Doslo mi je da pitam...

   

Doslo mi je...jest bogam...da pitam na raskrscu da 
li te je sreo vjetar i kapi jutarnje danske kise 
jesu li nasumice skvasile tvoje izborani vec 
lice...jutros,kada si negdje tudjinom ovom zurio 
a dva tri puta bi vec stigao polako da je tvoj 
korak prosao nasim krajem,da ti je rahat i veseo,
al nije...sigurno.
Izmedju starih kuca sa gredama Andrsenivih bajki
koje si susretao prolazec,u kojima ti nikad nisi 
bio...i u koje nikad pozvan biti neces,na kamenim 
ogradama nikd ti nije zamirisalo njihovo cvijece 
ko nase koje ti se naklanjalo u prolazu tvom koraku 
lakom,uz sokak...
Doslo mi je...da pravim potragu ZA tobom...
da nabavim laso iz vestern filma,koji smo kao 
djeca zajedno pogledali...i u slovima pisanog krimi 
romana mog brata,umjesto skolske zadace...i u pjesmi 
Bijelog dugmeta,i u seriji Grlom u jagode,i tako 
bih te potrazila u igri zmire isto...
Da mi je srest dimljacara,i drhtavim prstima stegnuti 
dugme da popuca...da pozelim...da mi je sresti tvoj 
osmjeh zapamcen,vjecan ko zakletva da cu biti vjeran 
drug Da pozelim...da mi te je sresti na ovoj istoj 
cesti,ko nekad Vilsonovom zatreptale bi moje trepavice 
sto su vazda skrivale oka mog zjenicu prosto gladnu
pogleda tvog.
Doslo mi je da pitam svakog, februar,utorak, jutro 
i postara na jeziku drugom svakog...uostalom
ne da bih bila sigurna da seb ne zamjerim da nekog 
pitala nisam vec da se uvjerim da radostan 
si..zdrav i svoj Izvinite...jeste li ga sreli?
pitam ljude u sebi...izmedju kuca u kojima ja 
nikada nisam bila,u koje nikada pozvana necu
biti pored dvorista koji nikako nisu avlije, iz 
kojih mi nece mahnuti niko i niko mi nece moci 
reci da te je  sreo....da pitam vjetar
na raskrscu?

....jako lijepo....svi mi imamo nekoga....

Djevojko moja Neispavana,

uvijek posebna, ostani svoja i nemoj se naspavati jer dobro
ti stoji kad si neispavana.......valjda ti zbog toga i
naviru te neke samo tebi svojstvene misli.
Da mi nije tebe ko bi mi ovakvu ljepotu misli satkanih od
tvoje nesanice poslao po nasem pismonosi Kajaku.
Hvala ti za ovu neocekivano posebnu pauzu na poslu, kafa i
tvoje misli, zelje i slutnje, predivno

Tvoja Gara

Garo moja pusa ti od mene i cura mojih nadam se da se vidimo
ovo ljeto lijepa moja

Tvoje misli su poezija nenaspavana Corkovcanko a ti lijepo
zboris Gara Kulmahalcanko .Pozdrav obadvijema od Potocanina.

kuce u kojima ja 
nikada nismo bili,u koje nikada pozvani necemo biti, iz 
kojih nam nece mahnuti niko....predivno opisana sudbina
naish 
ljudi razbacanih po svijetu.

Ima se sta jesti, ima se krov nad glavom...ali nema tko da
nas 
pozove u kucu, da nam mahne..da nas priupita za zdravlje,
ima li 
sta novoga...jesi li vidio ovoga ili onu.

Zivi se ali nije to pravi zivot, to je
imitacija...okamenjeni 
ljudi zive ko zombiji...ne disu punim pljucima...ne raduju
se..ne 
smiju se...ne zaljubljuju se i ne asikuju.

Prekrasno Azra...potrazi ga i sve mu reci. Ja sam svoju
potrazio i 
nije dobro ispalo..tebi zelim srecu.

On ce ovo , sigurna sam , procitati...

Navijam za vas , da dodje do susreta...

Znam da ce biti lepo i uzbudljivo.

Samo napred.
 
Nista strasno. 
Opusteno.

Ne zaboravite da nam javite ...mislim, za susret...
Mi siroti cemo ovde cekati...nestrpljivo...
I navijati ...bash.
Pozdrav veliki!!!

Prelijepa moja Azra, Neispavana djevojcice, mirisu 
naseg Sebastijana.Svaki stih je istina koju samo ti 
znas ali da ne budem grub, bilo bi daleko efektnije 
da ne pises u desetercu, kao nas slijepi guslar Filip 
Visnjic.

Recenica, britka ali mora biti kratka! Than hit 
Enter! Rekla si predivne stvari koje su se izgubile 
u dugom textu!

Voli te Toba!

PS. Prije nego objavis ispravi speling.

Jel zgodna ta Neispavana

Draga "" neispavana """. Ne diraj te rane. One bole i kad 
zacijele/ozdrave. Nostalgija ce nas pojesti.

  Juni uvijek mirisi na lipe,zanosni miris 
vjetarac s Vrbasa propleshe gradom,ko 
najtananiji valcer.Uvuche se svakoj djevojci 
u kosu,u pramenove i leti nad gradom zuti 
miris koji se zavlaci svugdje,najvise u dusu.
Pouzdano tvrdim da je sakriven vjecno u dusama
otislih,onih koji nikad ne stignu u junu da ga 
osjete. Prizivaju ga gledajuc pojedinacne 
lipe,negdje tamo,i negdje vamo,gdje nema 
aleja lipa I gdje nema Vrbasa. I ono koliko 
je bilo za caja,u branju,cuvalo se u papirnim
kesicama od secera ili nekog drugog artikla  
a jedan dio toga uvijek sma stavljala u ormar 
da mirisi na lipe jedno vrijeme.
Brzo izchezne njen miris ako nije na stablu 
i ako je ne zamase vjetar s Vrbasa,i ne 
proslijedi dalje,nebom iznad one krasotice 
od rodnog mog grada.

Brizljivo slozeni ves,cipka na cipku,i 
posteljina shlinga na shlingu,i pod cekicem 
ispeglane kosulje i pamtalone,cak i
farmerice,i ispod toga mozda i sakrivena 
koja crvenka novcanica ,crvendac,i jos mozda 
koje pismo ljubavno,da i to sve mirisi na 
lipu,neka.
I iako sam se bunila za njegovih 190 visine
i na moje stikle od 12cm neophodnih,dok je 
brao lipu u aleji ja sam znala,da ce ta 
njegova visina nekad dobro doci,i cekala 
sam ko vrabac mrvicu,tu granu lipe,dok njemu 
zaista nije bilo nikako jasno zashto tako 
prodorno gledam i stojim tako ponisno sa tom
granum mozda najljepse lipe sa visine drveta,
koju je mogao da ubere malo ko.

Kasnije bi tu lipu zamijenila dunja,oporog 
mirisa,iz avlije koja nije imala bas nikakvu 
falinku,i nije zavrsila u pripremanju slatka.
Ne,prije dunje,bila bi to lavanda donijeta sa 
nekog putovanja na more,sa Jadrana,ona dobra 
protiv moljaca. Onda,kad je jos Mirza dao onaj 
naslov fantastican Miris dunja,tek onda one 
dunje na ormaru bile su jos ljepsa slika
svake djevojacke sobe,bas u mom komsiluku,ili 
ono sto sam mogla da vdiim pri posjetama kod 
prijatelja.I onaj Nadarevic u filmu,bas dobar 
glumac,al uloga losa,koji propust,al kad
je izvadio pishtolj i poceo da iznenadjuje 
sa ponosom,ma dobar glumac,gdje ce bit 
banjalucanin s losom ulogom,ima da se pretvori 
u dobru ulogu,iako je losa. Ne sjecam se kako 
je islo to,kojim redom,al je postojala
vitrina,kredenac,natkazl,psiha i pokoja 
keramicka figura kod mene vucjaka,na briznom 
keranju amidzince rabije.

Kasnije je doao onaj regal,koji je sve krio,
a nist nije otkrivao,zaljepljen za zid ko neka 
tapeta gluho bilo,od poda do plafona,i koji nije 
imao stakla jer glanjcati niko vise ni nece,niti 
zna,nit ima vremena,al prosto receno regal ili
ti ga sanduk,bolje sanduk odgovara....ili to 
regal...nekad znaci i cast,goscenje,ma znaci i 
police,al et,,ko nema regal nema casti pa brze 
bolje imao ga je ubrzo svako. Elem.
Pri svakoj selidbi ovdje,ostavim ormar sledecem 
stanaru,jer se iverica ne sastavlja dvaput i 
odem i kupim opet ormar danas,a juni.
Nadjem jednu lipu,tu u selu,ali nije jos 
procvjetala,kasni to ovdje bice u julu. Svejedno,
sastavljacu danima taj ormar kako trebaju dvije
osobeza za montazu,a ja sam jedna. Mozda se 
pretvorim u jos jednu,mozda trebam otic na printer
aparat da se iskopiram,vidjecu.Zovnem 190 cm u 
pomoc.
Trebam sastaviti ormar
Treba i moju hrpu vesa ispeglat pa ti ne dolazis
Dobro,donesi ves u autu,ja cu peglat a ti sa mnom sklapaj
ormar
Ma,ne,ti hodas izguzvana svakako,stedis struju
Ups
Neces da mi pomognes ni savjetom,jel da ga sklapam u
horizontalnom polozaju zbog stabilnosti,necu ga moci
uspraviti,ili u stojecem polozaju,nece imat oslonca sama
sam...
Pomocu ti,savjetom,ostavi ga u kutijama,kad nadjes drugi
stan,spreman je za selidbu
A,da te pitam jesil ti ono jos uvijek visok 190cm
Dakako,sto pitas
Pa,nako,pitaj i ti mene sto sam bacila stikle od 12 cm
upravo u smece
Pa sto si ih  bacila
Pa bacila ,ne trebaju mi stikle kad mi vec trebas ni ti
Bilo je tesko.
Ormar je to sa troje vrata,i lezi jos uvijek na podu napola
smontiran,i cekace jos duze,na moju snagu ili neku slucajnu
pomoc kad neko bude svratio ili imao vremena i htio da mi
pomogne.Nek ceka. Svakako jos uvijek lipa nije zamirisala 
niti ce u ovom kraju.procvejtace u julu. Ima do toga.
I svakako u njega nece ni slinga ni crvendac nit 
ljubavnom pismo.Ormar svaku sramotu pokrije, kaze 
nasa izreka. U njega ce stvari koje nisu za komodica
i koje samo trebaju da budu iza nekih vrata a da zid 
ne bude prazan,treba ormar.Kud ga kupih?...od ovo 
malo para sto je ostalo do prvog. Ma neka sam.
Da nisam neb se sjetila....ni vitrine,koju smo 
glancali besprjekorno,i kredenca zelenkastog i 
natkazla malog,nit psihe sa kozmetikom,niti 
Nadarevica koji spasava cast,nit lipa,nit dunja 
sa ormara. Moja nevjesto,moja kuco stara,moja 
dunjo sa ormara.
Lipo moja.
Lipe moje.
Otvorish prozor,i stavish jastuke da se zrace..
pozdravish komsiju u prolazu..a gore podalje upali 
se reflector na Shehitlucima i cini ti se,
obasja citav grad,razmaknes zavjesu a ona u 
valovima podrhtava i sklanja se mirisu
junskih rascvjetalih lipa nosenom,poslanom 
po citavom gradu,zaplete se u kose djevojaka,
nasloni se na uzdah njihovih momaka...I cujes..na 
sta tako krasno mirisis...
Pa na grad mirisim!
Na koji grad?
Na moj i tvoj!
Pouzdano tvrdim da miris lipa mozete jos sresti 
u zapisima dusa onih koji nisu vise tu,ili tamo,
najprije onih koji ne mogu stici u junu i da taj 
miris pleshe najtananiji valcer ikad otplesan na
nebu iznad banjalucana bilo gdje da su. Leti ko 
najljepsi leptir,miluje ko najnjeznija ruka i 
viori se kao najljepsa zastava,ak najljepsa 
zastava i postoji. Juni i lipe.
Lipo moja.
Lipe drage moje.

Tvrdnja ti je tacna. Ja nosim miris 
banjaluckih lipa u svojoj dusi.
Vec sam 20 godina daleko od BL ali 
svake godine pocetkom juna mjeseca 
prisjecam se mirisa lipa. 

Ovdje u Seatle-u na stazi oko Green 
Lake-a postoje dvije lipe jedna 
naspram druge. Prepoznala sam ih po 
listu i po cvijetu.Cvijetaju u julu 
mjesecu. Miris se moze osjetiti samo 
ako se uzbere cvijet lipe i prinese 
\nosu i duboko udahne.

Prosle godine sam bila u BL krajem 
jula mjeseca. Bila sam iznenadjena ali 
i sretna da sam osjetila opojan miris
ogromne Lipe smjestene u dvoristu 
Gimnazije, u uglu, koji gleda na
raskrsce Bulevara i ulice u kojoj 
je smjestena Gimnazija.

Azra, da li si ikad svoje poetske 
radove dala da se objave uokviru 
banjalucke knjizevne manifestacije 
Vezeni Most vezane uz ime Nasihe 
Kapidzic-Hadzic? Ako nisi onda te 
moli ucini to.
Ove godine ta manifestacija ce biti 
odrzana u julu mjesecu.

Draga neispavana,
Yesterday is history, tomorrow is mystery.
Danske kise liju, hladan vjetar sa Baltika 
probija do kostiju, umjesto svakidasnjih 
jadikovki gledaj kako sebi da uljepsas
dan.Mozda bi full-time job pomogao, meni 
u tudjini itekako pomaze.U svakom slucaju ti 
zelim sve najbolje. Pozdrav iz
Australije.

Neispavana, predivno pisete osvjezite nas, samo nastavite
tako, sve je tako zivotno i 
slikovito.
Vratli ste mi sjecanja na Vrbas , tu hladnu , bistru rijeku,
korzo,,,,malo ,,,,veliko,,,setnje
alejama , na nase sugradjene.
Daleko , hiljadama kilometara , ipak sve je tu , toplo i
duboko.
Imala sam sedam godina i vani , ocekivala sam oca da se
vrati s posla.Ugledala sam ga 
u daljini ,visok , krupan razmahao se , korak ubrzao.
Nosio je poklon svojoj kcerci.Potrcala sam mu u susret i
dobila ogromnu granu punu 
zrelih ,cvenih tresanja.Poklon , koji nikad nije izgubio na
vrijednosti u mom sjecanju.
Nazalost, nije sve bilo tako idilicno Moja mama je bila
oduvijek osoba ,centar mog zivota
ali nazalost , otisla je prerano i ja sam sa 12 godina
ostala ostecena za nesebicnu 
ljubav , iskrenost, pozrtvovanost.
Ovo bi mogla biti i poruka mladim roditeljima.Nadjite
vremena za svoju djecu i stvarajte 
uspomene.Ona ce to sacuvati dok su ziva .To su
neprocijenjivi pokloni.