nikada nece nauciti…zaboraviti!
Niti , zaboraviti, …niti oprostiti!
Tragedija bosanskih supaka,… a Plavi je bio bas ono…pravi
Basanac!

Bos, u poderanim farmericama, oslobodjen svih vrijednosti
ovoga zivota,
(djak Dzoke Kinga I Ljube Trube)…promota opet u glavi film o
samounistenju!
Pravog Bosanca vlastita tragedija I povrijedjeno postenje
vodi samo jednom cilju!

“Nestati, skarati se, ubiti se, jer svaki pogled te jebe,
svaka pjesma te skida u potkosulju,
Svaki dan postaje jos vece ponizenje!
Vrijeme ne igra ulogu,dapace, svakim danom je patnja veca I
veca!

Nije bilo mjesta bilo kakvom pitanju!
Zuta, sjedeci na podu, pokupi svoje “sudijske” duge noge, te
nasloni glavu na koljena!
Plakala je!
Plakala je bez glasa!
“Plavi…toliko si je volio? A?”
“Ne znam, Sudija Moj,ali znam da sam castan I posten, znam
da vise nisam isti covjek!
Eto, u ovoj kuci sam spav’o  da ne kazem “jebav’o” najljepsu
zenu na svijetu, a pripila se jos jedna k njoj, bilo je to
zivotinjski…stid me toga, a pomalo mislim da je bilo I iz
osvete onoj mojoj, …ali pogresnim zenama!
Ne zelim vise nikad nikoga da povrijedim!
Moram da nadjem te zene, moram da se iskupim!
“A, Ja?”…rece Zuta, “gdje sam ja u toj prici?”
“TI, ti si nedostizna zagrebacka ljepotica, Sudija, Ti , ti
bi mi mogla biti Drug,
Jakako…da nisi tako napadna!
I Autoritativna! Jebajiga!”
“Znam I da si u kombinaciji sa Stefom, a ja se nesto ne
volim karati sa Murijom!”
“Ti nisi normalan, Plavi!”…vrisnu Zuta!
“Zar ja da se jebem sa murijakom, Boze me sacuvaj ludaka!”
“Ne , ljuti se, samo mi se ucinilo!”…rekoh.
Zuta jos vise stisnu svoja koljena, pokrivajuci sto se ne da
pokriti!
“Ovako, Plavi, da se razumijemo,prvi puta kada si mi dosao u
Sud, bilo je to zbog nekakve tranvajske karte,to sam ti
tolerisala, ali si mi se nekako svidjeo!
Poslije si uvijek dolazio u Sud , zbog nekakvih frka!
“Jesam , Zuta, ali nikad ja nisam bio kriv, …I sta se ti
sada kurcis?”
“Ma, ne kurcim se, ali trebalo te je trpiti, budalo!”
“Trpiti, ne trepiti…bila si placena za to!”
“Jesam, jesam, ali si mi se nekao dojmio, posebno u onoj
zadnjoj raspravi kada si istukao nekakvog makroa u “Tomislav
Baru”I to sve zbog neke bezvezne kurve!

“Joj, Zuta, joj … nemoj srati matere ti…ta bezvezna “kurva”
mi je zivot spasila, ta kurva me je povezla svojim bijeli
mercedesom, bas one noci kada me Sabaha ostavila,onda kada
sam se htio
Ubiti, onda kada me tvoj Stef skinuo sa pruge,…o mater mu
jebem , sto me vracate na to!?

Kakva kurva…,kakva kurva, to je moja Tanja … zena koja je
bila do skora na tvom mjestu, bas ovdje u ovoj Vili u
Moscenickoj Dragoj, jebavala se u tom tvom krevetu sa svim
hrvatskim , srpskim I bosanskim politicarima. Jedino su joj
bosanci ostavili plocu Himze Polovine!
Budalo sudijska, predodredjena si za odstrel! 
“Koji ti je kurac?”
Zuta , sagnu glavu, …rukom lagano prodje po rubu
stola…izvadi sadnji Ecin “joint”, sto ga je ova 
Zvakom na brzinu prilijepila, a sve u iscekivanju da je
dekne neka smrdljiva bosancina!
Ono , prljavo, ono u picic, ono, da Bog prosti  I u supak, a
poslije I u usta!
“Haman tako , k’o Severina u onom kratkom igranom !”
Sramota!
Zuta, Pogleda Plavog upitno!
“Koji kraj se pali, a koji ide u usta?”
“Uvrnuti se pali!”…rekoh
Zuta , zapali, povuce debeo dim, a unda huknu!
Pogleda me staklenim prelijepim ocima! Nije bilo ni traga
nasih rasprava!
Puvukoh I ja, a I sta bih drugo…jebajiga!
And blah, blah , blah!
Taman je to toliko I trajalo!
“Pusti neku muziku,”…rece.
“Ja , stari mazohista, preskocih golo tijelo gospodje
Sudijinice, te se dokopah gramofona!”
Tom Jones, a do njega Nillson Shmillson :With out you”, a I
sta bih ja drugo?
“With out You”…nego sta!?
Kako nabacih iglu na gramofon, tako mi se I pomalo zamanata
u glavi!
Padoh polako, unako usporeno u krilo gole “sudijinice”,
medju njene ponovo nadosle sise,
Medju njena koljena, pogled mi se usredsrebrio, pa ni sam ne
znam sta vidim , a sta sanjam!
Ona se nekako , sto bi narod rekao…”naguzi’, isprci svoju
sudijsku zenstvenost,I guzice, haman pred moje oci, a ona
stvar zjevnu da me samog prepade,… ja kolika je, ali kad me
nabi uz kozni trisjed, vidjeh da sve staje na svoje mjesto,
a ona njena velika stvar…to se meni samo ucinilo!

I , tako svanu, svanu zora!
Jadran valja ruljke, a I sta bi drugo…miris skoljki dopire a
Krka! Cuje se graja ribara…opet ulovili …kurac!

Ja sam se pred jutro prvi presabr’o, ona samo trehnula!
Kose joj se po jastuku razmahale, lezi potrbuske, tijelo
izvajano, guzovi okrenuti na istok!

Haman, halal sex!

Bil’ je karn’o il’ ne bih, pitanje je sada?
Dok sam ja tako, konto, neko drugi odluci,…a tako I bi!
Jabajiga, visa sila!
Uglavnom, eto…ne bi joj ni vi oprostili!
A I njoj bilo potaman!

Halalit ce I ona meni jednom kad se sretnemo!



Komentar Br.76
Poslao : Daca BG
Datum : 02.09.2007.
Nisam znala,najdraži moj Toba na svetu,da sam stanovala u
neboderu koji je ubio jednu reku.                           
                                        Majke mi,nisam
znala.E.......da sam znala,sigurno bih nešto preduzela,moj
Toba,lutkice moja.Sad sam sigurna da mi otac tako nešto nije
pričao zato što je bio ubedjen da bi ja našla način da tako
nešto ispravim.                                             
                  Sigurno bi se zastideo da sam ga JA pitala
kako to može neko da uništi reku da bi se pravile
zgrade,pobogu....                                           
           Pa mogu se praviti bilo gde,samo ne po tu
cenu.Sad mi je jasno,moj Toba,zašto mi tako nešto nije
pričao,zašto tako nešto nije pričao meni,koja bi ga
opomenula i skrenula pažnju da tako nešto nije u redu.Ti si
taj,Toba,lik iz mog detinjstva koji je sve to sa mnom
delio,posmatrao,išao svuda pored mene,kao andjeo čuvar i
čekao trenutak da mi postaviš neka pitanja iz mog života i
tek sad kad sam ušla na Kajak,eto,konačno si mi se
oglasio.Ceo život ti verujem,pitam te,i dočekah da mi se
oglasiš,znala sam za tebe,jedino što nisam znala da se tako
zoveš.                                                      
          Čitajući tvoje priče,prepoznah te.Nemoj da se
smeješ.I meni je u početku bilo smešno                      
                                          Kao što ti
rekoh,stanovala sam na 12.spratu,Bulevar revolucije
br.4,stan iz kog se vidis ti i neki krupni kočijaš.         
                                                        Mama
i ja izlazimo na terasu(13.sprat)da prostremo veš.Mala sam
devojčica al uzrast dovoljan da zapamtim.                   
                                              Ispred nas dve
se pojavi mladić krupnih crnih očiju.Učini mi se poznat,ne
mogu da se setim....                                        
                        Reče da je gladan...Mama ostavi sve
ono,uze me za ruku i kaza mu da će mu doneti da jede.Dok je
sekla hleb,pričala je mom Mišku da je gore,na terasi,neka
skitnica,gladan,i da mu nosi da jede....                    
                                             Dobro,ženo,daj
tom malom da jede i neka ga tu.Otključaj mu onu
prostoriju,pusti ga dok se ne snadje,kaži mu da gore čuva
decu i da ne krade,daj mu ćebe a ja ću srediti da ga ne
diraju.                                                     
          Taj crnooki momak se zvao Djoka,Djoka zvani
King,al ja tad nisam znala za taj nadimak.                  
                                            Mama i ja smo
išle po komšiluku i skupljale potpise za Djoku da ostane
tu.Mnogi su je gledali kao narodnog neprijatelja,ali je ona
zato išla kod komšija koje je uspela da obradi.             
                                                  Teta
FataStojaković i njen muž čika Mića,sa prvog sprata kada im
je mama objasnila da je rekla Djoki da sredi terasu,gde su
žene prostirale veš,ofarba ogradu itd.odmah su napunili
tacnu raznoraznom hranom al nisu smeli da idu GORE da mu
daju,već sam išla ja.                                       
                            Jelena i ja smo nosile hranu
Djoki i u meni je ostao taj iskonski osećaj tokom  života da
nahranim gladnog.Ubedila sam mog Miška,oca,da je on toliko
dobar da me samu puštao kod njega.Ne sećam se šta smo
pričali,verovatno sam se kratko zadržavala,kolko da mu dam
šerpicu,koju mu je slala moja mama Dara.                    
                                              Stanari su se
bunili,moj otac ih je crnogorski nagrdjivao i govorio,šta
vam smeta,meni je nad glavom al jednog dana je Djoka
nestao...                                                   
            Danima sam kucala na njegova gvozdena
vrata,nadajući se da će doći kasnije.                       
                                         Kasnije sam kucala
na njegova gvozdena vrata nadajući se da će sigurno sutra
biti tu.                                                    
                Sutradan sam lupala uplakana,sa paštetom i
hlebom al nije ga više bilo....Bila sam sigurna da je
umro,Miško me danima ubedjivao da je sigurno živ,da se možda
vratio kod roditelja,da je našao neki stan koji je lepši,sa
kupatilom.....Džabe....                                     
           Imali smo prijatelje preko Vrbasa,teta Jovanku i
čika Djoku sa kojima smo se posećivali....Dugo,dugo godina
posle mog druženja sa Djokom Kingom,kad god smo odlazili kod
tih prijatelja ja sam zamišljala da se spremamo i idemo kod
njega...........                                            
           Dragi moj Toba,eh kako mi srce lupa dok ti ovo
pišem i izvlačim ko zna iz kog delića mog mozgića.          
                                                     Volim
te puno,mislim na tebe i malog Aziza.



Komentar Br.77
Poslao : Toba Daci Bg
Datum : 05.09.2007.
Lijepo je to cuti, Daco!
Jos jedan dokaz da covjek ne zivi zivot sasvim sam, jos
jedan dokaz da kao u ogledalu zive i neki drugi ljudi, samo
covjek je proklet...proklet... u tom ogledalu vidi samo svoj
lik, obris, ili sta li...jebajiga...
Treba posmatrati slike u ogledalu, slike, koje promicu pored
nas!
Eto, ti si ta mala Daco, vidjela zivot i pored Tebe!
Dzoko King je veliki igrac (namjerno ne kazem, bio), jer ako
je ziv , onda sam on zna o cemu pricam!
Nikad nacionalista, ali osobenjak koji sam bira svoje ljude
i za ljubav i sa konflikt!
Istina, sreo sam ga u Africi, sad bas ne u Port Saidu...ali
jebajiga,ovo je "Roman o Azizu"!Malo se i slaze!?

Ma sta god lose rekla o "Misku", otac ti je legenda, reklo
bi se "banjalucki dzak"...iako Crnogorac, iz Tvojih prica
...vidljivo, bas pravi "Gentleman"!
Tolerantan, a tolerancija je drugo ime za Banjaluku i
banjalucane!

Jah, bila ... jakako onomad dok smo mi svoje konje jahali
carsijom...

Ne znam danas...?

Toba!



Komentar Br.78
Poslao : Toba 47
Datum : 09.09.2007.


“Ne mozes tako Zuta, “ljubav je samo rijec”, (Zdravko Colic)
 a ti I ja smo dva rzlicita svijeta!

“Kako , razlicita, Plavi?”…rasiri oci Zuta!

“Zuta, ti si Hrvatica, zadojena …Hrvatica, buduca mala
ustasica, a ja sam , eto bosanac…opusten, a …I u  kurac!”

“Pa , Mater ti jebem , ne moram tebi objasnjavati, ko je od
nas vece…govno!? A?”

“Ti si nas najbolji agent. Toba!” “Tvoja africka putovanja
dala su nam vise informacija nego bilo tko!”

“Pa sta ste saznali,…da Dzoko King guzi crnkinje, a ja bih
rekao I crnce! Pa dje je tu interes Hrvatske? 
 U crnackim supcima!?”

Zuta  duboko udahnu, prevrnu ocima, sve u fazonu , sa
budalom se ne moze dalje, onda otpuhnu…Toba, :” Uhapsili su
ti strica u Sarajevu!”

K’o samar me pljusnu ova recenica!

“Po cijem nalogu, Zuta?”…prostenjah!

“Bit ce da je doslo iz Marsalata.”

“Tito…naredio!? Ha?”

“Izgleda,… a hapsili su jos !”…prosapta Zuta!

Njene sise ko pomalo ispuhale u jebenom crnom grudnjaku, a
torzo …kao u nedorasle djevojcice! Cudo jedno, kako strast I
strah jedno drugo handre!
Cudo kako se libido bure pretvori u nista. Od seksa osta
taraba!
A I kome bi bilo do karanja danas?
Moj stric Ivica Bodnaruk, kosmopolita I jugoslaven,
intelektualac,… borac Sutjeske I Neretve je u nekakvom
sarajevskom zatvoru!

“O , jebem te Boze, u sta si ti gledao ovih dana?”

“Nemoj tako Toba,” prosapta Zuta, “hapsili su po cijeloj
Bosni!”

“Hapsili su I Muslimane,I nekakvog Aliju Izetbegovica…I
njegove!”

“Molim?”…rekoh.

“Jesu li I oni Raja Revolucije ili tek stvaraju revoluciju?
…Samo da ne bude  ona frka kao  kada su hapsili Himzu
Polovinu , zbog navodnog atentata na Tita!”

“Najebat ce mo mi u Bosni , Zuta, dok se vi jebete okolo,
priuceni I polupismeni, najebat cemo mi u Bosni !”
Zuta se sagnu, podize nekakvu kosulju, nagrnu na sebe,i
pokri crni “lajbek”, nestadose njene sise. 
Prevrnu svoju zlatnu kosu,s lijeva na desno,…a ona prelijepa
nesavladiva griva, prosarana svijetlim pramenovima, svojim
zenskim mirisom ispuni apartman “mojih djevojcica”…Tanje I
Ece!
Kao stranac “u noci”…nosinom svojom pokusah upiti poslednji
miris … mladosti!
Nije mi uspjelo, pomislih, …tako nesto vise meni I ne
pripada
Ko je zgazio moju mladost, ko me to kara u mojoj crnoj
Evropi?

Muzika sa gramofona je odavno prestala, Zuta se povukla u
Azizovu sobu…tiho,… noseci sa sobom svaki komadic svoje do
tada razbacane odjece!
Toba se osjeti ponovno kao Plavi, sjedeci na podu rukom
njezno predje po ivici  staklenog stola!
Napipa prepoznatljivo, osmjehnu se , tako sjedeci na podu, a
onda tiho pozva Zutu.

Kao da je to cekala, iz “Azizove” sobe izadje zena, u
providnoj spavacici sa onom sisama koje su 
Opet iznenada narasle, sa isturenim venericinim brijegom,
svijetlo smedjim, a nabubrelim,…na nosu naocale, u ruci
knjiga,… ali okrenuta naopako! 
Izgleda , kao da je spopandrljela prvo na sta je naisla!
Plavi se osmjehnu, sretan sto mu je sve oprosteno!
“Sjedi, Zuta!” “Pokazat cu ti nesto sto postoji I mimo nas!
Znas valjda sta je to”Mimo nas?”

“E, onda dobro!”

“Daj mi svoju ruku.” Zuta se ozari !
Plavi uze njenu ruku I lagano je polozi na stakleni okrugli
stol.
“Zuta, moras sjesti na pod kao I ja, tako naguzena , nista
neces osjetiti!’
Zuta to nerado prihvati!
Sjede!
“Sjedni mi blize!”
Sjede!
Plavi joj uhvati ruku I mazno poce povlaciti po dolnjoj
strani stola…ruke zapese o nesto!
“Eto, Zuta ovo je moj trag…zaljepljena marihuana sa zvakom,
ovo je trag Ece…dokaz da je u ovoj kuci bilo zivota I prije
Tebe!
Plavi se glasno nasmija, Zuta , kao kakva uvrijedjena
siparica…ruzno ga pogleda!
“E, sad mozemo dalje!”…rece Plavi!

“Ja sam u dusi Komunista”!...provali Zuta!
“Ja…ja…” Nasta muk…, a I sta bi se dalje reklo?

“Pa , jebem te zguzvanu, vidi me bez cipela, …bos, tapam po
Port Saidu, trazeci Tvoju vezu!
Zuta, tamo nitko ne zna sta je Evropa, a kamo li vasi
hrvatski interesi!”…rekoh rezignirano!

Zuta prosara zabrinutim pogledom, sve to kao da se nje nije
tocalo!
Mazno me rukom pomilova po mojoj masnoj kosi, a onda naglo
zabi svoje duge nokte tik uz tjeme…snazno puvuce, a glavusa
mi zanebesa….ode u helac, sto ‘no kazu!
Zavali mi debelu jezicinu, haman preko mojih zuba, otvorila
hrvatsku labrnju, pa sve palaca,
K’o zmija preko mojih zubica!
Jebote, ugusih se!
Trebalo mi je dan ili dva da se snadjem! Mislim, slikovito!
Nisam ni ja toliki supak!

Mater joj jebem….to se mi kao ljubimo!?
Kad sam ja to skont’o, zavalim joj jezicinu do bubrega!
Ona samo  rokce…bil’  povratila, ili nebi…jebajiga, reklo bi
se , zenska stvar!

“Tako ti je mala moja , kad ljubi Bosanac!”

Tako se vodi ljubav u “Azizovoj” “Tanjinoj” I “Ecinoj”
kuci!

Kroz zastakljenu verandu Jadran vjecno laprda! Ispod plaza I
sljunak!
Plavi pribi svoj nos uz staklo I trepcici ,pomisli “Kao I
one noci, apartman sija istim sjajem, samo su igraci malo
izmjenjeni, nesto je izgubljeno za sva vremena.
Sjeti se gramofona I ploce Himze Polovine!

“Hasanagin sevdah!”

“Hasanagin sevdah!”

Igla poskoci, pa preskoci,…Zuta zamrla, sirom otvorenih
ociju, lijepa I gola!

“…sto te neima, sto te neima…
…procvjetala svaka staza, ko sto
Bijese divnih dana …

…e , moj konjicu vjerni, moje desno krilo,
Gdje je doba ono , dgje su dani oni, kad je 
Srce puno rahatluka bilo,…
Znas li case one, pozno sunce sije,
Vrhovi munara kao vatre gore, 
A svuda iz basca ,miris djula vije,

Mi se povracamo iz lova, iz Gore, 
A , ona na svojim demir pendzerima, 
Stoji,
Ljepsa I od veceri I od sabah zore,
Name ceka, gleda, I casove broji,
Kad cu proci, 

A ja , kad bih blizu bio, slao bih joj 
Pozdrav kuburuja svojih, 

Ona sa pendzera, djul I behar mio,
Prosula bi hitro I ko snijeg na me pahuljice mehke, 
Padale su tiho, kao da su sevdah cutale I same,
O, kako je tada puno sunca bilo,

A, sada svuda mukli oblaci I tama,
E, moj konjicu vjerni, moje desno krilo,

Sto te neima, sto te neima,
Sto te neima,…vedri istok kad zarudi,
U treptaju odalema, I tad srce pjesmu budi, 
Sto te neima , sto te neima…
…
Moja ljubav , pjesmu krece, sto te neima,

 sto te neima,…

Plavi se okrenu prema Zutoj, sirom otvorenih ociju!

Nemocan , prazan I sam!

Iskrica, staklena muska iskrica zasija mu u oku!
Misli mu odletise Hasanaginim sevdahom, …a Sabaha nasloni
glavu na necije grudi!
Tamo daleko, u Zagrebu!

Taj nikad nece znati zaplakati !

A, On …Plavi, taj nikada nece nauciti…zaboraviti!
Niti , zaboraviti, …niti oprostiti!
Tragedija bosanskih supaka,… a Plavi je bio bas ono…pravi
Basanac!

Bos, u poderanim farmericama, oslobodjen svih vrijednosti
ovoga zivota,
(djak Dzoke Kinga I Ljube Trube)…premota opet u glavi film o
samounistenju!
Pravog Bosanca vlastita tragedija I povrijedjeno postenje
vodi samo jednom cilju!

“Nestati, skarati se, ubiti se, jer svaki pogled te jebe,
svaka pjesma te skida u potkosulju,u kupace!
Svaki dan postaje jos vece ponizenje!

Vrijeme ne igra ulogu,dapace, svakim danom je patnja veca I
veca!

Nije bilo mjesta bilo kakvom pitanju!
Zuta, sjedeci na podu, pokupi svoje “sudijske” duge noge, te
nasloni glavu na koljena!
Plakala je!
Plakala je bez glasa!
“Plavi…toliko si je volio? A?”

“Ne znam, Sudija Moj,ali znam da sam castan I posten, znam
da vise nisam isti covjek!
Eto, u ovoj kuci sam spav’o  da ne kazem “jebav’o” najljepsu
zenu na svijetu, a pripila se jos jedna k njoj, bilo je to
zivotinjski…stid me toga, a pomalo mislim da je bilo I iz
osvete onoj mojoj, …ali pogresnim zenama!
Ne zelim vise nikad nikoga da povrijedim!
Moram da nadjem te zene, moram da se iskupim!

“A, Ja?”…rece Zuta, “gdje sam ja u toj prici?”
“TI, ti si nedostizna zagrebacka ljepotica, Sudija, Ti , ti
bi mi mogla biti Drug,
Jakako…da nisi tako napadna!
I Autoritativna! Jebajiga!”
“Znam I da si u kombinaciji sa Stefom, a ja se nesto ne
volim karati sa Murijom!”
“Ti nisi normalan, Plavi!”…vrisnu Zuta!
“Zar ja da se jebem sa murijakom, Boze me sacuvaj ludaka!”
“Ne , ljuti se, samo mi se ucinilo!”…rekoh.
Zuta jos vise stisnu svoja koljena, pokrivajuci sto se ne da
pokriti!
“Ovako, Plavi, da se razumijemo,prvi puta kada si mi dosao u
Sud, bilo je to zbog nekakve tranvajske karte,to sam ti
tolerisala, ali si mi se nekako svidjeo!
Poslije si uvijek dolazio u Sud , zbog nekakvih frka!
“Jesam , Zuta, ali nikad ja nisam bio kriv, …I sta se ti
sada kurcis?”
“Ma, ne kurcim se, ali trebalo te je trpiti, budalo!”
“Trpiti, ne trepiti…bila si placena za to!”
“Jesam, jesam, ali si mi se nekao dojmio, posebno u onoj
zadnjoj raspravi kada si istukao nekakvog makroa u “Tomislav
Baru”I to sve zbog neke bezvezne kurve!

“Joj, Zuta, joj … nemoj srati matere ti…ta bezvezna “kurva”
mi je zivot spasila, ta kurva me je povezla svojim bijeli
mercedesom, bas one noci kada me Sabaha ostavila,onda kada
sam se htio
Ubiti, onda kada me tvoj Stef skinuo sa pruge,…o mater mu
jebem , sto me vracate na to!?

Kakva kurva…,kakva kurva, to je moja Tanja … zena koja je
bila do skora na tvom mjestu, bas ovdje u ovoj Vili u
Moscenickoj Dragoj, jebavala se u tom tvom krevetu sa svim
hrvatskim , srpskim I bosanskim politicarima. Jedino su joj
bosanci ostavili plocu Himze Polovine!
Budalo sudijska, predodredjena si za odstrel! 
“Koji ti je kurac?”

Zuta , sagnu glavu, …rukom lagano prodje po rubu
stola…izvadi sadnji Ecin “joint”, sto ga je ova 
Zvakom na brzinu prilijepila, a sve u iscekivanju da je
dekne neka smrdljiva bosancina!
Ono , prljavo, ono u picic, ono, da Bog prosti  I u supak, a
poslije I u usta! Jebajiga!
“Haman tako , k’o Severina u onom kratkom igranom !”
Sramota!
Zuta, Pogleda Plavog upitno!
“Koji kraj se pali, a koji ide u usta?”
“Uvrnuti se pali!”…rekoh
Zuta , zapali, povuce debeo dim, a unda huknu!
Pogleda me staklenim prelijepim ocima! Nije bilo ni traga
nasih rasprava!
Puvukoh I ja, a I sta bih drugo…jebajiga!
A I dzaba!

And blah, blah , blah!
Taman je to toliko I trajalo!
“Pusti neku muziku,”…rece.
“Ja , stari mazohista, preskocih golo tijelo gospodje
Sudijinice, te se dokopah gramofona!”

Nitko na ovom svijetu se ne moze izivljavati I paliti raju
muzikom kao ja…pomisli Plavi!
Bilo je tu pono istine, jakako!

Tom Jones, a do njega Nillson Shmillson :With out you”, a I
sta bih ja drugo?
“With out You”…nego sta!?
Kako nabacih iglu na gramofon, tako mi se I pomalo zamanata
u glavi!

Padoh polako, onako usporeno u krilo gole “sudijinice”,
medju njene ponovo nadosle sise,
Medju njena koljena, pogled mi se usredsrebrio, pa ni sam ne
znam sta vidim , a sta sanjam!
Ona se nekako , sto bi narod rekao…”naguzi’, isprci svoju
sudijsku zenstvenost,I guzice, haman pred moje oci, a ona
stvar zjevnu da me samog prepade,… ja kolika je, ali kad me
nabi uz kozni trisjed, vidjeh da sve staje na svoje mjesto,
a ona njena velika stvar…to se meni samo ucinilo!

I , tako svanu,… svanu zora!
Jadran valja ruljke, a ja sta ce?…miris skoljki dopire sa
Krka! Cuje se graja ribara…opet ulovili …kurac!

Plavi se pred jutro prvi presabr’o, ona samo trehnula!
Gleda prelijepo zensko tijelo, ali , jebajiga…Hrvatica!

Kose joj se po jastuku razmahale, lezi potrbuske, tijelo
izvajano, guzovi okrenuti na istok!

Haman, halal sex!
Bit ce da je ovo izum Plavoga! Svakakvih jeba danas ima, pa
mogla bi I ova …halal sex!?

Bil’ je karn’o il’ ne bih, pitanje je sada?
Dok je on tako, konto, neko drugi odluci,…a tako I bi!
Jabajiga, visa sila!
Uglavnom, eto…ne bi joj ni vi oprostili!
A I njoj bilo potaman!

Halalit ce I ona Plavom,  jednom kad se sretnenu!

Ako se vise ikad okrene na ledja!

Plavi prisloni glavu na veliko prozorsko staklo! Bas kao
nekada, ote mu se gorak osmjeh!
Bas kao onda kada ga je onaj mali supak Aziz handrio
pitanjima, bas kao onda kada je Tanja bila tu, Eca do nje!
Staklo oroseno, a more postaje sve plavlje!
Zora  predaje svoje zadnje izmucene vlazne trenutke, danu
koji svice!
Plavi ugleda nezgrapne kockaste prilike sa zenskim carapama
na glavi, kako pritrcavaju Tanjinoj vili! Svi u crnom, bas u
crnom na bijelom sljunku Moscenicke Drage,k’o biva nak’a
kamuflaza!?

Pa , mater vam jebem, ako sanjam, onda sam stvarno budala,
ako je ovo stvarno vi ste Idioti!
Jel’se vi to k’o suljate prema meni , izleti Plavi bos I
samo u izbljedjelim I poderanima farmerkama.
Il’ imate neku vjezbu “Civilne Zastite”? 

Tisina nastupi…ne bas duga, a onda se zacu samo, skljoc,
skljoc sa svih starna!
Ko biva, momci sa carapama na glavi…repetiraju!
“Pa mogli ste ,” carapani” , repetirati kod kuce, rece
Plavi! Manje bi se culo!
“Slaba vam obuka , momci!
“Mene se ne moze ubiti tek tako!”…posprdno rece Plavi.
“Predaj se I podigni ruke visoko u zrak!”…cu se glas a
megafona!
“Predajem se , ali vi sa carapama na glavi, morate prici
blize, evo I ruke dizem u zrak, jel’ ova logicna…aaa?”
“ Ne mozete hapsiti na daljinski, morate prici…pridjite,
pridjite , haman malo blize!”
“A ti sto laprdas na megafon, prdonja jedan zagrebacki,
izadji da I tebe vidim!”
“Evo , izlazim samo hocu da vidim ruke u zraku, …ruke u zrak
Plavi, supku bosanski!”

“Eh, Stef, mogao sam samo zamisliti da si ti komandant ove
idiotske akcije, jarane!”
“Ruke su mi u zraku, eto predjajem se bas tebi!”…rece
Plavi!
“Ali , Stef koji je razlog ove zajebancije?” upita Plavi.
“Kindapovo” si Sudijinicu  Zutu, a Hrvatska za to nema
milosti!”
“Kindapovo”…sta?” Zinu Plavi!
“Ja , “kindapovo”, Zutu,…Stef , koji ti je kurac…ona je ,
uslovno receno “kindapovala”, mene! 
Plavi se zakocenu od smijeha!
“Plavi, hocu da ti vidim ruke u zraku, a sad nastupam ja!”
Stef se lagano poce penjati uz trijem. Dodje do Plavog .

“Da se poljubimo ili popljujemo pandurcino hrvatska?”…upita
Plavi.
“Drzi ti ruke iznad glave, supku…nikad ja  bosancima I
polutanima nisam vjerovao!”
“Da li si ikad razmisljao da bi Zuta mogla da malo voli I
mene?”…podjeba ga Plavi!

“Jedi govna, Plavi, mrtav si covjek, ako Zutoj I dlaka sa
glave fali!”…nervozno I tiho prostenja grdosija od covjeka,
moj spasitelj…Stef!”
“Koji sam te kurac spasavao sa sina,trebao sam pustiti da te
one noci voz pregazi! Mater ti jebem,onu  bosansku!”
Plavi se osmjehnu, nevoljno…”Trebao si, Stef…trebao si
pustiti da me voz zgazi!”
“Ko te je , uostalom I zvao da me spasavas!”

“Prekinimo  sranja, Plavi, predaj se I reci gdje je
Zuta?”...nervozan je Stef.
“Zuta? Zuta! Zuta, sanja tebe, ozenjenu  pandurcinu kako je
spasavas iz “ralja”, moje malenkosti!
A onda je vodis na svoju livadu da je karnes, da joj se list
sretne djeteline uvuce u supak, da ona 
Promrda tom guzicom, a ti sretan zapjevas : “Lepe ti je ,
lepeti je , Zagorje zeleneeee!!?...rece Plavi!
“Stef!”…rece Plavi tiho, nije ona rodjena za takvu drgosiju,
kakav si ti!”

Iznenada , otvorise se staklena vrata I tik uz ledje Plavog
pojavi se polgola usnula zena!

“Plavi, dodji natrag u sobu, nekakao mi je tu velika buka!”


Stef popizdi, naredi “Carapanima” na gotovs!
“Zuta je tvoj “Taoc!”
“Zuta je moj kurac, Stef! Da je “Taoc”, sto bi me zvala,
natrag u sobu?”
“Zakljucak je , Stef , Da si ti budala!”…rece Plavi.

“Repetiraj, repetiraj…gadjamo u zivu metu na moj
znak!”:…izdera se Stef.
Culo se samo, trus, trus, trus…bit ce svaki “carapan”,
uvalio metak u cijev!

“Stef, mogu li spustiti ruke?”…prostenja tiho Plavi.
“Ne moze…a I zbogom konju!”
“Stef, ali ja imam poklon za tebe!”…rece Plavi veselo.
“Poklon za nase zadnje vidjenje?”…upita Stef!
“E, Takav!”
“Daj!”…ozari se Stef!
Plavi spusti svoju desnu ruku , lagano pruzajuci ju
policajcu!
Stef prihvati poklon, a onda kao dijete  nevino upita
Plavog:”Sta je ovo?”

“Bomba, Jarane, kasikara…otkacena, a vidi me sada …jos dvije
u ruci…otkacene jakako!”
“Ajmo neku jebu, cija prva pukne…pobjednik je!”
“Nemoj, Toba, matere ti znas kako su mi zivci istanjili!”
“Stef ja te jako postujem, ali sve ima svoj kraj!!”

“Jebem ti mater, o , jebem ti mater, onu…kako si me naguzio
, Toba!




Komentar Br.79
Poslao : Daca BG
Datum : 10.09.2007.
Bush pukla?Ej,bre,Toba,jos su mi zatvorene oci,i
stegnute.Nemoj,molim te,da kraj bude surov.Necu moci to sve
podneti.Ostalo ti je iskupljenje.Sta je sa Azizom.Svaki dan
sam na Kajaku,i cekam te,cekam iskupljenje.A ti mi zavali
bombu,posred cela.Na slepo kucam,jos ne otvaram oci i necu
ih ni otvarati do tvog sledeceg oglasavanja........Laku
noc,andjele moj



Komentar Br.80
Poslao : Toba 48
Datum : 18.09.2007.
Stoje k’o ukopani, gledaju se u oci! Stef bi I nesto rekao
ali mu se jezik svezao!
Samo drzi onu bombu, tik u visini ociju a kako got mrdne,
ruka I bomba su mu u istoj visini I ne pomjeraju se!
“Bil’ mog’o uhvatiti drugom rukom I ove moje?”…upita ga
Plavi!
“Ne, ne , ne luduj, Plavi, o’s da odemo svi u pizdu
materinu? Ne bacaj, molim te, pa znas da imam zenu I djecu!
“Znam, znam da imas zenu I djecu, ali si ipak puk’o na Zutu,
a to ti nekako I nije u skladu sa bracnim
obavezama…priznaj!” podviknu Plavi!
“Priznajem, jarane, priznajem sve, bit ce da sam se negdje
gadno zajebao!?”
“I ja mislim tako , Stef, gadno si se zajebao saljuci me u
Sudan, sa onim glupim koferom! Sluzio sam vam samo jednom
interesu, a ispade da I njega nema vise!
Zao mi je samo sto ste I Zutu u sve ovo uvukli, zao mi je
sto je I Sabaha bila dio vaseg glupog plana, zao mi je sto
ste unistili sve sto sam volio, zao mi je Tanje I Ece, o
kako mi je zao sto Vi politicki supci u sva ta sranje
uvlacite zene…samo zato da se mozete kurciti vise!
Stef…ti si obicni prdonja!”…zavrsi Plavi!
“Prdonja, prdonja…jesam prdonja, ali sad uzmi ovu svoju
bombu, pa ce mo se dogovoriti nekako!”…u po daha rece Stef.
“Moze I tako, ali prvo otjeraj svoje “carapane”, drugo skini
svoj pistolj, trece daj mi dva auta do Zagreba!”…rece
Plavi.
“Lazna uzbunaaaa!”…prodera se Stef! “Svi komandosi nazad u
svoju jedinicu!” “Ovo je naredba Komandanta jedinice…I
ostaviti dva auta na plazi!”
Onda tiho ispod glasa rece: “Plavi sad treba pirnuti u ovu
pistu, vezanu meni oko vrata, to im je potvrda naredzenja,
drugacije pocet ce pucati za koji sekund!”
“Lazes , Stef!”…zbuni se Plavi.
“Ne lazem, ne lazem…pusi budalo,odosmo u kurac svi za
sekundicu!”
“Dobro Stef, onda pridrzi I ovu drugu bombu, jer su mi ruke
inace zauzete!”
“Daj Plavi I drugu bombu, daj , daj, daj…pozuri , pozuri,
pusi, jebla te bomba…bacaj, ali pusi,pusi hitno!”
Plavi tutnu I drugu bombu Stefu u slobodnu ruku, a onda
lagano puhnu, sve nevjerujuci , u oko Stefovog vrata
objesenu pistu!
“Pa , Stef…ovo ne radi…nista se ne cuje, jabajiga! Daj mi
nazad moju bombu!”…rece zbunjeno Plavi!, ili da ja puhnem
jos jednom! A?”
“Niposto, niposto, pustaj pistu I gledaj kako se jedinice
specijalaca povlace, ako puhnes jos jednom bez moje naredbe,
pobit ce I sebe I nas!”
“Jebote, Stef, ko vam je izradio takve idiotske
komande…kurac bi za njega ratovao I jedan dan!”…rece Plavi.
“Ejd’ sad dobro, daj mi pistolj!”, bi naredba Plavoga.
“Ne mogu nikako!”…prostenja Stef!
“A sto?”…prietecim glasom upita Plavi.
“Pa bombe su mi u ruci, jebem te handrljava…u sta gledas I
sta mislis cijelo vrijeme!?” …izdera se Stef histericno!
“A, to…dobro, ja cu ti uzeti I pistolj I kajis…vidi
kajisa?...zgranu se Plavi,” k’o u americke vojske, vidi jebe
hrvatske policije! Dje ste ovo nabavili, a? U Americi,a? A
ja kad sam htio uvesti Long Play ploce Doors-a, onda se to
nije moglo. A?”
“Pustu “Durse”, nego me oslobodi bombi, Plavi!”
“Hocu , hocu Stef, jebes Dorse, nego se ti prvo meni naguzi
da ja nesto probam!”…naredi mu Plavi!
“Pa kako da se naguzim, sa ovim bombama u
rukama?”…izgubljeno upita Stef.
“Lako ,stari samo se okreni I nagni na gelender,k’o ti
promatras more!”
Stef se okrenu I nalakti na ogradu terase, naguzen upita
Plavog,:”Sta ce biti sada?”
“Sacekaj malo Stef, radi li ti ovaj pistolj ili ne!?”…bilo
je od Plavoga.
“Radi , Plavi, a sto me to pitas?”…treska se Stefov glas.
“Pitam, da probam, da puknem, jebem te smotana!”
“Nes’ meni valjda u guzicu,…nemoj molim te!”…zajeca Stef.
“A dje bi drugo, jarane?”…zlurad je Plavi, a sve mota onaj
kajis oko ruke!
“Pukni u zrak, ko ga jebe!”…raspolozeno se sjeti Stef!
Plavi podize pistolj, tresnu pucalj kroz noc Moscenicke
Drage, umiri se svaki zvuk! Ko je sta radio, to je I
prestao, a ucinilo se da su I valovi malo stali!
Mada nisu, ali tako je ljepse za pricu!
Stef je slinio na rubu placa, nesto je molio, nesto se kleo,
skoro, ma skoro…odvratno!
Plavi osjeti lagani dodir na ramenu! Okernu se! 
Zuta, staklenih ociju, uvuce svoju ruku do njegove, u vec
smotani kajis, ispod ruke Plavoga!
Tiho prosapta…”Pusti ga meni, molim te, Plavi!”
“Stef, Pistolj ti je sada uperen u glavu, a znamo I da radi,
pozdravi se sa zivotom, nocas ces izgubiti svoju cast!”…rece
Plavi kroz zube.
Stef samo mahnu svojom nabildovanom guzicom! 
Ali nije se desilo to sto se nadao, niti je Plavi imao
takvih sklonosti!
Steta, sto bi rekli pederi,a kakva sansa!
Zuta zamahnu iz sve snage americkim kajisem I opandrci Stefa
po nabildovanoj naguzenoj guzici! Jednom, pa jos jednom, pa
jos jednom, pa jos, jos, jos…
Stef zamro, taman tako svjestan da ne ispusti bombe!
Kad je Zuta bila pri kraju snaga, onako iscrpljena , klecnu
na koljena!
“Plavi , donesi mi I ostatak “marihuana”, nesto mi snaga
ponestaje, a I puna sam ponekakve volje!”
“Dobro je Zuta, naplatili smo se, ajmo mi u kucu na pice I
muziku!”
“U pravu si Plavi, ali prvo jedno tusiranje, pravo sam se
nekako oznojila…naporno ovo…sto bi ti rekao…Jebajiga!”
“Jebajiga, Zuta, …naporno, ali si sada rahat, priznaj!”
“Rahat, nikad u zivotu “rahatli”, ako I to ima tamo u Bosni,
danas sam najsrecnija u zivotu! O jesam ga iskefala, mater
mu jebem seljacku. Bas sam nekako, onako, onako…rahat! 
Volim te najvise na svijetu Plavi!”
Zavjese lelujaju, Plavi nasuo neko vino, crno, jakako, iz
nekakve prasnjave flase, tanin tresnuo,tekucina se po casi
valja, miris rasiri nozdrve.Mirise na jos jednu casu,
haman!
“Halo, ti tamo , sto si se naguzio na taj gelender, hodi da
popijes nesto sa ljudima!”…veselo rece Plavi.
Utom izadje I Sudijinica iz tusa.Navukla na sebe tijesne
izblijedjele farmerke, poderane na oba koljena, I bijelu
usku majicu!
Plavi se zaledi, zajedno sa casom koju je prinosio ustima!
Sanja! Opet sanja!
“Eca! Ecina garderoba!”
“Kako mi stoji, Plavi, kako mi stoji, a!?”
“Stoji ti bozanstveno, ali ti ne pripada!”…vise nije mogao
reci, stislo ga…beskrajno.
A I na vratima terase ukaza se Stef, poguren kao majmun,
cvrsto stezeci bombe u obje ruke.
“Ne znam da li je pametno da ulazim?...prostenja, jedva
disuci!

“Udji Stef I popij si nekaj!”…zacvrkuta Zuta!
“Usel’ bum al kaj ja znam da me nebu ubil taj tvoj!?”
“Kaj, Plavi da te ubijeee, kak si glup moj Stef!?”
“Ma , daj udji si samo!”…umilna je Zuta.
“Daj da si spijemo nekaj, kak stari drugari!”
“Je, Zuta ja bum to volil, al’ kaj bum ja delal sa ovim
bombami?”
“Je, Plavi , kaj da dela Stefek sa bombami?”…Zuta je vec po
malo na njegovoj strani.
“Sta ja znam, koji kurac,…neka ih baci tamo u cosak gdje su
I ostale Azizove igracke!”…rece Plavi otsutno I razocarano.

Stef razrogaci oci, I simultano ispusti bombe na pod ispred
sebe, naglo ustuknu kao da ocekuje eksploziju, a onda
svjestan svega, onako pognut podje rukama prema vratu
Plavoga!
“Sve me boli Plavi, platit ces nocas svojom glavom,
garantujem ti!”…grdosija napravi jos jedan korak, sve
savijen od batinanja…

Plavi lagano podize njegov pistolj, nisaneci negdje medju
oci,…tu se Stef I ukopa!
“Govno jedno zagorsko, ja te zovem na pice, a ti bi me
davio, a I to sto te sve boli,lazez k’o pas, boli te samo
guzica I nista vise…a sta mene boli ti to nikad neces
dohakati, a sada ni pice neces dobiti, a I ti Zuta, znas
“kaj”,…mars u pizdu materinu…obadvoje tamo u cosak  I da
niste pisnuli!
“Sramota, kakva raja!” … ko za sebe rece Plavi.
Primace se gramofonu, noseci flasu vina sa sobom.
Tu sjede!
“A za kaj I mi ne bi smo spili ponekaj”?...upita miroljubivo
Stef.
Plavi se okrenu I opali iz pistolja , tik iznag njegove
glave!
Rasu se zbuka po Zutoj I po njemu!
Nasta tisina!
 Sva pitanja su potrosena…odgovora nikad I nigdje!
 
“Sutra ujutro moram biti u Zagrebu!”…pomisli.
“Jebajiga!”



Komentar Br.81
Poslao : Zalost
Datum : 21.09.2007.
Covjece razmjenite telefone.


Komentar Br.82
Poslao : Daca BG
Datum : 21.09.2007.
Dragi moj andjele,Tobice,Tobce da ne kazem Topce,           
                                                        
Drago mi je kad sam otvorila oci da kraj price nije
explozivan i nemoj molim te da bude.Iskreno da ti
kazem,danima cekam tvoje iskupljenje Tanji i Eci,koje si
najavio a najavio si kao poker keceva naprimer,he.Igras li
preferans?Shah?Ja igram obe igre,pa ako si
zainterosovan,kada dodjes u Beograd,izazivam te na
dvoboj?Voli te tvoja Daca.P.S.Kreces u ZG?Idi kod
Sabahe,molim te.EEhh,kako ce te ispaliti,to znamo samo ti i
ja,al bar ces cuti sta ce ti kazati.Nemoj se puno
sekirati,kad ti ja kazem...Ne slusas me.Toba,vidim.Pritisak
ti je 160/95.Ti znas da ja predvidjam buducnost,a tek mogu
tvoju,samo bih volela da mi kazes datum tj.vreme tvog
rodjenja.Mislim da je datum 20.12.



Komentar Br.83
Poslao : Daca BG
Datum : 24.09.2007.
Za Tobu,                                                    
               Zao mi je,dragi moj Toba,za ovaj gore
komentar.Vidim da nekom smeta nasa komunikacija.Da su druge
okolnosti,ne bih obracala paznju.Al ovako,moram jos jednom
da ti se obratim,preko reda,he,he.Dok sam bila mladja,ovako
nesto bi me redovno ljutilo.Odavno znam da je ovo ipak
Balkan i to ti je ovde TAKO.Ne mogu dvoje da se ispricaju a
da ne krenu price.Meni su se u svemu ovome svidele,moj
Toba,tvoje price.Odusevile su me,jednostavno.Potsetile na
nekadasnju Banja Luku , moje lepo i bezbrizno detinjstvo i
mentalitet tog grada.Zato se i ne ljutim na komentar ove
osobe.Verovatno nije ni citao o kocijasu,...pa ga nije ni
ponela prica kao mene.Priznajem da kad me nesto ponese,ja se
malo vise raspistoljim i izgrlim osobu pokraj sebe,he,he,al
sta mogu kad sam takva.Priroda mi je vesela i
razdragana...Najmanje sto zelim to je da zbog mene imas neki
problem,ako je tako,slobodno mi napisi i ja cu se zaustaviti
na ooo-ruk.Daca.



Komentar Br.84
Poslao : Toba -Daci
Datum : 29.09.2007.
Neka te Daco, neka te ima, a svoja jutra koja
osvicem...pomalo su i Tebi "Data"-posvecena!

Zivot je surov, a svako sjecanje na lijepo,i beskrajno!
Nikad nista nije bilo, i nikad nista biti nece!
Ostat cemo zapamceni, ni po cemu.

Godine, eh godine nase prve ljubavi, i one koje smo
"voljeli"...sta smo mi sve voljeli , a nismo mogli to da
imamo?

To me po malo jebe!
Toba!



Komentar Br.85
Poslao : Daca BG
Datum : 07.10.2007.
Ej,bre,Toba,nemoj molim te da mi zapadas u neke bedake i
corsokake.Nemoj,molim te,ne ishcupa te bog otac.Sedi za sto
ko covek i casti.Casti svojim predivnim pricama....Mnogo ih
volim a i tebe jos vise.



Komentar Br.86
Poslao : Toba 49
Datum : 08.10.2007.

Ukratko, Raja , mislim Stef I Ti  Zuta, u ovoj sam kuci vec
boravi I bio, kako hocete! Ova kuca pripada vise meni nego
vama, ova kuca je namjenjena onima koji su potroseni, a
danas ste Vi u njoj!
Poslusajte me pazljivo, bez upadica…pa sta je kome ciniti!
Plavi isprica ukratko svoje snove sa Tanjom I Ecom, namjerno
ne pomenu crni “Rover”, namjerno ne pomenu I jos sta!
Nije htjeo da ih prepada…ovo je za njih bilo I previse!
Stef skoci kao strujom u guzicu uboden…”Lazes, zakuni ,
se!”…vrisnu.
Zuta se samo uhvati rukama oko glave, :”Kaj bu to celi
Zagreb grad sutra saznal. Plavi?”
“Ne , Zuta , Zagreb spava, I nikad nitko ne bi nista saznao
o tebi, …mozda neka mala crtica u “Vecernjaku”, da si se
skenjala od alkohola, drogice ili sta!”
“A, Ja!?”…Vrisnu Stef!
“Sta Ti?”…hladno upita Plavi.
“Pa , Ja…ja sto mene da neko skenja?”…ostade otvorenih usta
Stef.
“Tebe?, zato sto ti I ne postojis…ti si policajcina, samo
nasa kontrola, aerodrom , tasna, Zuta I ostalo!”
“Ne razumijem te Plavi!”…rezignirano rece Stef!
“E , zato su te I stavili na mjesto da me slijedis!”
“Zasto?”…upita Stef!
“Zato sto ne razumijes, budalino, a I jak si!”…rece Plavi.

“Opa, sad je I meni sve logicno!”…mudro  zakljuci Stef!
“Nasa operacija spasavanja Jugoslavije je propala, Tito ce
umrijeti kad-tad, sudanska veza nije dala nikakve rezultate
, u Kazablanci pohapseni svi komunisti!”…rece Plavi potiho.

“Zar , obadvojicu!”…vrisnu Zuta I u grcu, spusti svoje ruke
koje je od ranijeg soka drzala na glavi, pa se ponovo
prihvati za glavu, I uhvati se za glavu…I zajeca:”O mater im
jebem onu imperijalisticku, o mater im jebem
imperijalisticku!”

“Cuo sam jos , Raja da je predsjednik FK Partizan, nekakav
Franjo Todzman, kazu General JNA, odlucio da prosiri Prvu
Saveznu Nogometnu Ligu.!”
“Ajdeee”!...zgranu se Stef!
“Ma nema sta , to to je sigurno, moj Stef!”…rece Plavi.
“Lazes, Plavi…ako je to tako , eto nam rata! A dje si to
cuo?”
“Cuo u avionu , kad sam ovamo letio od nekakve stjuardese.
Prije nego smo se spustili u Kazablanku!”
“A, uuuu, …to mora da je tacno!?”
“Plavi da ja puhnem u pistu, da dodju oni moji pa da
napadnemo Zagreb! A?”

“TI, Ja, Zuta, I gomila Carapana?...ma daj Stef, bit ce
ratova ne sekiraj se, ajmo mi nesto popiti!”…rece Plavi.
“Je , dobra ideja, gremo si nekaj spiti, a Zuta?”

“Kak’ dobra ideja,pre neg me urnisete vi muski psi, mogla
bih si I ja nekaj  spiti!

 “Eto Vas, budala, a ja jos veca, koji kurac vas zovem na
pice , a vi vezete svoje!”

“Kaj je z tobom Plavi?”… rezignirano ce ti Sref.
“Nikaj, mater vam jebem, al’ kad god nesto konstruktivno
predlozim vi me handrite sa tim vasim Hrvatskim!”
“Je , pa kaj?”…uvrijedjeno upita Zuta.
“Nikaj!...A tako si I u skoli ucila, kaj ne?, prdaro
sudijska!?

 Ajte vi lagano u pizdu materinu! Nije da ne razumijem
hrvatski, ali ne razumijem taj vas purgerski jezik, I to
uvijek kad je nesto protiv mene!”

Zuta se lagano pripi uz Stefa, podize glavu prema grdosiji
od covjeka I tiho sapnu :”Ljut je sto mu Hrvat kara
Sabahuuuu!”
Ovih nekoliko zadnjih “u” , skoro prosapta!
“Aha, kontam I ja tako!”…prozbori kroz zube Stef! Ali vrlo
tiho.
“Plavi samo folira, Maco! Zar ne mislis I ti tako?”
“Mislim , Stefek moj, a vidi ga I bos je!”

*
Plavi otkacen uz muziku svoje mladosti, pici stazama svog
djetinjstva,…sjeti se najljepsih banjaluckih zena koje
nikada nece imati,… sjeti se Majke,… pa onda sestara,… sjeti
se dana , na njegov dvadesetidrugi rodjendan, I Sabahinih
rijeci da nocas ne moze biti sa njim, ko uci, radi se.
Sjeti se jednog Duska Ljubanica koji ga pozva da joj pjevaju
pod prozorom bas za taj njegov ludi dvadesetidrugi
rodjendan, pa nekog Voje Siljka, pa nekog Zvonimira Zmazeka,
otud I neki Rade Serbedzija, pa Bobi Maroti, zatim I neki
Fabijan, zvali su ga Sovagovic, onda boem Ivo Stivicic (Ivo
, Kuda idu Divlje  Svinje!? ….neka te Grofe…neka …nikad
dalje od nas!)

“Dje problem?”…neko upita.
Trebalo bi pjesmu ponijeti, opet neko rece!
A padala je ona lagana kisica, nesto kao magla, nesto kao I
da je nema…a mokro sve!
Bijeli kisni mantil, koji mu je Mati kupila u “Standard
Konfekciji” u Banjaluci, bio je jedini takav u Zagrebu!
Istina I Rade je imao slican , ali njegov je bio.nekako
prljaviji, a I  logicno, …em mu je mater seljanka, em nemaju
ves masinu!
Ode regimenta zagrebackih junaka u obliznji klub!
Masu, deru se …dodji sa nama!

Kisica rominja zagrebacki lijeno. Trg Republike osvjetljen.
Tranvaji zveckaju, skupljajuci poslednje pijance sa ulica.
Pred “Gajevom”, samo Plavi, oci uprte u prozor na spratu!
Asvaltom se kapljice odbijaju, a Plavi sretan sto su otisli
ljudi,   ceka da se upali svjetlo , gore visoko.Gore u
Gajevoj 2b.!
Kisa  ta divna prirodna ljepota, kao nekakva zavjesa, pokri
pute gdje su otisli zagrebacki velikani!
Samo se svjetlo naziralo, svjetlo jedininog nocnog kluba u
Zagrebu!

Onda, lagano bas lagano…pred noge Plavog prista crni
foksvagen! Suruntija, auto, malo veci od “fice”,a nije
“Fico”!
Hem strane tablice!

Becke!

Plavi nije ni obracao paznju na to!

Kisica, kisa rominja, Plavi pusi “Filter 57” , uvlaci
duboko, a tamo prema Trgu zvrndaju ratne reserve  tranvaja
sa nocnim brojevima! Bit ce da je prosla ponoc odavno!

Iz ko zna kojeg razloga Zagreb je za nocne tranvaje
gradjanima nudio one iz Drugog Svjetskog Rata! Male I
zvrndave, ni nalik savremenim (ups), suvremenim ceskim
tranvajima koji su se sepurili danju.
Bilo je tu I nekakve jadne logike! Koi se normalan ,
uostalom voza kasno nocu?
Kurve I pijanci!

Onaj folksvagen, stoji tacno ispred njega! Otvorise se vrata
I izadje mladji muskarac, zatim djevojka duge plave kose! 
Jebote., pomisli Plavi to je ona treba sto svira u
zagrebackim “Lutkama”…poslije izadje jos nekoliko ljudi!
Plavi se seretski nasmija! “Koliko ljudi moze stati u takav
automobile, ovo je za Ginisovu knjigu rekorda!”

Onda, odjednom , Plavi ugleda Sabahu! Drzala je pod rukom
covjeka za glavu nizeg od sebe. Ali
Cvrsto pripijena uz njega!
Covjeculjak je ocito bio svima najvazniji, - mora da je
njegov auto?

Trajala je vjecnost, dok se Plavi presabrao!
Mali covjek I Sabaha su bili blizu ulaza u kucu, spojeni I
stisnuti ruku pod ruku!
Plavom klecnuse koljena, nesto se u njemu slomi, I on lagano
kliznu uz zamascenu sipku tende “Standard Konfekcije”!
Na bijelom kisnom mantili, ukaza se duga crna pruga!
Kakva ironija, kakva jebada…u istoj takvoj radnji u
Banjaluci, Majka mu je kupila taj mantil!... Bijeli!
Srce mu zakuca do u bezbroj,krv udarila u glavu…oci zakovane
u scenu koju je vidjeo…ipak…
Nepomican, paralizovan, nemocan…muskarac, covjek koji voli,
sta voli , obozava….nekako izusti u tom mraku ime, ali tiho,
tiho groz grc…”Sabaha”.
I kisa je stala, sve je stalo…jedino je ostao sjaj Zagreba
na asvaltu!
“Sabaha!”…

Ona se okrenu, sokirana, elegantna u bez koznom mantilu, 
pridje mu , polagano, vajda hvatajuci vrijeme, valjda
hvatajici nekakvu ispriku, valjda sta…?
A, bilo joj je svejedno, bilo joj je nikako, bilo joj je da
se rijesi “Najvece ljubavi svog zivota”, Mene, bilo joj je
da odleti u stan “Svoga Gazde” I da se kara, kara , mozda I
ljubi, ali svakako ne da mole osenas!
Malog prdonju nisam nikad sagledao, u svoj toj zbrci!
Uletio je u svoj haustor, u svoj bogati stan, vjerovatno
nasiljio svoj mali pimpek, cekajuci Moju Sabahu, da je haman
…nabije!
I nabadao ju je cijelu godinu!

Pomislih , da ga ubijem…sta cu od njega…mali supak!
A trebalo je to I da predvidim ranije, sada je kasno!
Ruku na srce , Sabaha je ta koja mora platiti!
Iz nocnog kluba izlaza Vojo Siljak pijan, :”Plavi , cekamo
te!”
“Vojo , I ja cekam ovdje. “ rekoh otsutno.
“Ne vrijedi, Grofe moj, greska je vec ucinjena!”

“Idemo , “Sine”, moli te tvoj Vojo!”

“Necu , necu,  Vojo, hocu neku pjesmu da joj bacimo!”
“Moze pjesma, rece najveci zagrebacki TV I radio voditelj,
Vojo Siljak, obican covjek I genije, mojih studentskih
dana.”
Kako krenu pjesma , tako krenu I murija!

Plavom se zatalasa u glavi, osjeti miris Jadrana, I
Moscenicke Drage! Pred sobom ugleda grdosiju od covjeka I
zenu, polijepu, pored njega!

“Stef  mater ti jebem ti si uvijek bio ispeglano govno! Ti
si me hapsio , kad god je meni  lijepo bilo!”
Plavi se nekako otrijezni, sagleda situaciju!

Protrlja oci, jer san I java su mu bili vrlo slicni tih
godina!

Znao je da propada u sjecanja, ali nije znao kada , kako I
zasto!

Sjecanja su neizbrisiva, istine jos I vise! Ne moze se
pobjeci od sebe sama!

*
“Stef, govno zagorsko, I ti Zuta picko nicija sluzit cete
svemu, smo da kapa (lova)!
“Nemoj tako Plavi, bilo je medju nama nesto sto se na da
zaboraviti!”..ili kaj!
“Ne znam Zuta, ali mislim da si se ti sinoc debelo
naduvala!”
“Oprosti mi na grubim rijecima, Zuta, ali mislim da tebe
kara cijela hrvatska politicka regimenta,
Bitno je samo da si naduvana!
 E, moj ti je savjet, daj jednom picke I Stefu, da umiris
njegovu aroganciju! Tada ces stvarno postati I Kraljica!”

“Ubit cu ga Zuta , svega mi!”…zaurla Stef.
“Ubij ga Stef, ubij govno banjalucko, za kaj se
premisljas?”
“Ma ne premisljam se,samo pistolj je u njega!”
“Eto , tebe budale, Stef, sto mi ga ne otmes, uostalom idem
sada u WC , a u medjuvremenu ti skoci I zgrabi svoj pistolj
!”
Plavi ustade, otpi guljaj vina I ode prema kupatilu!
Isti sekund Stef skoci I uze svoj pistolj!
Plavi mu iz kupatila dovikuje: “Ej, Stef jesi li skocio da
zgrabis pistolj?...skaci glavonja…eto me dolazim!”

“Sad stani Plavi,ovo je moje oruzje I to u mojim rukama,
mrtav si covjek! Idemo lagano na kupanje, a I zora je , bas
pravo vrijeme,vrijeme za kupanje!”…prijeteci rece Stef.
“Ubij ga Stef ovdje, odmah, kaj cekas!”…razdragana je Zuta.
“Ubijte me picke, hocete li biti sretniji tada! Hoces li ti
Stef ikada moci karati Zutu kao sinoc ja?
Budalo, da znas , sta mi je radila!”
Stef , ni na nebu ni na zemlji!
Samo, govno kao Plavi zna tako povrijediti ljude!
Trebas biti bas debelo povrijedjen, da bi mogao povrijediti
druge!
A Plavi je bio takav…povrijedjen!
Povrijedjen kao Pas!

“Stef, kar’o sam je pola sata a da nisam znao gdje sam
ubo!”…rece Plavi uz smijeh.
“Lazes, lazes, konju bosanski, Zuta je najcistije stvorenje
na svijetu!”…zajapureno rece Stef 
“Tebe budale, daj meni pistolj, a ti je karaj…pa da
vidimo!”…rece Plavi.
`
”Ja si tak nekaj nikad ne bu dozvolila!”…vrisnu Zuta.
“Imas I pravo najljepsa prdaro na svijetu, ali se tvoje
misljenje ne uvazava, mi govorimo o cinjenicama…I Zuta da se
razumijemo, zivis u Tanjinoj kuci, plata ti je super, ali
Zuta tebe jebe cijelo hrvatskosrpskobosansko rukovodstvo,
Zuta…Zuta u ovoj kuci sam ja bio sa dvije zene…dvije prave
zene , kojih vise nigdje nema! I jos , Zuta, njima se nikad
nije desilo da ih kara policajac…to je degradacija
jugoslovenske politike, kazem ti …bit ce rata uskoru!
Stef, otkacen, zamro sto posto, bil ubio mene ili nju?
Mene svakako ne!

“E, Raja ja sad odoh! Gdje su ti ona tvoja dva auta
Stef…ajmo kljuceve!”
Stef , tresnu glavom, lijevo pa desno!
“Ne ides ti Plavi nigdje!”…I repetira pistolj.

“Stef, jarane da ti nesto pokazem, ali strogo medju nama, :
rece Plavi.
“Vidis ove bacene djecije bombe , ove u igrackama?””Vidim ,
plavi nisam corav, na to si me pokusao naguziti!”
“Dobro kad vidis, a vidis li I drugi osigurac?”
“Koji drugi osigurac , Plavi”…zabezeknuto ce Stef.
“Plavi dize rucnu bombu, prinese , tik uz nos Stefu,a onda
mu pokaza na dnu bombe jos jedan manji osigurac!’
“Vidi kako je mali, Stef, a ja cu ga sad izvuci, samo da
probamo kao radi!”
Stef I Zuta stoje dostojanstveno, a sve u fazonu ko te jebe,
plus u jednom momentu, Zuta ponovi…Ubij ga Stef!
“Zar mene da ubijes , picko pokvarena, mene koji sam ti
sinoc dusu rastavio na pola?A?!?
“Tebe, tebe, bosancino!” “Upucaj ga Stef, molim te!”

“Mene , koji sam ti podario “tripl” orgazam…I sve samo zato,
sto ti se upalio supak!”

“Eh, onda , jebajiga, nek I ja umrem cistihi ruku!”…rece
Plavi i frljcnu ono djeciju bombu kroz zatvoren prozor!
Puce prozor zestoko!
Stef I Zuta se nasmijase! Stef podize  pistolj, nisaneci
plavom u glavu, I taman kad zazmiri prje nego sto ce
opaliti,roknu nesto zestoko da zatrese cijelu kucu!
Popadase svi na guzicu, reklo bi se, pukla bomba negdje!
Blizu!

“Eto , Raja kako vidite u rukama su mi jos dvije “djecije”
bombe, da se izljubimo I pozdravimo pred put u vjecnost ili
sta?”




Komentar Br.87
Poslao : Toba 50
Datum : 08.10.2007.
“Samo polako, Zuta…, znojava cela prosapta Stef,…ova
eksplozija ce vratiti moje ljude, a onda smo slobodni! Nemas
pojma sta cu mu napraviti…samo malo strpljenja!” : dodade,
vrlo samouvjereno.
Zuta nije bila vise sigurna u ono sto govori! Reklo bi se da
joj je I po malo zao za sve izgovoreno!
Mozda je Plavi ipak u pravu, u ostalom kako tako dobro
poznaje kucu, kako tako sa lakocom bira muziku u “njenoj”
vili, I …I …otkud “njegove” gace na grani? 

“Stef, da bacim ja I drugu bombu, da tvoji stignu brze,
aaa?

Stef, prije ce stici moji !”…rece Plavi tiho.
“Koji tvoji?”…zaprepasti se Stef!
“Pa, “Moji-moji”!”…znas valjda pod cijom sa zastitom,
vole?”
“Da nije DB?”… u strahu prasnu Stef!
“Eh, sad vidi tebe…nismo na kvizu, jarane!”…samouvjereno
rece Plavi.
“Dobro!”…pomiri se Stef.

“Drugu bombu, ne bacaj nikako…pa ne mozemo buditi nevini
narod!”…rece Stef, lagano, diplomatski, sto bi se reklo, uz
kisao smijesak, stavljajuci svoj beskorisni pistol u
futrolu.
“I imas li jos sta reci, Stef?”: osmjehnu mu se Plavi.
“Sta jos, naprimjer, Plavi?”
“Na primjer…izvini, druze…zajeb’o si me i…tako to ,a?!”

Stef smireno prevrce prstima, zagledan u pod, onda se umiri,
ali pogled mu jos na istom mjestu!
“Plavi, nikad mi nije u zivotu niko postavio  tezi
zadatak…nisam ti ja covjek da se izvinjavam, da me jebes!”
 “Plavi, ja sam borac, ne mogu ti reci nista u tom smislu!
Mozda si I bio u pravu, ali puno si mladji, neiskusan, a I
nije trebalo tako da me ofucas pred ovom zenom!”…zamisljeno
izgovori Stef.
“Mozda je samo to bio razlog da ubijem!”
“Ubijes, Stef, a I ne dovrsavas recenicu, mislis na mene a
oslovljavas me kao zivotinju, kao psa, kad kazes da “ubijem”
moras imenovati cilj, moras biti posten, trebalo je da
kazes: “da te ubijem Plavi!”
“Tek tada mozes osjetiti sta znaci odgovornost!”…rece mu
Plavi.
“Stef, moras biti odgovoran za svoje postupke, ne mozes reci
tek tako da “nesto”, ubijes!

“E, bas tako! To bi bilo I postenije I prema Tebi I prema
meni, a ovoj zenturaci je to ocito svejedno! Ona za razliku
od tebe Stef, konta u kakvoj je situaciji, obadvojicu bi
dala skenjati, samo da se vrati u Zagreb u svoj Sud, jer ni
ona ne zeli da vidi koji smo mi zrtvovani
magarci…jebajiga!”
“Samo , Stef, ona sve vidi, ona sve zna, ona je sve
sagledala, ali samo jednu stvar nije!”

“Guska, sudijska, ne moze sagledati da su je stavili na
mjesto Tanje, I to zbog njenih dobrih guzova I nogu, “koza”
ne shvata da je u ovoj kuci trebala provesti svoje poslednje
dane karajuci se sa odabranima!
 Koza, glupa!”

Zuta zajeca, rukama se hvatajuci za lice, gusila se u
suzama!
Niko nije ostao da je spasava, niko nije ostao da je vadi,
ni jedno rame da na njemu klone!
Strah, neizmjeran strah ukaza se na njenom licu! Bolestan
strah!
Strah od bolne smrti, ili samo strah od rastanka sa
zivotom!
“Nije lako umrijeti , Zuta!”: rece Plavi!

“A tebe Stef, nisam te htio osramotiti Stef, jarane, a znam
I da si veliki borac, znam da te nije strah smrti…a
umrijeti, kad ne treba je grijeh! A?”

“Grijeh, Plavi!” tiho rece Stef.

“Zao mi je sto sam ti srusio snove, zao mi je sto sam ti ja
morao reci da ti Zuta nikada nece pripadati, pa ona te ne
jebe ni za suvu sljivu! Ti si joj odredjen kao pratilac I
neka vrsta zastite…eto ti je pred Tobom, pitaj je!…daleko si
ti od toga ga joj budes ljubavnik, a I zena I djeca te
cekaju…uhvati se jarane za usi, sto ti picke nije dala ,
nisi njen svijet, ti si pandurcina, obicna pandurcina sa
zagrebackog kolodvora…shvati to! 

“Shvati , Stef da ti nisi zagrebacki igrac, ti si igrac sa
periferije, covjek trivijalnog zanimanja,seljackog
roda,Zagorac, odabran si da pocistis “govna” sa te
periferije,”Mene I ovakve”, a ja eto, danas samo ne znam ,
sta te je to navuklo da mislis da si vazan ovom Zagrebu!?”
“Neko nas je angazovao sve troje, tek da pomalo rujemo po
politickoj stvarnosti, podrivamo sistem…taj neko je odavno
nestao sa politicke scene, jer ni ti vise ni od koga ne
primas naredjenja, niti ja ikom treba da odgovaram a
neuspjeli put u Afriku! Mozda je taj nas “Gazda”, vec odavno
nagulio iz Hrvatske, obezbjedjen za cijeli zivot!”

Plavi zastade,u njihovim ocima ugleda strahovitu
zbunjenost!
Grobnu tisinu narusavaju samo valovi, dole na plazi, kroz
razbijen prozor, ucini se da je more odmah ispod kuce! 

“Shvati , ti si covjek koji danas ne odlucuje, a Zuta takve
ne jebe ni za suvu sljivu!”

Stef, pogleda u Zutu…nije mu trebala potvrda!
Bilo mu je sve jasno!
Poput malog djeteta sagnu glavu, bas kao dijete koje je
uhvaceno u nedjelu, u lazi!

“Upali televizor, Stef !”…”pogledaj demostracije na Trgu
Republike u Zagrebu.Hiljade ljudi razvaljuje grad, vriste
“Savka-Tripalo, Hajduk – Dinamo!”…kakvog sve to smisla
ima?”

Cuj parole: “Hajduk – Dinamo, Savka –Tripalo!”…Plavi se
zavali od smijeha!
“Ja vece budalestine , Stef u svom zivotu nisam cuo,
materemi!”…dodade pomirljivo.

“Neko ti razvaljuje Jugoslaviju, a ti ovdje sa nama ,
zalutao I zaboravljen, jos uvijek pokusavas da dohakas
minornim problemima!
A I oni su preveliki za tebe, za tvoje cisto “jugoslovensko”
srce!

Trebalo je, jarana da si veceras u Zagrebu, trebalo je
Jarane, veceras da predvodis regimentu svojih pasa I
pendrecis svoj Narod, trebalo je da njima razvaljujes glave,
da krv potekne Savom sve do Dunava!
Trebalo je I ja da sam tamo, da se pridruzim
studentima,tvome suprotnom  taboru, no mi ovdje zaboravljeni
od sviju u ovom nasem izolovanom svijetu vodimo zaboravljeni
rat!
Niko u ovom trenutku ne misli na nas! Tebe su otpisali
nacisto, kladim se da vise I nisi na platnom spisku murije,
kladim se da na tvom mjestu danas neko drugi pravi red na
“Gumenjaku”,kladim se da je I Zuta odavno smijenjena, a na
njenom sudijskom mjestu, sjedi druga “seljancica”, sa jos
boljim nogama I guzovima!”
Plavi, spusti bimbu iz desne ruke, na stol,…uze svoju casu,
napola praznu! Podize je da nazdravi “prijateljima”!
Ali, jabajiga, raja,:”ova moja casa po malo prazna!”…rece.
Stef, ne okrecuci se prema baru, napipa prvu flasu koja mu
se nasla pod rukom. I dalje, ne skidajuci pogled sa Plavog I
Zute,… rece!:

“Chivas Regal 12 litara!”…prosapta !

“Nije 12 litara, vec 12 godina, a osim toga u tu flasu jedva
stane 0.75l., ali svejedno dobar ti je izbor!”…nasmija se
Plavi.

“Stani do zida kraj Zute, a casu ostavi na stol. Prvo cu ja
nasuti tebi !
“Jel, dobro ovako, Plavi?”
“Nije , Stef, naspi obmah punu casu, da ne ponavljamo
proceduru svakih pet minuta!”

Stef nasu Plavom viski do ruba case!” Dva dcl.

“Jel sad dobro?”…upita sarkasticno!
“E, tako valja, a sad naspi komotno I sebi!”

“Jelde, pa da me opet naguzis na neku svoju jalijasku foru!”
…prosvijetli se Stefu.
“Cekaj dok izvadim pistolj, I da se malo odmaknem od stola,
e tako!”
“Sada ti sipaj meni, ali isto toliko kao ja tebi!”…obazriv
je Stef.

“Mogla bih I ja jednu casu, istu takvu sa vama!”…tiho rece
Zuta.

“Ma sipaj sama, kozo!”…u glas rekose oba muskarca, ne
gledajuci je!

Nasmijase se, tiho, gledajuci jedan drugog u oci!

“Zivio, jarane, I oprosti za zivotnu zajebancju !”…nazdravi
Plavi!
“Zivio, Momcino,neka sam te upoznao, nije mi zao!”…iskapi
Stef svoje pice!

“Uh,”… otrese glavom Stef…”dobro ovo, nesto!”
“Steta sto ima samo ova jedna flasa “Chivasa”, rece Stef, a
ostalo jos samo malo!”
“Ima cuge , Stef, koliko hoces , puna je kuca !”…nasmija mu
se Plavi!
“A gdje je , ne vidim ga nigdje, Plavi!”
“Nevidis, zato sto ne poznajes kucu, ni ti ni Zuta.Ostava
ili bolje receno magazin su ti u Azizovoj sobi!”

“Stef, pazi, laze opet, tamo nema nista osim jednog
plakara!”...neizmjernim strahom rece Zuta!
“Stef, se na te rijeci trze, I opet mahinalno podize pistolj
prema Plavome!
“Nemoj ga samo opet repetirat, jer si dosadio I Bogu I
Vragu!” uz smijeh rece Plavi.

“Govno jedno bosansko, taman si mi se ucinio
simpaticnim!”…izdera se nekontrolisano na Plavoga, znatno
uzbudjeniji neko prije!

“Polako, jarane,kad udjes u Azizovu sobu, istina je da ima
samo ugradjeni plakar, ali kad otvoris ta vrata I razmaknes
garderobu, imaju I druga vrata! Tu ti je taj magazin!

“Ako si me zajebao, mrtav si garant, a I dosta si me jebav’o
tim tvojim fazonima! Ovo niko normalan ne bi trpio , sto ja
trpim!
Stef hrabro podje prema Azizovoj sobi! Nestade iz vrata,
culo se kako otvara plakar!
Plavi podleda u Zutu, izplazi joj jezik!
Zuta, uvrijedjeno poskoci!
Nije ocekivala takvu reakciju ni u ludilu!

“Stef,Stef… vracaj se nazad, …zamka, zamka!!...vrisnu Zuta!
Iz sobe se nista ne cuje! Tisina dugo potraja!

“Stef, samo treba ga znati otvoriti, jer mislim da je po
malo miniran, jer osim cuge I klope, ima I puno oruzja u
njemu! Jednom sam tamo uletio sa Tanjom I zgrabio plasticni
eksploziv misleci da je hasis.Zamalo nisam popusio svoj
zadnji “joint” u zivotu, doviknu mu Plavi!”

Ova recenica razoruza oba “hrvatska predstavnika”!

Prodje cijela minuta, a iz sobe se ne cuje nikakav zvuk!

Zuta prestravljeno trepce I glavom cas gleda u pravcu sobe,
cas u pravcu Plavoga!
Plavi zapali “filter 57”, a onda polako otpi veci gutljaj!
Casa se isprazni skoro do pola!
Opet , tisina! Nista se ne desava!
Vrata Azizove sobe tiho skripnuse, a u polumraku se pojavi
grdosija na njima.Ruke su mu se, spustene uz tijelo, nekako
izduzile, kao u majmuna, narocito desna, u kojoj je bio
pistolj!

“Imaju vrata, Zuta…ima tamo nesto, ali nisam smio da
otvorim!”…skrhano rece Stef!
“Idi ti Plavi ispred mene, a da znas drzim te na
nisanu!”…naredi Stef!
Zuta mahinalno cucnu iza kozne fotelje!
Plavi kraickom oka uvhati taj pokret!...osmjehnu se.
“Zuta, bolje bi ti bilo da sjednes na fotelju, jer ako ovo
rokne, lakse ce ti Bogu na istinu otici sjedeci!”
“Ima covjek pravo, nasmija se Stef u neznanju!”
“Vidis Stef, ovdje na vrhu vrata ima jedan “ekser”, njega
povucem…!’’…stani , stani ne vuci, …Stef se naglo baci pod
krevet!
“Dakle, drzim te na nisanu!”…rece drhtecim glasom !...a sad
povuci!”

“O, jebo ga ti Stef, hoces li ikada nauciti da mi
vjerujes?”
Niko ne odgovori!

Plavi povuce “esker”,a vrata se otvorise! Svjetlo bljesnu iz
prostorije!

“Jel to ima neko unutra,?”…zacudjeno ce Stef.
“Nema budalo!” …rece Plavi!
“Pa otkud svjetlo u sobi, a?...jel’ ti to mene
jebes,pametnjakovicu, opet?”…mudro pristenja Stef.
“Ma ne jebem te, to se automatski pali, k’o vrata na
frizideru!”…isusti Plavi razocaran u Stefovu logiku!
“Pocni da mi vjerujes , vec jednom, nije ti bas puno ostalo
izbora!”…nabaci ko usput Plavi!

“:Dobro, vjerujem ti i…cekam te u drugoj sobi…a ti se hvataj
toga sto nam treba …I izlazi!”

Ne prodje dugo, Plavi se pojavi na vratima, drzeci u kukama
dvije flase Chivasa, a ispod jedne ruke kolut “paskog” sira,
 ispod druge “njeguski” prsut! U obje ruke stisnuo kolut
filmske trake “super 8mm”. Na kolutu pise crnim flomasterom
“Zuta”, I neki datum od prosle godine!
Stef poput pantera skoci u zgrabi flase! Kako mu iscupa
flase, tako Plavom ispade sir I prsut a onaj kolut sa
filmskom trakom otkotrlja se pred noge Zute. Tu se zavrti
kao petoparac kad ga napenalis cvokom, I okrecuci se u sve
manjim krugovima,  bucno zveckajuci umiri se uz ono cuveno
“trt, trt, trttt”…
Stef I Zuta, otvorenih usta promatraju taj prizor! Kako se
kolut umiri, Stef podize glavu prema Plavom I iznenadjeno
upita: “I sta je sad ovo, opet neka bomba…da nije nagazna,
majku mu? I ti kazes da ti pocnem vjerovati, pederu jedan!”

“Stef, vidis I sam sta pise na aluminijskom kolutu!”
“Vidim, pise “Zuta” a datum od prosle godine, nisam valjda
corav! Pa sta?”
“Nisi corav, ali si glup, jarane!”…obrecnu se Plavi.

“Zasto bi ja sada bio glup,”jarane”…ironicno rece Stef.

“Zato sto to znaci da je Zuta ovdje bila I prije nas
obadvojice, zato sto je ovo film koji o tome svjedoci, I
zato sto mislim da je to pornic koji je “sluzba” sa njom
snimila!”…mudro ce Plavi!
“Pornic, mislis, aaa?”…otvorenih usta rece Stef!
“A vidi sta jos pise na kutiji …”Ko da k – Wien”!
“Mater ti jebem , droljo, znaci I u Becu si
bila!”…sumnjicavo upita Stef.
“Ne , vjerujem…mislim da je film samo tamo razvijen, a
mislim da je u ovoj kuci snimljen! Mora da je sluzio za
zabavu “gazdama”, a I ucjenjivanje Gospodjice Sudijinice!
A?”

Zuta se gusila napadom astme. Ili blagim srcanim udarom!

“To je moje, ne znam sta je , ali je moje!’…zavrista, a ona
prelijepa kosa joj poleti u vis I razbarusi se , bas k’o u
kakve babe! Paden a masno celo!

“Dobro, tvoje pa tvoje, vratit cemo ti , samo da malo
pogledamo!”…umiri je Plavi.
“Smiri se , Zuta, da pogledamo o cemu je rijec, a mozda je I
neciji zivot u pitanju!” “Ko zna? A?”…umilno rece Stef.
Tehnika je Plavom isla od ruke. Na brzinu namota traku na
projector, ugasi svjetla, dosu Chivas, I udobno se zavali u
fotelju!
“Zavali se I ti Sref, ko zna sta ce mo vidjeti, ali prvo
molim te svezi Zutu za fotelju!”
“Ocu, daj spagu!”…uzbudjeno rece Stef.
“Jebla te spaga, vezi je lisicama, budalo! Ama kakav si ti
to policajac?”
“Pa , nemam lisice, jarane!” snishodljivo rece Stef.
“Dobro, leti onda u magazu, puna ih je!”

“Stef prikopca lisice Zutoj, jedan kraj za ruku, drugi za
nogu!”

“Pustaj , Plavi film!”

“Puscam, gospodine!”…zavriska Plavi.
“Mislim , ide film…I tako!”…dodade smireno.

Prvih par minuta…nista! Vidi se samo soba u kojoj sjede, sve
isto, samo njih nigdje!
“Jeblo te ovo, to vidi I uzivi I sta to dokazuje, Plavi?”
“Ne znam, pij I cuti…vidis da film ide!”

“Ajoj, Plavi, kolika mu je guzica, a joj majko moja konja…a
I vidi mu dlaka po ledjima I guzici, jebote, jel’ ovo majmun
ili sta?”…vristi Stef gledajuci prve zive snimke u boji.
Iznenada ispod ogromnog tijela promoli se elegantna zenska
nogica, a onda isto tako, gracilana ruka zene obgrli tijelo
majmuna!
Cije se samo sum projektora I nista vise.
Ma cuje se I ubrzano disanje Stefa I Zute!
Plavi zaustavi film!
“Sta je sad “medjede”?...vrisnu Stef.
“Mislim jarane da je ovo tonski snimak, pa nesto kontam , da
cujemo I sta pricaju!”
“Pali onda I nemoj misliti! Pali, jarane!”
Plavi pritisnu dugme “audio” a sobu ispuni roktanje I
hrkanje, a zatim razgovjetan glas:”O, kako te jebem, krmaco,
o kao te jebem, kravo jedna, hrk , hrk jrrrrknj…! Kurvo
zagrebacka! Kurvoooo!
U sobi svi bez teksta! Samo usta otvorena!
Iznenada , se cupavi debeloguzan okrenu, I kao gumenu lutku
okrenu prema kameri, prelijepo zensko tijelo, a zatim ga
nabi sebi u krilo. Od debele stomacine, djevojka se savila,
kosa joj prekrila lice! Da gusta smedja kosa!
Debeloguzan je svrsavajuci uhvati za vrat…I tako podize
njenu glavicu.
Rasirenih ociju, plavi se okrenu prema Stefu. Stef nije
disao, nije se mrdao.
Zuta zavrista iz sve snage!
Krik se nigdje nije cuo, valjda zato sto je trebalo
reagovati ranije? Ko Zna?

Prenuse se obadvojica!

Plavi se obijema rukama pocesa po glavi!
“Zuta, zar je moguce, zar je moguce,… zar ti, o jebeni
Boze,… zar vi zene tako, I prisloni obje sake na usta.
Valjda zato da nista vise ne bi rekao?, ili sto je odletio u
onaj svoj tmurni svijet…Sabaha, I tako!
I konacno prestao da sanja!

Bez ijedne izgovorene rijeci, Stef je znao sta Plavi misli!
Uostalom to mu je jednom slikovito I objasnjavao, no tada ga
je Stef nekako tjesio, onako kako umije I zna!

Tamo negdje u Pasmanskoj ulici,u Zagrebu, broj ulice je
zaboravio, u jednoim podrumu, na Sigecici, naravno, onda
kada ga je Plavi prvi puta naguzio I oteo mu kutiju cigara,
onda kada je morao predati prijavu u Sud, zato sto je Plavi
nekome jebao majku,(ili sta?) onda kada je prvi puta vidjeo
Sudijinicu, kojoj je licno u ruke predate prijavu protiv
“delikventa”!

Sada mu je neizmjerno bilo zao Plavoga, sada je znao sta to
moze biti patnja!
Pomisli, “A I koji sam kurac navijao da se taj film pusti!”

Film se vrtio I dalje, pocetak uvijek isti, soba prazna, a
drugi supak jasi Zuti!
Bilo je tu scena za nevjerovati, bilo je batinanja, bilo je
placa, bilo je cak I jahanja, bilo je svega sto moze stati u
pornic “Made in Germany”. Ali uvijek glavna glumica – Zuta!
Jebaci?...sve same poznate face , onaj cupavi debeloguzan,
prvoligas Savezne Skupstine,samo skinuo naocale,drugi
crvenokosi horoz pokrainske Skupstine, pa par osunacenih
jahaca, reklo bi se iz vlade Be i Ha, bio je I jedan jado ,
sto ne skinu carapace, bijele…reklo bi se , kosovski kadar!

Stef ode necujno u magzin! 
Nosio je jos dvije flase Chivasa!
Flase spusti na stol, a onda lagano pridje Zutoj, stade
metar od nje, kao da nesto razmislja, nesto bi joj I rekao,
ali je to bio pretazaka zadatak za njega.
Zuta ga je gledala uplakanih ociju, sirom otvorenih ,kao
srna!

Brzo se odluci!

Opali joj samar sa jedne strane, malo se izmace, valjda da
sagleda efekat od toka, a onda jos snaznije zamahnu, I
odvali samarcinu sa druge strane, svojom teskom murijaskom
rukom!
Opet se izmace, pogleda malo zensko klonulo tijelo, pocesa
se po uhu…I nista vise.

“To je to “hrvatsko proljece, Plavi?”…upita kao za sebe.
Traka na projektoru se odvrti do kraja, a u sobi se cu samo
kloparanje, na zidu trag svjetla od projektora!

“Stef, podijelit cemo kolutove filmova, tebi pola meni
pola!”
“Ko ti mi ne vjerujes. Plavi!”

“Vjerujem ti Stef, ali ako tebe pritisnu, ti im reci da je
na sigurnom I druga polovina price, ako mene pritisnu I ja
cu im isto reci! Ovo je jedini nacin da nas ne skenjaju,
vjeruj!”

“Uostalom daj telefon da odmah provjerimo efekat.”
“Pa koga cemo sada buditi, Plavi?”…zacudi se Stef.
“Prvo zoves tvoga sefa, a on ce te obavijestiti da si
otpusten, da si na ulici, jel’ tako?”
“Onda ja zovem sefa od tvog sefa, a to je onaj mali sto je
Zutu karao zguza,pa ga obavjestim da su filmske trake
poslane u Srbiju, na Kosovo, I Sloveniju…I tako!”
“Zovi!”…rece Plavi.
“Ne smijem…sramota me!”
“A nije te sramota, ostaviti zenu I djecu na ulici…uostalom
, pitaj se sta si ti to nekome skrivio!”…dreknu Plavi.
“U pravu si…daj telefon!”
Stef okrenu broj!
“Dobro vece , Stef Zagorec pri aparatu”…kako to izgovori
tako I zanijemi! Skruseno spusti slusalicu.
“Znas kaj mi je rekel, a…znas kaj mi je rekel Plavi, a…jebal
mi je sve po spisku I jos je rekel da bu on licno moju zenu
naguzil, I to jos veceras!”…placnim glasom , jedva izgovori
Grdosija od covjeka!
“Bjezi, ne znas ti telefonirati papak, daj mi broj sefa od
tvog sefa!”

Plavi uze slusalicu u ruke, Stef okrenu broj!
“Halo, jesi li ti to supcino stara, mater ti jebem onu
usranu?”…dreknu Plavi u slusalicu!
“Nije ti ovo dobar broj, covjek se usro od straha I samo
vice da ce zvati muriju!”
“Hajmo ponovo, daj citaj I okreci brojeve polako, matere
ti!”
“Hocu, rece Stef, ali nemoj biti tako nagao I , ovaj,
…prost!”
“Jedi govna I okreci!”…ljut je Plavi.

“Halo, jesi li ti to Druze, Blah, blah , blah…a jesi, e onda
slusaj supcino stara, govori ti licno Drug Plavi iz Saveznog
DB-a, ti nocas jos I spavas a ja moram skakati na poziv
Saveznog ministra jer se neki tvoji usrani, I jebaceki
filmovi vrte po Beogradu…uzjahala te neka kurvetina pa te
kandzija po goloj guzici, I koga si nasao nego zagrebacku
Sudijinicu da maltretiras, mater ti jebem,… ma mrtav si
covjek …izbije li to u javnost, licno cu ti ja presuditi!
Slusaj ‘vamo, ko ti je na mjestu…blah, blah, blah…?”
“Tog si supka postavio, samo da ti lize guzicu, a gdje je
nas Stef?” A?…odgovaraj!”
“Kakav otkaz dobio somino, pa on ti ovog trenutka zivot
spasava, mater ti jebem pandursku!
“Imas dva sata, da navuces gace, objavis uzbunu, smijenis
sve svoje supke u SUP-u, a ujutro sacekas Stefa da mu
raportiras! Jel’ ovo jasno?
Dobro, kad je jasno ako te jos i jednom uhvatimo u tvojim
perverzijama, odrezat ce mo ti I kurac I jaja, pa onda jasi
I ti I tebe ko god hoce!
Ma sta izvinite, ma sta izvinite…leti budalo…mars!”
Plavi tresnu slusalicu!
Pogleda u Stefa…Stef se usr’o!
“Pa , jebajiga , sad, ujutro ti je ici u Zagreb, na novu
duznost! Moras paziti kako se ponasas, moj ti je savjet…samo
pun one pricaj!”…nasmija se siroko Plavi.
“Ajd sad zivio…da popijemo ovo sto je ostalo, a kako vidim
uhvatilo nas obadvojicu…ostat ce I vise nego sam mislio!”
“Ma mogu ja ponijeti ove dvije neotvorene flace Chivasa sa
sobom, ako je neki problem!”…u nevjerici rece Stef.
“Nemoj! To nama ionako ne pripada, samo smo se malo
pomogli!”…mirno rece Plavi.

“I cestam na postavljenju na novu, “odgovorniju”
duznost,…bojim se ta cu te uskoro morati oslovljavati sa
“Gospodine Ministre”!
Stef sage glavu, uvuce je nekako u ogromna njedra, a onda
kraickom oka pogleda  mladica u poderanim farmericama,
bosog.
“Plavi!”…rece Stef, “dans si I ti meni spasio zivot kao ono
jednom ja , Tebi…sjecas li se!?”
“Sjecam , sjecam, jako dobro Stef, ali se to medju ljudima
ne spomilje! Pravi ljudi pamte, a puste druge da o tome
pricaju !”

“Plavi, izgleda mi da si jedino ti lose prosao!?” Debelguzoj
Sabahi smo podmetnuli “decka” . tek da tebe navuce, a ispalo
je drugacije, on ju je karnuo…tvoja patnja je I moja
…veceras!

“Patis li Plavi puno ?” 

“Ne patim, Stef,… samo one balvan noge I veliku guzicu sam
mogao ja da volim, eto me jarane…skontao sam da mogu I bez
toga! 

“Stef, zahvaljujuci vama, ja sam od danas Slobodan
covjek…oslobodio sam se Sabahinih prica,nasih koncerata,
setnji Banjalukom…uspomena!”…uz smijesak rece Plavi!

Stef ga pogleda , nevjerujuci!

“Stef, gotovo…gotovo , jarane…shvatio sam da me samo
povrijedjeni ponos vracao na Sabahu! Slicno ovome danas,
slicno kao I tvoj poljuljani ponos…uvreda!

Dodje vrijeme kada covjek, poslije prosle ljubavi, pocne
pridodavati joj sve one prelijepe osobine koje nikada nije
imala, pocne ju velicati, nesvjestan da svega toga nikad
nije ni bilo!”

Zuta se bucno pomjeri!
Nisu joj pridodavali paznju!

Kao I da je nema, kao I da je nikad nije bilo!

“Stef, da krenemo?” …prenu ga Plavi!
“Da krenemo”…zamisljeno rece Stef.

“Ti I Zuta idete naprijed u svom autu, a ja cu u drugom
sam!”…rece Plavi.
“Pa ti Plavi I nemas vozacku!”…zinu Stef.
“Nemam, zato ti ides naprijed!”…nasmija mu se Plavi.
“Hajde da idemo ti I ja zajedno, a ona neka vozi
sama,”…predlozi Stef.
“Neka, ne bih Jarane, poslije one recenice, “ubij ga Stef”,
volio bih da crkne!”

“Ah, da , Stef, nema se bas puno vremena, znas one “djecije”
bombe, kad im izvadis onaj prvi osigurac, pa ako odmah ne
izvadis drugi, pucaju za sat-dva  vremena, ili barem tako,
blizu!”…rece Plavi.
Kineska tehnologija, a desi se da neke I ne puknu!

“Kako, …blizu, Plavi?”…izdreci se Stef!
“Tako, blizu…samo sto nije roknulo, jarane!”…na brzinu rece
Plavi!

Trceci prema autima, Stef se okrenu I u trku upta Plavog :
“Vidimo li se , jarana ikada?”
“Ne znam , Stef, odoh traziti Tanju , Ecu I malog Aziza!”

Tockovi zaskripase, ali se ne dize prasina…samo ruljci
povaljani po plazi!

Plavi ubaci u prvu brzinu, a onda napari gas, ubaci u
drugu…auto jeci, …jebajiga sad , trecu brzinu nikad nije 
savlad’o…sve se raspada , Stef  daleko odmice sa svojim
autom, Plavi mu jos samo ponekad u nekoj blazoj okuci ugleda
stop svjetla! Poslije ni to! 

Utom puce nesto zestoko…nevjest voznji…Plavi ugleda , crveno
nebo u retrovizoru, auto mu se zanese!
Naglo zakoci na sred puste ceste!

Izadje iz auta, a pogledom uhvati cijeli Kvarner, kao krvlju
obavijen u crveno, negdje dole u Moscenickoj Dragoj…ko biva
vatromet!

“Gori Istra nocas, gori moja banjalucka “picka”, gori moj
“Sare”, gori moje djetinjstvo,gori Semara, I Ale, ode Imela
u helac, ode Miro Sojtara, ode Koka,…pa zatim Moj Mili
Crljenica, Tubin,…gori Ljuba Truba, i onaj ludi Beca , jebem
ga zguzvana, ! …Gori pola Istre, a Raja medju nama …nije sve
bilo do mene! 
Jebajiga!
Puklo bi I onako!



Komentar Br.88
Poslao : Toba 51
Datum : 08.10.2007.
Maglovito zagrebacko jutro. ulice mokre,samo se presijeva po
neki skiljavi sjaj .reklo bi se velegrad, velegrad bez duse
I bez I jednog  citavog neona,.. Plavi, otrese glavom! 
Kafana “Mosor” je bila jedino mjesto otvoreno u “Gradu”!
Taman u srcu Zagreba, a I to pred svitanje.
Nigdje nikog poznatog…raja valjda polijegala, samo kurve
dirince, cekajuci po nekog pijanog seljaka!
Plavi izvrnu dzepove…bilo je love za prepast’  narod!

“Masala!”, ajmo narode da vam Bosanac plati klopu, ajmo u
red, mater mu jebem, da se nesto  I pojede ovih dana, nije
sve u karanju! 
Ajmo “Dame” da se I nama nesto lijepo desi! A?”…veselo rece
Plavi. A I vi Kuvarice, dajte prevrniti tu skorenu hranu, za
kurac,…nek’ se I nam ucini da jedemo nesto svjeze!”

“Eh, Plavi , budalino, andjele moj zagrebacki, svaka ti je
rijec zlatom pozlacena!”…izleti debela kuvarica iza sanka!
“Daj da  te poljubim…matere ti …one tvoje …bosanske , ma
Plavi da je ‘vaki ljudi ko sto si ti, ‘rvatska bi bila…haman
, cista ko ona tvoja jebena Bosna!”

“I tvoja Dalmacija, majstorice!”…osmjehnu joj se Plavi.

“Takva, jarane, takva!”…zavrluda glavom debela kuvarica,
“ali nisi smio ici s onim pijancima zagrebackim ,  pod njen
prozor! Cuj…cula sam , pjevali ste “Marinu”, joj konja, joj
budalaaa!
Treb’o si nesto lagano, kao “Tiho noci, moje zlato spava”

“Ko, bil’ mi se ona vratila Majkara?”…utvori usta Plavi!

“Bil’ joj “organ “ iz “vagine “ izvadio supak,… bil’ oni
zabezekniti slusali jecaje “kurtona”, pa zajedno sa nama
poceli plakati, ili bi nastavili karanje…Budalo!?” …ljutnu
se Plavi.

“Ne bi , Plavi, a I ona nema vise kuda…a I  pravo ,… nema ni
ona vise kuda!”

“Ako bi bilo ljepse sto mi ti onda ne izleti iz kuhinje da
mi to kazes? A?” …zaneseno rece Plavi.

“Nisam mogla, matere mi, nesto mi se na sporetu zavuklo, pa
sam se bojala da ne zagori!”…rece “mosorska” glavna
kuvarica- sva nekao crvena u licu…reklo bi se laze!”

Poljubise se! A I sta bi drugo!?
“Ljubav je samo rijec.. I nista vise!”

Vrata se otrvorise treskom!

Raskoracen, stajao je Sref, iza nega jos dva majmuna.

“I koliko ima da se plati?”…hladno rece!

“Ne znamo sta ima, pet sest porcija  pasulja, onda tri
cetiri porcije makarona, dvije tri ruske salate,…I oko
trideset snita kruha!...zabrza glavna kuvarica!”

“Trideset, kazes…snita, a ?...Starog kruha…majkara,a …I
”time” hranis svoje goste?”
“Ali , Gospodine, sve je vec platio Plavi!”…snadje se
kuvarica.

“Platio, velis, majkara?”

“Platio?”

“Ondak bumo mi u Hrvatskoj platili duplo!”…izdera se Stef!

“Ma, boli me kurac,” kolk’o bu te vi platili”…ja sam platio
, onako iz duse!”…razgoropadi se Plavi.

“Tvoja je dusa, sam kurac, a I ti si bosanski papak…prdonja,
eno ti se I picka kara metar od nas, ha , ha ha !”…razvali
se od smijeha Sref.
“Dos’o joj bajo iz Beca sa Folksvagenom, dodji do prozora,
vidi mu “maluzine”,crna, ko I tvoja dusa, Plavi!”

Plavi razbistri svoje snove…jasno je vidjeo ono sto mu Stef
pokazuje…vidjeo je I vise!

“Stef, skini pistolj,… Stef izadji sa mnom van…danas nemam
bombi, ali imam inspiraciju!”…rece Plavi i tiho, spusti ruku
na sank…jedino cvrsto mjesto u zivotu!
Znao je da nema nikakvih sansi protiv Stefa!

Stef , izadje na sred Trga Republike u Zagrebu!
Valjaju se jutarnji tranvaji ! 
Valja se I Stef od smijeha! “Bas mi je drago da sam te nasao
Plavi! Ovo se mora proslaviti!”…rece.

Pogled se pruzao prema Sabahinom prozoru, ali Plavi to vise
nije registrovao…Sabaha je mrtvo debeloguzo
stvorenje…kurvetina !

Plavi se izmace do sredine Trga! Eh, tu vidi prozor zene
koju je najvise volio u zivotu, ugleda cijelu Gajevu
ulicu!...a nekakav mu mrak pade na oci, kao onda za njegov
rodjendan, onda kada je Sabahu vdjeo kako cvrsto grli
nepoznatog muskarca…

Marihuana I alcohol, mijesani ucinise od njega zvijer!
Vidjeo je sve krvavo, sve slomljeno, …noz u tudjim
rukama,ponos bacen pod noge…I zluradi smijeh …

Stef ga slijedi krvavih ociju!
Plavi se sagnu, rasirenih nogu!
“Ajde konju, veci si I jaci…pridji, da ti pokazem sta je
carsija!”…rece Plavi.
Stef, gromada od covjeka, policajcina, gazi samouvjereno!
Smije se iz sveg srca!” E budalino u kom si ti sad filmu! Ja
sam tvoj Stef!”…popustljivo izgovori policajac.
“Stef iz Moscenicke Drage!, Plavi Ej,Plavi, Plavi!”

Plavi razmahnu po zraku svojom desnom rukom, sve je
vitlajuci u krug, na sto se Stef, ko nasmja, uhvati tu
letecu desnicu objema “glupim plicijskim “ rukama I isti cas
osjeti “direkt” ljevice , Hoze Fikreta, pravo u bradu! Pade
Grmalj, na zagrebacki asvalat!
“Toba, samo lijjevom tuci!”…rece mu jednim Hozo u klubu
:”The New Man”!
“Ma koga cu ja tuci, moj Hozo?”
“Ne znam…ali udri lijevom!”…rece Hozo!

I , kurac… Stef lezi na mokrom asvaltu, a Plavom se nesto
osladilo!
Kako Stef , lezeci podize glavusu, tako dobi I udarac po
,sred labrnje, onako lagan, ko kad napenalis fudbal!
Pljus!
Klonu mu glava ,… ali konjina se jos jednom isprsi…”Plavi,
sala, sala mala, ja sam tvoj Stef!”
 
Kako rece, jadnik , “Stef”, u Plavom adrenalin poraste do
ludila!
“Pa sto me nisi mogao samo ubiti,
picko…pistoljem?...zabezeknu se Plavi!

“I”

Koji kurac vi Hrvati samo prijetite klanjima, zar vas nije
sramota cijeloga svijeta?
Jasenovca, I vasih ustaskih zlodjela? Iza cega stvarate
Hrvatsku,… govno jedno,Stef , tebi govorim,… iza  cega
gurata Muslimane u Handzar divizije I koristite te casne
borce za svoje prljave ciljeve?”

”Stef, zaklat ces ti danas moj kurac…kurac,!… moj kurac
jarane…vristi Plavi!

“Ti si tu dosao da koljes! Da koljes meneee!...Au,mater ti
jebem, auu mater ti jebem…dje pored sveg oruzja na ovom 
svijetu , Ti nadje da me koljes…ne moze tako jarane!
Plavom se pritisak digao do ludila!
Nije vladao svojim postupcima!
Naglo se okrenu, ne gledajuci naSrefove gorile, a onda 
snazno nogom raspali po Stefovoj glavi!
Stef klonu kao ispuhani balon, I tako osta lezeci na
zagrebackom asaltu!

“A sad vi Picke”…obrati se Plavi, Gorilama, ajmo jedan po
jedan, da vam pokazem sta je “Bratstvo I Jedinstvo”!
Veci Gorila po malo ustuknu, ali manji se u strahu dohvati
svog pisotlja I  opali!

Pistolj, jedan od najboljih na svijetu CZ 9mm(duga dvetka),
ali  Plavi ne osjeti nikakvu bol!

Cak se nije ni pomakeo,… samo kao ispuhani balon, osjeti da
nestaje, a onda se sroza kao kakva ponjava, nista ne
govoreci, a pogled mu na njen prozor!  Na Gajevu ulicu!
Uhvati se rukom za mjesto na stomaku, gdje mu je metak
prosao, krv prodje kroz prste I lagano se razli po stomaku.
Plavi podize jos jednom , nemocno, svoju lijepu glavu,
reklame Varteks konfekcije, Efke, onda jedan prozor Zuzi
Jelinek, pa hotel Dubrovnik…a kraj oka uhvati Sabahin stan!

Neko upali svjetlo tamo gore u Gajevoj! 

Mozda neko ide samo pisati, mozda nekog samo prostata muci,
mozdaSabaha brise onu stvar poslije karanja…?

Krv mu se “kori”, krv mu se “zgrusava”na grudima …I postaje
hladna! Ocima vise ne upravlja zakucane su u jednu tacku! 
Gajeva 2b !

E, to je to !

 “ Da je barem nocas Stef pored mene, sve bi mi bilo lakse!
Mozda bi mi on I misli sredio, eh , Stef, stari policijski
prdonja, zasto covjek uvijek umire sam?”

Umrijeti, umrijeti sam, tako se mora… hvala tI dragi Boze,
hvala ti da se  I ti nisi napatio sa mnom, kao ja sa tobom!

Plavom se ucini kako je lako umrijeti! 

A jos bi se toga mnogo moglo reci! Pojavi mu se osmijeh na
licu, ali skrto…
Zagrize donju usnicu,I sam se sebi , ucini …sam!... I
…smijesan!

Rasklimana nocna cetrnaestica, proleti kao vjetar,… a za
sobom ostavi dasak Zagreba.

Pomjeri se plavi plamicak kose tjeran vjetrom starinskog
tranvaja…I nista vise!

Kakvo divno zagrebacko jutro, sve mirise na beogradsko
pecivo…! Vruc burek…kod Insanica!






Komentar Br.89
Poslao : Toba 51
Datum : 08.10.2007.
Maglovito zagrebacko jutro. ulice mokre,samo se presijeva po
neki skiljavi sjaj .reklo bi se velegrad, velegrad bez duse
I bez I jednog  citavog neona,.. Plavi, otrese glavom! 
Kafana “Mosor” je bila jedino mjesto otvoreno u “Gradu”!
Taman u srcu Zagreba, a I to pred svitanje.
Nigdje nikog poznatog…raja valjda polijegala, samo kurve
dirince, cekajuci po nekog pijanog seljaka!
Plavi izvrnu dzepove…bilo je love za prepast’  narod!

“Masala!”, ajmo narode da vam Bosanac plati klopu, ajmo u
red, mater mu jebem, da se nesto  I pojede ovih dana, nije
sve u karanju! 
Ajmo “Dame” da se I nama nesto lijepo desi! A?”…veselo rece
Plavi. A I vi Kuvarice, dajte prevrniti tu skorenu hranu, za
kurac,…nek’ se I nam ucini da jedemo nesto svjeze!”

“Eh, Plavi , budalino, andjele moj zagrebacki, svaka ti je
rijec zlatom pozlacena!”…izleti debela kuvarica iza sanka!
“Daj da  te poljubim…matere ti …one tvoje …bosanske , ma
Plavi da je ‘vaki ljudi ko sto si ti, ‘rvatska bi bila…haman
, cista ko ona tvoja jebena Bosna!”

“I tvoja Dalmacija, majstorice!”…osmjehnu joj se Plavi.

“Takva, jarane, takva!”…zavrluda glavom debela kuvarica,
“ali nisi smio ici s onim pijancima zagrebackim ,  pod njen
prozor! Cuj…cula sam , pjevali ste “Marinu”, joj konja, joj
budalaaa!
Treb’o si nesto lagano, kao “Tiho noci, moje zlato spava”

“Ko, bil’ mi se ona vratila Majkara?”…utvori usta Plavi!

“Bil’ joj “organ “ iz “vagine “ izvadio supak,… bil’ oni
zabezekniti slusali jecaje “kurtona”, pa zajedno sa nama
poceli plakati, ili bi nastavili karanje…Budalo!?” …ljutnu
se Plavi.

“Ne bi , Plavi, a I ona nema vise kuda…a I  pravo ,… nema ni
ona vise kuda!”

“Ako bi bilo ljepse sto mi ti onda ne izleti iz kuhinje da
mi to kazes? A?” …zaneseno rece Plavi.

“Nisam mogla, matere mi, nesto mi se na sporetu zavuklo, pa
sam se bojala da ne zagori!”…rece “mosorska” glavna
kuvarica- sva nekao crvena u licu…reklo bi se laze!”

Poljubise se! A I sta bi drugo!?
“Ljubav je samo rijec.. I nista vise!”

Vrata se otrvorise treskom!

Raskoracen, stajao je Sref, iza nega jos dva majmuna.

“I koliko ima da se plati?”…hladno rece!

“Ne znamo sta ima, pet sest porcija  pasulja, onda tri
cetiri porcije makarona, dvije tri ruske salate,…I oko
trideset snita kruha!...zabrza glavna kuvarica!”

“Trideset, kazes…snita, a ?...Starog kruha…majkara,a …I
”time” hranis svoje goste?”
“Ali , Gospodine, sve je vec platio Plavi!”…snadje se
kuvarica.

“Platio, velis, majkara?”

“Platio?”

“Ondak bumo mi u Hrvatskoj platili duplo!”…izdera se Stef!

“Ma, boli me kurac,” kolk’o bu te vi platili”…ja sam platio
, onako iz duse!”…razgoropadi se Plavi.

“Tvoja je dusa, sam kurac, a I ti si bosanski papak…prdonja,
eno ti se I picka kara metar od nas, ha , ha ha !”…razvali
se od smijeha Sref.
“Dos’o joj bajo iz Beca sa Folksvagenom, dodji do prozora,
vidi mu “maluzine”,crna, ko I tvoja dusa, Plavi!”

Plavi razbistri svoje snove…jasno je vidjeo ono sto mu Stef
pokazuje…vidjeo je I vise!

“Stef, skini pistolj,… Stef izadji sa mnom van…danas nemam
bombi, ali imam inspiraciju!”…rece Plavi i tiho, spusti ruku
na sank…jedino cvrsto mjesto u zivotu!
Znao je da nema nikakvih sansi protiv Stefa!

Stef , izadje na sred Trga Republike u Zagrebu!
Valjaju se jutarnji tranvaji ! 
Valja se I Stef od smijeha! “Bas mi je drago da sam te nasao
Plavi! Ovo se mora proslaviti!”…rece.

Pogled se pruzao prema Sabahinom prozoru, ali Plavi to vise
nije registrovao…Sabaha je mrtvo debeloguzo
stvorenje…kurvetina !

Plavi se izmace do sredine Trga! Eh, tu vidi prozor zene
koju je najvise volio u zivotu, ugleda cijelu Gajevu
ulicu!...a nekakav mu mrak pade na oci, kao onda za njegov
rodjendan, onda kada je Sabahu vdjeo kako cvrsto grli
nepoznatog muskarca…

Marihuana I alcohol, mijesani ucinise od njega zvijer!
Vidjeo je sve krvavo, sve slomljeno, …noz u tudjim
rukama,ponos bacen pod noge…I zluradi smijeh …

Stef ga slijedi krvavih ociju!
Plavi se sagnu, rasirenih nogu!
“Ajde konju, veci si I jaci…pridji, da ti pokazem sta je
carsija!”…rece Plavi.
Stef, gromada od covjeka, policajcina, gazi samouvjereno!
Smije se iz sveg srca!” E budalino u kom si ti sad filmu! Ja
sam tvoj Stef!”…popustljivo izgovori policajac.
“Stef iz Moscenicke Drage!, Plavi Ej,Plavi, Plavi!”

Plavi razmahnu po zraku svojom desnom rukom, sve je
vitlajuci u krug, na sto se Stef, ko nasmja, uhvati tu
letecu desnicu objema “glupim plicijskim “ rukama I isti cas
osjeti “direkt” ljevice , Hoze Fikreta, pravo u bradu! Pade
Grmalj, na zagrebacki asvalat!
“Toba, samo lijjevom tuci!”…rece mu jednim Hozo u klubu
:”The New Man”!
“Ma koga cu ja tuci, moj Hozo?”
“Ne znam…ali udri lijevom!”…rece Hozo!

I , kurac… Stef lezi na mokrom asvaltu, a Plavom se nesto
osladilo!
Kako Stef , lezeci podize glavusu, tako dobi I udarac po
,sred labrnje, onako lagan, ko kad napenalis fudbal!
Pljus!
Klonu mu glava ,… ali konjina se jos jednom isprsi…”Plavi,
sala, sala mala, ja sam tvoj Stef!”
 
Kako rece, jadnik , “Stef”, u Plavom adrenalin poraste do
ludila!
“Pa sto me nisi mogao samo ubiti,
picko…pistoljem?...zabezeknu se Plavi!

“I”

Koji kurac vi Hrvati samo prijetite klanjima, zar vas nije
sramota cijeloga svijeta?
Jasenovca, I vasih ustaskih zlodjela? Iza cega stvarate
Hrvatsku,… govno jedno,Stef , tebi govorim,… iza  cega
gurata Muslimane u Handzar divizije I koristite te casne
borce za svoje prljave ciljeve?”

”Stef, zaklat ces ti danas moj kurac…kurac,!… moj kurac
jarane…vristi Plavi!

“Ti si tu dosao da koljes! Da koljes meneee!...Au,mater ti
jebem, auu mater ti jebem…dje pored sveg oruzja na ovom 
svijetu , Ti nadje da me koljes…ne moze tako jarane!
Plavom se pritisak digao do ludila!
Nije vladao svojim postupcima!
Naglo se okrenu, ne gledajuci naSrefove gorile, a onda 
snazno nogom raspali po Stefovoj glavi!
Stef klonu kao ispuhani balon, I tako osta lezeci na
zagrebackom asaltu!

“A sad vi Picke”…obrati se Plavi, Gorilama, ajmo jedan po
jedan, da vam pokazem sta je “Bratstvo I Jedinstvo”!
Veci Gorila po malo ustuknu, ali manji se u strahu dohvati
svog pisotlja I  opali!

Pistolj, jedan od najboljih na svijetu CZ 9mm(duga dvetka),
ali  Plavi ne osjeti nikakvu bol!

Cak se nije ni pomakeo,… samo kao ispuhani balon, osjeti da
nestaje, a onda se sroza kao kakva ponjava, nista ne
govoreci, a pogled mu na njen prozor!  Na Gajevu ulicu!
Uhvati se rukom za mjesto na stomaku, gdje mu je metak
prosao, krv prodje kroz prste I lagano se razli po stomaku.
Plavi podize jos jednom , nemocno, svoju lijepu glavu,
reklame Varteks konfekcije, Efke, onda jedan prozor Zuzi
Jelinek, pa hotel Dubrovnik…a kraj oka uhvati Sabahin stan!

Neko upali svjetlo tamo gore u Gajevoj! 

Mozda neko ide samo pisati, mozda nekog samo prostata muci,
mozdaSabaha brise onu stvar poslije karanja…?

Krv mu se “kori”, krv mu se “zgrusava”na grudima …I postaje
hladna! Ocima vise ne upravlja zakucane su u jednu tacku! 
Gajeva 2b !

E, to je to !

 “ Da je barem nocas Stef pored mene, sve bi mi bilo lakse!
Mozda bi mi on I misli sredio, eh , Stef, stari policijski
prdonja, zasto covjek uvijek umire sam?”

Umrijeti, umrijeti sam, tako se mora… hvala tI dragi Boze,
hvala ti da se  I ti nisi napatio sa mnom, kao ja sa tobom!

Plavom se ucini kako je lako umrijeti! 

A jos bi se toga mnogo moglo reci! Pojavi mu se osmijeh na
licu, ali skrto…
Zagrize donju usnicu,I sam se sebi , ucini …sam!... I
…smijesan!

Rasklimana nocna cetrnaestica, proleti kao vjetar,… a za
sobom ostavi dasak Zagreba.

Pomjeri se plavi plamicak kose tjeran vjetrom starinskog
tranvaja…I nista vise!

Kakvo divno zagrebacko jutro, sve mirise na beogradsko
pecivo…! Vruc burek…kod Insanica!






Komentar Br.90
Poslao : Toba 51
Datum : 08.10.2007.
Stef, sav izbezumljen, krvavih usta,jedva disuci od zestokih
odaraca  u jaja…,kleknu na oba koljena,uhvati klonulu glavu
Plavoga u svoje rucerde, prodrma je snazno, kao bundevu…

“Ustaj, mater ti jebem, ustaj , dizi se…o mater ti jebem!”

 Laje kao pas na mjesec, a glavusu svoju policijsku izvrn’o
prema nebu! Pripio Plavog uz grudi!

Place pandurcina, k’o picka…place samo tako!
Krv mu se zamotala oko tijela, krv mu se zgrusava oko
koljena!
Krv, usrana krv, a nije njegova!

“Ti ne mozes umrijeti , ti ne znas umrijeti…picko
bosanska!”
“O, Majko moja mila!”…urlice Stef…”O , Boze moj Veliki,
vrati mi ovo dijete…vrati mi ga…matere ti!”

Bi to jaka molitva,…za Stefa, za samog Boga, ovaj put ,
njemu licno upucena,… al’ Bog ko Bog, boli ga kurac za raju-
pickin dim!

Kao da Bog slusa nas…I kao da mi slusamo Boga!
K’o da Boga ima?
Glupost!
Danas, ni jedano ni drugo ne postoje!

Glupost, tj. …jebaji ga!

Valja , umrijeti kad ti nafaka dodje!, … I nista vise!
Haman!



Komentar Br.91
Poslao : Daca BG
Datum : 10.10.2007.
Uh...Toba,sto bi rekla Olgica



Komentar Br.92
Poslao : Toba 52
Datum : 17.11.2007.
Mnogo vremena je proslo od tada, ali sve zavisi kako ko
mjeri vrijeme!

Azize, dodaj mi loptu, ali polako, nemoj spice, matereti,
o’s da mi razbucas glavusu?
Tanja se pojavi na trijemu kucerine na Tresnjevci I vrisnu:
“Aziz, nemoj da ti ja sletim odozgor jedan dan!”

“Eh, kad bi ti to mogla Majkara, mene bi Sunce
obasjalo!”…prosapta Aziz.

Tanja ljutito zavrnu lijevi tocak svojih invalidskih
kolca…nestade za tren!

“Bi ovo brzo, Aziz?!”…rece dosljak.

“Ah,takva je moja Tanja!”: sjetno rece momcic.

“Pamtis li ti mene Aziz?”…upita dosljak, onako kao za sebe.
Aziz razrogaci svoje prelijepe zelene oci…zinu!

“Ma jok, ja!”…rece .

“A cepovi od kokakole, I tvoje bjesomucno
zveckanje…aaa?!”…nastavi dosljak!

Aziz se umiri, trepnu nekoliko puta a onda rece : “ Ti li si
to, ti koji jedini nisi tukao Tanju, ama ti si taj sto je sa
Ecom surovao! Jebote, kako si se izmjenio!”

“Taj sam, Azize, a I sacuvao sam ti one tvoje cepove, mada
znam da mi nikad necemo izvuci “Mini Morisa”! Kokakola, to
su ti veci lopov od nas!
Covjek se osmjehnu!


“Reci ti meni mili, ko to nasu Tanju tako ubogalji?”…
prosapta covjek.
“Ne znam tacno, ja ne znam nista, Gospodine, ali, …sve je to
bilo ispred “Jukinog bara”, neke noci ! Spavao sam!”
“Dobra si ti momcina Azize!”….rece covjek.

“Dobraaa!”

“Aziz, kaj ti nisem rekla sto put da ne pricas sa
neznancima, penji se u kucu…a Vi Gospon kaj iskate,
prosim?!”

Plavom se razvuce osmijeh preko  lica! 
Konacno je tu gdje treba.
Ocima punim sjaja ugleda zenu koju je obozavao, ugleda
djelicak svoje nekadasnje srece,ugleda I smiraj…nesto kao
svoj Dom, toplinu, utociste, ustirkanu posteljinu I
jastusnicu, sve od “damasta”,…. miris kakaoa I vruc hljeb,
sobu okrecenu u bijelo, sa pogledom na jutarnje sunce.
Starcevica se nadvila nad Banjaluku!

Sunce se naguzilo, pa trepce!

Lice mu se jos vise ozari, jer ni u jednoj sceni ne vidje
Sabahu!

Isparila, nestala,kurva,… crna magija, zvana ljubav, nestalo
I ponizenje koje je vukao godinama!
Plavi se , osmjehnu siroko, sretan I Slobodan!

Kao da je u taj cas nestalo sve one njegove gorcine,
perverznih I besmislenih psovki…kao da je stajao pred kucnim
pragom!
Cist I sam, zeljan roditeljskog zagrljaja!

No taj zagrljaj je ipak samo dio maste, njegove iskrivljene
svijesti,… jer ko bi to jos njega grlio, jer ko bi to njega
cekao, jer, ko bi se to njemu nadao!?

Ljubav nije za sirotinju, …sirotinja se u ljubavi ionako
nikad ne snalazi!

Sirotinji ljubav dodje …”Ko kad ti neko Mater
jebe!”…otprilike!

Ko kad nema neko nekog drugog, nego nadje tebe da Handri!
 Plavi sagnu glavu, pogleda u zemlju,sasusena trava, malo
blata!

Za trenutak mu se ucini da  je dosao pred pogresnu
Tresnjavacku kucu!
Nazad se nije moglo!

“Kaj zvernjas, manijak, o’s da ti glavu razbucam sacmarom ,
ili sta?”
Vristi duboki glas sa trijema kuce.

“Ma razbucaj, kravo,nemas vise “Magnuma”, nego si spala na
sacmaru, ko svi penzioneri Hrvatske, I samo bi pucala,
pucala, pucala…pa okini vec jednom, prdaro na tockovima!”

Ispali , Plavi sav svoj gnjev u sekundi!”
I okrenu se , polazeci na drugu stranu!
Mahnu samo rukom, u smislu…jebite se svi!

Pomisli, san je dobar, samo zato sto se sanja.
Svoje mjesto u zivotu nikad ne mozez birati, ono ce ti se
samo ponuditi!
Samo je to istina!

Iza njegovih ledja, odvijala se drama…Aziz nesto zustro
prica zeni u kolicima! Ona mase rukama, kao ranjena ptica,
cavka!
“Ali , ja te uvjeravam Tanja, to je ON!”…ispali svoj zadnji
adut Aziz!

“Stani, ej ti sto hodas…alo…Stani!”: Dreknu Tanja!
“Okreni se!”

“Eto, stao sam I okrenuo se, I sta sada hoces?!”: upita
Plavi.
“Da ti guram ta zdrkana kolica, A!?”

“Ti si to, Ti si to, I niko drugi…picko Plava, o , Jarane
moj, bosanski, nisam te prepoznala…zajebala se, sta li?!”
Kako to rece , uhvati se rukama snazno za ogradu balkona,
podize svoje tijelo, a kolica joj iskliznuse ispod guzice!

Ti li si to, Ti li si to…Toba!?

“Tobaaa”!...vristi Tanja!

Stajala je “cvrsto”, na svojim drhtavim nogama, sama
nevjerujuci sta ju je snaslo!

“Plavi, Plavi!”…tresla se Tanja!
 “Toba, mili!’
“Plavi! Mili!”
Grcala je u suzama…:”Toba… Plavi…mili…mili  moj!”; vristala
je Tanja!

U tri skoka Plavi se uspe uz natrule drvene stepenice!
Obavi je rukama oko struka I snazno stegnu!
Nisu disali…
Tanjina plava masna kosa, samara ga po licu,poneki pramencic
mu uleti u oko,… a suze sjedinjene, mrljaju po njihovim
licima…ostavljajuci  na obrazima svijetle tragove, svojih
puteva.

Osjeti je svim svojim bicem kao Majku, osjeti njene velike
materinske sise, njeno toplo zensko tijelo, osjeti njen
materinski dah, osjeti, osjeti…sto nikad nije osjetio,
osjeti…ljubav!

Ko kad ga je jednom, dok je bio mali I bolestan,Otac
pomilovao pa masnoj kosi! 

Pomisli sada, kao I onda…onda kada je bio mali I
bolestan…kako je lijepo kada te neko pomiluje po glavi,…
eh!

Kako je lijepo kad te neko pomiluje po glavi!

Aziz ga prigrli sa druge strane!
Podize svoju malu lijepu glavicu, oci pune suza, valjaju se
niz prljavo lice…
Plavi cucnu, uhvati tu prelijepu glavicu u svoje
ruke…netremice ga gledajuci…a onda ga poljubi u vrh nosa!
“Ti si moj spas I moja savijest…ti si moj najbolji drug!:
rece Azizu , tiho Plavi…prokleta ti Mati koja te rodila,
barabo moja mala!”

Aziz , ushicen, pripi se uz  Plavoga!

Na radiju , Branimir Stulic,Cupko… I pjesma “Partizan”!
Joj dje me nadje! Moja zagrebacka raja, pjeva!
Gde mi je Dzoko Grgac, covjek koji je dao ime tom Bandu!
“AZRA”
Gdje mi je Cupko, rastresen I blesav, samo svoj?
Pjeva o “Ivi Loli Ribaru”, ljubavnu pjesmu njegovoj jedinoj
ljubavi djevojci koja se zvala Sloboda!
Pjeva kao “Cohan, Leonard, jakako!”
“Draga , “Slodoba”, kako gordo teku suze,…umrla je bez
rijeci…grobnica je javna kuca…
“Da li ce Sloboda , umjeti da pjeva, kao sto su suznji
pjevali o njoj!?”

“Hoce, …kurac…moj Johnny!”…kao za sebe prosapta Plavi.

Plavi osmotri kucu! Sve je mirisalo na sirotinju!

Pravio se da to ne primjecuje, kao da to ne postoji!
“Tanja, sve se istopilo od kada ne radis, a?”
“Eto, od kad su me slomili, te jebene noci,sve je nestalo,
Mili! Prodala sam Bunde, prodala Mercedesa, jedva imam I za
telefon platiti. Sta da ti kazem, Jarane, stare kurve tako
zavrsavaju. Jedino me jebe sto sam ovo dijete povukla sa
sobom!”

“Nisi pokusala izaci u Grad, neko bi te se garant sjetio?”

“Pomislila sam jednom na jednog studenta, Tebe, ali sam cula
da te je Stef ubio na Trgu Republike! Isplakala sam svoju
dusu, Eci sam javila u Hamburg, cule smo se dva tri puta
telefonom…a nista od toga…samo plakale ko picke!”

“A, ja da molim?”
“Ja , da molimmm?”…Plavi, dodji sebi malo!

“Plavi, pa ja sam mislila da me ti dobro poznajes, uh, ala
sam se zajebala…zar najboja zagrebacka kurva da puzi…taj
film nikad neces vidjeti, a I ako ga vidis, Tanja ti nece
biti glavna glumica!”
“Kontas…kurtonu bosanski?”

“Kontam, Mila!”: ko za sebe rece Plavi.

“Telefon ti jos radi , zar ne?”
“Radi!”…puhnu Tanja.

“Halo,… Hotel Beograd, na vezi Gospodin Plavi, licni tajnik
Gospodje Tanje, molim hitnu vezu sa Gospodinom Vladimirom
M.!”
Tisina!

Onda , kvrc, kvrc…pa tisina! “Bar da DB pusti kakvu muziku”,
rece Plavi Tanji!
“Koga zoves  ugursuze?”….bijesno upita.
“Skupljam nasu raju , Stara!” nasmija se Plavi.

“Halo,” Gospodine” Tajnice, Gospodje Tanje,… Drug Vladimir
M. , upravo ima sastanak sa Dr. Vladimirom Bakaricem…bojim
se da ce te morati nazvati , neki drugi dan.”:rece
musko-zenski glas iz slusalice.
“Sine, bojim se da ces vec danas izgubiti posao, nisi me
“Shvatilo”…zove Gospodin Toba, tako reci Vladimiru…I kapak!
“Ma leti, sekundice su u pitanju!”

“Halooo, ko me to zove?”

“Vlado, ja sam Toba!”

“Tooobaaa!, pa dje se ti to meni sakrivas?”…razdragano
izusti moj “genijalni” , ali prije svega Prijatelj!

“Ma ne vjerujem da si ziv I jos izasao iz bolnice, eh tri
mjeseca kome, k’o da sam I sam u njoj bio! Stef, poludio,
svaki dan ti dolazio!
“Donosili ti I cvijece,…narandze!”
“Vlado, Vladimire, da  ti mene sa nekim nisi pobrk’o,…koji
ce , kurac meni cvijece?”

“Sad vidim da te nisam pobrkao, Jarane!”…kroz smijeh provali
Vladimir!

“Ama kad si izasao, kad sam ti jos u subotu bio,… a ti u
komi?!”….Haman ljudi ko me jebe,… ako je I DB, previse je!”

“Vlado, ja se probudio…nagario svoje hrke, pa na vrata, za
tu komu, nemam pojma, sve znam , osim onog kako sam dospio u
bolnicu, a …a I ako sam koga zajeb’o…izvinut cu mu se
ljudski!”

“Sad te trebam, ali nije zbog mene, evo ti adresa I dodji
sto prije!”

“Letim…a bil’ mogao povesti I Stefa?”
“Joj , tebe blente…a sto ne bi mogao?”: naivno upita Plavi.

“E, Vladimire,nemoj onim svojim “Roverom”, majke ti, dodjite
policijskim Ficom.”

“Tebe , budale, gdje Stef moze stati u Ficu!”
“Dobro, onda “Stojadinom”, ali bez buke!

“Eto nas, dolazimo, Plavi!”




Komentar Br.93
Poslao : Toba 53
Datum : 17.11.2007.
Zaskripase kocnice automobila pred Tanjinom kucom!
Zaskripase kocnice jos jednog automobile, pa onda zaskripase
kocnice jos jednog!

“Kaj je ovo , Plavi neki pozar u blizini , ili
kaj?”…zbunjeno upita Tanja.
Aziz , samo koluta ocima!
“Nije , Tanja pozar…dolaze ti stari Prijatelji!”…rece Plavi
,tiho.
“Nemam ja ni jednog prijatelja , osim tebe I Ece!”…bubnu
Tanja.

“E, imas, imas Tanja , stara prdaro,prijatelja vise no i sto
mislis!”…rece Plavi.
Utom se vrata treskom otvorise!
Uleti “Majmun “ sa “heklerom” ne gotovs…svjetlo sa trijema
obasja elegantnu figuru na vratima!
Vladimir, uvijek elegantan, perfektna stasa, stade na prag,
iza njega tamna figura grdosije od covjeka.
Plavi se osmjehnu,  podize nogavicu svijih farmerki, da se
namjesti udobnije , a ona puce, I razvalja se u dronjak. 
Vlado se siroko osmjehnu, rasiri ruke…pun srece I poleti
prema Plavom, snazno ga zagrli,…”Budalino, ziv si , budalino
moja!”
“Ziv sam, a to ne znaci da mi moras I sve kosti polomiti,
picko!”…otpuhnu Plavi.
Iz mraka se pojavi hodajuci “trokrilni ormar u policijskoj
uniformi”…”Plavi , ja sam Stef, a drago mi je da te vidim
zivoga,… evo ti moja ruka.”: Rece bojazljivo Stef, prilazeci
Plavom skoro na prstima.
“Stef…jarane moj…evo tebi I moja ruka!”…rece Plavi, : “sto
se ne bi zagrlili u poljubili , kao stari prijatelji?
A?!”…veselo ce Plavi.

“Ne ljutis se na mene, aaa?.... Plavi?”…prostenja Stef kao
malo dijete, I dodade…”Uh!”

“Ma , jebo Zutu , Stef…neka je nama telefonski poziv upalio
I ti dobio novu uniformu I funkciju! 
To sto je nesto u Istri eksplodiralo, niko nije ni
registrovao! A? 
 Ama, bolan, meni se sve cini da smo Ti I ja razbucali
najvece nacionalisticko gnijezdo u Jugoslaviiji?

Gnijezdo I kupleraj!

O, jest’ gorilo!
Ha, ha”… 
“Cuti, Plavi o tome, zivota ti!”…tiho rece Stef.

“Pitam te za tvoje rupe od metaka…bole li, I krivis li mene,
…to te pitam?”

Stefovo lice iznenada poprimi izraz vrlo odlucnog covjeka!

Plavog to na trenutak zbuni!

Pauza je trajala tek toliko, da Vladimir M. stade ispred
njih dvojice, rasirenih nogu…ruku stavio iza elegantnog
sakoa, a Plavi samo u jednom Trenutku vidje bljesak
niklovanog pistolja, I unutrasnju presvlaku sakoa,
srebrenastu,… na kojoj je pisalo “Carerra”!

Nije mogao vratiti film , vise no je stvarno vidio…a vidio
je ono sto je rekao…nista vise!

“Nadam se Stef da te nisam povrijedio?!”…rece Plavi zbuljen
I van sebe.Jos uvijek je sjedio I drljao svoje poderane
farmerke!
Onda se umiri, ruke stavi na koljena.
Ustade!
Oci mu sirom otvorene, iskrene…”Ljudi da ja nisam pucao u
nekoga od vas…Raja da ja nisam nekoga ubio?”

Tisina!

Osjeti, Plavi blagi dodir Tanjine ruke, I strese se kao da
je strujom otresen.
Tanja ga stisnu za ruku jos jace,… umiri ga!

Rece: “Sjedi Toba.”…rece blago,…rece zenski, rece umiljato,
rece uvjerljivo!
Plavi sjede, jos uvijek kao u bunilo kolutajuci ocima, cas u
Aziza, cas u Vladimira M. , cas u Stefa!

“Ja sam nesto debelo  usr’o! A!?”…I uhvati se za glavu.
“Daj mi Boze, da nikog nisam povrijedio?”

“Nisi, …puno!”…rece Vladimir, hladno.

Stef cuti!

“Joj, zato ste vi pederi dosli sa tolikom murijom, da mene
hapsite, a ja picka, jos vas I zovem, koji sam ja supak!?”
“Sad mi je sve jasno!”…rezignirano rece Plavi.
I dodaje , kao za sebe…”Dje bi Vladimir napustio sastanak sa
Predsjednikom Republike Hrvatske, da mu se ja supak…sam
nisam namjestio! Joj mene hablecine, bosanske! Dobro je
Raja, sve kontam…zajebali ste me!”…zavrsi Plavi svoju
recenicu.
Utonu u zagrebacki san, utonu na kolodvor, na voz koji juri
ka njemu, vidje Stefa kako ga snazno povuce sa sina…vidje
medjunarodni za Minhen, kako projuri mimo njega, a ne preko
njega…cu  u daljini glas “nepoznatog” milicionara “…”gdje mi
je sapka, mater joj jebem!”

Tanja ga snazno uhvati za glavu I prisloni na svoj trbuh!
Ucini mu se toplo, ucini mu se sigurno, ucini mu se
beskrajno dobro…kao u majcinoj utrobi!

“Tanja, Tanja ti opet stojis na “svojim” vlastitim
nogama!”…kroz suze viknu Plavi!
“Stojim,… stojim ,… zbog tebe…I mrtva cu ustati, zbog
tebe…pockooo, kako te ne podnosim , kako te mrzim, kako mi
je zao sto nisi nikada bio moj! Kako mi je zao sto si
mlad!”

Suze , a nigdje ne idu…suze kurvi , samo stoje u ocima I
nigdje ne kapaju! Kurve placu, da niko ne vidi! Kurve placu
u “sebi”, samo poneki zalutali tracak svjetlosto…otkrije tu
samocu, tu bol!

Treba znati pratiti svijetlost, ona ce ti sve reci!

Ali treba znati I gledati, treba biti , u zivotu, dobar
posmatrac!

Aziz jedva doceka taj trenutak I ubaci se Plavome u krilo!

“A , volim te I ja!”... rece piskavo, djecacki, umiljato,
neodoljivo!
Rukicom popravi dronjak na farmerkama Plavoga! K”o da se
rupa sakrije!
Plavi obgrli slabasna ramena “ciganceta”, pogleda Tanju., pa
Vladimira M.
Stef se siroko osmjehnu…rasiri ruke, a one kao dva krila
aviona.
Plavi jos jednom pogleda u Aziza …pa u Tanju…:”Hranis li ti
“ovo”, uopste?”

Svi se nasmijase, Aziz najjace, djecacki cerakavo I
zarazno,… djecacki sretno!
Djecijim pogledima promicu svi skriveni pokreti odraslih!

“Mogli bi smo se sad I zagrliti Plavi…a?”
“Mogli bi…ali koliko ti sada dugujem zivota moj Stef?”…upita
zbunjeno Plavi!
“Nista, jarane…dovoljno mi je vec ono sto si me vratio u moj
stari zivot, onda u Miscenickoj Dragoj!”…rece.
“To je moj zivot!”
Vladimir M. skinu svoj skupi sako,niklovani pistolj polozi
na stol!
“Joj, raja kako me ovo zulja dvadeseticetiri sata dnevno.”

Na pistolju je bilo ugravirano, “Borcu I prijatelju…Tito!”…I
nista vise!

“Tanja, ima li se sta za popiti u ovoj kuci na racun starog
prijateljstva?” …upita Vladimir M.
“Nema, nema …moj Vladimire nista,ovo je prazna kuca, I da
vas Toba nije dozvao, mi bi I ovu noc ostali gladn…,”

Nije zavrsila recenicu!

Sjela je u svoja invalidska kolica, sa ispuhanim lijevim
tockom, skrstila ruke u krilo, …dostojanstveno.
Vladimir M., pogleda u Plavoga, pa u Stefa…nista ga  nije
bilo briga, spusti se na koljena u svojim skupim listerskim
pantalonama, zavrnu rukave bijele svilene kosulje I klececi
rece:
 
“Tanja, Tanja”…a crna mu kosa tjerana unazad, gusta, samo mu
zalisci po malo bijeli, meni se ucini kao Vajat Erp, pred
obracun na “OK Coralu”…taman I neizvjestan!
Lijep kao sam Apolon!

Jedino ga je jabavalo u cijeloj prici sto je bio …Srbin!

Plavom , bio najljepsi covjek sto je ikad Planetom hodao!
A bio bas I veliki “Covjek”, sto no kazu humanista , I tako
to!

Ali I komunista, sad , jebajiga…niko nije savrsen!

A I kao takav izvadi iz nekakvog dzepica neku spravicu I ,
ko sam za sebe rece…”Muhamede, donesi gore sta treba!”
Na vratima se pojavi Muhamed, ko sam Aladin I cetrdeset do
pedeset hajduka, noseci dvije kutije vina …nared’o
suhovine…”ozgor”!
Stef, samo pomjeri guzovima, s lijeva na desno…a bogami ni
Plavom nije bilo svejedno!
Vladimir M. mu se osmjehnu! “Eto tu spusti , moj Muhamede, I
sjedi ako ti je ceif sa nama”. Rece Valdimir M.
“Neka me vala Sefe, odoh ja u auto kod “stanice”, da ne bi
neki belaj isp’o!”
“Dobro moj Muhamede, nego bil’ ti poveo I ovo dijete sa
sobom da ga naucis kako se “sofira”?

“O , joj , Tebe,…Sefe…dje nebi !?”
“Azize, leti sa Muhamedom da ucis kako se voza auto!”…doceka
Plavi.
Aziz poskoci ko ofuren…leti.
“Muhamede, pazi nemojte jurcati!”…Rece Valdimir M.
“ Ne brini , Sefe, cijeli kvart je obezbijedjen!..i
ovaj…opkoljen!!!”

Stef  se glasno nasmija!

Vladimir M. ustade!

“Da skratimo, Plavi…ti si Stefa nogom nabio u glavu, otud mu
taj oziljak na licu…onda te je upucao neki njegov
policajac…dva tri puta…sta li!”…to ti je sva prica sa Trga
Republike!

Plavi spusti glavu, pogleda u prljavi tepih, onda pogleda u
lica prisutnih I rece :”Meni je I to dosta, samo mi ne
spomenite Sabahu, molim vas!”… a suze same brljaju ne
birajuci, gdje ce I sta ce…
Stef zagrli Plavoga!

“Neka nas, neka nas…vrijeme ima svoj tok, a zaborav  ce
uraditi sta treba…vrijeme je da se zaboravi, Plavi!?”

Vladimir M., ustade , ukocen I smiren, :”Molim vas slusajte
sada svaku moju rijec, I molim vas da svi ustanete, …Ti
Plavi zar nemas neke pristojnije hlace,…A?”
“Sta fali ovim?”…zbuni se Plavi.

Tanja , molim te ustani I ti iz tih kolica!

“Plavi, odgurni joj kolica sto dalje!”…rece Vladimir M.

“Stef I Plavi stanite iza mene,… dje mi je sako, e tako, u
odijelu sam nekako sigurniji!”

Vladimir M. navuce sako, a mi stojimo iza njega!
Samo Tanja ispred nas,…. a noge joj klecaju, ne od straha
vec od slomljene kicme!

A noge joj pravo dobre, mislim ono …seksualno, zenski !
Jedino sto se tresu,… ali jebajiga, bit ce zato sto stoji!

Napukle…valjda…jebajiga!  Ne znam, a saznat cu!

Stef zbunjeno rece: “Vladimire M. , treba li I postolj?”
Vladimir M. ga presijece pogledom u smislu… “Suti , Stef, ne
baljezgaj!’
Ma ni Stefu se nije moralo ponavljati sto puta! 
Ucuti!
Svi ucutasmo!

“Prosenje za brak se nikad ne trazi sa pistoljenm u ruci,
barem ja tako ne radim!’…rece.

Onda budala, kleknu povukavsi svoje listerske pantale po
onom ispeglanom bridu, valjda da se ne zguzvaju, sta li,
uhvati Tanju za ruku…njezno je nosom dodirnu, ucini se kao
da je poljubi, ali ne…
“Gospodjice Tanja, u mom zivotu, sve je bilo posveceno Vama,
od dana kada sam Vas sreo…
Molim Vas veceras, pred svoja dva Kuma, Najbolja
Prijatelja,…da mi budete zena!”

Vladimir M. spusti svoju glavu, drzeci Tanjinu ruku cvrstu u
svojoj.

Nista se nije micalo, na Tresnjevci se ni zrak ne pomjeri,
niko nije ni disao!
Barem da je bilo neke muzike!
Nista!
Osim sto se u daljini culo da neko rmpa nekakav
auto…pritis’o gas do daske!

Tanjine noge se smirise, plavooki pogled odluta daleko,
(negdje u London – do mrtvog Bila),pa se spusti na Plavoga,
a suza joj kanu, tik uz obraze, linijom nosa, uz bradu…a
jednom ce I ona dodirnuti zemlju! Mora , …mora svaka suza 
da na zemlju…dodje! I njena ce …jednom!
Makar , kurvanjska, kurvanjska, ali ljudska!

“Tako se place, picko!”…rece Plavi…”Place se iz srca, place
se kada te netko voli, prdaro stara!”
Stef zabio glavu u plafon, samo slusa Plavoga I odobrava!
Ne bi on znao nista vise ni bolje reci a da nekog ne
povrijedi!

“Vladimire M., slusaj me pazljivo, osim mog pokojnig Bila,
jedini covjek na svijetu je Plavi…svi ostali muskarci su
stoka! Ovo mora da ti puno znaci…toliko kad sutra upalis TV
Dnevnik, da mi ne nabrajas, stoku koja se muvala oko mene!
Mozes li ti to Vladimire M., moze li to iko?”

“Reci , pred kumovima Stefom I Plavim…reci, I dizi se
uostalom sa poda, ne podnosim kad netko kleci!?”
“Mozes li,…mozes li Vladimire M.?”

“I da ti posteno  kazem,…ja nikad ne bih mogla!”

“Mozeli li ti to?”

“Mozes li, a da me nikad ne pitas, s kim sam one noci
bila?”
Trese se Tanja kao prut, rukom hvata moju ruku, stisce je
kao ona moja Sabaha, onomad!
“Mozes li Vladimire M.?”
“Mogu, ja sve mogu, Tanja…samo da si moja, samo moja!”

“Vladimire M. ti si najljepsi muskarac koga sam srela,
ikada, ne zasluzuje te “stara” zagrebacka  Kurva!”
“Vladimire M., zaprosi me jos jednom, molim te!”…rece moja
Tanja, djevojcica sa trideset I nesto, rece plavo oko, plava
kosa, tijelo kao u boginje, a dusa…dusa djecacka,
neiskvarena, a mene se sve nesto “savilo”, nesto se stuzilo,
nesto protiv samog Boga! Pristani Tanja, idi sa njim, a ako
ti se ikada nesto lose desi…pa nazvi me, Mila! Rijesit ce mo
to!”
Tanja se isprsi, mada njie morala, imalo ju je sta
vidjeti…”Kumovi, moji Stef I Plavi, od danas sam Zena
Vladimira M.”

Stef prvo poljubi Plavoga!

“Koji ti je kurac, ljubi se mlada , pa mladozenja I …tako!”
“Ko njih jebe, ja ljubim dobre ljude sto spajaju dobre
ljude…tebe picko,…znaci!”
Vladimir M. kipti od srece, I on ljubi prvo nas , kumove!

Otvori Vladimir M. svoje flase vina…teklo je to dugo u noc!
Tanja , nikad srecnija…kao da valja film od samo jedne
noci!

Plavom  u glavi supak koji ju je zgazio one noci, noci kada
joj je prebio kicmu pred Jukinim Barom, Plavom u glavi
Sabaha, I supak koji ju guzi nocas…nocas u njegovoj
najsretnijoj noci!
Noci kada se Tanja, udaje?

“Stef, mozda je pijanska, ali ja moram poci veceras!”
“Kuda , Jarane?”
“Tamo, u Jukin Bar!”
“Plavi to se rijesava, ne brini, sjedi sa nama, ima vec par
prijava protiv njega!”
“Uh, bas mi je to drago, da I vi nesto radite!”…rece Plavi
sarkasticno.
“E, a  I Stef, taj oziljak sto sam ti nabio na lice…pravo ti
dobro stoji…aaa?”

“Stani , bolan…bil ti pomoglo 1000 marona, onako u zivotu,
da ti se nadje?”…vadeci pare iz dzepa rece Stef.
“Ah, tebe supka, na sve mislis!”…rece mu Plavi.
“Zbogom , Jarane I cuvaj tu glavu, ne vrijedi Sabaha po
pisljiva boba!”



Komentar Br.94
Poslao : Toba 53 ili 54
Datum : 17.11.2007.
Imalo se I za Taxi!
1000 DM je velika lova u to vrijeme bila.
“Kuda , majstore?”, upita taksista.
“Na zeljeznicku stanicu, prijatelju!’…rece Plavi.

Od Zeljeznicke stanice do Jukinog Bara, hodajuci…  oko deset
minuta.
Ulica pusta, ni tranvaji vise ne voze.
Poneka zalutala cetrnaestica , lijeno zvocajuci Zagrebom,
proguza se sinama redovnih tranvaja.
Umjesto u “Tehnicki Muzej”, ona pici ka Zitnjaku!
 Svasta!...pomisli Plavi.

Dodje do “Bara”, sve je licilo na neki trecerazredni
kupleraj. Morao se spustiti par strepenika  u podrum.
Smrad memle smad sirotinje uvuce mu se u nosnice.

“Dobra vam vecer!”: rece.
Konobar ga samo pogleda, I nastavi svoj posao!

Gosti zabijeni u case, sve sama kurva do pijanca I obrnuto!
“Moze li se ovdije nesto popiti?”…upita Plavi.
Konobar iza sanka nista ne rece , samo stade ispred njega.

To bi moralo znaciti, sta pijes supak?

Dupli konjak “Zvecevo”, rece Plavi.
Konobar bez rijeci nasu I rece cifru.
Plavi plati!
Konjak je vonjao na sve samo ne na “konjak”.
Plavi osmotri rupu.
Jedini trijezan je bio rmpalija u bijelom sakou zavrnutih
rukava. Cupave rucerde mu se valjaju po stolu. Oko vrata
debela “zlatna” kajla,  pred njim coca- cola, a krst mu oko
vrata , veci nego kod samog "Rimskog Pape!"

“Jaka cuga,… jebote!”…u sebi rece Plavi.

Osjeti potrebu da mu odmah uleti u pleksus, da mu razbuca
glavusu.
Grmalj, prstom pozva konobara!
Konobar mu dotrci!

“Pita Dubravko , bil’ ti nesto jebavao?”…upita Plavog mrtvi
konobar.
“Ko je Dubravko, Jarane?”…nevjesto upita Plavi.
Konobar se strese u cudu.
“Dubravko, the Bos”, rece konobar sa strahopostovanjem!

“A, tako…ako bih mogao karnuti neku sa plavim ocima, duge
kose, I onako , jacih guzova, a dajem 10 DM, odmah.

Konobar prenese poriku Dubravku!
Ovaj pogleda u Plavoga, ocima punih mrznje, a konobar mu
naredi da napusti local!
Plavi prosu smrad od konjaka u lavabo, lagano ustade.
Penjuci se stepenicama prema vratim jos jednom se okrenu I
pogleda Dubravka. Ni on nije micao svoj pogled sa dosljaka.
Plavi mu se nasmija …I mahnu.

Dubravko se trgnu!
Tresnu vratima, izadje na plocnik, udahnu dva-tri puta, a
onda , njemu nesvojstveno , vrati se nazad, otvori vrata
bara I rece konobaru vrlo glasno : “Halo, Supak, neki
gospodin vani trazi nekakvog Dubravka, I tresnu opet vratima
Bara!

Minut za tim otvorise se vrata Bara I na stepenicama se
pojavi covjek zavrnutih rukava I u bijelom sakou. Bio je
znatno visi nego sto je Plavi ocekivao!
Svejedno, srce nije zec, dok se Dubravko penjao stepenicama,
Plavi ga uhvati za okovratnik ,nagnut preko "gelendera"...
iz sve snage,… povuce ga snazno, a rmpalija izgubi
ravnotezu, te ga Plavi povuce prema sebi kao vrecu krumpira,
istina , vecu…I taman kad mu je glavusa bila u visini
plocnika, na dohvat noge Plavoga, Plavi ga napenali nogom u
glavusu I ti pravo direktom medju oci.Makro nesto
promrmolja, poce zavlaciti ruke po djepovima, a Plavi ga
tresnu nogom, odnosno petom, po sred glave.Makro odvali
nosom po stepenicama.Oci mu pune krvi, mlatara rukama…

”Ovo ti je za Tanju, Jarane!” 

Cvilio je kao pas! Nesto nerazgovijetno molio!

Plavi ga izvuce na sami plocnik,… pogleda u nebo, …pogleda u
sam kurac, …tako se nesto I ne da opisati … nije covjek
svinja, da se ubija za svaku “slavu”… a… onda ga ogvali
desnom nogom po sred kicme!

Samo tako je moralo!

Od udarca, Makro se kao kakva gumena lutka ukrenu na stomak,
za nevjerovati!
 Poskoci!

Plavi uperi kaziprst medju njegove umiruce oci…”Ovo ti ja za
Tanju I njenu kicmu, picko,… od sada ces I ti u kolica!

Iscupa mu niklovani pistolj iz pojasa.

Bljesnu odsjaj neona po ugraviranoj poruci!

Na njemu je pisalo: “Borcu I Prijatelju….Tito!”

Unezvijeren, sav tresuci se , okrenu se prema Makrou,
repetira pistolj, prisloni mu ga uz celo I rece:”Ma jebo ti
Tito mater, ako ti je za to pistolj dao,… da karas, da
silujes , picko ,… lomis kicme, zenama,… supku!”

“Milost, Gospodine, nemojte pucati!”

Iz usta mu krv siklja, rijeci se jedva naslucuju!

“Milost…prosim…nemojte pucati…Gospodine!”

“Ma I da znas da necu,… govno jedno!”

Plavi se ispravi! Nisaneci makroa medju oci!

“Idi , jebenom Bogu na istinu, pa njemu seri o svojim
planovima, seri njemu sta si ti mislio,prodajuci bijelo
roblje,… seri njemu…mater ti jebem ….I pitaj ga sto ti je on
dao da to radis?… reci mu da ja to ne ….odobravaaam!”

“Reci svome Bogu, picka ti materina, da ja to ne
odobravam!!!”

Ne mozete se kurciti ni Ti ni On,ovdje na zemlji,  jer ja
sam tvoj ljudski zakon…iskonski…picko makroovska!

Plavi se okrenu, kao da odlazi ,… povuce okidac, ne
gledajuci…bas tako, kako I sam Bog sto ne mari za ljudsku
nesrecu!

Prahne nekug…negledajuci! A svijet se raspolovi u krvi!

“Ma vidi li on nas…uopste, da se samo dole na nekavoj
Zemlji, valjamo kao crvi?”

Plavi pogleda u sjajni pistolj, svijetloplavi dim mu izlazi
iz cijevi.
Pogleda ugraviranu poruku jos jednom! Zapamti svako slovo I
mjesto na kome se nalazila posveta!
“Bravarska posla”…dodade kao za sebe I baci pistolj makrou
na grudi. Makro se ne pomjeri, samo mu se noge tresu, kao da
ima napad epilepsije!

“Da obrisem otiske prstiju?”; pomisli.

“Ma jebes to, nisam ja ubica od zanata!”
Znao je da mu ni Alah ni Bog nece halaliti, a za ostali
svijet nije ga bilo briga!

Prohladna zora, maglovito obasija Zrinjevac, a lisce
ogromnih platana, pokrilo plocnik.Rosom zaljepljene boje na
mokri asvaltu!

Docekao je jutro u “Zagrebackoj Katedrali”, naslonjen celom
na tikovinu molitvenih klupa!

Nije molio , to nikako…dosao je tu da se sa svojim ocem
oprosti!

Kardinal, Presvijetli, Gospodin Stepinac, …u prvom redu
Poglavnik Ante Pavelic,…a gore na galeriji Moj Otac tapa
nogama po registrima Orgulja…preludira I prstima prebire
molitve samo Bogu drage.
Plavi podize pogled prema sjajnom Oltaru,… ucini mu se da
vrabac proleti,… osmjehnu se a smijeh se pretvori u grc, I
takav ostade.
Neko ga njezno dodirnu po ramenu.
Plavi se sav strese!
Ruka se spusti na rame, kao da ga miluje!
“Mladi Gospodine…Bog je veliki…oprostit ce vam sve!”

U tisini “Katedrale”, taj zenski Alt, djelovao mu je kao
najjaci eho rijeci koje je ikad cuo!
Ne okrecuci se, uhvati tu zensku ruku polozenu na svom
ramenu, poklopi je svojom rukom, stisnu, onako, kako se
stisne ruka prijatelja…”Ovdje je moj Otac nekad na orguljama
…nekada, davno…eh, Moj Babuka, moj Babuka, da si me Ti samo
jedan dan ,barem …volio!


“Splendid” otvara svoja vrata, a miris vrucek ekspresa mu
ispuni nosnice.
Koliko li je samo puta bio tu sa Sabahom!
Jeli “Rusku salatu”, bez “kruha”…dijelili jednu porciju
i…jedan ekspreso!

Nije imao nikakva poseban osjecaj, osim one “tame” oko srca
, sto se skupi, I ne da disati.

Na “Vjesnikovom” kiosku ugleda novi broj “Alan Forda”.
“Povratak Superhika”!

Obradova se kao malo dijete!
Baci dva dinara na pult I zgrabi strip.
“Gospodine jos dinar I pol!”…rece prodavacica.

“Dobro, izgleda da je strip poskupio?!”…rece Plavi.

“Nije , Gospon, nego je ovo reprint dvobroj, banjalucko
izdanje,”Glasovo”,  a osim Superhika tu je I onaj broj kad
Alan upoznaje Lindu!”…rece prodavacica vrlo obavjesteno!

 Sigurno neka studentica koja radi na kiosku za mizernu
platu.

“Sta, Linda u dvobroju sa Superhikom, to ni mrtav ne
kupujem!”…vrisnu Plavi, I baci joj nazad Strip.
“Gospon, uzmite si nazad vasa dva dinara!”…kroz maglu cu
rijeci prodavacice.

“Mars, jebla te dva dinara I jebala ti “Linda” mater!”

Branimirovom ulicom nastavio je pjeske zatvorenih ociju!
Pricao sa samim sobom, nesto nerazumljivo drobio.

Bile su to psovke…uglavnom.

Sudarao se sa pjesacima…hodao kao u bunilu.

Ta njegova soba okrecena u bijelo, u Banjaluci, u ulici
Brace Lastrica, spustene roletne I zvuci grada.
Arsen, na gramofonu!

Sabaha I on leze goli, a kroz drvene roletne provlaci se
svjetlost, jesenja svjetlost I mirisi kestenova.
Sabaha prebaci svoju nogu preko njegovog tijela, rukom ga
njezno uhvati za glavu I poljubi.
“Citaj mi jos “Alan Forda”.

“Da ti objasnim, Magnus I Bunker su napravili ovaj luzerski
strip, Alana kreirali na sliku I priliku Pitera O’Tula, a
ova mala Linda im je upala nekako spontano. Naprosto se ne
uklapa, naprosto ne mogu da odgonetnem ko je ona, kako takva
ljepotica I sirotica moze doci u takvu pricu?! Bojim se
citati dalje, jer naslucujem kraj!”

“Tebe budalice, ne mislis da bi mu je mogao oteti Bob Rock,
ili Sir Oliver, o Jeremiji I da ne govorim!”

“Vidi, Mili , kako ga zaljubljeno,gladno gleda!”
“Vidim , Sabaha, vidim da ga gleda vise gladno, nego
zaljubljeno!”

Plavi baci strip na pod, pomilova Sabahine duge kose, vezane
sitnim kovrdzama, a onda spusti ruku na hladni jastuk.
Gramofonska ploca dodje do svog kraja,   culo se samo ono
neprekidno…cak, cak cak.

Cak, cak, cak…projuri jutarnja dvojka, mjenjajuci nocnu
cetrnaesticu. 
Ode tranvaj u pravcu Zitnjaka!




Komentar Br.95
Poslao : Toba idemo dalje
Datum : 18.11.2007.
Prenu ga glas : “Gdje si navro, Plavi, ha?”
Plavi se trze, a I  sta bi drugo?

Ugleda drago lice “konduktera “ Cere…Cere Sertica.
Omalen, pustio dugu Serticki nosinu, a oci im familijarno
…plave, kosa mu se pomalo rastaje sa glavom…dugi plavi
mantil (radnicki), na grudima mu mala kondukterska torbica.

Veliki znak na kome je pisalo:”banjalucki autopevoz”.

Eh, kakve je taj Cera sestre imao ljepotice, Selku I Iku!

Ali to nama nije pripadalo! Grabili se za njih Pariz I
London!

Pobijedio London 2 : 0!

Uzeo obadvije! A sve to u trecoj cetvrtini dvadesetog
vijeka.Bez penala, ‘nako , …na ljubav!

Plavokose , plavooke…u moju radnicku koloniju, te
“plemkinje” nisu pripadale,…jos manje uz “Halil” I njegove
bukove!

Sam Alah je to sprco u Banjaluku, ne bi li nekom merak na
oko izvadio!

A, izvadio…garant!

“Sjedi na “seciju” I ne’s nista platiti. Ako naleti
kontrola, ti samo reci da si uletio u Kutini!”
“Cera , nemoj me jabavati, evo ti deset marona za kartu, a
nesto ce garant preostati I za tebe.”
Cera se namrgodi, onako nosat I ljut: “Jebote,za te pare
mozes vozato p’o a’vtobusa do samog Sehera!”

“Cera , casti , Plavi” …namjesti se na seciju. 

Secija je bila zadnje sjediste autobusa, jakako!

U neka doba naleti “Kondukter Cera”.
“Karte na pregled molim, mladi gospodine!”…ozbiljan je
kondukter.

“M’rs, Cera u pizdu materinu, evo ti ovih deset maraka, I
nemoj me vise handriti tim tvojim fazonima!”…prosikta Plavi,
pun gorcine I sit jeftinih zajebancija.

“Opa, opa!”…mrdnu Cera guzovima a pri tom otvori svoju
konduktersku torbicu, “vidi sta zvecka u njoj”.
Plavi ugleda gomilu malih flasica “Zvecevo “ konjaka, ne
vecih od dva decilitra.
“Unucici, unucici…Plavi!”…zasjasese Cerine oci.

Sjede zajedno na seciji…piju!
Cera dobro pijan…Plavom nesto nije bio ceif!

Ne ubija se Covjek svaki dan!

“Majstore”…prodera se Cera…”Pusti Tomu Zdravkovica, matere
ti…”Sliku tvoju ljubim”!
Plavom se dize kosa na glavi…koji Toma, koji krkani!

Odjednom se pred njima stvori ljudina od metar I devedeset,
ispred njega stomacina da mu oci ne vidis.

“Cera, mater ti jebem, sto puta sam ti re’ko da ne palis
putnike na moju pjesmu!”

Cera sav van sebe, mucajuci upita: “Majstore, ko vozi
a’vtobus?”

“Sta si se usro Cera, vozi srednji Culim, onaj sto nije
policajac!”
“Aj, mila moja majka, Plavi…izginit ce mo svi!”

“Izginut ces ti, moj kurac, a sjecas li se kad nas je za onu
Novu godinu , kad smo isli iz Rijeke, tako p’jani, vozio
mladji Culum?”

“Sjecam, Majstore, ali mu je Alica bio desna ruka!”…beznadno
uzdahnu Cera!
“Kurac…Alica bio pijaniji od njega , samo vrtio volan…da
smiri publiku!”

Majstor nagnu flasicu…”Sliku Tvoju ljubim…zovem tvoje
ime…vjetar nosi rijeci…”..Prodera se iz sve snage!
Putnici…svako stiso svoje govno…I niko ne dise!

U tom ce “Gradiska”, pa Laktasi…I klaj , klaj…Banjaluka!

Banjaluko, moja Banjaluko…srce moje, napusteno,… gradicu moj
mali, djetinjstvo moje nezaboravljeno,… djevojcice moja
nevoljena, …

 evo me jutrom ranim  da te jos jednom vidim, da sa tvojom
rosom kestenove djetinjstva zalijem, da Majku u celo
poljubim,… da Ocu ni rijec ne kazem,…
Evo me!
Evo me,… dosao sam da ti kazem da …idem!
Dosao sam da ti kazem da se vise nikada necemo vidjeti!

Evo me, …a sveg me nema!”

“Ne seri Toba, I mene si rasplakao!”: rece Trivo taksista.

“Trivo, naguli nazad na stanicu, a ja cu se vec nekako sam
snaci!”

Tako je i  bilo!




Komentar Br.96
Poslao : Toba-idemo dalje i ..dalj
Datum : 30.11.2007.
Vrte se tockovi rasklimanog autobusa. Gomila “Rokana” u
njemu!
Plavi naslonio celo na oroseno staklo prozora, svuda naokolo
mrak.
Rokani zavijaju zavicajne pjesme, prazne flase se kotrljaju
po podu.
Svi puse, a dim duvana izaziva ga na povracanje.
Oci mu pune suza.

“Gdje ja to nestajem, kuda idem…kada sam to ja umro?”

Slovenija, Carina.
“Imate li nesto za pregled, imate li da prijavite devize sto
iznosite?”
Tek kad ga Carinik  dodirnu po ramenu, Plavi skonta da se
njemu obraca!
“Ja?”
“Vi!”
“Nemam nista Jarane”. Rece Plavi.
“Dobro, onda izadjite iz autobusa I stanite kraj svojih
torbi!”…rece Carinik.
“Necu!”
“Molim?”
“Necu, nemam ni torbi, nista ne svercam, jabajiga!”
“Dobro.”…rece Carinik I “neka te tamo sreca posluzi, tamo
gdje god vec ides!”
“Hvala.”…rece Plavi I ponovo zabi svoju glavu na oroseno
staklo prozora.
Opet mrak I zvuk tockova autobusa, ovaj put skoro necijan.
Mora da smo usli u Austriju, pomisli Plavi.
Pola putnika , nenavikla na alcohol I duvan, pozaspala,
budni traze kese od sofera da se ispovracaju!
Odjednom neko zavapi:”Sustavi Jarane, Matereti, upisa se,
sustavi avtobus, evo me eksplodirat cu!”
“Vala nes’ pisat u mom aftobusu, seljacino…sa’ce stanica ,
Kafana kod Miloja, pecena prasetina, janjci I ostalo!”
…izdera se sofer. “Sat-dva voznje!”
“Majstore, matere ti stani mi odje, a poslje moz’ I kod
Miloja…sustavi …sustavi, jebem ti mater, upisa se I usra!”
Na rijec, “usraaa”,kamion od autobusa, zaskripa kocnicama,
zanese se lijevo pa desno, a zatom naglo stade, k’o ukopan.
Plavom , glava prosara po ovlazenom staklu!
Pola putnika popadase sa sjedista, druga polovica jebe majku
soferu !
“Petn’est minuta pauze da se ispisate I iserete, a da ja
malo izracim avtobus. Pravo se cujete, k’o stoka!”
“I nemoj da vidim nekog da mi pisa po gumama, inace ce te
pjeske dalje!”
Izasao je I Plavi.
Odmakeo se od autobusa podosta.
Autoput, duple trake, cetiri na jednu , cetiri na drugu
stranu, asvalt ravan k’o ogledalo.Trava svuda unaokolo
pokosena! Mrak!
U daljini ogromna svjetlost se reflektuje u nebo.

“Majstore, sta ono dole onako svijetli?”…upita Plavi
Sofera.

“Pa, Bec, jebem te mutava…a I sta bi drugo?”
“Ima li dugo do njega?”…upita Plavi.
“Ne znam, nikad dolje nisam silazio, al’ bit ce oko pola
sata voznje…a sto pitas?”
“Nista, onako, imam dole jednu svoju Jaranicu.”
“Jebajiga, vidis da svi spavaju!”
“Vidim!”
Bec, Bec na dohvat ruke, a on ofucan k’o priglavak. Sta bi
on u Becu I gdje bi on u Becu,… a mora I da nista ne radi?
Nocu!
 Zora ce uskoro! Osvanut ce Prvi Maj, Prvi Maj u Becu…a
Sabaha ce prevrnuti svoje guzove, predivnu , sada vec dugu,
kosu, svoje pramenove, prelijepo isarene, I zagrliti
momcinu, becliju…srce mu se stegnu…plakao bi, ali od silne
gorcine se I ne pomjeri, samo rece, k’o za sebe: “pa, nek’
sam ga ubio, matrem mu jebem…neka sam…neka sam, picka mu
materina Makroovska!”,… a onda suze same potekose, zamutise
mi se pred ocima svjetla Beca, a svaka lampica se pretvori I
milion malih kolutova,… svjetlo , kao dobar “trip”…prosara
se horizontom.

Stojeci na horizontu golemog grada, grada kome cak “On” ne
moze ni prici…osjeti svoje ponizenje, veliko kao cijeli
Svijet.

“Idemo, Momcino!”…rece sofer autobusa.
“Sjedi kod mene na kondukterovo mjesto, vidim nisi papak!”
Autobus krenu, a smrad dizela se uvalja u kabinu…kao da mu
je sam auspuh direktno vezan za nas.

“Jesi li ju volio, Jarane?”…upita sofer.
“Volio!”…rece Plavi.
“Eh, jebajiga, tak’e su zenske!”
“Vide, ove sto su pozaspali, vide gomile smecara I
cistaca…prat ce I ribati njemacke guzice…ama niko od njih ne
zna sta je to ljubav, a?”
“Ne znam za njih, ali mislim da grijesis, prijatelju…svako
mora osjecati ljubav, jedino sto je njih u zivotu nesto od
malena zajebalo, pa se tebi sada cini, da je to stoka,
smrad, bica bez osjecanja.
Ljubav je hemija, diktirane iz dubine mozga, na nju mi ne
odlucujemo!”

“Eh , I ti usra…ljubav je karanje, trpanje…sto bolja treba,
bolje karanje!”…jasan je sofer.

“U pravu si, ali se to zove zaljubljivanje, flert!”
“Eh, seres, smekara je smekara, I sta tu ima da se
filozofira!”
“Jesi li ozenjen, Jarane?”…upita Plavi.
“Pa , nooormalnooo, dje ti rastes,…meni je trideset I
peta!”
U cudu ga pogleda sofer.
“Volis li svoju zenu?”
“Ko, ja? …ja budale , boli me kurac za nju, sta je imam
voliti?”…zacudi se sofer.
“A I sva je nikakva!”
“A sto si ju ozenio, onda Jarane?”
“Joj , tebe glupa pitanja…pa vidi mi avtobusa, koliki
je…zato!”

“Znas li ti kad odvezem ovu vasu turu, I hapim devize, ja
picim na ibarku magistralu…mjesec dana jarane guzim najbolje
pjevacice…I tako to! To je zivot, kurac ljubav…ko mi  nesto
da pricamo… to…zajebi!”
Plavi se zamisli, bas dobro zamisli!
“Da pustimo neku muziku?”, upita sofer.
“Nemoj, raja spava!”
“Ma ko ih jebe, nek spavaju, necemo ih ni dirati!”
“Vidi nove kasete Silvane Armenulic, jos u celofanu, de ti
odmotaj, matere ti!”
Sofer ubaci kasetu, u kasetofon, vrlo strucno.
U autobusu razglas podesen za fudbalski stadion!
Razvali muzika, nadjaca zvuk dizela, nadjaca zvuk svega oko
nas.
Razvaljuje!
Uplaseni bunovni seljaci poskakase k’o ofureni, sofer upali
svjetlo u autobusu!
“Ha,hahahaaaaa, vidi mazdrmana kako su se usrali!”…seretski
rece.

“Stigli smo u Amerku, ko je imao izaci u Njemackoj,…morat ce
nazad pjeske!”…tako rece.
“Amerka je zakon, ajmo izaci…avtobus pici u Avustraliju!”
Seljaci prestravljeni, oci ko fildjani…prespavali
destinaciju.

“Ko nema Americku vizu ide pravo u zatvor, ko ima vizu nek
donese do sofera!”
Koluta ocima  razdragani sofer, namiguje Plavom…”evo meni
love za cugu.”
Tisina u autobusu, samo se one prazne rakijske I pivske
flase kotrljaju “hodnikom” autobusa.
I zveckaju, normalno.

Poslije duzih konsultacije, polupoguren ustaje sa svog
sjedista udarajuci glavom u prostor za portljag, ljudina I
kaze:”Majstore, dela nas vrati na put za Njemacku, mi ko
biva prispali, pa promasili stanicu u Njemackoj.” To rece,
umilno, molecivo.
“Joj, ljudi jebe, moram vracat avtobus sto kilometeri nazad,
a to znaci da u Njemackoj mozete biti tek oko deset
ujutro!”
“Joj to je dobro, rec onaj veliki seljak, tako je I u redu
voznje!”
“Dobro onda, vracam avtobus a vi svi skupite jos sto maraka,
makar za gorivo!’…rece sofer pomirljivo.
“Svaka ti cast, vidi se da si ljudina, nacicemo pare nekako,
ali se ti vracaj u Njemacku!”

Sofer naglo zakoci, svi poletismo do prve prepreke,neko
odvali u kufer, neko komsiji u glavusu,neko se prostre po
sred autobusa , zavrnu volan lijevo, zavrnu desno!

“Eto, okren’o sam…ajmo sad pare!”…rece ozbiljan I dodade…
“samo da nas americka policija ne uhapsi, onda smo svi
najebali, a najvise ja!”

U autobusu muk, samo neko po nekom mater jebe zbog onih
sudaranja glavom I …nista vise.

Silvana Armenulic, nova kaseta, izvadjena iz celofana
zapjeva iz sveg glasa :Sliku tvoju ljubim , zovem tvoje ime
, vjetar nosi rijeci , ne zaboravi meeeee…”
Sofer digao obje ruke u vazduh, pritisce gas  kao light
shaw, autobus cupka, poskakuje.

Jebajiga, “Sliku tvoju ljubim”…nije pjesma koja se pjeva
svaki dan , I nije pjesma koja je upucena svima, to  je
pjesma Tome Zdravkovica…upucena nama budalama!
Meni!
“De Mali izvadi tu rakiju mucenicu iz “glavboksa”…rece
sofer.
“Iz cega ?”, upita Plavi.
“Iz, kurca, iz te rupe za rukavice!”…dreknu sofer.
Kakve rukavice, kakva rupa, pomisli Plavi!
“To ti ko mene jebes, pomalo, k’o ove svoje putnike, aaa?”
“De ne seri, otvori glavboks I dodaj rakiju!”…unervozi se
sofer I prstom pokaza na taj glavboks.

“Dobraaaaa, dobraaaaa, prava srpska rakija!”…rece , otrese
glavom, a prstom pokaza prema sjeveru! “Vidi, vidi!”
“Tamo ti je Mali taj tvoj Hamburg!”
“Nategni I ti, vidi sta je srpska dusa I junastvo!”

Plavi se nasmija, pogled mu ka sjeveru, zut vijenac na
flasi, reklo bi se cetrdeset gradi!
“Pij Mali, a pijem I ja…pijte I vi putnici, ako imate
sta…dovezo sam vas u Njemacku…ovdje ce te prati ulice ,
klozete, lizati guzice onima koji su vas u logore slali,
ovdje ce te shvatiti sta znaci biti Slaven!”…Sofera vec cuga
ponijela…dobro!

“Jebale vas marke, jebo vas zapad, jebalo vas sve sto vas
snadje, ovdje su samo kurve ljepse od vasih zena, a vase
zene guzi sada drugi…jebo vam Hitler mater, kako ne
kontate!?”

“Ko hoce da se vrati, vracam ga dzaba, nazad?”
“Posteno s tvoje lopovske strane,Majstore, ali im ti ipak
uze dodatnih sto maraka za “povratak iz Amerike,” aa!”
“Joj , tebe a znas li ti dje Amerika, I koliko bi se ja
navoz’o da se na vrijeme nisam sjetio?”
“Posteno, Majstore, ali si I ti jedan od razloga sto svi
bjezimo iz Jugoslavije!”…osmjehnu se Plavi.
“Jel I ti bjezis od poljoprivrede, matereti!?”…posprdno ce
sofer.

“Ma ne ja , Jarane , ja bjezim sto sam ubio covjeka u sred
Zagreba, a sad me po malo hvata strah da jos nekog ne
roknem!”…rece Plavi mutno otsutno.

Sofer zakucao pogled u autoput, pravi se da nista nije
culo…samo ocima mrda lijevo I desno, taman kako su mu
postavljeni retrovizori.
Plavi uze flasu ispred sofera, ustade I okrenu se prema
snenim izbezumljenim putnicima.
“Gospodo, Drugari…sofer se zajeb’o, I sada vam se
izvinjava…vraca vam I vasih sto maraka, a jos vas I casti
svojom litrom rakije, …I zeli ugodan put do Hamburga.
Spavajte mirno, ja cu vas probuditi na vrijeme!”…rece Plavi
, tonom I glasom koji kao da nije bio njegov.
Normalno , I nije, poslije onog jebenog susreta sa Becom!

Utihnu razdrkani autobus u Hamburg!
Stanica, k’o stanica…gomila luzera
…saneri…dzeparosi…murija…!

Plavi dozva taxi…”Molim vas u luku…brod za Island.”…rece
umorno.
Taksista se na trenutak zbuni…rece …” Ne razumijem, hocete
na Dok 32, Dok za kitolovce brodove?”
“Yes, my friend, just there!”…rece Plavi bez ikakve boje u
glasu.
“Tada morate znati da ta voznja kosta mnogo vise nego voznja
do luke, gospodine!”
“I have to go, there, my friend!”…rece Plavi, a zemlja mu se
pod nogama okrenu!
Zatetura se, uhvati za rub Taksija, noge mu klecnuse.
Taksista ga na perfektnom njemackom upita odakle je.
“Jugoslavija!’…I nista dalje nije mogao.,
Izdalo ga tijelo…ni korak vise.
“Bratko,… te vodim kod Baba da se naspavas I nista ce te to
kosta,, a I taksi platis …malo…sedni si , sreca moja sa
Balkan!”…rece Taksista.
Koliko je put trajao, nitko nije mogao izmjeriti to vrijeme,
Plavi je padao u svoje depresije, tonuo u Zagreb,znoj ga
oblivao, u jednom trenutku mu se ucini da dolazi u Bec, pred
kucu u kojoj je ona,…zvizdi njihov jedini znak, znak po kome
ih je zapamtila Banjaluka,…ona trci , preskace stepenice,
izlijece iz ogromne bijele becke veze, prelijepa,
raskosna…skace mu u zagrljaj I vristi, vristi zenski mazno I
ubjedljivo:”Samo tebe sanjam, samo tebe volim…samo tebe…”

Kroz maglu kao da je cuo glasove.
“Ti mene Janos, samo dovodis pijana baraba sa Balkan!”
“Baba, ovi nije pijano, ovi…kolaps!”
“A, imalo pari , Baba da si platu za spavanjac!”…ucini mu se
glas taksiste.
“Uvedi to, ondak, u sobu, Janos!”
“I zemi nam si ti pari, iz dzepovi, da djubre ne na kida na
jutro, zemi mu vse, pa ce mu se vrati, kad se probuda!”
Plavi otvori oci, uhvati ruku taksiste u momentu kada mu je
handrljao po dzepovima!
Taksista poskoci u cudu, ko kad nekog mrtvac dodirne.
“Babaaa, ovi se probudilo, oce da mi ruka otkine!”…vrisnu
taksista.
“Uvedi to u kucu!”…cu se muskozenski glas.

Noge su mu klecale, jedva priviknut na svjetla pansiona,
Plavi podize glavu.
Pred sobom je vidjeo zenu, rukom se uhvati za naslon nekakve
fotelje,a potom mu glava ponovo poleti ka podu.Krajickom oka
ugleda sjenu zene koja mu se priblizava, a onda osjeti kao
da leti, osjeti kao da ga svi nebeski andjeli cvrsto vuku
prema nebu!
Poslije zestok pad! I tada prestade mora!

Baba pogleda u vitko , po malo izgladnjelo tijelo
mladica,smjesteno na cistu bijelu posteljinu, jednog
Hamburskog “Motela”, rukom mu popravi kosu, otkri cello
mladica-djecaka,I sjede pored kreveta.
Nesto ju je strasno dojmilo, nesto joj se strasno desilo.
Baba se nagnu nad tijelo kao da ga njusi, kao kuja koja ne
moze prepoznati svoje mladunce.
Uspravi glavu prema nebu, tako osta zakljucana sekundicu, a
onda se vrlo polako nagnu prema Plavom, njuseci svaku
njegovu poru, rukom pomaknu kosu prema celu, a duge joj se
kose zapetljase medju prste.
Njeznim pokretom, oslobodi se kose. Postavi je tacno na
sredinu cela, bas onako kao je ON Afram, sin jedinac, nekad
nosio…samo ova kosa nije bila krvava!




Komentar Br.97
Poslao : Toba 55
Datum : 05.12.2007.
Baba briznu u plac…plac se pretvori u urlik…urlik poleti u
kosmos…do samog Boga.
Grizla je vlastite ruke do krvi…onda ,bezglasno vristala
…cupala kosu…milovala lice, usnulog mladica-djecaka…

”Sine moj, sine moj,… cudo moje plavokoso, jesi li se ti to
haman, mrtav vratio svojoj Majci!”

“Afram, Afram…ne da majka svoje cedo…ne da nikome!”

Uhvati se snazno za grudi, stegnu svoju bijelu kosulju
snagom diva, I uvrnu je zestoko…k’o kad zene cijede
ves…prsnuse savovi , a dugmici poletjese na sve strane k’o
da su prackom ispaljeni. 

Na vratu joj zile, tamno plave,hoce iz koze da iskoce.
Lice joj bordo boje,a koza se izbobala, nakostrijesila u
male grmuljice!

Rastrga jednim potezom pamuk sa svoga mokrog tijela!

Lije znoj niz tamnoplave brazde I u kapljicama se sliva niz
razdjeljak njenih cvrstih, nabijenih grudi!  

“Majka ce tebi kose opet ofarbati u crno,majka ce tebi svaku
loknicu ponovo naviklati, majka ce tebe na Sinaj goru
povesti Afram moj jedini, ne bio nam Otac Izrael I nasa
Majka!”
Glas joj utihnu, ponestade joj snage, I onako jedra, samo u
grudnjaku, klececi kraj kreveta, klonu na grudi Plavoga.

Hamburg,… Hamburg, taj grad ima svoj jedinstven miris. Tih
godina “cuo” se na Golfa Dizela! Jedinicu!
Sve je vonjalo kao da si na autobuskoj stanici u Banjaluci,
ali opet malo drugacije. Zvukovi Grada su bili ti koji te
nepogresivo upucuju na mjesto tvog boravka. Dovoljno je
jednom biti u Hamburgu, poslije se to nikada ne zaboravlja.
Ta stalna buka u usima, dizel isparenja, blizina velike
vode, kupleraji, americki pijani mornari, razvratni  kao I
Rusi…slina im curi I tamo gdje ne treba.

Plavi otvori oci, nesto ga je snazno pritiskalo na grudi,
ali glavu nije mogao pomaknuti. Krajickom oka ugleda crni
grumen kovrdzave kose na sebi. Kosa se razvaljala po cijelom
tijelu, sjajna…i…ogromna.
Rukom predje preko kose, spustajuci je ka sredini tijela
bica koje je bezivotno lezalo na njemu.
Lutajuci niz mokra ledja, napipa kopcu grudnjaka!

“Dobro je,”… pomisli…”dobro je,… zensko je!”
Ruka mu pade uz rub kreveta!
Bio je miran, tacnije spokojan, nemocan, ali zadovoljan.

Mogao ga je uzjahati tako I neki peder, znao je to dobro!

Snazno treskanje I neartikulisani glas ga ponovo probudise.


“Baba, Baba, evo malo bljeloga, evo malo bljeloga!”…cuo je
muski glas.
Nesto ga je zestoko ljuljalo, ljuljalo a nije ga
dodirivalo.
Cuo je samo taj glas ;”Baba, Baba!”
Netko je drmusao bice iznad njega!

Odjednom osjeti veliko olaksanje, kao da mu je netko skinuo
kamen sa grudi, isti cas ugleda glavu bez lica, cijelu
prekriveni crnom kovrdzavom sjajnom kosom, a kako se ta
glava polagano dizala sa njegovog tijela, ugleda I gol
zenski torzo samo u grudnjaku, kako se ispravlja. Od
velicine tih sisa izgubi se glava I ona crna kovrdjava
kosa.
Lezeci na ledjima, onemocao, vidjeo je samo par ogromnih
sisa iznad njega, a iznad njih provirivao je nos, tacnije
vrh nosa.
Plavi pomisli ;”Koji nos,moze prerasti tolike sise? Mora to
biti nosina!”
U  svoj toj, za njega zagonetnoj situaciji, lezeci ugleda
musku ruku kako prinosi “nosu” papiric.
Nos nestade sa horizonta, kao da se glava savila unazad,
vidio je samo te sise iznad glave…nasta muk, a zatim snazan
uzdah, a onda ….pras!
Tik uz lice Plavoga doleti lice nepoznate zene, bijela nosa,
vitlajuci za sobim bijeli dim.
Sukobise se oci u oci.
Krvave I jedne I druge!

Plavog prekri crna kovrdjava kosa.Kicmom mu prostrijeli
lagana “jeza”.
Skoro su se dodirivali nosevima. 
Bili su toliko blizu jedno drugom, nos uz nos , da je Plavi
zafrljio pokusavajuci fokusitrati bice iznad sebe…zafrljila
je I ona.

Nisu se vidjeli!

A onaj bijeli prah, rasut u bescijenje, spusti se na lice
Plavoga.
Samo se djelicak zadrza na vlaznim usnama, mladica, no ne
ostade dugo tu.
Plavi, jezikom obliznu usta,… prepozna okus… 

Doobarrr…sta dobarrr, - najbolji!
Kako to pomisli …I kako to rece, nesto snazno I naglo podize
tijelo sa njegovog.
Plavi , konacno poce disati punim plucima!



Komentar Br.98
Poslao : Toba 57
Datum : 06.12.2007.
Kad je , jedno jutro otvorio oci…sve je bilo nebistro I
mutno!
Dva mala prozora nasuprot kreveta u kome je lezao ne veca od
50 x 70 cm, na njima zavjese od pozutjelog tila, vezane
nekakvom vrpcom u sredini.
Plavi ustade tjeran znatizeljom, mucen gomilom pitanja.
Dlanom obrisa mutno okno prozora, I tek kao kroz maglu
nasluti da je u potkrovlju neke kuce.
Svuda naokolo krovovi sivi, po malo vlazni od rose ili
kise…nebo sivo, spustilo se nisko!
Okrenu se kao u snu…trazeci jednu svijetlu tacku!
Nista!
Lavabo, gusani, nacet rdzom, na njemu visi mali peskir,
upotrebljavan I zguzvan.
Vrata , nekad bijela, puzutjela od duvanskog dima, dobila
patinu stogodisnje kuce.
Drveni pod, bez prostirke na njemu.
U cosku reso natakaren na dvije cigle.
Zidovi isarani porukama, na nekim mjestima nozem razderana
zbuka, I necije necitko ime, potom sijaset poruka napisanih
karminom, ruzem za usne ali isto tako nerazumljive.
Uostalom, taj karmin je bio jedini dah svjezine na sivim I
do zla boga zapustenim zidovima.
U cosku prema prozorima dizala se sjajna zelenkasto zuta
memla, godinima nedirnuta, srasla kao plis.
Uz sve ostalo, djelovala je kao sretstvo za smirenje.
Plavi nemocno leze nazad na krevet.
Tek tada osjeti da je memljiva posteljina gotovo mokra,
hladna do ludila!

Htjede da poskoci, ustane, ali ga nesto snazno povuce nazad,
… strovali na prljavi mokri jastuk.
Zatvori oci!
Svijet se okrece, okrece se sobicak…leti prljavi lavabo,
leti tinjava zarulja zakacena direktno za plafon, a
omotanama novinskim papirom!

Misli mu krenuse kao I uvijek negdje iz daljine!
Zakasnit cu na kont sa Sabahom!?
Mora I da je vise nego sedam nula pet…vrijeme kada su jedno
drugom trcali, nepogresivo, vrijeme kada su jedno drugo
grlili snazno, stezuci se do besvijesti,upijajuci svaki
atom, svaki miris mladalacke ljubavi, ne mareci sto Doktor
Pisteljic sa svojom suprugom, I sampanjcem u ruci ,
simpatijom u pogledu gleda tu scenu, ne mareci sto cijela
kocijaska (fijakerska) stanica…Sare, Dedo , Muharem…nijemo
gledaju!

Niko ni da , haman, mater opsuje!

Zajeba(t)a situ(v)acija!

“Volim te budalo Mala!”

“O, o’s se I ti Plavi najesti govana u zivotu…To rece I
dahnu,…nije ti zena konj pa da moze da se voli, nije , konj
pa I da tebe voli…o, o’s se najesti govana…blentovino!”…
mrmolja Sarin bas, ali kao u magli, kao u snu…valja se eho,
glas koji se gubi, alejom kestenova, opalim liscem po
trotoarima…onako zutim, velikim , a sa strana po malo
crvenim! Glas koji cujem,kaska I zaostaje za mnom, …
Izgleda mi da idem, ili sam davno otisao…izgleda mi I da me
po malo –nema!

Od Sehera do Trapista…Aleje kestenova prostrle jesenje lisce
pa banjalucani hodaju s jeseni k’o po kakvom mocnom tepihu.

Privilegija sretnih!

Ni Las Vegas im ne moze politi! Oni hodaju po
sintetici…vjerujuci da je to ono pravo…

Banjalucani hodaju po usnulom tepihu!

Tepihu!

Tepihu, od uzdaha I sirotinjskih snova!
Tepihu srece po kome su tapali najbolji momci moga grada,
zagrljeni sa svojim prvim ljubavima!
Vjecnim!
Jahali su tu I Franjo Jajcevic I Simo Bajic, Atlagici,
Dzinici,Salame,Ljuba Truba, I Beca, Sasa Sunkic,Ludi Simara
sa Rabom, Kragulji,Katane, Smailagici debeli, Tahirovici,
ali I Dejanovici, ljubili Davidovici I Madzari, Sadici,pa
Halvadzije, Tutici I Basici, Tubini I Crljenice, Cejvani, I
Zamole, Barbarezi I Benesi, Semici, pa
Ibrahimbegovici,Rakici,Rodici, Protici, Baloneci, Balabani,
Popovici , Koze, Samardzici,Gelineo, Rosinici, Nakici,
Spahici,Prnje,I Bogici,Istvanici , Rodici,Hankici I
Vujinovici, Hafizovici I Beglerbegovici, Solc,
Drozdek,Tadeus, Salaj, Aksman, Beherani, Savic, Ajder,
Radisic, Kobasica, pa mali Bare I Stevo, Roguljici,
Jovanovi, Pletikose, Smitovi, Arslanagici,  … i…
Sabaha…svakako!

Jebajiga ko ce to sve nabrojati!

Eto vam telefonski imenik iz 1970, pa vi slozite.

Jakako!

Nije bilo vise od 50000 prezimena, a nije bilo vise ni od
150.000 banjalucana!

Varam li se, ne znam…moze biti da ih ja nisam sve poznavao!
Znaci , do nene je!

Jebajiga!

Na tepihu od kestenova lisca lete Sadete, Sabine, Elivire, I
Slavice, Nade I Mirice, Gorane I Gordane, Zakline…I
Melihe,Dusanke I Melite,Zuhre I Zehre,Tanje I Marine, Aide I
Marije…Slavice I Milice,Vlaste I Maje, Lane I Seke, Zemke I
Tahire, Olje,Enise, pa jedna Zumra, Baba Riba I Jela,Baba
Vuka, Vera I Jasmina, Ruze,Stojanke, I
Mire…onda(K)…Arnaudija pa Seherzada,…pa… pa…

Ako ikada poletim, bit ce to ovaj moj banjalucki tepih,
bolji od sveg blaga Perzije,… ako ikada poletim,… ma…ma
…poslat cu sve

 u… pizdu materinu!!!

Banjalucani lete u nebo kao Hadzije, ne osvrcu se nazad…jer
namaju ni zasto!

Jedino, eto …ja…nekako ne mogu,… nekako, mi je bez veze a da
ne pogledam dole!

Jedino , eto ja …nekako ne umijem da zaboravim…ne mogu, sta
li …jebajiga?
Stisne mi se nesto oko vrata, k’o da davi, stisne mi se
nesto, onako…kao da se nesto nakupilo, pa ni dahnut, a ni
prdnut!

Tak’i co’jek!

Jebajiga!



Komentar Br.99
Poslao : jasna
Datum : 08.12.2007.
toba prelijepo.ova zadnja stranica je bas...



Komentar Br.100
Poslao : Toba 58
Datum : 11.12.2007.
Razdrkana prljava vrata se ,  prvo uz laganu skripu, malo
otvorise…
Plavi se trgnu, netremice gledajuci u prorez vrata.
Pojavi se zatim , filigranski izvajana zenska noga sa
velikim potpeticama, a onda sve stade!
Jedino je ta noga, naopako okrenuta,  “usla u sobu”…negdje
je nesto zapelo!
Plavi za sekundu ocijeni da se neko zensko bice dobrih nogu
(valjda je I ona druga dobra , kao prva?)…ledjima , tj.
Guzom pokusava probiti u sobu!
Cuo je “Druk”, ledjima, a to je I skontao kada se gornji dio
vrata zatresao.
NIsta!
Ona lijepa lijeva zenska noga, podbocila vrata! Ne
odustaje.
Odjednom , tras po sredini vrata!
Bit ce da je zena Guzicom raspalila po sredini.
Vrata se bucno otvorise, trehnuse o zid, a zatim se istom
snagom vratise u prvobitni polozaj.
Zena ih doceka straznjim dijelom, I opet snazno odbi.
Vrata ni makac!
Ledjima okrenuta, u sobu ulazi, pomalo sagnuta u
kukovima,zena obucena u haljinu od muslina, leprsavu,
laganu, smotanu svuda gdje se nesto da smotati.
Ta lagana muslinska tkanina, prosarana bojom pijeska I
prugama od smedje, do oker zute, ali samo na komadice,
spustala se kao vodopad linijom nabreklih gozova, ne
propustajuci niti jednu oblinu tog velicanstvenog tijela!
Muslin, lahki…trebalo bi da nose sve zene…ucini se Plavom!

Zena udje ledjima okrenuta u prljavi tavanski sobicak.
Drzala je nesto u rukama, ali Plavi ti nije vidjeo.
Vidio je samo besprijekorno isklesanu figuru zene, sa
dodatkom od par kilograma vise, I ledja siroka ravna,
stegnuta u struk kao djevojcica, nosila je jabukoliku
guzicu, nesto uzu od ramena, a izbacenu taman kad stoji, u
razini listova!
Noge ravne, pravilne, listovi malo jaci!
“Jebo te ovo je Gogen crtao na onim ostrvima!”…pomisli
Plavi.
Zena se, onda okrenu!
Drzala je tacnu sa nekakvim jelom, taman u visini struka.
Kosa uvaljana u bezbroj frcki, sjajna … legla po ramenima, a
na tjemenu zagladjena I ravna sve do usiju.
Grudi, one iste koje je vidjao u “snu”…nabrekle, a stomak
joj se gotovo I ne vidi. Muslinska tkanina slijedi liniju
tijela, I pripija se uz svaku njenu oblinu.
Kod venericinog brijega se malo, uzdigla, I kao da se buni,
k’o greska u kroju, I tako to!
Sve neke sestice I devetke, a samo pokvaren covjek moze
naslutiti tu sumu stidnih dlacica!
Do njega je!
A Plavi je vidjeo svaku!
Zena spusti posluzavnik, tik uz krevet Plavoga.
Ispod pazuha joj se ukazase crne dlake, boze me prosti , kao
brkovi Marka Kraljevica!
Plavi nije mogao sakriti svoju reakciju. Tako nesto nikad u
zivotu nije vidjeo.
Ne kod zena!

“OK, Plavi…mi Zidovke se nikad ne brijemo ispod pazuha!”
Plavi se uspravi na krevetu u sjedeci polozaj, nasloni se na
mokri prljavi jastuk!
“Pa , naravno.”…rece neuvjerljivo, ali definitivno, vise mu
nije bilo do jela!
Na nesto “jace” , nije ni pomislio!

Zena sjede na drvenu stolicu bez naslona, a na istu takvu
prljavu stolicu bez naslona, spusti posluzavnik sa hranom.
Opkoracila stolicu sa hranom,noge rasirila, ne bi li bila
blize Plavom.
Nagnu se, mirisna…

“Probaj, malo…mozda te ovo vrati u zivot!”: suho rece.
“Znas!”…rece , “danima sam ovdje uz tebe!”…uhvati se za
muslin haljinu I zajedno sa grugnjakom ju potegnu
naprijed…kao netko ko zeli da se oslobodi teskog tereta, kao
netko ko ne moze da dise, onda spusti svoje odnjegovane ruke
na rasirene butine! Mahinalno zadize haljinu sve do prepona,
a onda ruke spusti niz tjelo!
Licila je na djevojcicu…ponasala se kao zbunjena
djevojcica!
Noge su joj bile besprijekorno obrijane I bijele. Muslin je
samo pokrivao ono sta treba!
Mada, sad…jebajiga!...i nije mor…

“Licis mi na moga sina, Plavi, na moga Aframa, zato sam te
uzela I zato te u zivot vracam. No ti si drugaciji!

“Nisi ti Afram, moj…samo te nesto tako, meni prikazalo.Vide,
jadne Majke I cega nema!”

“Noci sam provela ovdje uz tvoj krevet, Janos mi je
prevodio, a ja plakala, za moj Afram!”
“Tvoja buncanja su me vratila u mladost, tvoja ljubav je
slicna mojoj!”

“Pa neka si ubio makroa, ubila bih ga I ja…treba ih ubijati,
zato nemoj da patis, zato nemoj da si bolestan!”

“Ne razumijem te najbolje, djevojko, tj. Gospodjo! Janos me
doveo na pansion kod neke Babe, a koliko se sjecam, ja sam
platio unaprijed. Nejasno mi je otkud Ti tj. Vi, nejasno mi
je sta ja radim ovdje!?”

“Baba, …to mi je ime…ja sam Baba, ovo je moj kupleraj, Janos
vozi po Hamburgu moj taxi, a ti si me decko vratio tamo gdje
 treba!”
”Ti si , decko, moja briga, junak, heroj, pravedan covjek!”
“Baba ce tebi dati sve sto treba!”

Plavi, sada vec potpuno uspravljen na krevetu kao malo
dijete poce proucavati zenu.
Kosa, crna suma, na tjemenu podjeljena po sredini I
zagladjena a negdje oko usiju prostrla se u beskonacne sitne
 neukrotive uvojke, padala je tako , neukrotiva sirinom
ramena.
Lise dugo, po malo mrsavo,duguljasto, ostrih crta.Celo
siroko ,oslobodjeno kose I otvoreno, bez I jedne bore, a
obrve crne guste, vjesto sredjene , zavrsavale su tankom
linijom dlacica zaokruzujuci ogromne oci…crne,…normalno!
Ocni kapci ogromni, kao kod one Sher poslije svih
operacija!
Nos uzak, dug I ravan,  kao da je Grkinja.
Usne pravilne, tanke!
Reklo bi se, lijepa…hladna zena!

“Bil’ mogla, Baba kakva muzika I koja casa crnog vina, pa da
vidimo cija Majka crnu vunu prede?!”…zivnu Plavi seretski,
oci mu se nasmijase veselo!

“Moze , samo da znas, nisi moj tip, em si premrsav, em si
Slaven…em sam starija dvadeset godina od tebe,…a muzika ti
je dole u apartmanu!”

“A ovo gdje si mene smjestila su ti “radne sobe”, a?...fuj,
Baba , sram te bilo!”

“Biznis je biznis, a ionako si bio polumrtav, I nemoj sad da
se kofrcis, Plavi”

“Ah, da I ona Eca sto si spominjao stalno…nasla sam je ovdje
u Hamburgu, samo radi za drugu kucu, dovest ce tebi nju
Baba, ali mora da kosta, a?! Javila sam joj vec da si kod
mene!”

“Osim ako Eca drugacije odredi!”

“Baba, imas li ti ploce Leonarda Koina?”
“Joj, barabe , dje me nadje, Baba ti samo njega I slusa! Mi
Zidovi smo vezani pupcanom vrpcom , I nista je na svijetu ne
moze prekinuti!”

“Onda cemo ,Baba samo ti I ja, ali  kad ja ozdravim…baciti
Koina nasamo, uz vino ili sta li!?”

“Ajmo odmah dole Plavi, Baba ce rastjerati sve supke iz
Apartmana!”

“Ajmo, Baba…zeno svih zena, ajmo Plavi da udebljas, da
nabijes jos dvadeset godina, da sa Babom tabiris…da Sabahi
pokazes srednji prst, da I ti spavas sa najljepsom zenom na
svijetu!”; rece Plavi naglas!

Kako bi rekli u Banjaluci…sa …smekarom!

Silazeci drvenim natrulim stepenicama kao sa kakvog cardaka,
Plavi svakim korakom osjeti se jacim I jacim.
“Koin da mi svira, kao nekad u Moscenickoj Dragoj, na
Kvarneru, Koin da mi ubija tugu, za zlocin koji sam pocinio,
Koin da mi dovede Ecu, najcisce bice na svijetu, hambursku
drolju, mladost moju!”
Jos dok su silazili klimavim stepenicama razvali se aplauz
neangazovanih polugolih kurvi.

Baba se bas ono momacki razgalila!

“Picke…evo vam mog taoca…muzicara I dobrog covjeka! Covjeka
koji je ubio makroa!”

Aplauz jos jaci! Do ludila! Vriste kurve, skidaju gacice,…
one koje su imale, mislim te gacone, I bacaju u zrak!

Da je Bog gore , vidjeo bi to, ali nije!

“Pustat ce nam muziku, I pit ce mo!”

Baba veceras casti…ali da vas ne povuce, mislim za
ubuduce…biznis je biznis!

“Plavi, pustaj muziku, a ti mala leti po crno
vino…najbolje…!”: rece Baba veselo, pa I naredbodavno!

“Baba koje je najbolje vino, kad sipamo sve iz istog
bureta?”…zinu radoznalo mladjana kurvica.

“Janos…prodera se Baba…”ko zaposli ovog Idiota?”

“Najbolje ti je vino “Don Perinjon”, ali njega sipas samo
Nijemcima za 200DM ,normalno u flase na kojima pise “Don
Perinjon”, ovom Malom moze bilo koja flasa shiraza, dodji da
ti pokazem gdje su prazne flase I kako se “originalno”
zacepe I voskiraju!”…pomalo je I Janos bijesan, a sve trese
glavom…kakvi idioti svijetom hode! Nasmija se bladonaklonu,
kao netko ko tolerise ispad!

“Janos, izgleda da Mala nije Idiot, vec ti! Zar jos nisi
skontao da Nijemci govore njemacki, pa bi te ova dvojica
debeloguzana , gore na stepenicama, hladno mogla
razumjeti!?” A?!”

“Gospodo “Patkovi”, Nijemci, bili su u bijelim
gacama…stvarno podsecali na sestrice Paje Patka”…silazite
dole, Baba placa “Don Perinjon”…prvu flasu!
Kasnije ce te vi nastaviti placati, ako vam se bude pilo,
normalno!”

Dva tri debela Nijemca, blehaju I ne disu! Ne znaju sta se
desava!
Samo se rukama drze za jaja i mrljaju po njima!

Plavi prvo uhvati gramofonske plaoce, trazio je svoju
omiljenu, svoju koju ce pustati u nedogled…Chelsea Hotel!

Chelsea Hotel, pjesmu kad je Leonard karao Janis Joplin…I
volio je, volio tu budalu!

Ko moze da voli budalu ? Koin!

Jasno!!!

Atmosfera se stisala, cuje se kao “trebe” disu, poneki
jecaj, tih, Nijemci prestali drmati jaja, savili ruke na
trbusine!

Bijelo se” toci” umjesto vina, nosici “dama” kao Snjesko
Bjelic!

Tesko bi netko nekoga mogao jebati veceras!...pomisli Plavi,
a srce mu k’o lubenica, kao onu noc kad je sa Sabahom
propustio Jehudina Menjuhina, I upoznao nju, kao onu noc kad
ju je doveo u Zagreb, kao onda…a I u kurac ko je jebe,
uostalom!?

Boljih ljudi od kurvi nikad nije ni upoznao! Kurve su
najbolji ljudi. Kurve ne lazu, kurve ne kriju, kurve su
prave…jedini problem , u svemu …sto su kurve!

“Ja, jest mi I velika razlika, sve se na kraju svede na
isto!”

Nebo nad Hamburgom se steglo, oblaci pritisli,  u daljini
sjevaju munje!

Dolazi oluja, reklo bi se nezapamcena!

Trehnu grom u blizini.

Uzdrmao bi I sam Treci Rajh,… kamoli ne I ovu stracaru!
Zacu se zenski razdragani vrisak! Zavristase zene u
apartmanu, a cula se I vriska iz okolnih soba…vriste zene,
djevojcice…razdragane kurve…vriste, srcem punim
radoznalosti, srcem punim maste, srcem velikim kao nebo!
Cisto!
Strcavale su u buljucima natrulim stepenicama, uz konstantnu
vrisku I smijeh, poneka cak ogrnuta plahtom sumnjive boje!
Utom nestade I struje.
Koin naglo zacuta uz utegnuta, aaaahhh!
Vriska postade sinhronizovana, ali radosna, vriska
oslobodjenja,… oslobodjenja od debeloguzih Nijemaca,starih
razvratnih drtina, debelih stomacina, znojavih natrulih
tijela!

Baba zapali veliku svijecu…opet vrisak nevinosti, opet
vrisak djevojcica, poneka zapljeska rucicama,razdragano uz
ciku!... Djevojacku!

Plamen poleti po mraku I osvijetli taman kako treba!
Ni jednu zraku ne baci na nasa tamna lica, vec blago
trepereci obasja nasu najbolju stranu, jedinu…ljudsku!
“Mozda jos postojimo…mozda nismo na samom dnu?”…ucini se
Plavom.

Neko otvori” najbolje” vino kuce, crno jakako,…Plavom se
povrati I srce I dusa, oci dobise sjaj, o kao onaj nekad,
nekadasnji sjaj,… ustade na cvrstim nogama u svojoj cuvenoj
bijeloj majici I poderanim izlizanim Levisicam, bos
naravno!
Bljesnu svjetlo!
“Gasi, gasi !!!”…naredi hor djevojcica.

Ostade samo debela svijeca!

“Plesete li gospodjo Baba?”…pokloni se Plavi uctivo Babi!

“Ne , ne plesem, Plavi…skacem po tebi!”…to rece I zaleti se
na Plavoga,skoro ga obori, uzjaha ga nogana, snazno ga
stiscuci butinama, a muslinska haljina se sva razogrnula!
Gacica ni od traga!

“Ni cupavije picke, ni ljepse zene” : rece joj Plavi  na
uho, tiho!

Baba zagnjuri glavu u njegove grudi :”Nemoj,..nemoj mi se
udvarati, molim te… da znas da si me
postidio…pomalo,…dijete!”
“Ha, ha ha, nisu li ti se to i obrazi zarumenili, Baba?”,
rece Plavi njazno.

Ljubila ga je kao luda, gurala mu jezik u usi I
vikala…”Plesi, plesi, plesi sa mnom…voli me…malo!”
Odjednom skoci , okrenu se I otrca!

Baba odleti po nesto “bijeloga”!

Zatrese se svjetlost svijece!

Na vratima se pojavi Janos sa jos nekakvom kurvom.
Imala je dugu plavu kosu, pomalo zapustenu, bijelu majicu,
poderane levisice I “starke” stare …izderane.

Odisala je cistocom! Mozda zbog onog UV neona pod kojim je
stajala?

A stajala je dugo na vratima, netremice gledajuci Plavoga
kako mlatara casom sa crnim vinom.
Treptala u polumraku, privikavajuci oci na atmosferu.

Janos je nesto laprdao na njemackom. Plavi ga nije
razumio.Uostalom, njegov njemacki nisu razumjeli ni
Njiemci…ali dalo se naslutiti da nije Madzrski…definitivno!

Oci im se sudarise, ote joj se osmijeh pun nade, na licu,
niz bijelih bisera, a usta , eh usta!
Plavi joj se takodjer osmjehnu, ali skrenu pogled na
razdragano drustvo u Apartmanu.
Eca osta ukocena!
Osmijeh joj se zaledi na licu, a lice, zajedno sa tim
zaledjenim osmijehom poprimi nevidjeno bolnu grimasu.
Bilo bi najlakse okrenuti se I otici…izridati se u nekom
upisanom haustoru, ali noge se nisu mogle pomjeriti! Rukom
se uhvati za dovratak , tek toliko da se ne srusi, ne sroza
kao vreca na pod.

Poslije Babinog poziva I saznanja da je Plavi kod nje I da
bi ga mogla vidjeti…zivot joj se odjednom izmijenio, kao da
je imala neki cilj, san, nadu…
dugo se kolebala da dodje.
“Ne , necu, necu ga nikad vise
vidjeti…definitivno!...govorila je u sebi.
A onda je opet danima posjecivala Salone za uljepsavanje!

Jebajiga sto ona po danu sredi, nocu crnci razvale! 

Baba ju je zvala u vise navrata!
Eca nije htjela ili nije smjela doci…bojala se susreta sa
covjekom sa kojim je vodila svoju prvu nevjestu ljubav.
Taj dan odlucila je da ne “radi”! Otisla kod frizera!
Mini val joj je stajao banjo!

Prvi puta u Hamburgu odluci da ne ide kuci taksijem.

Hodala je gradom cvrsto, otvorenih ociju, gledala izloge,
uzvracala osmijehe prolaznicima.Licila je na studenticu
arhitekture sa prve godine!
Mladici su joj se osmjehivali, mladici …taman njenih
godina!
 
Na nebu su se gomilali sivi oblaci, reklo bi se bit ce
oluje!
U jednom izlogu ugleda crnu majicu sa likom Jima Morisona.

“Lijepo mi je zapakujte”, rece prodavacici, a oci joj
nevjerovatno sasjase!
“Sretan je momak koji ce ovo veceras obuci!”…veselo dobaci
prodavacica.
“Mislite?”…prosapta Eca,… “pa I nije neki poklon!”; rece.

“Nije…ali ste Vi zato prlijepi!”…zastidi se prodavacica.”O
tom poklonu pricam!” I pogleda je zenski-saveznicki!
Tog trenutka je odlucila da se vise ne zavarava, donijela je
odluku da ga mora vidjeti…jos veceras!
Dobra odluka, kao upola zavrsen posao. Sada joj je bilo sve
lakse. Otrcala je do “Madam” I saopstila svoju namjeru!

“Madam”, sumnjicavo zavrti glavom. 
“Idi, ne marim, svi se ponekad tako nadamo, to je nas san,
ta nada…idi I ti, idi …da se jednom za svagda probudis!
Snovi, nisu za nas!” “I, crnu haljinu obuci, ta ti najljepse
stoji!”
Eca ustrca uz stepenice, ostavljajuci zabrinutu “Madam”.
Uskoro pojavi se u crnoj haljini, gore na strepenicama.
“Bozanstveno, bozanstveno Mala!”…rece Madam.
Eca uleti presrecno u sobu, poskakujuci kao mali zec, na
obadvije noge!
Zgrabi lijepo umotani paket sa majicom Jima Morisona, strpa
ga u nekakvu najlon kesu , prebaci preko ramena I podje ka
vratima.
Uz vrata, stajalo je veliko ogledalo!
Eca se nikad nije sluzila tim ogledalom. Mrzila ga je
…dapace!
Bilo je tu namjesteno pod nekakvim smijesnim uglom, da
musterije mogu vidjeti sta rade.
Ugleda zenu u elegantnoj crnoj haljini sa najlon kesom
prebacenom preko ramena. Desetinku sekunde zastade.
Dovoljno za nju!
Okrenu se I zafrljaci najlon kesu u plafon, a ventilator je
docepa I razbuza u komadice. Prosu se snijeg u velikim
pahuljama.
Eca grcevito otvori plakar,kao krtica se razmahnu bacajuci
garderobu po sobi.
Trazila je poderane Levisice I bijelu majicu, izlizane
“Starke”.

“Madam” samo razjapi usta I ruke prekrsti na molitvu!”
“Ovakvu me zapamtio, takva mu I dolazim!”: rece odlucno.
“Stani!”…naredi Madam.
Eca se trgnu, jer nije ocekivala taj ton!
Okrenu se ka Madam.
Gledale su se ispitivacki!
“Imas li para?”…upita Madam
“Para?”…nemam …zaboravila!
“Evo ti 500DM, nek se nadje!” : rece Madam, “mogu ti
zatrebati usput!”
“Strpaj to u mali dzepic od farmerki, da nekud ne ispadne!”
“Hvala, Madam”…vratit cu kad se vratim!”…rece Eca puna
srece!
“Znam, znam, da  hoces!”

“Ako se ikad vratis?”

Eca poleti ka vratima.
“Cekaj!”…vrisnu Madam.
Eca se ukopa na mjestu, ali se ne okrenu!

Pravi ljudi se nikad ne okrecu! Sjeti se rijeci koje joj je
Plavi rekao!
Ne okrenu se!

“Evo ti I ovih 5000DM, ako se ne vratis…I ne moras me
ljubiti, I ne moras se okrenuti…samo idi…a idi…idi! ..sta si
se ukopala, idi u picku materinu!…da tako kazem ,kad vec
moram biti prosta!”

Madam rukavom obrisa nesto oko ociju!

Eca se ne okrenu, ne uze pare, nego snazno kao vojnik zagazi
nogom na hamburski prljavi plocnik!
Osjeti da ima krila, osjeti da moze da trci! Bas kao onda
kada je bila djevojcica I bijesno pretrcala cijelu stazu
“Lungo Marre” od Voloskog do Opatije,skoro sest kilometara,
preko plaze Lido, uz Hotel Kvarnera, sve do plaze na
Slatini…mogla je trcati I do samog Lovrana, ali joj tu suze
zamutise pogled, nebo nad Opatijom nesta, izgubi se Slatina,
a pred njom se javi lik pijanog Oca kako nogama sutira
Majku.
Kaplje krvi, kao tus zacepljenih rupica,spricaju po bijelom
zidu…bez nekog narocitog reda!

Udari u nesto!

“Kaj ti je , koji kurac, kam gledas, ti Dilajla, mala!?”

Dva rotvajlera snazno zalajase na djevojcicu!
Eca se prestravi.
Zena vidje da djevojcica place!

“Bus se smirila , il’ te ja takvu negdje ne puscam!”…rece
zena.

Sjele su na klupu tik uz hotel Jadran.
….

“Dobro, ondak, ja sam Tanja, I ako hoces vodim te k sebi u
Moscenicku Dragu. Mozes raditi za mene! Za platu ce mo lako,
ali ima da mi setas “cukece” po plazi…vazi?”
“Vazi,” obrisa Eca nosic, rukom!

Tako je trcala!

Trcala je kao luda!
Munje su sjevale, krupne kapi kise padale…hladne, pretvorene
u pljusak.
“Mini val” isceznu, a mokra kosa joj se lijepila po licu I
tijelu!
Trcala je , trcala dalje.
Oci su je pekle uzasno. Znala je, maskara joj se topila I
slijevala po licu, ostavljajuci crne tragove!

Trcala je!

U blizini udari grom!

Zavlada mrak, crn kao njena dusa…nestadise zgradurine
Hamburga, nesta sva prljavstina, samo odsjaj munja po
plocniku kojim je trcala!Svjetlo u daljini …Plavi I Tanja…!
Isto!

Srce htjede da iskoci kad je stigla pred Babin kupleraj.

Bodyguard je ne prepozna!
“Ne mozes takva unutra!”
“Mogu, moram…Baba me zvala!”
“Kakva ti je to “roza” majica, mora da si bijeli ves oprala
sa crvenom carapom?”…nasmija se Bodyguard.
Eca pogleda u svoje grudi!
Crveni donji ves, grudnjak koji je obukla za uvu priliku,
stvarno je djelovao tako.Kao kucna pomocnica !
Naglim pokretom skide potpuno mukru majicu, a zatim I
grudnjak.
Baci ga Bodyguardu!
“Eto ti!”…rece.
Uvrcuci , ocijedi bijelu majicu!
“Jel sad bolje ?”, upita.
“Eh, razlika, k’o Bog I sesirdzija!”
“Sada si prava!”…rece grdosija na vratima. I nasmija se!...

…


Na vratima se pojavi Janos sa jos nekakvom kurvom.
Imala je dugu plavu kosu, pomalo zapustenu, bijelu majicu,
poderane levisice I “starke” stare …izderane.

Odisala je cistocom! Mozda zbog onog UV neona pod kojim je
stajala!

Plavi joj se osmijehnu, a pogled mu odleti trazeci Babu!


Eca, na prstima sidje do gramofona, njezno , nenametljivo
zenski, prebaci iglu na pjesmu “Bird on the Fire”.

Na zvuke pjesme iz separea izadje Baba, gola potpuno, ali 
sa bijelim nosicem.Teturala je, rukama se hvatajuci za sve
sto je mogla!

“Plavi, sretan ti praznik!”…rece Baba motajuci jezikom!

“Sretan , Praznik I tebi Baba!”...nasmija se Plavi.

“Dovela sam ti Ecu-u, konacooo, Sineee!”…prostenja
neuvjerljivo.

“Koga, Baba?” “Koga si mi dovela?”

Ucinilo mu se kao da je rekla…”Sabahu”, a dobro je cuo: “Ecu
sam ti dovela!”

“Ecuuuu, malu Ecuuuu si mi dovela!!!”…drvenim nodama se
okrenu oko sebe, lelujajuci kao vino koje je pio!

“Baba,Baba,  gdje je Eca, Baba gdje je?”…skoro placno
prostenja!

“Tu kraj tebe , vole, gleda te , gleda u tebe,… milimetar od
tebe!”

Plavi se sav zatrese, okrenu se mahinalno, zvernjajuci
daleko oko sebe, okrenu se cijeli krug!
Kao kakav ludak…zvernjajuci u prazno!

“Baba”, zavrista…”gdje je?”

“Spusti glavu bosansku, konju, eto je milimetar od tvog
usranog nosa.

Plavi spusti pogled, oci mu se rasirise, usta otromboljise,
krajickom oka vidje Babu kako im se gola priblizava…

“Ecooooooooo…oko moje plavo…Eco…” …uhvati je snazno rukama
za glavu…”Ecoooo, Ecooo!”
Drmao joj je glavu kao u ludilu!
Drmao , kao da je ona Sabaha, kao da je to njemu dosla sama
Sabaha,iz svog Beca!

Nije vise nista pametnoga mogao reci!
Ecina mokra kosa, kapljama ovlazi lice Plavoga,prikri
ponesto oko ociju!

Drzao ju je cvrsto za glavu… I plakao…ridao, sramotno muski,
kao konj…aaaaaa!

 Eco, mala moja Ecoooo! Mala Ecooo!”

Baba ih zagrli snazno obadvoje! Plavi ponovo osjeti miris
Ece, miris mora I Jadrana, miris Sabahe… i potonu u neku
tamu,satenski cistu bez ijedne borice, “Nights in White
Satin”… iskliznu iz ruku zena,…nestade, otezao , ode svojim
putem…
 pravac pod!

“Eco, ovaj te kao pravo volio!?”: rece Baba.

“Nije Baba, nije me uspjeo zavoliti , ali ja njega jesam, …
voli on u meni  neku drugu zenu, ja sam mu dobra podloga, a
Baba…I meni je lijepo, bit ce zato,… zato je on moja jedina
ljubav, jedini san, moja nevinost,…da ne vjerujes Baba,
 poslije svih jebacina, nocu…ja samo  mislim o njemu, o
covjeku koji je dosao da se ubije na nasoj plazi u
Moscenickoj Dragoj, 
Mislila sam Baba o njemu I nista vise, …I sada kada je tu,
mislim da ga ludo volim, bas onako kao u svojim snovima,
Baba!

“Baba, samo kad bi on mene umjeo da voli…eh!?”…prostenja
Eca, zagladi mokru kosu, ruke obrisa od farmerke!
“Baba, trcala sam po kisi kilometrima,samo da ga jos jednom
vidim, Baba…obukla sam se kao On…vidi me, vidi me Baba!” Eca
, rasiri ruke, pokazujuci se!

 Zaplaka tiho, kurvanjski, bez glasa I suza, placem kako
placu kurve nocu, poslije obavljenog posla!

Poslije svakodnevnog mnogostrukog  “silovanja”!

“Eco, mi kurve nikoga ne volimo!”…zacudi se Baba!
“Baba, da nisam kurva, Baba I da nisam vezana makroima,
nikad me Hamburg vise ne bi vidjeo, otisla bih sa njim, bilo
gdje…vjeruj!”; rece Eca placnim glasom!

“Da odem sa njim I sama znas da bi ga ubili na prvom cosku!
Ne dam ja svoju prvu ljubav , Baba nikome…nece njega niko
ubijati, Baba!”

“Nasi zivoti su tudji, nasa tijela su predmet zadovoljstva
starih drkadjija, nasa dusa pripada samom djavolu…debele
masne stare tjelusine , mlohavih kurcica, vladaju nama,
Baba, Baba…

“ I da podjem sa njim…napravila bih ga najnesrecnijim
covjekom na svijetu! Puno, se , Baba po nama prljave sperme
prosulo! Ne mozes to rukom obrisati , tek-tako…ne mozes,
Baba!”
“Zivot je ipak , drugaciji!”
“Mi smo ruine, I nemamo pravo…lagati!”

“Smrad amonijaka mi je dnevna masaza,… o Baba jesam se
zajebala u zivotu, o jesam se zajebala,… a I kad sve
presaberem jedva zaradjujem k’o bolja konobarica, a momak na
podu stalno u mojim mislima, Baba!”
Zene snazno podigose Plavog sa poda!
“Odnesimo ga u moju sobu!”…rece Baba.

Eca skinu mokre farmerke I bijelu majicu! Bila je gola
,uostalom kao I Baba.
Plavog su smjestile na sredinu kreveta, njih dvije sa
strane!

“Baba, imas li nesto smotano?”…upita tiho Eca…placno!

“Nemam,…samo bijelo!”

Orosise im se nosici bijelim, glave podigose trazeci
njeznost , I spustise na grudi Plavog.
Osjeti Plavi pritisak na grudima, rukama obgrli mrtve glave,
jednu mirisnu kovrdjavu, jednu mokru dugokosu-nepoznatu…
mahinalno prstima poce ih ceskati po glavi, tek
toliko-koliko je mogao…a zatim mu se prsti umirise! Zabijeni
u tjemena glavica najljepsih zena na svijetu!
Samo …on to nije znao!

I nikad nece saznati!

“Eco, Eco”…lijeno rece Baba.
“Aaa, molim Baba.”…jos sporije odgovori Eca.
“Ubio je nekog Tanjinog makrooooa, stoo ju je uinvaliddio,
tamoo negdjee u Jugoslavjuuu.” A glas joj sve tisi I tisi.
K’o kad neko sam sa sobom prica.
“Ahaaa”…prostenja Eca…sumno disuci…”neka je!”

Odjednom poskoci, uspravi se , blehajuci u mrak…”Tanju
uinvalidioooo, …Tanju spasio…Plaviiii!”

Ljubim te …rece Eca, okrecuci se ka njemu , da ga poljubi,…
ali odjednom nestade negdje , k’o kad neko iskljuci struju,
izgubi se svaki kontakt…snazno se glavom zapuca glavom u
glavu Plavoga!
Zaostalo bijelo na njenom nosicu – prhnu!

Tup zvuk...i nista!

Niko se ne pomjeri!

A suze,… suze nista ne vrijede, nit’ se sa njima mozes
isplakati, niti se  njima sakriti, niti nesto oprati… Suze
su za slabice…tek psiholoska pauza…
Suze razjebu sminku, razdrkaju oci, pa poslije ,… sutradan
svima moras objasnjavati da si “vario” neke jebene varove
cijelu noc…I tako to!

Zato , kurve nikad ne placu…I nikad nista ne moraju
objasnjavati!
Nikome!
A I ne moraju …variti! To sam zaboravio dodati!

Jebajiga!



Komentar Br.101
Poslao : Toba 59
Datum : 11.12.2007.
Probudila ga je graja galebova I studen! Tresao se!
Podize glavu sa zadnjeg sjedista Taksija. Bio je krmeljav I
rascupan, …strahovito zedan.

“Koji mi je kurac, kao da sam lokao cijelu noc?”…ko za sebe
rece Plavi.
“Mora da sam strasno dehidrirao u putu?” Stiskao je ruke uz
tijelo, ne bi li se barem malo zastitio od studeni limene
kutije…taksija.”
“Jesam li dugo spavao, majstore?’…upita treskavim glasom
taksistu.

“Pa ovaj, kako se uzme…mislim da jesi.”

“Dobro, hvala ti prijatelju sto si me dovezao, no ti rece da
je Luka blizu, a evo vec je jutro.Nije valjda da si cekao
cijelu noc da se probudim?”

“Nije!”

“I koliko ce me kostati to zadovoljsto od spavanja u
taksiju, bez grijanja?”…promuca Plavi hvatajuci se za dzepic
farmerki.
“Nista. Kuca casti!”…rece smireno taksista.
Utom plavi izvadi svu svoju lovu na koljena, bilo je za
taksi…ihihiii, ali bilo je to I nekih smotanih para, vezanih
gumicom.
Plavi otrgunu gumici…prebroja 500DM.

“Jesi li ti siguran da me nocas nisi karn’o pa mi uvalio ovu
luvu da se opravdas pred Bogom I Zenom? A?”…zaskilji Plavi
na jedno oko.

“Jesam!”

“Sta jesi…kar’o ili nisi kar’o?”…uz smijesak rece Plavi.

“Siguran sam da su to vas pare, a ja sada moram na posao!
Laku noc I dobro jutro…uostalom …kuca casti!”
Otpiri…samo se kofrcnu par kamencica ispod guma.

“Kakva kuca, hajvanu!?”

Plavom postade jos hladnije.

Brod je licio na sve samo ne na brod.
Bila je to trabakula, mozda dvije duzine onog “Catrunica” ,
sto je Arsen Dedic vozao Jadranom, onda kada mu je Plavi
ostavio sator I vrecu za spavanje u Postirama na Bracu.

“Bil’ mog’o ovo pricuvati malo Starac dok ja ne nadjem kakav
kamp?”…upita Plavi covjeka na brodu.
Covjek se osmjehnu, bas ono sa simpatijom.
Ispijao je svoju jutarnju kafu I prvi gemist…vjerovatno?
Pravim muskarcima se ne broje ispijena pica…naravno!

“Bih, kako one bih, ali ujutro isplovljavamo za Bol!”
“Neka, neka,…eto mene za minuticu!’…rece Plavi.
I dodade utrku : “Ljubav je bol, a Bol je na Bracu!”
Covjek na brodu se iskreni nasmija…”Stani da te nesto pitam,
stani malo!”
“Eh, kad bih ja stajao…sta bi ti sve pitao!”
“Stani, bolan…usidrit cu na Bolu kod Bijele Kuce, ako se ne
vratis , da znas!”
Plavi se okrenu, trceci kejom unazad, :”Ako se ne vratim
baci te moje handrmolje u more, a  tu izgornu tavu 
prikacenu na ruksak…to ti poklanjam! To ti je poklon Od mene
I Sabahe kad smo prosle godine jurcali Jadranom! I cuvaj
je…tu tavu!”
Odjuri!
…

Uputi se prema drvenoj rampi broda.
Muskarcina slavenskog izgleda stajala je po sred te rampe,
rasirenih mogu, dobro obucena u tamnoplave cohane hlace I
mornarsku “dolamicu” iste boje, na glavi vunena crvena
kapa.
“Kudaa kamard?”
“Imam uplaceno krstarenje na vasem kitolovcu za naredna tri
mjeseca!”…rece Plavi kombinujuci njemacki I engleski
jezike…oba do zla boga lose!

“A kak vasa familjija?”…ne zbuni se grmalj.

“Jebiga, dobro…a sto pitas?”…iznenadi se Plavi.
“TI Baljkanac?”
“Da!”
“Than , what is your name, kamarad?”
…


“A , tak, tvoja familjija!”

“Ti mene slabo razumes, ja tebe pitao po ruski za familjija,
 to znaci na tvoje ime.”
“Njet tvoja porodica.”
“Just go there, and introduce yourself to Capetan!”…rece
Plavi poslednjim snagama savlada drvenu rampu I taman kad
htjede nogom stupiti na brod,nesto mu se snazno spotace
medju noge , a on, onako usporen umjesto da poleti I pruzi
se svom duzinom, skljoka se kao vreca krumpira.
Rus se trgnu, okrenu se…”Skot nje to dobra salja…Skot you
want some problems with me, aren’t you?”
Taj Skot se zakikota, odvali nogom Plavog u rebra! “Wake up
Mite, you can’t sleep here all night, hahahaha!” 
Plavi ustade, drzesi se za nekakvu ogradu.Stade mirno I
ravno!
Pogleda covjeka ravno u oci!
Skot se prestade smijati.

Plavi opipa rebra …mahinalno!
Pope se jos sprat vise do Kapetana.
Stade ispred covjeka znatno viseg od sebe. Imao je svojih
pedeset.
Mornarska kappa na glavi, uredno podsisana prosijeda
bradica, brkovi, a u ustima lula.
“My name is…”
“Yes I know,…you shoud wach your steps Mite,… nadam se da
nisi odbjegli silovatelj ili robijas. MI Irci mrzimo,
pedofile, pedere I odbjegle robijase…mrzimo I Engleze, a o
ostalima mozemo kasnije. Sve to smece leti u more!”
“Nadam se da nisi imao problema dolazeci na brod?”
“Nikakvih!”…energicno rece Plavi.
“Than OK Bluie!”

“Zovi me Tom ili Kapetan…do tebe je! Na brodu sam ja zakon I
drugih pravila nema. Radi se 24 sata I to bi bilo ukratko
sve sto treba da znas! Plata ti je $3000 za mjesec, sve sto
pojedes, popijes I popusis odbija ti se od plate.Znaci,
mozes odmah da pocnes da trosis!
Pijes, kad ja kazem da mozes da pijes! U svakoj luci gdje
stanemo, mozes lokati koliko hoces, ali ako mi ujutro dodjes
pijan na brod…plivat ces do Evrope.
Zato sada reci zasto si ovdje…koji mi te vjetar nanjeo?”

Plavom se u prvi mah ucinilo da ga nije dobro razumio…poce
nesto petljati…mrmoljati!

“Tvoj, grijeh, Sine to te pitam!”…pomalo izgubi strpljenje
Tom.

Utom se na “komandno mjesto” pope Rus!
“Kapetan te pita da mozda nekog nisi ubio!”

“Mozda jesam!”…rece Plavi.

Rus razrogaci oci!

“It could be, bat it “dazent” mean that he is!?”…prevede
Rus.

“Koga je ubio, Bachuska?”…hladno ce Kapetan.

“Mislim da sam ubio jednog Makroa…I to je sva prica!”

“Makroi su u OK, to I nije neki zlocin!”

Tom otpuhnu dim iz svoje lule I okrenu se prema moru.
Ko biva razgovor je zavrsen!
Bacuska pogleda u znatno nizeg Plavog , k’o sa nekim
postovanjem.
“Da ti pokazem gdje ces spavati!”
Prolazeci pored Skota,koji se jos uvijek hinjski
cerio,Basuska mu nesto sapnu!
Skot se trze, I ustuknu cijeli korak unazad!
Pognutih ledja , promrzao I sam, Plavi se spusti u hladno
potpalublje broda.
“Tu nadji gdje ces spavati…nema kreveta, ali ima prostora,”
rece Bacuska.
“Bluie, nas pet tu spava,, a gdje su vrece za spavanje to
znaci da je zauzeto, vidis koliki ti je izbor!”
“Vidim Bacuska, ali ja nemam vrecu za spavanje!”

“E, onda mozes svaku noc mijenjati mjesto spavanja!”…dokurci
Plavi Bacuski!

Plavi se stisnu u nekakav “cosak”…receno slikovito, jer na
brodu nema coskova. Upoznao je trojicu mornara, a trebala bi
doci jos trojica, presabra u sebi.
Oko ponoci probudi ga buka pijanih koraka! Larmali su kao
regruti na svom prvom pijanstvu. Valjali se vise nego su I
bili pijani…udjose jedan za drugim, omalen covjeculjak jakih
ledja,dugacki rmpalija jos duzih ruku, I jedan velike glave
, sve ostalo na njemu je bilo nevazno…mislim u odnosu na tu
glavetinu.

“Joj, jesam je poderao , k’o papir, rece covjeculjak sirokih
ramena, cicala je kao svinja kad je koljes, razvalio sam je,
razvalio , brate.

Rmpalija dugih ruku nista ne rece. Smota se u svoju vrecu.

Glavonja rece da je bio kod Babe!
Natakario sam je u supak, duplo platio, a’l je valjalo!
“Kar’o si Babu, Stiv?’…prostenja covjeculjak sirokih
ramena!
“Bas, Babu, Giovani…I to pravo u prkno! Pricat cu vam
sutra!

“Tisina, stoko, rece rmpalija dugih ruku…nemoj da vam ja
jaja zavrcem!”
“Ante, brate, samo razmjenjujemo nasa seksualna
iskustva”…rece Giovani.
“Giovani…neka ti ovo bude zadnja sto si veceras
rekao…jasno!”

“Ante, brate…eto nam I novog  Majta u potpalublju!”

“Dje?”…podize Ante svoju tjelusinu, pijanim ocima sarajuci
po rupi!
“Dje?”

Plavi ustade polagano, neko upali upaljac.

“Ja sam Plavi iz Jugoslavije!”

Niko nista ne rece!
Odjednom bas baritin progovori : “Do you speak Croatian?”
Podize se u sjedeci polozaj ogromno dugacko tijelo.

“Fucking Balcanian!”…opsova Giovani.

“Tisina tamo!’…prodera se mracni glas dugonje.
Cetvrti covjek je sutio!
Giovani nista ne rece!

“Yes, I can speak Croatian !”
“Pa odaklen si brate”, jezivi bas baritone ispuhnu!
Promrzao, dehidriran, od alkohola, I glupih zivotnih
desavanja, jedva cujno, kao djevojcica, Plavi , prosapta:
“Ja sam iz …Banjaluke.”

“A,…nasta duga pauza, “dje ti je “To”, mislim kod kojeg
veceg mjesta?”
Upita Ante usporeno, ipak radoznalo!?

“Jebajiga, sad … prvi veci grad je Sarajevo!”

“Aaaa, Sarajevo,… a dje ti je “To”… tacno, prijatelju?”

Plavi je znao da po svijetu tapaju budale, u mraku je bio
problem da se procijeni kalibar budale!
Boja glasa mu nije bila dovoljna da ga ocijeni.
Odluci se na akciju!

“Odaklen si ti  “mili” “Prijatelje”?”…I stisnu Plavi govno u
sebi!

Tisina!

Niko nista ne govori ni ne romori. Kao da nista nije upitao!
A jebeno pitanje, Pravo!

“Ode mi glava u kurac.”; pomisli Plavi.

Prohandrlja dzepovima, ni noza ni pistolja, okrenu se ne bi
li ugledao kakvu letvu!

Nista!

Opet muk!

“Aaaa”…cu prepoznatljiv glas, ja sam ti iz Gornje
Medzedje!”

Plavi, otpuhnu!
“Iz Medzedje, velis, a?!”

“Ne velim Iz Medzedje,… vec iz “Gornje Medzedje”…nisu li ti
vrane mozak popile, il’ bi se I ti zajebava sa mnom?”…povisi
ton Rmpalija!

“A, dje je to tacno, Brate?”…upita onako poludiplomatski.

“Dje…dje…pa odma’ iznad Donje Medzedje!”…ko biva ljuti se
glas.
“Osam kuca u Gornjoj I Ceteri u donjoj Medzedji…eto!”

“Pa da I to nije blizu Listice?”
“Ha, kakve lisice?”
“Nije , nije “lisice”…Listice, ustaskog uporista, joj
tebe!?”
“Aaaa? Koji  ustadose?”

“Da nije blizu Posusja, Mostara grada, a?”…poslednjim
snagama se Plavi izbori.
“Nije”,…rece smijeskom grdosija, k’o djetetu koje nesto ne
razumije….” budalice tebe, to ti je blizu,.. blizu Vukovog
Jarka,… ZP Trabanovac!”

“Znas li sad, jadan?”; rece veselo!

“Joj ,… sad znam,obli znoj Plavoga po celu! Sto odma’ ne
rece, nego si me na ovakve muke stavio!’”
“Pa to ti stalno I govorim,Budalice,…a ti ko kakav blento,
vozas me po Evropama!”

“Gornja Medzedja, jebote!,
 pravo si me iznervir’o!”

“Znas sta mi je dobro kod tebe, a?”

“Sve si razumio sto kazem, a evo ove dvije budale, nista ne
razumiju godinama! Svaki put kad im nesto objasnjavam ,
moram da ih mlatim. Dje to rodjeno, sam Bog zna?”

“A dje su tvoje hrke Plavi?”

“Nemam ti ja nista Ante!”
“E, ondak ces do zore umrijeti, sigurno!”
“Mislis?”
“Ne mislim, znam!”

Ustade dugonja, I ne saginjujuci se, svojim dugim rukama
istrese Giovania iz vrece za spavanje!

“Porka Madonna, porka Misseria, Signor Ante!”

Ispade Giovani iz vrece ko krumpir.
Ante ga sutnu nogom u guzicu!
Giovani potiho jeknu, ali nista ne rece!

“Evo, uzmi, ovo je tvoja vreca!”…rece dugonja, ima Giovani
jos jednu na sebi!
Nesto strasno zabrunda, drvena galija se zatrese, smrad
dizela ispuni potpalublje.
Tom je naredio Bacuski da se isplovljava, Skot se prihvatio
kormila, a na vrhu broda Irac pokazuje smijer plovidbe.

“Pravac Rejkjavik!” rece!

Plavi je brojao u sebu: Bacuska je bodyguard I masinista,
Skot je kormilar, Giovani, Ante, Stiv I On su mornari-
sluge!
“Sedam ljudi!”…rece u sebi.
Bude li ovo brundalo cijelu noc, nista od spavanja…pomisli!

Oko dva po ponoci uleti Bacuska u potpalublje!

“Stiv, na osmatracnicu!”

Stiv, otrese vrecu za spavanje sa sebe, navuce vunenu kapu I
ode.
Oko trice, zapista pista…svi poskakase, Ante dize Plavog kao
klipicu!
“Ajde, eto ribe, svi na cekrk!”
Plavi izleti na palubu, svjetlo ga zaslijepi.
Skot  je manevrisao brodom, stalno vikao u neku tubu,
Bacuska dodaj, Bacuska oduzmi…brod se tako ponasao.
Pustaj mreze naredi glas a intrefona…brze, brze…nemoj da mi
ribu ganjamo…brze to!
Vitlo se okrece brzinom svjetlosti, a mreza koja se spustala
u more, jos I brze!
“Bacuska, okreci lijevo – punim…dodaj gas, Skot, vitlaj
lijevo, vitlaj!”…cuje se Tomov glas iz gornje kabine.
Uskoro nestade sva mreza, negdje u moru.

Tisina sada rece Ante, Skot ce brod okrenuti njima u
suprotnom smijeru…vidjet ces ulova, osim ako nas nije
zajebao osmatrac.
Stiv je I dalje rukom navodio brod prema sjeni koju vidi!
Skot je promatrao te pokrete I slijepo ih slusao!
Gasi motore Bacuska, culo se sa interfona!
Brod se umiri!
“Ajmo polako, vuci mreze…vuci,…vuci, jos vuci!”
“Lakse malo!”
“Stiv, gdje smo?”; upita Kapetan.
“Daleko, Tom…vucite polako!”
“Polako!”
Bacuska, spustaj rampu, spremi se za vitlo, ali ne pali, ne
pali jos!”
“Tu su , vice Stiv!”

“Bacuska pali vitlo, trci pali motore, Skot, kormilo
ravno…Bacuska punom snagom naprijed!”
Prope se “Galija” kao konj bicem oparen, krenu vitlo da mota
mrezu, a Ante I Giovani rukama pocese izvrtati dolazecu
mrezu.Prihvati se posla I Plavi.
Ribe upadaju u brod, kao na pokretnoj traci.
Snaka veca od najvece, sto je Plavi u svom zivotu vidio.
Ubrzo naraste masa riba do koljena ribara.
Oni su imali cizme, Plavi nije.
Skacu, koprcaju se !
Vitlo izvuce cijelu mrezu!
“Podigni rampu Bacuska.
Brod se zatvori!
Milion lososa bori se sa zivotom!

Jabajiga, kao da je nama lakse!?

A jos Plavom hladno, mokro hladno, ribama smrdljivo!

Moze li biti hladnije, ikako?



Komentar Br.102
Poslao : Toba 60
Datum : 19.12.2007.
Ode tako cijeli mijesec u helac!

“Dizi se , evo je…hvataj vuci…ruke krvave!
Nikad mrak da padne, stalno dan…nikad spavati.

So siba obraze, usta ispucala, krvave rane po njima!
Sante leda promaknu pored broda, ponekad.

Niko ni sa kim ne razgovara…niko nikoga ne gleda…nema se
vremena.
Nema nista!

Plavi se ocistio od alkohola I droge…drugi covjek!

Ojacao, rucerde mu ko u bivola noge, obrijao glavu I namazao
kitovom mascu, da mu ne zebe na studeni!

Sve se promijenilo , osim Irca na komandnim mjestu.

I osim , sto ni jednog Kita nisu vidjeli…samo tune I
lososi…!

Nije ni svaki brod kitolovac, mada se tako naziva!

Lula mu u ustima, oko vrata , spagom zavezan neki stari
“Luger”…ako je sjedio…guzica mu srasla za stolicu, ako je
stajao…pustio korijenje!

Nikad Tom nije sisao medju nas!

Nikad!

NIkad, …do jednom!

Cijelo vrijeme , lovili su oko Rejkjavika. Kapetan je imao
jasan cilj. Ide riba, brod pun, ne trosimo “suhi led’, nego
onako svijeze trpamo u gajbe I pravac pijaca – Rejkjavik!
Nas problem je bio sto u tom Rejkjaviku nije bilo nista, ni
za cugu, ni ne daj boze da bi neko nesto karn’o, haman nije
bilo ni drveta da se uz njega popisas, k’o covjek.

Takav grad!

Doslo je nekakvo godisnje doba,proljece ili ljeto,… sa tog
broda se nije moglo tacno osmotriti, o cemu se radi, …a more
leglo na bonacu.Nema vise ni santi leda oko nas.
Debelo plavetnilo, ritmicno se valja!

Cujes zvijezde na nebu kako disu!

Podravkini “mesni dorucci, smrznute sardine, jetrene
pastete, vojnicki bajati hljeb, riza…

Plavi je bio na dezurstvu, blehao u pucinu, nepomicnu.
Zvijezde im svod.

“Eh, kad bi bilo kakve cuge barem, da sa rajom , kao ono
jednom na Vrbanji, blizu Benesove vikendice, savijemo
jagnje, pa nabacimo rostilj, dok nam Trebe igraju lopte, da
neko hladno pivo iz Vrbanje izvadi…joj !”

“Joj…!”….vrisnu iz sve snage!

“Jooooj!”

Osjetio se zdravim I izlijecenim…”Joj, supci, puklo nesto u
meni, pun sam snage I ljepote, ja zvijezda I jebe…ja neba I
jebe…
To rece , otpojasa se sa osmartacnice…
Svi poskakali na noge…kontaju – riba!
Plavi sidje sa osmatracnice, kao narodni heroj.
Skot ga posprdno pogleda!

“Skot, jarane moj, ne mozes tako sa Rajim, ako si raja!

Skot, pljunu Plavom na nogu!

Plavi podize desnu ruku, taman u visinu Skotovih
ociju…”vidis ovu ruku , Skot, e sad kontaj gdje ces se zraka
nadisati…I odvali ga Plavi lijevicom pravo u pleksus, Skot
Pade kao pokosen!

“Hozo Fikret,Banjaluka, Slavija!”…to rece , vrati se korak
unazad I radoznalo upita: “Da li bi gospodin zelio I nogom u
glavusu : “Mala Carsija…specijalitet?”

Skot prevrnu ocima, takav udarac nikad u zivotu nije dobio.
Samo podize ruke u zrak , bolno se boreci za zrak!

“Dobro, ako nema vise zahtijeva, Tom ja bih prkrenuo
kuhinju, a I metar smo od Asterdama!”
Nema dan – dva!

Tom , ponovo objesi svoj Luger. Nista ne rece!
Plavi osjeti to kao odobravanje!

“Antisa, doleti da ti nesto pokazem!”…rece Plavi gledajucu u
grdosiju siroko otvorenih ociju, ocekujuci nepredvidjenu
reakciju.
Tapajuci nogama, kao perajama, Ante se priblizi Plavom.

“Aaaa!”: rece Ante radoznalo.
“Ante idemo u “Cold Room”, da vidimo ima li jagnjetine…I
ostalog naravno.
“Jagnjetine?”…proprdi Ante , jedva cujno, pomalo ceznjivo!
“Ahaaa!”…Plavi zaskilji na lijevo oko, tresnu glavom ,
seretski, lijevo I desno…”jagnjetine!”

Ante, obrisa rukom usta!

Komora je bila nevelika, k’o veci frizider!
Plavi otvori vrata,a hladan dim da opauci.
“Jebote, Ante, sta sve ovdije nema, a niko ne
zna!...razdragan je Plavi.
“Hapaj jagnjecu plecku, hapaj kobasice, drzi kavijar! “Stani
vracaj kavijar, koji ce nam to kurac!”

“Ja!”…rece Ante, odlucno!”

Riba nam na guzicu trgala!

“Antisa, Antisa, pogledaj sta se ovo smrzlo na dnu fizidera
…vidi flasica, Majstore…vidi Antisa slobode!”…zavriska
Plavi.

“Drzi ove votke, pod rukom, pod guzovima, da se malo
otktave!”; rece Plavi
Ante to nije cuo,otvori prvu flasu votke “Smirnof”, I
nategnu!
“Nema,zemljak, …prazna je!”…vrisni isprepadan.

“Ima, Antisa, samo je zaledjena…stavi pod guzicu , I polako
cugaj!”

“Al’ , sacekaj koji minut!”
“Kol’ko minuta, Plavi?”
“Onoliko koliko ti ja kazem,… ja mjerim vrijeme, Antisa!’
Ante sumnjicavo obori glavu. Pogleda u flase pod guzicom!
Ceznjivo!
 
“”Ja cu ovaj viski “Tullamore”, ali njega mi ne moras
grijati pod guzicom!, Dok ja skuham I ispecem, bit ce to
prava temperature!
I tras, pljas, u prljave plehove , jagnjetina, kobasice
ogulio isitnio na “kadaif”, luk,mesni narezak “Gavrilovic”,
sasuseni bijeli luk, aleva paprika, pire od paradajiza iz
jedne “hrdjave” konzreve, kokosovo mlijeko , iz isto tako
usrane konzerve, maslinovo ulje,…
Antisa je izabrao ribe, bilo je tu svega osim Poskoka!

A ti poskoci su …uglavnom zmije.!
To ti mi u Banjaluci , nismo halisali, osim ako je nekom
uletilo u cevap, ali zato se znalo gdje se halisu cevapi!

Raspalio se kotlic, riblje glavuse plutaju. Repovi
takodjer…cvrci lonac, ko ono jednom kad su Kocko , Djuro
Kralj , a vodali Malu Branu sa sobom,  I Zamola,I… a Adem
navratio sa Simom…eh,… a tada neko dodade I krumpir. Bit ce
da je onaj Slavko, kako se zvao jos…jebajiga ne znam, …na
Abaciji… Dim se dig’o do u nebo, dosla I Murija, a Adem
kaze…;”Aferim, sam vas  bog poslao da odletite do Insanica
po lepilje!

Zagrli Plavoga: “Eh, eh  eh!”…I tucnu ga glavom!
Vrbas, k’o kakva picka…nista!

Ustade Adem, isprsi se, ovijen dimom…prodera se: “Tebi
govorim Rijeko, tebi ustvo banjalucka, sto se siris I suljas
sokacima, gutas momke u svoje zelene virove, Tebi…tebi…
kurvo banjalucka…!
Ustade Simo Bajic,zagrli ga, :”Ne mozes ni ti tako Ademe,
protiv rijeke!”

“Sta ne mogu,… sta ne mogu…ja mogu sve, ja mogu protv
rijeke, ja mogu protiv nje…sve mi je uzela, sve mi je
odnijela Simo,… I Jugoslovensko dramsko , I Gavelu I Atelje
212, I Kamerno u Sarajevu,… spusti glavu nisko na grudi,
zaplaka, tresuci se ramenima.

“Mogu ja sve Raja, …kad hocu!”

“ Ja sam njen ROB!”

Utom murija donese lepinje!

Zaplaka I jos poneko!

Tako I bilo!

….

Miris kotlica bas momacki razvalio, Plavi roka alevu apriku,
nesto se I ne sjeca da je Ante ocistio krljust po propisu!

Ubaci u kljucalu vodu flasu viskija, flasa se raznjezi za
sekundicu. Antisa prati svaki pokret…ubaci I on svoje
votke…ja razlike…onaj led, za nevjerovati…pretvori se u
tecno stanje!

Nategnuse obadvojica, nazdravise  , kucajuci se flasama!

“Ante zovi posadu na veceru, rucak , objed ili sta li!”…rece
Plavi brisuci ruke od farmerke.
“Vecera, vecera se spremila, ajmo svi , amo!”…mlatara Ante
rukama kao malo dijete!
NIkakve reakcije!
Plavi pogleda u Toma , gore visoko!
Tom se zapiljio u more, kao I inace…nikoga ne vidi!
Plavom je to bio dobar znak!

“Antisa, dovaljaj da dva bureta usoljenih sardine
ovdije.”…pokaza mu rukom.
Plavi donese tri dugacke daske!
Smjestise ih na burice!
“E , Antisa, ovo nam je stol!”…rece.

Poletise u “Kuhinju”, Plavi iznese “lavor”, ali drveni pun
makarona,one kobasice , kao fasirano meso, a paradaiz pire
sa maslinovim uljem…razvalio…malo origana
Drugi pladanj, jagnjetina oparena na zivoj varti, odmrznuta
poslije sto godina, rahla, I “mehka” sto bi rekli
Muslimani…a  mirisna,… a u picku materinu!
Samo fali pogaca, il’  lepinja! Al’ jebajiga sad, nismo u
Hiltonu, ili na Abaciji!
A slabo I murije bilo naokolo, da poleti po lepinje!

Prvi sidje Tom, obidje cijeli stol, zvernjajuci u jela na
stolu, bio je totalno zbujen.
Lomio se il ida ubije Plavog ili da nogom sutne u more
cijeli stol!

Ipak, mirisalo je, pusilo se!
Pogleda u jednu veliku serpu, okrenu se Plavom; “What ,
fuck, is this!?”
“Rakovi, vidis I sam!”…rece Plavi ljuto!
“Prons, Capetano, prons!”…Uleti Ante.
“Whow, whooow!”…pljunu Tom, zabaci onaj pistolj vezan spagom
na ledje, I rece :”Zovi ostale!”
Krenu stampedo, ljudskuh mrljina, zvace se I otima!

Skot pridje polako…”Imamao Party?”…rece!
“Party!” dodade Plavi.
Izvadi flasu “Tillamore”, stavi pred sebe, otpi bez case.

Tom se zagleda u flasu, njegova je…Plavi mu namignu:” Morat
ces jednom nabaviti case, barem za nas dvojicu!”

Tom, kao da se nasmija, ali je to bilo daleko od smijeha!

Tom se nije znao smijati! A to tako treba I shvatiti!
Jabajiga , Irac!

Irce, nikad ne pokusavaj nasmijati, oni su ti kao mala raja
iz predgradja…saka u glavu…I rijesen problem! Misle da ih
zajebavas!
Misle li oni uopste?

“Tom, zelio bih s tobom popricati”…polupijano rece Plavi.
“ I ja bih s tobom volio popricati!”…rece suho Kapetan.
“Silazim u slijedecoj luci, Ametredam, Hamburg…svejedno!”
Tom sageo glavu, dugo je cutao!

Kresnu lulu, otpuhnu!

“Bluiee,… Tom nema rijeci,… ima dvije case, Tillamore
Whisky, je li to  u redu, Boy?”

“Meni odgovara, samo da je alcohol!”…proprdi Plavi.

“Onda cemo do vrha!”…rece tiho Tom.

“Evo ti I jedna moja lula “Petrson”, vidis model “bend”,
korzikanski vrijes-nova!”

“Izvini , Tom sto sam ti ovom vecerom zajebao
koncepciju!”…posapta Plavi.
“Nisi, …tako me nesto  cekalo… dobar si bio, Plavi!”

Krhnuse u lule duvan “Clan”, svaki kaziprstom pritisnu smrad
duvana u lulu.
 Tom podize casu, punu viskija, prebaci spagom vezani
pistilj oko vrata, tamo na ledje…valja li Bluiee, valja li
Mali…Plavi otpuhnu…
“Valja , Tom!”

Onda noc ode u kurac, Plavi mu je pricao o Sabahi, Tom njemu
o neakvoj cobanici Nicol, I o tome ko je sada guzi!
“Same old story!” rece  Plavi

“Tom, imas li kakvu gitaru u zamrzivacu?”…pijano upita
Plavi.
“Nemam, al imam bedzo, znaci li ti to sta?”
“Nista, ali ako ima zice, nastimovat ce mo ga kao
gitaru.”…pijano rece Plavi.
Tom lijeno ustade, Luger zabacen na ledja oko vrata …gusio
ga je!
Dogega do svoje kabine, gore na vrhu broda, dugo je rondao,
rondao…

“Ante, odoh ja vidjet gore , da Kapetanu nije pozlilo, a ti
samo halisi I cugaj I ne daj nikome uz stepenice. Valja li
dogovor?”

“Valja, Plavi, samo ako mognem pleh sa mesom donijeti do
stepenica.”
“Ante, ostavi pleh, hapaj, komad po komad…meni je vazno da
se “niko” , a mislio je na Skota, ne popne u Kapetanovu
kabinu!”
“’ocu Plavi , bez brige!”
Plavi uleti u kapetanovu kabinu. Nevelik prostor , jedva
cetiri kvadrata.Drveni krevet, ne siri od sezdeset
cantimetara, na sredini “ulegao”.
Sve otuzno!
Na sredini, jedna jedina stolica, bambusova!
Na njij sjedi Kapetan sa bendzom u krilu…otkaacio pistolj sa
vrata I drzi ga u lijevij ruci.Cijev okrenuta u glavu.
Plavi se najezi, ali ne zastade.
“Jebote, da mi je neko pricao ne bih mu vjerovao da si
lijevak, a I casu si zaboravio…joj!”; prostenja.
“Daj mi taj pistolj, sekundicu, i ja odoh po tvoju casu…ili
, nemoj,… evo tebi pricuvaj moju, a ja cu uzeti pistolj, I
odoh po tvoju casu, a donjet cu I flasu,… ko da ne letam
svaki cas po novu cugu…”; razrogacio oci, ni jednog aduta u
rukavu!

“Pa znas da nemamo konobara nocas da nas sluze?”
Tom, kao stijena!

“Ja vidi bendza, vidi mu tambure, kol’ko zica si mu
sacuvao?”
Plavi prstom preleti zicama!
Brum!
Odjeknu!
“Pa ovo ti je rastimano , dibidus,”…
Tom se trze, na taj zvuk!
Probudi se iz nekog svog sna, pogleda Plavog, pomalo
zvjerski, ali dala se tu naslutiti I iskra povjerenje,…ona
mala iskrica sto razbija neprijateljstva, ona mala iskrica o
kojoj svi sanjamo,… kad obicno sve bude… suprotno.

Plavi mu uze bendzo iz krila!
“Ajd’ sad po tu casu, leti, bolan dole…os da one drkadzije
popiju “Nas” viski.
“Da mi je samo znati, sto te trpim na mom brodu?”: rece Tom
lijeno se dizuci! Objesi pistolj oko vrata!
“Ponesi I flasu, da ne hodamo cijelu noc , gore-dole!”…rece
Plavi I otuhnu.




Komentar Br.103
Poslao : Jah,... djemalfonzo@hotmail.com
Datum : 26.12.2007.
...Neznam da li se ti moj Bato na ovu palis ali svako ti
zelim sve najljepse za ove Bozicne blagadane pa i nadalje
....



Komentar Br.104
Poslao : Daca BG dacafacamaca@yahoo.com
Datum : 26.12.2007.
Dragi moj Toba, zelim ti sve najlepse u Novoj godini, da ti
se sve lepo desi sto pozelis i da nam jos dugo, dugo pricas
ovako dobre price...voli te puno Daca...



Komentar Br.105
Poslao : Toba to Jemalfonzo
Datum : 30.12.2007.
Hvala ti Jarane, moj Jemalfonzo...nisam Ti "Kurban"
cestitao, jer nesto...pomislih, ja sam "Apatrid"...co'jek
bez domovine...co'ek bez religije...sam ...svoj...umalo ne
rekoh ...banjalucanin!
Hvala, Jemalfonzo!
Hvala, Jarane!

Poteci svojim mocnim pricama!!!

Voli te Toba!



Komentar Br.106
Poslao : Toba-Daci
Datum : 03.01.2008.
I Tebi i Tvojima, samo sreca neka vas prati...dao Bog pa sve
zlo zaboravili!
Dobroga mora ostati u nama!
Hvala na lijepim rijecima!
Puno mi to znaci...!
Toba!



Komentar Br.107
Poslao : Toba 61
Datum : 13.01.2008.
 Uvijek je u svoj grad ulazio…nocu!
Kao “lopov”!
Brojao sjene prolaznika!
Nije do njega bilo, jebajiga takav itinerer, tj. ruta puta.

Ako krenes , bilo gdje I odakle iz Evrope, u Bosnu stizez u
sumrak, , ili mrak… u Bosni je , 

uostalom uvijek …mrak!

Nema razlike!
Zaustavi auto kog gradskog Parka, Mercedes , reponja
isprdnu…prhhh…

Zadnji svoj …prhhh…dizel…umorno!

“Eto nas Jarane u Banjaluci”, potapsa Plavi, Merdzu pu
guzovima!
Mercedes…nista!

“Taki auto!”

“Ko bi me veceras primio? Ni rodjena Mater a ni Otac!?”
Otselili iz Bosne u Hrvatsku! 
Opatija!
Nagulili!
A njima ne bih ni isao, haman!

Vratio se “ubica” sa puta!

“Bil’ otisao kod Dr.Asima Dzinica, I njegovog prelijepog
sina Hamdije,… bili drugovi nerazdvojni.
****

Jednom mu Mater rece:…”Hamdija, ti , Sine, na turskom
znaci….“Hvaljeni, Slavljeni”, drzi se ti Sine toga, …oni su,
oni su… ti Dzinici 1941. pokazali nevidjeno
junastvo…spasavali Srbe od usraskog noza taman u sred
Banjaluke! 
Ja vazda, poneku svijecu, na “Jutrenju”…upalim za Dzinice! I
Za zive I za mrtve…nema tu razlike!!!

 Isli “Poglavniku Gunicu” , sa jos dvadeset muslimanskih 
banjaluckih Porodica,…vidjenijih glava… da ti Mati ne
nabraja , banjalucka  imena…I spasavali Srbe od ustaskog
klanja!”

I spasili, nebrojeno glava”

Gunic raspalio pa okitio Borik… “Borik”…sljasti….vjesali
Srbe I Zidove o borove, bio je to Bozic…da ga nitko ne
zapamti! Mlataraju Srbi I Zidovi u svojim dronjcima,…a
vjetar ih leluja na granama,…poneko dijete , objeseno na
nize grane, rucice uprte ka majci… Ave Mariia Gracia Plena
et Benedikta, tuli Mulieribus …

“Lazes, Majko, lazez!”…zaplaka Plavi.

“Nauci, jednom , Sine da Matere nikad ne lazu, a sad ti
vjeruj , sta ti je dato!”


“Sine,… Musliman,…. ako ti je prijatelj..to ti je do krvi I
noza…zakleto!

Ako ti je neprijatelj…jadna ti glava!”



“Na ta vrata, banjalucka, cu nocas zakucati!”…odluci se
Plavi.

Kuca je bila , golema, preliepog austrogarskog stila obojena
 sivo.

Plavi zaustavi ogromnu limuzinu , tik pred vrata,… mocnu
zeljeznu kapiju!
Kolbao se, sekundicu!

Snazno zakuca na vrata!

U sebi je pomislio,… ovo je moja kuca, ovdije ja mogu , kad
hocu!

“Ja mogu u Begovsku Kucu! Ovdije su moji , jedini
priljatelji!”
Dugo je trajalo, dok se staracki  sitni koraci ne priblizise
vratima!

Ne upita domacin ni , tko je…otvori velika vrata!

“Cika Asime, jebajiga, ja u zlo doba navratio!”…prostenja
Plavi.

Dr. Asim Dzinic, trepnu,… iako oboren godinama , prepozna
druga svoga sina!

“Nema za tebe “zlog doba”…dodro mi dosao u kucu …Plavi!”

Nije puno ostalo do jutra!

“Prvo , ne zovi me cika Asime, nego samo Asime…valja li ova,
Plavi?”

“Valja, Asime!”…prosapta Plavi.

Mrmoljali su sve do zore!

Plavi mu istrtesao cijeli svoj zivot!

Ukratko, jebajiga, ko bi to podnjeo sekundicu vise!?

“Jah”…rece Asim…”Ne mozes pobjeci od svog zivota!”
 
“ A I mene je safatalo, Plavi  nesto…, ko , navalio se neki
rak na pluca,… samo djeca, Hamdijica moj, I moja   Simka,
kriju od mene!”

Plavi sagnu glavu, krijuci  svoju bol!

“Valja nam umrijrijeti Asime, I kad nam se ponajmanje
ide!”…izusti Plavi.

“Valja,…valja , Sine…ta’ka nafaka, pa ti familija ni u smrti
ne da disati!”

”Jahhh!”

“Neka si ti meni , dos’o nocas, makar po poslednji put!”

“Da raspalimo po jednu “Havanu”,… Plavi?”…rece Asim!

“Da raspalimo, cika Asime!”…rece Plavi.

“Bez , Cika Asime!”…naljuti se Asim.

Raspalise!

Zivot ode u helac, a cafir se repom mrdnu,… ko da nekog
pogodi u prkno!

“Bit ce zivota I posllje nas , Doktore!”

“Bit ce , Plavi…ali nikad ovakvog!”…pogladi Cika Asim
“vjecni” flaster ispod  oka!

“Nikad!”…Asime, Beze , nad Begovima, banjaluckim,…niko nikad
nece znati, Iz “begovskog inata”, otpjevati…”Aj, otkako je
Banjaluka …postala…”

Pjesmu koju ste spjevali Ti I Tvoj brat
Nedim…natuknicu,rugalicu, …” jebenu” , banjalucku!

Cuvat cu Vasu tajnu…dok I mene  bude!”

“Aj… od kako je Banjaluka postala, nije ljepsa udovica
ostala, nego sto je Dzafer bega…”

 Dzinicka…banjalucka, duboka prica…razdvojila dva brata!”

“Za navijek!”


A ja , jednom za svagda , otisao u helac,vukuci  Sabahu,
Halil,Sehitlike, Vrbas I brzake…


Na dzenazi Dr Asima, pomilovah  gole noge…nebo mi se ucini
beskrajno veliko,… A on lezao, pokriven plahtom pokriven,
sam,…. jedino Sehitluci, zaklonili mutni moj pogled…Zbogom
Cika Asime, zbogom moj poslednji banjalucki Beze, odoh prije
nego raja stigne… odoh,… odoh da se nikad vise ne vratim! Ne
ljutitis se , valjda?

U autu traka “ A sad adio,…
 a sad adio I ko zna gdje ,
 I ko zna kad…!

Fuck!

Tacka!!!



Komentar Br.108
Poslao : Bato BodnarukToba
Datum : 24.01.2008.
62.
Kocko mu na pumpi ucini uslugu. Natanka Merdzu “loz uljem “,
do daske!

“Dobro te vidjeti Plavi, ponekad , ovdije medju nama!”…rece
stari banjalucki drincer , Pumpas, prelijep covjek, kako
izgledom tako I dusom….Kocko!

Kocko, desna ruka Ljube Trube! 
Jarani!

Utom iz kioska izadje Berga.

Stao, ukop’o se!

“Kocko, nisi mu valjda naplatio!?”

“Nisam jos , Berga!”

“Dobro da nisi,a I   neces!”…prostenja grmalj od skorio dva
metra.

“Toba je moja mala raja…Kocko!”…skrto rece Berga!

Izadjoh iz auta, grmalj me pogleda svojim plavim ocima,
umilno, rasiri ruke, a Ja se zaletih u njega…k’o kakva
picka, skocih na  Bergu,…on me dohvati,.. muski
zagrljaj…snazan!
Kratak!

Nama,… I ne treba vise!

“Plavi, pa ti nemas ni cipela!?”…prostenja Berga!
 
“Skola Dzoke Kinga…vazda …gologuz!”

“Ojahahahahaha…volino!”!

Plavi ugleda Bergin veliki oziljak na obrazu.

Za sekundicu odvrti film!... Opet! Fuck! Fuck! Fuck!....


“Hotel Palas, modna revija…zagrebacke kucke paradiraju!

 Vlado Piketa, podjebava svaku koja prodje” pistom”!

Ekana, Brka, Ljuba Truba, Beca Sasa Sunkic…svi pijani!
Valjaju se od smijeha!
Vlado im kida odjecu…Picke (manekenke), unezvjerene!

Simo Bajic, I Franjo Jajcevic, …van sebe! Ali od cuge!
Drka , Vlado Piketa…prostacki!

Dzoko Grgac, omalen covjeculjak, jakih ramena, studirao
Filozofiju u Zagrebu, neznatno nizi od Bare,…a Bare je bio
bas nizak,… opsova Vladi mater!

“Sta se kurcis, govedo, sta nam kvaris ugodjaj!? Jebem Ti
Mater, seljacku!””Ne balegaj mi po mom Gradu!”
Franjo Jajcevic, prileti Dzoki, snazno ga zagrli I rece :”
Nemoj , Dalton, Matere ti Katice, nemoj Dzole da te nocas
ovako pijan moram krpiti!”

Vlado ga presijece pogledom!

Bio je visi od njega…duplo!
Svako je od Dzoke Grgaca, bio visi duplo!
Malo je ko imao srce kao Dzoko,…niko toliko veliko!
Duplo vece od svih nasih srca!
Ma sta , duplo!?


Vlado,drka I podjebava naglas,.. “drolje zagrebacke,… vidi
tebe mala , gdje si guzicu ostavila, I sve tako!

Publika , van sebe, nitko ne vjeruje u to sto cuje!
Najljepse banjalucke predstave , ma koliko kostale, usere
neki supak sa strane! Banjalucani , ponizeni…sve do
jednoga…sve do jednom! 

Do dana kad je Berga stasao da udje u Palas!
Narucio , borovnicu, nalaktio se za Tobin stol!

Uziva!

“Vlado Piketa, nikad nije pio, nije se ni drogirao, nije ni
pusio,…  naprosti nitko nije  zanao sta je droga,… Vlado
Piketa je bio , receno jednostavno… Idiot!

 Istina , lijep! 

 Ali Idiot!

 Budala, I su ga se svi bojali!

Berga mu rece skrto: “Vlado ne seri, ne prljaj nam 
Banjaluku!”

Vlado se trgnu, kao pas…unezvjereno pogleda pa Sali, u
svojoj vjecnoj “vijetnamki”!

“Ko je to rekao?!”…prostenja kroz zube…skrgucuci tim istim
zubima.

Berga, ustade .

“Ja!”

Berga, nije dodavao nista vise teksta, bilo je to dovoljno
od sina pilota RAF-a, Franca Bergenca.

“Idemo na Sehitluke, Berga, da ti ja izvadim
grkljan!”…vrisnu Vlado !

Berga se dize sa stolice, polagano…”Ajmo , supku, da te
Berga smiri!”
“Idemo na  Sehitluke!”

Berga se uspravi, okrenu ledja nepazljivo, a sekundu zatim,
govno nize od njega za cijelu glavu, prileti Bergi iza ledja
I britvom mu presjijece vrat, samo …cak!

Niko se ne pomjeri!
Manekenke vriste!
Berga se hvata za vrat, I okrece se prema publici u Palsu! 
Neprijatno mu , zbog Raje!

Krv siklja na sve strane!

Banjalucka kultura…modna revija…zene oficira JNA  vriste, a
vriste I one normalne zene!

Muskarci tabire o politici ili tako to!

Oficiri, po obicaju, ne mrdaju,.... rokaju likere!
Nista bez naredbe!

Muskarci ne vide,... koja stoka ,... koje kukavice! 
Usrali se svi, u tom banjaluckom Hotel Palasu!

Berga, pada na koljena!

Krv prsti oko njega!

Odvali glavom o pod!

Culo se, jasno…tup!

“Nismo se ovako dogovorili Vlado!”: rece Dzoko Dalton!

Plavi, nije imao vise od svojih dvadeset! Uostalom , kao ni
Dzoko Grgac!

Skoci, I desnom rukom napenali Vladu, pravo u glavusu … iz
sve snage!
U vrh brade!

Britva poleti po zraku, Vlado klonu na pod,… Dzoko  ga
odvali nogom po sred stomaka!
Vlado se sagnu,... taman da ga Plavi napenali nogom u jaja!

Napenali ga! A I ko ne bi!

Tras!
“Samo , sinhrono, Jarane!”: rece Dalton!

Aj, Majka, bas u jaja! Jebote!

Vlado podize u svom bolu , glavusu  k’o za penal, a Dzoko ga
napenali po sred nosine,…nogom! odleti mu glavusa u beskraj,
ko bi je hvato, ode u helac!

U Hotelu …muk!

Drkadzije I dzeparosi , zanijemili!

“Ima li jos, kandidata?” okrenu se Plavi prema Sali a oci mu
krvave!

Niko nista ne rece!

“Nemoj ga dirati vise Plavi,” podize Berga krvavu glavu!

Obraz mu raspolovljen do kosti!

“Vlado je moja briga!”

*****

Moj se san raspoluci, imao sam love I za gorivo I sve
ostalo!
Nisam imao zivaca da tabirim banjalucke price! Uostalom ja
sam ubio, uostalom… ja sam ubica!

Dodje “ChIta” sa hitnom! Sa njim se bilo bolje ni ne vozati,
osim ako si mrtav! A onda ti je potaman , ili maln,e
…svejedno!


***


Utom iz kioska izadje Berga.

Stao, ukop’o se!

“Kocko, nisi mu valjda naplatio!?”

“Nisam jos , Berga!”

“Dobro da nisi,I  neces!”…prostenja grmalj od skorio dva
metra.

“Toba je moja mala raja…Kocko!”…skrto rece Berga!

Izadjoh iz auta, grmalj me pogleda svojim plavim ocima,
umilno,... rasiri ruke,... a Ja se zaletih u njega…k’o kakva
picka, skocih na  Bergu,…on me dohvati,.. muski
zagrljaj…snazan! Pucaju kosti!

Kratak, zagrljaj!

Niko jaci od nas, na ovom svijetu!

Veci od mene za glavu,sagnu se I poljubi mi cello!

Fuj,… ja to nikad ne bih napravio ni jednom muskarcu!

 Jah, bas ,... fuj!

Stara banjalucka Raja!

Valjda je bilo razloga za to!?


 Mercedes, dizel, proprdi…ja do Zagreba jos stotinjak I
nesto kilometara!

Odoh da se predam,... jebajiga!

Nisam ja ubica od zanata, to me stalno jebe!
OK, mozda bih mogao ubiti nekoga u afektu…k.o svako, ali
onako , kako se meni desilo, van je svake pameti!...



Komentar Br.109
Poslao : los chairos
Datum : 27.01.2008.
Toba dobro me strecnu sa Bergom.Ti si Bergina mala raja a ja
sam jos manja od manje raja ali nas veze poznanstvo Bergine
i moje porodice.Berga je sin od Franca iPaule Berginc i brat
od Eme sto se zabavljala sa dzudistom Micarom.Sa Emom sam
razgovarao prije 10 dana zivi u Sloveniji i cesto je u
BanjaLuci a Berga je isto u Sloveniji samo od kad je otisao
iz BanjaLuke nikad nije ni svratio u nju .Zivi sa zenom a
Ema je sama.Otac od Berge Franc je imao naj ljepsu bastu u
gradu a i svakakvog povrca i voca a djeca ko djeca su to
maznjavala u kasnim satima,inace Franc i Paula su bili u
Ausvicu i imali su istetovirane brojeve na rukama.Zadnje
radno mjesto Berge je bilo na pumpi kod malog logora a bio
je u tandemu sa Ljubom Trubom tako da je prava raja uvjek
imala goriva preko reda a papci ako se pocnukurciti Ljubo je
lako rjesavao -nema goriva vise Berga zatvaraj dodjite
sutra.Toba nastavi rado te citam-veliko postovanje.



Komentar Br.110
Poslao : Daca BG za Tobu
Datum : 03.02.2008.
Druze moj dragi, nedostaju mi tvoje pricice,...nadji vremena
za nas, ovakve....cekamo te...voli te puno tvoja Daca...



Komentar Br.111
Poslao : Toba 63
Datum : 10.02.2008.
Dugo je cekao u Muriji Stefa!


“Pa , jebote, sto mi se nisi javio telefonom, ionako laprdam
po cijeli dan,… Plavi!”

“I gdje si nam se izgubio sve ovo vrijeme, prosla godina I
vise, aaa!???”

“Interpol te “iska!”

“Vladimir, poludio…sve misli da ti se nesto lose nije
desilo!?”

“Ja mu govorim stalno, da tebi ni dlaka sa glave ne fali, a
on opet zapeo, da su te skenjali Englezi, ili Ameri!”

Plavi ga pogleda ozbiljno, malo nakosi glavu !

“Stef,ti I ja imamo one “porno” filmove iz Moscenicke
Drage,…nama se nikad nista lose ne moze l desiti!”

Tisina, razmjenjene iskre u pogledima zestokih momaka,
atmosfera, napeta do ludila!

Krajicak usne se pomjeri,… nije izdrzao Stefov zabrinuti
pogled,… I izdade Plavoga!

Zavalise se od smijeha, kao dvije budale!

Stef u polucucnu, ruke stavio na koljena, a ona jaka
“fudbalerska” guzicetina, zamalo da mu provali kroz
golubijeplave policijske hlace!

“Ma , jebi se Stef!”…obori glavu Plavi.

“Sta je , nikad ti nista ne valja!?”: rece Stef , pun
nerazumjevanja!

“Ne valja , moj Stef…ubio sam , a to mi ne da mira!”

“Ubio?”…zabezeknu se Stef!
“Ubio si ti sebe,… blentovino bosanska!”


“Stef, nemoj to me jebe,… ubio sam supka, I dosao sam da se
predam!”

“Koga si ubio ,Plavi… makroa!? “ “To ti I nje covjek, to se
ne racuna! …A donekle imas I pravo, Stari, moja je greska
sto ga ja nisam skenjao,… a ja bih to urado posteno, a ne
kao ti polovicno!”
“Bila je to I moja duznost, mislim na neki nacin, jel tako!?
A??”

“Kako , polovicno, Stari?”

“Nista,… samo si mu slomio kicmu, eh da si je barem slomio,
bas kao on Tanji…laganice!”

Plavi zinuuu!

“Lazes, Stef, lazes k’o pas!”…razljuti se Plavi.

“Lazem!... Stef , tebe laze, aaaa, …supak?!”: razgoropadi se
Stef!
Kad sam ja tebe slag’o, prdonja bosanski, a!?”

“Vala, nikad, osim , jedno sto puta!” :rece mirno Plavi.
“Drugo je to jarane, to je laz iz jebe I ne racuna se! Laz
je samo ona neistina, kad od toga imas kakvu stetu! Pa ,
jebote , tako si mi I ti govorio za svaki tvoj “marifetluk”:
Stef , rasiri kuke , kao pobjednik!
Plavi se ugrize za usnicu,…donju, jakako!
Za gornju nije mogao, jer je to tesko izvodljivo,a I kako bi
to bilo u nekom romanu da procitas da se neko ugrize za
“gornju usnicu”!
Sprdacina!

“Mali daj auto,… destinacija Sigecica!”
Dotrca “momcina” u plavoj uniformi…stade u stav “mirno!”

“Razumijem , Sefe!”

Savskom cestom , pa desno u Proleterskih Brigada,… gas do
daske,… krizanje,… pa semafor, plava svjetla…pa taman
periferija Zagreba…Sigecica!

Uletili su u malenu ulcicu.
Necu joj reci ime!  Nikada!

“Zaustavi Malisa!” :Naredi Stef, policajcu! I ugasi tu
sirenu, matereti, probi mi usi!”: Prostenaj Stef, meni
poznat tekst.

 “Evo ovdje zivi tvoj mrtvi  supak!”: rece Stef  hladano!
“Da pokucam , Sefe?” rece mladi policajac.
“Nemoj, ti ne znas kucati, jos…ja cu…pokucati!” : hladno
rece Stef! 

To rece I nogom razvali vrata podruma!

Prestravljen covjek u krevetu, poskoci…smrad znoja oko
njega!
Kosa mu sljepleljena, tjeme procelavilo!

“Evo ti supka koji je Tanju unakazio,… a evo ti I moj
Hekler, pa da I to rijesimo!”

“Ubij ga Plavi, kao psa!” 

Prostenja Stef,… umorno, kao preko kurca! Reklo bi se , sa
dosadom u glasu!

 Ko dosta mu I mene I dosta mu tih “drugoligasa”!

Plavi zgrabi Hekler, nasloni kaziprst na okidac, zape na
prvi stepen…I tu stade…
Tresao se kao lud, oci izbuljio, adrenalin pomjesan strahom
I srecom…malo je onih koji mogu ostvariti, dugim nocima
snivanu osvetu, malo!
Znoj mu orosi cello, spusti Hekler u visinu struka!

“Stef, jesi li ti ovo podesio na rafalno ili pojedinacno?”
upita  Plavi “k’o nezainteresovano”. “A?!”

“Daj da vidim!”

“Rafalno…normalnoooo!”
“Ja bi da prebacis na pojedinacno, nek se zna svaki metak I
gdje ide o od koga je!” rece Plavi.

Stef pridje, skljocnu nesto na Hekleru.

“Ovako ti je po tvojoj mjeri, iako ja ne bi tako, nego
rafalno!”


Makro se grcio, kao zivotinja, znao  je i ko je dosao I znao
je sta ga ceka, otvorenih usta…izusti, jedva…

“milost,… molim milost…prosim!”

Dzelatima ne dodje molitva ni do malog prsta, nisu ga culi,…
 mogao je vapiti cijelu noc…dzelati ne cuju, Mame im
otkinule usi, jos onomad kad su bili mali, Mame im iscupale
srca, jos onomad , kad su bili mali…!

Nema srca u dzelata, nema srca u “osveti”,… haman…nikako, pa
u ma kakvoj vjeri ne bio!

“Pali nas Plavi,… tako svi kriminalci rade…skenjaj ga!
 Skenjaj ga u bulju, nema dalje, ovo je vrijeme egzekucije,
tako radi Pravda,… a Pravda smo mi!

Sjeti se, Plavi Port Saida I Kazablanke, sjeti se Plavi
Moscenicke Drage,…skenjaj ga!”

“Skenjaj ga!”


“Skenjaj ga ti,… meni ga je nekako zao!”…rece Plavi
pruzajuci Hekler  Stefu!

“Ovako cemo Plavi, ja cu ispaliti osamnaest metaka u pravcu
“Supka”, pa ako ga neki I pogodi- do njega je!”

Stef to rece I razvali po sobi, ratatataaaa! 

Ne cekajuci odobrenje Plavoga!

Nisam brojao, ali mi se ucinilo da je bilo vise od
osamnaest!

Jebajiga! Ko zna koliko taj model Heklera ima metaka?

Nismo svi mi sudije, I svi mi ne mozemo suditi!

Postoje za to ljudi!

Ljudi koji sude!

A postoje I ljudi koji “vjeruju” da nisu ubice?



Komentar Br.112
Poslao : Toba 64
Datum : 10.02.2008.
Vozili su se ulicom Proleterskih Brigada, malo u Savsku, pa
pravac Tresnjevka!

“Plavi , da li si ikad brojao oziljke na svom
licu?”…iznebuha upita Stef!
“Nisam , Jarane I sto bih?”, zacudi se Plavi.
“Onako!”…rece lijeno Stef, “onako , da vidimo ko je bolji!”,
a oci upro u cestu, vozi , a sve trepce … nekako…radoznalo.
Ne smije pogledati Plavoga!

“Ovako “ presabra se Plavi, “ razbio si mi picku jednom, pa
mi se labrnja rascvjetala, eto mi oziljka ispod nosa , sve
do samih usta,kad pustim brkove, nista se nece vidjeti,…
onda jedan krpez na glavusi,nekoliko kopci I ja saniran, 
prebijen misic na lijevoj nozi ispod koljena,… neciji me
metak probusio tamo blizu jetre, a dalje …dalje ne
znam…matere mi!” : rece Plavi.

Stef sve pucka rukama po volanu…”e, bas je tako bilo, o
jesam te gazio, majko moja”, a cerek razvalio daleko prema
Sljemenu. Ne smije pogledati Plavoga u oci, a ne zna ni
sakriti zadovoljstvo!

“Ajde, supak, gledaj u tu  cestu I broj svoje rane!”…rece
Plavi.

“I iskljuci tu sirenu, matere ti, probi mi usi! Koji , korac
vi panduri volite da to upalite, jebote, dere mi iznad glave
ko blesava! Ma dobri ste vi I takvi kakvi ste, sa tim
sirenama!”

Mladi policajac se usr’o od straha, I na zadnjem sjedistu
vise ni ne dise, nije bilo teorije ni da on vozi…posto, rece
Stef :”jako se uzbudio!”

“No , to se ne odnosi na tebe, Stef…ti si uvijek bio
“supak”, a tu se ne da bas sta mnogo izmijeniti, Boga mi!’:
rece Plavi tiho I pomirljivo.

Vozili su ulicom Proleterskih Brigada prema Tresnjevci!

“Stani, mislis da si bolji od mene, supcino Plava?”

“Jesam, Stef sto puta! Neces li me opet testirati, ja sam
najbrzi, a ti si najjaci?!”

Stef naglo zakoci, na sred ulice Proleterskih Brigada.Auto
se zanese, odnosno “Stojadin”, u stranu, zadnji tocak,
trehnu o trotoar…glavuse im se skoro sudarise, osta parkiran
dijagonalno po ulici Proleterskih Brigada!

Ostavio samo policijska svjetla da zvjernjaju po mraku!

Bila je noc I niko pametan vise nije bio na cesti.

“Ajd’ izadji ,Plavi pa to I dokazi!”…vrisnu Stef.

“Jarane, umoran sam da te mlatim, jebajiga, a ti si I
porodican covjek!” :rece Plavi odsutno!

“Izadji, ako smijes!”…rasiri Stef svoje ogromne nozurde po
zagrebackom asvaltu!

Plavi , nevoljno izadje iz auta! Znao je , opet ce popiti
batine , bez razloga!
A , znao je da ce nesto I vratiti!

 Plavi se nije bojao batina…to najmanje boli! Valjda je zato
I bio hrabar! Banjalucka skola!

Stef stade na sred ceste,sa tim  rasirenim nogama…ima ga se
I sta vidjeti! Gorila, grmalj, …momcina!

Gard,zestok, Policijski… ne mozes mu prici! Vidi se ,
vjezbao je u medjuvremenu!

Plavi, znatno manji, neuhranjen a 184 cm visok, taman da ga
sakom napenali u glavusu!

Dobra visina!

Ali,  Volina jaka!

Kroz glavu mu projuri Miro Sojtaric, banjalucanin, ono
jednom kad je nakautirao Grmalja, pred gradskom Postom…ovaj
samo pao, laprdao nogama…itd…

“Stef, jaci si definitivno, ali…!”

“Sta , ali, nema ali, Plavi!”
:Ali,… ali!  Stef!”

“Ajoj, vidi onih golih kurvetina , na osmom spratu,”… matere
ti, … Plavi spustio ruke!

Stef povucen atmosferom , upita: ”Dje su?” 

Podize glavusu valjda trazeci taj neboder!, a I osmi sprat!

“Dje su!?”

Plavi se zaleti I procesa mu bradu,… toliko da sebe ne
povrijedi, a osta mu prostora da mu lijevom rukom,… dok je
Stef padao ka zemlji,… opali lijevicom samarcinu!

Pljas!

Pa da , samar…to je najsladje!

Samar!

To je prava stvar! Nista na svijetu ne moze priciniti
muskarcu vece zadovoljstvo, nego kada pravoj “osobi”,
zalijepi samar!
Samar je izraz velike nadmoci, ali I izraz velike pravde…to
samo pravi momci znaju!
Jedan pravi samar, rjesava sve nesporazume!
Kad ga zaljepis “kurtonu”, on se odjednom presabere,… shvati
I svoju gresku I svoju slabost!

Saka je vec nesto drugo! Saka dolije adrenalin I kod ovce,
koja se iznenadno pretvori u lava!
Saka je ugrozavanje , egzistencije!

Stef , mrtvo tijelo, nema sta!
Na asvaltu, Zagreba, specijalac lezi!

Ovo ispade ko kakva junacka srpska pjesma. …ali nije!

Plavi mu skinu hlace, pa zatim I gace!
Baci sve u gepek!

 Opasa ga pistoljem … I ostalim!
Mali policajac ni ne dise, pripio nos na zadnje staklo, a
usta mu otvorena!

 Tesko mu je bilo podizati ogromno tijelo, a Stef se bas
opustio…izgleda da je mrtvo tijelo dva puta teze od
zivoga!?

Ubaci Stefa na zadnje sjedalo, kod Malog policajca,  I krenu
tamo gdje su posli, na Tresnjevku…Tanji.

Upali sirenu, a I plava svjetla, osiromasen “light shaw”,
…jebajiga…razlika je kad vozis ti, a kad voze oni, … ne d’o
bog , mislim …tebe – oni !

Neka sve tarlaha, a I ko jebe “revolucionare” sto spavaju
duzem Proleterskih Brigada!

Niti ima vise pravih Revolucija, niti pravih revolucionara!
Sve , pozaspalo, dugim mracnim snom!



Komentar Br.113
Poslao : Hr.Miro Sojtaric
Datum : 11.02.2008.
Postovanom Tobi pozdrav uz duzno postovanje i malo mi laknu
sada nedjelja navecer 23:15 min nedjelja 1o februar.Hvala za
lijepe/fantasticne price osvjeze me casti mi tako da moram
htio ili ne provesti par sati u cafeu.
Vesna bolja polovica nase kuce malo me tada kritikuje pa i
napada zasto ja kao toliko sjedim za tom makinom.Ja se
pokusavam odbraniti kao nije samo kajak u pitanju vec i
mnogo drugih izazovnih stvari koje me kao inspirisu.To ona
ostane malo ko zadovoljna odgovorom jer ja inace pokusavam
sve kucne a i ostale obaveze odraditi maksimalno posteno i
sa velikim respektom.Posto sam penzioner vec skoro godinu
dana a sef u kuci pohadja skolu ja sam tada kuhar u nasemu
domu pa tako 4 puta nedjeljno izmisljam sto i kako cu
zadovoljiti sefa kada se  vrati sa predavanja.Cestiti
Bodnaruk bio sam se zabrinuo posto se sve rijedje javljas u
poslijednje vrijeme Mersad takodje a Ibro je nesto kaharli
reklo bi se.Ja sam zavolio ovaj cafe upravo zbog takvi kao
vi i veliki broj cestitih nam sugradjana koji su vrlo aktivni
bili sa javljanjem na razne forume cafea.Pojavom MUPa/SUPa i
UDBe manje je raje ili se to samo meni cini,nadam
se da gresim.Dragi moj Toba volim te sto se dobro sjecas ali
nisam siguran da li se sjecas da on prvo hraknu pred nase
noge onaj grmalj kako ti kazes.Zavrsetak simsir na glavusi
izmedju dva kioska kod ulaza u "Lovac"jedan kiosk je
prodavao samo lutrije/tiping a drugi novine,cigareta i
sl.Taj grmalj je bio veoma aktivan kada je doslo njihovo
vrijeme kao i onaj nas "prijatelj" koji je bio sa nama taj
dan i fakticki zakuhao sve to koliko me pamcenje
sluzi.Grmalj je imao i neki cin a nas "prijatelj" gradski
ruljak pljackao je po Slanoniji u komsiluku fuj,fuj moj
Toba.Joj koliko smo samo puta .........!! daj uf pusti me
kraju bolje je da idem nasuti jednu casicu pica.Postovani
prijatelju svatio si me dobro kada sam ti pisao privatno
zasto ne spominjem imena onih koji su izabrali ono sto su
izabrali 1990g.a mi smo za druzenje i raju i "guze
davali"sada zivimo rastjerani sirom svijeta.Dali su se sreli
ruljak i grmalj u porobljavanju i pljacki Slavonije neznam
sigurno ali provjereno znam da je ruljak docero 4 auta u
Budzak fuj,fuj moj Toba.U ime stari vremena,vremena
mladosti/ludosti ali cistoce i iskrenosti saljem ti veliki
pozdrav Hr.Miro Sojtaric.
Nadam se da ces se povremeno javljati sa tvojim lijepim
pricama jer raja to jako voli koliko sam mogao
primjetiti.Moja otvorenost nadam se da nece biti pogresno
protumacena a ako   vec bude zavrsice vjetovatno u WCu.Kako
mi osobe sa kojima imam kontakt kazu da rezim na kajaku je
postao vrlo rigorozan u zadnje vrijeme ja kazem:Vrijedi
pokusati sto upravo i cinim. Pozdrav srdacan i Sehi, Miro
Sojtaric.
Ps.Dragi Bato joj sto volim da su nam ruke ostale ciste
nemas pojma!!!! O stanju duse necu ovaj put znas ti i
................



Komentar Br.114
Poslao : Toba 65
Datum : 18.02.2008.
Tanja, razguza kolica do vrata! 

 “Aziz,kad god murija dolazi,  ja bum otvarala vrata !”.

rece glasom kome se ne da “protiuvurijeciti”!

Stade , tj. sjede,… kako je inace sjedila, u tim kolicima…
kao ukopana:”Plavi, andjele,… “picko” stara, nisi li mi ti 
to dosao, valjda?!”

“E, vala ja, bas Ja…najljepsa zeno Zagreba!”

“Vucibatino, bosanska…vucibatino, ona najgora!”

“Ceka te Tanja, cijelu godinu…I vise…izgubljena , “moja
budalo”!

 Sorry, sorry…izgubljena moja nado!” (Nada Topcagic, ili
Obric)

“Eh, Tanja, sto si rekla to ti je,…nemoj se cupati, a necu
ti ni ja zamjeriti!”

“Svaka ti je na mjestu! Znam ja to dobro!”

Tanja se k’o zacrveni u licu! 

Ona nije znala sta je “stid”, ali nocas , meni se ucini
obrnuto!
Mislim da sam bio u pravu!

Jednoga dana svi ce mo postati “normalni” ljudi,…

a sad vidim da sam do daske usrao ovu recenicu! Ko bi se
“iskobelj’o” iz toga…ja sigurno necu!

Ja idem dalje!”…rece Plavi.

“Neka meni neko normalan , jednom u godini zakuca na vrata!”
: Frljucnu Tanja!

“Nema normalnih ljudi, svi su zakljucani u svoje unutrasnje
frustracije, u stare izdrkane ljubavi, … 

nikom potaman sadasnji zivot, niko “pred Oltar”,… pred
“Imama” ,… da stane sa pravom ljubavi!”

Sad , jebajiga…to su detalji, detalji iz Londona kada su joj
ubili Bila…detalji…kada je prodala svoje lijepo mlado
tijelo, da namiri narkomanski Bilov  dug, detalji,… kada je
I to bili malo…(valjda zbog inflacije), pa morala nocima
…morala sa stokom, … morala najprljavije…morala uz
batine…morala…morala!

Pa jednom, umjesto, para, novca…dobila drogu!

Droga zamijeni hljeb,… zamijeni ljubav,… droga zamijeni sve,
osim sebe same! Tako je I bilo!

A Tanju su placali …drogom!


“Tanja, nisam sam, a imam I poklon za Drustvo!”

“Znam, kad god dodjes policijskim autom…ti nisi sam!”

“Zovi mi onu Mariju, zagorku sa velikom glavom, velikim
sisama I , velikom guzicom!”

“Mislis, Plavi na Mery?”

“Ma ne znam joj ja bas “umjetnicko”  ime,… ali velika glava,
plave oci…joj Tanja daj se sjeti…meni si ju dovela kad me
Sabaha naguzila!”

“Ah , ta Marija…znam Plavi, stanuje tu blizu nas! Pa to ti
TA ta je Mary!... Aziz, ringaj broj ….tra tra tra!”

Plavi ne pepozna zenu!

Mary je znatno ojacala! Sve veliko , sada je bilo jos vece
barem tri broja, a muske carapace,  na nogama, istina
…zavrnute u rolnice, a tamnoplave boje! Stikle iskrivljene
do ludila! Jebajiga, a I ko bi tu kilazu nosio!?

“Mary, skini te muske soknice, matereti! Ne mozes tako na
“randes”!
“A…stooo, sta im faliii?!”

“Samo ti skini, carapke!”

“Jel ‘vako bolje?”

Strpa tamnoplave muske carapake u njedra.

“Mary, nemoj tu, tu te ima I preko svake potrebe, stavi
“carapke” negdje oko struka!”…strucno rece Plavi.
“Kak’a sam sada?”…nagnu glavu “zagonetno” I po malo na
stranu…Mary. Namignu!

“Ja razlike, Mary…eto te k’o bojler od osamdeset
litara!”…rece Plavi.
“Samo , Mary,…jesi li to trudna, ili sta?”…nakrivi usta
Plavi.
“Ne daj , Boze, nisam,…a sto pitas?”…zabrinu se Mary.
“Onakooo, nesto ti “stomacic” ispao , k’o da si o sestom
mjesecu.”

“Ah, to, pickin dim…samo ga uvucem, sekundicu!” 

“Mary, tamo dole u autu je moj prijatelj,mlad,… jak i bogat
….I na polozaju covjek…hoce da se zeni, ali …budala,…znas
valjda kakvi su Zagorci! Treba mu prava , iskrena zena!

 Nema , cega …nema!”

Masta o ljubavi, masta o sreci!”

“Kak’i je auto?”…upita  Mary, kao uostalom  I svaki
“profesionalac”.

“Policijski stojadin,ima “lampe” na krovu,… a sto pitas?!”
uvuce Plavi glavu u ramena.

“Pitam, da vidim jel’ njegov!”

“A , to…njegov je, …njegov je!  Garant!”

“Mali, samo nemoj da bude neki seronja, pa da me neko 
handri , ako ga “skrljam”!...prijeteci rece Mary.

“Mary, ozbiljni smo ljudi,…”skrljaj” ga slobodno, jaka je to
volina!” : tiho rece Plavi.

Mary odjuri do auta! Frapirao ju je policijskom bojom…jakako
, auto!

Iscupa Stefa nevidjenom snagom, postavi ga na noge!
Njen san se ostvaruje! Uhvatila je Princa iz bajke!

Stef, nevoljno podize opasac I svu skalameriju na sebi!
Bio je mocan, I osjecao se takvim!
Rukom proleti kroz masnu kosu…ovlas!

Kosa poleti redom, prema zatiljku, a jedan masni dugacki
pramicak, onako , sam od sebe …pade mu na cello!
Plavom se Stef ucini kao “Klark Gable”…lijep!

Lijeno, napravi prvi korak, zabuljen u sise zene koja ga je
dizala iz bezdana!

Prdonja je odmah, rukom , opasa za guzice!

Ponosno se okrenu ka Plavom…nadmocan !

“I , Plavi, da ne bude vise kurcenja, (a zagrlio Mary) ,…
“zato sto smo sa damana…Plavi, nikad me ne moj vise
izazivati na dvoboj!”

“Najebat ces jednom!”

“Plavi , mrtav si covjek, razumijes!?”

“Znam, Stef!”…rece Plavi polunikako!

Aziz se usr’o od smijeha!

Valja se po podu, rucicama se hvata za svoj stomacic!

Tanju je tesko nasmijati! Zabrinuta pogleda , odvalja se u
kucu.
Ne bi joj nekako pravo!

Stare kurve naslute opasnost I onda kada mislis da ih nema!

“Stef” …rece Plavi : :”Baci pogled na svoja muda!”…a nije
trebao to reci!

Aziz, zanebesao od smijeha, ni veceg  a ni mlohavijeg kurca
nije vidjeo u svom zivotu!
Jaja se otegla, ko pred kakvu Slavu!
Samo mu glavic, rumen k’o jagoda !
A nekako, narastao, pa glavat!

“Ko, veliki osunacen Kurac, haman ,pred Bajram!”
Samo, takvih je “kurcova” malo bilo!
Barem kod nas u Bosni!

Stef, sagnu glavu,…. ugleda svoj jad…ni gaca ni hlaca, samo
carapice I cizme. Gole guzice sjevaju!
Nasta duga pauza, mogla se cuti muha u zraku,… sad bas tada
se nije ni jedna nasla,… mislim muha, pa da se cuje…”ama to
mi je bio najmanji problem tada!”…sjeti se Plavi!

“Ubit cu te Plavi…nema dileme!”

Supak trgnu Hekler, repetira …Tanja vrisnu :   ”Ne
smijes…picko!” “Neee,….Ne… Stefff, 

Please!”

Dojuri svojim kolicima ispred Plavoga, svojim tijelom da ga
zastiti , ali nije pomoglo,… ono …bas nimalo!


Stef povuce obarac!

Pras,… pljus,…. prduc, skljoc … pljas ,pljus and prduc and
skljoc!

Stef izbuljio oci…okrenuo cijev skorpiona sebi u facu,
skljoca,… skljoc and prduc!

“Stef, prazno,… metci su u mojim rukama…!

I Stef da ti kazem, ovo je noc tvoje najvece sramote,
Mislio sam da si covjek, a ti si jedno najobicnije “govno”
policijsko! 

Fuj!, …fuj , picka ti materina, fuj!” :  rece Plavi zbilja
potresen!

“Prdonja, stari prdonja, mogao si nas ubiti veceras, a ni
gaca na guzicama nemas! Mars od nas, I bjezi sto dalje, jer
cu te golim rukama zadaviti…
hlace I gace su ti u gepeku,…
ti govno zagorsko,…
 ti mater ti jebem, grmalju…stoko, ne vidis kakvu sam ti
“trebu”- “smekaru” nabacio!” 

“Tako mi vracas ljubav,…tako se nosis sa zajebancijom!?”

Plavi se tresao do ludila! “Ko biva!”

“Volino, zagorska, to mi je hvala, za takvu “Trebu”!
Stef raskoracio noge, ruku sa Heklerom oborio niz
butinu…pogleda u Mary, pogleda u “visuljak”, koji se kao
kakav zdrebac, onako sam od sebe “emancipovao”, pa poletio u
“vis”!

“Jest, Plavi dobar covjek!”…rece Mary.

Uhvati Stefa za … “sad vise nije bio visuljak”, kleknu,
razvali krljava usta I strpa “monstruma zagorskog” k’o kakav
“otorinolaringolog”…pravo tamo gdje Stef nikad nije bio!

“Ne, ne u usta, ne, ne… u usta…tu kruh ide!”…vristi Stef…a
glas mu postaje sve slabiji I slabiji…kao u nekoga ko se
udaljava od tebe velikom brzinom!

No, oni su jos uvijek bili na istom mjestu!

“Stef, vikni joj u “Mosoru” gajbu pive…odvezi je kuci 
poslije…ostavi na stolu 100DM I koju konzervu pastete, ako
imas!

Trubni, kad prodjete kraj Sabahinog prozora!”

“Sta 100DM…petsto…najmanje, Plavi!”…djecackim glasicem cu se
Stef.

Mary se naglo podize!
Stefa prodje lagana jeza!
“Da te ja upitam nesto…onako posteno…jel ovo tvoj auto!?”
Stef, onemocao, zinu!
“Koji auto?”
“Pa ovaj, jebem te corava!’
“A, taj ooo , jest’ , jest’!”

“Dobro, onda, a sto ce ovaj mali covjek u njemu?” ; zbunjeno
sapnu Mary.
“To ti je rezervni motor, Mala!” ; kurazno rece Stef, sav
pun sebe.
“Kad se ja umorim I ne mogu da vozim, dadnem njemu da vozi,
etooo!”

“Sad ces vidjeti! Mali, vozi, leti na prednje sjedalo!”
Mali Policajac se prekobrcnu preko sjedista, sav zeljan
voznje.

“Sefe, ja spreman!” : ispusti!

Mery zavali svoje guzove na zadnje sjedalo. Stojadin se
nagnu ustranu.
Sa druge strane uguza se Stef. Stojadin se uspravi kao
“dorat”.
“Vozi , Mali!”…dreknu Mary.
“A, gdje cemo Sefe?”
“Mosor”…zna se!”…provali Stef.
Mary se pokusa sagnuti da dohvati njegovu “pomirljiviju
glavu”, ali ju stomacina sprijeci u tome.
“Dje zapelo?”…sapnu Stef.
“Usko, moj pajdo, nesto sam ti se nadula, a I ovi carapci
oko struka, me zuljaju!”
“Kakvi “carapci”, djevojcice?”…umilno rece Stef.
“Ma ovi muski, tamnoplavi,sto ja nosam, da sacuvam jajnike, 
sto mi je Plavi rekao da skinem , da ti budem …seksija!”
“Plavi, Plavi…na sve je mislio!”…sapnu Stef, lagano vrteci
glavu, lijevo, pa desno. Uz dobrocudan smijesak!

“Ajde ti, Draga na prednje sjedalo sa “motorom”, a on neka
ti “povali “ sjedalo, taman do mene…a ti onda nastavi,
polako, ono sa ustima! Tako je najbolje.”

“Jesi ti meni pametan, blento…ja se toga nikad ne bih
sjetila! Ummm, ummm, ummm, ummma!”

Iduci iz pravca Ilice ka Trgu Republike, Stef se
oglasi…”Ubrzaj!”
Mali Policajac pritisnu gas!

“Joj, budalino, ne ti , ti uspori, a Mary, neka ubrza!”
“Izvinite, Sefe!”…uvuce momcina glavu u ramena.

“Gajbu pive za damu!”…rece Stef ulazeci u Mosor!

Svi se usrali od straha! U ocima strahopostovanje!
Konobarica dojuri, jedva vukuci gajbu pive. Roknu je pod
stol!

“Na stol, mala, da ja ne bih intervenisala!”…rasiri oci
Mary!
“Pred, meneee!”

“Mary, kad ovo slistis, nozovi 92 I samo  reci “Mary”.”Moj
“motor” dolazi po tebe, a u svojoj kuci na stolu ces naci
petsto,… tu se ko nesto zakaslja…pet….stooo,… maraka,
…stoooo , ovih nasih  najnovijih, dinara!

……………………………………………………………………………………..


Uvijek ce biti voljenih ljudi , koji ti dusu uzmu,… a
nahandre te kao budalu!

Stef je bio takav,… ili jedan od takvih!

Ode, vukuci Mary, …ode, reklo bi se pobjeze, ode ne osvrcuci
se , prestravljen svojom sramotom… 

Tanja tiho pridje svojim kolicima.
Plavi ju zagrli, njezno!

Osjeti mokru glavu, pomilova kose zene!

“A po malo se usrali najveci hrvatski junaci, a
…Stara!?”…seretski se nasmija Pavi!

“Kaj , usrali…  koji ti je kurac, Plavi…meni su svasta
radili…ali me nisu …upucavali, jeboteee!”
“Cuti , Tanja, nikad nisi bila sigurnija kao nocas, a ti to
znas!”

“Kaj,… sigurna idiote,… ona volina je skljocala Heklerom kao
luda, meni oko glave!”…rasirila oci.

“Pa vidjela si da su meci u mojoj ruci, Tanja!”

“Jesam, jesam, idiote, vidjela sam metke u tvojoj ruci, ali
poslije “pucnjave”…ma nemam ti ja vise zivce  Plavi,…. za te
tvoje zajebancije!”

Atmosfera?

Ah da ta, atmosfera…ko kad netko okrene list svoga zivota, a
na novoj bijeloj stranici…od tebe ni traga!

Ponovo prevaren I napusten, I sam!

“Zasluzeno!”…presabra se Plavi.

Kleknu!
Poljubi Tanjine ruke, jednu pa drugu.

Da li mu se oci orosise…bilo je potpuno svejedno, ovaj put!

Ona ih pokusa izmaknuti! Glavu okrenula u daljinu!
Reklo bi se…ne vidi ga ,… ne vidi ga vise!

Kao “Tat” isulja se iz njenog zivota, i po prvi puta zatvori
vrata tako tiho, da Aziza ne probudi!
Tresnjevacki mrak stegao, a kao po obicaju nesto poce
rominjati odozgo! Lijeno, jesenje kao onda za njegov
dvadesetidrugi septembarski rodjendan, onda kada je vidjeo
Sabahu, ruku pod ruku sa covjekom sirokog lica I ociju
smjestenih “sa strane”, kao u raka…

“Sabaha”, rece tiho za sebe , sapatom Plavi…pogleda u
“usrano” mokro nebo…

”Kuda  cu ja bez tebe sam?”



Komentar Br.115
Poslao : Toba 66
Datum : 25.02.2008.
 Plavi sjede na orosenu klupu, u parkicu pored ceste.
Jedino svjetlo , trag olovnoplavih tranvajskih sina koje
putuju u beskonacnost.

U te kasne sate, tranvaja, ni od korova!

Prekrsti ruke na grudima, snazno ih stisnu.
Tresao se!

Ni psa na cesti!

 Sagnu glavu na koljena, a zatim, istom snagom stisnu
koljena.

Nije ovo vrijeme za plakanje,ne to nikako…trebalo mu je
nesto jace…nesto sto se skupo placa!

Nije mu bilo vise ni do Sabahe…ni docega… Bolio je svoju
bol, a ta je bila najjaca!!!

Uostalom,…prazno,bolno,… kao  svaki narkoman!

Stojadin, sa upaljenim plavim policijskim svjetlima se pope
na trotoar, pa po travi, branikom odari u nogu mladica.

Plavi jedva podize glavu, vise oci nego glavu, a jos uvijek
stisnut vlastitim rukama, za svoje vlastito tijelo! Ono ,
jedino, sto mu je jos ostalo, jedino sto ga , jos uvijek
nije napustilo!
Duga svjetla Stojadina, obasjase ga kao Rendgenski zraci.
Nije reagovao, a I nije mu bas smetalo.

Zjenice, ionako rasirene, nista nisu upijale! Murija mu je
mogla uci u sam mozak, u glavu, kroz te “Oci izdajice”…bilo
je svejedno.

Siluete isukana dva pendreka…pa onda(k) udarac u glavu!

Zestok!

“Dobro jutro…majstore!...jesmo li se ko malo zapili?:
Zazubori muski BAS ,glas zeljan batinanja.

Drugi udarac pendreka , malo sa strane , po uhu…onako, bas
da boli…da ti krv  krene…

Pozdravi ga!  

“Dobro jutro…majstore!...:Nismo culi odgovora”! : Nasluti
zenski glas Plavi!

I opet …Tres, po uhu! Istina slabije nego prvi put!

Plavi , naglim pokretom , ranjene zivotinje uhvati rukama
oba pendreka, podize se na noge, vukuci ih snazno prema
sebi. A bi to I jedini nacin da ustane!

Sudarise se tri glave!

“Na Kosovo cu vas ja poslati, majku vam jebem! Na Kosovo da
Iredentu lupate po glavi, majku vam…Seljacku!”: vrisnu
krvavih “razrokih” ociju!
Pendreci se  usrase!

Stiskao pendreke tolikom snagom, da “Patrola”, pomisli da ce
se istopliti.
Oci izbuljio, kosa mu se na glavi digla!

Osjeti da se jedan pendrek “opustio”, osjeti da vlada s
njim!

“Ma ubit cu vas “obadvojicu”!

“Smirite se “Gospodine” : rece Bas, “Ajmo lagano licnu
kartu, I nema zime!”

“Na nema zime” . Plavi ga raspali onim drugim pendrekom iz
sve snage,pravo po kosti gleznja desne ruke.
Bas Vrisnu koliko ga je grlo nosilo!

Ruka mu je mlatarala kao slomljena, jedino na njoj taj
pendrek, opusten, visio  k’o kakav patrljak.

“Ja  sam “Plavi”…tajni agent! 

Tajac!

Vas dvoje ste imali losu srecu veceras da na mene naletite.
Ma pun je nama kurac , prituzbi na “grube” policajce!

“Daj radio stanicu…zovi mi Stefa, da mu ja kazem, “cija
majka  nocas crnu ,vunu prede!”

Plavi se nista pametnije nije mogao sjetiti.

“Nemojte, “Gospodine”, molim vas da trzamo radio stanicu, a
I nas nivo veze je samo do broja tri, Gospodin Stef je nivo
deset, a mi do tog broja nemamo pristup!”

“Daj ovamo, mikrofon!”
Veza se nikako ne uspostavlja!

“Nego, ko ono mene opali po usima pendrekom ?” : upita Plavi
cvrsto drzeci plasticnu “radio stanicu” …a…?”

“Pa …ja .”: Prostenja policajka.

“TI?”…zacudi se  Plavi. “Tako slabasna, a tako zla !?”

“A , znas li ti djevojko gdje je Sljeme?”…mirno upita
Plavi.
“Znam!”…ko s pika rece policajka.

“Vidis,… ovo ti je logika “specijalaca”,… kad pogrijesis,
okrenes se prema Sljemenu, stavis ruke na koljena,…e bas
tako…I gledas!”
“Bas” policajac takodjer gleda u zelji da nesto nauci!

“Gledas u vrh Sljemena, ama bas tako, samo se cvrsto uhvatis
za koljena! E,Bas tako!”

Plavi se zaleti I napenali je nogom po sred guzice, ama bas
iz sve snage! Momacki!

Policaka “zabrna glavusom” po orosenoj zelenoj travi!
Osta tako zakopana, sekundicu, onda se laganu okreno na
ledja, drzeci se za “picic”!
“Aj…!”: rece samo toliko, a onda se skrha na bok, ne bi li
tu svoju “vaginu” nekako spasila.

“Bas”, policajac u cudu samo dodade:”Joj , fazona! Pravo
dobar!”

Krc, and kvrc, presta I mikrifonija:”Vas nivo veze je broj
tri, ne mozemo vam dati vezu sa nivoom deset!” “Provjerite
signal, nadjite gresku!” “Gotovo!”

“Mala, ti trazi gresku…veze su sjebane…neprijatelj
radi…”Proslijedi kako znas”…”Plavi porucuje Stefu….” da se
negdje na Konak mora poci”…poleti,… licno Stefu,jesi li me
cula,  licno , nadji ga , ma gdje bio, Mala…Hrvatska nam
gori!”  “Gotovo!”

“Letim, “Gospodine Plavi”…cula sam ja od Sefa Stefa koji ste
vi kalibar iznad svih, Tajni agent!”
“Joj, Mala ,ne laprdaj u eter…”neprijatelj , nikad ne
spava!”

“Izvinite me , izvinite, ja se ko malo zajebala!?”

“Dobro, dobro”, pomirljivo rece Plavi! “ A, jesi li ti
udata, mala?”
“Cuj tebe, dje da se udam uz ovakav pos’o?”

“Nazvat cu te ja , kad svrsim sa Stefom…imam ti nesto
pricati.”

“A, ne’s slagat?”
“Joj tebe , blente…A kad sam ja to nekog slag’o?!’

“Hotel Beograd, apartman, a I ponesi nesto od kuce…k’o kakav
konjak ili sto!”
“Joooj, gdjes meni tako nesto govoriti…znam ja sta je kucni
red!


“Bas” policajac pogledom naredi da se “po usima lupana”
policajka digne sa zemlje! 
“Dize se prdara!”…vrisnu!

Stadose u stav “mirno”!

“Gospodine” Plavi,; rece Bas”… oprostite…mi nismo znali o
kome se radi!
“Ma nema zime , druze, postupio si po propisu…odvalio me po
glavi, ali ova tvoja supcina mi izbila obje bubne opne! To
je problem, hrvatske policije!”

“Pohvalit cu te, tamo gdje treba, a “Malu” ce mo na
Kosovo…garant!”

“Ili ju vodim , kod Stefa licno…na odgovornost!”
“Bolje I to nego na Kosovo!”…rece Bas.
“Bolje!”…rece Mala.

“Dobro , onda ces sa mnom!” rece Plavi.

Utom zazubora radio stanica.

Stef govori,… Stef govori…”Plavi jesi li na sigurnom,… Plavi
jesi li na sigurnom!?”

“Jesam,…jesam… a I sta , koji , kurac stalno ponavljas?”

“Stef, slusaj…veze se prisluskuju…trebam “konak”, … trebam
“konak”!...puhnu Plavi u mikrofon.

“Sta sad , ti , koji kurac ponavljas…eno ti Esplanada, sedam
dana…moj apartman, al’ nemoj nista dirati!”
“Necu u Esplanadu, daj mi Hotel Beograd, tamo je moja
raja!”
“OK, Hotel Beograd, eto ti onda deset dana!”…nasta poduza
pauza.

Kvrc…”Koliko ces kreveta, Plavi!?”
“Tri!”
“Dobro, onda uzmi moju malu sobu…ali nemoj nista dirati!”

“Plavi,… Plavi, cujes li me…Stef govori…Hvala ti za veceras,
Mary je zakon… “Stoja legla, pastete na stolu, bas kako si
mi  rekao …. bio si ti u pravu jos onda u Moscenickoj
Dragoj, ali se ja nisam najbolje snasao! Plavi, bas ti od
srca hvala!”

Opet tisina na “vezi”…”Bas” policajac totalno zbunjen 
“tajnom” porukom, sretan sto je ubo pravi posao,… Policajka
osmijeh razvalila, bit ce da nece na Kosovo.

“Jarane”, povuce Plavi “Bas” policajca u stranu…”ovo si ti
samo sanjao, nista od svega ovoga nisi cuo ni vidjeo?...A?”

“Nisam!”

“A, jesi li zaplijenio nesto “marihuanice”, nocas?”
radoznalo upita Plavi.

“Nista, majke mi!”

“Ajd’ prevrni dzepice…ova je svakako medju nama!”…nakrenu
glavu Plavi.

“Vratit cu ti duplo…jednom!”…rece ubjedljivo!

“Imam dva dzointa, cuvam ih od subote!”

“To, Jarane, daj oba, a ti ces sebi svakako “uhapsiti “ jos
deset do slijedece subote!? A!?”…zabrinu se Plavi.

“Sta , deset…stodeset!”…gruhnu Bas.
Plavi uze tanke smotane cigaretice.

“Ima li neko sibicu, da se proba ovo “Basovo”?

“Imam ja upaljacic”,: rece policajka.

Kresnuse!

“Ajde ti prvi povuci.” ; rece Plavi “Basu”.
“Hocu!”

“Cekaj, daj ja cu…moj je I upaljac”, : oporavljena , izusti
policajka.

Povuce,… pogleda u Plavog, …pljunu k’o kakav rauber!
…Fujjj!

“Ovo je kurac!”…popravi svoju skalameriju, oprtac , kajis I
pistolj!

“Fujjj!” : Ponovi!

Okrenu im ledja, sagnu glavu u ramenima…, nesto je prtljala
rukicama.

“Tataratiraaaa!”…sjevnuse joj oci, ko u “Branka Kockice!”

“Ovo se trazi!”

Bila je u pravu!

“Vozi , pravac , Hotel Beograd, I zovi mi onu malu sa “Radio
stanice”…obecao sam joj!”…vrati se Plavi u svoj film.

Miloje na vratima Hotel Beograd, nakloni se dosljacima,
krajickom oka namignu Plavom!

“Bil’ bilo zgodno da ja licno ugasim svjetla policijskog
auta, ili da ih ostavimo ovako cijelu noc da drezde, sve dok
akomulator ne rikne!?”

“Miloje, uradi kako tebi odgovara!”…rece Plavi opusteno!

“Miloje, ti si poslednji zaostali balkanski portir…cuvar
tajni I Revolucija!”

“Staaa!?.... Plavi?”

“Jednom ce ti se to I samo reci! , nego… doci ce jos jedna
zena iz “Policije”, sa jednom flasom!

“Posalji je gore!”

“I nemoj nas dirati…”

“Znam,” dreknu Miloje…” Jedno deset dana!”

“Deset! …Tako je!”



Komentar Br.116
Poslao : Daca BG
Datum : 25.03.2008.
Toba, Toba...gde ce ti dusa...Mesec dana te nema na
sceni...Pretera ga, brate...ja sedim, cekam, trepcem...



Komentar Br.117
Poslao : Toba 67
Datum : 09.04.2008.
Toba 67.

Koliko je vremena proslo, niko tacno nije znao. Vrijeme se
obicno mjeri minutima, satima…Plavi je svoje vrijeme mjerio
-”godisnjim dobima”!

Preskakao je zime,… s proljeca se hvatao za “pufere”
tranvaja, I jurio na Fakultet.
Prvi miris ljeta na zagrebackom asvaltu, osjecao je
nepogresivo.Cim mirisni “jugo” prestane da duva, njemu je
bio dovoljan znak da sam sebi kaze; “Ljeto, je , hvataj se
vrece za spavanje…pravac Dubrovnik.

Tako je propustao sve one ljetne ispitne rokove na faxu. 
No, drzao je , da je to vrlo dobar razlog! Uostalom, nije
nauka zec! 

Jedan ga “juzni vjetar”, jednom prevari!
S pocetka proljeca! Taman!

Ociscen od droge I alkohola, iz ko zna kojih pobuda odluci
pjeske da ode na auto-trke negdje na Savi.
Vozila se “Nacionalna Klasa” , Fiat 650 kubika (Fico), ali I
frizirane masine u istoj konzervici!
Zvali su ih “Abart”…jebote!...Abarth…tacnije…jebote, jos
jednom!

Djani Sverko je imao najjaci “autic”, a kazu da ga je
frizirao na skoro 850, a neki tvrde I vise , kubika.
“Makina!” Masala!!!

Plavom je to sve bilo poprilicno smijesno, narocito poslije
filma “24 sata La Mana”, gdje se voze “monstrumi od 4500
kubika. U jednom takvom , Stiv Mekvin , licno!

Tuzno je gledao u gomilu koja se gura u prve redove. Sivo
–crna masa, bez I jednog svijetlog detalja, eto ,…osim ako
neko trgne cigaretu “filter 57”, atmosferi se doda malo zute
,oker ,boje tog filtera.
Ili ne daj Boze, neko zine, pa isplazi jezicinu, atmosferi
se doda malo “ruzicaste”!

Osjecao se zajebanim! Kao rodjen u zivotu kome ne pripada!

“O, joj, Druze Tito, da si se sjetio, da na barem svaki
cosak “turnes” onu svoju komunisticku, crvenu zastavu…da
samo znas, kako bi to “otvorilo atmosferu”, razbucalo
sivilo, a mi podanici povjerovali u “proljece”!

Al’…kurac, Stari se nije sjetio, ili nije htio!
Bilo je do njega!

“Zivite u svijetu bez boja!” … samo se Plavi na to nikad
nije mogao navici! (Naviknuti)
Boje je nalazio , tamo gdje ih nema…u ponekom “jointu”…I
tako!

Kao , uostalom I svi drugi! Jakako oni koji su se mislili
snalaziti!

Volis crveno, voli ali nema…eto ti “maka”, istina “malcice”
modifikovanog!
Volis plavo, voli ali nema…eto to “sljive”, istina “malcice”
modifikovane!

Volis “zeleno” (ova je za Muslimane), voli…ima…eto ti trave!
Istina, tada “trava” nije bila modifikovana!
Tada je trava bila …trava! Ko voli neka izvoli! Naguzi se I
pasi! Zakon nije branio! Dapace, “ovcama” je uvijek davao
neke privilegije!

Ovce smo bili svi!

Pasli, crveno, plavo zeleno!

Na pitanje koje je sebi sam postavljao: “Zasto mislimo da je
ovo sve nama dobro? …nije nalazio odgovora. A odgovor je
osjecao duboko u sebi!
“To se I mi, kao igramo…automobilskih trka!”

“To, k’o I mi postajemo dio Svijeta, odrpani I sivi,
neuki…prislonili svoje guzove (obraze), na vrata Evrope,
cekajuci da nam netko dobaci neispijenu konzervu mlake
kokakole, pa da se onda pokoljemo za tu konzervu! Da
obradujemo svoju djecu, da od tog crveno-bijelo ofarbanog
komadica lima svojoj djeci napravimo “avion”, ili barem
propeller,… nevjestiji da naprave drzac za olovke (obadvije)
djeci,… a u Krasni….a I u ...Materinu!

Plavi je nosio svjeze oprane “Super Rifle”, istina
izbljedjele, bijelu majicu , a na nogama , plave “Starke”. 
Rukavi na majici, zategli, skoro pucaju, majica se pripila
uz tijelo!
Kosa mu , plavim uvojcima, prerasla ramena!

Eto, ga k’o kakva “picka”, ali samo sa ledja!

Dva bademasta oka iz daljine, prodjose mu dusom! Plavi se
instiktivno vrati, svojim pogledom na gomilu iz koje je bio
“izbacen” taj pogled!
NIsta nije vidio!
Zvrljao je ocima…nista!

Samo mu se ucinilo, nesto “bademasto” kako kakva iskra, ali
mu nije bilo jasno zasto ga je I “jeza’ prosarala.
Pogleda , ponovo!

Nista…samo siva masa!

Plavi se nasmija…oslobodjen svega…sretan da moze da se
izbori I sa najvecom halucinacijom.
Zapali cigaretu, otpuhnu dim I prateci ga u visinu, osjeti
onaj isti bademasti pogled, ali na suprotnoj strani od
prijasnje, I to dvije duzine blize!
Zatvori oci, zasta u mraku I vise nego treba,… onda, otvori
oci u panicnom strahu i …nista, sve sivo, sve sivo I
prazno!

Prelijepo , prazno I sivo!  “Dobro je, dobro!” 

A znao je da nesto bas I nije dobro tu!  Ako halucinira
nakon svih mjeseci apstinencije droge I alkohola, … “neko”
je izgubio bitku! Obli ga znoj, znoj saznanja da je sve bilo
uzalud…nocne more ce ga pratiti do kaja!

Ugleda prugu I voz !
Blijesak svjetla, koje postaje sve jace I jace!

Fizicki osjeti udarac, kojim ga je “neki Stef” gurnuo sa
sina! Voz bucno protutnja!
Plavi se uhvati rukama za usi, zazmiri!

Boli vozove kurac za samoubice, vozovima se uvijek negdje
zuri, pa I onda kada kasne!

Padao je kroz mrak dugo I dugo, ukopan, stojeci na mjestu,
no ponoru nikad kraja!

Proleti mu kroz glavu,  Sabaha! 

Bit ce da se tako ponasaju ljudi kad “umiru”!

“Abarthi” uz ogromnu buku pruzujase!

Tresnuse ga dvije sakice u grudi!

Plavi otvori oci, a bolje I da nije!

Ugleda ponovo bademaste oci tik uz njegovo tijelo.

“Halucinacija!” 
 
Hakucinacija ali najjebenija, vidis sto sanjas, a toga
nema!!!

Neko  njeznooo obuhvati njegove zgrcene ruke stegnute oko
usiju,… I samom snagom Boga, lagano ih spusti do pasa
Plavoga!

Taman kao razoruzan kakav “vitez”! Plavi pomisli da je
mrtav!

Opusti se,… siroko osmijehnu, oslobodi se grca, pogleda
bademasto oko I lavovsku grivu od kose, prosaranu
pramenovima!
Odjednom kao da je to dozivjeo, odjednom kao da je kroz sve
to prosao…odjednom…bilo mu je svejjedno!

Osta smijeska zakucanog u te oci! Prijateljski, ljubazno!

“Plavi, Mili moj…jedini…o kako te volim , konju
banjalucki!”
“Plavi,… Plavi…Plavi…pogledaj me, molim te!”

Plavi smiren, pogleda o te bademaste oci…san  ili
halucinacija…isto!...nicim ne pokaza svoj osjecaj! Navikao
je da budan sanja!
Navikao je da ga nema, I onda kad su svi tu!

Navikao je da sanja, a san od stvarnosti …to nije nikad
mogao da razazna!

“Sabaha”, rece ona,… ja sam Sabaha, Mili! Zagreb se skotrlja
pod Sljeme, ili Sljeme na Zagreb!

Ocima “prekri” prelijepo lice Sabahe, njezno ju pogledom
pomilova po kosi, pa pogled spusti na tijelo, “Njegovo”
tijelo, njegovo,… njeno Balkansko tijelo”, tijelo koje niko
drugi ne moze “jahati”, tijelo koje se samo ljubavlju izvaja
do perfekcije, tijelo koje svojom cistocom…

Plavi ju njezno , uz smijesak pomilova po glavi,(samo
njegovoj glavi),  htjede reci nesto pametno, …ali nije
islo.
Stisnu je rukama za glavu, tik za poljubac, zagleda se u
“vjecno” bademasto oko, dusom mu tarlahnu nekakav “zao”
vjetric, okrenu glavu u daljinu,…pusti glavu… I nastavi
hodom za tim vjetrom… …sam…

kao da se nikad nista nije desilo!

Pocese I prve kaplje iz neba!

Prvo, krupno, a polako,… jedna po jedna…mjesajuci se sa
prasinom asvalta…kao onomad krv Plavog na Trgu Republike,
stvarajuci grmuljice, male slatke grudvice vode I prasine, a
jos uvijek lijene da negdje oteku!

Plavi se nasmija tom prizoru!

 Osjeti se snazan “Jugo”…vrijeme za put!

Kapi postase sve teze I teze, ozon se rasiri Zagrebom!
Udari kisa, van svih pameti!

Prolom oblaka!

Iduci ulicom mokar do kosti, a drugacije nije ni moglo,
Plavi krajickom oka ugleda crni
 Folksvagen, vozaca sa dva siroka oka , kao u raka I
bademaste oci sirom otvorene!

Pljusnu lokva vode ispod tockova Folksvagena, zali Plavoga,
od glave do pete…kao veliki mocni ispljuvak!

Plavi je skakao od srece, nabrajao sve “picke” svog zivota
tapao po potocicima uz cestu!
Branimirovom krenu ka Savskoj, mokar kao pas!

Kao …pas!
Bas, Pas!

Moglo je biti oko dva popodne, a mozda I tri…licilo je sve
na sumrak…valjda zbog te jebene oluje.
Kisa je padala,”kablovima”, lila!

Udje u “Studentski Centar”…pravac WC.

Skide bijelu majicu, ocijedi je, pa onda sa njom pokusa
obrisati mokru kosu I tijelo.
Bio je srecan, bio je najsrecniji…konacno je vidjeo Sabahu
sa njenim izabranikom. Bio je to stvarno kreten, sa “dva
lijeva oka”, znatno manji od nje…istina imao je taj auto…I
ko znam sta jos…ma sve nevazno…nije sve ni u karanju…a
ljubav, odnosno zaljubljenost,  traje , tek toliko!
Godinu , najduze!

Poslije pjevas: “Gdje cu sad moja, duso, ni na istok ni na
zapad, na sjever , ni jug…?”

Na izlasku iz WC-a uprati Plavog Dinko Krezic!

“Ajiii, jesi mokar, Plavi!”
“Otkri ti Ameriku , Krezane!”

“Stigla, stipendija, Plavi…bil’ se ti ljutio da te pocastim
sa nekoliko tura?”

“A!?”:   Zateceno upita Plavi, cijedeci farmerke.

Krezan ga odmjeri od glave do pete…osmjehnu se!: “Koji si ti
junak “picko” stara, gdje si samo te oziljke nabacio na
svoje lijepo lice? Mog’o si dati I da ti nesto zasiju, da ti
te rupe ne zvjernjaju u prazno!”

“Falis nam druze, svih ovih godina, pricamo o tebi o tvojoj
Africi, Grenlandu I kitovima,Hamburgu, pricamo druze …o
tvojim oziljcima…Ima I onih koji ce ti oprostiti, ali
obradovat ce se svi kada cuju da si se vratio…ma, ne
nama…nego da si se vratio …zivotu!”

“Kontas?”

“Kontam ,… kurac!”: zbunjeno rece Plavi.

Kako je to “Krezan” organizovao, sam Bog zna! Skupila se
Raja!

“A I  stigla stipendija I Edinu Galijasu, prica se da ce
naletiti I Hamdija Dzinic, Jazo , Zlaja Halilovic,Sejo
Fazlic,Suljo I Buraz mu, Hada,Nasta, Balic, Zlaja
Delic,Krasna, Dragan Ivanovic,Rocko,Dubravka, Zoran
Todorovic,Milijana, Vesna Heler,Branka Kecan,
Meliha,Mirsada, Zdenka, Branka,Dzoko Grgac sa Branimirom
Stulicem,  Dzemalfonzo,…a more biti I sam Mersad Raic
naleti,
sa nekim trebama banjaluckim…aaa?....aaaa?!”

Nije zapamtio imena svih svojih drugova…tesko je to , a I
puno ih je bilo!

Jednostavno, Plavi, sklopi oci…vukuci se banjaluckim
ulicama, sivim sokacima, ranjenog tijela do ludila, izgledom
starca, otromboljenog narkomana! Pomisli, jednom se ipak
mora umrijeti, a ne biti mlad I lijep les…biti samo mlad!

A, sad Dinko Krezic, Dominik…povratak u stvarnost!

Pukla jeba po Studentskom, lete ture, Edin I Dominik se
nadjacavaju, Hamdiji niko ravan, Rocko, jebe mater svima
…poduplava ture!
Ulaze I Rus  I Deni Poprzen, taman sa snimanja nekakvog
filma, dolazi Duc Ljubanic, Eso Osmancevic, zatim Manjo, pa
Ratak Dejanovic,Sadeta, Miso Ajder I Darin, Jadranka ,
Ljilja Arbutina,Risa, Seka Pasalic, Ljerka,Elma, Draska
…Jopi…pa onda zavrsena proba u Teatru ITD, prvi dolazi Ivica
Vidovic, ljubi Plavoga, zatim Fabijan Sovagovic, sa svojim
“kam si se zgubil krelec”,… Bobi Marotti , tesko se
krecuci,: “ma kam si ti nestal Plavi, I s kojim pravom se ti
nam gubis?”

Kojim pravom,… da kojim pravom, Gospodine Marotti?

“Pravom , zaljubljene budale!”

“ Eh, ak’ je to tak, I nikar drugacije…pravom “zaljubljene
budale”, ondak je to tak!”

“Je , to je “tak”, Gospo’n Bobi, a ja veceras mislim da sam
dosao kuci,… kuci , medju svoje ljude, a mi to u Bosni
zovemo Rajom,… pa ma kakvi supci bili!”

Iz “Gavele” nailazi Rade Serbedzija, preskacuci tranvajske
sine, sa njim pjesnik, mala rijec…Gospodin Arsen Dedic!



Komentar Br.118
Poslao : Toba 68
Datum : 09.04.2008.
Danilo Poprzen, zvani Deni, …legenda svih zagrebackih
kuloara, vjeciti statista I “negativac” u partizanskim
filmovima,…likom bas kao Lee Van Clif ( isti), a dobar
glumac,…I  odbjegli banjalucanin rece: “Ovu casu dizem, a u
nadi I da je popijem,… sa ovom casom nazdravljam najtuznijem
covjeku na svijetu, Gospodinu Plavom,  legendi …i…i… tuznom
srcu Zagreba, Jebajiga!”

Nasta muk!
Pogledase svi u Plavog!
Plavi samo rasiri ruke!

Nasta graja I lom,razbijaju se prazne case…svako povede
svoju pjesmu, neko nekog otrese sakom u glavu! Balkanski!
Skupilo se I vise od sto ljudi, a istog raspolozenja!
Kuvarice se hvataju za glavu!
Stakla do koljena!
Iz vana se zacu rezak muski glas, pracen obaveznom
mikrofonijom: “Opkoljeni ste, predajte se, upada specijalna
hrvatska policija!”
“Ovo, ko biva, neko zvao muriju,” : prostenja Krezan sav
nakurcen, gledajuci Plavoga, zavrnutim ocima!
“Izgleda I meni”! : rece mu Plavi.

Na zadnja vrata uletise dva maskirana policajca sa onim
dugim americkim pendrecima na struju, a u istom momentu na
glavnom ulazu pojavise se jos dva takva!
Rasirili noge, tapkaju pendrecima po vlastitim
rukama…cekaju!
U mukloj tisini ulazi u Studentsku menzu “Grmalj”, k’o od
stijene odvaljen, sepureci se proseta do sredine sale!
Stade!
U mukloj tisini preleti pogledom po prisutnima.
“Stoko, jedna studentska!” ; rece potiho a odsutno, sve
stisnutih zuba!

Govno se stislo svima! Tamo gdje se inace stiska!

“Stoko, da bi li stoko, studentska!”, I tresnu se pendrekom
sam po svojoj ruci.
Zveknu udarac! Bas zestoko!

Svi poskocise od straha.
“I ko je ovo organizovao, Bando!? A? 
Jos jednom preleti pogledom Grmalj po prisutnima.

Iz gomile se izdvoji debeljuskasti covjeculjak, : “Cujte
Gospon ne‘mrete se tak ponasati u jednoj demokratskoj
zemlji”!
“Kojoj demokratskoj, picka ti materina debela…mi smo u
Hrvatskoj!”…raspali se Grmalj.
Gospodin Bobi Marotti uvuce glavu u ramena.
“Bogca ti tvoga, ja nisam znal da smo jos u fasizmu!”…rece
covjeku do sebe.

Plavi rukom protrlja oci, kao da nesto razbistri, izadje
pred policajca.
Stade!
“Sta ti radis ovdje, Plavi?”…vrisnu Grmalj.
“Slavim, eto…sreo svoju Raju, a I polozio ispit na Pravu,
neki dan!”
“Polozio, polozio!”: razdraga se Grdosija, “a jesi li sve
znao, materete!?”
“Sve osim prvog pitanja!”…nasmija se Plavi.
“Ma jebo prvo pitanje, drugo I trece su najvaznija pitanja!
I sta si dobio?”…razrogaci oci Stef, vec sam glavom potvrdno
klimajuci,pogleda Plavog punog nade.

“Pa, dvojku, a I koji bi kurac vise!”…zacudjeno rece Plavi!
“Dvojku!...Dvojku…e svaka cast, nek si osvjetlao obraz!
Stisnu obje sake u visinu grudi I zatrese ih snazno !
“Dvojku , dobio…masala!”
“Slusaj ovamo, nisam ni ja supak”…u Sali muk…”Na redu je
moja tura! Bakice, natucajte studentima kajganu od 200 jaja,
Plavom I meni boca viskija, ostalima sta su I do sada
pili!”
“Pa , jebote, kazes “dvojka”, o jesi me obradovao Konju
bosanski!

“Vidio sam Sabahu danas, Jarane!”
“Gdje?”
“Na, Savi na trkama!”

“Lazessss!”…prostenja tiho Stef.

“Matere mi moje!”

“AaUUUUhhhh!”

“I sta je dalje bilo, Plavi?”…konspirativno upita Stef.
“Nista,… samo sam se okrenuo I otisao.”
“Okrenuo I otisao? A?”

“Neka si, neka si, I trebao si…kao da si mene pitao!”

“I sta je poslije bilo?”
“Nista, dosao mokar u “Studentski”, zalomio sa Rajom!”

“I sta je dalje bilo?”…Stefu se oci izvalile.

“Nista, poslije si ti uletio sa svojim “specijalcima”!”

“Gdje sam uletio!?”…uzbudi se Stef.

“Uletio si u ovu salu!”

“I sta je dalje bilo?”

“Dalje bilo NISTA VISE NIJE, jebem te blentava, dalje mi
pijemo tvoj viski! To ti je dalje, a I dokle ces me cerati ?
Nema dalje! Dalje smo TI I Ja , sami,…viski, a  u
kurac…kontas?!”

“Ajde, jebote , sta odmah histerises, nisam …taraba!”

“Nisi, ti si moj Drug!”…rece Plavi snazno!

Stef sagnu glavu kao picka, krajickom oka pogleda ka Plavom,
skrt osmjeh proleti mu krajickom usne,… kao dijete koje
izviruje ispod majcine suknje, nestasno…iskreno…posteno!
(I jos koja lijepa rijec, ali je ja ne znam opisati
veceras)

 Tako nesta djetinjstvo, tako nesta mladost, tako sve
nesta…samo rasiris ruke, opravdanje za sve nedace, rasiris
ruke za sve neuspjehe, rasiris ruke…pa taman da te ekserima
zakucaju tako rasirenoga! Kao Onoga…

Eh!

Dosta,… dosta je bilo, pomisli Plavi!

Popi na eks neko nerazumljivo pice I …ode…tranvajskim sinama
 pravac Sigecica,… sirotinjska cetvrt…sam…valjajuci se kao
vjetar , kao…“Jugo”,… punom torbom mirisa Mediterana I
i…juga…ljeta…taman takvog da zaljubljeni “stisnu” svoju
zakletvu za “vjecnost”, taman tako, da usamljeni …onu
nekadasnju zakletvu na vjecnost, plahnu samim suhim suzama!
Tek za rastanak!

Nema dalje!

Kad padne I ta , jebena zadnja suza!
Umrla je I poslednja nada!
Nema dalje, kad se poslednja isplace!   Nema!

Barem ne u ljubavi!
Barem ne u ljubavi…kako ju je on osjecao!



Komentar Br.119
Poslao : Toba 70
Datum : 16.04.2008.

Toba 69

Preselio se u “Prilaz JNA 72”, poseban ulaz iz hodnika.
Velika soba u prizemlju, ogromna! 
Skoro kao  jednosoban stan!
Gazdarica , stara Dama, Hrvatica, prelijepa visoka vitka 
zena…obrazovana!

“Znate kaj, mladi Gospon, mi bumo vam ovo iznajmili na
neograniceno vreme, s tim da se “renta”, placa na vreme!
Soba je prazna, pa si vi izvolite donjeti vas namjestaj.

“Dogovoreno, A?!”

“Dogovoreno!”; rece Plavi otsutno.

“Vi si bas ne volite mnogo pricati, mladi Gospon!  A?”:
upita elegantna gazdarica.

“Pa , bas I ne,… Gospodjo! Ponekad mi se cini da sam Ja sve
svoje odavno rekao, a sada bih samo da ucim , zavrsim
Fakultet…jednostavno,… tako!”: Spusti glavu Plavi, tamo
negdje u cosak! Tako mu odleti I pogled! Bas u cosak!

“Lijepo, lijepo, mladi Gospodine, bit cu I ja mirnija,
saznanjem da nisam sama u ovolikom stanu, znate moj muz je
pomorac, Kapetan na jednom brodu, doci ce na Bozic. Mornari
su vam cudni ljudi mladi Gospodine!”

“Znam,… plovio sam I sam jednu godinu!”:rece Plavi ,
bezbojno! Doduse, mogao sam svoj put ponekat prolaziti I sa
skijama na nogama, ali more je uvijek bilo ispod, znate ,…
Gospodjo…more je uvijek more!”… I zajeba se tu!

“To ste prelijepo rekli, mladi Gospodine, iako Vas nisam
najbolje razumjela…mislim to skijane…”

“Pjesnicka figura, Gospodjo, pokusao sam se samo malo
nasaliti!”

“ A razumijem ondak, a gdje ste plovili, mladi Gospodine!?”:
upita puna znatizelje nova gazdarica.

“Nista vazno, Gospodjo, lovio sam kitove na Grenlandu!” :
rece ravnodusno Plavi.

“Woow, znaci ugostit cu “pravu” mornarcinu?”: obradova se
Gazdarica.

“Necete… I nemojte,… molim Vas Gospodjo…a ja vam garantiram
mir I sigurnost, barem sa moje strane!”

“Shvatila sam, mladi Gospodine, oprostite na mojoj
opsirnosti…dugo sam sama!”
“Ah, …da…I zenske posjete su Vam dozvoljene! Navno!”:
osmjehnu se “Gazdarica”

“Nece biti zenskih, I nikakvih posjeta, Gospodjo!”: rece
Plavi hladno!

“Laku noc, Gospodjo!”

“Noc!”…pobjeze Gazdarica.

Posmatrao je Zagreb kako dise! Nocu!
Pio svoj “vecernji” Stok, iz velike okrugle case!
Palio Lulu…smiraj svega!

Ulicom “Prilaz JNA” tekle su kolone automobila, tamo prema
“Kazalistu”. Na krizanju Savske I Prilaza , desavao se
zivot! Kavana “Opera’, preko puta “Kavkaz”, Mali I Veliki,
do njih “Zvecka” Caffee bez WC-a… JEBOTE!

Milion puta je pozelo da izleti iz svog zatocenistva, da
uleti u Mali Kavkaz, vidi Miju I Cicka, Nastu I Radosnu,
Melihu, Hamdiju ili Vesnu…

Gutljaj “Stoka”, pa knjiga, ucenje…malo muzike…I gotovo!

“ Da uletim kao ono “nekad”,… u “Mosor” iza ponoci da uletim
pun para,  medju stare kurve , pedere I pijance, medju svoju
Raju,… Majko! Samo da im turu viknem,platim klopu, samo da
me neko ljudski pogleda!”

“Pa makar …”p’janski”!

Makar Subotom!”

Profesor Doktor Bogdan Krizman, jedan  od najljucih
Profesora (Magnum Crimen), velika knjiga, predlozi mu da
bude  “tutor” mladjoj godini.
“Ne bih mogao to prihvatiti, Gospodine Profesore, ja sam
ipak samo sarlatan, a to devalvira sve Vase!”
“Vi ste , Plavi, jedini student koji razumije, vama bih dao
“Katedru”, jednom!”

“Ne treba meni, moj Profesore nikakva katedra, nikada…ja
trazim nesto drugo, drugo , a Vi to , moj Profesore, nikada
necete razumjeti!”: rece Plavi.

“Mislis na ljubav?”…rece Profesor.
“Na ljubav Profesore!: rece Plavi.

“Steta po tebe, Plavi,… ljubav …stvarnooo neee postoji, Sine
,… sve je kemija,… zivot,… I sve oko njega kratka je daha,…
velike praznine, u nama ostaju!

 Mi smo stvoreni od velikih rupa,…velikih praznina,…
zapamti!
I Zene I Muskarci ! Isto! Nema razlike kad se racun svede
kraju!

“Zapamti, uvijek ce nam nesto nedostajati,… taman I onda
kada smo najsrecniji!

Zato, sto je zivot  velika praznina!

Duboka rupa, a ja ti je, Plavi jos nisam dohakao!” 

Plavi nevoljno zatvori debelu knjigu, zagleda se u plafon,
hladne sobe !

Lice, bez grca.

Uvijek ce nesto nedostajati,… kao eho u njegovoj glavi,
tutnjalo je godinama!
Uvijek ce nesto nedostajati! Uvijek ce nesto nedostajati!

Apsurd,…okrenes se ponekad I shvatis, da to sto ti
nedostaje, je upravo ono sto si imao na pretek, ono cega si
bio sit cijeli zivot!

Nece ti nedostajati ono cemu si zudio a nisi imao…nedostajat
ce ti samo ono sto si imao ,najcesce ruzno I blesavo , ali 
ipak  …!

Nizale se godine, ko pereci na siptarskom stapu, svaka ista
prethodnoj.
Skupile se tako, pa ne disu!

Prebroji covjek svoja proljeca pa skonata da ih je I vise no
sto je mislio…a ipak premalo.

Malo, Boze dragi,… a vec si zreo covjek I u godinama. Treba
ti se hvatati “strane”, pa polako primicati kraju.




Komentar Br.120
Poslao : Toba 71
Datum : 28.07.2008.
Zbog “malih” trivijalnih sitnica o Bratstvu I Jedinstvu…sa
profesorom  XY, izbacise Plavog sa Pravnog Fakulteta,… na
njegovu zalbu,… odlukom Ustavnog Suda Hrvatske…potvrdi se
Odluka Pravnog Fakulteta, I jos dodade paragraf, “Zabranjuje
se imenovanome pristip na sve Visokoskolske ustanove
Hrvatske…godinu dana!”
“Jebajiga”…nije do mene, rece Plavi razocarano!
Pogleda u Zlaju Halilovica, nespretno drzeci papir sa svojom
“kobnom Presudom”.
Papir se na jesenjem vjetru, presavi napola.
Omota mu se oko ruke!
“A u picku materinu, gdje si ti kren’o?”…obrecnu se Plavi na
“dokument”. Trehnu rukom kao da otresa necist sa prstiju!

Zguzva papir k’o “pijanac novine”…podera na “beskonacno”.

“I sta’s sad’?”…prostenja Zlaja.

“Sad?”

“Da sta cu sad’, jaka li ti pitanja, Stari”…sada cu u Kavkaz
na pivu, Eto! 
Valja li ova?!”

“Ta ti je zlatna!”…obradova se Zlaja.

Dugo se borio da otkljuca vrata svoje sobe u Prilazu JNA 72
…nije islo!

Gazdarica mu otvori vrata. Ugledavsi ga , samo zinu, ali
nista ne rece!

Svoj sok nije mogla prikriti. Jednostavno, nije se snalazila
u takvim situacijama, a Plavi joj je nekako prirastao za
srce.

Pijanci…nikako!

Pruzi ruku, uhvati Plavog za rame: “Udji Sine, polakooo.” 
Plavi je jedva stajao na nogama.

Tu noc su dugo pricali. Plavi otvori svoj svijet
“Gospodji”!

“Lazete, lazete…izvinite na izrazu, Mladi Gospodine, ali 
takve stvari se desavaju samo u romanima!”

“Kakvim romanima “Gospodjo”, ni Vas zivot nije puno
drugaciji,  Vi pamtite samo ono sto Vam odgovara! Nije Vasa
greska, takvi smo mi  ljudi!

 Da li ste ikada dodirnuli “Srecu”, I sta je ta Vasa sreca
bila,…jedan pogled, nasumice izabrano poljsko cvijece
kupljeno  u prolazu? Da li ste se ikada pokajali Gospodjo,
da li ste ikada citali …nocu…knjigu naopako okrenutu,
buljili u prazne bijele stranice, a tek pred zoru
shvatili…koliko ste sami!?”
Koliko jos zivota pred sobom imate, a arcite ovaj jedan
zluradi? Koliko?

Gospodjo, I sa Vasom vjerom u Boga,… ja Vam ne mogu dati
odgovor, Vi ga  ne znate!

Sreca je nesto sto mi obicni ljudi nikada necemo dodirnuti!


Ali mi smo hrabri, a to pravo nam nitko ne moze oduzeti…”Mi
mozemo sanjati o sreci!”

Plavi zacuta, umoran od samog sebe.

Zena nista ne rece Pogled joj odluta!
Ucini se prevarenom… sama u svom vlastitom stanu!

“Imam “Seri Brendi” u vitrini, nadam se da to nije neki
“alcohol”…rece .

“Stid me je, mogla bih Vam biti I Majka, stid me je sto mi
Vi pricate o zivotu!”
“Stid me je , sto se uopste ne snalazim u Vasim pricama, ali
ih duboko osjecam u sebi!”
“Stid me je da mi Vi ,Mladi Gospodine, otvarate prozore moje
kuce, sramim se tolike navale svjezeg zraka!
 Gusim se u njemu!”

Plavi sa teskom dosadom u glasu rece :”Zivot I onako ode u
helac!”

Uzdahnu!

Gospodja na prstima odleprsa do “vitrine”!

“Sheri Brendi” je bio sladak kao I uvijek!...odvratan na
prvi mah!”
Poslije…Jebajiga!

Naviknes se…valjda!

Naviknes se I da te izbace I sa banjuluckog fakulteta,
istina samo na godinu, naviknes se da staris!

Naviknes se da si ozenjen sa pogresnom osobom!

Naviknes se I na svoj novi , dobro placen posao, naviknes se
I na tu svoju zenu, djecu…naviknes se!

Naviknes se I da si odavno prevalio tridesetineku! Skoro ti
cetrdeseta!

Naviknes se da te uvazavaju I Portir I Sudije I Predsjednik
Opstine!

Naviknes se!

Pocnes I da volis I …naviknes se!

Zivis taj svoj servirani zivot, naviknut I to u najboljoj
namjeri! 

Naviknut!

Samo tamo daleko u tvom izgubljenom srcu, tik uz bilo
slijepocnica tvojih, vreo sjaj mladosti!

Eh... na to se ne mozes naviknuti, jarane!

To je tu za svagda, pa makar crk'o, ili ovakav i onakav bio,
to je tu,... ono tvoje jebeno, sto se ne da nikome
objasniti!

Jebajiga!

Sevdah zakucan ekserom u tvrdu banjalucku glavusu!

Bosansku , Srpsku ili hrvatsku...svejedno, ali banjalucku!


Banjaluka zivi u polumraku kao kakva usnula  ljepotica.

Nas se rat ne tice… ko jebe rat !

 Ko jebe taj rat … sve dok I na tvoja vrata ne prikace
smrtovnicu nekog djecaka! Uglavnom Srbina!

Onda odjednom mrak!

Nemas pravo ni na dzenazu, nemas pravo ni na ukop!

U daljini se zacu rafal!
Januarski snijeg prosuo se Borikom!
Banjaluka utihla! A u mraku!

Brdzanin laprda na radio BL! 

"Treba Balije protjerati, pobiti, dosta je nama bilo Verema
i njihovih prica, dabogda se nikad i ne vratili...

"Celinacki" "soko" , uvaljen u grad u kome sam nikad nije
pripadao, ne snalazeci se, klizi kao gusak na tankom ledu.
Banjalicka TV u intervju Nikole Deretica, jos veceg
dirigovanog guska, pravi emisiju sa Mladenom Karapetrovicem,
pravnikom "Cajaveca"!
Mladen...Srbin...(Kara), skida ih u potkosulju!

"Gospodine  Ministre": (tu se malo presabra), ali rece
odlucno : "Cajevac , kao sistem, neke stvari ne
dozvoljava...& blah, blah blah! 

Doslo vrijeme krkana!

Profesor Ivo Nakic, svojim velikim stopalima, klizi
Borikom!
Crnu tasnu stegao pod ruku, u dugom teskom crnom kaputu,
vuce se u svoj “dom”.
Kao ostarjeli mis, sa sobom nosi banjalucku dusu.

Jedino “svijetlo “ mjesto je Kusmin kafic!
Plavi udje sa upaljenim fenjerom!
Emir Jusic ga zagrli, dodje I Kusmo, zatim Hafiz, pa Borisa
Kragulj,Josip Granic.
Mrak svuda dje nema fenjera!

“Kusmo, bil’ ja mog’o viknuti cugu Raji, od onoga sta ti je
ostalo?”
“Bi , Jarane…ide cuga, a sta’s ti popiti, Plavi?”

“Ja bi ono svoje, ali posto nema … de I meni kao I Raji!”
“Skivi”: vrisnu Kusmo…ima viskija, hecimi donose svaki dan!”
Kusmi oci ko kuglageri, sija od srece!
“Plavi ide viski I to dupli!”
Dupli, I jos jedan dupli…pa poslije flasa osta
prazna…Jebajiga nije do mene!
Josip Granic se drzao crnog vina,… rece kako ih je sinoc
Java jebav’o.
Tjerao neke da mu ljube cipele…gazio “balije” kao stoku.

Dosao crvenim “Golfom”, prica se da je Hamdijin!
Ni jedna zla rijec ne bi izgovorena tu noc!
Mir vlada dusama banjaluckih Hadzija!
To se ne moze zaboraviti
Samo lelujavo svijeca obasja po neko lice! 
"Kusmo"...jarane, pij'n sam ko zemlja, , imal' neka postena
"balijska" dusa da me prevede preko ceste?"

"Balija ti je vazda po svijetu, pa ti vidi Plavi, eto ti
ovaj Granic ide u tom smijeu, a moze i Emir...volja ti!"
"Da nisam ja sta srao protiv "Bratstva i jedinstava
"...Kusmo, materetiii!?"

"A...pa  srao si ...kao i obicno,... rahat co'jek ne zna s
kojom se budaletinom nocas nasao!"

"I stani, bolana , dje si navro!": Vrisnu Kusmo.

Iz dzepa izvali zguzvanih deset maraka!

"Uzmi!" ... rece.




Komentar Br.121
Poslao : Toba 71
Datum : 28.07.2008.
Toba 70

Zbog “malih” trivijalnih sitnica o Bratstvu I Jedinstvu…sa
profesorom  XY, izbacise Plavog sa Pravnog Fakulteta,… na
njegovu zalbu,… odlukom Ustavnog Suda Hrvatske…potvrdi se
Odluka Pravnog Fakulteta, I jos dodade paragraf, “Zabranjuje
se imenovanome pristip na sve Visokoskolske ustanove
Hrvatske…godinu dana!”

“Jebajiga”…nije do mene, rece Plavi razocarano!

Pogleda u Zlaju Halilovica, nespretno drzeci papir sa svojom
“kobnom Presudom”.

Papir se na jesenjem vjetru, presavi napola.

Omota mu se oko ruke!

“A u picku materinu, gdje si ti kren’o?”…obrecnu se Plavi na
“dokument”. Trehnu rukom kao da otresa necist sa prstiju!

Zguzva papir k’o “pijanac novine”…podera na “beskonacno”.

“I sta’s sad’?”…prostenja Zlaja.

“Sad?”

“Da sta cu sad’, jaka li ti pitanja, Stari”…sada cu u Kavkaz
na pivu, Eto! 

Valja li ova?!”

“Ta ti je zlatna!”…obradova se Zlaja.

Obradova se pivi,…taki covjek…  a I ja bi’…samo sam se
navuk’o na …lozu!



Dugo se borio da otkljuca vrata svoje sobe u Prilazu JNA 72
…nije islo!

Gazdarica mu otvori vrata. Ugledavsi ga , samo zinu, ali
nista ne rece!

Prepoznala ga je!

Svoj sok nije mogla prikriti. Jednostavno, nije se snalazila
u takvim situacijama, a Plavi joj je nekako prirastao za
srce.

Pijanci…nikako!

Pruzi ruku, uhvati Plavog za rame: “Udji Sine, polakooo.” 
Plavi je jedva stajao na nogama.Tako se I kretao…jedva!

Tu noc su dugo pricali. Plavi otvori svoj svijet
“Gospodji”!

“Lazete,… lazete…izvinite na izrazu,... ,

Mladi Gospodine, ali  takve stvari se desavaju samo u
romanima!”

“Kakvim romanima “Gospodjo”, ni Vas zivot nije puno
drugaciji,  Vi pamtite samo ono sto Vam odgovara! Nije Vasa
greska, takvi smo mi  ljudi!

 Da li ste ikada dodirnuli “Srecu”, I sta je ta Vasa sreca
bila,…jedan pogled, nasumice izabrano poljsko cvijece
kupljeno  u prolazu? Da li ste se ikada pokajali Gospodjo,
da li ste ikada citali …nocu…knjigu naopako okrenutu,
buljili u prazne bijele stranice, a tek pred zoru
shvatili…koliko ste sami!?”
Koliko jos zivota pred sobom imate, a arcite ovaj jedan
zluradi? Koliko?

Gospodjo, I sa Vasom vjerom u Boga,… ja Vam ne mogu dati
odgovor, Vi ga  ne znate!

Sreca je nesto sto mi obicni ljudi nikada necemo dodirnuti!


Ali mi smo hrabri, a to pravo nam nitko ne moze oduzeti…”Mi
mozemo sanjati o sreci!”

Plavi zacuta, umoran od samog sebe.

Zena nista ne rece Pogled joj odluta!
Ucini se prevarenom… sama u svom vlastitom stanu!

“Imam “Seri Brendi” u vitrini, nadam se da to nije neki
“alcohol”…rece .

“Stid me je, mogla bih Vam biti I Majka, stid me je sto mi
Vi pricate o zivotu!”
“Stid me je , sto se uopste ne snalazim u Vasim pricama, ali
ih duboko osjecam u sebi!”
“Stid me je da mi Vi ,Mladi Gospodine, otvarate prozore moje
kuce, sramim se tolike navale svjezeg zraka!
 Gusim se u njemu!”

Plavi sa teskom dosadom u glasu rece :”Zivot I onako ode u
helac!”

Uzdahnu!

Gospodja na prstima odleprsa do “vitrine”!

“Sheri Brendi” je bio sladak kao I uvijek!...odvratan na
prvi mah!”
Poslije…Jebajiga!

Naviknes se…valjda!

Naviknes se I da te izbace I sa banjuluckog fakulteta,
istina samo na godinu, naviknes se da staris!

Naviknes se da si ozenjen sa pogresnom osobom!

Naviknes se I na svoj novi , dobro placen posao, naviknes se
I na tu svoju zenu, djecu…naviknes se!

Naviknes se I da si odavno prevalio tridesetineku! Skoro ti
cetrdeseta!

Naviknes se da te uvazavaju I Portir I Sudije I Predsjednik
Opstine!

Naviknes se!

Pocnes I da volis I …naviknes se!

Zivis taj svoj servirani zivot, naviknut I to u najboljoj
namjeri! Naviknut!

Samo tamo daleko u tvom izgubljenom srcu, tik uz bilo
slijepocnica tvojih, vreo sjaj mladosti!


Banjaluka zivi u polumraku kao kakva usnula  ljepotica.

Nas se rat ne tice,… ko jebe rat !

 Ko jebe rat, … sve dok I na tvoja vrata ne prikace
smrtovnicu nekog djecaka!

Onda odjednom mrak!

Nemas pravo ni na dzenazu, nemas pravo ni na ukop!

Svejedno…naviknes se!



U daljini se zacu rafal!

Januarski snijeg prosuo se Borikom!
Banjaluka utihla! A u mraku!

Brdzanin laprda na radio BL! 

Doslo vrijeme krkana!

Stojan Zupljanin …hapsi!

Crveni kombi,pun” balija”, uglavnom  djece, decaka I djecaka
ide preme” Crnoj kuci”.

Majkooo . majko moja Srpkinjo, vidis li ti ovo zlo?
More li tvoje “srpstvo” opravdati ovo?

“Ne more, sine Vladislave, ne more…tak’ih zakona nikad nje
bilo!

Profesor Ivo Nakic, svojim velikim stopalima, klizi
Borikom!
Led se nahvatao na snijeg!
Crnu tasnu stegao pod ruku, u dugom teskom crnom kaputu,
vuce se u svoj “dom”.
Kao ostarjeli mis, sa sobom nosi banjalucku dusu.
Dugu , svoju “banjalucku “ dusi stisnuo pod misku, bas kao I
onu crnu tasnu svoju, noseci genertacije zapisane u njoj.
Klizi…I pada…!

Jedino “svijetlo “ mjesto je Kusmin kafic!

Plavi udje sa upaljenim fenjerom!

Emir Jusic ga zagrli, dodje I Kusmo, zatim Hafiz, pa Borisa
Kragulj,Josip Granic.
Mrak svuda “dje” nema fenjera!

“Kusmo, bil’ ja mog’o viknuti cugu Raji, od onoga sta ti je
ostalo?”
“Bi , Jarane…ide cuga, a sta’s ti popiti, Plavi?”

“Ja bi ono svoje, ali posto nema … de I meni kao I Raji!”

“Skivi”: vrisnu Kusmo…ima viskija, hecimi donose svaki dan!”
Kusmi oci ko kuglageri, sija od srece!
“Plavi ide viski I to dupli!”
Dupli, I jos jedan dupli…pa poslije flasa osta
prazna…Jebajiga nije do mene!
Josip Granic se drzao crnog vina,… rece kako ih je sinoc
Java jebav’o.
Tjerao neke da mu ljube cipele…gazio “balije” kao stoku.

Dosao crvenim “Golfom”, prica se da je Hamdijin!
Ni jedna zla rijec ne bi izgovorena tu noc!
Mir vlada dusama banjaluckih Hadzija!
To se ne moze zaboraviti
Samo lelujavo svijeca obasja po neko lice!
Tek za uspomenu! 



Komentar Br.122
Poslao : hwgthyy bjwvhv@walsdl.com
Datum : 27.08.2008.
CMjIam  omjvwxoehpnh,
[url=http://gopajcfsthxw.com/]gopajcfsthxw[/url],
[link=http://leztzluhiqwa.com/]leztzluhiqwa[/link],
http://evctebtaftbz.com/



Komentar Br.123
Poslao : Toba 72
Datum : 27.09.2008.
Toba 72

Josip Granic je imao nekakav stan taman blizu Kusme.

Visespratnica, na zemlji koja je nekada pripadala toj
cuvenoj Porodici “Granic”

Granici su banjalucka legenda, ali ih Oficiri skenjali,
srusili jednu od najjljepsih banjaluckih vila, I jakako…
Podigli svoje visespratnice !

U takvu smo usli…pijani obadvojica!
Mrkli mrak, sve do tavana.

Josip prosu svoje slike!

Ogromna platna, vezana u ulju!

Jebote, trebalo je biti tu, trebali je to vidjeti!
Pred nam stol , ogroman dva puta metar pedeset, a na njemu
svasta, prazne case, prevrnute flase, I slike….jebene
slike!
Platna, svako bolje od svakoga!
Ja “svez’o”!
Iz mraka se pojavi zena!

Neka, …valjda  njegova!

 Ili “bice’ zaduzena da cuva tajnu I blago Banjaluke! 

“Ne znam!”

Puce januarsko jutro  k’o  budala!

Puce sa svojim seretskim minusima I ledenicama objesenim o 
strehama!
Stislo se srce, da pukne od zime, a neka tiha uzasna  jeza
obavila grad!

Banuse na vrata Plavoga, jutrom!
Nije bilo struje , pa nisu ni zvonili…tek neko cizmom
razvali vrata!

Vukao  se kao pas “Gospodskom ulicom” okruzen  masom
naoruzanih “boraca”!

Lisice oko ruku, celicno plave…zategnute do bola!

Cizmom, udarac u guzicu…dade mu znak da ubrza.

Jebajiga…bar se nismo morali objasnjavati!

“Pa kreni Toba, mater ti jebem…kreni picko, kreni.,..
stazama svoga Grada…kreni jebem ti mater, miluuu…kreni picko
banjalucka, tapaj svojim “Korzoom”…tapaj, stupaj, setaj,…
jebem ti mater,.. setaj ulicom po kojoj si se godinama
kurcio hodajici sa Zucom, sa Mrkonjim, sa Sejom Sadicem, sa
Ljubom Trubom, Djoko Kingom,Kraguljima,…Mirom
Sojtaricem,…setaj,, setaj picko, lisicama vezan, setaj ,
mater ti jebem, setaj,setaj Gospodskom ulicom, setaj sa
svojom Rajom… naglas rece Plavi!

A oci mu krvave, k’o pred dvadsetidrugi april…one godine!
Onomad , kada je sa Alijicom  razvalio grad!


Neko ga  pljunu, neko kradom okrenu glavu!

Plavi stegnu srce I kao u partizanskim  filmovima , isprsi
svoju sanersku “postenu” glavusu…krenu , ravno!

Plavi se nikad nije bojao nikoga!
Cista dusa straha ne poznaje!

Ovo je moj Grad, ovo je Banjaluka!

Ovo je moj Grad, ovo je Banjaluka!

Osjeti snazan udarac u glavu, taman kod “ Triglava” !

Plavi pade nicice.

Krv mu se prosu iz usiju!
Rukama , instiktivno , klececi,promjesa vlastitu krv po
asvaltu, osjeti toplinu, osjeti prazninu…ne osjeti nista!

Naguzen tako,napi se vlastite krvi!

Mozda ono ,…kao nekada u Zagrebu, pred njenim prozorom…glupa
prica sa Stefom I Sabahom.

Plavi podize krvavu glavu, jer nikad nije priznavao poraz.
Usplahirena zenturaca mu zavali nogu pravo u usta!
Debela,  démodé stikla!

Jebajiga!

Najjebenija, debela stikla iz Borava! Nije ni ona jadna
kriva, nije bilo ni izbora!

A,to se bas nije ocekivalo!

U muriji ( bivsi ulaz u Crnu Kucu) frka “stranki” na
pretek.Soba desno od prijavnice puna raje. Ko biva nekakva”
cekaonica”. Radijator odvaljen, po zidovima fleke bordo
boje, na podu svjezije crveno…reklo bi se krv. Usireno!
Plavom skinuse lisice, neko ga opet snazno sutnu u guzicu,
valjda zato da ubrza process ulazenja u “cekaonicu”.
Plavi,  uleti k’o pirus I zabi se u nekog  grmalja, pravo u
njegovu trbusinu.
Covjek klonu…jednostavno pade na pod.
“Jebiga, nije do mene!”…rece Plavi.
A nije ni bilo!
Covjeka su mlatili danima ,a u “sobu za prijem stranki”,
pustali ga da se malo opusti, valjda u nedostatku prostora?
Ili?
Covjek se prevrnu preko debelog stomaka, osloni se rukama o
pod I polagano podize…zamagljenim ocima, suhim glasom rece :
“Ja sam Jovan…prvoborac sa Kozare. Nisi ti kriv, decko, kriv
je fasizam, I nema dalje! Jovo nikad nece protiv svoje
brace, bili Musliani , ili Hrvati…nece Jovo, a nece ni moja
raja. Sve ce ovo jednom proci, a tebi se valja drzati
Banjaluke.
Moras uci u Grad , podignute glave…pazi sta radis

Aleksandar Prohaska, nekakav bivsi radnik “Cajaveca”, sada
“inspektor”  preuze Plavog na saslusanje.

Omalen covjeculjak ,opasan , u dva broja vecoj uniformi sa
opasne dvije obrve sastavljene u jednu

Isti Krajsnik!

Prdonja I seronja , “sengolj” covjek…nikakav…ali  VLAST!

Obrati se Tobi

“Sta se ti guzis kao nekakav Poljak ,ili Ukrajinac,ides
protiv Srba,… u tebe gleda pola “Cajaveca”, a i sta meni
fali kao “Cehu”, mater ti jebem …supku ,jedan, da stanes na
stranu Srba!?

Plavi nista ne rece. Samo sagnu glavu, proguta krv i
pljuvacku!

Onda I  obrisa krv rukom sa usta !

 “Ko si ti da naredzujes moje hapsenje, koga sam ja to kao
povrijedio, picko Ceska? Kogaaa!?”

Stidi se svog Brata, smradu!

Ubij ako mozes, Aleksandre Prohaska! Ubij , jebem ti onu
mater milu !

Aleksandar Prohaska , koji je dobio niz obavjestenja iz
Beograda od njegovog vlastitog brata rukometasa I dobrog
covjeka , Reprezentativca Jugoslavije ,Ratka Prohaske,da
Plavog ostave na miru, nije upalilo.

Aco je odlucio da se kurci!

“Meni mater jebes, stoko….meniiii, …ma mrtav si covjek!”:
proprdi Prohaska.

Potpisa nekakav  papiric!


Plavi je zavrsio  u “ringu “ Malog logora!


Oskudno svjetlo, mi ogradzeni zicom, goli do pasa…ko nekakav
ring!

“Udri Baliju supka, ako ti je zivot mio”, neko rece!

Razvali se smijeh!

Plavi osmotri  prasinu ispred sebe,… a onda spusti ruke.
Nema toga s kim se on ne bi pobio, nema toga,

Osim Bece I Ljube!
Beca se grebe I ujeda, a Ljuba udara onm svojim
nozurdana…nepredvidivo. 

Dajem 50 DM na Plavoga, vidjeo sam ga kako  se tuce sa
dvadeset Siptara..taman u Zagrebu!

“Slusaj  ‘vamo, pravila su vrlo postena !”…prodera se
oranizator!

Vas dvojica se “dekate sakama” dok jedan ne pobjedi, eto!




Komentar Br.124
Poslao : Toba 72
Datum : 21.10.2008.
Toba 72

Josip Granic je imao nekakav stan taman blizu Kusme.

Visespratnica, na zemlji koja je nekada pripadala toj
cuvenoj Porodici “Granic”

Granici su banjalucka legenda, ali ih Oficiri skenjali,
srusili jednu od najjljepsih banjaluckih vila, I jakako…
Podigli svoje visespratnice !

U takvu smo usli…pijani obadvojica!
Mrkli mrak, sve do tavana.

Josip prosu svoje slike!

Ogromna platna, vezana u ulju!

Jebote, trebalo je biti tu, trebali je to vidjeti!
Pred nam stol , ogroman dva puta metar pedeset, a na njemu
svasta, prazne case, prevrnute flase, I slike….jebene
slike!
Platna, svako bolje od svakoga!
Ja “svez’o”!
Iz mraka se pojavi zena!

Neka, …valjda  njegova!

 Ili “bice’ zaduzena da cuva tajnu I blago Banjaluke! 

“Ne znam!”

Puce januarsko jutro  k’o  budala!

Puce sa svojim seretskim minusima I ledenicama objesenim o 
strehama!
Stislo se srce, da pukne od zime, a neka tiha uzasna  jeza
obavila grad!

Banuse na vrata Plavoga, jutrom!
Nije bilo struje , pa nisu ni zvonili…tek neko cizmom
razvali vrata!

Vukao  se kao pas “Gospodskom ulicom” okruzen  masom
naoruzanih “boraca”!

Lisice oko ruku, celicno plave…zategnute do bola!

Cizmom, udarac u guzicu…dade mu znak da ubrza.

Jebajiga…bar se nismo morali objasnjavati!

“Pa kreni Toba, mater ti jebem…kreni picko, kreni.,..
stazama svoga Grada…kreni jebem ti mater, miluuu…kreni picko
banjalucka, tapaj svojim “Korzoom”…tapaj, stupaj, setaj,…
jebem ti mater,.. setaj ulicom po kojoj si se godinama
kurcio hodajici sa Zucom, sa Mrkonjim, sa Sejom Sadicem, sa
Ljubom Trubom, Djoko Kingom,Kraguljima,…Mirom
Sojtaricem,…setaj,, setaj picko, lisicama vezan, setaj ,
mater ti jebem, setaj,setaj Gospodskom ulicom, setaj sa
svojom Rajom…Setajjjj! naglas rece Plavi!

A oci mu krvave, k’o pred dvadesetidrugi april…one godine!
Onomad , kada je sa Alijicom “razvalio” grad!


Neko ga  pljunu,… neko kradom okrenu glavu!

Plavi stegnu srce , kao u partizanskim  filmovima , isprsi
svoju sanersku “postenu” glavusu…krenu ,a I gdje bi drugo?,
…krenu  ravno Gospodskom ulicom!

Vezan kao pas!

Ulicom svoga djetinjstva, prvih sladoleda I baklava, ulicom
prvih bicikla u Tehnomentalu, ulicom prvih mini suknji,…
stazom banjaluckih dugonogih Gazela.

Plavi se nikad nije bojao nikoga!
Cista dusa straha ne poznaje!

Ovo je moj Grad, ovo je moja Banjaluka!

Ovo je moj Grad, Banjaluka!

Osjeti snazan udarac u glavu, taman kod “ Triglava” !

Plavi pade nicice.

Krv mu se prosu iz usiju!
Rukama , instiktivno , klececi,promjesa vlastitu krv po
asvaltu, osjeti toplinu, osjeti prazninu…ne osjeti nista!

Naguzen tako,napi se vlastite krvi!

Mozda ono ,…kao nekada u Zagrebu, pred njenim prozorom…glupa
prica sa Stefom I Sabahom.
Samo , sada sa lisicama na rukama, nije mogao uciniti bas
sta!

 Podize krvavu glavu, jer nikad nije priznavao poraz.

Usplahirena zenturaca mu zavali nogu pravo u usta!
Debela,  démodé stikla!

Jebajiga! Zubi na asvaltu!

Najjebenija, debela stikla iz Borava! 
Nije ni ona jadna kriva,…mislim zbog tih stikli,… nije bilo
ni izbora!
Plavi , vezanih ruku , obrisa krv nekako,…osmjehnu se
zeni…nekako!
Zena, to jest zenturaca se ukopa!
Taj pogled, izgleda, nije mogla izdrzati!

“Majko”… smireno , krvavo I polako , gutajuci vlastitu
krv,rece Plavi:” I ja sam necije dijete, taman tako k’o tvoj
sin, …a I dobre ti cipele…tvrde.”
Kroz krava usta , prosapta : “Nemoj se ti meni Gospodjo za
nesto uvrijediti!” 
Osloni se Plavi na lakat, vezanih ruku I podize!
Neko iz Parka “vrisnu” : “Ne daj se Tobaaaa!’
Glas zamuknu!
Zenturaca kleknu na sred Gospodske, taman kod “Triglava”,
carape joj se razderale!
“Izvini , djecko, izvini …ponijelo me nesto!”
“Izvini, molim te!”

“Neka je tebe , Majkara…nije ovo do nas!”…rece Plavi.

U muriji ( bivsi ulaz u Crnu Kucu) frka “stranki” na
pretek.Soba desno od prijavnice puna raje. Ko biva nekakva”
cekaonica”. Radijator odvaljen, po zidovima fleke bordo
boje, na podu svjezije crveno…reklo bi se krv. Usireno!

Plavom skinuse lisice, neko ga opet snazno sutnu u guzicu,
valjda zato da ubrza process ulazenja u “cekaonicu”.
Plavi,  uleti k’o pirus I zabi se u nekog  grmalja, pravo u
njegovu trbusinu.
Covjek klonu…jednostavno pade na pod.
“Jebiga, nije do mene!”…rece Plavi.
A nije ni bilo!
Covjeka su mlatili danima ,a u “sobu za prijem stranki”,
pustali ga da se malo opusti, valjda u nedostatku prostora?
Ili?
Covjek se prevrnu preko debelog stomaka, osloni se rukama o
pod I polagano podize…zamagljenim ocima, suhim glasom rece :
“Ja sam Jovan…prvoborac sa Kozare. Nisi ti kriv, decko, kriv
je fasizam, I nema dalje! Jovo nikad nece protiv svoje
brace, bili Musliani , ili Hrvati…nece Jovo, a nece ni moja
raja. Sve ce ovo jednom proci, a tebi se valja drzati
Banjaluke, k’o meni Prijedora.

“U Grad se ulazi na bijelom konju , podignute glave…govorio
je Tito!”: Rece!
“Moras uci u Grad , takav…pazi sta radis!”

Aleksandar Prohaska, nekakav bivsi radnik “Cajaveca”, sada
“inspektor”  preuze Plavog na saslusanje.

Omalen covjeculjak ,opasan , u dva broja vecoj uniformi sa
opasne dvije obrve sastavljene u jednu

Isti Krajsnik!

Prdonja I seronja , “sengolj” covjek…nikakav…ali  VLAST!

Obrati se Tobi

“Sta se ti guzis kao nekakav Poljak ,ili Ukrajinac, ili sta
li, ides protiv Srba,… u tebe gleda pola “Cajaveca”, vole
jedan!

Sta meni fali kao “Cehu”,… mater ti jebem …supku ,jedan, da
stanes na stranu Srba!?

Plavi nista ne rece. Samo sagnu glavu, proguta krv i
pljuvacku!

Onda obrisa krv rukavom  sa usta !
U sobu udje “Grmalj” u maskirnoj uniformi.
Ogroman!
“Jel ti ovo famolija Prohaska?”…upita Acu.
“NIje gospodine Zupljanine, samo redovno hapsenje, moja
intuicija!
To postujem  Prohaska, Gospodin supak je vjerovatno balija?
Zupljanin trznu “stoljpi” I zavali ga Plavom u usta.
“Ajmo sada …”pesmicu”…Visegrade Grade,ali polakooo!
Pjevaj!”…izdera se.
Oci mu k’o kuglageri!
Na vratu mu zile poiskakale!
Pjevaj!

“Neces od mene cuti pjesme , Stojane, iako ti je izbor
predobar!
“Moli mrtve balije, ljude koje  si pobio nek’ ti oni Majci
gude, koliki si ti Junak. Ovih dana ,pusti mene da sa
Prohaskom razdijelim Banjaluku.”

Ubij ako mozes, Aleksandre Prohaska! Ubij , jebem ti onu
mater milu ! 
Tresao se Plavi do ludila!
Ubij me , jer ne znas u sta si mi dirnuo, ubij me matereti,
jer ako preostanem,… jebat cu ti sve sto od tebe ima, vjeruj
mi!

Zupljanin, stavi pistolj u futrolu…”Bogami  Aco  ovog ti je
najbolje zaklati odmah, jer poslije neces imati mira sto
godina!”


Plavi je zavrsio  u “ringu “ Malog logora!


Oskudno svjetlo, …ko nekakav ring!

“Udri Baliju supka, ako ti je zivot mio”, neko rece!

Razvali se smijeh!

Plavi osmotri  prasinu ispred sebe,… a onda spusti ruke.
Nema toga s kim se on ne bi pobio, nema toga,

Osim Bece I Ljube!

Beca se grebe I ujeda, a Ljuba udara onim svojim
nozurdana…nepredvidivo. 

“Dajem 50 DM na Plavoga, vidjeo sam ga kako  se tuce sa
dvadeset Siptara..taman u Zagrebu!”

“Slusaj  ‘vamo, pravila su vrlo postena !”…prodera se
oranizator!

Vas dvojica se “dekate sakama” dok jedan ne pobjedi,a drugi
je rikne… eto!

Pobjednik seli na “Manjacu”!..jasno!



Komentar Br.125
Poslao : Toba 72
Datum : 21.10.2008.
Josip Granic je imao nekakav stan taman blizu Kusme.

Visespratnica, na zemlji koja je nekada pripadala toj
cuvenoj Porodici “Granic”

Granici su banjalucka legenda, ali ih Oficiri skenjali,
srusili jednu od najjljepsih banjaluckih vila, I jakako…
Podigli svoje visespratnice !

U takvu smo usli…pijani obadvojica!
Mrkli mrak, sve do tavana.

Josip prosu svoje slike!

Ogromna platna, vezana u ulju!

Jebote, trebalo je biti tu, trebali je to vidjeti!
Pred nam stol , ogroman dva puta metar pedeset, a na njemu
svasta, prazne case, prevrnute flase, I slike….jebene
slike!
Platna, svako bolje od svakoga!
Ja “svez’o”!
Iz mraka se pojavi zena!

Neka, …valjda  njegova!

 Ili “bice’ zaduzena da cuva tajnu I blago Banjaluke! 

“Ne znam!”

Puce januarsko jutro !

Puce sa svojim seretskim minusima I ledenicama objesenim o 
strehama!
Stislo se srce, da pukne od zime, a neka tiha uzasna  jeza
obavila grad!

Banuse na vrata Plavoga, jutrom!

Nije bilo struje , pa nisu ni zvonili…a ne bi ni zvonili…tek
neko cizmom razvali vrata!

“Nemojte ljudi tako,” rece neko!

“Vako, vakooo…il’ nikako…razvaljuj.” rece neko drugi!

Razvalise!

Vrata se treskom otvorise, tresnuse o zid, a zatim se istom
snagom zalupise!

Puce staklo iznad vrata!
Ode u paramparcad!
Razbi se moj banjalucki kaleidoskop!

A nije bio san!

Jebajiga!

Kod starog “Doma JNA”, predivne ljetne baste, gdje su nekad
“Bijele Strijele” Banjaluci otkrile Rock & Roll, pa im
“prica se” …Brane Liljak, ukr’o bas pojacalo, tamo gdje su
pjevali I “Dinar” I “ “Bass Dance”,”Radio”…normalno I Caja,
Vandali I Semara…tamo ih presrete visok plavokos mlad
covjek, a u maskirnoj uniformi.
Bato Rogic!
“Vozdra Toba, prijatelju moj!”
Poljubi se sa Plavim,snazno …muski!

Crna oka osmotri mu lisice na rukama!

Ustuknu korak, repetira “Scorpion”!

“Ko je ovo vezo, mater mu jebem, ko je vezo…pitam!”

Muk!

“Razvezuj, mater vam jebem seljacku…pobit cu vas sve k’o
stoku!”

Razvezase!

“Bude li mu dlaka sa glave falila…pobit cu vas sve k’o
pilice, mater vam jebem!”

“Naredio Gospodin Prohaska, Gospodine Bato, a ja sam govorio
da to ne treba da radimo,”…prostenja neko. “Moj Mali je isao
u “osnovnu” sa njegovim Janom. Bili najbolji dzaci!”

“Ne seri…budalo!” izusti  Bato Rogic kroz zube…”ne seri
budalo, ne znas o cemu ti pricam!” 

“Reci Prohaski,… reci mu da sam mu ja rekao da mi ne
razvlaci moje prijatelje,Muslimane, Srbe I Hrvate, vezane po
Gradu! Ovo je Nas Grad, sine!”
“Pun mi je kurac divljastva u Kozarcu I Prijedoru. Sam Bog
im to nece opravdati!”

“Nema to veze Plavi, sa nama Srbima…nema ama bas nikakve
veze, bit ce to nekakva seljacka politika!”

Bato I Bato se poljubise!

“Plavi, racunaj na “Malu Raju”…Nisku, Sasu,
Bobija,Bobice,Hasanagice,Beglerbegovice,Dragana…na mene,
uostalom, na mene uvijek racunaj !”


Vukao  se kao pas “Gospodskom ulicom” okruzen  masom
naoruzanih “boraca”!


Cizmom, udarac u guzicu…dade mu znak da ubrza.

Jebajiga…bar se nismo morali objasnjavati!

Vezase mu ponovo ruke u lisice!

“Pa kreni Toba, mater ti jebem…kreni picko, kreni.,..
stazama svoga Grada…”kreni stazama svog djetinjstva”… kreni
jebem ti mater, miluuu…kreni picko banjalucka, tapaj svojim
“Korzoom”, jebalo te Korzo,…tapaj, stupaj, setaj,…supcino,
jebem ti mater,.. setaj ulicom po kojoj si se godinama
“kurcio”I nikad dobre picke uhvatio, hodajici sa Zucom, sa
Mrkonjim, sa Sejom Sadicem, sa Ljubom Trubom, Djoko
Kingom,Kraguljima,…Mirom Sojtaricem,Sejom Pekarom,…setaj,…
setaj picko, lisicama vezan,… setaj , mater ti jebem,
setaj,…setaj Gospodskom ulicom, setaj sa svojom Rajom…Jebala
ti ona Mater…Setajjjj, Konju…!” naglas rece Plavi!

A oci mu krvave, k’o pred dvadesetidrugi april…one godine!
Onomad , kada je sa Alijicom “razvalio” grad!


Neko ga  pljunu,… neko kradom okrenu glavu!

Plavi stegnu srce , kao u partizanskim  filmovima , isprsi
svoju sanersku “postenu” glavusu…krenu ,a I sta bi drugo?,
…krenu  ravno Gospodskom ulicom!

 Kao pas!

Ulicom svoga djetinjstva, prvih sladoleda I baklava, ulicom
prvih bicikla u Tehnometalu, ulicom prvih mini suknji,…
stazom banjaluckih dugonogih Gazela.

Kakve su picke Banjalukom tapale, to nije sanjao ni Beograd
ni Zagreb!

Plavi se nikad nije bojao nikoga!
Cista dusa straha ne poznaje!

Ovo je moj Grad, ovo je moja Banjaluka!

Ovo je moj Grad, Banjaluka!

Osjeti snazan udarac u glavu, taman kod “ Triglava” !

Plavi pade nicice.

Krv mu se prosu iz usiju!
Rukama , instiktivno , klececi,promjesa vlastitu krv po
asvaltu, osjeti toplinu, osjeti prazninu…ne osjeti nista!

Naguzen tako,napi se vlastite krvi!

Mozda ono ,…kao nekada u Zagrebu, pred njenim prozorom…glupa
prica sa Stefom I Sabahom.
Samo , sada sa lisicama na rukama, nije mogao uciniti bas
sta!

 Podize krvavu glavu, jer nikad nije priznavao poraz.

Usplahirena zenturaca mu zavali nogu pravo u usta!
Debela,  démodé stikla!
Made in Knin!

Jebajiga! Zubi na asvaltu!

Najjebenija, debela stikla iz Borava! 
Nije ni ona jadna kriva,…mislim zbog tih stikli,… nije bilo
ni izbora!
Plavi , , obrisa krv nekako,…osmjehnu se zeni…nekako!
Zena, to jest zenturaca se ukopa!
Taj pogled, izgleda, nije mogla izdrzati!

“Majko”… smireno , krvavo I polako , gutajuci vlastitu
krv,rece Plavi:” I ja sam necije dijete, taman tako k’o tvoj
sin, …a I dobre ti cipele…tvrde.”
Kroz krava usta , prosapta : “Nemoj se ti meni “:Gospodjo”
za nesto uvrijediti!” 
Osloni se Plavi na lakat, vezanih ruku I podize!

Neko iz Parka “vrisnu” : “Ne daj se Tobaaaa!’
Glas zamuknu!

Zenturaca kleknu na sred Gospodske, taman kod “Triglava”,
carape joj se razderale!
“Izvini , djecko, izvini …ponijelo me nesto!”
“Izvini, molim te, djecko!”

“Neka je tebe , Majkara…nije ovo do nas!”…rece Plavi.

U muriji ( bivsi ulaz u Crnu Kucu) frka “stranki” na
pretek.Soba desno od prijavnice puna raje. Ko biva nekakva”
cekaonica”. Radijator odvaljen, po zidovima fleke bordo
boje, na podu svjezije crveno…reklo bi se krv. Usireno!

Plavom skinuse lisice, neko ga opet snazno sutnu u guzicu,
valjda zato da ubrza process ulazenja u “cekaonicu”.
Plavi,  uleti k’o pirus I zabi se u nekog  grmalja, pravo u
njegovu trbusinu.
Covjek klonu…jednostavno pade na pod.
“Jebiga, nije do mene!”…rece Plavi.
A nije ni bilo!
Covjeka su mlatili danima ,a u “sobu za prijem stranki”,
pustali ga da se malo opusti, valjda u nedostatku prostora?
Ili?
Covjek se prevrnu preko debelog stomaka,kao kornjaca, osloni
se rukama o pod I polagano podize…zamagljenim ocima, suhim
glasom rece : “Ja sam Jovan…prvoborac sa Kozare. Nisi ti
kriv, decko, kriv je fasizam, I nema dalje! Jovo nikad nece
protiv svoje brace, bili Musliani , ili Hrvati…nece Jovo, a
nece ni moja raja. Sve ce ovo jednom proci, a tebi se valja
drzati Banjaluke, k’o meni Prijedora.

“U Grad se ulazi na bijelom konju , podignute glave…govorio
je Tito!”: Rece!
“Moras uci u Grad , takav…pazi sta radis!”
“Moras u Grad uci na bijelom konju k’o nas Adem,
hiljadudevetstocetrdesetpete na dvadeset I drugi decembar!”
“Koji Adem, Prijatelju?”…u bunilu upita Plavi.

“Cejvan! Cejvan!…hvatajuci zadnji dah…izdahnu debeljko,…
samo nogama trznu, trehnu o odvaljeni radijator gleznjem, a
krv siknu, zatim ljeno potece prema sredini prostorije.

Aleksandar Prohaska, nekakav bivsi radnik “Cajaveca”, sada
“inspektor”  preuze Plavog na saslusanje.

Omalen covjeculjak ,opasan , u dva broja vecoj uniformi sa
opasne dvije obrve sastavljene u jednu

Isti Krajsnik!

Prdonja I seronja , “sengolj” covjek…nikakav…ali  VLAST!

Obrati se Tobi

“Sta se ti guzis kao nekakav Poljak ,ili Ukrajinac, ili sta
li, ides protiv Srba,… u tebe gleda pola “Cajaveca”, vole
jedan!

Sta meni fali kao “Cehu”,… mater ti jebem …supku ,jedan, da
stanes na stranu Srba!?

Plavi nista ne rece. Samo sagnu glavu, proguta krv i
pljuvacku!

Onda obrisa tu  krv rukavom  sa usta !
U sobu udje “Grmalj” u maskirnoj uniformi.
Ogroman!
“Jel ti ovo familija Prohaska?”…upita Acu.

“NIje gospodine Zupljanine, samo redovno hapsenje, moja
intuicija!
To postujem  Prohaska, Gospodin supak je vjerovatno balija?

Zupljanin trznu “stoljpi” I zavali ga Plavom u usta.
“Ajmo sada …”pesmicu”…Visegrade Grade,ali polakooo!
Pjevaj!”…izdera se.
Oci mu k’o kuglageri!
Na vratu mu zile poiskakale!
Pjevaj!

“Neces od mene cuti te pjesme , Stojane,… iako ti je izbor
predobar!
“Moli mrtve balije, ljude koje  si pobio nek’ ti oni Majci
gude, koliki si ti Junak. Ovih dana ,pusti mene da sa
Prohaskom razdijelim Banjaluku.”
Stojanu k’o bi svejedno na te rijeci, zavrti se oko sebe
ljudeskara I snazno nogom spuca Plavug pravu u usta!

“Rijesi ti ovo Aco!”

Ubij ako mozes, Aleksandre Prohaska! Ubij , jebem ti onu
mater milu ! 
Tresao se Plavi do ludila!
Ubij me , jer ne znas u sta si mi dirnuo, ubij me matereti,
jer ako preostanem,… jebat cu ti sve sto od tebe ima, vjeruj
mi!

Zupljanin, stavi pistolj u futrolu…”Bogami  Aco  ovog ti je
najbolje zaklati odmah, jer poslije neces imati mira sto
godina!”
Aco mu nesto prisapnu.

“Koji Rogic, Aco…jebo te Rogic…surta cu ja sve to na Vlasic
poslati!”…prodera se Zupljanin.


Plavi je zavrsio  u “ Malom logoru”!


Oskudno svjetlo, …ko nekakav ring!

“Udri Baliju supka, ako ti je zivot mio”, neko rece!

Razvali se smijeh!

Plavi osmotri  prasinu ispred sebe,… a onda spusti ruke.
Nema toga s kim se on ne bi pobio, nema toga,

Osim Bece I Ljube!

Beca se grebe I ujeda, a Ljuba udara onim svojim
nozurdana…nepredvidivo. 

“Dajem 50 DM na Plavoga, vidjeo sam ga kako  se tuce sa
dvadeset Siptara..taman u Zagrebu! Provalio izlog
“Mladosti”…pobio Siptare!”

“Slusaj  ‘vamo, pravila su vrlo jasna I postena !”…prodera
se oranizator!

Vas dvojica se “dekate sakama” dok jedan ne pobjedi,a drugi
je rikne… idemo do smrti…eto!

Pobjednik seli na “Manjacu”!..jasno!

“Ta’ki smo mi Srbi…samo posteno!”

Razvali se smijeh na sve strane!
Plavi je stajao u ringu spustenih ruku, bas kao Marijan
Benes, one godine!
Utjerase u ring “djecarca” ne vise od svojih petnaest –
sesnaest godina.
Tresao se kao “prut”, nije plakao, jer sve je svoje vec
negdje isplakao…stisnu se u cosak ringa, spustenih ruku!
Zakrvavljenim plavim okicama, jedva krisom pogleda Plavog,
covjeka u svojim cetrdesetim, za glavu veceg, snaznog kao
vo!

“Ne boj se “sine”, oko moje plavo, ni ovo nece trajati do
sutra. Kako ti je ime, dijete?”: upita Plavi.
“B..b..esko!”, prostenja djecak.
“Udri , Besko, ja sam se nazivio, udri jaceg I ne boj se,
snaga je u tebe, samo je ne vidis!”
Besko ,zarida sav se tresuci, rukama se uhvati za
glavu…prostenja: “Majko moja mila…Majkoooo!”Ogromne zuze,
potekose!
Odjeknu smijeh!
Pivska flasa strefi Plavog po sred grudi. Pjenusavo pivo
razli se  po podu! 
“Krv…krv…krv!”…razvali se u mraku!
Plavi uhvati Besku za grudi…udri budalo…!
Pivska flasa se razbi o Beskinu glavu!
“Udri , sine , udri budalo!”…zavrista Plavi!
Beski se krv sali preko ociju, nozdrvama do usta, pa na
vrat!
Tukao je Plavoga, onako krvav  rukama I nogama, grebao ga
kao dijete.

Pade Plavi,sretan, Sabaha jedino moze …moze, eh Sabaha i
pade Plavi…  krvav.
“Na kicmu mu skoci, picko balijska, zgazi govno!”

Besko, skoci Plavom na kicmu.
Sa obije noge!
Pade! Besko, naravno!

Plavi nista ne ispusti!

Mrtvi se ne odazivaju!

“Na mene je red da koljem” vadeci povelik handzar uzviknu
Miki!

“Kolji, kolji…Miki…razdragana je raja.
Miki podize mrtvu glavu Plavoga, uhvati ga za plavu kosu,
poliza Noz…

Miki, da bas  Miki, kome je Plavi dao utociste u Zagrebu,
onih godina kada ga je ganjala murija cijelog svijeta… taj
Miki !
“Koljem picku, …a ti mi se mali pripremi! Besko , Besime,
balijo , balijice!”
Miki zamahnu nozem…vrata se treskom otvorise!

Pukovnik JNA Jovica Cvetkovic sa svojim specijalicima
uleti.

“ I gdje smo stali, bando cetnicka, da koljemo , ili da se
posteno borimo?”
“Izvinite, Druze Pukovnice, upravo se rjesavamo nekih
ekstremista!”…rece Miki.

“Izvini I ti Miki, I ja bih se nekih rijesio rado!”…rece
hladno Pukovnik Cvetkovic.

“Ko je na podu tvog ringa?”

“Plavi!”…ponosno rece Miki.

“Mislis, moj Plavi, Miki, a?”

“ Pa , jebiga, nije Srbin”, prosapta Miki.

“Pa,jebiga, nisi vise ni ti!”

Cvetkovic, repetira Hekler…sasu mu osamnaest metaka ravno u
cello.

Jebajiga!

A I nije do mene!

Ispde  handzar iz ruku!



Komentar Br.126
Poslao : Toba- autobus
Datum : 11.11.2008.
Autobus
Sumrak maglovt, mraz se uhvatio na prozore autobusa. Dah se
ledi. Usirena krv, jos jace!
Srce puca od zime. Skoro ce mrak, pomisli Plavi.
Pokusa pomaknuti noge...nije islo!

Vrata se treskom otvorise!

"Dizite se balije, idemo na kampovanje na Manjacu!"
Opet udarac nogom u glavu, pa u kicmu. Plavi pogleda u
bezazleno lice djecaka, ne vise od svojih devetnaest
godina.

Djecak se osmjehnu, zategnu Kalasnjikov i odvali ga kundakom
po sred cela!

Plavi se zavali na pod, rasiri ruke prema djecaku!?
Djecak se, na trenutak zbuni,...stade, tako sekundu, a onda
razvali cizmom Plavog po sred uha . ali znatno blaze...nije
bilo iz sve snage!
Svejedno,... boli kurac krv, kad ce da potece! 
A potece! Iz uha!
U Banjaluci! U sumrak!
Plavi ustade.
Djecak ga je netremice gledao, bilo mu je zao toga sto je
ucinio! Kao da se sam prepao svoga cina!  Uhvati Plavog pod
misku !

"Dijete, ne znas koga si udario danas!"...ispljunu Plavi
krv, pogleda to nevino banjalucko lice! Otrese ruku! Dijete
se prepade!

 "Sanjat ces me cijeli svoj zivot!"

Autobus, crveni...banjalucki autoprevoz, nagnut na jednu
stranu, prepun ljudi iz Prijedora, prislonio svoje guzove,
tik da pokupi sto je ostalo iz "Malog Logora".
Ubacise nas u njega...nekako!
Bilo nas je u autobusu za Ginisovu knjigu rekorda.
Neko Plavog snazno potegnu za kosu, dovuce ga do zadnje
secije autubusa.

U nikakvom polozaju ,uglavnom lezeci,... Plavi se okrenu, i
to bas u takvom polozaju, ugleda lice Cigancine velikih
buljavih crnih ociju, kustrave kosurine, neoprane godinama.

Ruka ga uhvati za kragnu, i snagom diva postavi u sjedeci
polozaj!

Plavi razrogaci oci, sudarajuci se sa jos vecim crni ocima!
Krvavim!
Jebajiga!

Autobus prosao "Seher", i lijeno se penje uz brgo u
nedodjiju, u prazno...na Manjacu!

U zimu vecu od svih banjalucki zima! A noc polako steze!

"Patrola" na putu, trojica pijanih rokana!

"Ima li balija iz Prijedora u ovom vozilu?"...upita krkan.
U autobusu mukla tisina.
Krkan se pope na  stepenik autobusa, unezvjereno i pijano
pogleda po autobusu...."Ima li ovdje prijedorskih balija,
pitam!": izdera se!

Tisina!

Cigo sutnu Plavog ponovo na pod.
Stade Plavom nogom na glavu, snazno!

"Odi ti u tom kaputu, da te ja nesto pitam!"...pokaza na
covjeculjka promrzlog i premrlog o sraha, "i ti mali i ti
debeli do njega".
Ljudi krenuze pokorno ka izlazu iz autobusa, gazeci po
ostalim "putnicima"1

Kako su izlazili tako im "rokan" zabada noz u ledja.
Bajonet!
Druga dvojica docekuju i kolju ranjene ljude.

Kao kosarkaska lopta uleti glava onog sto je prvi izasao!

Krv se rasprsi autobusom.

Picke balijske, ajmo prstenje, marke , zlato...

Plavi podize glavu, jer se i Cigo nije vise kontrolisao i
ugleda kroz prozor
 "malog" , djecarca preklanog vrata kako se po bijelom
banjaluckom snijegu koprca,
nogama leprsajuci, rukicama sam sebe stiscuci za vrat,
glasom koji ne izusti...sve vrteci se !
praveci svojim slabasnim preklanim tjelascem pravilan krug u
prtini na putu za Manjacu!

Majko, Majko moja!

Strazari koji su nas sprovodili, takodjer djecaci, stoje
ukoceno!
Vozac autobusa se okrenu prema "putnicima" :"Ljudi nije do
mene!"..oskudno svjetlo...
.sav u soku nagari autobus jos brze, jos blize nasem
egzodusu!

Manjaca!

Stigli!

Sve beskonacno bijelo, djelovalo ravno, vjetar nosi snijeg,
samo nebo,nebo bijelo.Umorne oci, promrzla tijela, i taj
jebeni uzasni vjetar...

Pred nama stoji samo jedan covjek,oskudno obucen, vjetar ga
po malo zameo. Kao nekakav kip, savio ruke na ledja, od
oruzja , pistolj o pasu, noge rasirio i ne mrda.Ne
progovara.

Postava autobusa se postrojila pred njim, bez ikakve
komande.

Ucini mi se nekako poznat!

Pridje mu sofer autobusa!
Na uho mu nesto rece!
Covjek , ili kip, se okrenu lagano prema soferu. Pogleda ga
ravno u oci.Okrenu samo glavu prema njemu!
Vrati pogled na nas i vise se ne pomaknu.Gledao je u nasem
smijeru, a nikog nije vidjeo!

Rece :"Gdje je to bilo?"...tiho.

Sofer mu opet nesto prisapnu.

Vjetar pojaca, snijeg nas osinu po licu jos jace!

Studen!

"Miladine"...dvije kampanjole , odmah ....dole....hocu samo
njihove licne karte i oruzje...njih mozete ostaviti dole,
Vojni Sud jos ne sasjeda...ovdije.

"Razumjem, Druze Slobodane!'

Na Miladinov znak izleti iz obliznje barake desetak
naoruzanih ljudi!

Virili smo iz "barake", betonske stale,i gledali u covjeka
koji je jos uvijek stajao na istom mjestu. Sibao ga je
vjetar i snijeg!
Na Manjaci nikad nije mrkli mrak! 

Ledena betonska stala, jos hladnija!
U daljini se zacu zvuk dolazecih vozila, prvo tiho, a onda
sve jace i jace.
Zaustavise se dvije Kampanjole pred "covjeka" oskudno
obucenog u maskirnoj uniformi, opasanog, samo
pistoljem...rasirenih nogu.

"Druze Slobodane, evo licne karte i oruzje!": rece neko.

"Baci dole Miladine, rece smrznuti glas, baci  pred noge!"
Okrenu se i ode  u mrak!

Ode u mrak,...." da sad znam ko je...jebote...sad znam ko je
Slobodan, znam ko je "Slobodan Trifunovic Uco"...gdje mi je
pamet batinama izdekana bila...
Jebote... koji sam ja supak!?"

Rece Plavi!





Komentar Br.127
Poslao : nikola sek_s@hotmail.com
Datum : 05.01.2009.
ja cetri sata



Komentar Br.128
Poslao : Toba
Datum : 11.01.2009.

"Suti, konju!"...opet ga neko snazno povuce za kosu!

"Ma sta, mater ti jebem....ko se vuce?"

Skoci Plavi usran i krvav!

" Ja te vucem, ja ....Aziz...Plavi, u sta gledas, jebem te
smotana!"

" Koji Aziz, mater ti jebem, mali!"
"Aziz...Aziz....Zagreb...Tanja....Stef, pa i Sabaha! , Eca"
: rece glas.

"Sabaha", Eca,...strese se Plavi.

" Ne spominji Sabahu, tu drolju!":...vrisnu, pa zacuta!

"Ja sam Aziz, Plavi....Cocacola i cepovi, Opatija,..."

Onada dodade!

"Aziz...Moscenicka Draga!"

Plavi uvuce glavu u ramena, podignu se na trenutak, obuze ga
jeza! Rece!

"Aziz...Cocacola, mali Tanjin cigo?" "A?"

Zavrti se film, Plavom i ugleda valove Moscenicke Drage.

Aziz, Tanjin klinac!?!

"Ja,bolan to ti cijelo vrijeme i govorim!"....rece Aziz.

"Pa mater ti jebem , odkut ti tolika glava, Azize?"

"Naraslo, moj Plavi, naraslooo!"

Plavi se podize na noge, klecajuci, obrisa krv i sline sa
obraza:" Pravo se naraslo, ....naraslo, moj Azize!"

Rasiri ruke , iz sve snage!

Poleti Azuzu,.. i pade, pade preko nekog!