Nazovem Vrbas

   

Nazovem Vrbas
ubodem premiju
ne tražim ništa
osjetim hemiju
uz šapat glasa
staroga asa
plešem u zagrljaju
zelenih talasa

Nazovem Vrbas
zelenu rijeku
da popijem sa njim
kafu u sneku
a on mi kaže 
Kastel se ljuti
što sa tobom
najljepše ćutim

Nazovem Vrbas
ne zbog teferiča
jer on ko i ja
malo priča
ćutimo tako 
glasno satima
jer bajka u nama
govori grudima

Nazovem Vrbas
ne zbog lirike
il ne daj bože
samo iz navike
tako se vole
nebo i ptica
i ljube dva oka 
istoga lica

Nazovem Vrbas
mladoga starca
koji je ostao
glavna faca
u gradu koji je
Bogu taman
rodjen na njegovim
obalama

Nazovem Vrbas
dječaka čarobnjaka
najboljeg druga
vrlog rodjaka
koji me hrani
i duh mi snaži
dok uz Kastel stoji
na vječnoj straži
...

Luka
Ma gdje bili nazdravili

Dobra ti ova nazovem vrbas i ja ga nazivam 
u snu stalno

Nekad davno su ljudi zvali "Vrbas" da naruce skart.

Ovaj VRBAS je prava sjeta
nekad je zivio od ljeta do ljeta
nas LUKA mu produzi zivot 
od prvog u godini do kraja svijeta.
Hvala ti Luka jer ti si pola imena
moga grada.