BiH turizam

   

Htio sam ovu temu otvoriti zato sto imam osjecaj da smo svi
nekako trka frka ustaljena sema. Bl,cevapi more i to.
Da li imate nesto sto se otkrili lijepo u lijepoj nam BiH da
podijelite sa ostalima,neki
hotel-motel,bungalov,jezero,slap,nesto sto vrijedi pogledati
i dozivjeti.
Mene recimo vuce Prokosko jezero ali malo je problem doci
autom.Dobro je i Boracko ali izgleda da je puno
seljakluka(čast izuzecima) turbo-folk na plazi do daske i
to.
Znaci ako hocete i nije vam tesko podijelite i s drugima
neki svoj kutak za odmor.Zivjeli.

p.s. Chombe bi mogao sigurno napisati dosta toga ako bude
htio,daj Chombe za raju par redova laganini.

U okolini Mrkonjić Grada se nalazi nešto najsličnije 
"etno selu"... Zelenkovac... Ja nisam još bio ali 
ljudi koji su bili su veoma zadovoljni ... Uostalom 
možete više pročitati na stranici 
http://www.zelenkovac.org/?lang=bs 

S poštovanjem XXXL

Neum!

Eko selo Grabovica na Buskom jezeru kod Livna.

Svedska plaza Vrbas Banja Luka

Etno selo - Ljubacevo (prema Skender Vakufu)
Janjske otoke kraj Šipova
Seosko domaćinstvo Čardaklije (put Bosanski Petrovac-Bihać)
....

Raj u raju,etno selo kod Konjica.
Hajro

Kod Halime u Potoku.

Lijepa tema... pozdravljam autora.

Naravno da ima i te kako, prelijepih destinacija turistickih
i interesantnih mjesta u nasoj Bosni i Hercegovini, koja
svakako treba posjetiti i upoznati. Ja sam ih licno, obisao
dosta...i dalje cu. Uzivati u onom nekom sevdahu i rahtluku,
kojeg kao takvog, nalazim samo tamo.
 Pa cu za raju koja slicno misli, i napisati nesto o tome.
Za raju, i sve one koji uprkos svemu sto nam se,.... i sto
se uopste tamo desilo.... NIKAD  nisu odrekli  DOMOVINE 
!!!

Zivio sam citav onaj Prosli zivot, u gradu na rijeci za koju
smo, valjda svi mi Banjalucani  emotivno vezani, a obilazio
sam cesto i druge neke rijeke, jezera, vode.... i
uzivao,posvuda.  Voda me jednostavno vuce, privlaci kao
magnet, mami, fascinira, usrecuje...pa sam i ovdje gdje
zivim ovaj neki Drugi zivot, jako cesto kraj Dunava, gdje se
ili seta, joggira,  biciklo vozi, festa i rostilja, cuga,
peca, ribari, camac vozi, ljubi, na dekici lezi uz „jagode i
vino“,... razgovara, ...suti ... knjiga cita. Ili se
jednostavno na klupi  u predvecerje...sjedi, samo nako. :) 
Uz vodu sam vazda, na vodi gdje uzivam biti.....na Dunavu, s
kojim se Zivot intenzivno zivi.
A u zadnjih pet-sest sam skonto u Bosni i Hercegovini, jedan
novi momenat uzivanja, na vodi. Vozio sam naime, na tri
bosanskohercegovacke rijeke....RAFTING.

Pa cu malo o tome,  a rekao bih odmah (onome, ko nije
nikad...), da rafting u Bosni i Hercegovini nije samo voznja
u gumenom camcu niz rijeku, par sati. Rafting tamo je nesto,
puno vise.  Da naravno, imamo mi svi  rafting i u Austriji,
Svedskoj, Kanadi..Australiji ili  u Americi....ali, nije to,
TO. Ni blizu.
To  dolje, jeste prvenstveno dozivljaj i spajanje sa, jos
uvijek netaknutom prirodom u kanjonima gdje nema ni kuca, ni
ljudi,,, vec samo, gola i predivna  priroda, zemlje u kojoj
si rodjen. A, to je i ono bosansko jutro  uz kafu na nekoj
terasi uz rijeku, te upoznavanje sa tebi slicnim dusama,
ljudima i zemljacima pristiglim odsvakuda, a sretnim  i
ushicenim kao i ti, sto su upravo tu na tom mjestu, na
raftingu.... u Domovini.  Cak me svi mi tamo, podsjecamo na
djecu, iako nam je svima uglavnom, jako puno godina. ;)
I onda startamo... voze nas dzipom, ili nekim busom na cijem
su krovu camci.  Vozimo se kroz bosansku,ili neku
hercegovacku nedodjiju, gdje nikad nismo bili....vozimo
safari kroz Bosnu i Hercegovinu !!! A zaboravili vec svi,
sve  ono sto dole osta za nama.  Zaboravili i ko smo, gdje
smo, inace danas.  Zaboravili i Bec, i Stokholm, i London, i
Toronto.... prenijeli se, samo tu...u tu vukojebinu,
bosanskohercegovacku. Konacno smo,.na startu....pa idu
pripreme, upute skipera, oblacenje opreme....i idemo polako.
U dozivljaj, neopisiv !!!!! Pa, ne bih dalje o voznji...
mora se  dozivjeti.
I taj  momenat rahatluka ,srece i sevdaha,prisutan je i u
onoj jutarnjoj kafi,na terasi uz rijeku...uz osmijeh svakoga
pored tebe.. prisutan i u onim ustipcima,kajmaku i siru,pa
rostilju ...i u tom ljudovanju, i u voznji dzipom, pa
camcem, … prisutan  od jutra do aksama
bosanskog,hercegovackog..,onog jedinstvenog i samo naseg. 
Takvo nesto MENI licno postoji, samo dole. 
I nigdje vise.

Prvi rafting koji sam vozio u Domovini, bijase onaj,sa
„kajakasima“, na Vrbasu. Vozio sam ga poslije, opet sa
drugim nekim ljudima....i odlican je. Preporucam raft-klub „
Kanjon“. ,,,profi-skiperi, znaju posao. A ona terasa dole,
na cilju  (Karanovac)..najbolja je na Vrbasu. (..ugodjaj,
lagana instrumentala..nema seljakluka....klopa,rostilj,
usluga...dakle, SVE...profi i odlicno. Odem tamo da
uzivam,svako ljeto, barem jednom. 
Drugi rafting, na Neretvi. Ruta je od Glavaticeva do Konjica
,u kojemu je pet raft-klubova...svejedno je koji cete
odabrati, svi nude isto. Naravno,na cilju terasa uz Neretvu,
ugodjaj, druzenje sa rajom, vecera... sve super. Ali, meni i
sinu je najbolji bio momenat kad smo se, negdje na pola rute
zaustavili svi (pet camaca... kao neka, chik-pauza:))), pa
na moj prijedlog odlucimo nas dva, da tu ,,,preplivamo
Neretvu !!!
Jeste da je Neretva tu „mala“, svega sedam-osam metara
siroka...ali je ledena,ko zmija...a brza, ko sam djavo !!!
:)  Elem, poslije desetminutnih priprema... uskochim
ja,prvi..ono, „pljoske“„..da me ne povuce dole, pa isplivam
na stijenu preko... tridesetak metara, nizvodno.  A onda,
Dario... prelom !!!!!! skok, zabiljezen na desetak kamera. 
Pa  u onom uzasu od matice,izroni, zavesla rukama,
snazno.... i uhvati se za moju, koja ga je na stijeni
cekala. Haos !!!, trajao je svega desetak sekundi, a svaka
mi je ostala, zauvijek u glavi, spajherovana.  :))))
 Da.... preplivali moj sin i ja Neretvu !!!!.(.,,, i zaebali
Svabe :)))))))). To se ne zaboravlja, nikad. To je plafon,
svih mojih adrenalina....i to je jedan od najjacih
dozivljaja, mojih uopste.... na godisnjim odmorima. 
A treci rafting, koji sam vozio dva puta, ustvari je i
najbolji,
Na Uni...streka od Strbackog buka,  do Golubica.  Toplo
preporucam (iz licnog iskustva), raft-klub „Kiro“. Ima i
odlican smjestaj, sobe, ali i apartman za tri familije (gdje
smo,drugi put nocili), ima i parking pod nadzorom, a i
odlicne skipere. (sto je jako bitno...). U camcu gdje sam
bio, neka raja iz Sarajeva, a skiper Adi iz Bihaca.  Momak,
ko Tarzan, rodjen na Uni... pa nas na pocetku upita, hocemo
li „normalnu voznju“ ..ili adrenalin „do jaja“ !!???  A bila
jedna treba s nama,Sarajka.. Azra,(poslije sam saznao,
podrobnije.... izresetana gelerima... prezivjela,svasta),
..pa u ime svih nas, odgovori Adiju...: „ Ma samo ga zadaj,
covjece ...ocemo, adrenalin do jaja !!!!“ I bijase, tako.
Ovi drugi, u sest drugih camaca,vozili “normalu“.... a Adi
nas sestoro, prevrtao na tri-cetri buka!!??? Osjecaj, kad se
camac najprije zabija u stijenu ,ispod buka...pa,propinje
„ko titanik“,,, a mi frcamo u onu pjenu i svrtogu...je
neopisiv !!! Da,citao sam u nekoj knjizi jednom,  da smrt
nije crna...nego da pred smrt vidis bijelo, pred ocima. I ja
sam, valjda kao i svi mi  sto popadasmo iz camca, tad.....u
ledenoj vodi Une,u vrtlogu, viru, onom klobucanju, i strahu
samrtnome.... samo bijelo vidjeo !!! Imamo naduvane prsluke
na sebi,pa te izbaci gore,,,inace bi naravno pomrli,
svi.:)))) Izronis, i ugledas Adija, „kralja
spasitelja“..kako, ko Titan  na stijeni stoji...smiruje nas,
da sve je u redu. Drzi camac jednom rukom....drugu nam
jednom po jednom, pruza. Da se ubacimo, i uzveremo  nekako.
I onda to,..... tu „smrt“... ponovimo,.jos par puta. Znaci,
jednom rijecju.....LUDILO !!! 
Nezaboravan dozivljaj.... pamti se do kraja zivota, sigurno.
I vrijedi, puno.

Napomenuo bih , jos kratko da „Kiro“ ima u ponudi, tri etape
Raftinga.
Prva,ona njzesca i najskuplja, od Strbackog do Glavaticeva.
Druga je laksa varijanta ... a treca, bezazlena i lagana, pa
je mozete voziti i sa klincima,ili starijim osobama. Nema
frke, nema opasnosti, strogo laganini. I ugodno, jako.
Raja...ugodan rafting.

Srdacan pozdrav, svima.

p.s. napisem u slijedecem tekstu,jos ponesto...o nekim
drugim interesantnim mjestima.  Idemo dalje, …. plovimo
lagano,  kroz Domovinu.

Ma znao sam 100% da ces se javiti. Fala ti Chombe.Rijec ti
ide od ruke a ja to volim citati,kad je izmedju redova vatra
a ne nekakva prazna i suplja jos ne daj boze
nacionalisticka. Zivio ti nama.

Jos nesto Gorane.Ako moze koja rijec o pasivnom odmoru.Ja
sam kao i ti 50+ a nisam bogami za raftinga věc radije za
ono hladovina,spinjetak,laganini i to.De boga ti ako
moze.Pozdrav.

Evo malo medjunarodnog turizma!
Treska Goa Express je duza od kratkog zivota 
i podsjeca me na JZ(nj).Izvinjavamo se putnicima 
sto voz Kardeljevo-Ploce kasni samo 180 minuta,no 
u medjuvremenu se posluzite zvekanom,hagra sa 
sniclom ili makarone sas govedji gutash! Drustvo 
ce vam praviti:Sile,Shesta i Dr. Jajcevic,te 
kondukteri i mashinovodje sto placaju bonovima 
za topli/podgrijan obrok.Goa-Delhi=2100
Km ili teoretski 36 sati(+?).Jednom ili dvaput 
godisnje mi je Delhi kratka, usputna stanica 
na putu za Himalaya!Za tapu se pripremim 
logisticki i psihicki!Dvoguza loze od 
kokosovijeh oraja(45gradi),DVD player i 
hrpa uzbudljivih filmova(ispovest Kachavendinih 
ljubavnika),dobra knjiga,par casopisa i
naravno njeno velicanstvo vutragenja!Vamos 
vulevu u kusheu!Maharastra(maha=velika,
rastra=zemljustina)je toliko prirodno lijepa 
da covjek nemoze odlijepiti ociju sa
pendjera i nevjerovatnih pejzaza.Sluze veceru,
potom cuga&pluga pa pod jorgan planinu ili 
dormitore na Durmitoru.Sledeceg jutra sledeca 
drzava;Madya Pradesh(srednja zemlja,lafo 
sredozemlje).Pustinja,kamenjar i pijesak,
sahara/saharoza.I tako 18 sati nigdje insana ni 
hajvana a zale se na prenase-ljenost.Doja,pusha 
i beshika i tako izguram sledecu noc u prilicno 
(RMC)komatoznom stanju punom erotskih snova.
Sanjam butru boli glava(3 smjena) i taman da 
je obrlatim kad me necija ruka spuca po 
ramenu i probudi.Grrrrrrr,kondukter,naguli mi 
onakva treba u nepovrat javu.Ujutro me budi 
neopisiva galama i guzva na stanici Agra,Uttar 
Pradesh(sjeverna zemlja).Raduje me da sam za 3
sata na konacnoj destinaciji,Delhi.Dorucak 
preskacem i zelim biti gladan za rucak.I dok 
se voz lijeno provlacio kroz sirotinjska 
predgradja,na desnom prozoru(ne naginji se) 
ukaza se Taj Mahal okupan suncem.IN THE NAME 
OF LOVE!U Delhi me pozna svako ulicno shtene a 
ljudi tridesetak godina.Tusiranje,presvlacenje,
brzak joint,hladna pivusha i zurim u Moghul grill 
i restoran na glavnom bazaru,Paharganj.(Paharganj=
planinska trava,hm)Gazda i oba sina(crven fesic 
nano)me dobro znaju,ali u vrijeme rucka je
restoran bio dupke pun i jedva u cosku,na pola 
trotoara ugledam slobodnu stolicu izmedju para 
turista zadubljenih u jelovnik.Ljubazno nastupim 
i upitam ako nemaju nista protiv da sjednem jer 
je u pitanju jedino slobodno mjesto a izgladnio
u svakom pogledu.Treba,plavusha se trze,pogleda 
me tirkiznim ocima i sa americkim akcentom rece 
da joj je drago imati drustvo za rucak,no njen 
me frajko pogleda ispod oka(izbecio se ko
Ozil) i samo nesto sebi promrmlja u njedra,lafo 
zaokupljen jelovnikom.Ja odmah narucim pohovani 
mozak u masali sa mint sosom i chapatties.Butra 
je u kasnim dvadesetim god. zivota a djuvegija,
zozon u ranim cetrdesetim.Tek su stigli u Indiju
na 15 dana godisnjeg.Od fizicke blizine dozivih 
visestruki sarkazam jer butra je bila toliko 
hebozovna da je nebih zalio odrobijati.Majica 
bez rukava sa dubokim dekolteom a pola sifona 
navire preko vode do slobode!Shorc je toliko 
kratak i tijesan da se jevrosima potpuno 
ocrtava na razdjeljak,plus trzaljic!Indijci u 
prolazu od zentanja spucaju glavushom u banderu 
ili se ukinu na ivicnjaku trotoara,ojs.Odjednom 
u scenario upada gankaci sa bebom u marami 
na grudima.Beba sovi,slinava i krmeljiva a roj 
zunzara se sjatio na licu(poslovna taktika).
Prosjakinja u jednoj ruci drzi mobilni 
fontele(brat bratu vrijedi 200  KM polovan),a 
drugom rukom prosi za nasim stolom.Na grbavom 
engleskom zakuka da su gladni i nemaju novaca.
Amerikanka se zbunjeno trze,tek drugi dan u 
Indiji i poslije krace pauze joj pokaza prstom 
na drugu stranu ulice,te nonsalantno rece:
"Ako nemate novaca ATM masina je prekoputa!"
Ja nashenpu eksplodirah od smijeha,a poprati me 
hor turista za obliznjim stolovima.Amerikanka 
pomalo pocrveni(rumenige)shvativsi da je 
provalila bljuzgu ali se kurvanjski vjesto i brzo
snadje pa rece:"Nazalost ni ja nemam novaca ali 
srecom moj dragi sve placa!"Izvadim 10 rupija i 
udijelim tek toliko da dosadu skinem sa one 
stvari unutrasnjih poslova,cekajuci rucak.Amerikanac 
izvadi shajtov da i on nesto udijeli i iskupi se za 
njesra ljepse polovine(nije prvi put).Potegnu nabubren 
shajtov od krokodilske koze,zasjajtise se kreditne 
karte,ali ne plasticnjaci shljakerski fukara vec 
American Express gold,amex blue cash,no limit,itd.
Zelene se dolari i sharene rupije.Odmah se iza
njega sjati desetak garaganskih glavusha,oci im 
poispadale u novcanik a u njima pise da bi ga 
pozeljeli usput izbunariti.I on skrto potegnu 10 
rupija a ciganki bas nebi pravo zbog tanke cifre
no gundjajuci ode.Razgovor se nastavlja;on cuti ona 
brblja!Rece da je po zanimanju (porno)graficki 
dizajner u kompaniji ciji vlanik je (koja slucajnost)
upravo covjek za istim stolom.Odmah mi je bilo 
jasno zasto onakav fonzo ima trebu avion/kitolovac.
Doda da su iz Delaware,dakle strogi komsiluk.Nisam 
zelio ofirati da sam iz US jer bi se otegle teravija 
zvake no ona upravo postavi pitanje porijekla.Rece 
da dobro govorim engleski ali se osjeca hrapav 
akcent.Upita koliko dugo sam u Indiji(3 god. ovaj 
put)i iznenadi se.Sa jos vise radoznalosti me pita 
odakle sam.Ja joj ponosno odgovorih da da dolazim 
iz najbolje zemlje na svijetu,zemlje nevidjenijeh 
dostignuca,tj. lemijevizma ili cetnicke djamahirije 
RS plus vrovacke hamtrage i kusmuk trubadurski pjevaju 
i sviraju pod balkonom,sere-nada.Amerikanke,pa jos 
plavusa su operisane od geopolitik medjutim njen 
frajko je mnogo bolje obavijesten i shlifovan.Kad je 
cuo odakle dolazim trznu se na stolici,zalogaj mu 
stade u grlu a ruka istinktivno poleti ka djepu da 
provjeri jeli novcanik jost tamo.Pozuruje veceru no 
treba nastavi zvaku zeleci znati sta toliko dugo 
radim u Indiji.Rekoh da su me delegati NSRS 
na sjednici jednoglasno proglasili neprijateljskom
hemingrancijiom i sad pokusavam nekako otici u US 
ali ne mogu dobiti vizu.Amerikanka nonsalantno 
odgovori:"Ako ne mozes dobiti "vizu",Masters ili 
Amex se takodjer pika(tacic)!
Grrrrrrrrr...plavusa ispod saca a bez gaca!
g

Naravno da tih takvih mjesta za ceif, u hladovini,... i ono
„smirom, uz spinjatak „ i rahatluk, bogu hvala u nasoj Bosni
i Hercegovini, ima posvuda. A, izvini jarane sto ja
„ispalih“ ovo sa Raftingom,...konto sam ono, `ajd neki drugi
fol od onog „dejŕ vů „ u BeHa....ali,dobro. 
Navescu par mjesta, onako „iz prve ruke“...pa svratite,
makar samo na putu od Bendzelaj do Jadrana, ili obratno.
Vrijedi, gurnosi.
Naime, mene je godinama „kocilo“ to sto djeca i supruga nisu
pristajali da svratimo, negdje ...i dozivimo nesto drugo.
(osim mora... i onog sto se mora...rodbina, rodni grad i
sl.). A tih takvih planova, ja imao vazda, "u rukavu"...i
ceznuo, za ostvarenjem istih, ali avaj!!!,, vazda smo fordom
„letili“ da sto prije stignemo, od Austrije do Bosne...pa,
do Jadranskog mora..pa, nazad u BeHa..pa, opet nazad, u
Austriju!!!! 
Ali, jednom se i to  u votazi „odradi i namiri“, pa se
doceka i neki „svoj vakat“, kad covjek u zivotnoj trci, za
svim i svacim... doceka i tu fazu zivotnu... „RI“ ( japanska
filozofija Shu Ha Ri...),pa kaze mirne savjesti,sam sebi...
Bogu hvala...jesam, sve.  I svima. 
Sad malo...ja.

Na putu s Jadrana, na sjever, umjesto navracanja u
cuveni,ali „pakleno vreli“  (opasno, po zivot...),Mostar
...ili patnje po zvizdanu, u prelijepom Sarajevu... iskreno
preporucam odlazak na slapove, tj. Vodopade Kravice. Pravi
rijechica Trebizat, usred pustinje kamenite hercegovacke,
kao onu neku oazu u Sahari, ...osvjezenje, divna priroda,
okolo zelenilo i posvuda voda... pogodna za kupanje,
gledanje, sjedenje kraj nje,opustanje.... cutanje,
razmisljanje (konacno,,,bez da ti mozak vrije...), a u
blizini naravno nekoliko restorana sto nude hercegovacku
janjetinu s raznja, riblje specijalitete i sve i sva, sa
rostilja.  To mjesto mi je, jedno vrelo ljeto …. kad sam
mislio vec, da me „sto djavola,snaslo od svrtoge i
pakla...na sezdeset, u hladu !!!“, zivot spasilo !!!!  Klima
u autu, otkazala, …. a treba,do Mostara...gospe moja:))))).
Da , tu blizu je i Medjugorje...al, ne vjerujem u to.
Spasila me ...Kravica.
Da....na putu s Jadrana prema gore, koristite granicni
prelaz Vrgorac (KRO) - Grab (BiH),.... nema guzve, dva-tri
auta....u  punoj sezoni. Metkovic je haos.

A na istoj relaciji, idealno rjesenje za osvjezenje, a i
prilika da upoznate (ako vec niste,,,,),  jos jednu cudesnu
ljepotu nase Domovine,... je fascinantno, Vrelo Bune.
Mjesto je, kao u samome Raju. Spomenucu prvo da je
obnovljena Tekija dervisa, u kojoj je desetominutni boravak
,zaista  nemoguce opisati. Mozda, knjiga neka....neko, ko
Mesa Selimovic...da pokusa. Dakle, tu ti se ukaze svasta...
osjetis puno toga, poznatog, ali i dotad nepoznatog... nesto
strasno, uzviseno, duboko, misticno, a stvarno...ili
nestvarno, ne znam...ne mogu skontat. Jednom rijecju, nesto
neopisivo.
A obavezno predjite i na drugu stranu, preko mostica...pa
stazom, tridesetak metara, gdje su ispod same litice, uz
vrelo dva momka sa gumenim camcem. Pa ce vas dvadesetak
metara, svega ...provozat malo. Da, „karta“ (povratna:))), 
za to putovanje kosta jednu marku ???, a necete ga
zaboravit, nikad u zivotu ...garant !!!! Uplovite lagano
camcem u pecinu, u polumrak i vjekovnu tisinu, gdje ta
vodurina silna izvire, (mislim da je to drugo najvece takvo
vrelo, u Evropi,,)., a gdje je grobna tisina,gdje je svaka
rijec suvisna, ...cujes iz te dubine samo „harfu iz jezera“,
koja ti govori da ...“ zvuk je samo nestalna medja koja
prolazno i nepotpuno dijeli dva beskrajna carstva tisine  „
.   Progovorio je momak sto nas je uvezao camcem unutra,
samo jednom. I onda... dugo smo sutjeli, svi. 
Strasno....neopisivo.
Da, naravno....na samoj vodi, ispod vrela je desetak
restorana i terasa, na kojim je nirvana  prava.  Hladovina,
teska...mir i spokoj...samo cujes lagani zubor rijeke, i
vjekovnu tisinu Hercegovine, koja  nikad nidje zurila nije.
(ni na more,,,ni s mora:...ni u tudjinu....))))), ...a sve
je stigla.
U  tisini.


Pronadji jarane, " svoju Tisinu ". 
Pronadji sebe... tamo gdje pripadas.
Tisina ce ti reci, sve.

Ugodan dan, narode.



p.s ..plovimo,dalje. Iz Hercegovine,,,,u nasu Bosnu. ;) U
Tisini.

Hvala Chombe.Ja mislim da bi Kravice mogle pasti ove
godine.
Malo sam handrljo po internetu ali ne nadjoh spavanje a
izgleda da bi valjalo. Lijep pozdrav.

Prijedlog..lagani.
Hotel Emen, (gdje sam dosad uputio tri 
familije austrijske...bili nekoliko 
dana...Medjugorje, Kravice, Buna...svi, 
prezadovoljni ), svega dvjesto metara od 
Starog mosta, stroga carsija, znaci. 
Prostrane sobe..ili apartman...klima, 
komp,terasa na kojoj doruckujes, sa koje 
se vidi, sve sto treba da se vidi. Do 
Kravice odatle,oko pola sata.
Znaci, imas i Kravice, preko dana...a 
Mostar, navece. (kad je Kujundziluk 
najljepsi...a i Stari most...osvijetljeno 
sve, i zidine, i carsija, i 
Neretva....sve. Tamo je navece,ljeti... 
svako vece...kao za Bajram.
Pa, zaguglaj jarane...i javi. Ako treba, 
jos sta.....rado cu.
Srdacan pozdrav...ugodno ti ljeto.

Ajmo ljudi malo događanja pa možemo se mi bez šehe
organizovati goran 
ima dobre namjere i sigurno dobar provod mislim da treba
reci
gdje i jedan vikend pa ko kada navrati bujrum  ako neko ima
neki drugi 
prijedlog neka javi stvarno raja od ovoliko ljepote po bosni
stvarno
da se nauživamo.

Rubrika BH turizam je zaista za turista 
porijeklom iz BH.Ja se nikad nisam osjecao,
bio ili cu biti "turist" u domovini vec
regularan drzavljanin.(ostale share po 
djepovima su samo primjenjeni titoizam).
Nasa zemlja je zaista gizdava i prelijepa,
posebno u ovo doba godine, ali su ljudi 
dokazano i pokazano susta suprotnost 
ljepotama zemlje,a politika,uh.U pretproslom 
a i ovom zivotu prospartao sam BH nebrojeno 
puta i znam sva sela od Gradiske do Neuma,od 
Bihaca do Trebinja(apotekarski turizam,tajne
bravarskog zanata i vljakadi ceptare).Sve je 
vidjeno i dozivljeno,a turizam je toliko gotivna 
stvar da sam vise godina zivota proveo u
turizmu nego u kompanijama i evo vec 3 zadnje 
god.non stop turist i nikad dosta.Zivot je 
najstariji zanat pa su nasi ljudi predali 
BH drzavljanstvo i sad su glasnogovorni turisti 
na par hefti.Napoleonski kompleks,veci shokci ž
od pape,veci patrioti od istinskih BH drzavljana.ž
Zivot pise tragikomicne romane pa su ljudi 
rodjeni u BH legalno-pravno samo turisti.
Evo sevdalinki:
-Imam nano dva dilbera
sladja su mi od secera
        ili           
-Mila majko dovescu ga sebi
bice dobar i meni i tebi...
(3 way is okay)
g

G-dog malo ti previse talasas. Sta je pisac htio da kaze iliti
hajmo rasturit svaku temu koja ide u dobrom smjeru.
Kao prvo ako si prozvao mene koji sam postavio temu,niti sam
predao drzavljanstvo niti sam prodao stan u BL.
Imam razloge slicne kao sto je pisao Chombe kako je slao
Austrijance u BiH pa sam mislio da bi bilo dobro podijeliti
dozivljaje i utiske iz nase lijepe dezele.
Smotaj pljugu i uzivaj cijenim te i volim kad se javis ali
ako nemas pametnu tisu matere ti.
Seha ako ces rezat' nemoj ni objavljivati please.
p.s. Chombe hvala jos jednom ti si skont'o sta sam ustvari
htio.Danke
a sto rece Mesa "Bosanci su najkomplikovaniji ljudi na
svijetu"

Starac ja nikoga nisam prozvao vec brbljam kao i
ostali,hedonizam.
U hedonizmu sve je podredjeno iskljucivo vlastitom uzitku a
sve drugo 
se namjerno precutkuje,cisti pod tepih jer stvarnost i
istina mogu 
biti neugodna stvar pa se od toga bjezi,domaci recepti.Jos
cemo se 
posvadjati(nismo odavno) ko ima monopol nad BH,Austrijanci
ili 
Bosanci?Ljepote domovine nisu upitne vac ruznoce
sistema,nazi 
huskanja i sveukupna atmosfera.Ipak brizle su vaznije!
g

G smotaj jednu i za mene ja prestao davno sitipu ponekad
uskuham s mlijekom ali tesko naci mjeru ako fulnes
ajme.......... mene. Zivio

Sa punim novcanikom je lako razbiti dosadu.Mozes ti i
pasivni odmor koristiti.Otidji malo kod
"Alibabe",kod"Muje",zapucaj u Jajce svugdje ces naci
prirodne ljepote i naravno specijalitete,ako treba i pticjeg
mlijeka ima.Imas i u Kastelu restoran.Sta ti vise treba.Ako
hoces mozes u Sarajevo na Bas Carsiju,ne mozes to obici i
isprobati sve gurmanske specijalitete.

Nisam prozvao pseudonim BL termami jer mu je ime ko par
nepar 
tablice.Zadnji put sam u domovini proveo 3 mjeseca i bilo je

cool.Medjutim vec poslije prve hefte mi dosadi glupa
promenada 
korziranje od Boske do pozorista i tako nebrojeno puta pa
sam u 
grad svracao rijetko,samo po potrebi.Ljudi se lafo prikazuju
jedni 
drugome ko po fejs bukowskom,dajgle mene dijaspora,dajgle
mene 
domaca peronospora.Pravio sam krace i duze izlete po 
okolini.Izuzetna etapa je bila BL preko Skendera do rijeke
Ugar na 
pastrmke na zaru,zatim spustanje do Turbeta te u Jajce i
onda 
zaokruzeno kroz Tijesno nazaj u BL.Jos ljepsi su bili izleti
na 
vise dana,Sana majka.Ribnik(nas injihov)zatim Kljuc,hotel 
Turist,terasa,klopa i mjuza uzivo.Onda Sanica pa nazad u 
Pudin 
Han,Velecevo,Krasulje,Peci prateci tok Sane do Sanskog 
Mosta.Izuzetne prirodne ljepote te stare tvrdjave jos iz
doba 
starca foce od stotinu ljeta.Sana-Prijedor,ljeti ma milina
sve 
puno kupaca i ribara.I nazad u BL na punjenje baterija.Dobro
rece 
cova u gornjem komentaru,lahko je biti turista punog
shajtova na 
kratko vrijeme do sledece baushtele ali ajde budi BL-ucanin
turist 
u rodjenom gradu,poskupo je a plate i pemzije tanke!
Boze mili cuda velikoga
kad se schashu turisti u dagra
sve halisu glavushe i brizle 
a domacim samo solo hagra!
g