POVELJA KULINA BANA 1189 godine.

   

Bosna i Hercegovina

POVELJA BOSANSKOG KULINA BANA 
napisana je 1189. godine Pisana je bosanskim književnim jezikom, 
ćiriličnim pismom bosančicom 
i latiničnim pismom na latinskom jeziku. 
Na njenom početku jasno stoji odrednica 
"(banь) bosьnьski".
Na današnji dan prije 833 godine 
napisana Povelja Kulina bana
Povelja potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine 
u 12. stoljeću i prvi je bosanskohercegovački dokument 
upućen stranom vladaru
Povelja Kulina bana napisana je 1189. godine 
i najstarija je bosanska isprava, 
pisana bosanskim književnim jezikom, 
ćiriličnim pismom bosančicom 
i latiničnim pismom na latinskom jeziku. 
To je dvojezični dokument, što znači da je namijenjen 
i onima koji ne razumiju bosanski jezik. 
Povelja je ne samo do sada najstariji pronađeni očuvani 
bosanski državni dokument, već i Povelja bosanskoga bana 
i najstariji državni dokument 
kod svih južnoslavenskih naroda i država. 
Potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine u 12. stoljeću 
i prvi je bosanskohercegovački dokument 
upućen stranom vladaru.
Njen značaj ogleda se u dva područja: 
historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika.
S prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja 
"rodni list" bosanske državnosti. 
Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica 
da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu 
i instituciju suverenog vladara, 
mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća. 
To su kroz historiju prešućivali i pokušavali osporiti 
razni historičari, geografi, politolozi iz okolnih zemalja.
Čak su neki uvrštavali Kulinovu povelju u spomenike 
vlastite nacionalno-jezičke historije, 
mada na njenom početku jasno stoji odrednica 
"(banь) bosьnьski". 
Također, u povelji se uočava da je Bosna već tada 
imala prijateljske odnose sa Dubrovnikom, 
koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, 
te da je tada bila razvijena i trgovina 
na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. 
To govori da Bosna nije bila zatvorena 
i da je održavala veze i sa drugim državama. 
Još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova povelja 
jeste postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, 
što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, 
a često se kultura (a ponekad i kulturni nivo) jednog naroda
veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.
Povelja Kulina bana očuvana je u 3 primjerka u Dubrovniku. 
Dva primjerka se tamo nalaze i danas, 
a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću, 
danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti
u Sankt Peterburgu u Rusiji. 
Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima.
BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje, 
ali ga je Rusija odbila jer smatra da Povelja Kulina bana, 
kao drugi dokument Slavena po starosti, 
jednako pripada i njihovoj historiji.
Povelja Kulina bana predstavlja jedan od najznačajnijih 
pisanih spomenika u historiji Bosne i Hercegovine 
i vrijedan spomenik iz historije slavenske pismenosti uopće.
Njena vrijednost istaknuta je u višestranim mogućnostima 
koje pruža za izučavanje prošlosti, 
naročito srednjovjekovne bosanske države 
i društva krajem 12. vijeka. 

       Povelja Bosanskoga Bana Kulina 

              (29.VIII 1189) 

Prijepis glavnog dijela teksta Povelje bosanskoga Bana
Kulina na originalnom starobosanskom jeziku 
sa bosančice na latinicu: 
...Ja, Ban Bosanski Kulin prisezaju Tebi, kneze Krvašu 
i vsim građam Dubrovčam, pravi prijatelj biti Vam, 
od sele i do vijeka,i prav goj držati s vami i pravu vjeru 
do kole sam živ. 
Vsi Dubrovčane kire hode po moemu vladaniju, trgujuce, 
gdje si kto hoće kretati, gdje si kto mine, 
pravov vjerov i pravim srcem držati je, bez vsake zledi, 
razvje što mi kto da po svojov voljov poklon, 
i da im ne bude od mojih častnikov sile, 
i do kole u mene budu, dati im svijet i pomoć 
kakore i sebi, kolikore može, 
bez vsega zloga primisla. 
Tako mi Bog pomagaj i sije Sveto Evanđelje.
************
Prijevod Povelje na današnji jezik:
...Ja, Ban Bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu 
i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti 
od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama 
i pravo povjerenje, dokle budem živ. 
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, 
gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, 
s pravim povjerenjem ipravim srcem, bez ikakve zlobe, 
a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. 
Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu,
davati ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, 
bez ikakve zle primisli. 
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje…"

I do sad drzave nemamo?Pa ne trebamo je nikad ni imati!

Kulin ban je bio Bosanski kristjanin Bogumil 
( sekta u kršćanstvu poput protestanata, luteranaca itd ). 
Tog istog Bana Kulina su pritisnuli iz Vatikana 
i pod prijetnjom napada od strane papskih država 
privremeno je konvertirao na katoličanstvo, 
da bi spriječio zauzimanje Bosne. 
I nakon toga većina stanovništva su sve do islama 
ostali Bosanski kristjani.
Godina 1463 je godina osvajanja sultana 
Mehmeda drugog ef. Fatiha, 
čija osvajanja nisu zaobišla ni Bosnu. 
Kralj Stjepan Tomašević (1461-1463) je tražio 
od evropskih sazveznika već ranije obećanu pomoć, 
ali niko mu se nije odazvao. 
Na narod se nije mogao osloniti jer vjerski progoni 
koje je on preduzimao protiv domaćeg stanovnistva 
mnogo su uticali da mu se i narod ne odazove, 
jer su njegovi progoni ostavili veliki trag na sam narod 
po svakom pitanju.
Dolazi do masovnog prelaza bogumila na islam, 
iako se to odvijalo bez prisile. 
Razlog tome je što su bogumili bili vjekovima proganjani 
od strane evropske inkvizicije i krstaških vojski 
kao i mnogi zajednički elementi koji su bili prisutni 
u bogumilstvu i islamu (polumjesec i zvjezda, post,itd.)

ovaj s ponjavama ne odustaje

Uskoro nam Ruje dolaze , a ovi sanjaju 
Kulinovu ban-anu

Povelja Kulina bana

(29. augusta 1189.) 

Info izvor:

Dubrovački arhiv
-Kako je tadašnji ruski konzul u Dubrovniku 
Jeremija Gagić 1830. godine ukrao Povelju Kulina bana 
iz Dubrovnika i poklonio je ruskom caru Aleksandru I.
Od tog dana jedan primjerak(original) bosanske povelje 
nalazi se u Rusiji.
Reporter agencije Anadolija (AA) 
posjetio je Dubrovački arhiv 
gdje se uvjerio da se tamo još uvijek čuva 
neprocjenjivo blago države BiH.
Dubrovački arhiv
Viši arhivist Zoran Perović
"Povelja Kulina bana datira od 29. augusta 1189. godine. 
Bosanski vladar ban Kulin u tom dokumentu obećava vječni mir
Dubrovčanima, obećava vječno prijateljstvo dubrovačkom knezu
Krvašu i dopušta Dubrovčanima, 
što je njima bilo jako interesantno, 
slobodnu trgovinu po njegovoj zemlji bez plaćanja 
nekakvih nameta! Osim, kako kaže Kulin ban u Povelji, 
što mu oni budu dobrovoljno dali", 
Činjenica da je Kulin ban mogao lično garantovati sigurnost
Dubrovčanima, kao i osloboditi ih plaćanja obaveza, 
mnogo govori o tadašnjoj organizovanosti države Bosne 
i utjecaju njenog vladara. kaže za agenciju Anadolija 
viši arhivist Zoran Perović.
…
Od dva primjerka koja postoje u našem Dubrovačkom arhivu, 
za jedan se smatra da je to prijepis koji je nastao 
malo nakon originala. Originalni primjerak nalazi se u 
Akademiji nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji, 
ukraden je negdje početkom 19. stoljeća. 
Tadašnji ruski konzul u Dubrovniku Jeremija Gagić 
je otuđio Povelju i poklonio je ruskom caru! 
To je napravio iz jednostavnog i prostog razloga - 
da bi se dodvorio caru", objasnio je Perović.
Prema relevantnim historijskim izvorima, 
Povelja Kulina bana najvjerovatnije je 
ukradena 1830. godine.
Podsjetio je kako je u to vrijeme, 
u prvim decenijama 19. stoljeća, Rusija bila velika sila 
koja se u međuvremenu odbranila od Napoleona 
i sakupljala sve do čega je došla.
"Sakupljali su sve što je moguće, krali kao vjeverice. 
Pazite, intencija je bila da se slavenski jug oslobodi 
od Osmanlija", rekao je on.
Perović naglašava da je Povelja iznimno značajna 
i za Bosnu i Hercegovinu, kao i za Dubrovnik…
To je bio dvojezičan dokument na latinskom i 
starobosanskom. Pisan je bosančicom.
Cijeli tekst-Foto:
https://www.klix.ba/vijesti/bih/kako-je-ruski-konzul-ukrao-povelju-
kulina-bana-iz-dubrovnika/130419038

Imamo Nagibe, ali je loša. A za to su krivi ljudi koji 
ne vide, jer ne  znaju gledati: od rata glasaju za iste 
one koji su ih odveli u rat. A zašto glasaju? Zato što 
su polički nepismeni. Ne razlikuju ni guzicu od 
glavice, a kamo li fašizam od nacizma i autoritet 
od autoritarnosti. Pastiri  (čitaj: političari) vole 
takve ovce - jer imaju šta šišati...

Mozda bi bilo dobro da i Dubrovcani znaju nesto o toj
povelji da nam danas ne uskracuju pravo na imovinu u
Dubrovniku i da napisu Poveljicu slicnu onoj sto Kulin
napisase davne 1189 da pise ( mozete
raspolagati sa onim sto je vase) i da tako bude.
Nije zivot samo uzimanje,zivot je i davanje.

KULIN, bosanski ban
Od svih bosanskih vladara, narodna tradicija je sačuvala 
spomen samo na bana Kulina, s tim da se njegovo ime 
uvijek povezuje sa izvjesnim blagostanjem, 
redom i sigurnošću. 
Nema sumnje da u tome ima narodne idealizacije davne, 
patrijarhalne prošlosti, ali i dokumentovanih činjenica 
koje govore o relativnoj sređenosti bosanske države 
u Kulinovo doba.
Trgovački ugovor s Dubrovnikom svjedoči 
i o napretku proizvodnje koja je omogućavala 
robnu razmjenu na široj osnovi. 
Spominju se i organi lokalne vlasti, banovi, 
čestnici koji se brinu za sigurnost zemlje…

PJESMA O BOSANSKOM BANU KULINU 
Prije osamstotina ljeta...
Na početku svijeta, Osvanuo divan dan.
Dobro jutro Kulin Bane...viče narod na sve strane.
Dobro jutro, Dobar dan...odgovara Kulin Ban.
Kao da je Sudnji dan.
Reci nama Kulin Bane...kakve Bosna čeka dane.
Zamisli se Kulin Ban...kao da je Sudnji dan. 
Kada dodju teški dani - nikom neće teže biti,
A kad dodju dani sreće - nikom bolje biti neće,
Reče mudri Kulin Ban...kao da je Sudnji dan.

Od Kulina Bana... ...pa do današnjeg dana.

BOSANSKI BAN KULIN

BILINOPOLJSKA IZJAVA 8.aprila 1203 godine
(Bilino polje kod Zenice)
*Bilinopoljska izjava je dokument 
u kojem su poglavari bosanske crkve, 
pred izaslanikom rimskog pape (Ivanom de Kazamarisom), 
izjavili da se odriču svoje hereze. 
Izjava je potpisana 8. aprila 1203. godine 
na Bilinom polju kod Zenice, 
a po Anđeliću i drugim u Visočkom polju, 
izjavu su potpisali: bosanski ban Kulin, 
dubrovački arhiđakon Marin, kao i sedam poglavara, 
uključujući "djeda" Dragiča i "goste" Ljubina i Dražetu. 
Poslije potpisivanja izjave, Ljubin i Dražeta 
su otišli ugarskom kralju Emeriku 
i pred njim 30. aprila položili zakletvu 
da će se držati odluka iz izjave. 
Ova izjava bila je samo formalnog karaktera, 
jer su se poglavari, uprkos potpisanoj izjavi, 
i dalje držali svoje vjere. 
Bilinopoljska izjava predstavlja značajan historijski izvor
za poznavanje vjerskih i političkih prilika 
u srednjovjekovnoj Bosni.
…
*Historijske okolnosti
…
*Tekst izjave
…
*Značaj Bilinopoljske izjave
…
*Mjesto održavanja
…
*Također pogledajte
* Bosanska crkva
* Spisak bogomilskih vladara

*Literatura
…
https://bs.m.wikipedia.org/wiki/Bilinopoljska_izjava

Donekle si u pravu…

Najgore dejtonsko antigradjansko državno uredjenje 

u najbogatijom zemlji sa prirodnim bogastvima u regionu 

i najljepšoj zemlji na svijetu 

to je trenutno naša 

Bosna i Hercegovina…

www.intelektualno.com

Dr. Enver Imamović: Kulin ban i njegova Povelja

Velikani bosanske prošlosti

Kulin ban, najpoznatiji bosanski vladar, 

prvi put se spominje 1180. godine u jednom pismu 

koje mu je uputio papin izaslanik Teobald. 

Ovaj se, ustvari, iz Rima uputio u Bosnu s papinim pismom, 

ali to nije mogao obaviti. 

U Humu (današnja Hercegovina), orobio ga je tamošnji knez 
Miroslav i doživjeo je razne neugodnosti 

pa se vratio u Split neobavljena posla. 

Odatle je Kulinu poslao poruku ispričavajući se 

što nije u stanju da osobno dođe i uruči mu papino pismo, 

pa ga ovako šalje po drugome.


Pismo je izvana bilo adresirano: 

“Kulinu, velikom banu Bosne”, 

a započinjalo je riječima: 

“Plemenitom i moćnom mužu Kulinu banu Bosne”. 

Izrazi “veliki ban” i “moćni muž”, 

kako papin legat oslovljava Kulina, 

pokazuje da je u to doba bosanski ban bio dobro poznat 

i cijenjen u Rimu, ali i u drugim zemljama.


Kulin je činio sve da od Bosne stvori ekonomski 

i vojno jaku državu.

...

Bosna je pod banom Kulinom predstavljala silu 

od koje su strepile sve okolne zemlje. 

U proljeće 1202. godine izvršena je nasilna promjena 

na srpskom prijestolju, i to tako što je uz madžarsku pomoć


stariji Nemanjin sin Vukan zbacio mlađeg brata Stefana. 

Kulin je osudio taj postupak, 

dajući sebi za pravo da se umiješa u te događaje, 

valjda i za to što je rodbinski bio povezan 

sa srpskom dinastijom, pošto je Kulinova sestra bila udata 

za Miroslava, mlađeg sina Uroša II.


Bez obzira što je Vukana pomagala Madžarska,

ondašnja velesila, Kulin je s vojskom krenuo na Srbiju 

i teško je poharao. 

U jesen 1202. godine madžarski kralj Emerik 

žali se papi Inocentiju III da ne može poći u križarski rat


kako se zavjetovao, jer je ban Kulin napao zemlju (Srbiju) 

koja je njemu podložena.

Kulin na čelu 10.000 bogumila

U strahu od Kulina bili su i drugi susjedni vladari. 

Još je 1199. godine zetski (dukljanski) kralj Vukan 

(iz današnje Crne Gore), poslao papi pismo 

u kojem optužuje Kulina da je okorjeli bogumil 

kao i svi njegovi podanici. 

Slične tužbe su stizale i sa drugih strana 

što je navelo papu da počne s pripremama za križarski rat 

protiv Bosne. Kulin je bio svjestan da bi se teško odupro 

udruženoj križarskoj sili pa je pribjegao varci. 

Iznesene optužbe je prenio na polje teorijskih rasprava, 

čime je svojim protivnicima izbio adut 

za vojnu intervenciju. 

Izjavio je da je bogumile držao za dobre katolike, 

pa ako je u zabludi, moli papu da mu pomogne 

kako bi izišao na pravi put.


Papa je bio zadovoljan Kulinovim odgovorom 

i poslao je u Bosnu svog izaslanika Ivana Casamarisa, 

iskusnog stručnjaka za dogmatska pitanja. 

Nakon obavljene istrage, u proljeće 1203. g. 

sazvan je sabor na Bilinom polju kod Zenice 

i sve je riješeno na licu mjesta. 

Tako je mirno okončan ovaj spor, 

iako će se za malo ispostaviti da se u Bosni, ustvari, 

nije ništa izmijenilo po pitanju bogumilstva. Čak što više,


ono se od ovog vremena sve više širilo i jačalo 

pa se na koncu Bosna pretvorila u najheretičniju 

zemlju Evrope.



https://intelektualno.com/dr-enver-imamovic-kulin-ban-i-njegova-
povelja/

RUSIJA NAM NE DA POVELJU KULINA BANA...

BiH je Rusiji nudila nekoliko veoma važnih 

historijskih artefakta iz naših arhiva 

i muzeja razmjenu povijesnih dokumenata 

koji se mogu vezati za Rusiju, 

jer su pisani ruskim pismom 

i na ruskom jeziku, a nalaze se u BiH 

u zamjenu za Povelju bana Kulina, 

na što je Rusija odgovorila da ne može i da neće, 

čak je i ministrica Turković obavila posljednji razgovor 

2018. sa Lavrovom, gdje su oni rekli: 

„to je dokument važan za cijeli slavenski svijet“, 

to je odgovor Ruske Federacije. 

Dakle, kada Ruska Federacija, Vlada Rusije 

i ministar vanjskih poslova, kažu da je to dokument 

važan za cijeli slavenski svijet, 

dovoljno je svakom iole prosječnom načitanom čovjeku 

da shvati važnost, a pogotovo jer je taj dokument 

pisan u našoj državi, u banovini Bosne. 



https://hayat.ba/rusija-nam-ne-da-povelju-kulina-bana-zato-sto-
ona-dokazuje-da-bih-nije-nastala-u-dejtonu-jahic-i-hodovic-
govore-za-7-plus/481549/



Za povrat Povelje Kulina bana u BiH 

nužna dobra volja ruske vlasti’

Rektor Univerziteta u Tuzli 

i nekadašnji veleposlanik BiH u Moskvi Enver Halilović, 

koji je tijekom diplomatske misije u Ruskoj Federaciji 

pokrenuo priču o mogućnosti povratka 

Povelje Kulina bana u BiH, 

istaknuo je za Fenu da je u tom smislu imao razgovore 

s najvišim državnicima Ruske Federacije – 

od ministra vanjskih poslova, 

ministara za kulturu i obrazovanje, pa sve do 

predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina.

Razgovarao je također i s ondašnjim patrijarhom 

Aleksejem II, dajući mu prijedlog za razmjenu 

povijesnih dokumenata koji se mogu vezati za Rusiju, 

jer su pisani ruskim pismom i na ruskom jeziku, 

a nalaze se u BiH...

Dr.Enver Imamović, profesor emeritus 

na Filozofskom fakultetu u Sarajevu,

„Zanimljivo je da, unatoč, jasnog sadržaja Povelje 

mnogi strani historičari, prvenstveno srpski i hrvatski, 

po pravilu pišu da je Bosna u Kulinovo doba 

bila pod tuđom (madžarskom) vlašću. 

Te tvrdnje su bez ikakve osnove jer u Povelji 

sasvim jasno piše da ban Kulin jamči dubrovačkim trgovcima 
osobnu i materijalnu sigurnost: 

"kire hode po moemu vladaniju“, 

to jest 

„koji se kreću po mojoj državi“, 

jer ono „vladanije“ na stabosanskom jeziku 

doslovno znači „država“. 

Takvo jamstvo može dati samo onaj 

ko drži punu vlast u svojoj zemlji“...

Kako god od pisanja Povelje do danas, 

nastajale su i prolazile države, 

stasavala i nestajala carstva, 

dolazile i prolazile razne kuge i boleštine, 

i svi su je gledali, kao, s visoka, kao da je na umoru.

A naša jedina domovina je opstajala i prkosila...