Banjaluka nekad, Banjaluka danas

   

Pade mi na pamet da bi mozda mogli pokrenuti i tu temu.
Mi stari bi pricali o onom vremenu, a mladja raja o 
vremenu danas.
Toliko sam procitao lijepih prica o nasoj BL, o ljudima, 
sa stvarnim imenima, da bi bilo steta da se to zaboravi.
Od nas metuzalema, neka Irfo spuca neku, Atif svoju, Gero 
svoju, Neispavana svoju ,Lovsin, Sheha doda koju, 
Shemara, Miro Sojtaric, Imela , Hajro, Ivica Balic, Sejo 
Bahtijarevic, Braca Basici Emir i Caja...Svi!

Dozvoljeno malo prostakluka, ma da price budu vesele.

Moj problem, ja dok ne kazem Jebajiga, to ti je kao da 
nisam nista rekako ili podvukao recenicu!

Jebajiga, do mene je!
 

Stari protiv Mladih, pa da vidimo gdje smo, pa da vidimo 
sta znate...pa da vidimo jeste li ista naucili.
Da vidimo kome Banjaluka iz srca viri.

Price mogu biti bez reda ali vezane za BL.

na zalost Ivica Balic nije vise sa nama, preselio 
se u nebesku Banjaluku.

Dragi nas Toba po mojoj nekoj procjeni nema raja vise 
snage za banja luku kao sto bi neposrjedno poslje
protjerivanja. Mislim da su sada krive nase godine a
vidis da polako nestajemo malo malo pa neko poznat
preseli sto se kaze zauvjek. Izgleda da smo izgorili 
bolje reci pregorili od silne tuge i ljubavi.Danas je
sve manje i manje banja luke osim kajaka nemas
nikuda vise a djeca ko djeca ona su u svom svjetu 
fbyutube i to tebi velika fala da nas dirnes
ovako pa i mi malo sanjamo.odlutamo u proslost.

Dragi Toba prije desetak dana sam ti odgovorio i 
zahvalio za link. Lijepo si to uradio za Alicu jer 
zasluzio je. Bio sam ti napisao da se aktiviras jer 
ljudi vole kako pises. Neznam zasto gazda Seha to 
nije pustio ali nema veze bitno je da si se
probudio. Alica je dva puta bio kod mene i zaista 
smo uspijeli da se ispricamo a i ti si bio posteno 
na tapetu. Uskoro cu prema jugu.Ako tebe i tvoje put 
nanese prema Sibeniku vrata su uvijek otvorena. Uz 
casu crnoga zaista bi imali sta evocirati.Nadam se da 
te ona divna Zorana pazi i mazi jer ti si ipak jedna
egzoticna i rijetka biljka. Nemoj opet da se izgubis.
Trebamo te. Ti tako lijepo znas da ozivis nas
bendjelaj sto bi rekao i nas Sojtaric.
              
              Grlim Vas,


              Semara

Za semaru
Nije vezano za temu ( izvinjavam se )samo da 
pozdravim i da prenese svojoj lijepoj 
Selmi da se javi prijateljici sa Floride
Email gore... 

sve lijepo receno, nema se sta dodati. Nazalost 
ljudi izgorili od tuge i emocija. Nista se ne desava 
po tom planu sem ovako mastanja i evociranja 
uspomena. Pa raja posustaje iako ta raja ima i 
snage i morala.

Pogledam ljude vani sa ispraznim pogledima i u 
ocima im vidim da nemaju za sta da se uhvate, vode 
isprazni kapitalisticki zivot. Nasa raja nije 
takva. Ali i njoj brate dosta ove ceznje za 
banjalukom koja se nece vratiti. Umori se 
co'ek

Hoce li vec jednom neko napisati neku pricu 
ili dozivlaj,da se malo nasmijem, pustite 
Frojdovska razmisljanja.

Ne znam je li tacno, za koliko kupio za toliko prodajem.
Elem isao nas Imela u ribu s nekim haverom odmah ispod
gradskog mosta pod Kastelom.Utom naidje kontrolor(imas
dozvolu za pecanje i to) a Imela krene bjezati pa sve do
usca u Crkvenu a onaj "organ" za njim .
Kad ga je stigao  onako uspuhan trazi dozvolu za pecanje a
Imela mrtav-hladan izvadi i pokaze.
Ovaj gleda u regularnu dozvolu,ne konta nista,sve regularno
pa pita Imelu: " Pa sto si bjezao boziji covjece kad imas
dozvolu?"
A Imela hladno: "Imam ja al' onaj moj haver nemá".

Isli Dedo Kartal i Darko Lovsin s tezge.
Zaustavi ih murijas i kaze"DDDDddobro vvvecce dajte llllicne
kkkarte i vvvvozzzacku.Kaze Darko evvvo odddmmmah a Dedo
ssssad  cu vvvam jjje dddati.Murijas popizdi istjera obojicu
vani mislio je da ga zejebaju zbog mucanja.Frka.Tad su
organi bili zajebani.
Ovi ostali s tezge su isli drugim autem,zaustavili su i
jedva ih izvukli iz sranja.
Ko bi nasao 3 covjeka sto mucaju na jednom mjestu?

Volio sam BL trebe, a i one mene. Dotjerane, nekako 
posebne, ponosnog drzanja, pomalo tajanstvene. Kada 
imaju interes za tebe hrabro ga pokazu. Ako te zavole 
to je simfonija. Uvijek se moras truditi da se 
ne ohlade, nema nista zdravo za gotovo kod njih. 
Ali brate ako ih ne zaintrigiras dovoljno jednako ce 
te hrabro odj... u potrazi za boljim. Ali ko bi im 
zamjerio, ne bi ih mijenjao za sve trebe Evrope.

I sta nam je drugo preostalo neg da malo glumimo. 
Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac.

Alidin Tahirovic-Alica rahmetli bio je divan covjek i prava
raja Banjalucka!Nas je puno toga vezalo i ako nismo bili
ista generacija. Bato, Semara, Alica te brat mu Dindo, Zika pa
Oliver Oljo i mnogi,mnogi drugi bili su avangarda modernog
zivota iz "hipi" perioda,ljubitelji i poznavaoci pop
muzike,rok'n rola i vjerovatno jedna od generacija
Banjaluckih koji su ostavili dubogog traga na razvoj muzike
u nasen gradu uopste. Neki od tih tada mladica studirali su
po vecim centrima bivse nam zajednicke domovine
Zagreb, Beograd, Sarajevo te Ljubljana i dolazeci kuci na
odmore ljetno i zimsko ferje donosili su sa sobom muzicke
novosti i novosti garderobe koja je priznati se mora za nasu
Banjaluku tada bila jos uvijek nedostupna. Ranih 70-ih godina
bila je velika "fora" imati odjelo skrojeno kod Branimira u
Zagrebu,djins/farmerke i slicne cake kod Djovanija u Trstu i
puno,puno sitnih detalja koji su bili vrlo bitni i
znacajni.Licno meni biti pozdravljen od Zlatka Semica Semare
negdje u gradu bio je pravi dozivljaj a takvih doadjaja
pamtim puno jako puno. Naprimjer upoznavanje nas mladjih, tada
djecaka sa gradskog asfalta sa prvim igrankama, bubnjar vec
legendarni Prnja skoro dva metra visok svirao u
grupi "Vandali", djelovao pogolem ali sa krasnim srcem i pun
trikova i onog poznatog Banjaluckog duha. Ako se varam pa
vec spomenuti Semara sa nevjerovatno lijepom dugom kosom za
to vrijeme u gradu skoro prava rijetkost i jedna od najvecih
muzickih zvijezda nase mladosti.Sa 15/16 godina upadali smo
na igranke i polako kusali taj lijepi dio zivota i s
vremenom polako ali sigurno pravili sebi mjesto i poziciju u
raji.Vec poslije katastrofalnog zemljotresa u nasem gradu
nekako se bar se meni to cinilo brzo i prebrzo
odrastalo/sazrijevalo.Banjaluka iz tog perida tj,pred
zemljotres bila je fantasticno lijep srednje velicine grad
sa najljepsim njeznijim polom u cijeloj nam bivsoj drzavi i
ne samo to  statistike kazu da je bio omjer 7:1 u korist
njeznijeg pola.Ja vec aktivan juniorac nasega BSK-a ponosa
grada mladjeg brata nasega "Borca" polako dolazim u kontakt
sa starijom rajom kako u klubu tako i u gradu.Pocele se i
"trebe" bariti/ganjati a meni bas i nije bilo mrsko kasnije
mi rekose kada sam se ozenio i formirao porodicu da puno
jako puno licim na rahmetli oca nam Hasana kazu???? da je
bio vrlo poznat sarmer pogotovo kao mlad. A sada o nasem
Alici  i istinitom dogadjaju koji se desio godina 1972 jesen
nocni buss za "Zeljeznog konja" pun kao sipak/nas rahmetli
Alica sa svojim drustvom prolazi kroz guzvu da bi nasao kao
malo bolje mjesto. Prolazeci tako kraj mene i u blizini mene
jedan poznati prznica, magarac koji ne podnosi kao
"cupavce" povuce Alicu za kosu a i kolegu mu koji je u stvari
bio glavom i bradom Djoko Kisic, bubjnar legendarnih
"Indexa"! Ja nebih bio ja nisam reagirao sa komentarom da
pusti ljude na miru te da ih ne provocira, nelezi vraze
doticni mali gad kaze da ce da me izbravusi/razbije/istuce
kada dodjemo dole na stanicu, kazao sam samo "bujrum
plac".Bogami je i bio "bujrum" taj doticni magarac(oprosti
mago)po izlasku iz bussa prikrao mi se s ledja i na
kvarnjaka pokusao da ostvari svije zle namjere.Imao sam
srecu da sam ga par sekundi prije ataka upratio i svatio mu
namjeru,desilo se to da sam "gadica" propustio u prazno i sa
par zahvata savladao to ljudsko smece. Ostatak je historija i
vec sutra pukla prica po carsiji kako je Sojta/Miro
namlatio dobro "doticnoga" zbog hipika Alice i drustva koje
je bilo sa njim.Bili smo privedeni u policijsku stanicu
pusteni zbog svjedocenja jednog poznatog mangupa sa
Predgradja koji je svjedocio u moju korist.Doticni se
takodjer u svoje vrijeme bavio sa nogometom cak smo i u
istom klubu nastupali.Dobri moj/nas Alidin zahvalio mi se
par dana poslije za gestu/pomoci ja licno mislim ljudski sam
se ponio i nista vise.Inace imali smo veoma fin i korektan
odnos Alidin i moja malenkost.Rano ,prerano je otisao  nas
lijepi Alica u bolji svijet kazu?????!!!!!!!    Ps.Prica
druga slijedi.......kod Alice u cafeu. Iskren i prijateljski
pozdrav za sve ljude dobre volje i postenih namjera!!!!! 

Hr. Miro Sojtaric

    
.          Dvije oznake na banjaluckom srcu
.   


Ako je ista bio izazov u djecijoj igri mog djetinjsta,onda
je to bilo pentranje na brdo Orlovac,provlacenje kroz siblje
i igra na cistini proplanka i na samom kraju igre
posmatranje grada odozgo,i misao : moj grad jeste velik,ali
je sad zaista mali cim je stao citav u moja dva oka.Odozgo
vidio se nacrt ulica koje smo pregazili,i onih koji nam
cekaju korake,pa smo koji put znali glasno i odabrat ..ovuda
cu ja kad porastem,i trag rijeke koja se provlacila kroz
grad vijugao je izmedju krovova,sto je vec nama bilo
zagonetno.Krovovi crveni,skrivali su velicinu kuca i mala
dvorista,kitili se jedni na drugi,ko nakit na novogodisnjoj
jelki,gust i nabacan.  
Sokaci,stazice i precice Male crsije bile su tako
zamrsene,da si mogao dobit zapetljanje crijeva.
U mom komsiluku nazvase neki stari par Bego i Beginica,tuta
i kanticica,a beginica vazda negdje ranila,sa vagom u
cekeru...elem.
Nekoliko kuca jos uvijek nosile su natpis na fasadi 1/1,ali
nikako da se sruse,same od sebe,odolijevajuc ipak zubu
vremena i nepogode,cekajuc na bolja vremena da ih srusi
drzavni budjet,iako nisu bile nastnjene,napustene,i saznamo
da su vlasnici negdje dobili smjestaj,s tim da su nam
poznate komsije odlazile,a dobivali smo nove,nepoznate,kao
begu i beginicu.
Majka me za ruku povede do pijace,i na mostu Crkvene zacepim
nos,i vidim beginicu da vagom..vaganje 1 stoja.
Tamo podalje prosila Pulja,pa sam majku sljedeci put
zamolila da ostanem u dvoristu kraj jabuke,dok je na
pijaci,da ne gledam siromstvo,na koje sam odmalena
pokazivala nemir i zelju da pomognem.Nekoliko puta ostavim
na stepenicima beginicine kuce stoju,iako sam se izvagala na
skolskoj vazi pri sistematskom pregledu.Kad sam
odrasla,momak me je uvijek morao ljubit pred beginicinom
kucom,ako je to vec pocinjao prije,vukla sam ga do njenog
prozora.Dok on jednnom zaista nije ozbiljno upitao..jel
pravise nekog ljubomornim...ma,ne...vec beginica nema
televizor,sjedi vazd na seciji kraj prozora,a ja i ti smo
ko...Praznik u Rimu....Ujutru trku po avliji svojom dugom
suknjom,rasceputanom kosom,savijenom maramom nakoso,i cini
mi se da su i njene dvije halke nausnice plesale na
njoj,napravi komsinica,pomislih onako s prozora,da joj je
djudja pobjegla,pa je ganja.Majka me zovnu da iznesem
limunadu,i vec znadoh da moram neki raport davat.Draga Azra
fina si ti cura,gledam sinoc s prozora,sto se ljubis pred
beginicinom kucom sramota je,rece komsinica..
Pa nema beginica televizor,rekoh,tu i tamo moze bar filmske
poljupce gledat,rekoh
Aman,ja beginicu cijenim,rece komsinica
Slusaj,beginica vaze za stoju,a ti je toliko cijenis,da je
sam u komsiluku pozdravljas,a na pijacu ides okolo
Kastela..rekoh joj
Majko...da odnesem limundu skupljaju se osevi,rekoh
kcerinjim glasom
Hajde...rece mati....slusaj meni kao komsinica mozes
doci,ali djecu mi ne kritikuj,dodade mati ko zavrsnu rijec
divanjenja komsijskog
Nismo kao djeca nesto posebno osvojili grad u osvajanju
mladelackom,odlasci u diskoteke,setanje ulicom glavnom i
alejama,bili su carobne i raskosne,ali smo se uvijek brze
vracali se iz grad,nego sto smo u njega zurili.Valjda je
kuci prilaziti uvijek bio ljepsi osjecaj sigurnosti,i
topline,od onog koji nudi nepoznati izazov.
Kako sam u izbjeglistvu tesko nalazila rijeci....kazem
tati...sjecas se da sam jednom dosla kuci,i pitala te sta
znaci izreka..kuca zivot vrijedi...trebalo mo za zadacu,a da
si ti meni objasnjavao,a ja nikako nisam mogla da
shvatim....sad kad smo svi vako,razbacani,sad shvatam,kao da
je ta izreka iz proslog rata tata...i ucutih,shvatajuc da
bih mogla unijet u njega tugu.....jeli tata,nasa kuca je
bila 1/5 obiljezena...da,doda tata
Krenula sam do najveceg brda u   Danskoj,kojeg nije ni
bilo,prevrnuh gajbu pive i popeh se na nju....trazila sam
oznaku na sebi,i pitala se koju to oznaku nosim ja i moji
sugradjani
Obadvije
Onu 1/1 da se odmah srusis
Onu 1/5 da opstanes,da kazes da si previse cvrst i ponosan
na svoju gradnju
na visak koji je drzali nasi roditelji,za ispravnost
za labelu,koja dokazuje ravnotezu
i odlucila sam da
prezirem neznanje,ljenost i sutnju na nepravdu,isto kao i
svi oni sa 1
I da opstanem,sa svojim temeljom
Azra

Predivno Azra , vrati me u one tamo daleke 
predivne dane.

Ajde seha stari nesto malo vidis kako se fino pise kako 
raja moze svasta ali banja luku  se ne zaboravlja. Ajd jos
jedan
trzaj haveru pa nek se roza voza.

Banjalucani, sto bi u Prijedoru rekli:"Govna rucali!"

Donje komentare bi trebao pisati Sheks a ne ja! Lijepe 
price i tuzne vijesti. Za Ivicu Balica stvarno nisam
znao.Imao je dobre price i komentare. To mjesto ce 
ostati...Zauvijek.

Mina Banjaluka je eksidentli u nasoj krvi, starost 
je dio zivota,uspomene su beskrajne.

BaNjaa, druga prica je istina, a za prvu mislim da 
je samo vic.Ostaje pitanje koga ubaciti na upraznjeno 
mjesto Banjaluckih Legendi...

Bez sumnje..Darka Lovsina...mangupa, bonvivana, banjalucku 
pricaonicu,muzicara, biznismena, dragog druga,
banjalucanina!

Shemari hvala, tebi je mjesto Stari moj na samom vrhu 
ploce narodnih Heroja, Rock and Roll promotera 
izgubljenom Carsijom! Bilo je cast zivjeti Tvoju 
Banjaluku!

Hranimir, redar i cuvar Grada, popili smo zajedno 
pola Zeljeznog Konja (Zeljeznicka Stanica BL). Borac 
za Pravdu, a poeta u dusi! Kad nekog nakautira, kaje 
se satima.
Pamtim recenicu sto ga netom nakautiorni sugradjanin
upita:"Sto me udari Druze, pa ja padoh k'o mrtav!?"
Eh, dje bi ja bio da ti sve objasnim, uzmi moju zadnju, 
"zato sto si pljunuo na banjalucki asvalt, pa sad ti 
kontaj, konju!"rece hladno Hranimir.

Uglavnom moj Stari u neka doba iz niko ne zna kojih 
razloga pozva moju Materu u Hotel Palace na naku zabavu 
povodom 22 Decembra, dana Armije.
Sila ona jadnu haljinu sedam dana, kod one Tvrzovke.
Nesto lila, pa onda mijejala u tirkizno. Tvrzove nisu 
zvali na proslavu.
Onda Tvrzovka, kad je vec sve sasila i uzela lovu, 
provali po cijeloj Avliji, "Ide ona Prdara da se 
pokaze Komandantu Gradu Drugu ( Kogajebe,)umjesto 
solidnim Damama naseg samoupravnog sistema.

Komsinice,na jutarnoj kafi kod moje Maje,tabire...
Fabicka,Paula, Beglerbrbeckovicka,Nadja Ferhatovcic i 
nagluha Naza Samlija, te ona jebene hrvatica sa treceg 
sprata, Tomac, ili tako nesto.!Matera se okrenu dva 
tri puta, left & right, a u novoj haljini.

"Nevalja.Zoro...oprosti, ali su ti guzice ko,..." i 
ne rece.
-Ti mene Tomcevka imas uvijek jebes, Maja se 
skoro rasplaka.

"Slusaj mene Zoro, slusaj sta ti kasem," pobuni se 
Nadja Ferhatovic. "Nema dobre zene bez dobrih guzica, 
a ti Tomcevka sto si zaostala pa ni sisa ni guzova 
nemas petljas se, bolan dje ti nema mjesta".
Guzica je tu dje je, vece sise, sta fali...mi smo 
ti Matere, draga moja Tomcenka!

Oces, bona da nam kompleks navuces!? "Moj onaj, Jedan 
nikad me pogled'o ne bi da nije vidjeo vake guzove i sifone.Klepnu Nadja otvorenim dlanom po svojoj 
guzici, a to pljesnu, jakako, Tomcevka se strese!

Guzice i dobri Sifoni...to  je zakon Zoro,promrmolja 
Nadja. Uglavnom, poveli su i mene...tamo u Hotel Palace. 
U ljetnoj basti pjevao je "Duo sa Karnera"a Raja 
otvorenoh usta gledala. Niko nije plesao, svi romaticni, 
samo ocima prevrcu.
Jebote kakva muzika! A nista ne lici na Himzu, mislim
Polovinu!

Kad naidje "aftobus Nagib", lajuci i kasljuci iz 
pravca Trapista ili obrnuto iz Novoselije, prigradski 
putici podvuku se pod stolice. 

A moozda bih moga i ja

:)))))))))

Hvala, prvom i jedinom Banjalucaninu 
koji me nazvao "raja", Tobi!

Uh, skuzih gresku!!!
SORRY Toba i postovanje!

Gipsonka

Ono navratim ja na kajak a i ono nesto sam 
melanhonican,a kako i nebi kad sam nostalgicno 
skrhan,svaki put,  jer vazda dje god zabijem nosinu 
u ovu digitalnu knjizurinu neko citabe me strefi, 
em nema ovog, em ovaj ili ova se preselio(la) preminuo, 
elem ukino se ili ponistio se. Skrha me to pravo pa 
danima samo bistrim i raskontavam a dje li je onaj a 
dje li je ona, a nesmijem pitati mozda bi i dozno 
zalosnu istinu. Sad kad to bljesnu opet evo ti Bate, 
evo ti Sojtarica, pa nase mladjane Azrice i ostale 
raje jopet, ja i zaboravi onu moju racunicu 
koga ima a koga nejma a i nije cemo moram vam 
kasti jer je ko flasa bez dna, sta flasa, bure 
bez dna !Ja uvoda mi boze sacuvaj, a dje mi se 
ote i zagubi prica..

  A, vako je to bilo sad se sjetih ...ono bili smo 
svi raja i sve se znalo i bez ovih nula i jedinica a 
za neka extremna znanja znalo se potegnuti i do bibljoteke, 
nego sta! Bato, kasnije nazvan Toba, (moje nane je vazda 
znala pitati dok smo stanovali u istom ulazu: Dje ti 
je onaj Tobee Jarebi, a ja se ljutio nije to Jarebi vec 
samo Toba-Bato)! Vazda je imo nekih ideje oko kojih cemo 
se mnogi okupiti. 
  Dje ono stadoh, aha pravicemo ti mi prvu pravu 
elektricnu gitaru. Pravu Gipsonku sa dva roga, Tobina 
ideja.Tu su bili Robi iz nebodera, ko strucni savjetnik 
koji je posjedovo nesto nalik na to a mora biti da je 
bila elektricna cim je bila iz Zagreba, obavezni 
Kyri, nezaobilazni Oljo pa naravno ja i Prpa. Mi smo 
ti bilimislim Prpa i ja zaduzeni za elektricne stvari 
ko magnete i kablazu sa djekom da zbavimo. Naravno, 
Prpa je stanovao u staroj posti i znao je dje sve ima 
po tim postarskim skladistima kojih je bilo hejbet od 
tavana do dvorisnih supa. Nase je bili docepati se 
slusalica onih postarskih i pohapati one umetke pa 
onda vaditi ono za ono magnete kojih je bilo po dva 
mosura. Haj to smo mi se nekako docepali, ali belaj 
je bio kako to rasturiti iz onog oklopa da se nepokida. 

E onda se ja obratim Zelji kosanovicu starijoj raji koji 
osim sto je bio muzici obdaren i vec sviro u Pelagicu a 
bogami i Usamljenima, bio iso u elektro i o tome dosta 
znao, a bio mi je ko stariji brat jer su nam se familije 
pazile. A Zelji ko Zeljo da i njemu nabavimo pa ce nam 
on to sve zalemiti na plocicu i povezati kako to treba. 
Hajd sad treba nagovoriti Prpu koji je vazda bio nabrusit 
kad su neki iz starije raje u igri jer nas cesto su 
znali izraditi jedva pristade.Trebalo je opet maznuti 
iz skladista otpisane robeu (citaj telefona) one 
slusalicne umetke. Dogovoreno uradjeno pravo kako treba 
ispalo, pa i Prpa u prvom momentu bi zadivljen. Toba i 
ja maznuli sa gradilista onu foca-plocu koja je inace 
vodo-otporna jer sluzila za shalungovanje kod betoniranja. 
Ona dobra pravo, samo taka, glatka sa jedne strane ali 
mana je sto je tanka al`ko ga hebe kaze Toba sastavicemo 
ledjima i to je hamanto tri canta! Sve je to okej ali 
nema te pile koja to moze rezati, a stas sad!? Nista 
doznamo da ima neki stolar Jovo svani Johan Dud koji 
ima onu kruznu pilu i da jedino on to moze tamo negdje 
sa pocetka FraGrgeMartica dje sad Talija otprilike ko 
sad se sjecam kroz neki prolaz vicemo ka i Toba onu 
plocu s na njoj iscrtana silueta one gipsonke sto je 
on iz glave nacrto jer mu robi nije htjeo dati bojeci 
se da ovaj je nersstavi da bi je kopiro. Oljo doznavsi 
za taku nelojalnost prema raji danima ga je ganjo da
ga se namlati.
  E sad majstor ko svi majstori osobenjak onako 
pogrbljen i sav posut piljevinom sa tri ona prsluko od 
janjece koze da ga neufati promaja, brdo od coeka kad 
nas vidju zanijemi. Sta to vucete djeco, da necete i 
vi kuci u za cuke...Ma jok majstore kakvi mi nesto 
ozbiljnije za skole...haj nek nike samo kucica cuku 
evo vec petu taku krojom pa izvadi iz ladice pljosku 
i nategne. Nego sta ce vam to za skole brate kad ti 
focuplocu vucete imam vam ja panelki finih de bacajte 
to sranje zidarsko. Na to ce Toba ono iblizko: De 
majstore bas od ovoga onaj mora se jer vidi sto je 
glanc sa ove strane i naja piljevine. Djes vidio da 
svira Klepton s ono piljevina ispada iz gitare ko da 
je od iverice. Majstor pomno slusa nista ne konta pa 
vrti glavom i isteze vrat haman da ga iscasi dok
Bato ga razoruzava argumetascijom a ja da ne drzim onu 
plocetinu vec bi uteko kroz vrata , jal,od stida jal,
od straha, jal od smijeha ne znam ni sam od cega prije. 
Haj dobro, ako je za skole imam ja unuku tu je vasih 
godina i znam sto su ti iz skole zahtjevni  i vazda
nesto iskaju te brod od furnira te kucice za pticu,te 
ovo te ono sta ja znam. Nego evo vam pila pa vi ti 
plocu prepolite da moze stati pod masinu. Jel daj da 
vidim sta li vam je to, a nije cukina kuca!? 

Ja ohrabren da nesto i ja kazem pa izleti Gitara 
majstore, elektricna ..tu magneti dodju i oni dugmici
i eto gorre grlo i masinice i moze se ustekati u pojacalo 
i svira!! Deder ti kudravi sta mi rece to da svira. Jer 
ti mene zajebavas i jel vas tako uce u skoli. Ma,jok 
majstore umjesa se Toba zasticnicki ma kaki majstore 
to je ko fol gitara znas ko fol pa mi to imamo ko
prestavu pa tako to treba da izgleda...Haj dobro kad 
je ko fol nek vam bude.. Nego ode ja sad na kafu  pa 
namignu a vakat je a vi to prepilajte dok nedodjem, 
skonto gazda Johan kakog kvarnjaka, nebil odustali, 
kad se smorimo pilajuci... Mi onu rucnu pa u skrip 
na banku pa udri ma jok ubismo se jedva par canti, 
nejde pa to ti je ko za inat. Ma jebes to kaze Toba
hajmo probati na cirkular dok on nedodje. Mi na cirkular 
ko ja cu gurati a Toba ce drzati plocu da ne vibrira. 
Trese cirkular i motor stenje Toba lezi po ploci a 
ploca se otima prsti nam par canti da namah ostanemo 
bez prstiju a motor stenje samo sto se remen nije
zapalio s ja guram i njega i plocu kroz masinu. Cap 
carap gotovo prezagali mi to i prsti svi na broju a 
majstora Johana ni zglave. Cekamo i dosadjujemo se a 
majstor se prsvo zabavio. Nama dokundisalo, sta li, 
pa ce ti moj Toba me nagoviriti i na onu kruznu, jer 
majstor sale nece doci. Krehnusmo mi onu sklopku i ono 
cudo krene na onom masivnom postolju da vrti zagu u krug. 
Nekako to mi izrezasmo i pazljivo daleko od crte na 
grubo. Haman smo mislili razguliti kad bahnu Johan na 
vrata:
 " Ma sta radite mamicu vam vasu dabli vam mamicu samo 
sto mi nezapaliste radionu". Psuje i skoci po onaj aparat 
za gasenje. Mi tek spazismo da tamo kod masine tinja 
piljevina a da je radiona puna dima i smrada bakelita. 
Skocismo i mi po neke kante pa po vodu i zaljevaj. Srecom 
sve se fina zavrsi i gazda samo izusti: Sta da vam 
radim, jebaji ga zadrzo se kod Nate u komsiluku na 
kafi i treba mi tako kad se sa djecom metiljam. Bi nam 
ga zao kad je sjeo onako sav skrhan za sto i onom 
maramicom poceo brisati znoj. Mi iskoristismo taj 
trenutak i razgulismo van na jedan prekrasan 
suncan banjalucki dan sa iskrojenim obrisima 
gipsonke pod miskom. Narednih nedelja mi smo to 
turpijali i s mirlgali pa kad Toba to nitro lakom u 
crveno obojio a u farbanju je bio nedostizan niko 
nebi reko da su to dve ploce za shalovanje sljepljene. 
Jest malo nas je jebavo vrat koji smo opet uzeli sa 
neke polupane gitare pa ga suzuli dao nam zeljo iz 
pelagica ali na kraju sve je vizuelno ispalo kako treba. 
Kad smo prikalebecili magnete i onaj djek za uturiti 
kabel i one dugmice ma Ko prava Gipsonka, stati pa 
gledati i diviti se. Jos samo da proradi...da prosvira??


PS:
Jah, ih sto sto li ja natankah ovdje svasta nesto ali 
sta hos hoce me nesto ko nikad dosad a bojo sam se da 
su me sjecanja pocela mucki izdavati po nagovoru
 onog dr Alzheimera.

Haha, bravo za "Gibsonkinu" pricu, vrati me u
mladost,prodavnicu Radioton, magnete,svirku na radiju u
podrumu kraj cumura,a od takve slusalice sam bio napravio
prvi svoj tranzistor,heheheee.Pozdrav.

FOSNA
Mustafa zvani Bolfek, imao je malu stolarsku radnju u po
carsije u Gornjem Seheru. Ulazna vrata su bila jedva metar
udaljena od glavne ceste. Bio je dobar majstor i uglavnom je
pravio ono sto se nije moglo kupiti u gradu. Ja sam ga licno
malo bolje upoznao kad mi je zatrebao
prozor na staroj kuci.Poslije sam znao navratiti maksuz na
kafu i da se malo ispricamo.Kafu je pio samo iz vatrogasnog
a ja prvo odem po kafe pa onda u radnju.Imao je neku
hoblaricu masinu sto je zvizdala ko avion.Ako je bio okrenut
ledima dok masina radi mogao si pozdravljati koliko hoces,
nista se ne cuje.Uhvatim mu pogled i masina se odmah
gasi.Kako si pitam, sta ima novo,svasta brate eto neki dan
kad me kamion nezgazi ovdje ispred radnje.Pa kako? Pitam a
on
prica:Tog dana ujutro, jedan covjek iz Bukvaleka dovuko neke
fosne i istovario uz vrata da mu prohoblam a on ode u grad
poslom pa kad se vrati odozdo, povuce kuci. Nemoze velim,
nema prostora, mala radnja fosne duge nema sanse moze, moze
i ode iz radnje.Stacu majko moja gledam kontam moram, radili
smo nekad u istom preduzecu a valjo je i on meni.Poguram
hoblaricu blize vratima i malo je zakosim.Uzmem fosnu
pa preko ceste  na drugu stranu tamo kod kioska i okrenem se
pa provuci jednom kroz masinu,pa ponovo preko ceste,drzim
fosnu gledam ljevo pa desno da ne naide neko auto.Svaki put
da bi prohoblao morao sam preko ceste i tamo se
okrenuti.Teska fosna  a ja sto puta preko ceste tamo vamo
kad moj brate, valjda nisam pogledo kako treba,zaskripase
kocnice ja se skamenio na sred ceste stade kamion dvadeset
canti do mene. Otvor sofer prozor psuje nista ne ostavlja,
da zbog tebe idem u zatvor jebo te ko te postavi tu i jos
toga nebi pas s maslom pojeo.Slusaj ti gospodine,velim ja,
slobodno ti mene satari nista ti neces odgovarati ja imam
iscasene kukove i ja nemogu 
pozuriti a ti tari i nista neces odgovarati.Ti meni kazes
neces odgovarati,satares kokos pa odgovaras a kamoli
covjeka.Kad je kamion
krenuo stisno sofer zracnu sirenu i nije je pusto sve do
Suturlijanskog mosta.Eto moj ahbabu za dlaku ode
glava.Sadaka te sacuvala velim i ja mislim rece Bolfek.
pozdrav Garo Grab!

Znači u Australiji je nastupila zima 
pošto nam je Toba opet zapao u hibernaciju

Mene je obuklo, taman kako ne valja!
Kratke hlace od restlova njihovih zimskih 
kaputa...i bijele dokoljenice uz Borovo sandale. 
A ceslj'o me niko nije, znaci glavusa k'o bundeva. 
Rascupan, neokupan, jebajiga...banjalucki 
djecak.Uostalom!
Gaziti do Hotel "Palace" od nase kuce bilo je 
oko 200 metara, zrakom a i pjeske. Isti fazon...ides 
ravno. Stari pici dva koraka naprijed, majka i ja 
taman toliko nazad. Ona jadna i ne moze brze, sve 
sepucka s guza na guz, jal zbog tjesnih cipela, jal 
malo zbog guzova, jal malo sto je Tvrzovka tijesno 
sasila?! Zensko pitanje, reklo bi se! Na vratima 
Redar se nakloni Ocu uz duboko postovanje. Cak ga
i oslovi imenom:"Dobro dosli Druze "F", nismo vas 
vidjeli od prosle nedelje.
Matera proguta nesto, kao knedlu...ali nista 
ne rece. Mene je bilo svejedno...samo da vidim sta 
je unutra.

Ja Raja Mrak a svjetala odasvud...nake zene golih 
guzica "ljudima" nose pice u sirokim zdepastim 
casama. Stari to odmah odbi.Gologuza se nasmijesi i 
rece :"Vama Gospodine "F" -dupla ljuta, kao i obicno.
Stara, mislim moja Majka ga uhvati snazno za 
kravatu i povuce u stranu :"Supak jedan, meni 
seres kako radis prekovremeno!
"Ma vjeruj i sam sam iznenadjen ovakvim ponasanjem 
osoblja!" Promuca Stari.
Smjestise nas za prazan stol a u sred sale.
"I ovo si namjestio da bi mi se cijela Banjaluka 
smijala sutra, a?"
"Nije, ljubavi, nisam znao ociju mi." ...a onda 
se obrati meni : 
"A ti supak (mislio je Sine) nista ne diraj i 
ne zvernjaj okolo jer te Mrak moze progutati.

Da me ne bi progutao Mrak ja se stisnem sam uz 
sebe jer niko se ne bi stiskao uz mene, al'...jebajiga...
vidim onu Teta Zdenku kad proseta guzove i sifone po 
pleslom podijumu...metar od nas...a miris iz nje i 
jasmin i ruzica i crna macka(dupla doza)!
Teta Zdenka zastade kod naseg stola i lagano se 
nakloni, naravno gledala je u mog Oca...nece valjda 
u Materu.
"Ko ti je Ova, picka ti materina, izusti Majka...a 
ja sam sve cuo!
"Tise Zoro bolan to mi je sluzbenica iz racunovodstva. 
Da sam znao da si tako primitivna ne bih te ni doveo 
na ovu svecanu Zabavu."
Stara zaskilji ocima. ali prodorno...pogleda ga 
isto tako prodorno,a zubi joj se stisnuse i klecnuse!
"A jel' i ona radi prekovremeno kao i ti, svaku noc?"
"Radi, naravno da radi, prostenja Otac,...kako mislis 
da se gradi Komunizam?"
Majka zguzva salvetu, posto sam joj ja bio daleko pa 
nije mogla mene klepati...i podera je!A nije Mene!
Onda rece, "Joj docicemo kuci, kad tad! Umhh! Nes se 
ti te glave nanosati, hajvanu onaj jedan kurvanjski. 
A ja jadna kod Tvrzovke sila nove 'aljine trpala guzove, 
stezala midere, ma ubit cu te, makar mi ova zadnja 
bila!"
Tu mene spuca sakom u celo, sto je i meni logicno 
bilo...ono ko ce koga, neg' bliznjeg svoga.
Ja otresoh na pod!
Tus!
Hasko na bubnjevima najavljuje zvijezde veceri 
Komandanta Grada Druga XXX, Gvozdenoga, i njegovu 
Drugaricu YYY, Nepotkupljivu-Jevrosimu!
Raja sva ustala, pa tako i ja sa poda, onda kada 
me Maja nakautirala.
Hasko raspali ritam "Mars na Drinu", proprati i 
orkestar, a Drug Gvozdeni, metar i zilet covjek, 
umarsira u salu , pravo za nas sto. Udje za njim i 
ona Jevrosima, lijeno spusti guzove do moje Matere 
i ne pogleda je.
"Sta pijemo"F" upita Gvozdeni moga babuku?"
"Ja uvijek isto, Druze Gvozdeni...dupla ljuta."
"To postujem druze "F", mog'o bi i ja nesto 
duplo, ha?!"
"Konobar, meni flasu Martela, a,a, izvini sta picke 
piju?"
"Ima liker kruskovac, za Dame ," rece Konobar.
"onda, flasu za Dameee, dete!"
Dosla Flasa, Maja po malo pila...dok je nije 
savladalo, i nju i onu Jevrosimu pa se sve 
glavusama sudaraju.

"Ko ti je ona "F" sto guzovima plese,krvavih ociju 
upita Gvozden.
"Jedna moja iz racunovodstva, mislim, drugarica Zdenka,
dobar i pozrtvovan radnik!"
"I, i , bil' ja mog'o sa njom imat neki razgovor sutra 
oko podne?"

Staroj je bilo zlo, teturala a prijetila, ubit ce  
ona nekoga cim svane.Mene nije dirala.

Stari naruci Taxi.

Dodje bordo Lada.

"Gospodo koja je adresa?" upita taxista.

"Brace Lastrica 9." promrmolja Otac.

"Pa to vam je 150 metara voznje!" zapanji se taxista.

"Ma ti vozi, a za cijenu mi ne pitamo."

Na po putu kod prodavnice "Mladen Stojanovic" pedeset 
metara od Hotela Palace, Stara povika ...stani...stani...
ima povratiti!" Ode plemeniti Kruskovac u helac, ode i 
njena frizura smotana u sarme po receptu Jovanke Broz!

Majooo, Babukaaaa, cekajte , o cekajteee...mogli ste 
i mene povesti da se provozam Ladom, da ne tabanam vazda 
sam!

Sam!

Jebooo Vas Drug Tittoo mene ste zaboravili!!!

Ako je ikad onaj moj grad imao Legende to su Dr Asim 
Dzinic, Zlatko Semic i Darko Lovsin.

Prvome dugujem Mudrost,

Drugome dugujem Ljubav prema muzici,

Trecem dogujem 100Dm...i ne mislim ih nikada vratiti!

Dali su Gradu , Grad ne pamti, Grad bio...i nestao, 
a dio kulture ostat ce zakopan kad i oni odu svojim 
putem.

Pa kad odu!

Boli Banjaluku koga nema a i Aleje Kestenova se 
kurce kao da ce nas nadzivjeti. Nista nije vjecno, 
kestenovi moji!

Tuzno, ja nisam vejerovao... vidim da si u pravu, Mina.
To sto pisemo niko ne cita i nikoga ne interesuje.
Proslo je sve...i necega vise nema.
Ostalo zakucano u nasu mladost, ostalo zakucano u dvadesetom

vijeku.

 Mi se protegli pa nesto hocemo i u dvadesetiprvom vijeku.
Tu ne pripadamo.

Treba povuci kocnicu, slazem se...ali neka prica 
za nezaborav mozda moze?!

             
      Dogovor ispod vinove loze


Uvijek kad pravim japrak sarmu,zastanem u tisini,sjecajuc se
vinovih loza iznad avlija,u nasem gradu.Bilo ih je sijaset.
Negdje su se vile,iznad samog ulaza,negdje u avlijama
naslonjene na bocni zid kuca,kao sto je bila u mojoj
avliji.
Sjecam se drvenih kolutova kablova za struju,kao stolovi,i
svjeta sto je divanio ispod loze.
Boze,nekad si mogao da vidis postara,kad je svratio,u
odmor,sa onom torbom punom ljubavi,i lijepih
rijeci,postanskih marki od svakuda,koja se raspadala od
tezine.
Zavijenih zena sa samijama,lijepo obucenih djevojaka,i
spigala koji su uvijek bili na stolu,u svakoj avliji,za jos
jedan pogled,za sigurnost,jel sve na mjestu,jel puder
razmazan kako treba,jel rumenilo,dovoljno jako,a
neupadljivo.
Znalo se I kartat,pod vinovom lozom,i sakrit auto,a odozgo
uvijek padalo grozdje koje mi djeca,poberemo I dok ne
sazrije,sve probavajuc,kad ce,najvise smo se zelenog
najeli.
Niko nije pravio vino,u izobilju sljiva savki I bjelica,kome
bi to naumpalo.
Al zene jesu,pravile gusti sok od grozdja na sokovniku,s
jeseni,kad je cijela ulica mirisala na taj opori,a sladunjav
od secera okus soka,ih.
Bilo je tu I rupa,po lozama,kako se bralo lisce za japrak
sarmu..te se znalo cuti...aman zeno,jel imas ti kakvog
drugog lista,ocelavi mi ovu lozu,nece bit hlada
imama,imam,al hocu namjerno,dodijao si mi sa svojim drustvom
sjedajuc,pod lozom,a bogati sta ce ti bit od sunca,svakako
si ocelavuo prije svakog vakta,nece ti naskodit kad prodje
koja zraka
kako pamtim,nisam nikad vidjela ni gustera,nit bube na
lozama,mniti je sta spadalo sa nje,i da je list bio
barsunast sa jedne strane,a s gornje gladak.
Ljeti,ispod loze,sjedilo se do kasno.
U okruzenju svjetlaca,koji su slijetali kao avionic,sa
zmigavcima,i zrikavaca,te onih velikih buba strsljenova,koji
su svima bili neprijatni.
Otkad nisam vidjela strsljena,i ne znam,da li cu ikad vise.
Puno treba da odraste jedna loza,njeno
stablo,grbavo,nepravilno I hrapavo,rpobija se svud,samo ne
po pravilima,ne trpi,siri se,i grana po volji,zauzimajuci
proctor kakav hoce,rasprostrani se  pod nebom,ko plast.
ona se mora I redovno obrezivat,i brati mjoj se lisce,da bi
se regenerisala.
Sve voli da se dira,i cupka,pa I loza,da se miluje.
Milovala nas je hladom,mi nju pogledom.
Ispricalo se isod nje,svasta,zapamtio se.....
Hajd svrati,vruce je
Jest vala,zega prava
Treba danas radit po ovom suncu,haman je 4o ako ne lazu
Ko ce znati,kako oni to mjere
Ides gore u brdo da podijelis pisma,de ostav ono
gornje,djeci,oni ce to odnijet
Hocu vala
A djeca,ce i mustuluk dobiti,a ja sam platu
Kad ce penzija
Sutra se dijeli,napokon,danas su sortirali koverte
Da se svijet ovaj obraduje,i namiri,podigne fasunge vrijeme
je
Jest,sutra
Cuj,cuj,kako laje.....sta mu je
Ma,pusti,onoj dolazi jedan,uvijek rezi na njega,ne svidja mu
se,al njoj se svidja
Hocel se udavat
Ma kakav nema tu udaje nit zenidbe,gdje se sam svraca
Steta
Nije steta,ona svakako ne zna ni kuhat,ni nist,bolje je
ovako
Jel,bas jel istina,da je zensko ko zmija
Kako koje,velim ti,neko zmija neko glista
Odoh ja zapoceli smo mi pricu,kojoj nema kraja,a kod kuce me
zena ceka,kakva takva,moja je
Hajd,u zdravlje
Gdjes ti krenula,po ovoj vrucini
Na Vrbas
A imas li kupaci
Imam
A jesil jela graha ili masirace pite
masirace pite
hajd,ti danas neces potonut sigurno
Sudija
Dole ispod loze,vazda sjedio covjek,zvali smo ga
sudija,docekivao svijet,savjetovao,divanio,ispod svoje
loze.
Sjecam ga se,veoma dobro,iako je davno umro,dok sam jos bila
dijete
Bilo je sudija svukuda.
Ispod svakih loza,po jedan il dva
Dogovaralo,se ispod,loze,divanilo.
Prebacivalo,dobacivalo,komentarisalo,sve umjereno,nist ne
gororeci,bas tako otvoreno,uvijek,sa izrekama,starim
mudrostima.
Nikad uvredljivo.
Iznad Banjaluke,gore uvijek bacim pogled i odavde,na
Orlovac.
Gore ima isto loza,koju je posadio moj tata.
Gore ima krasan vocnjak,gdje su ljudi sadili voce,da djec
mogu brati,u igri.
Ima svasta,jabuka,krusaka,grozdja,..uz
ostalo,ljesnici,orasi...ima gore Rerino,sadio Rera,ima
Hamino,sadio Hamo,ima gore  voca,popnite se.
Ispid jedne vinove loze,pricalo se
da je Rona otvorio prvi Hot dog kiosk,da je otvoren dzez
klub u Domu culture,Novi kafic Lorka,i da je najljepsa boza
kod Sukrije,te da je Ale zavrsio svoje ostrvo,Senad dao onaj
slavni gol,a dvoranom Borik se pustao dzez utorkom,u kajaku
Live Afrika,i ona Tina Tarner u svojim koznim hlacama,kako
je samo Perica,zakucao oko na nju bio,da sam poludila bila,i
na nju I na njenu muziku
Smotala sam sarmu,osim zadnjeg lista,gledam u njega.
Bas,ima oblik srca.
nisam to prije primjetila.
Zvoni mi telefon....
Gdje si
Ev,me ispod vinove loze,vjeruj
Cuj dat kazem nesto otovreno
Nemoj bogat,de mi nesto reci nako nodredjeno,zamotano ko ova
sarma,znacu ja to odmotat,sita sam  otvorenosti.
Cuj otovreno,s neba pa u rebra,ipak ima
izmedju neba,ona vinova loza,koja filtrira,i tako i treba.
kakd budes znao vako smotat,ko ja,onda me opet nazovi.


 vama vasa neispavana

 a da pišemo o našim djevojkama sa Vrbasa,počesto u
špicevima naših prelijepih dajak čamaca koje su ih krasile,o
udvaranju,simpatičnim dobacivanjima atletskih građenih
momaka......

Neka to budu sjećanja iz nekih lijepih prošlih vremena

Nekih sezdesetih, ili tako, bio neki Miro Hadzic, 
zvali ga tako. Jel bi Mirza ili MIralem, neznam, a 
nije nam bilo ni vazno! Radio kod Sabaha sajdjije u 
Gospodskoj. Naocit, visok, prelijep. Kosu tjerao kao 
Dejvi Kroket, a kosa bila smedja prosarana plavim 
pramenovima.

Ucio me da vozim bicikl bez ruku.

Kad Sabah zatvori radnju, izadje i Miro, nasloni se 
na direk od radnje a Korzo ispred njega. Nema ko ga 
nije "kibicovao", mislim od Treba. Bas bio prelijep 
mladic! A dobar ko dusa...mene gotivio, extra!
Jednom mi kupio djokejsku kapu u boji a sa prozirnim 
zelenim siltom . Jebote, kako sam bio sretan!
Nakrivim tu kapu ( i dansa me sramota tih slika)pa 
za Mirom na Halil preko Kastela uz Crkvenu.

Moja predivna sorela Tanja vec pobjegla iz Gimnazije 
sa casa...ceka. Ehej, Tanja je bila banjalucka ljepotica 
taman kako i Miri dolici.Bili najljepsi banjalucki par, 
a mene su vodali svugdje sa sobom da moja Mater ne 
provali.

Jeba!

Jednom zazvonio a ja otvorio..."daj Tanji", rece,
Buket azelea a smotan zlatni lancic sa krsticem.
Tanja je skakala, pljeskala svojm gracilnim rucicama, 
a lancic objesila oko vrata. Sutradan su je izbacili 
iz banjalucke Gimnazije na inicijativu Razrednika 
Zlate Beganovic. Plakala je, kratko, uzdahnula tuzno 
i rekla "Brate ides li na Halil, Miro ceka?!
Poskocih k'o horoz...idem, naravno idem Tanja a 
vec namjestio Mirinu kapu.

Miro je imao camac, bijeli a sa velikim kljunom. 
Dajak lakiran prozirnim lakom, da bolje klizi. Camac 
je bio takodjer veliki, tezak dugacak. Danas mislim da 
se zvao "Svrco" ili sam ponesto zaboravio pa mi se to 
ime uvalilo iz neke druge price...neznam!
Imao je crveni sportski sorc a desna strana sorca 
izlizana od vode koju je dajak sa sobom nosio.
Vrelina banjaluckog sunca, Vrbas voda a miris zova 
odasvud! Kako sam bio ponosan na Miru i danas kad se 
napijem ja veslam sa njim...i mojom Tanjom.

Prislo se Halilu, bio red da se uspliva camac.
Skupilo se svakakvih dajakasa. Polovina nije uzgurala 
ni do prvih bukova. Ja sjedio na vrhu, Tanja taman 
blizu Mire. On se smije, provaljuje neke fore. 
Tanja prelijepa u oskudnom crnom bikiniju, sjetna, 
suti , gleda me nekako cudno, odsutno.
Dodje i na nas red. Bukovi Halila nevidjeni, sve 
se pjeni. Raja se okolo skupila il' da zvizdi il' 
da pljesce. Miro udje u talas sa strane! Zabi dajak 
do daske, pa se na njega osloni sve dok dajak ne 
nestade svom svojom duzinom u Vrbas. Naglo Miro iscupa 
dajak, pa udari kontru i udje u najveci
buk. Mene val opauci po glavusi! Zabi dajak ponovo 
na drugu stranu, osloni svu svoju snagu...i 
izvuce nas. Da sam se usr'o od straha ne treba da 
pisem, podrazumijeva se. U miru prodjosmo Alijno ostrvo 
a tek pod Kastelom Miro pusti dajak sjede kraj moje 
mile sorele Tanje, zagrli je, nesto joj rece, 
a ona opali plakati.

Sutradan je otisla! Pospremila svoj krevet, zategla 
sve. Dugo nista o njoj nisam znao. A mnogo kasnije za 
moj jedan rodjendan mi poslala maketu malog camca 
odnekud. Desilo se da sam i ja odrastao i da mi camci 
nisu vise vazni, desilo se da sam napustio voljeni 
grad, desilo se da sam cuo da je Tanje umrla,
desilo se da ponekad veslam uz Halil a raja 
pljesce (aplaudira) a ja k'o biva to ne 
sanjam.

A sanjat cu dok ne crknem!

Jebajiga!

Eh, Toba....
"Nesto mi je upalo u oko."

E Toba ti me bas rasplaka. Ovo sto napisa je prelijepo I
tuzno. Povuce I mene u vir 
sjecanja koja se uzburkase pa imam osjecaj kao da udaram o
stijene I sve me boli. 
Ziv ti nama bio
Pozdrav svim prekrasnim sa Vrbasom u venama

Jes pise covjek glava boli.Imali jos jarane.......

Bravo Toba samo nastavi da pises,a mi cemo citati.

Da li je ovo san ili je stvarnost?? Bodnaruk Bato-Toba taj
fini sugradjanin,drugar  i majstor pisane  rijeci se vratio
da uveseljva i obraduje veliki broj obozavalaca i prijatelja
na nasem cafkajaku. Sretan povratak c.kajaku uvazeni
B.B.Toba!!!!!Licno mislim da je pauza bila podugacka, iskren
i prijateljski pozdrav Hr.Miro Sojtaric

Dragi nas Bato ( Kako bi Tomo Balonek rekao - Batinca ),

Zivio ti nama 100 godina .Nadam se da ces se opet cesce
javljati!

         Pozdrav od Seje

Toba jarebi!
g

Banjalucki osjecajno upravo onako kako dusa kaziva.
Predivno.

Docekah i taj dan...Dobro dosao, majstore!

Bato, covjek koga si tako slikovito opisao je Mirzad 
Hadzic a svi su ga zvali Miro. Dobricina i laf da ne 
moze biti veci. Njegov brat Fuad je drzao sajdjijsku 
radnju preko puta robne kuce Centar a sestra 
Mirzada je udata za jednog od Banjaluckih
fudbalskih sudija (cini mi se Cekarevac ili nesto
slicno....pocelo se zaboravljati).
Bas sam se nasmijao kada si spomeno njegov crveni 
sorc koji je nosio dvadesetak godina.
Mnogo pozdrava svima.
Sega

Poštovani ! 
Miralem ( Miro ) Hadzic je sin od rah 
Refika i 
Melece. Učio je zanat kod rah Sabaha .
Njegov brat Nijaz imao je sahadzijsku ( 
urarsku ) radnju 
kod robne kuće Centar.
Njegov brat Fuad, je radio u općini u BL, 
bio je inspektor.
Imao je sestre Nisvetu, i Mirzadu ( Mirca 
).
Mirzada je bila udata za svog profesora 
Kerenovica.
Sada radi u BL kao sudinica.

Hisecanka, hvala na informacijama. Poslije ovoliko vremena
pojedinosti se zaborave a poslije komentara, sve se malo
razbistri. U svakom slucaju izuzetna Banjalucka porodica, po
mjeri covjeka.
Pozdrav.
Sega

Neizmijerno Hvala Segi i Hisecanki!

Uz buk Halila, plovit  cemo mi opet!

A mozda se moja sorela i ja i nismo uklopili najbolje 
uz ovu pricu?

Ona sigurno, Ne!

Neizmijerno Hvala, opet!

Pozdrav mojoj miloj Raji, Dini, Amiri, Mukiju, 
BLuci, Gospodinu HR  Miri Sojtaricu, izgubljenom 
G-Dogu i naravno Hisecanki, takodjer 
poseban pozdrav G-dinu Seji Bahtijarevic!

Past ce nesto odenekud...da i nas razveseli!

I , bre Toba...ladno si nabrojao (bas ) sve  
likove a mene ne.
Malo mi krivo ...
ustvari pravo mi zao.

Ipak, osecam i znam da je nenamerno.
Veliki pozdrav!!!

Uh Toba jarebi pa kako GDogg izgubljen(nsrs 
propaganda)a ja bas pronadjen u zabitom selu na 
Goa i uscu velike rijeke u more.Sutra putujem u 
planine Himalaje na kratko, heftichno, jer mi je
ponestalo zimnice a sezona u toku,potraznja 
ogromna pa kobiva da sacuvam stare BL obicaje,
driu ga mota,stipu ga nime,a shitulja
razvaljuje!
g!

Draga Daco :Bre"...zar ista moze proci bez 
tebe, tvojih divnih komentara...samo cekam \
da savijes neku svoju pricu!
Voli te Tvoj Toba!

Izgubljen, mislilo se figurativno i ti si 
to shvatio.

Evlia Celebija ti nije do koljena, ba dje si 
ti nama baz'o...miris onoga sto smo zvali 
"HOME", ili BLuka, nalazio tamo gdje
nema nicega
...i jos tumaras po nekom svom ludom snu!

Nema tamo nicega, moj GDog...osim sto je 
jeftinije.
I tuznije!
K'o BLuka u proljece...a nas nema tamo .
PS.
Obozavam tvoje textove.
Zao mi je sto se nismo nikad upoznali!

Ja to nisam kontao tada.

Jebajiga, bio sam premalen za te kontove. A onu 
svoju smijesnu kapicu, sto mi je Miro poklonio, 
naherio na stranu...k'o svaki seljak kad se docepa 
necega.
Miro valja dajakom a camac klizi banjaluckim 
Vrbasom, ledenim i zelenim, brzim...pravo ka 
Zelencu. Tu je voda bi tiha i mirna...a zelena da 
se ne da opisati, taman ispod Kaseta,... duboka.Na 
obalama i lijevoj i desnoj Raja se razbacila, dim 
od nekakvih rostilja, cika banjalucanki na sve 
strane. Bikini moda dosla u nase krajeve, a djevojke 
nikad ljepse. I sisate i guzate, aj Majka, ko je sve 
to stvorio i postavio na ovaj svijet. Majke sile gacone 
i grudnjake za svoje mezimice bas po mjeri italijanskih 
krearora a one sve , listom prelijepe, leprsave!

Da je tada naletio Evlija Celebija...mislim da bi
presvisnuo, aman! Kakve su zene, banjalucanke! Al' 
ja to nisam kont'o tada...bio mali, jebajiga!
Momci, dajakasi...nijedan grama debljine, sve sami 
Apoloni, preplanuli od sunca svi...naravno , osim 
mene! Al',jebajiga bio sam mali a i sto bi  preplanuo 
od sunca!? Jebe se mene za Sunac, mene ja da cuvam 
moju Sorelu Tanju...a da je ne bi neko dir'o, narocito 
Kurvarcine sa Vrbasa! E bas tako mi je Majka reka.
A i da sam preplanuo od tog Sunaca...vjerovatno bih 
licio na...kurac-a! Posto sam bio mali...normalno!
Zavriska neko na samom Zelencu..."utusio se co'jek, 
aman ! 
"Kada se ugusio", upita Miro, uzbudjen.

-Ima dan dva, skocio i ne izlazi, rece glas.
Policajac, ocito! 
"Pa sto ga vi ne vadite", rece Miro mirno. 

-Nemamo opremu i dajak! Rece murijas.
I onda si cekao samo Mene, da ti naleti supak koji ce 
da bunara rijekom?

Miro izmjeri dubinu dajakom, a on potonu do dna...ima 
ovdje vise od pet matara. Pogleda u Tanju,a ona mahnu rukom, 
rece :"Nemoj, molim te,Miro"!
Sekundu, zatim Miro Hadzic skoci iz svog camca u 
hladnu rijeku...i bi vjecnost dok ne isplovi!

"Nasao sam ga! Dole je! Stiso se uz neku stijenu pa 
ga ne mogu odlijepiti!" Ponovo je zaronio, i opet ga 
dugo nije bilo, beskrajno dugo!
Tanja me stegnu za ruku...a ja joj rekoh "bjezimo 
kuci!"
"Bjezimo!"...rece Tanja, sva u uzasu!
Utom izroni kao krec bijela glava covjeka stisnutoga uz
nesto sto je drzao,... modro neuhranjeno tijelo, 
prsti skvrceni, a crvene kupace gace.
Izroni i moj Idol Dejvi Kroket, puhnu, pa udahnu, 
a onda rece..."Evo ga" drzeci mrtvaca za guzicu
da se ponovo ne provalja tamo nekud.

Murijas zakaci nekom spagom covjeka oko vrata i tako 
ga izvadi iz vode.Da nije bio vec mrtav,
sigurno bi ga udavio!
Miro nas je vozio dalje prema Gornjem Seheru, pricao 
nesto, ne znam o cemu,o nakoj ljubavi, braku, 
spominjao Australiju a  Tanja je plakala..i plakala a 
ja sam mislio da je to sve vezano sto smo supci 
zabijeni u mahalu...pa nam se ne da disati!

Dragi moji i mili Ado (Rasim Ferhatovic) alias 
Gero, veliki pisac, tajnovit covjek...moje djetinstvo...
veliki drug! Nikada te nisam izdao, pa cak i za one 
Napolitanke koje smo krali,i koje je tvoj Echo, 
buraz(Emir) prvi provalio. Drugi su to ucinili ...Maka,
Boric etc.

Ja sam u vase ime dobio po guzici...htjeli su me 
poslati u "Dolac" popravni Dom, ali Ado, ni Gospodin 
Varunek, ni batinanje koje sam dobio u muriji, od Mitra 
Medovica , Mandare i ostalih nije me natjeralo da vas 
izdam!Vi ste mi bili Raja! Ko to ne zna, ne treba mu 
se opisivati! Ko sumlja...neka jede govna! Toliko o tome 
od mene!
Tvoja prica me je skinula u potkosulju! Supak stari sta 
si se ti sjetio...a gdje se to meni izmaklo iz sjecanja
Jesmo,kao klinci pravili te Gitare ,i onog Tvog stolara 
ne mogu vise danas locirati, ali tvoja prica je autenticna, 
a ja sam uvijek pravio sranja! Supak bio ....supak ostao!
No, biser price je da je gitara "kopija Gipson-Les Paul"
koju sam sa Tobom pravio uz veliku tehnicku pomoc  Velikog 
Zeljke Kosanovica (krao magnete u Posti)  zavrsila na 
jednom beogradskom sajmu uz potpis Milorada 
Pantovica, kreatora,naseg Nastavnika tehnickog 
Obrazovanja.I dobila prvu nagradu!"Politika" objavila...
mali ljudi, cuda cine!

Eto, ovo da znas...nismo mi bas bili tolike :Dilajle" 
kako se nekom cini!

Voli te tvoj Toba!

Posalami Radu!

And,smrt fazizmu...sloboda Narodu!
A i ko ga jebe...uostalom! Jebajiga!...od 
Mene je!

Pozdrav svim Banjalucanima
Vidim da je neko spomenuo mog ujaka Mileta Dugandziju pa bi
volio da mi neko kaže par stvari o njemu neke zanimljive
scene stvarno bi mi puno značilo 

Lijepo zaista sto jos uvijek nastojimo na 
neki nacin oziviti i dati umjetno disanje 
mrtvacu koji je vec umro odavno..dobrih
komentara je ovde bilo da mi stariji 
pokusamo nesto pokrenuti protiv ove nase 
omladine samo se bojim da ce to biti utakmica 
sa jednim timom jer nasa omladina na kojoj je 
trebao ostati amanet duha Banja Luke jednostavno 
nema vremena ni za nas a kamo li tamo 
neku Banja Luku u koju dolaze jednom u 5 do 7 
godina u prosjeku...
Bio je i jedan komentar da bi trebalo napisati 
i nesto lijepo neki stih da se ima sta procitati 
i malo nasmijati...sta da kazem...uspjeli smo 
gotovo sve otjerati odavde...sve koji su
imali imalo smisla i znali napisati nesto o 
nasem voljenom gradu...sjetite se samo Mustafe 
koji se znao javiti ovde prilicno 
cesto...necu spominjati sve pljuvanje koje 
je samo dozivio,i ne samo on....majstori 
smo (posebno limari) da svoje frustracije 
istresati i iskaljivati na nekom ko se i ne 
brani
Na zalost takvi smo kakvi smo...nije nista 
cudno da nam je Banja Luka samo jos u mislima

Pa što ih niste odgajali kako treba i usadili im taj
Banjalučki duh,nego uvjek ta ista šuplja prića "znaš djeca
su se gore asimilirala".Dođete u Banjaluku i onda pričate sa
djecom na stranim jezicima,pa šta si bolan radio gore sa
djecom 20 i kusur godina.Nek Vas je sramota jer za Vas i
nije Banjaluka.Neki dan gledam ženidbu momka u Turskoj čiji
su preci iz Bosne.Momak je deseta generacija,ALI GOVORI
BOSANSKI KAO MATERNJI,a Vi papci otišli prije dvadest
godina,poveli djecu sa sobom i zaboravili bosanski.

Pozdrav svim pravim Banjalucanima
Odrastam u poslijeratnom vremenu i Banja Luka nije ni blizu
kao sto je nekad bila to sam zaključio po pricama
babe,djeda,majke.I osjećam nešto prema toj staroj Banjaluci
jer hodam istim ulicama kojima je hodao moj ujak Miso
Dugandzija i vidio sam da ste ga spomenuli u jednom postu pa
bi volio da saznam neke stvari o njemu dobre,srecne gradske
scene priče.
Bas bi bio zahvalan kada bi neko odvojio malo vremena i
napisao nešto o njemu,a taj koji napise ima od mene pivu u
Kajaku ili Moneu :D 
Pozdrav svima od Banjalučanina koji nije zaboravio pravu
Banja Luku,a ne ovu danas. 

Kada se rodi na zapadu dijete, onda poslije godinu dana mama
se vrati
na radno mjesto. a dijete u obdaniste i tu pocinje ucenje
jezika a vaspitacice ne pricaju nas jezik nego svoj i to je
pocetak.Djeca su tamo dok su roditelji na poslu i tako
godinama dok ne krenu u skolu a 
tamo zna se sta se uci.Nema majki i didi da odgajaju djecu.
I kad taj
mladi covjek dode sa svojim djetetom na odmor pa ode na
cevape onda mu
neki komso sto je dole zamjeri sto ne govori svoj maternji
jezik.Pokusaj biti malo realan i stavi se u ulogu tog
covjeka.
Oko kakvih stvari ne razumijemo.Mozda se zbog ne
razumjevanja sve manje i druzimo.

Pa šta će onda gore majke i dide ,jel to i oni rade pa
nemaju vremena za unučad.Šta kad se ti roditelji vrate sa
posla ili vikendom opet pričaju strani jezik.Vjerovatno i to
treba iskoristiti da dijete bolje naući.Nego dobri moj Tofko
ti nisi imao šta ispričati djeci iz svoje skromne istorije
pa ih toliko ne oduševljava Banjaluka,a iskreno nesmiješ ti
njima ni pomenuti Banjaluku JER TO NJIH NE INTERESUJE.Vidiš
moj Tofko ja imam dvoje djece (32 i 24 god.)ali ih je užitak
slušati kad pričaju o Banjaluci i svaka dva mjeseca su
dole.Oni Banjaluku vole onakva kakva jest bez obzira ko dole
živi.Destinacija im je Alibaba,Alibi kod drekavca,Vrbas i
čamac.Meni je žao iskreno tebe i inih dida i majki i ja sam
dido,ali svoje unuće vodim dole i drago mu je.Ali kad ti je
zet Sigmudsen ili snaha Frida onda tu nema Banjaluke moj
Tofko.Ja tebe pozdravljam jer kod tebe nema Selama i eto
tebi brate Norveška,Danska,Finska Švedska pa ti sa
Sigmudsenom upali roštilj i popi pivu.Uzdravlje ti takvi kao
TI.

"Mejdan", de matereti ne lupetaj!

Pozdrav mome kumu Bati Tobi !

Krenemo mi jednom na Begovo Brdo. Tako smo 
ga mi zvali, raja oko Naprijedovog i 
Podpotocke dzamije, ne znam kako ostali. 
Tamo smo se sankali zimi pa se spustimo 
dosta puta i prema Lobanji, Tekiji i 
Potoku. Dobar spust. Međutim sad je bilo 
doslo proljeće i neko dođe na ideju da se 
spustimo trčeći
Popnemo se do pete ili šeste šljivice pa 
krenemo trčati prema Lobanji (tako smo 
zvali brdo prekoputa, prema Potoku). 
Međutim prevelik nagib. Više ne trčimo 
nego nisko letimo.Koraci preveliki za 
šasiju. Taman negdje između prve i druge 
šljivice, kad smo mislili da smo se svi 
izvukli, jedan jaran zape za svoju nogu 
ili zemlju, ni danas se ne zna. Uglavnom 
to je bila najljepša banjalučka lasta na 
suvom. Aterirao je nekih 10-ak metara 
dalje. Zemlju je prvo dotakao nos. Tri 
sata smo ga polijevali vodom, blata je 
bilo i po ušima. Nosali smo ga k'o 7. 
Banijska bolnicu na Sutjesci. Eto jedan 
doživljaj mlađe raje.

Primjecijem da je do pred deset godina velika vecina 
tekstova bila pozitivna i u duhu sloge i 
zajednistva, pisalo se o lijepim dogadjajima, zezi, 
ljubavima. Nakon toga pomalo kao da ljud gube taj 
duh i nadu, pa prevladava rezignacija i prepiranje. 
Starimo i shvacamo da BL vise nikad nece biti onako 
lijepo mjesto za zivot kao sto je nekad bila. Nije 
to lako prihvatiti, zato treba malo razumijevanja za 
frustracije

Banjaluka nekad...
Nekad je bilo lijepo,
vrlo lijepo!