Sreća

   

"Jer sreća je samo dok se čeka i dok od sebe nagovještaj
da". Otišao sam malo dalje od te tvrdnje velikog pjesnika,
pa otvorih ovu temu da malo komentarišemo i diskutujemo o
ljepšim, ljudskijim stvarima od sumorne političke
svakodnevnice. 
Naime, ja nemam više vremena da čekam, pa sam analizirao
svoje trenutno stanje. Smatram da sam postigao priličnu
količinu sreće, jer smatram da je apsolutna sreća nemoguća.
Da nabrojim neke faktore koji mi daju za pravo da kažem da
sam prilično sretan: Nikoga u životu nisam nikad oštetio ni
za što, nikome nikad nisam ni pokušao nanositi zlo, nikoga
ne mrzim, imam tri prelijepa zanimanja: fizioterapeut,
nastavnik i pedagog a četvrto zanimanje, muzika, mi je
najdraže. I tako provedoh svoj radni vijek na veoma lijep
način, baveći se dragim stvarima. Peta komponenta mog
aktivnog života je sport: rukomet, nogomet i trčanje koje
upražnjavam i dan danas. A fudbal sam igrao sve do svoje 69.
godine. A onda porodica: divna supruga, sin kčerka, 4 unuka
i jedna unučica. Na bolovanju nisam bio NI JEDNOM u svom
radnom vijeku. Stid me je ovolikih hvalospijeva, ali šta da
radi Ahmo, mali čovjek u velikom svijetu, kad je sve tako
bilo. 24 godine radnog staža u Banjaluci i 24 godine boravka
u Švedskoj, gdje odradih 21 godinu. Sve skupa 25 godina
staža i jedna i po godina predavanja švedskog jezika poslije
penzionisanja. Ma milina jedna. Veoma mi je važno da sam SVE
što nabrojah uradio i stekao ja lično i što sada mogu kao
penzioner da uživam plodove svoga časnog života i svoga
rada.
Moje skromno mišljenje da nije sretan onaj koji krade, ubija
druge ljude, otima imovinu, vara svakog i državu i čeka
socijalu svakog mjeseca. Nisu sretni ni oni koji uvijek
imaju nekog koga mrze, ni zli ljudi, ni okrutni ljudi, ni
nemilosrdni ljudi. Eto, ja započeh mirnodopsku, finu temu,
pa se nadam da se neće izroditi u mržnju, nipodaštavanje i
podvale i laži. Svaka dobronamjerna kritika je dobro došla.

Svaka čast ako je tako. Duhom nisi klonuo i to te i čini
sretnim.Ne po karmi nego po životu koji živiš.

“Tajna sreće, koju vidite, ne nalazi se u traženju više, 

  već u razvoju sposobnosti za uživanje u manjem.” 

  Sokrat

Ahmete, ma guraj jos. Sto dalje to bolje.

E hebo ti sliku svoju..

Ahmo dragi, ponavljas se...vidi dole
temu koju si slucajno opet ti otvorio
a to je "Penzijonerski dani teku". 
Znamo sve o tvojoj karijeri,o tvom
zivotnom vijeku ali sad hoces da
naglasis kako si srecan i uspjesan
pa da sebi podignes "perje". Dobro,
iskreno ti samo zavidim na starki
kako je ti u stvari zoves, jer ti je
pravila dobru pitu i baklavu. Ostalo
si napravio jer si se dokazivao sa 
samim sobom. Eto ni muzicar nisi bio
neki poseban jer si se okruzio sa
dobrim muzicarima u ono vrijeme...
Pozdrav i nemoj sta zamjeriti svom
Banjalucaninu.

banjalucanin slikovita imena tuta(puna) haha kao i 
mnogi pun jala i gadosti,ako ti se zamjerio covjek 
preskoci, upadljivo je koliko covjeka mrzis i 
svaki put imas nesto proprdekat protiv Ahmeta 
kojem cestitam na njegovom putu kroz zivot i 
pozitivi i dan danas, svaka cast i zanemari 
smrdibube duze se zivi...

Sve je RELATIVNO.

Svoj-sta se ti bunis kad Ahmo nema
nista protiv...A pohvalio sam mu
gospoju, tj starku kako je dobra
domacica i njenu pitu i baklavu.

Divan ti je tekst.Srecu ti ne moze dati bog, partija 
Sreću si možeš samo SAM ostvariti. LJep pozdrav 
Ahmete...

Hvala na komentaru Tuta. Izvinjavam se što ponavljam neke
stvari, ali to pripada ovoj temi, pa se moraju ponoviti. A
bio sam muzičar kakav sam bio, samo mogu reći da mi je
muzika mnogo lijepog u životu dala. Kada sam godina
devedesetih odlučio da više NIKADA neću zasvirati, prekršio
sam zakletvu već prvih mjeseci u Švedskoj i počeo svirati sa
šveđanima, švedsku muziku, pa Trio "Bosanski prijatelji", pa
Ansambl " Sevdalinka", turneje po Švedskoj... Meni nije baš
izgledalo da sam toliko loš muzičar, ali Tuta, ukusi su
različiti. A zamisli Tuta i sada sam rukovodilac Hora
"Behar" u KUD-u "Sevdah" iz Rijeke i prilično dobro i to
klapa. Već četiri godine sviramo i pjevamo po Hrvatskoj naš
sevdah, a i obrađujem naše sevdalinke sa troglasnim
pjevanjem što je prilično unikatno, ali ide solidno i
publika je zadovoljna. Dragi Tuta, kao što vidiš nije ti baš
fer bila ona opaska o mome muziciranju, ali svakako
prihvatam tvoju primjedbu i vježbam i dan danas da budem bar
isti, ako ne i malo bolji sa gitarom. A sve to radim zato
što me i to čini sretnim. Jedan adut više u rukavu. Hvala na
pohvali moje starkice i ona mi upotpunjuje sreću koju
propagiram u ovoj temi.

Vazno je da imas prijatelja, prije svega u 
privatnoj sferi.Muzika je prava terapija, to 
je odavno poznato. Nista nije dzaba u zivotu, 
sve trazi  rad. Pa kad se osvrnes i vidis 
rezultat svoje muke-sretan si.

Tvoja je sreca Ahmo sto si izabrao
za zivot dvije banana drzave svedsku
i hrvacku umjesto nase lijepe i ponosne 
Republike BiH.U svedskoj nisi morao 
nista da radis i da zivis od pomoci...

Draga Nejro, svakako je važno da čovjek ima prijatelje.
Sretan sam da imam svoje prijatelje Mirsu i Fuadu, pa Miru i
Zdenu, pa ovdje gdje živim imam još prijatelja sa kojima se
srećem u gradu, a posebni prijatelji su članovi društva sa
kojima sviram, pjevam i idem na putovanja u razne gradove
gdje nastupamo. Znači i na tom području me prati sreća. A
jednostavno je: kada daješ sve od sebe, za uzvrat primaš još
više. Pozdrav, Nejro i sve najbolje u životu.

Drago mi je da si sretan Ahmete. Tebi i 
tvojoj porodici želim dobro zdravlje pa 
da jos dugo godina dijelite sreću i da vas
bude jos više a nikako manje.

Griješiš Tuta, Švedska nije banana država, a što se tiče
pomoći i rada, u Švedskoj sam pošteno odradio 21 godinu i
zaradaio penziju. Neko ti je dao krivu informaciju da sam
tamo gotovanio. Ni slučajno, radio sam itekako i uživao u
tome. Daj malo pozitive, ako ni zbog čega, zbog ove fine
teme.

Ahmo, nisi mi odgovorio ono glavno...
Zasto ponavljas temu koju si vec 
obradio licno ti, pogledaj dole,jos
je na spisku? Da bi se hvalio,ili da
nam naglasis kako smo svi mi za tebe
malo manje sretni. Evo vidis koliko 
ljudi ti se pridodalo temi o njihovoj
sreci. To ti je moj Ahmo relativno danas
kad je tako puno zafrknut ovaj svijet.
I da ne duljim, ne ponavljaj se please.

Opet mala greška: ja želim svima da budu sretni pa navodim
neke stvari koje su meni pomogle. Žalosna je istina da mnogo
ljudi u svijetu nije sretno i baš zato sam pokrenuo ovu
važnu temu za svačiji život. Mislim da naše balkanske mržnje
ne pomažu ljudima da dosegnu sreću i zaista bih želio da
više ljudi učestvuje na ovoj temi i iznese svoja iskustva. A
ti mi Tuta svojim nipodaštavanjem i podsmjehom odmažeš u toj
mojoj dobronamjernoj želji da se ljudi aktiviraju u nečemu
što nema ništa zajedničko sa Putinom, ustašama, četnicima,
partizanima i ostalim naoružanim ljudima. Tema je SREĆA, ne
moja, nego svačija. Pozdrav i nemoj šta zamjeriti.

Nije ni Svedska ono sto je nekad bila..NI BLIZU.

Da, imaš pravo i u Švedskoj su, na žalost, nacionalisti
počeli da kolo vode. Dobili su puno glasova od ljudi kojima
je dosadilo ogromno useljavanje migranata iz cijelog
siromašnog svijeta. Zemlja koja ima 8-9 miliona Šveđana,
sada ima preko milion "crnih glava" (tako oni pogrdno
nazivaju doseljenike). Švedska je primala veliki broj
nesretnih ljudi svake godine i sada je došlo vrijeme da
sredstva za doseljenike postaju ograničena i nedovoljna.
Zato su 20% glasova dobili zagovarači zaustavljanja ogromnog
doseljavanja, Sverige demokrati, koji nemaju nikakve veze sa
demokracijom iako im se ta riječ nalazi u imenu. Oni su
nacisti, rasisti i nasilni ljudi. Od njih se čovjek nemože
nadati nikakvom dobru. Mi to znamo, jer od sličnih tipova i
dan danas doživljavamo samo neugodnosti i mržnju. Zato
Švedska više nije "obečana zemlja" kakva je doskora bila.

Slazem se sa vasom.ocjenom.Kcerka mi zivi jos sa familijom u
Malmeu.Ja sam bio tamo od 1992,tri godine godine,prije nego
sto sam dosao ovamo.Odem svake godine bar jednom,svaki put
je gore.Postao je dosta nesiguran grad,plus mnogi drugi
problemi.Razmislja da se presele kod mene na Island.

Slažem se s vama, Island je odličan za miran život bez
velikih problema. Samo neznam kakva je klima. Je li mnogo
vlažna, prohladna, a zimi veoma hladna? Pozdrav.

Sreća je kad bih je ponovo sreo, 
kad bi mi s jednom (konačno!) 
javila, kad bi mi oprostila! 
A samo sam se nespretno izrazio!
Žao mi je!

Nije toliko ni hladno koliko se misli,s obzirom na polozaj
Islanda.Ipak ga okruzuje Golfska struja pa i to cini
svoje.Opet ima malo razlike izmedju sjevera i juga zemlje.Ja
sam u Rejkjaviku 27 godina,na jugozapadu zemlje.Volim reci
da su blage zime i hladna ljeta.Zimi su noci duge,dan u
decembru traje 4 sata.Temperatura zimi u prosjeku je oko 2,3
stepena.Rijetko kad ide ispod minus 7,8 stepeni.Duva cesto
vjetar,posebno je jak zimi i cesto pada kisa.Kako proljece
ide vrijeme se normalizuje.Ljeto je juni,juli i august,sa
prosjecnom temperaturom oko 15 stepeni.Preko ljeta nema
mraka.Bude malo sumraka oko ponoci.Ja sam naucio na sve
ovo,a nisam nikad ni volio neke velike vrucine pa mi i
odgovara.Zemlja je prelijepa,ljudi su vrijedni i
tolerantni.Pozdrav iz Rejkjavika,Island.

Sreca je, kad si na pravom mjestu
u pravo vrijeme a ne obratno.

Gorane slazem se sa tvojom definicijom srece.
i ja bih da ga sretnem lijepog i razvedenog 
pa makar u nekom drugom zivotu.

Najsretniji su oni koji daju, ne oni 
koji uzimaju. Davanjem dobijas, ali
nemoj davati da bi dobio-daj da bi 
nadahnuo i druge da daju. Nemoj 
procjenjivati dan na osnovu zetve koji
si poznjeo, vec prema sjemenju koje
posadis. Nitko nije posatao siromasan
davanjem. 
Vidis li sebe Ahmete u svemu tome...

Vidim sebe u tome Svemire, jer mislim da ja nemogu biti
sretan kada sam okružen nesretnim ljudima. Jednostavan
primjer za to: Kada u zboru koji vodim vidim da sam uspio
naučiti članove neki teži tonski melodijski prelaz, niko
sretniji od mene. A kada na nastupu ispadne sve dobro, onako
kako sam ih ja naučio, pa i publika aplauzom pokaže da je
sretna i zadovoljna našim nastupom, opet niko sretniji od
mene. Sve one probe koje vodim volonterski se itekako
isplate, jer me čine sretnim, a i ljudi oko mene blistaju,
jer sam im svojim angažmanom uljepšao svakodnevnicu. Pjevači
solisti, takođe slušaju moje savjete i budu sretni što
poprave svoju dikciju i izvedbu. Eto nove sreće za sviju, a
svakako i za mene.
A dragi Svemire, ispričah samo jedan djelić života, muzičkog
života. Naravno da toga ima još puno, ali neću da ispadnem
hvalisavac, jer bi, vjeruj, to tako izgledalo. Ali se moram
pohvaliti da mi je život interesantan i lijep. Prvih sto
godina je najteže, a poslije će biti lakše.

Jutarnja sreća
Svako jutro kafica oko 8,30. Uvijek ja skuham kafu, sjednemo
na visoke stolice i polako kafendišemo, uz razgovor, ili u
tišini, uz tihu muziku. Onda ja polako počnem laganu masažu,
koja veoma liči milovanju, starkicinih leđa. A ona se
šćućuri i ništa ne kaže, ali položajem tijela, nesvjesno,
ali jasno, pokazuje koliko joj to prija i čini je sretnom.
A, svakako, to i mene čini sretnim. I tako svakog jutra,
jutarnja sreća. A ritual se ponavlja i u 17,30 popodne. 
Ostatak dana proleti dok kažeš piksla.

Šteta što niko nema ništa reći o sreći. Pozdrav.

Moj dragi Ahmo da sam sretan ko ti ne bi imao 
toliko vremena za kajak i jos da se prepucavam.

Šteta je što ne živimo i što se ne 
odnosimo prema ljudima i prema 
prirodi tako da svi budu sretni, 
šteta je što ne suosjećamo i što i 
tuđu tugu ne dijelimo, da je i 
drugi lakše podnese. Jer nema tuđe 
tuge...
Šteta je što ne koristimo više 
osmjeh, radost i ljubaznost u 
komunikaciji...
Šteta je...jer život prolazi, 
a mi ga ne oplemenjujemo...
pokušavamo samo sebi priskrbiti 
neku korist...a tako puno gladnih!
Gladnih ljubavi, nježnosti, 
pažnje...

Da, šteta je Gorane. Život brzo prolazi a mnogi ljudi ne
spoznaju sreću, jer im se nikad nije osmijehnula. Mnogo toga
zavisi i od slučajnosti, ali čovjek može svojim zalaganjem i
angažmanom mnogo toga promijeniti na bolje.
Opet moram početi od sebe, od mog vlastitog primjera. Sa tri
torbe i gitarom stigosmo, na pravdi boga, u Švedsku. Ništa
ni u lijevoj, ni u desnoj. Nula! I šta bi bilo s nama da se
nismo angažirali na sve moguće i nemoguće načine? SOCIJALA.
ŽIVOTARENJE pomoću tuđeg novca. Ali NE! To mi nismo htjeli,
a bili smo spremni na sve, a i snalažljivi. Mi smo od onih
koji i kada ih neko baci padobranom u nepoznate krajeve, oni
padnu na obe noge i snađu se. Tako, malo po malo, od
staračkog doma, do nivoa vlastitog vrhunca. Poslije 6-7
različitih branši, stigoh ja i do svoje omiljene pedagogije
i odradih svoj voljeni posao posljednjih 11 godina svoga
radnog vijeka. A onda, kao penzioner, odradih još jednu i po
godinu u svojoj branši. Pa normalno da sam svojim angažmanom
pripomogao da u trećem dobu života budem sretan, sa
solidnom, zarađenom penzijom. Ovo nije nikakvo hvalisanje,
to su činjenice i tako je bilo. Pa zar nisam zaslužio da
budem sretan? A svakako i sa mnom i moja starkica koja je
isto tako zaradila svoju sreću.

Poštujem svačiji trud, poštujem 
ljude koji su samostalni i nastoje 
ostati "uspravni". Svako je kovač 
svoje sreće! Kako neko reče:" Ako  
zaista nešto želiš i ako se 
potrudiš, cijeli svemir će ti 
priteći upomoć!"
Da li je materijalna sigurnost 
sreća, vjerovatno jeste 
djelomično.
Raditi posao koji voliš! I to je 
sreća!
Ali najveća sreća za mene je 
voljeti sve oko sebe i tako se 
ponašati: usrećiti 
druge...pomoći...

Želiš li vidjeti sreću,
budi sretan!
Želiš li vidjeti dobrotu,
BUDI DOBAR!

Dnevna doza sreće
Omladinski stadion sa mekom vještačkom travom. 9 krugova oko
stadiona, streaching, pa obliven znojem kući. A poslije
tuširanja, lagan kao ptica, sretan. Za sreću treba tako
malo...
A onda sa starkicom šetnja na korzu i kafić Pomery. Čovjeku
treba tako malo...

Sreca je kad se ujutro probudis
a da te nista ne boli i muci...
a ti onda zapjevas i ides u novi
dan. E to je sreca moj Ahmo.
U svemu se samo hvalis, eto kako
si ti sretan tamo u lijepoj...i
sa svojom gospojom sto je tvoja
privatna stvar. Pogotovo tvoje 
ceskanje starke i njeno zadovoljstvo.
Boze dragi, koja sreca i ljubav.

Vidi Vidi svijet se divi jel' to Ahmet živi u 
kozmopolitskom Fiumanskom okruženju,a ne u 
pradjedovoj bašti u očekivanju?

Tipican primjer kako ti banjalucani mogu sve 
oprostiti osim ako si uspjesan ili nedaj boze 
sretan.

Mima draga...biti uspjesan je sirok
pojam. Dodji u Njemacku, Belgiju, USA
i budi uspjesan ali u Svedsku:zivi na
socijali pa usput od dosade a bogme i
od zahtjeva svedske vlasti upisi nesto
voluntiraj,obrazuj se i zavrsi kurseve
se nemoze smatrati pretjerano uspjesan.
Njegov uspjeh se nemoze mjeriti sa 
uspjesima nasih mladih, pametnih, i
obrazovanih ljudi i koji POMAZU I CINE
NESTO za svoju drzavu BiH. A tu Ahmo
nema puno uspjeha za pohvaliti se...

Izvinjavam se Tuti i Mačijoj guzi što sam otvorio ovu temu o
sreći. Možda sam trebao otvoriti temu o nesreći, ili
zavisti, ili ćorluku... Priznam da su i to zanimljive teme o
kojima bih mogao pisati, ali meni nekako draže pisati o
sreći. Drago mi je da je i Tuta napisao šta njega čini
sretnim, to mi je i bila namjera da što više ljudi piše o
sreći. Ali ako je tema promašena, molim Tutu i Mačiju guzu
da to napišu pa da završim sa ovom temom.

Ahmete evo ti adresa pa proširi svoju sreću 
potrebitim u tvojoj dalekoj i napaćenoj BiH.
Udruženje Reset Tuzla za mlade invalidne osobe.
Prosrfaj internetom.

Sreca je privatna kao i individualna stvar svakog pojedinca.
Ako sam ja sretan za nesto ili nekog nije  nuzno da mora
druga osoba biti sretna za isto.Jedan novinar i putopisac je
boravio nekoliko godina u Africi medju plemenima i po nasim
mjerilima siromasnim ljudima. Kad se vratio u svoju zemlju
Svedsku napisao je knjigu. Gle cuda nije se mogao nacuditi
kako ti ljudi nemaju tako reci nista a on tvdi da su mnogo
srecniji od njegovig sunarodnika.Mislim da bi Ahmet morao
znati o kom se covjeku radi a ako ne neka se raspita.

Ahmete, peace, love, and understanding.
Amin!

To Tuta, vidiš da se možemo složiti 100%. 
Mir, ljubav i razumijevanje. AMIN!!!

Ovan, neznam o kome se radi, ali se slažem da se ljudi mogu
osjećati sretnima i bez materijalnih mogućnosti RAZMAŽENIH
ljudi bogatih zemalja.
JER SREĆA NIJE PARA PUNA VREĆA, što pjeva naš dragi Dino
Merlin. Duša je u pitanju, a to je veoma komplikovana
naprava koja se sastoji od mnogo, mnogo (hejbet) raznih
dijelova.

Osjetih sreću ponovo. Nastupasmo na Kastavu 
u Rijeci. Sala puna naših Bošnjana, nekoliko 
gradonačelnika, a specijalno jedan iz Travnika. A 
naš hor izvede "U Stambolu na Bosforu" u vrlo 
finoj troglasnoj obradi i to ispade tako dobro da 
me lagano probiše trnci, što mi se rijetko događa. 
I eto, sreća me potrefi u sred čela. Fin osjećaj o 
kojem nije sramota ovaj komentar napisati. A i 
cijela sala bi sretna što je čula izvedbu stare 
bosanske pjesme na malo drugačiji način.

Cestitam Ahmete!Sreca te prati
na svakom koraku. Jos da navratis
malo u svoju Bluku imao bi jos
vise uzbudjenja u vidu da se 
najezis od srece...

Na žalost Tuta, sadašnja Banjaluka nije moja. 
Iskreno da ti kažem, zaista nemam nimalo volje da 
dođem u oteti grad, jer me to čini tužnim, 
depresivnim i podsjeća me na prijatelje i vremena 
koja smo zauvijek izgubili. A za ovako okupiran grad 
nemam nikakvih osjećaja, samo prezir prema ljudima 
koji mogu uzeti tuđe i onda u tome uživati. Duga i 
tužna priča Tuta, a moj prioritet je sreća još ovo 
malo vremena što nam je ostalo.

Za 47.
Potpisujem svaku tvoju riječ u prethodnom postu.

Dobar si Ahmete kad mozes. Ja ne mogu biti sretan 
kada znam da sam zakinut za jedan lijepi zivot, 
jedini koji imamo.

Slažem se da smo zakinuti, ali NE ZA CIJELI ŽIVOT. 
Zločinci su nas zakinuli za JEDAN DIO ŽIVOTA. Zato 
prijatelju, bori se da nastaviš život vrijedan 
čovjeka. Ne dozvoli da te zločinci sprečavaju u 
tome. Oni su svoje uradili, ali ako smo ostali 
živi, ni za živu glavu im nesmijemo dozvoliti da 
nas zakinu i za NAŠU budućnost. NAŠA BUDUĆNOST 
PRIPADA NAMA, a zloinci imaju svoju budućnost i 
nikada više nam oni neće ništa zakidati. Znači 
prijatelju, od TEBE zavisi TVOJA budućnost. A 
zločince prepusti njihovim izmotavanjima i 
laganjima. To NIJE tvoj život. Sretno, život je 
kratak i ti nemaš vremena da se opterečuješ glupim 
zločincima. Pozdrav.

Beautiful weekend
Prošli vikend je priredio puno sretnih trenutaka u 
mome životu. 
U subotu sam bio tužan jer smo u vrijeme utakmice 
išli u Pulu. Ali ubrzo je tuga polako prelazila u 
sreću. Utakmicu smo mogli gledati u autobusu, a na 
kraju je Hrvatska pobijedila. Pobjeda je učinila 
da smo u autobusu svi bili sretni. A onda, nastup 
u Puli je bio veoma uspješan, pa smo se u autobusu 
raspjevali i bilo je lijepo. A onda su djevojčice 
preuzele inicijativu i malo me rastužile. One su 
pjevale pjesme iz srpske subkulture, tzv cajke. 
Rastužilo me je to jer su pjesme tipa "krvav ispod 
kože" one znale sve te bezvrijedne tekstove i 
primitivne melodije napamet. Upitah se zar ćemo 
ponovo u budućnosti činiti iste greške imitirajući 
one koji su nam toliko zla nanijeli. Ali sreća 
toga sretnog dana nije mogla biti uništena. Zaspao 
sam te noći sretan zbog dobre igre i pobjede 
Hrvatske.
A onda nedjelja i doček Vatrenih u Zagrebu. 
Manifestaciji je prisustvovalo nekoliko desetina 
hiljada oduševljenih navijača. Nastupali su i 
najeminentniji rokeri hrvatske scene. 
Oduševljenje, aplauzi, kratki govori fudbalera i 
selektora i sretni uzvici potrajaše više sati. 
Sreća ogromne mase svijeta je svakako zahvatila i 
mene, jer uspjeh fudbalera jedne male zemlje je 
zaista ponosa vrijedan uspjeh. Hrvatski fudbaleri 
su ispali najbolji promotori i ambasadori sportske 
kulture i turizma zemlje od 3,800.000 stanovnika. 
A onda opet jedna mala sjenka pade i na taj 
događaj, zapjeva se pjesma gdje se više puta 
ponavljaju riječi Herceg Bosna. Rastužilo me je da 
eto tolika masa svijeta eto i dalje voli osuđeni 
projekat pokojnog Bobana. Ipak se nastavih 
radovati uspjehu Hrvatske i njenih izvanrednih 
fudbalera. Mračne sjenke prošlosti nas prate, ali 
nesmijemo dozvoliti da nam pokvare radost i sreću. 
Sretno Hrvatska, zadržite Modrića još mnogo 
godina!

Ahmete ovaj tekst o Herceg-bosni se ne misli na ovu 
koju je napravio Boban nego od milja naziv za Bosnu 
i Hercegovinu. Slavi se hrvatski narod u BiH koji je 
u pjesmi dio hrvatskog korpusa opcenito a ne slavi 
se nekakvo razbijanje BiH. Samo za info

Za 52
Niko sretniji od mene ako je tako. Ja sam radio u 
Mostaru, svirao u Klubu Neretva u Stockholmu i 
strašno volim Hercegovce, bez obzira na vjeru i 
opredjeljenje. Ako je tvoja tvrdnja istinita, BiH 
će uskoro biti u EU i NATO-u. Jedva čekam da to 
doživimo i da kočničari to ne uspiju zakočiti.
Danas
A onda i meni dođe jedan drugačiji dan. Mutno 
vrijeme, magla, supruzi se neda praviti ručak, 
neraspoloženje, bez veze... Tako se i ja osjećam. 
Znači ni kod mene sreća nije neprekidna traka. 
Naravno da se dese i takvi bezvezni dani. Ali, 
nedam se ja, SUTRA JE NOVI DAN, NOVA NAFAKA, što 
kaže naš narod.

Dobro, slažem se, ALI, zašto onda oni pozdravi iz 
drugog svjetskog rata? Mene to rastužije. Mladi 
ljudi, treča generacija, ma i četvrta generacija od 
drugog svjetskog rata, a uzvikuju pozdrav koji budi 
najgore uspomene o neuspjehu balkanaca da 
komuniciraju kao sav normalan svijet. Tuga je to, 
vjeruj mi. Umjesto da gradimo mostove, mi iskopavamo 
tamne sjene prošlosti. Pozdrav.

To je debela manjina. Nešto starčadi koja je bila na 
pogrešnoj strani ili je neko njihov nahebao i nešto 
omladine koji i ne znaju šta je to njima je to neki 
bunt ko Che Guevara, glavno da se inate i iritiraju 
one druge ko god da su ti drugi. Naravno i krivnja 
pogrešnog odgoja ili odsustvo odgoja. Treba vidjeti 
da je Hrvatska odavno polarizirano društvo jer tokom 
novije historije jedni su masovno nahebavali od 
drugih i u tim familijama uvijek je bio odgoj da su 
oni drugi krivi a ne gleda se krivnja vlastite 
strane. Nesretna je to prošlost ali treba vremena. 
Uza sve to broj tih dizača je zanemarivo mali. Za 
razliku u Srbiji ne znam koliko ljudi još uvijek ima 
iste snove kao zadnjih sto godina. Mislim da je taj 
broj nažalost daleko veći i da je stvaran a ne neki 
bunt omladine. Želio bih da sam u krivu

Ovdje se svaka, apsolutno svaka
lijepa tema pretvori u politicke
teme i vracanje u proslost...
Dajte malo da se razvije tema kao
ova lijepa o sreci (koja je varljiva)
da se nastavi. Hajde Ahmete nastavi 
dalje...a i ostali kajakasi da se
jave. Sreca je mozda najbitnija u 
nasim zivotima. Oni na Titaniku su
bili zdravi ali naje**se jer nisu
imali sta... SRECE!

Slažem se Maro i nadam se da će te nepotrebne 
gluposti našeg podneblja uskoro nestati. Želim nam 
svima svjetliju i bolju budućnost.

Sreća je jedna od najvećih laži kojom su čovjeka
obmanuli. Niti je bitna, niti, zapravo, postoji.
Zato ju čovjek vazda traži i nikad da ju nađe. A kako da ju
nađe kada ne postoji! E to je 'kvaka'!

Ali, postoji ZADOVOLJSTVO. to je prava 'sreća' -da se tako
izrazim. Kad je čovjek zadovoljan sve štima, kad nije ništa
ne štima. I svako je u stanju da si priredi i priušti
zadovoljstvo svojom željom, radom i voljom. 

Tako da, što se mene tiče ovu temu možete slobodno
preimenovati u ZADOVOLJSTVO. 

P.S. - što se tiče Titanika/Olimpije, nema blage veze sa
srećom ili slučajnošću već planiranom spletkom - pogodio ga
torpedo. To je to.

OMG...na komentar od Male...
pogodio ga torpedo. Wow hajd'da
si rekla da ce Trampic pobjediti
2024 opet, ali ovo sa torpedom
je zaista fantastika. Ipak,vratimo
se sreci ili zadovoljstvu kako
kaze Mala.

Postoje različiti intenziteti sreće. Nije čovjek 
jednako sretan kada njegov tim izbori neriješen 
rezultat sa boljim klubom (ipak je sretan), ili 
kada njegova reprezentacija pobijedi svjetskog 
prvaka ( ta sreća je intenzivnija). A ja sam 
doživio i onu sreću kada čovjek lebdi u oblacima 
od sreće. Desilo mi se, imao sam sreće da mi se to 
desi. Opisat ću to. Vračao sam se iz zemlje i 
grada u kojem sam planirao nastaviti život: U 
avionu, gledajući na lijepe predjele ispod mene, 
razmišljah šta mi se sve dogodilo u ova tri dana 
boravka u mome budućem gradu: sredio sam sve 
papire, sreo nekoliko prijatelja, jeo banjalučke 
ćevape sa mojim dragim Klinjom, ugovorio 
renoviranje povoljno kupljenog stana sa dobrim 
građevinarom i čak stigao prošetati i piti 
kapučino na mjestima gdje ću se i kada doselim 
dobro osjećati. Tako ja sjedim u avionu a neka 
toplina i zanos mi izazva neko čudno stanje koje 
nemogu drugačije objasniti nego SREĆA visokog 
intenziteta. A Malenoj moram reći da ponovo nije u 
pravu. Sreća i zadovoljstvo su dvije slične, ali 
različite situacije.

više volim i izabiram imati prijatelje nego
biti u pravu, što i tebi toplo preporučujem,
Ahmete. iz tog razloga, između ostalih, ne 
odgovaram na određene komentare; kao onaj
zadnji koji si mi uputio u WC-u.

uostalom, znaš kako se kod nas kaže:
"ko je u pravu..." pozdrav.

Sreca postoji. Ja sam je licno dozivio. Nekada u 
familiji kada sam bio okruzen ljudima koji me vole 
i koje volim, nekada sa lijepom zenskom koja me 
iskreno voljela i koju sam jednako volio. Ali 
nazalost ti su trenuci bili vrlo rijetki.

U jednom trenutku svoj sam zivot poceo ocjenjivati 
od jedan do pet, pet bi bio sretan covjek. 
Nazalost vecinu zivota ocijenio bi sa 3 a sada sve 
cesce i sa 2.

Eto, sreca postoji ali je plaha i vecinom kratka, 
pobjegne na najmanji sum ili pogresku a covjek 
cesto nije dovoljno pametan ni mudar da je zadrzi, 
nije na razini zadatka.

Dakle sreca postoji, ne postoje blaga svijeta koje 
bih zamijenio sa osjecajem srece. Ali nema brate. 
ostaju uglavnom sjecanja

#62,

što si više ponavljaš da je nema
to će je/ga sve manje biti u tvom
životu. pa ti sad vidi.

Potpuno se slažem s tobom. Ljudi kažu: Sve što je 
lijepo kratko traje. Da, samo jedan šum može 
pokvariti čaroliju sreće. Jedna riječ, jedan pogled, 
jedan potsmijeh, pograšno tumačenje, pogrešan 
pokret, slučajan susret... I još mnogo toga... Ipak 
sreća postoji. Pozdrav.

Bebek-Očevi i sinovi-Spaladium arena
Sinoć smo gledali snimak koncerta Bebeka u 
Spaladium areni u Splitu i doživjeli iskonsku 
sreću povratka u neka bolja vremena, vremena 
izvrsnog rock and rolla sarajevske škole i Bijelog 
dugmeta. Bebek, a boga mi i svi članovi odličnog 
benda, u vrhunskoj formi i raspoloženju. Bebekov 
sin prekrasnog rokerskog izgleda i sa solidnim 
muziciranjem nas je takođe fascinirao. U jednom 
trenutku je Bebek rekao da nikada nije bio tako 
sretan i to je pokazivao od prvog tona do 
posljednje pjesme na koncertu. Ogromnu sreću 
doživjeh vraćajući se u lijepa vremena uz 
gromovite tonove onog našeg bosanskog rock and 
rolla, a pojma nemam koliko sam decibela pustio sa 
našeg kućnog uređaja. Sreću mi pojača kvalitet 
izvođenja koji je bio skoro ravan Bijelom dugmetu 
iz najboljih vremena."Očevi i sinovi" su štepali, 
a Bebek pjevao tako da se nebi zastidio ni 
Merkurija i Quina iz najboljih dana. Eto, velika 
sreća se može doživjeti i zahvaljujući muzici, ako 
čovjek zna šta voli i šta izabere. Priznam da je i 
zadovoljstvo bilo na nivou sreće koju doživjeh 
sasvim spontano, bez ikakvog planiranja.
Komentar: 
žao mi je što će Spaladium arena nestati iz divnog 
Splita.

Željko Bebek, legendarni roker uz čije su pjesme odrastale 
generacije, prošli mjesec je proslavio 77. rođendan

Želimir - Željko Bebek 

(Sarajevo, 16. prosinca/decembra 1945.), 

bosanskohercegovački i hrvatski glazbenik.

Željko Bebek već dva desetljeća u sretnom(trećem)braku 

s 34 godine mlađom Ružicom

Sa,
Sad si me dao u razmisljanje. Kad je mogao Bebek sa 57
godina uzeti curu od 23, pa valjda i ja sad sa 55 zasluzujem
bar nesto od 33. :)

Potrudi se! Ima curica koje vole "iskusnije" 
muškarce. A godine su samo cifre. Važno je srce u 
junaka. A onda rizik preuzimaš na sebe. Jedan 
poznati gradonačelnik se prebrojao, pa doživio 
"najslađu" smrt.

Bebekova 34 godine mladja žena Ružica 

je prije u jednom intervjuu izjavila kako je Bebeka upoznala


dok je on imao nastup u jednom hotelskom restoranu 

i tad kad su se upoznali i kako je navela nije ni znala 

koliko Bebek ima godina i desila se ljubav na prvi pogled 

koja i danas traje bez obzira na veliku razliku u 
godinama.Vjerovatno pored Bebekove popularnosti 

je presudila sigurnost i mir koji ima uz Bebeka...

U medijima smo mogli vidjeti da ima slučajeva 

gdje je žena starija 30-40 godina od muškarca 

i kako su naveli žive skladno u vezi(braku)..

E sad dali je u pitanju privlacnost,bogato nasljedstvo, 
papiri(pasoš)za odlazak/preseljenje u neku bogatiju zemlju,


ili nesto drugo???

U slucaju kad je zena starija 30-40 godina od 
muskarca jedino lova i vazelin odrzavaju to vezu.U 
slucaju kad je muskarac stariji 30-40 godina od 
zene jedino lova i spice od lubenice odrzavaju to 
vezu.

bebek se dobro drzi za svoje godine, ima facu koja 
ne zastarjeva. Jbg da je neki bivsi direktor vec bi 
izgledao ko mumija ali rokeri dobro kotiraju kod 
zena. Sad dok jos dobro izgleda vrijeme mu je da 
nadje jednu 50 godina mladju. Sala mala, ili nije

Bebekov sin Zvonimir koji sad ima 19 godina 

i novo je ime na hrvatskoj glazbenoj sceni 

je u medijima izjavljivao da dugo nije shvaćao 

kakva je zapravo zvijezda bio njegov otac 

Željko Bebek prava faca iz Bijelog dugmeta, 

to je shvatio tek kasnije, a pogotovo nakon što se i sam 

počeo baviti glazbom - otkrivo je Zvonimir.

Jasno mu je tko je Željko Bebek, 

zvijezda iz nekih drugih vremena, puno većeg tržišta. 

Teško je i opisati što je Bijelo dugme tad značilo 

u bivšoj Jugoslaviji, a Bebek je bio faca.

Prošle godine Bebekov sin Zvonimir je sa ocem 

boravio u Sarajevu i gostujući u jednoj emisiji naveo 

da često iz Zagreba voli da dodje u Sarajevo 

gdje mu je otac rodjen i dugo živio i rekao je da je izvadio


i BiH Pasoš i Ličnu Kartu sa prebivalištem u Sarajevu 

sa adresom stana svog oca Bebeka...

Željko Bebek

Bijelo dugme - Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac



https://youtu.be/4IMT8LLEzdI

De malo ohladite i vi i Bebek...
Sta ste se zaljepili za njega a
ne za temu-srece.
Nego, sreca danas da su kauboji
kojima je srecu pozeleo nas Ahmet
popili poraz u prvoj utakmici.
E to se zove sreca u nesreci kad
nekom zelis srecu a on odmah u 
startu upadne i razbije se kao
njihovi kauboji.

Devalvirana "sreća"
Drugi meč kauboji pobijediše sa 18 golova razlike. 
Nedužna žrtva, Amerikanci, doživješe trijumf 
frustracije i razočarenja iz prvog poraza kauboja. 
Na licima hrvatskih rukometaša ne vidjeh izraz 
prave sreće, već izraz zadovoljstva pobjedom. 
Polovični osmjeh je tačno pokazao polusreću i tugu 
u isto vrijeme. Tako je to u životu, ništa nije 
apsolutno, uvijek ima sjenki i dilema koje čovjek 
često nemože svariti. Ipak su igrači pokazali da 
je sve moguće, ako sve krene po planu. Danas je 
meč sa Marokom koji kauboji MORAJU pobijediti, a 
već su počeli pomalo vjerovati da se i meč poslije 
toga, sa Danskom, može pobijediti, ako položaj 
zvijezda bude povoljan. Ovo je naravno šala, jer 
se zna da je Danska trenutno najbolja i skoro ju 
je nemoguće pobijediti. Ali, ako bi se to kojim 
slučajem dogodilo, onda bi sreća kauboja bila 
potpuna. Sretno dečki, Hrvatska računa na vas. A 
svakako bi i meni bilo drago.

Za mene je prava sreca sadrzana u temi 'Prva ljubav' 
ali koliko vidim tema je odavno zamrla. Zao mi je 
jer se ugodnih stvari tamo dalo procitati. Lijepo je 
gledati zalazak sunca i kad tvoji pobijede ali prava 
sreca je u trebici koju nosis u srcu. To sto je 
daleko od tebe e to je jedna druga tema ali..

Okano, potpuno se slazem...a ne
Ahmo hoce da "pojaca" malo svoje
pripadanje lijepoj sa navijackim
entuzijazmom sto nema veze sa temom
srece. Okano je to lijepo opisao.
Evo meni je sreca koju sam prvi put
dozivio kad sam je vidio na balkonu
a ona mi se nasmjesila. Sutradan je
opet dosla na balkon da me vidi...ili
slusa muziku sa mog gramofona. Uf kako
je to bilo lijepo. Those were days!

jaoo, sreća u sportu! 😄

pa vi stvarno ne znate da je sav sport
NAŠTIMAN; korisna alatka u krvavim rukama
šačice 'moćnih'! 😱🙄

Tako je Mala...ali mi lijecimo svoje
komplekse i i brige kroz sport(ove).
A i popijes se koja, jelde Ahmo da se
zaboravi odkle si.

Tuta opet fulao. Ja u stvari volim dobar rukomet 
koji u meni izaziva osječaje koji su blizu sreći.
Skandinavski rukomet
Razigrani,brzi protunapadi, malo teških faulova, 
fer igra, elastična ali efektivna odbrana, mnogo 
lijepih golova i poslije poraza pružanje ruke i 
čestitanje protivniku koji je ovog puta bio bolji. 
Sinoć su me Šveđani oduševili pobijedivši dobre 
Mađare. Majstorski, lepršavo, bez faulova! To meni 
govori da se radi, ne samo o sportu, već o dobrim 
ljudima, a to mene čini sretnim.
I onda večeras meč između Hrvatske i Švedske. Ja 
bih volio da Hrvatska pobijedi, ali to će biti 
moguće samo ako budu opušteni i bez onog pritiska 
moranja. A bit će sasvim OK da pobijedi BOLJI, 
onaj ko je imao svoju igru. Ako pobijede moji 
kauboji bit ću sretan, a ako moji Šveđani budu u 
svom elementu pa pobijede, opet ću biti sretan. 
Hoću da kažem sreća se može i dijeliti, ona nije 
monogama. A ona opaska malene nema veze sa 
čovjekovim osječanjem sreće. Ona svakako tvrdi da 
sreća ne postoji, a ja znam da postoji i da je 
jedan od najljepših osječaja koji se može 
doživjeti. Sreća i u sportu. Zašto ne?

Ahmo, daj malo se informisi...
Hrvacka je veceras igrala sa
Danskom i to nerjeseno. Sta se
zbiva s tobom a toliko pratis
rukomet. Pa nije bona Svedska
isto sto i Danska. De malo vidi
kartu svijeta...gore malo skandinavia.
E vala si me razocarao. Mozda si
u zanosu srece malo pobrkao gdje
si se usrecio u Svedskoj a ne
u Danskoj.

Ispravka: Hrvatska je igrala protiv Danske. 
Izvanredan meč. Hrvati igrali kao nikad, a 
rezultat je bio neriješen 32-32. Šteta da Hrvatska 
nema šanse da uđe u četvrtfinale i sada će se 
boriti za 9. mjesto što će joj omogučiti 
razigravanje za olimpijadu. Rezultat ovog 
izvanrednog meče je bio pravedan. Pobijedio je 
rukomet, a to sjeda dobro rukometnom 
zaljubljeniku. Igra me je podsjetila na izvanredne 
igre našeg Borca u zlatna vremena. Hrvati imaju 
pivota Šipića, veoma sličnog našem Popu po 
konstituciji i po igri, koji je sinoć bio najbolji 
na terenu.

Izvinjavam se Tuti za moj lapsus. Naravno da znam 
razliku između Danske i Švedske. A po igri su obe 
ove reprezentacije slične. Naravno dodajem i 
izvanredne Norvežane i Islanđane, koji sinoć 
izgubiše 5 razlike od Švedske. Još jedan izvanredan 
meč. Baš uživam. Izvinjavam se što možda pretjerujem 
sa rukometom u temi sreće. Priznam da me dobar 
rukomet čini sretnim, pa na neki način i to dodajem 
ovoj temi.