Ona nije tamo gdje jeste

   

      
     Ona nije tamo gdje jeste


Kako sad to`?
Fino...il ruzno,bolje reci.
Nekom logikom to ne moze biti tacno da ono sto jest tamo to

i nije.
Jest ako gledas logiku,al tu ama bas nikakve logike nema.
Pa gdje je nestala?
Nije nestala,samo nije tamo gdje jest.
Mozda povremeno,mozda ponekad,ili mozda jedan mali sicusan 
djelic nje jest al ona nije citava.
Sta se s njom dogodilo kad nije tamo gdje jest?
Svasta.
Znas li gdje stvarno ona jest?
Nagadjam,ponekad znam,ponekad je uhvatim na tren,kad je enko

spomene,u nekoj prici,na nekoj footografiji primjetim dio 
nje.
A,ima je svukuda,sam je nema tamo gdje jest.
A sta bi to moglo bit onda?
A moglo bi bit,onako,kako ja gledam,i kontam,da je 
odnesena,prenesena,popakovana,zaboravljena,da senegdje 
svakuda scucurila,vako ko i ja.
Ma hadj,ne bezbeli.
Bezbeli.
I sta ima jos...kako si ti i sta mi radis?
Sjedim.
Gdje?
Kuci,ko ja neke kuce imam.
I sta radis.
Sjedim.
I sta jos?
I gledeam u zid.
A  sto u zid?
A u sta cu drugo ispred mene zid.
I kako se osjecas?
Ma fino super.vec pocinjem samoj sebi da se divim.
Fino,nesto posebno,se dogadja?
Ma da...sjedim i divim se sebi jer nema ko da mi se drugi 
divi,danas muzej nije nesto posjecen.
Koji muzej?
Pa moja kuca.
Kakve veze ima tvoja kuca sa muzejom?
Ama bas nikakve.
Pa onda?
Pa vidi,ja ti nako sjedim u kuci kao eksponat,a njih ima u 
muzeju,pa nekako dodje moja kuca kao muzej,kao metafora.
A ko je metafora?
Ma to je jedna,imala duge noge,al necemo o njoj.
I sta jos radis.
Skupljam.
Sta?
Nju.
Koju nju?
Onu koja nije tamo gdje jeste.
Ima vec preko dvije decenije da sam eksponat,al nisam ja 
jedini,ima eksponata koliko hoces,po bijelome svijetu.
E svaraticu do tebe trebas mi pozajmit jedan kofer.u redu.
Evo ovaj.
E pozajmi koji god hoces al nemoj taj.
A bas mi odgovara.
Men nije odgovarao onda.
Pa parazan je.
Nije samo ti se cini.
A nije ni nesto poseban.
I tekako je poseban taj kofer.
Po cemu.
Dio nje je otisao u njemu.
Koje nje?
One sto nije tamo gdje jeste.
A putuju tamo.
A zive tamo.
Jest jest,al ona tamo nije gdje jeste.
Zavrzlama je to velika.
Ogromna.
Jel tako samo tebi?
Kamo puste srece da je tako.
A ovaj kamen,jel se ti jos uvijek igras s tim?
Ne,nikako.
Pa?
Iz Vrbasa je.
Nije lijep.
Nije.....al je iz Vrbasa.
To je jedna planinska rijeka,brzo ona protice,da bi jednom 
kamenu dala vremena da se uljepsa,tare ga svojom brzinom,i 
dok je u vodi gladak,je klizav,a kad ga izneses na suho nije

lijep,siv je i slican betonskoj boji.
Pokazala bih ti rado i sta je ilovaca,al nije mogla u 
kofer,bilo je precih uspomena, i potrepstina da se odnesu 
ili ponesu.
Pokazala bih ti i Kastel,al on je ostao da bi se rusio i da

bi nestao jer nikom ne treba.
Pokazala bih ti i komad neba,al ne moze ,osjecaj se ne moze

pokazat.
I onu stazicu sokacic precicu zamrsenu al kratku,al je vise

nema,zarasla,smanjila se,i skoro nestala.
Nedostaje li ona tebi?
Svakako,puno.
Pa sto onda ne ides?
Isla bih ja s mjesta,al ona nije vise tamo gdje jeste.
Zamrseno.
Veoma.
A ako nije tamo gdje jeste,da je mozda nema tamo gdje nije.
Moze bit.
Kako sad to?
Pa vidis da ovdje nije.
Vidim.
A vidis li da je opet ovdje ima?
Ne.
Onda si ti zaista brzo zaboravila da si vidijela kamen.
Onaj iz Vrbasa,a Vrbas je planinska rijeka,brza..i neda 
kamenu vremana da postane lijep...
Zar za ljepotu treba vremena?
Treba,jedino ako ljudi nisu u pitanju.
Stare s vremenom,a sjecanja im postaju sve mladja.
Idem kuci.
A kofer?
Pa rekla si da ne moze.
Ma slobodno uzmi.
Kako sad da ga dajes.Pa eto...ima jedna praznina u tom 
koferu,mozda jos onog mirisa,pa da ga poneses na put,i 
odneses je opet malo...ja teb opet kazem....odnesena.
Ili ona nije vise gdje jeste,a nikakve logike tu nema.
Da je bilo logike ona neb sad bila tamo gdje je nema,vec bi

bila tamo gdje jeste
Ko je ona?
Banjaluka.


                                      Azra

NASA Banja Luka ce uvijek ostati NASA lijepa mladost. 
Godine idu, ostarit cemo ali ono 
sto je bilo lijepo uvijek ce zivjeti u nama.

        Biserno srmasta

          vodena kap sjaji u njenom brzaku

            Zidina kamena upola srusena
     
              sjenu polozi i u mraku

               Nad rijekom nebom plavoga plasta
              
                 U camcu plovi.....zaljubljena masta


              Tu sam rodjen..majcinom rukom vodjen

               prema stazi onoj ...kojom smo prosli svi

                 i zbunjeni....i
 
               zaljubljeni

    Brdo nad gradom zaglilo sve...ja vjecno sanjam te rijeke
dvije

    jedna se u drugu ulijeva......

      vodu kap po kap ko iz ibrika preljeva

       i iskrsne skoro svaki cas..pred pogled moj

         stari Sahat Kule sat

     i otkucava,i odbrojava.....

      okrece te teske brze kazaljke...

  Uvjek ja u  tihe ljetne sumrake
       
       ma bila gdje,ma bila gdje

            Zastanem....kraj njene s vrbama obale

 
        I na drugu stranu gledan

        i priziavam
   
        i osluskujem

        i brojim davno izbrisane tragove


        Tu sam ja.....tvojom rukom vodjena

         saznala 
   
         da ljubav nikad ne pristaje 
            
             na rastanke

         i da nikad mi 
    
         nismo se ni rastali
    
         ma gdje bili ,ma gdje bili

         mi stanemo  u prve ljetne sumrake

              uz njene vrbaske obale

      
         Srebreno srmasta sjaji kap
   
           u  njenom brzaku ...

    


 

Ma daj te malo pozitivne energie i gledaj 
te prema svijetlosti, Suncu a ne u tamu.

Neispavana ,divna si i pisi i dalje

Gadan je to osjecaj da se sve dalje od tih lijepih dogadjaja
i tog 
lijepog grada i te lijepe mladosti. Kazu da najvise boli
nedovrsena 
ljubav, naglo prekinuta vanjskim okolnostima.